Zadruna i nuklearna

porodica sjeverne Hrvatske

Dr Vesna ulinovi-Konstantinovi

Promjene tradicionalne sredine sela naruavaju harmoniju i vrstou odnosa, pa se sve to reflektira na ivot seoske porodice, koja i danas daje osnovnu radnu snagu izvan granica sela.1 Interdisciplinarna suradnja etnologa, sociologa, pravnika, ekonomista i drugih u prouavanju ivota u selu sve je nunija. U pojedinanom radu problemi bivaju osvijetljeni samo s jedne strane, pa i etnoloka istraivanja tako ostaju djelomino nedoreena.

U elji da se dade barem dio priloga prouavanju problema transformacije seoske porodice, u tom stalnom procesu razmotrit emo glavne karakteristike porodine zadruge i samake, nuklearne porodice u sjevernoj Hrvatskoj, dijelu Slavonije, Srema, te pljeivikom kraju, Baniji i Kordunu.

Da bismo porodicu kao osnovnu drutvenu grupu zahvatili to kompleksni je i dinamiki, prouavanje smo bazirali na terenskom radu i direktnom kontaktu s ljudima, na intenzivnom intervjuu i nevezanom razgovoru nakon toga. Za kontrolu odgovora ispitani su brojni kazivai iz iste sredine, razne ivotne dobi, spola i naobrazbe. Odravanje veza ponovnim posjeivanjem kazivaa i sukcesivno nastavljanje razgovora imalo je velik znaaj za stvaranje objektivnog suda o odgovorima, o porodici i njenom unutarnjem ivotu. Osim toga konzultiran je niz dokumenata za svako prouavano podruje.

Poli smo u promatranje porodinog ivota najprije u Hrvatskom Zagorju tradicionalnom kraju, sredini koja je bila pod jakim, utjecajem feudalizma do kasnih njegovih faza, do koje je dopirao pojas Vojne krajine, a koja je do naih dana ostala introvertirana u svom drutvenom i proizvodnom kontekstu. U srcu Hrvatskog Zagorja zateeno je nekoliko zadrunih porodica.2 Jedna je od njih (Delije) ve prekinula tradiciju zadrunog ivota i

1 Pozadinu mnogih kriminalnih djela (ubojstava i sl.) mogli bismo nai u gubljenju tradicionalnih normi ivota u porodici i uoj drutvenoj sredini. To u mnogih stvara nemogunost usklaivanja sa ivotom u novoj sredini to opet djeluje na promjene u ponaanju prema lanovima porodice i izvan nje. Agresivnost je kompenzatorna ekspresija za prikrivanje nesposobnosti vlastite adaptacije.2 V. CulinoviKonstantinovi: Posljednje porodine zajednice u Hrvatskom zagorju, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. 45, Zagreb, JAZU 1971, 423450.

101

stopila se u milje nuklearnih seoskih porodica, koje su od poetka stoljea i u ovom kraju ve dominantne.

Crkveni Status animarum, katastarske i zemljine knjige,3 te rukopisna graa s opisima ivota u selu a koju su pisali sami seljaci, sveenici ili uitelji s poetka naega stoljea, omoguili su rekonstrukciju ovih porodica."

Osnovna karakteristika toga zajednikog ivota jest kolektivnost zajednitvo ivota, rada, koritenja dobara, vlasnitva, nasljeivanja, odluivanja, odgovornosti pred irom drutvenom cjelinom i dravnom upravom.. To su dvije glavne grupe, zajednikog e l e m e n t a r n o g i d r u t v e n o g ivota. Pod elementarnim ivotom podrazumijeva se zajedniko mjesto stanovanja, koje zadruga svakodnevno uiva, i zajedniko prehranjivanje, tj. jedno ognjite za sve ukuane, jedan stol za kojim svi istovremeno jedu, te ista hrana. Zajednica elementarnog ivota dakle izraava i zajednicu u drutvenoj nadgradnji. Drutveni ivot zadruge odvija se u njenim unutarnjim okvirima i refleksijama prema vani, prema vlastitoj uoj drutvenoj sredini. Na prouavanom podruju od unutarnjeg ivota uoavamo: upravljanje zadrugom kroz demokratski dogovor odraslih lanova porodice. Rije gospodara, iako posljednja, usklauje se uglavnom s miljenjima najvrednijih zadrugara. Gospodar i zadrugari dogovorno odluuju o sutranjem radu, o prodaji i kupovini nekretnina i stoke, ili o odlasku kojega lana na rad izvan kue.

Vlasnitvo zadruge je izraeno kroz obraivanje naslijeenoga porodinog zemljita, kroz koritenje i jednaku raspodjelu dobara na sve lanove te pri raspadanju zadruge na dijeljenje imetka na brau, a dijeljenje uroda itka na glave, tj. na sve lanove jednako.

Brane jezgre u zadrunom ivotu nisu izraene kao zasebne cjeline, pa je i odgoj djece briga ne samo roditelja nego i odraslih lanova kue.

Rad svakoga lana usmjeren je na dobrobit kue, a kontrolira ga gospodar, koji dri i novac za zajedniku upotrebu. Unutarnji je ivot naroito izraen u zajednikom provoenju godinjih obiaja i obreda; u zadrunoj kui oni se due uvaju kao i drutveni obiaji pri sklapanju braka ili smrti lana zadruge.

Vanjski izraaji cjeline porodinog ivota uoljivi su kroz ponaanje gospodara, koji ima dunost zastupanja zadruge pred vlau i pravo da daje izjave, vodi slubene razgovora i ad hoc odluuje zo porodicu. U drutvenom ivotu sela gospodar zastupa zadrugu (sam ili s kojim drugim lanom) na obredima drugih porodica ili sela kao cjeline. On je administrativno pravni zastupnik porodice i vlasnik cjelokupnog imanja, i to od kada se moralo udovoljavati zakonima drave, i od kada se evidentira privatno zemljino vlasnitvo. Gospodar ugovara kupovine i prodaje zadrunih dobara.

U nasljeivanju oevine zadruga je (kroz gospodara) jedna jedinka sve do najnovijih zakona, jer je svaki njezin lan po tradicionalnim normama vlasnik tzv. idealnog dijela imetka, kojim on sam ne raspolae ve ga samo koristi kao lan zajednice. Demokratski odnos meu lanovima zadrune po-

3 Kontrola dobivenih iskaza kazivaa, koji esto govore ono kako bi trebalo biti ili kako misle da istraiya eli uti, navela je na upotrebu crkvenih dokumenata. Vidi o tome i S. Kremenek: Matine in druinske knjige kot vir za etnoloko preuevanje druine, Etnoloki pregled, Beograd. 1973, br. 11, str. 99103; i E. A. Hammel; Some Mediaeval Evidence on the Serbian Zadruga: A. Preliminary Analysis of the Chrysobulls of Deani. (Referat odran na Konferenciji o zadruzi, Bloomington, listopad 1973.)

