Willi Lambert, Iz Ljubavi Prema Stvarnosti

7/24/2019 Willi Lambert, Iz Ljubavi Prema Stvarnosti

1/124

Willi Lambert

IZ LJUBAVI

PREMASTVARNOSTI


2/124

Izdava

Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove Zagreb, Jordanovac 110

Za izdavaa

Marko Milii, Zagreb, Palmotieva 31

Prijevod

Marko Milii

Lektura

Ana Jakovljevi

Oprema

Stjepan Harja


3/124

Tisak

Tipotisak, Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

S kupovinom knjige njen kupac je ujedno stekao i pravo postupati s knjigom kako on to

eli: pokloniti je, neproitanu je staviti na policu, proitati je djelomino ili pak u jednomdahu. elio bih navedenim mogunostima dodati jo neke koje bi mogle pomoi da se iz

itanja izvuku nekakva korist i plodovi , kako bi rekao sv. Ignacije.Ignacije zna za itanje premapo vlastitom ukusu prije svega zbog svoje osobite

naklonosti prema vitekim romanima: Satima je mogao itati i sanja riti. Temeljnoignacijansko jezino blago nije viteki roman, ali je dozvoljeno itati ga ovisno ointeresu, odnosno dosadi i pustiti da djeluje u mati.

Ignacije je itao viteke romane s velikom halapljivou i pri tome je zacijelo stekaoiskustvo koje je kasnije u svojoj knjiici Duhovnih vjebi zabiljeio rijeima: Nezasiuje, naime, i ne zadovoljava duu obilje znanja, ve unutarnje kuanje i

proivljavanje stvari (DV 2).

Zato se sigurno isplati uvijek itati samo jedan ili drugi odlomak, kao kod nedjeljneetnje: korak po korak ii putem rijei, tu i tamo se zaustaviti i zadrati se u mislimana mjestu koje nam se ini posebno znaajnim i lijepim.

Ignacije poznaje vlastiti nain intenzivnog itanja. Tako on ispisuje u vlastitu biljenicuna puno stranica Kristove rijei crvenom, a Marijine plavom tintom. Odlomke ove knjigemoemo itati s olovkom u ruci i pri tome staviti upitnik uz rub tamo gdje nastaju

pitanja; usklinik gdje je netko dobio prosvjetljenje; crticu, gdje jo elimo razmisliti. Razmjena misli i razgovor o nekom odlomku mogu takoer biti od dobre pomoi. Sam

Ignacije je esto i rado traio duhovni razgovor. Ovdje je moda najprikladniji tzv. Krugsluatelja, gdje najprije svi smiju rei to ih se posebno dojmilo. Na kon nekog vremena

provedenog u tiini mogu se jo jednom razmijeniti misli o tome to su rijei drugih u

nekome potaknule.


4/124

Temeljne rijei mogu takoer biti i pomo pismenoj medi taciji. U svakm odlomku senalazi nekolicina rijei s tonom naznakom gdje se nalaze. Ovo bi trebalo potaknuti naitanje i meditiranje ne samo jednog citiranog stiha, nego cijelog okruenja iz kojeg onpotjee. Na kraju itanja, mogu se uvijek postaviti ignacijanska pitanja; to me je posebno

dirnulo? Kakve veze s mojim ivotom ima to to je reeno? Kako mogu to to mi je po -stalo vano zadrati u svom svakidanjem ivotu?

Odlomci knjige su poredani po poglavljima koji otprilike odgovaraju grai knjiiceDuh. vj. Isto tako jedna od mogunosti moe biti da se uz pomo temeljnog jezinogblaga proe put duh. vjebi neto poput duh. vj. u svakidanjem ivotu. To znai dakroz nekoliko tjedana ili mjeseci uzmemo ukupno sat vremena za osobnu molitvu i osvrt

na dogaaje dana kroz koje nam Boji Duh eli objaviti poruku za nas. Mnogi ne pro lazetaj put sami, nego u grupama i/ ili s nekim tko ih kroz to vri jeme redovno duhovno prati.

Kod itanja uvijek trebamo biti probirljivi, tj. izabrati ono ili se zadrati kod onogato mi, kako Ignacije kae, vie pomae.

Moda najvanija uputa za itanje koju daje Ignacije nalazi se u knjiici Duh. vj. dasvaki dobar kranin mora biti vie spre man na to da izjavu blinjega smatravjerodostojnom, nego da je osuuje (DV 22).

Ovo vrijedi takoer i za nastojanje da shvatimo samoga Ignacija. On je teak svetac:njegov karakter i mentalitet nisu svakome sumpatini; njegova svetost nije ukinula svanjegova ljudska granienja i slabosti to je i on sam predobro znao. K tome, postoji i

jarak povijesti od pet stoljea kojega nije lako preskoiti. Postoji jo jedna potekoa kod itatelja 20 -og stoljea: itav niz rijei su za njega

provokativne rijei, tabu rijei, ali Ignaciju su izuzetno vane. Tu spadaju Bog,poslunost, stav Crkve, red, mrtvljenje itd. Nutarnje otuenje moe dovesti dotoga da se brzo iskljuimo, te da vie ne traimo skrivenu istinu u ovim rijeima. Ignacija

se mora itati takorei izvan ukusa naega vremena. Tada se svakako otkriju uignacijanskom temeljnom jezinom blagu vrijed nosti kojih se teko odrei i moe sezadobiti vie slobode u odnosu na granice vlastitog vremena.

Ignacije je svjedok za to u kojoj mjeri knjige mogu pomoi i koliko tekstovi mogupostii. itanje Svetog pisma i biografija svetaca za vrijeme njegovog bolovanja bili suvani na putu njegovog obraenja. Kasnije su mu se kako pie kroz iskustva molitveiznutra pribliile istine vjere i Evanelja, tako da bi i bez Svetog pisma vjerovao u njih ibio spreman za njih umrijeti.

S ovim temeljnim ignacijanskim jezinim blagom ne bi se moglo dogoditi nitaljepe od toga nego da kroz njega Duh Sveti dirne itatelja.


5/124

POGLED NA SVE

Put

Kada bismo htjeli ignacijansku duhovnost okarakterizirali jednom jedinom rijeju jakoprikladna bi bila rije put. Iako Ignacije ne upotrebljava ovu rije pretjerano esto, ipakse neprestano pojavljuje na odluujuim mjestima i proima i tav njegov ivot, vjeru iosjeaje.

Najprije je put Baskijca Iniga de Loyole, roenog 1491. na dvorcu Loyola bio putprema usponu: Karijera na dvoru. S tekom povredom koljena koju je zadobio u obraniutvrde Pamplona 1521. poeo je njegov pravocrtno planirani put uspona postajatiduhovnim putem obraenja i karijerom prema dolje. Ona ga je vodila u sve ponore, svedo iskuenja samoubojstva, ali isto tako i u sve visine vjerniko mistine pove zanosti s

Bogom.Ignacije sebe shvaa na ovom svom ivotnom putu kao hodoasnika. Svaki ovjekje homo viator, tj. ovjek na putu. Tipino za Ignacija je da hodoasnitvo doivljava ta-ko snano kao osobni duhovni ivotni osjeaj, te, da pisma uvi jek potpisuje shodoasnik. On se javno tako izdaje, te je primjere no da je njegova duhovnaautobiografija izala pod naslovom Izvjetaj hodoasnika. Tu govori o svojim putovi -ma koji su ga pjeice, s konjicom i brodom vodili po Europi, u Englesku i Jeruzalem. Pritome je imao namjeru pokazati samo jedno: kako ga je Bog vodio.

Ovaj svoj nutarnji put je izrazio u knjiici Duhovnih vjebi, u Duhovnim vjebama.Njih Ignacije usporeuje s hodanjem i tranjem. Ignacije kao pratilac pomae ovjekukoji moli kako stei duhovna iskustva.Duhovnost puta je uvijek povezana i s duhovnim

iskustvom. Na molitvenom putu Duhovnih vjebi Ignacije prati ovjeka kroz svenjegove duhovne krajolike: u rajskom vrtu, kroz pustinju, kroz tamne klance, do

Tabora, do Golgote i do brda uznesenja i poslanja.

ovjek koji moli i vjeba pozvan je da postane Isusov su putnik koji je sam put nakojem Bog dolazi ovjeku u susret. Kao i na svakom putu i ovdje postoje vana raskrijana kojima se moraju donijeti odluke. Ignacijanska je duhovnost duhovnost odluivanja,oslunosti i slobode. Mnogo ignacijanskih naina kako pomoi na putu i kod odluivanjanalazi se prije svega kod vjebi i uputa za izbor. Razlikovanje duhova pomae kodpronalaenja tragova i kod razlikovanja vode li oni u Bojem pravcu , tj. vie vjeri, nadi iljubavi ili vode u suprotnom pravcu, k vie nepovjerenja, beznadenosti i egoizma.

Boje tragove moe slijediti samo onaj ovjek koji ivi od slobode Duha, koji iviindiferenciju; ta angairana oputenost (Teilhard de Chardin DI), Schwebe desLebendigen? (Max Frisch ) omoguuje da budemo otvoreni za sve putne pravce nakoje nas poziva Boji Duh.

Ova nutarnja i izvanjska pokretljivost,koju esto nazivamo i spremnou bitidisponiranim dolazi do izraaja u jednoj rijei koju Ignacije najee upotrebljava:ovisno o. Time nas poziva da najrazliitijim situacijama ljudima, vremenima, okol -nostima neprestano diferencirano prilazimo.

Ignacijansko magis, tj. vie mora se u jeziku duhovnosti esto puta prevesti sdalje: rasti dalje, ljubi dalje, idi dalje. Prvi korak kojem vodi ovaj dalje je korak iz

puke egoistine zarobljenosti samim sobom. Za tu svrhu pie Ignacije u knjiici

Duhovnih vjebi: Svatko neka, naime, pamti da e u svim duhovnim stvarima toliko


6/124

napredovati koliko se bude odrekao ljubavi prema samome sebi, svoje vlastite volje i

koristi.(DV 189). Korak iz sebe prema van je korak prema drugim ljudima. Za Ignacija je sve vie

postajalo njegovim ivotnim sadrajem odlaziti k ljudima da bi ih vodio Bogu, Kristu.Zato su on i njegovi uzeli sve putove na sebe. Ni jedan put mu nije bio previe strm ili

previe dug i nijedan otpor prevelik, kako bi pomogao duama. Kao Isusov glasnik navjeivao je posvuda i na najrazliitije naine Evanelje. Kako binjegovi drugovi mogli biti poput uenika, apostoli na putu k ljudima, nije htio u svojojzajednici imati zbornu molitvu, U na pozivu pripada proi kroz mnoge zemlje, stoji ujednom pravilu reda. Na tom duhovnom putu kod Ignacija i njegovih drugova se razvio i

odreeni nain duhovnog hoda, stil, nain postupanja. To je takoer karakteristino zaIgnacijansku duhovnost puta: imati osjeaj za stil i metodu i promiljen nain postupanja.

Pri tome se, dakako, ne radi o duhovnom menagmentu. Takvi naini postupanja sunoeni jednim temeljnim stavom kojeg Ignacije nazivastrahopotovanjem i

potovanjem. U svom duhovnom dnevniku biljei da je put taj koji ga vodi Bogu i

stvorenjima.Ignacija zanima proslavljanje Boga u svemu. Strahopotovanje ga navodi da Bogatrai i nalazi u svim stvarima. Ova ignacijanska izreka je, takorei, kranska otpusnica, Boga traiti i nalaziti u svim situacijama, u osamljenosti, na poslu, u molitviu prijateljstvu u radu, u liturgiji, u blinjem, u tuzi i radosti Boga traiti i nalaziti.

Znaajna je sluajnost da je prva crkva koju su Ignacije i njegovi drugovi dobili uRimu bila crkva Madona della Strada, crkva Marije od puta. Marija je Ignaciju uvijek

bila pratiteljica na njegovom duhovnom putu. Onaj tko je hodoasnika jednom vidiona ovom putu, govorio je o njemu kao o malom panjolcu koji hramlje i ima veseleoi.

Zato ne?!

Jedan esti sugovornik isusovaca jednom je navodno zapitao: Zato vi isusovci, im vasnetko neto upita odmah postavljate protupitanje? Odgovor isusovca je bio: Zatone?!

Naglaavanje sluanja i propitkivanja je posve ignacijanski. To je pokuaj da se to jevie mogue pribliimo stvarnom pitanju sugovornika. Karlu Rahneru DI, velikomteologu ovog stoljea, postavljanje pitanja je postalo teolokom metodom. Bio je uvjerenda je odgovor skoro sam po sebi blizu sa mo ako je pitanje duboko i dovoljno tono

postavljeno.Zato i zato ne nalaze se u Ignacijevom ivotu ne samo u slubi sluanja ipitanja, nego pokazuju neto od njegovog ljudskog karaktera i duhovnog profila. Na to jeupozorio Hugo Rahner DI, izuzetan poznavatelj ignacijanske duhovnosti, u uvodu svog

djela Ingnacije kao ovjek i teolog (Freiburg 1964). Pour quoy non. Zato ne. Ova izreka na grbu stoji ispod slike Navjetenja Marijina u

kapelici dvorca Loyola...1497. je slika dospjela u Loyolu, kada je posljednji sin kue,

Inigo poloio svoje prve djeje ispite hrabrosti. Pred tom slikom je molio u tjednima svog

obraenja kada je neprestano razmiljao o odluujuem zato ili zato ne i kada je

polagano poeo uviati da za ovjeka koji eli sluiti Bogu kao noble caba llero nema

prijeeeg zato.

to sve moe ova izreka na grbu rei o plemenitom kavaliru, Ignaciju?


7/124

Moda se najprije u pitanjima zato i zato ne osjea sva djeja pitanja. Zato vemoram na spavanje? Zato i ja ne smijem ii? itd. Moda imaju i prizvuke onogmladenakog upita koje se izreci starijih; Pa, uvijek je bilo tako! suprotstavlja s Zatone drugaije?

Kod mladog Ignacija se moe jasno i sigurno uti viteki, ponekad agresivan i vrlo

hrabar, izazivajui ton:; kada ga se citira pred sudom zbog razliitih i velikihprekraja; kada se pokazuje kao najbolji maevalac, majstor u svim vjebama sorujem; kada tjera ljude koji mu staju na put; kada jedini u beznadlenoj situacijiglasuje za obranu utvrde Pamplone; kada sanja o velikim djelima i avanturama. To je

viteko zato ne?, koje se veseli izazovima. Odluujue objanjenje, prosvjetljenje i produbljenje tog zato ne? dogaa se u toj

mjeri u kojoj Ignacije iznutra shvaa to to znai da je Boja ljubav u Isusu postalaovjekom. Ovo e se razjasniti u centralnom razmatranju Duhovnih vje bi.: Treba da

predstavim sebi Krista, naega Gospodina, kao prisutna, raspeta na kriu, i da zaponem

razgovor s njime te da ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, doao na to da se uini

ovjekom te je od vjenog ivota dospio do vremenite smrti...treba da se pitam to samuinio za Krista.(DV 53).

Ovaj dogaaj je Ignaciju tako napojmljiv kao to je bio Mariji u sceni navjetenja, predijom je slikom esto molio u dvorskoj kapelici. Njegovo pitanje zato? sadrinepojmljiv odgovor Boje Ljubavi: Bog je toliko ljubio svijet... (Iv 3,16).

Uvijek tamo gdje ovjek misli da je na granicama svojih mogunosti mogu mudjelovanjem Bojeg Duha izniknuti nove mogunosti: Zato tj., Sara, ne bi u svojoj dobimogla vie imati djece? Zato ti, Mojsije, ne bi mogao govoriti pred fa raonom svojimmucavim jezikom u mojoj snazi i uz pomo svoga brata? Zato ti Jeremija, koji seosjea premladim ne bi ipak mogao biti moj prorok? Zato se, Marija, iz tebe ne bimogla roditi Ljubav Boja po snazi Duha Bojega koja zasjenjuje? Zato, Petre, ne

doputa da ti operem noge? Uvijek: Zato ne!? Ovo pitanje boanske Ljubavi unitavasve ljudske prigovore i isprike: Ljudima... (Mk 10,27).

Ovo vrijedi za posljednje granice do kojih ovjek dolazi, ali isto i za svakodnevne .Bili trebao napraviti prvi korak u pomirenju? Zato ne?! Trebam li se jo jednom suoiti sovom tekom zadaom? Zato ne? Bi li trebao jo jednom razmisliti o stvari i moda

promijeniti odluku?! Zato ne?! ... Ignacije je postavio pitanje zato je Boja Ljubav postala ovjekom. On je boanskim

je odgovorom preobraen u zametku svog ivota. U odgovoru koji daje Pitam se totrebam initi za Krista , Shvaamo najdublje sredite Njegove teologije i izvorite zaNjegova djela koja oblikuju Crkvu. (Hugo Rahner DI).


8/124

Stvarnost

Realistinost i smisao za stvarnost nisu stvari koje spontano povezujemo s pobonou iduhovnou. Kod Ignacija se to moe i mora initi. Njega moemo okarakterizirati kaorealista meu svecima, iako je na poetku njegova puta bilo pubertetskih i stranihstvarnosti snova o skurilno djelujuim velikim djelima. Ignacije je preteno krt narijeima i puta djela da govore, no ipak i njegov jezik pokazuje njegovu blizinu sastvarnou: Iskustvo, djela, stvarnost , cilj i sredstva, Bog u svim stvarima su pojmovikoji su za njega vani . Prije svega njegovo vienje Krista kao Gospodina i Stvoriteljasvih stvari upuuje na vjeru koja ljubi zemlju (Karl Rahner).

Opis doivljaja prosvjetljenja kojeg je Ignacije imao na ri jeci Cardoner, daje naslutitikoliko je to bilo odluujue za sav njegov ivot i koliko ga je to pribliilo stvarnostimavjere i svijeta:

I dok je tamo sjedio, poee mu se otvarati oi uma.Nije imao vienje, nego je shvatio ispoznao mnoge stvari iz duhovnog vota i s podruja vjere i naobrazbe. A sve to u tako

veliku svjetlu da su mu sve stvari izgledale kao nove. Nemogue je iskazati pojedinosti

koje je tada shvatio, premda ih je bilo mnogo, nego samo to da je velika jasnoa ula u

njegov um. Kad gleda kakve je sve pripomoi imao od Boga i sve stvari koje spoznao u

ivotu u prole ezdeset i dvije godine, pa i uzevi sve to zajedno, ne ini mu se da je

shvatio toliko koliko samo tom zgodem. Um mu je postao tako prosvijetljen da mu se

inilo kao da je drugi ovjek i da ima drugi razuim , a ne onaj to ga je imao prije.(A

30).

Ignacije je pripovijedajui uinio sve to je mogao kako bi ovaj doivljajokarakterizirao jedinstvenim i centralnim. To nam pokazuje kako je njegovoj nutarnjoj

svijesti poklonjen sintetiki pregled stvarnosti, stvarnosti vjere i ljudskog znanja.Boansko ljudska stvarnost koja mu se na ovaj nain oi tovala pozvala ga je da joj se

potpuno preda ne samo shvaajui je izinutra, nego i u inima i djelovanju.Djelotvornost je stoga Ignaciju unaajan kriterij za susret s realnou. Kao to se zaBoju Rije kae da se ne vraa bez uinka nego da ostvaruje ono to se od Njega trai(usp. Jes 55,11), tako i Ignacije eli kroz svoju slubu su djelovati da Evanelje Isu sa

Krista donese plod.Sa svojim poimanjem stvarnosti Ignacije je jako blizu prasmislu rijei; stvarnost,djelo, djelovanje, tkivo(tkanje), vrtlog da, crv koji se savija Tohuwabohu.(kako je

Martin Buber preveo poetnu stvarnost stvaranja, potjeu iz istog korijena i slikovitepredodbe. Ignacije vidi sebe utkanog u to tkanje stvarnosti. Bog poklanja ovjeku cijelustvarnost, pie Ignacije u jednom od svojih pisama: Bitak i ivot, .... snage due, snagetijela zajedno s vanjskim dobrima,... darove svoje milosti,... konano cijeli svemir i duhi materiju koji su sadrani u njemu,te sebe samoga..., pri emu je On sebe nama dao zaBrata u naem tijelu.

Bog nas grli kroz stvarnost, glasi jedna njena duhovna reenica. Ignacijanska nasduhovnost poziva da dopustimo da nas grli stvarnost, i da mi nju zagrlimo ak i ako je

katkad gruba i odbojna. Pisac Arthur Mller pie u jednom svom djelu:


9/124

Sanjao sam da je moj ivot moje dijete. Ali, bilo je mongoloidno i ja sam pobjegao

od njega. Ali ono je uvijek iznova dopuzalo u moje naruje. Vuklo me za odjeu. Onda

sam pomislio: Ako ga poljubim, moda u moi spavati. I sagnuo sam glavu nad

izoblieno lice bilo je jezivo, ali poljubio sam ga.