4 Rukopisi arhive Odbora za narodni ivot i obiaje JAZU u Zagrebu, vidi i biljeku 2, str. 424, 427 i 441.

102

rodice ovisi o profilu kulture i drutvenog ivota okoline u kojoj zadruna porodica ivi. U Hrvatskom je zagorju taj odnos jo od prolog stoljea bio prilino razvijen, pa je i glava porodice gospodar bio zaista samo prvi meu jednakima.

Sve su ove vrijednosti promjenljive, ali u ivotu zadruge ostaje konstantna njezina sposobnost adaptacije drutveno-ekonomskim promjenama i njezin biosocijalni karakter.

Odravanju zadruge u ovim krajevima pogodovao je svakako i feudalni sistem, kao i niz zakonskih propisa o zadrunom ivotu i diobama5 u Banskoj Hrvatskoj i predjelima Vojne Krajine, kao i jo starije razrezivanje poreza po kuama (po dimu ili, ovdje, tzv. ognininu, dimnicu), a ne po broju lanova porodice pod jednim krovom.6 Tome moemo zahvaliti i Status animarum s podacima o stanju dua u svakoj kunoj zajednici.7 Iz rukopisa o ivotu i obiajima zagorskog sela, pisanima na prijelazu stoljea, itamo o redu i disciplini, o raspodjeli rada prema mogunostima svakoga lana s relativnim pravom uea u kolektivnom odluivanju i koritenju steenih dobara. U dogovorima su uestvovali samo odrasli lanovi, i to na bazi svoje radne sposobnosti. Takvo stanje zatekli smo na terenu i sedamdesetih godina ovoga vijeka (od prometnice ZagrebVaradin na istonoj, do granice sa Slovenijom na zapadnoj strani) do kada je terenskim, radom obuhvaeno 17 lokaliteta.

ZADRUNE PORODICE

U etiri zahvaene zadruge utvrena je slika proirene porodice u generaciji koja je nosilac svih funkcija (proizvodnih, drutvenih i reproduktivnih). Jedna zadruga (arkanji) tridesetih je godina izrasla iz nuklearne porodice.8 Tu linearnu i vertikalnu dimenziju porodice zahvatili smo kroz crkvene knjige, pa smo stoga i bili u stanju rekonstruirati ove porodice. Izrazitu horizontalnu proirenost pokazuje npr. porodica zadruge Boleci u Zlataru, ako je zahvatimo u raznim vremenskim presjecima. Ona je godine 1916. imala 10 lanova u 2 generacije najbliih srodnika (roditelji, stric i odrasla djeca). Otac je prije smrti pozvao najstarijeg sina da se vrati s rada (bio je u Rijeci) i preuzme brigu o porodici. Godine 1945. porodica se sastojala od 9 lanova: dvije su keri udajom otile iz kue, a dvije su snahe dole u kuu za dva starija sina, a tri mlaa su jo ostala neoenjena. Malo po malo ova se zadruga pretvarala od oinske u bratsku zadrugu. Udajom unuke porodica je ostala bez nasljednika, pa je odlueno da se najmlai brat oeni djevojkom iz susjedne,

5 M. Vei: Zakoni o zarugah u Hrvatskoj i Slavoniji, 1890, str. 2737; F. ulinovi: Dravnopravna historija jugoslavenskih zemalja 19. i 20. vijeka, Zagreb, 1956, str. 41. i 162168; I. Strohal: Razvitak zadrunog prava u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1907, i dr.; J. Tomasevic: Peasants, Politics and Economic Change in Yugoslavia, 1955, Stanford University Press.

6 Za feudalnu Hrvatsku vidi F. ulinovi: Seljake bune u Hrvatskoj, Zagreb, 1951, str. 2023 i dalje, a u drugim krajevima M. Sokolovski i A. Starova: Kanunname na Segedinskiot sandak, Glasnik na Institutot za nacionalna istorija, Skopje, IV/1960, br. 12, str. 342350. U ovom lanku je tono preciziran zadruni odnos: Vo edna kuca makar kolku sinovi da ima od eden tatko (. . .), stom jadenje i zboruvakata se na edno mesto, a sredstva za ivot ne im se podeleni, a za Selima II plaaju jedan porez (15661574).

7 Kraljevsko namjesniko vijee je dopisom od 17. II 1865. godine uputilo dopis Duhovnom stolu, traei da sveenstvo uredno vodi Matice, a naroito da ne propuste naznaiti i odnoaje ili stupnjeve rodbinske kojima se pojedini lanovi i dotine obitelji ili kune zadruge meu sobom nalaze kao potrebno za vojna rjeenja. (Akt od 11. XII 1967. uz Protocollum II. od 18551864. u Belcu (Zlatar)).

8 Bilj. 2, str. 440. Ima vie primjera u dokumentima iz kojih se vidi takav razvoj zadruge u Hrv. zagorju, npr. V. Bogii: Zbornik sadanjih pravnih obiaja u Junih Slavena. Graa u odgovorima tz razliitih krajeva slovenskog Juga, Zagreb, 1874 (Stubica s. 2).

103

poznate zadruge Findaki. Godine 1957. zadrugu su inila tri para starije generacije (brae), od kojih je sada samo najmlai imao dvoje djece i jednoga neoenjenog brata (9 lanova). Smru svojih lanova u godini 1970. porodica je bila reducirana na svega 5 lanova. No ivot u njoj je nastavio da tee u okvirima dotadanje tradicije: zajedniki novac bez osebunjka, dopunsko privreivanje, zajednika briga o djeci i njihovu kolovanju, te kompletan zajedniki ivot. S obzirom na to da su podaci u crkvenim knjigama ponekad nesreeni, i ne moe se izvriti tona rekonstrukcija porodice, ve se moe dati samo openita slika9 o njoj, to naroito vrijedi za prijelaz iz prologa u nae stoljee. No i iz takvih se podataka ipak mogla dobiti slika o porodici Mikac ( + , 1 lan) (Status anim., upe Lobor, od 1800. Mikac Donji):

Godina Gener. Parovi Ledini Udovice UdovciUkupnolanova

1860. 3 4 1 2 211880. 3 4 (5?) 3 ( + 1?) - 261900. 3 4 + 1 3 3 1 241910. 2 3 1 2 131930. 2 2 81950. 2 2 1 91960. 3 3 1 1 9

U toj je porodici zaveden i brat jedne od snaha i njegova porodica (1900. g.) koja ostaje pod zadrunim imenom u kui. Ovakvi su podaci rijetkost ali je bilo, pa i danas ima sluajeva, da snahini roditelji pod starost dou u kuu njezina mua.10

Meu mnotvom malih nuklearnih porodica ezdesetih se godina i na ostalom podruju nalo jo zadruga. Tako se godine 1959. u selu Koretinec zadruga Soar sastojala od dva brata (stariji sa enom i dvoje djece) i ne- udate sestre s djetetom. Dakle zadrugu su inile dvije generacije najbliih krvnih srodnika.