Sveci su ljudi koji mogu poljubiti stvarnost. Sv. Franjo u svojoj oporuci koja je bila

poetak njegovog obraenja pie izriito tako, da je poljubio gubavca. Ono to mu jeprije bilo odbojno osjetio je tada kao nutarnju slast. Ignacije je isto tako esto grlio ljudesa zaraznim bolestima koje pobuuju gaenje i pomagao im. Na taj je nain grlio LjubavBoju koja je postala ovjekom i doputao da ona grli njega U tome i u svim stva -rima.


10/124

Boga traiti i nalaziti u svemu

Neki uenik upita svog uitelja: Reci mi, gdje je Bog! Uietlj na to odgovari: Reci migdje nije! Ignacijev doprinos na pitanje ljudi, gdje je Bog nalazi se u rijeima: Bogatraiti i nalaziti u svim stvarima. Postoji mnogo tipino ignacijanskih izraza , ali izraztraiti Boga u svim stvarima je stvarni temelj na kojem se nadograuje sve ostalo. Ovo traenje i nalaenje ne moemo sebi predoiti konkretno, a istovremeno i dovoljnotajnovito. U jednom pismu nekom subratu Ignacije pie: Oni koji ue trebali bi se vjebati u traenju prisutnosti Boga, naega Gospodina u

svim stvarima, npr. u govoru, u hodu,u gledanju, kuanju, sluanju, razmiljanju,

openito u svemu to rade, ta, Boje je Velianstvo ipak u svim stvarima po Njegovojprisutnosti,po Njegovom djelovanju i biti. Promatrati, ovaj nain na koji u svemu

pronalazimo Boga, naeg Gospodina lake je nego kad se hoemo uzdignuti duhovnoj

materiji vie apstraktne vrste u koju se ipak moemo smjestiti samo s mukom

.................(GB 2).

Sigurno bi se moglo pokuati tonije pojasniti ove reenice, postaviti pretpostavke to seje njima moda mislilo. Ali, tako bi samo vjerojatno poele djelovati. Sigurno je boljejednostavno ostaviti ove rijei na miru. Ignacije je doivio to duhovno iskustvo ipokuavao jezavesti svoju mladu subrau: Dobro je, vidjet ete; budite otvoreni za to;moete dobiti na dar jedan trenutak ovog duhovnog iskustva koje e onda nositi cijeli vaivot. Onda ete u svakoj kapi rose nalaziti sunec na nebu i sunce Boje. U svakom

ljudskom liku, u svakom razgovoru, u tami i u svjetlu, u radosti i u nevolji ljudskog i -vota, u unim svaama i u nagodbama, u otporima i kod vjetra u lea, u pitanjima i uodgovorima, u Bojoj blizini i u njegovoj udaljenosti Bog u svemu.

Jesu li ovo rijei za nas? Za vrijeme u kojem je Bog proglaen mrtvim? Za ljude kojisu mislili da sami mogu i moraju stupiti na Boje mjesto, ali koji su onda poeli patiti odkompleksa Boga? Za generaciju koja vie nema strastvenih ate ista, koji su u svom

borbenom poricanju Boga ipak drali budnim sjeanje na Boga, predodbu o Bogu?emu pitanje o Bogu u vremenu, u kojem ovjek prijeti ostankom na razdaljini? Ili semoramo opet sjetiti Boga zbog ovjeka koji bi se inae u svom zaboravu na Boga mogao,kao to je rekao Karl Rahner razviti u pronicljicu ivotinju? Ne postavlja li se u

pitanju: Adame, ovjee, gdje si ti? Iznova pitanje : Gdje si Ti, Boe? Boe gdjesi? pitao se je ne malen broj ljudi u koncentracionim logorima nacistikog vremena.Mnogima je dano pitanje- odgovor: Ako ne ovdje, gdje onda?

Bog u svemu i sve u Bogu to je vie i drugaije od pukih religioznih osjeaja. Dareligija Bog ne, ini se danavjeuju mnogi bogobojaljivi duhovni pravci. Za to inaprotiv vrijedi: Radi se o Bojoj muci, ime se imenuju strast i patnja onih koji sebine mogu opravdati Boga, ak kad bi i itav svijet vjerovao da Ga religija ne treba i da gavie ne moe ni trebati (J.B. Metz). Iz te religije bez Boga koju su nainili ljudi pomae samo izlazak, egzodus ovjeka izsebe samog. Inae dosee samo do izgreda, nikad do estaze. ovjekov egzodus iz svogskuenog ja u irine dogaa se po samom Bojem Duhu. Ovo nadilaenje samog sebe u

pravcu Bojeg Ti doivio je Ignacije, kako kae, kao nenadmaivu sreu: .... (GB 58).


11/124


12/124

Priprava i enja

enja je poetak svega! istini tost ovih rijei koee je rekla Nelly Sa.... svatko moelako provjeriti: Gotovo da nema nita goreg od razreda, plaljivog djeteta, ovjeka kojinita ne eli, nee ili ne zna, to hoe. Htjeti, eljeti, zahtjev, enja, to je poetaksvega

Ignaciju je ova enja toliko vana, da se on za poetak zadovoljava barem i enjomza enjom. Kada netko eli nasljedovati Isusa na Njegovom putu, a ne osjea enju daga slijedi i na Krinom putu, onda je dovoljna i enja za e njom.

Ignacije budi snagu enje kod svake molitve dvaput kroz molbe:

Prva i uvijek ista molitva je tzv. opa pripremna molitva: od Boga, naeg Gospodinaizmoliti milost za to da sve moje namjere, djela i poslovi budu u slubi i na hvalunjegove boanske velianstvenosti (Dv 46).

Jako se moe isplatiti ako se jednom upitamo: to bi za mene bila temeljna molitva ukojoj bi se saela itava enja mog ivota i koju bih svaki dan htio izgovarati? Ima ljudikoji su iskusili da je ova omiljena molitva nosila i obiljeila itav njihov ivot imolitvu.

U drugoj molbi Ignacije izraava ono to prosimo ba spe cijalno sada dok molimo,takorei posebnu elju: vie samospoznaje, zalijeenje vanjskih ..ja, spremnost naponmirenje, duboku spoznaju Krista itd.

Ovako gledano moliti znai oslukivati kretnje u vlasti tom srcu. Ovo se smije

dogaati u povjerenju da sam Duh Boji, kako pie Pavao, uzdie u nama neizrecivimrijeima (usp. Rim 8,26). Bog je prisutan u naoj enji.

Sv. Augustin opisuje jednom enju za Bogom kao neprestanu molitvu:Vjera, nada i ljubav su neprestana molitva enje. Ali u odreeno vrijeme i sate molimoi rijeima da naa enja bude to jaa.

Isti Augustin pie jednostavne, velike rijei: Boja enja je ivi ovjek. enja je,dakle, mjesto gdje se susreu Bog i ovjek:

Kod Isusa se Boja enja za ovjekom pokazuje na razliite naine: Onda, kada kae:.... (Lk 22,15), i tako e enja postati izvorom euharistije. Ali onda takoer kada pita

bolesne: to hoe, to ti trebam uiniti?

Isusova enja, Boja enja je ovjek, a ovjek je opet u svojoj enji za Bogommjesto Bojeg dolaska, i na taj nain svjedoanstvo za druge ljude: Kako magarca koji nije edan ipak potaknuti da pije? I kako uz svo duno

potovanje potaknuti(navesti) ovjeka da ea za Bogom, ako je izgubio tu e i ako sezadovoljava pivom i rakijom, televizijom i vonjom automobila? Izgleda da postoji samo

jedno rjeenje: Treba nabaviti ednoga magarca koji obilno, s velikom nasladom iuitkom pije iz vjedra pored nekoga svoje vrste. Ali bez ikakova pretvaranja, jedno-stavno zato to je edan, jako, neutaivo edan. To nee osta viti njegovog kolegu bezdojma. Doi e mu elja da se nagne nad vjedro i da jednim dugim gutljajem srkneosvjeavajue vode. Ljudi koji su gladni i edni Boga bolja su propovijed za svojusubrau, nego mnogi okrepljujui govori (Jacques Lo...).

Sveti Ignacije je bio jedna takva propovijed sa svojom enjom za Bogom.


13/124


14/124

Velikodunost

Gospodine, zar ne vlada velika rasipnost u svijetu?

Plodovi ne nadoknuju(vrijede) ono(onoliko) to se(koliko se) izgubi na sjemenu. Iz izvora izbija voda napretek.

Sunce isijava bujice svjetla.

Neka me tvoja velikodunost naui t je veliina due. Neka me tvoja dareljivost ouva da ne budem krt. Kako bih i ja kada vidim kakvu otvorenu ruku

Ti ima,

Kako si Ti velikoduan i dobar, isto daaavao, bez raunanja, bez mjerenja, poput kraljeva Sina, poput Sina Bojega.

S rijeima ove molitve pogaa brazilski biskup ........... upravo ono to Ignacije pie upetom naputku u svojoj knjiici duhovnih vjebi: ..... (DV 5).

Komentatori duhovnih vjebi su razmatranje velikodunosti uvijek interpretirali kaojednu temeljnu pretpostavku duhovnih vjebi. Malenkost i uskogrudnost su loipreduvjeti za ivotni put i put duhovnih vjevi.

To se moe lako provjeriti gledajui(promatrajui) osobne susrete: to je vie ograda,to je vie ako i ali upotrijeb ljeno u razgovoru, to vie svaki partner misli na svoju

sigurnost i boji se da ne izvzue tanji kraj toliko tee dolazi do su sreta i rasta veze. Ovdjepartneri moraju raditi na tome da lagano razrue ograde. U politici je to vrijeme ...akoje grade povjerenje.

Kako izgleda ta velikodunost koja u ivotu daje vie? Za ovaj odgovor e pomoiregres na pratekst knj. duh. vjebi. Ignacije govori o Can grande animo, dakle svelikim duhom, s irokim srcem upustiti se u duhovne vjebe.

Toma Akvinski definira velikodunost kao rastegnue due na veliko (extensiosnimi ad magno). Biti velikoduan, dakle, najprije znai imati smisla za veliko: imativelike nade, dalekosene enje, vizije, snove i iroke perspektive. Hou sve! rekla jejednom mala Terezija; Jedino je Bog dostatan, rijei su velike Terezije; i Mary

Ward izraava istu stvar rijeima: Ne zadovolji se niim to je manje od Boga. Overijei su tako velike i gotovo zaustavljaju dah, tako da se ovjek osjea skoro natjranimpristati uz maleno, ljudsko, ogranieno, zemaljsko. Ali za istinski velike svece ovo nijenikakva suprotnost. Ta, pogledajte Boje oitanje (objavu), iznad ega se ne moezamisliti nita vee (Anselmo Kanterburijski), u najnovijim kapljicama rose, u prirodi, uIsusu, u svakom ovjeku.