Na susjednom podruju Gornje Stubice do 1955. g. takoer su zajedno ivjela 4 oenjena brata porodice Koevi. Ova je zajednica neposredno do diobe brojala 23 lana u 3 generacije, od kojih 14 djece (3, 3, 4, 4) i otac udovac.

Kompliciranije strukture bila je zadruga ambari u Jerovcu. Kada se 1947. g. podijelila, ova je zadruga imala 22 lana i to: stric udovac (najmlai od troje brae), od mlae generacije oenjeni sin prvoga brata i 2 keri, dva sina drugoga brata, te oenjeni sin treega brata i jedna kerka; najmlau generaciju inilo je desetero djece iz brakova (bratia) srednje generacije. Posljednji gospodar zadruge bio je Joa, sin najstarijeg brata, a prije njega porodicu je vodio stric (najmlai). Danas na brijegu Plahtaria u Jerovcu ima

9 Status animarum je koriten uz terensko istraivanje na irokom podruju upe Zlatar, Belec Lobor, Hum na Sutli, Donja Stubica. Tim se izvorom redovno dokumentiraju kazivanja ljudi o njihovim porodicama.

10 To stanje uglavnom nije zavedeno u crkvenim knjigama, jer oni ostaju i dalje poreznim dunicima pod starim kunim brojem, pa time im se ne anuliraju obaveze davanja.

104

nekoliko kua ambaranastalih od nekadanjih zadruga, a Joina majka i sestra ive i sada u zajednici s njegovom porodicom.

PODACI PREMA STATUS ANIMARUMNakon upoznavanja ivota u pojedinoj porodici, Status animarum postaje

nuan dokument za rekonstrukciju porodice i provjeru podataka. Prema podacima u tim matinim knjigama i stanju u katastarskim mapama, pokazalo se da je za posljednjih stotinu godina do recentnog doba zadruga imala zemlju zavedenu samo na ime staroga gospodara. Stanje vlasnitva korigiralo se u veoj mjeri pedesetih godina 20. stoljea, kada se ponovno nakon ukidanja feudalizma zadruga intenzivnije raspadala u sjevernoj Hrvatskoj.'2 U crkvenim se knjigama takoer oituje postfeudalni period esto se nae rekonstrukcija porodine genealogije za diobu. Tako je i porodica Culej (dioba 1953. 21 lan) dola polovinom, 19. stoljea iz Velikog Culjaja, i to nakon jedne od dioba, ponovo kao zadruga (Belec, Malo Repno). Iz Statusa animaruma moe se dobiti niz informacija o ivotu i porodinoj strukturi. Tako je na primjer vidan veliki broj prienjaa, tj. zetova u porodici ene. U prolosti oni su esto uzimali prezime kue u koju su doli, u koju su se prienili. Vanbrana djeca ostaju da ive u kui majke, bez obzira da li se ona kasnije uda ili ne. Takoer se moe zakljuivati o tome kada i kome glava kue predaje svoje dunosti gospodara, a i srodnika kompozicija porodice je lako uoljiva. Dokumenti pokazuju da su mnoga djeca napustila dom, naroito krajem prologa i poetkom ovog stoljea, ali takoer i to da izvjestan P^P' cent mladih ljudi ostaje neoenjen u kui. Uz to se moe utvrditi i regija unutar koje se sklapaju brane veze. Po Status animarum zapadna granica Hrvatskog zagorja prema Sloveniji potvruje mnoge od gore navedenih podataka. Iz tog mnotva izdvajamo porodicu Haluan u zaseoku Prilin kbr. 13, kod Huma na Sutli.

STATUS ANIMARUM PRILIN, 1875.

Domus No 13

A KOVACI Andro ro. 1813 o.

1 A HALUAN Ana, udovica ro. o. 1887

2 a Franjo illegitim. Ane ro. 1863

3 a Gjuro illegitim. Ane ro. 1871B Franjo ro. 1863 o. 1890

B Tereza Kramer ro. 1872 o.b Apolonija ro. 1891b Ema ro. 1892b Terezi ja ro. 1893

i> St. atiim. Tuhelj, 1824, na primjer: Blaiko na starom, Blaiko na Sporievem, Blaiko na Zaharovemd, ili St. anim. Tuhelj VI, iz druge polovice 19. stoljea, selo Sv. Kri; kbr. 45 Hrenjak V,TkaliSemenski (Cimprak kua). U Jerovcu na bregu Plahtaria godine 1970. ivi 5 kua Plahtaria i 5 Sambara, 3 kue Rudniki i jedna Krtanjek i svi pnenjem k prvima.

i2 Tome je svakako pogodovala tradicija da se djeci daju imena starijih lanova porodice, koja se jo u prilino jakoj mjeri odrava, pa nije bilo potrebno da se mijenjaju podaci u katastru.

105

Ovaj najstariji Status, u kome su podaci o porodici Haluan, daje naslutiti da se majka udovica s dvoje vanbrane djece izdvojila iz porodice prvoga mua. Na susjednom kuitu (kbr. 14) nalazi se porodica istoga prezimena, koju se takoer moe pratiti kao zadrugu izraslu iz nuklearne porodice. Iz Statusa 1894. g. vidi se da je izvrena promjena gospodara kue, jer su majka i ouh navedeni na dnu ljestvice ukuana.

Prilin kbr. 13 (ima novu kuu bez broja)

12. 2. 1890A HALUAN Franjo, roen 1863 o.

A Terezija Kramer 1872 o.a Apolonija 1891a Ema 1892a Terezija 1893 k.a Barbara 1859 k.a Margareta 1897a Franjo 1898a Katarina 1899a Anton 1901a Ignac 1902B Gjuro brat A., roen 1871 o.

B Matilda r. Jutrina 1874 o.B + Adalbert 1897b Ludmila 1898b Marija 1900b Josipa 1902a + Frederik, sin Franje 1904b + Alojzij 1904a Vinko sin Franje 1905

+ KOVAI Andro, ouh 1813 o.HALUAN Ana, mati A o.

7. 2. 1897

+ 1897

+ 1904 + 1906

7. 2. 1887 + 1899

U Statusu iz 1906. godine nema vie porodice od Franjina brata ure pod ovim kunim brojem. Time se utvruje nova totalna dioba dotadanje zadruge. Takoer se vidi da stariji brat ostaje s porodicom u staroj porodinoj kui, a da se jo za vrijeme zajednice izgradila nova kua za mlaega brata, i to na dotada jednoj cjelini dvorinog prostora. Prvih desetljea ovoga stoljea estero od sedamnaestorice Franjine djece odlazi iz kue, (u Zagreb 3, po 1 u Brezno, okolicu Rogake Slatine i Krapine) a 4 ih je umrlo u djetinjstvu. Iz ovih dokumenata se moe sa sigurnou rekonstruirati ivot zadrune porodice kroz gotovo jedno stoljee, u kojemu su se izmijenila tri gospodara, i kroz koje je ova porodica od mononuklearne izrasla u zadrunu i u raznim vremenskim presjecima imala razliitu strukturu, na primjer:

106

1890 5 lanova, 2 generacije, 2 br. para1897 12 lanova, 3 generacije, 3 br. para1905 19 lanova, 3 generacije, 2 br. para (prije diobe 9 i 5 djece)1910 12 lanova, 3 generacije, 1 br. par1930 11 lanova, 3 generacije, 1 br. par1936 6 lanova, 2 generacije, 1 br. par1955 8 lanova, 3 generacije, 2 br. para (pridola mlada roakinja s

muem i sinom)

U ovu su porodicu ula tri zeta, ali su se njihova prezimena utopila u imenu kue Haluian.13 Ova esta karakteristika zagorske tradicionalne porodice upuuje na prouavanje rodbinskih odnosa da bi se utvrdila jaina matrilinearnosti.

Prema dokumentima, brojno stanje zagorske porodice nije variralo u irokim rasponima. Za prolo stoljee prosjek porodice bi se mogao odrediti na oko 20 lanova, kao npr. u tuheljskom kraju:Kumrovec, Juri Juraj i Matija, kbr. 117 19 in domoRazvor, Penik, kbr. 5 26 in domoRazvor, Spori, kbr. 17 12 in domoPod Gorom, Prekrati (1855) bez kbr. 14 in domo (4 brata)Brezje, Ivekovi, kbr. 20 27 in domo itd.

Strukture ovih porodica se takoer mogu prikazati kroz strukturu jedne od tipinih zagorskih porodica toga doba, npr. kroz porodicu Kladniki (selo Velinci, upa Tuhelj). Godine 1827. u toj su porodici ivjela 3 oenjena brata, s udovicom majkom i s ukupno 16-tero djece (6, 4, 6), odnosno 19 lanova zadruge. U drugoj polovini 19. stoljea pod jednim kunim brojem dokumenta biljee do 3, a vrlo rijetko 4 brata, (Status . Tuhelj. II i III).

Razvor od 60 kua: u 8 kua 2 brata, u 53 brae,Kumrovec od 43 kue: u 7 kua 2 brata, u 4 3 brae,Prosenik od 73 kue: u 9 kua 2 brata, u 2 3 brae (1900),Lenie od 23 kue: u 2 kue 3 brata, u 1 4 brae (1900),Tuhelj od 41 kue: u 5 kua 2 brata, nijedna sa 3, itd.

U ostalim je kuama ovih sela uveden samo po jedan oenjeni sin, pa se prema tome ne moe govoriti o porodici ovoga dijela Zagorja kao o veoma velikoj. Ona obuhvaa iskljuivo bliske krvne srodnike: roditelje, brau, strieve, tete, i njihove potomke u prvoj i drugoj generaciji. Zapaa se takoer da je ovdje ve krajem stoljea proces razgradi van ja zadruga bio u zavrnoj fazi, pa je stoga gotovo nemogue nai iru zadrunu porodicu u 20. stoljeu.

Vie imena uvedenih pod jednim kunim brojem, kako to nalazimo u drugoj polovici stoljea, ukazuje na p a r c i j a l n e diobe, jer je u starijim dokumentima istaknut samo gospodar porodice. Kako se kua dograivala i elementarni ivot porodinih grana time poeo osamostaljivati, to je imaJo odraza i u dokumentima onoga vremena. Iako se radi zakonskih propisa

is V. Bosii: Graa . . . bilj. 7 pit. 103, str. 275277. U Stubici i Bednji zet prima ime kue u koju se prienio, pa i djeca nose majino prezime. U umberku je to takoer praksa^ kao i u bjelovarskom kraju); M. Matain, i dr.: Seljake obiteljske zadruge, I, (Zadruga Dragancan, kotar Bjelovar), Zagreb, i960, str. 22.

107

dioba zadruga sedamdesetih godina nije mogla provesti do kraja, ona je ostajala djelomino jo dugo vremena, to se moe uoiti i u nastambama seljaka (vidi grafikon). Odjeljivanje od zajednikog stola prehrane, i od spavanja pod istim krovom ali jo uvijek na zajednikom dvornom mjestu (neograenom dvoritu), prva je faza transformacije i prethodi diobi zadrunog vlasnitva uope. Meutim, nema razlike izmeu zadrune porodice zapadnoga dijela Hrvatskog zagorja u prolom stoljeu i recentnih primjera u zlatarskom kraju. Kroz posljednja dva stoljea zagorske su zadrune porodice obuhvaale gotovo iskljuivo tri generacije, katkada dvije, ali nikada etiri porodice. Glavni razlog tome moe biti kratak vijek ivota, pojaana mobilnost mlae generacije iza ukidanja feudalizma, ali i tradicija da mukarci ulaze u brak izmeu 25. i 30. godine ivota, a vrlo esto i sa 37, 40, pa i 50 godina. Broj branih parova u zagorskoj porodici ovisio je o broju sinova najstarije generacije. Zetovi su bili u kui samo onda kada nije bilo oenjenih sinova. Broj lanova porodice, prema dostupnim dokumentima, nije utvren iznad 27, a to je u mnogome ovisilo o broju djece iz braka srednje generacije. Dakle, struktura zadruge je uglavnom proirena u srednjoj generaciji, ali se ona esto reducira i u obliku porodinog stabla.