Upravo pogled na velikog Boga, koji daje u ..........mjeri (Lk 6,38), otvara i ljudsko

srce svoja vrata da i samo postane irokim i velikim. Isto kao to nam pogled na slikeplanine...., na prostranstvo ili na more usporava dah i iri grudi, tako e i ovjek postatiirokim, ako gleda Boga koji daje vie od svih predodbi i jo beskrajno vie nego tomi moemo izmoliti i zamisliti (Efe 3,20).


15/124

Boja velikodunost u usporedbi s ovjekovom uskogrudnou predoava Isus uusporedbi s nemilosrdnim slugom: Sluzi je izdana astronomski velika svota u zajam, ali

on nakon toga tlai svoga subrata zbog smijeno male svote (usp. Mt 18, 23 35). Razmatranje Isusova poziva u duhovnim vjebama pokazuje Krista koji ide na sve i

poziva da s njim se trudimo danju i bdijemo nou (DV 93), kako bismo svima donijeli

evanelje. Za Ignacija na takav poziv jednog takvog dareljivog i pri jateljskog kralja (DV 94)

ima samo jedan odgovor; formuliran je u molitvi koju se moe pripisati vitezuIgnaciju.

Vjena Rijei, utjelovljeni Sine Boji, naui me istinskoj velikodunosti. Naui me,sluiti Tebi, kao to zasluuje: davati bez brojanja; boriti se, bez osvrtanja na rane;raditi, ne traei odmora; zalagati se bez da oekujem druge plae osim svjesnosti da samispunio Tvoju svetu volju.


16/124

Duhovne vjebe

IgnacijeIgnacije i duhovne vjebe su dvije rijei koje bi se mo rale izgovarati u jednomdahu. Ne zato to je Ignacije jednostavno bio izumitelj duhovnih vjebi. Duhovnovjebanje je uvijek postojalo u povijesti religija i vjernika. S Knjiicom duh. vj. Ignacije

je ovom duhovnom vjebanju dao jedan novi, plodonosni lik. Ova plodonosnost seoituje u onoj reenici, da je knjiica duhovnih vjebi napravila(uinila) vie ljudisvetima, nego to ima slova. Je li ova izjava pretjerana ili ne, ne zna se, ali jedno jetono: Ignacije je duhovne vjebe smatrao najvrijednijim poklonom sebi i Crkvi i dao ih

je svojoj redovnikoj zajednici kao najvanije duobriniko sredstvo. Bio je zahvalan

kada je Crkva 1548. g. slubeno priznala knjiicu duh. vj. Petsto tiskanih primjerakaiskuanih voditelja duh. vjebi su skroman broj u odnosu na 1400 slijedeih izdanja kojasu doivjela djelomino mnoge naklade.

to su duhovne vjebe? Ovo kae Ignacije u svom prvom naputku u knji. duh. vjebi:.......... (DV 1).

Duhovne bi vjebe trebale biti pomo da ovjekov ivot uspije i da dublje nae put dopraenje svoga ivota: do Boga. Pri tome Ignacije pretpostavlja da je ovjekov ivotuspio u posljednjem smislu, ako on Sam postane odgovor na Boju Rije Ljubavi kojastrava oslobaa i poziva.

to se dogaa na putu duhovnih vjebi? To se moe izrei na razliite naine. Gledano izvana: Netko se na 30 dana (ili samo na tjedan ili nekoliko dana) povlai u

tiinu, ima cio dan vremena za molitvu i meditaciju i u razgovoru s pratiteljem duhovnihvjebi dobiva upute za daljnji auhovni put.

Biblijski reeno: Netko je pozvan da u molitvi i razmatra nju ide Isusovim putem, te dase kroz to, poput uenika, dade mijenjati. Tako etiri tjedna duhovnih vjebiodgovaraju putu evanelja: Princip i temelj duhovnih vjebi prihvaa obeanje da jeBoje Kraljevstvo blizu; prvi tjedan duh. vjebi odgovara pozivu na obraenje izevanelja; u drugom tjednu poziv prelazi u nasljedovanje; u treem tjednu polaznik duh.vjebi prati Isusa na krinom putu, a u etvrtom je tjednu pozvan na susret s Uskrslim.

Nije vano na putu duh. vjebi u prvom redu razmiljati o biblijskim temama, nego seupustiti na put s Kristom u jednom egzistencijalnom procesu. U tom smislu nisu etiri

tjedna duh. vjebi oznaka vremena, nego oznaavaju odluujue faze duhovnog rasta. Zbivanja na putu duh. vjebi mogu se takoer izrei u ob liku kao pet odluka. To sunaini na koje se oituje Boja Ljubav ali to su i pozivi ljudima da kau da odlukamaovjekoljubivoga Boga koji se objavio u Kristu (usp. Tit 3,4):

Da stvoriteljskoj Ljubavi,

Da Ljubavi koja oslobaa Da Ljubavi koja zove i alje Da ivotu Ljubavi jo i u smrti Da pobjednikoj, uskrsloj i savrenoj Ljubavi.

Onaj tko uraste u ovo viestruko da Ljubavi Boje, taj zna da je slobodan zastvaretaljski ivot; taj zna da smije biti slab i siromaan; taj zna da e ga pozvati


17/124

njegovim imenom i da ima nalog za njegov ivot; taj zna da se i u tami moe nai smisaoi u smrti ivot i da je Ljubav u uskrsnuu pokazala da je jaa os smrti.

Mnoga duhovna vremena se nazivaju duh. vj.. Kada su duh. vj. ignacijanske u

punom smislu? Duh. vj. su u punom smislu rijei ignacijanske, ako su centrirane oko Boga, tj. kada je njihovnajdublji cilj voditi ljude u susret s

Bogom,ako su orijentirane na vjebe, tj. kada se ne samo razmilja o temama, nego kada se ide i

putem nutarnjeg iskustva,

ako se odnose na Krista, tj. kada sopustimo da Isus, Ljubav Boja koja je postalaovjekom i Koja je po Duhu Svetom ulivena u naa srca (Rim 5,5) bude odluujui zanae osobno poslanje i poziv,

ako su procesualne, tj. kada se uvijek uzima u obzir vlastiti egzistencijalni put

pojedinca,

ako su cjelovite, tj. ako je prisutan cio ovjek s duom i ti jelom, s glavom i srcem i sasvim svojim snagama i cijelom svojom ivotnom prolou i smije obavljati duh.

vjebe. Pri pukom itanju knjiice duh. vj. djeluje suhom i shematinom. Povremeno su jeusporeivali s kuharicom za koju vrijedi: ovjek nije ist od recepta, nego od skuhanog

jela. Isto tako se ovjek ne zasiti duhovno od itanja knjiice duh. vj., nego ako seegzistencijalno upusti u duhovne vjebe.

Koliko hranjivom sam Ignacije smatra hranu duh. vje bi vidi se u jednom pismukoje je pisao svom bivem ispovjedniku i u kojem ga hitno poziva na duhovne vjebe,budui da su one najbolje to mogu misliti, osjeati i razumjeti u ovom ivotu, i za to daovjek sam sebe moe upotrijebiti, i za to da moe donositi ploda i mnogima drugimapomagati i koristiti.

Obavljati duhovne vejbe da bi spasio sebe i svijet? Jedan mladi dolazi uitelju s

pitanjem: to mogu uiniti da spasim svijet? Mudrac odgovara: Toliko puno kao tomoe pridonijeti tome da sunce sutra izae. Ali, emu onda koriste sve moje molitvei moja dobra djela, svo moje zalaganje?, pita mladi. Na to odgovara mudrac: Pomauti da bude budan kada sunce izae.

Moda bi trebalo rei: Pusti duh. vj. Da se u nama dogode, kao to je Marija dopustilada se u njoj dogodi Rije Boja.


18/124

Vjebati

Ve na prvoj stranici Ignacijeve autobiografije pojavljuje se rije vjebati. On govori otome da su se njemu svidjele vjebe s orujem (PB 1). Oruje je sigurnonajnesimpatinije sredstvo za vjebanje jer podsjea na rat. Ali netko i sport s orujem

prikazuje kao bilo koji drugi sport: ovjek postie neto samo kada vjeba Vjebanjestvara majstora. To vrijedi za sport, to vrijedi za muziciranje, to vrijedi sve sve od

uenje jezika, od svakog odgoiteljskog postupka jedenja s noem i viljukom dokomunikacije u sudionitvu: vjebanje pripada ivotu, iako je teko.

Ignacije nije uao u povijest Crkve zbog svojih vjebi s orujem, nego zbog svojih

duhovnih vjebi. One mogu rei neto pouno o smislu i besmislici vjebanja. Naokon e postati jasno da vjebanje ima slubenu funkciju. Ignaciju nije bitnovjebanje zbog samog vjebanja. Duh. vj. bi trebale pomoi da sredimo vlastiti ivot, da

postanemo otvoreni za to da Boja volja moe u nama postati to djelo tvornija (usp. DV1). Tako vjebanje dobiva pravac kako ne bi bio puko besmisleno ponavljanje, stupanje uprazni hod.

Kroz vjebanje postaje jasno neto drugo: ovjek nije dovren. On raste, na putu je,pada i opet se mora pridignuti; ui putem pokuaja i pogreaka. Tu ima neeg bolnoga,ali i oslobaajueg: Ne moramo biti savreni i ne moramo na poetku biti ve na kraju.Mi jesno i ostajemo cijeli ivot osoba koja raste. Biti odrastao nije konano stnje: Akone budete poput djece... (Mt 18,3). Ove Isusove rijei moemo shvatiti kao poziv da

budemo spremni uvijek iznova zapoeti biti naunici, te uvijek iznova igrajui seuvjebavati nove ivotne postupke i mogunosti. Sjeam se jedne etnje s mojimroditeljima. uli smo nekakav um iz udaljenosti i okrenuli se: Trogodinji djeak se

prevrnuo sa svojim djejim biciklom i lei na tlu. Odmah smo se pripremili kako bismona prvi zvuk plaa otrali do njega. Ali, to nije bilo potrebno. Djeak je uspravio svojutrokolicu, ...odvrludao, te nam preko ramena doviknuo s 50 metara udaljenosti: Moram

jo puno vje bati! Dojmljivo nije bilo okrivljavanja glupog bicikla ili kamena naulici, nego skroman uvid: To je tako, to se moe dogoditi, a ja moram puno vjebati akoelim napredovati.

Ono to je ovdje izreeno jednostavno na djeji nain, moe se izrei aforizmom:

Vjebanje je in nade! Tko vjeba, taj se nada. Tko vjeba, zna da je ovjek vremenitobie, da ima vrijeme i da ga smije koristiti. Isto tako kao to ovjeka moemo oznaitikao homo viator, ovjeka na putu, isto tako ga moemo okarakterizirati i kao homoexerceus, ovjeka koji vjeba. ........ ovjek je takoer i bie koje vjeba.