S T A N J E P O R O D I C E H R G A N

L A D A N J E D O L N j E 1 9 7 0 H R V . Z A G O R J E

A + O

1 b r a t

A + O

S i n

a + o2 b r a t

A + OX X

S ' "

s v i n i a cP o l j

v a: III!! L_ nmud v o r j 5 t e ;

j 9 o | s ; ^ C __ J ) d a r | ~ s k e ___________ z g r a j e

Broj lanova zagorske zadrune porodice, limitiran s 27 lanova potie oprez prema podacima o velikim zadrugama u Zagorju,14 jer ih dokumenti ne potvruju. Ipak su autori po tome zakljuivali da su se lanovi skupine mogli eniti i udavati unutar same skupine.15 injenino je stanje meutim prema dokumentima da u zagorskoj zadruzi (19. i 20. st.) broj branih parova ne prelazi vie od 5, a broj lanova asimetrino raste prema prijelazu u nae stoljee i dolazi do maksimalne brojke 27. Poboljanje standarda

14 V.. Bg(i, op. cit. str. 1011, pitanje br. 3. Koliko je obino glava u zadruzi (. . .)? Odgovorza stubiki kraj: 1050, 60, najmanja 3, prosjek 550, ali 'prava sredina je od 2530 dua prof.Stjepan Kuak, prof, u Zagrebu ove je podatke oito sasvim proizvoljno dao. Miroslav Cugvert, uitelj u Bednji, odgovara vjerojatnije: govorei o Bednji est, osam do deset; u najveoj do dvadeset, do trideset glava. Vidi takoer O. Utjeinovi: Die Hauskommunionen der Sdslawen, Wien, 1859.

!5 P- Tomai Drutveni razvitak Hrvata, Rasprave i eseji, Zagreb, 1937, str. 16, 18 i 41. Autoriskljuuje egzogamiju u tzv. zadrunoj kulturi, kao kontrast tzv. plemenskoj kulturi. On uz ostale proizvoljne zaklj'uke istie da mnoge zadruge ostaju zajedno do neodreenog broja generacija, str. 154, D. Tomai: Personality and Culture in Eastern European Politics, New York, Indiana Univ., (IV. Power Indifference in Zadruga Society, pp. 149197.)

108

osloboenih kmetova utjecalo je na to da su zadruge prema svim konzultiranim dokumentima, obuhvaale srodnike do treega koljena, i do tri generacije, a upravo je tu bila granica koju je narod od davnina potivao pri sklapanju braka. Ne moe, dakle, biti ni govora o tome da bi se unutar zadrune porodice mogli sklapati brakovi, barem ne od kraja 18. stoljea do danas. U Zagorju se ne mogu utvrditi tzv. nesrodnike zadruge, u kojima ne bi bilo krvne veze. Iz terenskih podataka za ovo stoljee konstatirali smo da daljnji roak s porodicom dolazi u kuu u kojoj su ostali samo starci.

Stanje porodinih zadruga na podrujima Hrvatskog zagorja moemo komparirati sa stanjem na ilokom podruju po dokumentima s feudalnog dobra Ilok (Srem) na poetku 18. stoljea (1728. i 1736.). Ovdje je vrlo malen broj porodica s vie od dva odrasla mukarca.16 Dok su u prvom popisu tri do etiri mukarca u kui u drugom se nalazi samo jedan. Velika smrtnost poetkom 18. stoljea bila je uzrokom da su brojne porodice ostale same s jednim odraslim mukarcem ili samo sa enom udovicom. Na primjer u selu Novak je 1728. g. bilo 21 domainstvo s ukupno 31 ovjekom. U susjednim selima bilo je slino stanje:

1728. (1736)

S jednim S dva S triSelo Ukupno kua odraslim

ovjekom odraslaodrasla

Lova 55 (31) 20 (12) 8 (2) 7 (-)Tompojevci 25 (35) 13 (5) 1 (-) - (-)

I kasniji crkveni dokumenti ne pokazuju brojnu porodicu. Suvremeni podaci iz tog kraja potvruju samo nuklearnu porodicu, iako je prije drugog svjetskog rata bilo i zadruga. Ipak, koliko se moglo utvrditi, broj lanova kretao se slino kao u zagorskoj zadruzi ispod 30 lanova. U najveem broju sluajeva su tri generacije s dva do tri, veoma rijetko etiri brana para s djecom, ali esto i s tetama ili stricem. Za okolicu Iloka nema Status animarum, ve su navedenim dokumentima registrirali stanje radi plaanja taksa feudalnom gospodaru. Stoga je teko sa sigurnou rei da odraavaju realnu kompoziciju porodice. Ovdje treba navesti podatak da u to vrijeme nije bilo ograda oko kue, tj. da dvorita nisu bila razgraniena. Ovakve podatke sadre i rukopisi iz Hrvatskog zagorja.17 No za Zagorje kao to smo spomenuli postoji i Status animarum kao vjerodostojan dokument brojnog stanja i strukture tadanje porodice. Povezanost ivota bliih srodnika u to je vrijeme bila izraena obitavanjem u kuama sagraenima veoma blizu (u odnosu na kue susjeda s drugim prezimenima); tada se obiavalo izgraivati novi stambeni prostor prije ili poslije diobe zadruge. Ta je tradicija mogla biti podrana presijom feudalaca da zadre radnu snagu na svojoj zemlji, pa je stvarala tradiciju parcijalnih dioba zadrunih porodica, koje

16 Matine knjige roenih, umrlih i vjenanih, upni ured Babska (kod Iloka); Gradski muzej Vukovar.

17 Isto, rukopis J. Jedvaj: upa Bednja Narodni ivot (Rukopis, ONO JAZU, sign. S. Z. 200. str. 3 i 4).

i J. Jedvaj, op. cit. str. 4; U Status anim., Lobor, 1800, pod porodicu HorvatGorski, kbr. 11. 18381850 navedeno je Tereza slui pri Mateku. To ukazuje na parcijalnu diobu Mateka (s 5 djece) od njegova dva brata (1 brat s 3 djece, a 2 sa 6 djece) Vidi Bogiiev arhiv u Cavtatu, kut. XXV Zadruge u Stubici i Puki list 1900, br. 19, str. 153, pod naslovom Puke rane i Dioba.

109

su nastavile da se i dalje zajedniki koriste prostorom oko kue, bunarom i nekim predmetima koji se nisu mogli lako ni jeftino nabavljati.18 Ovo pitanje jo uvijek eka na detaljnije objanjenje. Unato dokumentima u kojima su jedino mukarci tono utvreni, mogue je kombinirati podatke iz crkvenih matica roenih, vjenanih i umrlih. Specijalno kroz Liber mortuorum moe se rekonstruirati porodica. Rezultati toga rada pokazuju slinu sliku za okolicu Iloka kao i u Hrvatskom zagorju za vrijeme prijelaza u nae stoljee: mnogo djece (esto 17), ali malo odraslih ljudi u porodici, i samo tri generacije u najveem broju sluajeva. Meimurje, koje danas nema zadruge, poetkom 19. stoljea je imalo slinu strukturu male zadruge.

Status animarum iz G. Mihaljevca biljei porodice gotovo iskljuivo ispod 20 lanova. Takva je npr. porodica Katarine Koak u kojoj je polovinom stoljea uz njezina mua i djecu ivjela jo udovica majka, Katarinin neoenjeni mlai brat i sestra, odnosno u tri generacije bilo je 7 lanova, 1 brani par i 2 djece. I u ovoj porodici, kao i mnogim drugima, nalazimo zeta kao kuegospodara koji je zaveden u Statusu na enino prezime (bez njegova prezimena).19

Iz dokumenata upe Sv. Georg u Pljeivici, juno od Save, utvrujemo jasno brojno stanje u porodicama kroz dva desetljea:

1880. (1890)

Selo Uk. kua Mukih enskih Uk. u seluProsjeklanovaporodice

Rieka Gornja 20 134 112 246 12,3(49) (152) (139) (291) (5,9)

Vrano vdol 23 142 161 303 13,1(55) (174) (174) (348) (6,3)

Prilipje 28 153 133 286 10,2(56) (164) (164) (328) (5,8)

Pleivica 15 89 82 171 10,2(26) (99) (94) (193) (7,4)

Ni ovdje nema porodica s velikim brojem lanova, ali je u posljednjem desetljeu 19. stoljea porast broja kua u obrnutoj proporciji s brojem lanova koji ive pod jednim krovom (usporedi kolonu 1. i 5.).20 Zakljuak iz dostupnih dokumenata i ovdje potvruje davnu Bogiievu konstataciju da je najvea zabluda ( . . . ) to se pripisuje iskljuivo skupu vie porodica u jednoj kui, karakter udruenja ( . . . ) kolektivnosti koja je svojstvena naoj seoskoj porodici (...).21

19 Status animarum, G. Mihaljevec, 1916. str. 101; Preseka, porodica Koak.20 Liber rerum memorabilum ab Anno 18231956. Sv. Juraja na Pljeivici, str. 38 zadruga

Martina Kurtalja, s. Gorica br. lOj, str. 35 zadruga Tandari, s. Desinec (1889); str. 49 i dalje.Popis iteljstva u upi Pljeivikoj; str. 63. Devedesetih godina upnik je ponovno odredio lukno svakoj zadrunoj kui kao i samakoj, radi nove situacije u selima (str. 4960). J. JariIliin: Sikirevci, Seoska starina, Rukopis ONO JAZU, (sign. N. Z. 119) str. 3435: Budui da se u selu znalo (. . .) da e se dijeliti nova numera, te su se kune zadruge dijelile kao na jagmu. Godine 1746. bila ie41 kua, a 1758. g. 85.

V. Bogii, op. cit. str. 319, (Stubica, Bednja).J. Tomaevi, op. cit. bilj. 4, str. 184189 (Forces Causing Dissolution of the zadruga).21 V. Bogii: O obliku nazvanom inokotina u seoskoj porodici Srba i Hrvata, Beograd, 1884.

str. 50, prijevod s francuskoga J. Aimovia.

110

SUVREMENA NUKLEARNA PORODICA

Uz zadrugu treba analizirati i nuklearnu seosku porodicu u sjevernoj Hrvatskoj. Kontaktirali smo s mnogim lanovima malih nuklearnih porodica. U poznatu shemu male porodice roditelji s djecom seoska porodica ukljuuje vei broj lanova. Tu su oba ili jedan od roditelja branog para, pa stoga seoska porodica Hrvatskog zagorja pokazuje strukturu stabla.

Raspadom zadrune porodice nastaju potencijalne jezgre za nove zadrune ili nuklearne porodice. Ovakve ue porodice brakom jednoga djeteta, koji oblikuje zajednicu ivota s roditeljima, nastavljaju dio tradicionalnih odnosa, a sposobnije su za prihvaanje inovacija i adaptibilne su na nove oblike privreivanja. Te binuklearne porodice prevladavaju u predjelu sjeverne Hrvatske, i ne smatraju se zadrunima. Ako analiziramo pojedine elemente ivota u binuklearnoj porodici, u njezinoj strukturi zapaamo slijedee: mali broj lanova, dvije ili tri generacije, dva brana para. Svi oni ive na zemlji koja je samo administrativno razdijeljena. Dok je zadruga do suvremenih zakona bila pravno lice, i kao porodica nasljeivala oevinu, binuklearna porodica to vie nije. Meutim, i u binuklearnoj porodici oevinom raspolae glava porodice tj. otac. Oevina se prodaje samo u nudi i tono se razlikuje od kupovinom steenog posjeda. Ovdje, dakle, nema zasebnog raspolaganja zemljom prema porodinim jezgrama, nego je zajedniki rad na toj zemlji jo uvijek osnova zajednike prehrane, kao to je to bio sluaj i u zadruzi; isti je sluaj i kad su mladi privremeno odsutni, pa sami fiziki ne uestvuju u radu ve plaaju za svoju zamjenu. Nekadanje dopunsko privreivanje zadrunih lanova, u binuklearnoj porodici postaje stalan izvoi prihoda mlae generacije. U Zagorju se od prologa stoljea seoska porodica pretapa iz zemljoradnike u zemljoradniko-radniku. ini se da privatno vlasnitvo tu nije najpresudniji faktor raspadanja zadruga, ve da je to poboljani standard i tenja da svaka brana jezgra ima zaseban prostor za spavanje, to u malim zagorskim, hiama to nije bilo mogue. To bi bila karakteristika binuklearne zajednice. Dok u zadruzi gospodar dri zajedniki novac, koji nije osnova egzistencije, u binuklearnoj porodici on dobiva vee znaenje. Meutim, to je osebunjek u zadruzi, to je privatno vlasnitvo u binuklearnoj strukturi, a pripada samo mlaem paru, dok cjelinom posjeda raspolau stariji. U tu cjelinu se za obraivanje uklapa i eventualni osebunjek majke. Zajedniki fond obnavlja se iz prihoda mladih, kao i od prodaje zajednikog imetka, a njime se kupuje potrebno i plaaju takse. Otac u binuklearnoj zajednici i dalje ima istu funkciju kao gospodar zadruge. On je u zadruzi prenosio svoje dunosti na mlaega, a nasljednika je uglavnom odabirao sam; u binuklearnoj zajednici dunost oca jednostavno prelazi u ruke sina ili zeta.