Vjebanje se ne odnosi samo na tehnike i sporedne po stupke, nego i na bitno kodIgnacija se odnosi na uvjebavanje u ivotu koji moe biti odgovor na Boji poziv. Iz

jednog naslova knjige Ericha Fromma De dunct des leibens jasno je da se vjebanjemoe i mora ticati bitnih dogaaja. Temeljna teza ove knjige je: Brakovi i partnerstvaesto ne uspijavaju, jer se stanje zaljubljenosti zamjenjuje s ljubavlju. Kao prvo se morasebi pojasniti da je ljubav umjetnost, isto kao to je i ivot umjetnost; ako elimo uitiljubiti, moramo isto tako postupati kako bismo postupali kada bismo htjeli uiti bilo

kakvu drugu umjetnost, npr. glazbu, slikarstvo, tesarstvo ili umijee medicine ilitehnike. Da bi neto postalo umijeem potrebni su stalna, strpljenje, disciplina i sloboda


19/124

od puke zaljubljenosti u sebe samoga potrebno je vjebanje. Knjige o ljubavi mogu datiinspiraciju, uvid, znaje, lai vrijedi slijedee: Od znanja do umijea vodi samo jednovjebanje (O.F:B..now).

Kako vjebanje ne bi preraslo u puku tehniku, u tehniku ljubavi , u komunikacijskutehniku i naposljetku postalo neovjenim moraju umjetnost i sklonost, inspiracija

i transpiracija biti zajedno. Teoloki reeno: Boja milost i ovjekovo sudjelovanjedogaaju se u jednom jedinom .....

Jezina povijest rijei vjebati daje ovdje jedno zanimljivo razjanjenje. ken(njem. vjebati) dolazi od uoben, to je ranije znailo njegovati ,izgraivati(doraivati), cijeniti. I zaista je u radu jednog seljaka direktno vidljivozajednitvo vlastitog rada i dara prirode: Seljak mora orati, sijati i usitnjavati zemlju. Alionda mu ne preostaje nita drugo nego da se pouzdava u snagu rasta sjemena, u vjetar,sunce i kuu. U tom smislu i Isus govori o Kraljevstvu Bojem. ovjek sije i onda sjetvaraste bez obzira na to spava li ovjek ili bdije (usp. Mk 4, 26 29). Ovo gledite dolazi doizraaja u ignacijanskim rijeima: Moramo se u Boga tako pouzdavati kao da sve ovisi o

Bogu, a ne o nama. Ali s naim snagama se moramo tako zalagati kao da sve ovisi onama, a nita o Bogu. Vjebanje u ignacijskom smislu je najtajnovitije jedinstvo Bojeg djelovanja i

ovjekovog sudjelovanja. Ignacije je duboko uvjeren da se vjebanje odvija u svakodnevici. Ovo postojano

vjebanje Svakodnevica kao vjeba (Drrlfricd Graf Drchhein) razjanjava se u fazi

einem Beruf ausken1. Pod vjebanjem se ne misli samo, u svakom sluaju od stranepovijesti jezika na jedan jedini postupak koji se ponavlja s ciljem uvjebavanja, negose misli openito na neto izvesti, initi, ostvariti. Tko radi, vjeba svoje miie nesamo kada radi tjelovjebu.

U vrijeme ispita savjesti, koje Ignacije svakome preporuuje, ....... ovo vjebanje. Onse tamo pita: to mi je vano? to elim vjebati? Na emu sam upravo? Ovdje Ignacijeprovjerava svoje sluanje, svoje jezine i komunikacijske mogunosti, opipava svojemocionalni svijet, kako bi ga prepustio Bojem Duhu da ga sredi. Ovdje doputa da mudoe do svijesti da je Ljubav Boja po Duhu Svetom ulivena u naa srca (Rim 5,5).

Njega onda on moe traiti i nalaziti u svim stvarima, u svakom radu i vjebanju.

1Obavljati posao (njem. ken=vje`bati, ausken=vr{iti, izvr{iti, obaviti)


20/124

Molitva

Ignacijev ivot je nasila neprekidna molitva. Neprekidna molitva znai za njega biti usvemu i sa svim privuen od Boga i usmjeravati se na Njega: Boga u svemu traiti inalaziti. U Izvjetaju hodoasnika priznaje da je lakoa stupanja u vezu s Bogom,...sada vea, nego okada u cijelom njegovom ivotu. Uvijek i u srako vrijeme, kada elinai Boga, mogao (moe) bi ga nai (PB 99).

Specifino ignacijanskinije dugo vrijeme molitve, nego stalno nutarnje traenjekontakta s Bogom. Kada bi molitva bila najuzvieniji i jedini nain povezanosti sBogom, napisao je jednom, onda bi dakako svaka molitva koja ne traje 24 sata dnevno

bila prekratka. Jedan subrat svjedoi: Ignacije je elio da se isti Duh, koji je njemusamom bio svojstven u velikoj mjeri, nalazi i u sinovima drutva: da oni, naime , prisvakom cjelu i svakoj vjebi ljubavi ne budu manje poboni (predani) nego to su umolitvi i razmatranju, budui da prilii da nita ne inimo, nego iz ljubavi i revnosti zaBoga i na Njegovu ast i slavu.

Stav strahopotovanja, u kojem je ivio, bio je na poseban nain izraz njegovepromjene u Bojoj prisutnosti. esto se moglo uti Ignacija u starijim danima kakomoli prostrt na tlu: Daj mi, o Gospodine, poniznosti i strahopotovanja pu nih ljubaviprema Tebi. Kroz takve i druge strelovite molitve, ponekad i duboke uzdahe neprestano

se je izraavala njegova stalna povezanost s Bogom.Vrijedne upute za molitveni ivot nalaze se prije svega u knjiici duhovnih vjebi. Za

molitvu je temeljna atmosfera sabiranja i tiine. utnja pomae da se upravi sva panjana jednu jedinu stvar i da se prirodne sposobnosti s vie slo bode upotrebljavaju, kako

bi s revnou traili ono za im ovjek koji moli, tako jako udi (DV 20). Ignaciju u molitvenu pripravu spada i to da se prije spavanja iznutra pripravi na ono,

na kakvu pisanu rije ili sl., u koju se sutra ima namjeru upustiti za vrijeme molitve.Tako on zahtjeva ono zbivanje na koje se misli pod rijeima: Ja spavam, ali mi srcebdije (Hed 5,2).

Za sabranje prije molitve moe pomoi, tako savjetuje Ignacije, malo proetati goredolje, upraviti pogled u daljinu ili prema gore. Moda bi se moglo pomisliti da je to sitnoi nepotrebno. Koliko su takve sitne pomoi vane, mogu nam pojasniti dva iskustva:

Otkako prije molitve otvaram prozor i nekoliko minuta gledam u daljinu moja molitvaje postala drugaija. Otkako sam poeo paziti na svoje disanje, imam osjeaj da samDuh Sveti moli u meni.

Ignacije poziva da na poetku uvijek izremo istu pri pravnu molitvu. Njegov prijedlogdakako njegova vlastita molitva glasi: Izmoli od Boga, naega Gospodina milost da sve moje namjere, djela i poslovi budu isto u slubi njegove boanske velianstvenosti(DV 46). Ova je molitva u biti kratka formula za temeljnu enju njegovog ivota. Moebiti od pomoi ako se upitamo: Kako bi izgledalo moje vjerovanje kao izraz mojenajdublje enje kada bi ga formulirao u jednoj ili dvije reenice? Jedna takva temeljnamolitva moe pomoi da se otvorimo Bojoj prisutnosti.

Na uvijek istu pripremnu molitvu se nadovezuje posebna molitva: izmoliti od

Boga, naega Gospodina, ono za im eznem, to elim. Molba treba odgovaratisadanjem predmetu (DV 48). Kroz ovu molbu stupa ovjek koji moli u kon mtakt sa


21/124

vlastitom dubinom i eljama svoga srca. Tu Isus pita: to hoe da ti uinim? Tamo jeskrivena vjera kojoj Isus pripisuje ljekovitu i posveujuu snagu i tamo je ve dano onoto molitelj trai: ... (Mk 11,24).

......... i razmatranja se ne mogu kod Ignacija uvijek tono razgraniiti. Napkon, radi seo tome da sa svim snagama, s duhom i duom i tijelom budemo u molitvi i da

prodremo u dubine istina vjere i jo vie da susretnemo Boga. To se moe dogoditi u razmatranjima ivota u kojima se iznose povijesti spasenja i

propasti vlastitog ivota, evaneelje ivota. Taj susret s Bogom i Kristom moe biti isto tako daaarovan i u pismenoj meditaciji. U

njoj Ignacije polae vrijednost na to da sebi iznutra predoimo scene, i da se ujedno kaosuigrai u njih ivotno udubimo.

Ignacije uobiava na kraju molitve esto takozvani razgovor u dvoje dijelog. U njemubi trebalo s Gospodinom, s Marijom zapoeti nut arnji dijalog: Dijalog se dogaa krozstvaran govor, kao kad jedan prijatelj govori drugom ili jedan sluga svom gospodaru ...

(DV 54).

Na kraju Ignacije savjetuje uvijek se i osvrnuti na cijelo vrijeme molitve, isto kao kadse osvrnemo na put koji smo proli i bili voeni. Ovdje se isto jo jednom moepokazati neto novo ili se moe sebi preporuiti jedan korak za daljni molitveni put.

Za produbljivanje je posebno vano da se esto ponavljaju razmatranja, tj. da sedvaput ili triput meditira isti tekst. To moe pomoi da neprestano kapanje izdubikamen srca.

Kao veernji nain razmatranja Ignacije preporuuje upotrebu osjetila. Radi se o tomeda na jednostavan nain us postavimo osjetilni kontakt sa stvarnostima vjere. U dodi ri-vanju, u mirisanju, u kuanju, u gledanju, u osjeanju tako kae Ignacije moe seuprisutniti Bog, koji je po svom biu, svojoj moi i svojoj prisutnosti u svemu.

Kod Ignacija moemo pronai i molitvu disanja. Sastoji se u tome da polagano

molimo i povezujemo rijei molitve s ritmom disanja.Molitva tijela je ljudska, cjelovita, tj. dranje, kretnja. Ignacije kae da treba zauzeti

dranje koje nam najvie pomae i odgovara: sjedenje ili leanje ili stajanje ili kleanjeitd. To je isto potvrda za to ukoliko Ignacije pojedincu daje slobode u nainu molitve.