Suvremena seoska porodica Hrvatskog zagorja, Meimurja, pa i Banije i Korduna, ima u znatnoj mjeri binuklearnu strukturu.22

22 B Stojsavljevi: Kordunsko selo izmeu dva rata. Zadruge, str. 162166; S. Livada; Neke socio-demografske i institucionalne karakteristike stanovnitva i naselja oko Petrove gore, str. 627 Porodica i brak str. 633; V. ulinovi-Konstantinovic: Etnosocioloske karakteristike narodnog ivota na Petrovoj Gori i oko nje, str. 219; sve u knjizi Simpozij oPetrovoj GonZagreb, JAZU, 1972.V. St. Elich: Porodica u transformaciji, Zagreb, Naprijed .1964, str. 132150. , T.TTV Roi Prigorje ivot u zadruzi, Zbornik za narodni ivot i obiaje Juzmh Slavena, Zagreb, JAZU, 1907, knj. XII/2, str. 195223. Roi V., samo po predanju navodi 4050 lana zadruge, ali sada m vie druine, ve su samo dva brati skup u zajednice.

111

Dok mladi iseljavaju u sjeverne predjele u Slavoniju npr., jedan od mukih lanova obavezno ostaje na posjedu. Zemlja se ne dijeli, ve je koristi porodica koja ostaje na starome. esto se kao neka naknada nosi brana i mesa brai u grad (dva-tri puta godinje), a oni iz grada uvijek alju novac za vee potrebe porodice.23 Narodni termin zajednica za binuklearnu porodicu sasvim odgovara, jer je zajedniki ivot pretrpio samo neznatne promjene. Ta zajednica traje u pravilu do smrti roditelja i moe, ali ne mora, da se nastavi s parom slijedee mlae generacije.

Znatan dio binuklearnih zajednica (nar. u Hrv. zagorju) nastaje dolaskom zeta u kuu. Obiaj je da tast prepie zetu dio imanja (esto polovinu), to se gruntovno odmah sprovodi, ali redovno raspolaganje tom zemljom ostaje i dalje u rukama oca. Iako pravno vlasnik zemlje, zet ne koristi svoje pravo pa i ak prodaju preputa gospodaru kue tastu.

Tradicionalni porodini odnosi slijede drutveno-ekonomske promjene ire drutvene cjeline ili svoje okoline u izvjesnoj fazi zakanjenja. Da nije tako, ne bi bilo proirenih porodica u selima zagrebake okolice, u kojima je i danas raspodjela posla prema generacijama, tako da se roditelji brinu o zemlji (mlai im u tome samo pomau), mladi (sa srednjom i rjee viom kvalifikacijom.) rade u zagrebakim poduzeima ili industriji, dok se najmlaa generacija koluje.24

Od stalnih binuklearnih zajednica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj razlikujemo i zajednice privremenog karaktera. Ukoliko su razlike u obrazovanju vee izmeu roditelja i njihove odrasle djece, a cijela njihova drutvena okolina pokazuje nagli razvojni skok, binuklearna se zajednica dijeli nakon to mladi izgrade zasebnu kuu ili adaptiraju dio stare kue za zaseban ivot. Oni tada nastavljaju da ive ekonomski odijeljeno mladi na svojoj zaradi, a stari na zemlji kao osnovnom prihodu. Odgoj djece u takvim sluajevima postaje briga mladih roditelja. Te sada mononuklearne porodice jo uvijek ovise o meusobnoj pomoi, pa i kada roditelja vie nema oeva ili majina sestra esto uva djecu dok mladi rade. Ta je pomo zapravo ostatak tradicionalnoga ivota, ne plaa se za nju ali se nadoknauje kroz darove u naturi.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Neke osnovne karakteristike zadrunog ivota sauvale su se i u manjoj porodici, pa se seoska porodica sjeverne Hrvatske jo uvijek ne moe poistovjetiti s graanskom porodicom. Po strukturi one su sline, ali se po sutini ivota razlikuju. Seoska je porodica kroz rodbinu povezana sa graanskom, mogli bismo rei da je jo jaka i da primajui utjecaje i ona svoje tradicionalne norme predaje graanskoj sredini.

Iz svega proizlazi da je u navedenim dijelovima Hrvatske od prologa stoljea postojala samo m a l a zadruga, kao iskljuivi predstavnik zadrunog tipa porodice. Broj branih parova, lanova i generacija pokazuje se kao nevaan u definiranju neke porodice kao zadrune. Zadrune porodice u krugu brojnih nuklearnih porodica nisu strane okolini, i njihovo odranje

23 Ovaj se obiaj potuje i u okolici Zlatara i u zapadnom dijelu Zagorja.24 Terenski podaci u Resniku, na jugoistonom rubu Zagreba, takva je porodica Mali sa 6 la

nova (3 brana para) u tri generacije; do 1969. g. porodica je ouvala zajednicu imanja, stanovanja, rada, ishrane.

112

potvruje istovjetnost ivotnih normi u njima. Znai da se u istraivanom podruju dosad ouvala dominacija kolektivnog interesa nad linim i binu- klearnim strukturama, jer zadravaju osnovnu karakteristiku tradicionalne porodice zajednicu ivota: i kolektivno koritenje vlasnitva.

Osim trajnih binuklearnih zajednica, trajnih za generaciju koja u njima ivi, postoje i privremene binuklearne porodice kada se porodica razdvaja nakon izvjesnog perioda potrebnoga za ekonomsko osamostaljenje najmlaeg para. U toj svjesnoj privremenoj zajednici obino binuklearna porodica postaje trogeneracijska, i stari roditelji vre tradicionalnu odgojnu funkciju nad unucima.25 Samo stvaranje binuklearne zajednice uslovljeno je sauvanom tradicijom po kojoj treba da se nastavi ivot na starom ognjitu. Transformacija zadruga na obuhvaenom podruju zbivala se kroz diobe i redukciju lanova. Redukcija lanova porodice je prouzrokovana vanim faktorima npr. smru, sklapanjem braka, ili odlaskom keri ili sina izvan kue. Diobama su oblikovane manje zadrune i mononuklearne porodice (1 ili vie njih) ili samo nekoliko mononuklearnih cjelina, u kojem sluaju roditelj ostaje da ivi s jednim od djece.