Ignacije molitvu uzima u slubu. Ona treba pomoi da se doe u doticaj s Bogom iNjegovom voljom. Vlastiti ivot treba kroz molitvu biti zako preobraen da postanejednim jedinim odgovorom na susret s Bogom. Pri tome se dogaa bolno ienje.Znaajno je da Ignacije smatra umrtvljenje, tj. oslobaanje od egoizmafundamentalnim. ovjek slobodan od svoga ja ne bez svoga ja moe vie izmoliti uetvrt sata, nego ovjek koji je fiksiran uz svoje ja za itav sat, smatra on. Tko se

slobodno otvori Bojoj volji, prima u molitvi svoje poslanje. U svakodnevnom ispitu savjesti, u molitvi panje koja ljubi dogaa se uvijek iznovausmjeravanje na kretnje (poticaje) Duha Svetoga. Ovdje se ovjek koji moli preputa sna -gama vjere, nade i ljubavi koje vode i nose.

Sva molitva je za Ignacija samo priprema, disponiranje. Na nju se ne moe prisilitiili arobno djelovati. Molitva je slobodna gesta poziva roena iz enje srca. O Bogu,koji je uvijek isunjavao ljudske molitve u nepojmljivim koliinama, ovisi kako i kadaodgovara konkretnim eljama jedne molitve.

Ova jednostavnost, kao i Boja iznenaenja oituju se u Ignacijevoj mistinoj molitvi,koja se dao nagovijetaj nalazi u njegovom duhovnom dnevniku. Ignacija je zahvatilokretanje, ivot trojedine Boanske Ljubavi. Tko razumije njgove mucave rijei? Tko

poruku njegovih suza? Tko razumije Duh Boji koji vie poklanja nego to moemo


22/124

izmoliti ili zamisliti (.... 3,2) i koji k S uzdasima koje ne moemo saeti u rijei zanas zauzima.


23/124

Disponirati se

Nije samo danas, nego i ranije popama nije bilo uvijek lako s teolozima. Jedan od njih,

Pavao V., morao je konano svadljivim dominikanskim i isusovakim teolozimazabraniti govore i pisanje toliko su se posvaali .... mislitelji oko pitanja kako mogu iizajedno ljudska sloboda i boansko svemogue djelovanje.

Moda moemo razumjeti postavljeno pitanje iz iskustva da neija tua sloboda prijetiugroavanjem nae slobode. Vlastita volja i sloboda drugih ljudi mogu postati meu sob-nom konkurencijom. Konkurencija zapravo znai (potjee od lat. concurrere) tratizajedno; ali dovoljno esto se u smislu laktake slobode radi samo o borbi s

pobjednikom i pobjeenim: moja sloboda ili tvoja sloboda. Jedan od literarnih likovafilozofa egzistencije Jana Paula Sartra prenosi ovaj model i na Boga: ili je slobodni isvemogui Bog, ili sam, ja. Al i sad sam ja i slobodan sam, dakle, Bog nije.

Postoji i obratno iskustvo: Ljudska sloboda raste u susretu sa drugima, zaista

slobodnim ovjekom. To je Karl Rahner, takorei kasniji potomak jezuitske stranke utzv. prepirci o milosti, oblikovao u formulu pomirenja: to Bog vie djeluje, ovjek jeslobodniji, to ovjek kreativnije ivi svoju slobodu, to vie u njoj stvoritelju svihsloboda daje ast i daje mu da u njoj djeluje.

to bi Ignacije na to imao rei? On bi prije svega ponudio jednu jedinu rije izduhovnih vjebi, rije disponirati se (disponer), tj. pripremiti se. Ova rije je ujedno i

pokuaj jedne teologije milosti i temeljni duhovni stav za molitvu i sve duhovne vjebe:

One su pripreme, nita vie ni manje. U napetosti izmeu vlastite pripreme i darovanogispunjenja nalazi se skrivena tajna slobodnog sudjelovanja.

Nekoliko primjera e to pojasniti: Ja mogu nekoga pozvati kod sebe, poistiti stan, prirediti jelo, upaliti lampu na dvoritudolazak je stvar osobe koju sam pozvao.

Mogu se pripremiti na razgovor, ........ uz to i namjestiti stolice kako treba uspjeh

razgovora se ne moe time jednostavno djelovati ili ga tako isprogramirati. Zakej se moe, takorei umjesto duhovne vjebe, popeti na drvo a to to Isus

dolazi u njegovu kuu i to mora doi je ponovno sasvim slobodan dogaaj. Pripremiti se, disponirati se znai; dati signale, izrei neto uz pomo gesta enje, te

vlastitog htjenja i elja. Tko se priprema na susret izraava da se odrie manipulacije, dirigiranja, prisile izavoenja. On samo poziva i daje pravac vlastitoj enji.

U tom smislu su duhovne vjebe svaki onaj nain da se dua pripremi i uini na tospremnom (disponer) da udalji od sebe sve neuredne sklonosti i da nakon to ih seoslobodi trai i nae boansku volju u redu (disposicion) vlastitog ivota na spas due(DV 1).

To da se sve pripreme dogaaju u snazi Duha Bojega i ... da svi ovjekovi darovidolaze od Bojeg davanja prednosti: sam Bog priprema ovjeka na put na kojem mumoe sluiti (usp. DV 15).


24/124

Temelj i cilj

Bog

Sjeam se kako sam jednom za vrijeme studija teologije jako snano osjetio u sebi eljuza jednostavnom vjerom. elio sam da ta vjera bude jako jednostavna, tako da sammogao za nju moliti s disanjem u bolesnikom stanju. Tada mi je bilo sasvim jasno da uispit iz dogmatike poloiti samo uz pomo tisuu rijei, ali svoje umiranje samo u

jednom dahu. Posebno mi je dirnulo kad se je ta elja kasnije povezala s pri om oumiranju sv. Ignacija. Brat To....., njegovatelj u posljednjoj noi, izvjeuje: Ignacije se

je nemirno pokretao; tu i tamo bi rekao nekoliko rijei. Oko onoi je postao mirniji i sa -mo je neprestano ponavljao: Ay, Dios! Ah, Boe!

To je bila i jest posljednja rije koju su subraa ula od Ignacija. Je li im htio netovie rei i ostaviti kao posljednje rijei oporuke?! Kkoliko boli i koliko radosti, koliko straha i uenja, koliko predanja i slavljenja

moe biti skriveno i izreeno u jednom ali! Ay, Dis! Bog je bio veliko ali,veliki uzdah u Ignacijevom ivotu.

U Starom zavjetu se esto govori o Bogu naih otaca. Tko je bio Bog naeg ocaIgnacija, kako kau oni koji su s njim bili posebno povezani.

Ignacijev Bog je Bog koji se kao Stvoritelj i Gospodin......, kako stoji u knjiiciduhovnih vjebi (br. 15).

Ignacijev Bog je Bog smilovanja kojemu je on jednom uzdahnuo molei i zahvaljujui:Boe moj, kako si beskrajno dobar! Ti podnosi ak i onoga koji je tako lo i pokvaren

kao ja.Ignacijev je Bog posljednje utoite oajniku u stranoj fazi iskuenja samoubojstva. Ignacijev Bog je Bog koji se oituje u Isusu i koji poziva da Ga slijedimo Ignacijev Bog je Bog koji svog uenika kao uitelj ui (PB 27), da se naui ljubavi,

poniznosti i strpljenju (PB 14).

Ignacijev Bog je Bog koji je sve vei i vei Deus semper maior, na iju ast sesve dogaa.

Ignacijev Bog je trojedini Bog koji moe dovesti do idstaze inae trezvenog Ignacijadok gleda tri svijeta ili tri goluba.

Ignacijev Bog je Bog, kojega se moe pronai i nai u svemu, na poslu i u molitvi, na

sv. Misi i u politici.Misao, da tu beskrajno vrijednu perlu na polju svoga ivota smije u smrti gledati idodirivati, poticala je Ignacija na neprestani pla. I to toliko jako, da mu je doktor savje -tovao da se okani te misli.

Tada, u noi na 31. srpnja 1556. g. smrt vie nije bila misao koju je Ignacije moraozadravati ili putati. Tada je sestrica smrt bila sasvim prisutna i uinila je da ponizan izadviljen Boji ovjek Ignacije Loyolski umre u Bogu svog ivota: Ay, Dios!


25/124

Zhvalnost (I)

Nezahvalnost je plaa na ovome svijetu, kae jedna stara narodna izreka. Ona izraavajedno nerijetko iskustvo. Ne obraa se panja na prijateljsku gestu; nakon poklona izo-stane hvala; dugogodinja sluba ne naie na priznanje.

Ignaciju je nezahvalnost ne samo plaa svijeta, nego puno vie: korijen svega zla,18. travnja 1542. pie pismo svom subratu Simonu Rodriguesu: Ako razmiljamo u svjetlu Njegove boanske dobrote, onda u nezahvalnost spada meusvim zlom i grijesima koji se ili mogu zamisliti u stvari koje su najvrjedniji prijezira pred

naim Stvoriteljem i Gospodinom i pred stvorenjima koja je stvorio na Svoju boansku i

vjenu ast; jer ona je priznanje primljenih dobara, milosti i poklona, razlog, poelo iizvor svih zala i grijeha.Kako je Ignacije doao do toga da nezahvalnost smatra izvorom sveg zla? Ova izjava

se temelji na iskustvu vjere, na mistinom doivljaju da je ivot u svojoj unutranjostiljubav. Ljubav je meusobno davanje i primanje. U tom smislu pie Ignacije u ......:Ljubav se sastoji u saopavanju s obje strane; to znai da dragi dragoj daje i saopava...od onoga to ima ili zna kao uzvrat isto tako ona njemu (DV 231).

Sam Boji ivot se u .... ljubavi smatra vjenim poklanjanjem i primanjem Oca, Sina iDuha Svdtoga.

Na ovakvoj pozadini je nezahvalnost naposljetku oklijevanje da primamo i

poklanjamo. Nezahvalnost je blokada prema strujanju ljubavi i darivanja.

U ljudskom ivotu postoje prije svega tri unitava telja zahvalnosti:Prvi je ponos koji misli da sam mora napredovati i da mora sve sam raditi i biti samo

jedan ja kada sve sam stevara i sve sebi zahvaljuje.

Drugi je razumljivost samo po sebi s kojom se sve uzima; vie se uope ne smatra, da suzdravlje, uspjean poduhvat, slu ba, prekrasno vrijeme itd. darovi.

Trei unitiva zahvalnosti je krivo miljenje o postav ljanju zahtjeva, koje misli dana sve ima pravo i koje nerado zahtijeva ono to se moe slobodno pokloniti.

Nezahvalan ovjek je siromaan i usamljen ovjek. U romanu Nisam ti obeao vrt sruama Hamnah Green, opisuje jedna teka psihika bolesnica svijet ludila u kojemivi. U njemu ne postoji rije hvala. Kada bi ona postojala, onda bi se taj svijet

duevne tamnice opisan poput izdizanog pakla mogao munjevito probiti poput tajnovitog...me otvori se: Zahvalnost je most od ovjeka do ovjeka; ona poklanja zajednikupripadnost.

Tako se tek moe rei da ono zato moemo zahvaliti stvarno i sasvim pripada nama,naemu svijetu, naem vlasnitvu. Tko ne moe zahvaljivati tome sve ostaje iznutra stra -no, jer ne moe nita prihvatiti.

Ovo vrijedi i za prihvaanje samog sebe koje je kako misli Romano Guardinipreduvjet za to da se u naem ivotu uope moe neto dogaati. Ono to se inirazumljivim po sebi, da prema samim sebi, nerijetko je ugroeno u ljudskom ivotu, pai razruimo. Ali ipak se uvijek iznova dogaa: Ljudi koji su bili odbijani i koji su sebesami odbacivali sve do pomisli na samoubojstvo mogu poeti zahvaljivati za svoj ivot

kada ih dotakne Boja ljubav i ljudska ljubav. Onaj tko je ovo moda doivio razumijezato Ignacije smatra zahvalnost izvorom svega dobra.


26/124


27/124

Zahvalnost (II)

Sjeam se da je majka povremeno zahtjevala od nas: pa, kaite, kako vam prija! Ondabi joj mi pokuali objasniti: Ako nita ne kaemo, onda to znai da je jelo dobro. Akonam ne prija, onda emo mi to jasno rei! Tada je majka shvatila to se je mislilo s tom napola opravdavajuom primjedbom, ali mi je kasnije postalo ja sno da nije smisleno sve

prelaziti s preuenim hvala. To da zahvaljivanje nije jednostavno samo po sebi razumljivo pokazuju i ponekad

pretjerani zahtjevi djeci: Sada teti kai hvala za lijepu lutku i to kada je to moda vei trea ista lutka koju je jadno dijete dobilo na dar. Uenje zahval nosti je povezano s

potekoama. Ignacije svakome savjetuje da svakodnevno uzme malo vremena za uvjebavanjezahvalnosti: Rei hvala naem Gospodinu Bogu za dobivena dobra djela (DV 43).Preduvjet za to je sve vie uiti gledati dogaaje dana s panjom koja ljubi. Onda seuvijek mau razloga za radost i zahvalnost.

Benediktinski redovnik David Steindl Rast pie u svojoj knjizi Paljivost srca osebi:

Danju i nou nam se bezbroj toga daruje srakim trenutkom. Moramo samo na toobraati panju i onda e nas zahvalnost skoro preplaviti. Ali, pazimo li mi na to? To je

pitanje. Na ovom mjestu se pojavljuje askeza kao planska vjeba. Ve godinama piemsvakodnevno u svoj depni kalendar barem jednu stvar za koju mi jo nije palo na pamet

da bi za nju mogao biti zahvalan. Misli li moda netko da je teko svaki dan nai novirazlog za zahvalnost? Nije teko. esto mi padne na pamet etiri ili pet stvari. Ne moguni zamisliti koliko bih star trebao biti da bi se zaliha vidno smanjila.

Tko paljivo i s ljubavlju ...pira svijet, nalazi puno razloga za zahvaljivanje: za izrekuna kalendaru koja nam sluajno padne u oi; za kapljicu rose, u kojoj se srcali sunce; zatoplu alicu kave u hladnim rukama; za razgovor koj i se dogodio zbog kvara na TV u,zbog uspjeno zarvenog posla; zbog nekoliko minuta tiine na klupi u parku ili u crkvina putu (povratku) do kue; za veliko i malo, svakodnevno i iznenaujue novo.

Zahvalnost daruje duboku nutarnju povezanost. To postaje beskrajno jasnim kod

lijeenja desetorice gobavaca (Lk 17, 12 19): Samo jedan od izlijeenih se vraa Isusu da

mu zahvali i da Bogu dade ast. Ovome bio je Samaritanac, stranac, izriito jezabiljeeno darovana je osim ozdravljenja i osobna veza s Isusom.To da se radi o ovoj vezi u najveoj dubini jasno je kod Ignacija u ....... (Usp. DV

230 237). On poziva na(u svojoj nutrini zahvalno) prihvaanje Bojih dobroinsava,darova stvorenog i vlastite ivotne povijesti te da mislimo na to da su ovi darovisamo izraz za to da Bog , Gospodin trai to da se On sam meni daruje koliko On tohoe (DV 234).

Ovako gledano je zahvalan ovjek sposoban na vezu, ovjek otvoren za drugoga,ovjek kojemu sve moe postati sredstvom, simbolom, izravan, sakramentom kretanja.Da, sama zahvalnost mu je postala darom za koji zahvaljuje kako stoji u jednoj

(posvetnoj molitvi prije pretvorbe): Tebi ne treba naa hvala, dar je Tvoje milosti to Ti

zahvaljujemo.


28/124

Ignacije je ivio od zahvaljivanja. Jedan od njegovih drugova je napisao o njemu:Meu mnogim krepostima koje je posjedovao na Otac, jedna se je posebno isticala:zahvalnost, zbog koje je stvarno vrijedan divljenja.


29/124


30/124

Europi su bili i jesu u neku ruku vulkanska erupcija ljudskog prakamanja: enja zaslobodom, jedinstvom i potivanjem ljudskih prava. I rastua pozornost koja se pridaje

prirodi ugroenoj trovanjem mioe kod nas ponovo vratiti temelju svega ivota: panji,strahopotovanju.

Albert Schweizer, evangelistiki teolog i doktor praume Lambarene nazvao je

jednom strahopotovanje pred ivotom zajednikim zazivnikom svih religija, svihljudi. Ona bi mogla i morala postati temeljem naeg individualnog i drutvenog suivota.

Ovo gledite izraava veliku nadu. Ono je dakako isto ugroeno. Onaj tko ma to imau ljudima moe doi u iskuenje da prezire sam sebe i druge. P... je prava suprotnost

potovanju, strahopotovanju. Koliko je sitniav, kako otrcan, obian, slabaan, kako je plaljiv, laan, sebian

ovjek. Kako prazno zvui ponekad pria o plemenitom, dobrom, lijepom u ovjeku. Ignacije je iz vlastite samospoznaje i iz mnogih susreta znao za ovjekove negativne

strane. Moda je takoer poznavao i iskuenje prijezira, te je zbog toga i bio takozahvalan za dar strahopotovanja koje ljubi. Ono je bilo za njega dar, milost. Vidio je

da nisu u mojoj moi, ni ljubav, ni strahopotovanje(GT 209). Ovo strahopotovanjepred Bogom koje je dobio, dalo mu je i strahopotovanje pred ljudima. Zabiljeio je usvom dnevniku: Nakon toga sam se jako veselo i danju, kod god bih se toga sjetio.

inilo mi se da nita nee ostati isto, nego da e isto tako biti i prema stvorenjima (GT209). Tako je i bilo. Ignacija je esto ispunjavala takva radost puna strahopotovanjazbog ljudi oko njega iju je ivotnu tajnu uvijek vidio kako poiva u Bojoj taajni, takoda bi to jedva izdrao.

Zauujue je da je milost strahopotovanja smatrao va nijim za duhovni napredakmoje due, nego sve ostale darove do sada (GT 203); da je zapisao:

Dakle, pronaao sam put koji mi se htio pokazati. inilo mi se da je bolji od svih i danjime uvijek moram ii (GT 205).


31/124

ast

panjoslki dvorjanin i asnik, Ignacije Loyolski je znao neto o asti. Najprije o svojoj:bio je ispunjen neobuzdanim porivom za au, pie on u prvoj reenici svojeautobiografije. to je vie dopustio da Bog bude velik u njegovom ivotu, to je bioslobodniji od suenja ljudi i to je vie bio spreman kako pie u knjiici duhovnih vjebi

pretrpjeti pogrde i klevete nasljedujui Krista. I tako je izborni slogan njegovog ivotai duhovni moto njegove redovnike zajednice bio prikladno saet u reenici: Sve naveu slavu Boju. Omnia ad maiorem Die gloriam.

U tom smislu se moe rei da nema ignacijanskije Crkvene pjesme od ove:

...................

Za razliku od melodije koja nas vue da se sve glasno ori, rije ast poziva prijeneto oprezinije tonove. ast moe zvuati kao ukrasni nain oslobljavanja uposlovnim pismima: cijenjene dame i gospodo; ast moe stvoriti sliku ugled nika snizom ordena na napuhanim prsima. Konano, pojam ast moe im ati priizvukastoljublja i astohleplja i poniavajue razlikovanja visokog i niskog.

Sin tesara, Isus iz Nazareta takoer kritizira one koji se postavljaju na uglove ulicada bi ih se vidjelo i koji se na gozbi guraju na poasna mjesta. to, dakle, znai rijeast?

Ja sam tek onda pronaao pravi pistup tome, kada mi je postalo jasno da asti znai

pustiti da neto ili netko bude velik i to priznati cijeloj javnosti. Samo onaj ovjek moeastiti koji ima osjeaj za veliinu i smisao za javnost .

That s great! ili jednostavno great je rije koja se ne prestano pojavljuje uamerikom neknjievnom govoru: Sjajno to je sjajno!

Velika je stvar kada ovjek moe dopustiti da neto veliko bude veliko. Jo je veastvar kada netko ima smisao za veliko u malom: Dijete je veliko; udo jednog cvijetaje veliko; najmanja stanica je velika poput svemira. Nije li malo ljudsko srce, koje

ima smisao za veliko i uenje, veliko?! astiti znai imati osjeaj za vrijednost i vrednote i veliinu i to initi javno,

objavljivati. Samo ondje gdje postoji smisao za druge, za zajednicu, za javni karakter

ljudi i ivota moe se dogaati aenje. Zaista, ovaj ovjek je Sin Boji! aenje jeova rije rimskog asnika pod kriem pred javnou, koja je dijelom ostala samo poruga iironija za Isusa i njegovo umiranje.

U nekom drugom vremenu, vie obiljeenom individualizmom aenje nema.. aliipak svatko zna to znae narueno ubojstvo, kleveta, klevetanje, neprizna vanje,omalovaavanje. Obratno reeno: Svi mi ivimo od priznanja, hvale, potovanja iuvanja ljudskih vrednota.

Nekoga astiti ne znai samo dopustiti da netko koga potivamo bude velik i vrijedan,nego takoer govori puno o onome koji asti. Onaj tko asti ima i dobiva iroko srce:

Ne osjea se ugroenim od vrijednosti drugoga; ne ivi od zavidnog usporeivanja; onnije velik zbog poniavanja drugoga.