Proces dioba zadruga odvijao se u tri faze:1. u razjedinjavanju samo zajednice elementarnog ivota,2. u djelominom razjedinjavanju vlasnitva, obradivih povrina (tzv.

parcijalna dioba),3. u totalnoj diobi nepokretnih i pokretnih dobara.Uz to treba dodati i fiktivne diobe u kojima se zajedniki ivot dijelio

samo de jure a de jacto je nastavljao u cjelini ili barem u jednoj od prve dvije faze. U fazi razjedinjavanja elementarnog ivota nastaju uglavnom dvije jezgre, sa jo uvijek zajednikim sredstvima za plaanje taksa na zemljino vlasnitvo koje je ostalo nerazdijeljeno. Takav razdvojen elementarni ivot, ali s cjelovitim kolektivnim dobrom, lii na predvojenu zadrugu dinarskog i centralnobalkanskog podruja.26 Meutim, ovdje se ivot odvija ponajee na istom kuitu, ili ak u istoj zgradi, dok predvojena porodica obitava na razliitim selitima, ili mjestima.2' Razliiti su i motivi ove predvojenosti. Predvojena zadruga je predvojena upravo kao mjera prilagoavanja na novu ekonomiju, ili potrebe kolovanja djece. To je bitna razlika od tenje za polaganim odvajanjem i osamostaljivanjem dijelova zadruge u sjevernoj Hrvatskoj. Stoga oblik privremenog nastavljanja zajednikog rada, a odvojenog elementarnog ivota, prije moemo nazvati poluzadrunim, jer se konana dioba ostvaruje uglavnom jo u toku ivota iste generacije, kada se zajedniko vlasnitvo razdvaja ili totalno ili opet djelomino. Kod parcijalnih dioba kultivirano se zemljite dijeli prvo, a nastavlja se zajedniko koritenje dvorinog prostora, neobradivih povrina, mlina ako ga je zadruga samostalno

25 TI nrf-rlielu Tloka Slavonskoga Broda (Oriovca) i zapadnog ruba prema Sloveniji ovi su seprocesi transformacije odvijali poetkom stoljea. V. uHnovi-KonstanUncm: Narodni ivot ^icap

3' 196U Zagorju9 na2 Meimurju poboljanje ivotnog standarda skokovito se odvija upravo polovinom ovoga stoljea M^^na pealba u Njemakoj i Austriji pogoduje nastavljanju zajednice.

L P Marcu: Formes traditionnelles de la vie de Familie en village de Svinjica. Etnoloki :led, Beograd, 1973. br. 11, str. 4360 (dioba cijele velike porodice nakon enidbe mlaega sina kojiOStaje26SMr(XSWftup0vic!tUr0dnIdto i predvojena zadruga, Beograd, 1945. P. Vlahovi: Predvojena porodica u uslovima socijalistikog razvoja na podruju jugozapadneSrbije, Etnoloki pregled, Beograd, 1973. br. 11, str. 129135.

113

posjedovala, bunara, a privremeno i poljodjelskog alata. U fazi djelomine diobe mnoge polu-zadruge ive dugo ali ipak u granicama jedne generacije. Kada mlaa generacija postane nosilac ivotnih aktivnosti, zavrava se obino davno zapoeta dioba. U poluzadrunom odnosu rad ostaje kolektivan, a urod se svake jeseni po principu diobe dijeli na sve lanove. Poluzadruni ivot od prolog stoljea bio je iniciran i zakonskim propisima (zabrane dioba radi zemljinog minimuma),28 pa je za okolinu bio katkada i tajan (tajne diobe). Ipak ovaj oblik moramo konstatirati kao stalniju fazu u razvoju porodice sjeverne Hrvatske, koje je ciklus tekao od

zadruge poluzadruge

binuklearne porodice do nuklearne porodice.

U razvojnom procesu* poluzadruga i binuklearna zajednica su prijelazni oblici, vremenski ogranieniji. Prema karakteristikama ivota i zadruga i zajednica su sline s jedinstvom elementarnog ivota te kolektivizmom rada i koritenja dobara. Razdvajanjem elementarnog ivota zadruga se transformira uglavnom u poluzadrugu, a binuklearna zajednica u nuklearnu porodicu.

Zajednica elementarnog ivota nije dakle osnova zadrunosti ivota i prekid ne mora znaiti i prestanak zadrunosti. Ni brojnost lanova porodice ni njezina struktura nisu osnovni. Sutina je dakle zajednica rada, interesa, koritenja vlasnitva, kao i provoenja svih ivotnih obreda porodice. Gubljenje pojedinih elementarnih karakteristika iz ovoga kompleksa iskazuje transformaciju porodice.

Produavanje tradicionalne svijesti o zajednikim interesima i ivotu porodice podravale su parcijalne diobe. Sauvane porodine zadruge u Hrvatskom zagorju pokazuju da drutvene i ekonomske promjene kroz proteklo stoljee nisu bile toliko intenzivne da bi utjecale na gubljenje kolektivne svijesti. Hrvatsko zagorje je moglo sauvati zadrugu usred dominantnih nuklearnih struktura, jer je najvei sklop osnovnih karakteristika zadruge ostao sauvan i u binuklearnim zajednicama/*

Danas mala porodina zadruga postoji samo kao rijedak primjer, dok je binuklearna zajednica brojno impozantni ja. Poluzadruga takoer nije brojna, dok nuklearna porodica postaje dominantan oblik, i pokazuje da tradicionalna porodica vie ne moe slijediti ekonomske promjene suvremenoga sela.

v ridtbiiJ--' 4 Bogii: Zbornik . . ., bilj. 7, str. 3 (Bednja).kni VIT RpS Oblici naih porodica, Glasnik etnografskog instituta Srpske akademije nauka,

\t d ? i- - )958, str. 2546, te drugi radovi o regionalnim razlikama;str 247255 istraivanja porodice i porodinih odnosa u severoistonoj Srbiji, Beogrr.d, 1971,str 83-^7- Halpern: The Zadruga a Century of Change, Antropologica, N. S. Vol. XII, 1970, No. 1,ci~ J',Botik: ,K Problematike rodinneho ivota v oblasti Krupinskej Verchovinv Bratislava P oSlovensky narodopis Ceskoslovenske akademie vied, 1971 str 386-416- Bratislava r. o.

^ kSteTSr ' ekolokih naka ite'SS

j V.. S, the^cfunfryside in/973rl^piaiif International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences, Chicago, USA,

114