Boja ast se takoer ne sastoji u tome da se ovjeka smizi. Boja ast je iviovjek, kae biskup Irenaus von Syon (+202). Isus poziva zajednicu svojih uenika da


32/124

upale svoja svjetla pred ljudima. Da vide vaa djela ljubavi te slave vaeg Ocanebeskog (Mt 5,14). Ovo je poziv da ivimo iz ..... da i vimo iz punine, te da tako Bogudopustimo da bude velik i da ga slavimo.


33/124

Red

Pojam red pripada emocionalno obojenim rijeima, tj. on oslobaa neto iz ljudskogosjeaja. Mnoge politike stranke se zalau za law and order, zakon i red kao svojprogram; druge pri tome hvata blaga jeza jer se boje da netko ima namjeru stvarati

red sa eljeznom metlom. Roditelji se esto bore s tim da svoju djecu naue redu, aoni se kada su dovoljno veliki brane moda izrekama poput: Onaj tko dri red je samolijen traiti.(troiti)?

Cijeni li se to ili ne: Kod Ignacija rije red zauzima centralno mjesto. Ve u prvojuputi za duhovne vjebe on govori o osloboenju od neurednih sklonosti i o ureenju

vlastitog ivota (DV 1). .... duhovnih vjebi glasi: Duhovne vje be... ......... ...........(DV 21).

Postoji jedna mudra izreka koja pokazuje dvosmislenost reda i smisao uspjelog reda:

Red ne stvara ivot, ali svaki ivot stvara red. Ova izreka eli rei da puki red niti je ivot niti ga stvara. Ovo se oituje na razliitim

razinama:

... Slovo ubija, a Duh oivljuje! (2Kor 3,6). Jedan kostur, ak i le je u redu, ali mu fali ono odluujue: ivot. U jednoj vezi, u braku sve moe funkcionirati, pravila pristojnog ponaanja se mogu

obdravati, ali iza toga se moe skrivati hladnoa, smrt.

Moe postojati i poredak smrti: Smrtonosna ratna mainerija, unitavanje naroda i rasamoe impozantno funkcionirati. Zakoni mogu biti upereni protiv ivota, protiv slobodei pod kkrinkom legalnosti mogu potiskivati ljudskost.

Obratno vrijedi: Svaki ivot stvara svoj red, svoj oblik. To se upeatljivo oituje kadapromatramo pod mikroskopom kristale i jednostaninjake. Svaki biolog je pod dojmomlogike, tj. usmjerenost prema cilju i korisnosti s kojima ivot sebi stvara strukture za

preivljavanje. Uzorok na krilima leptira, oblikovanje ljudskog ivota, poredaksocijalnog suivota, prirodni zakoni svemira i atoma ine da svi, koji su zadrali(sauvali) djeju sposobnost otvorenog gledanja, budu zaueni zbog tajne stvarnosti.

Na razini meuljudskoga se red koji uspijeva moe doivljavati kao slaganje,

harmonija, mir. Sv. Augustin izraava ovo rijeima: Mir je spokoj koji je proistekao izreda. Postoje tako vani tenuci, u kojima ovjek nasluuje to to znai da je svijet uredu.

Nasuprot tome je jedna od najjsnijih izjava zla nered. Pavao donosi zajednici sliku

tijela i otro opominje: ...jer Bog nije Bog nereda nego reda (1Kor 14,33). Nered jejasno vidljiv tamo posvuda gdje su poremeeni ekoloka ravnotea i prirodni tok iporedak ivota.

Na temelju ovih iskustava postt e jasno zato su nered i zlo dovedeni u vezu.Jezino je to izraeno time da je zlo oznaeno kao diab..s, tj. doslovno: stvarateljnereda.

Sile zla mogu djelovati pod arobnom kapom reda: perfekcionizam i beskrupuloznost

su straan dokaz za to. Ignacija je ova razarajua duevna dinamika dovela na rub samo -ubojstva. To se treba tako shvatiti da on sa svojim duhovnim vjebama eli pomoi da


34/124


35/124

Ravnodunost

Kae se da se prije svega u litici nikada ne treba rei nikada. Temelj koji je Ignaciju snjegovom elastinom duhovnou potpuno odgovarao. Ali barem jednom je izriitorekao nikada, naime u jednoj od svojih znaajnih reenida: ............... .......................... . (GB 335)

Kada Ignacije govori o !indiferenciji onda on uvijek misli na ovu slobodu duha, na

ovu slobodu za suprotno, na duhovnu ravnoteu. Indiferencija ili indiferentnost znae u normalnoj jezinoj upotrebi prije

ravnodunost. Ignacije naprotiv pod indiferencijom ne smatra sputanu bestrastnost

kojoj je sve svejedno, isto, niti bezosjeajnost prema vrednostama. Indi ferenciju setreba shvatiti samo kao izraz ljubavi koji je spreman na sve: ... ja u te slijediti kamogod poe. (Mt 8,19) na Tabor i na Golgotu. Ili kao to je napisano u .....Obeajem tivjernost u dobrim i zlim danima, u zdravlju i bolesti.

Samo u tom smislu i tono protumaena Ignacijeva formulacija u Principu i temeljuduhovnih vjebi: .......... ............ ............................... . (DV 23).

Uenje o indiferenciji moemo nazvati relativistikom teriom duhovnosti.Apsolutna je samo ljubav. Ona ima apsolutni prioritet. U odnosu na nju sve je relativno.

Netko moe iz ljubavi biti na strani prijatelja, i ako e ga moda zbog toga u javnostiklevetati. Netko moe iz ljubavi riskirati i zaloiti svoje zdravlje, u ekstremnom sluajusvoj ivot ne zato to ivot nije vrijedan, nego zato to kroz ljubav sve postaje vri jedno:

bolest, bogatstvo; siromatvo, ivot i smrt. Jedan citat Maxa Fricha moe nam pomoi da shvatimo pravi smisao indiferencije:

Ljubav ono prekrasno u ljubavi se sastoji ba u tome da nas dri u .........., u spremnostida slijedimo nekog ovjeka u svim njejgovim moguim razvojnim formama.Indiferencija je ....... u kojem nas dri ljubav. Indifencija je ona slobodna ravnotea kojaomoguuje plesnom paru da pristane na reenu napomenu partnera, te da u slobodi iposluhu igre prate jedno drugo u figurama i prav cima koji se izmjenjuju.

Isto tako i prijevod indiferencije kao oputeni angaman, odnosno angairanaoputenost Teillharda de Chardina izraava neto bitno od ovog stava slobode. Jo viemoe dati naslutiti rije o oputenosti, da je indiferencija za Ignacija pripadala mistici

svakodnevice. Oooovo je jasno u pogledu na izjave Johamesa Taulera. Za Taulera jeoputenost kriterij za to da je neki ovjek doao do temelja, tj. do dubine u kojoj jenjegova nutrina postala jedno s Bogom. Ignacije je ivio u toj oputenosti. Jedino tako jerazumljivo da je jednom rekao da kada bi ga neto uzbunilo u njegovoj nutrini, onda bi to

bilo kada bi se ukinula Druba Isusova. Ali on misli da bi nakon etvrt sata molitve opetbio iznutra miran i oputen. Mistika svakodnevice se za Ignacija sastoji u tome da seivi u malim i velikim odlukama iz slobode duha i tijela ne dopusti da ti se to ikadaoduzme!

Kako ovjek moe doi do tog pitanja? Ignacije ne nudi nita drugo nego Evanelje:Istina e vas osloboditi! (Iv 8,32). Moramo uvijek iznova u dnevnoj molitvi, ususretima, u duhovnim vjebama pustiti da Stvarnosti vlastitog ivota budu istiniti i time

se povjeriti Duhu Svetom i Njejgovom djelovanju. Temeljna istina u procesu osloboenjaje istina da je ovjek neslobodan, da je rob i da treba pomo za osloboenje. Pri tome je


36/124

odluujui pogled srca na Boju slobodu koja se vezala na ljude. Osloboditelj, Krist, sedao uhvatiti; on je poistao slugom (usp. Til 2,7), da bi postao slobodnim. Onaj tko se

vee na njega bit e s njim slobodan i moi e mu poput Iignacija ponuditi svojuponovno zadobivenu slobodu: Uzmi, Gospodine, svu moju slobodu...

Osloboenje i pomirenje

Grijeh

Ne treba mi udobnost. Ja hou Boga, hou poeziju, hou stvarne opasnosti, slobodu ikrepost. Hou grijeh!, ovako je oajniki vikao divljak, kojega opisuje Aldous Huxley

u jednom romanu, a koji je iz svog zatienog prirodnog prostora dospio u lijepi novisvijet. Tu se i naie ponekad na drugaije ponaanje, ali ne na grijeh, kao i na istinskuljubav. elim da se uasne, rekla mi je jednom jedna djevojka koja je godinama imalaveze s vragom. Ona je traila prihvaanje i ljubav do sri, ali to je trebalo zahvatiti jodublje nego oaj prisutan u njenom ivotu, patnji i djelovanju. Ba kao to neto lijepo idobro mogu zadiviti ovjeka, isto tako ga neto zlo i odvratno mogu uasnuti. to jegrijeh? Danski filozof religije Sren Kierhegaard je na ovo pitanje dao jedno jezgrovito

objanjenje:

Ova dvojaka oblije oaja govori da je unutarnja veza izmeu ovjeka i Boga prekinuta.Bog vie nije Bog ivota koji ovjeku poklanja bitak i ivot i slobodu i sposobnost da

ljubi, nego se doima kao suparnikom, prijetnjom, neprijateljem. Iz stra ha da nee bitivoljen i da e biti nitko i nita producira ovjek oajnike pokuaje samopotvrivanja isamoprikaza; iza ogromnog straha od najsitnije kritike, iza razarajueg poriva za radom,iza perekcionizma, iza vladalakih poriva i iza pohlepe za moi i novcem skrivaju seduboki kompleksi manje vrijednosti. Ja ljubavi ne treba takva nadimanja svoga ja.

Ljubav se ne nadima (lKor 13,4).

Ignacije je znao i za oaj i za grijeh u svom ivotu i on se je vratio toj neshvatljivojLjubavi ovjekoljubivog Boga. Izvjesni Juan Pascual sjea se i nakon nekoliko desetljaana sasluanju za vrijeme procesa proglaenja svetim jedne Ignacijeve strelovite molitveili bolje reeno strelovite pohvale (poklika): Moj Boe, kako si beskrajno dobar.

Podnosi ak i onoga, tko je tako lo i pokvaren poput mene. Ignacije je bio doveden utamu svog ivota, u istinu o svojim duhovno duevnim tamama. Na mranom temelju,usred crne noi zapoeo je za njega poetak novog dana kroz susret sa ivim Bo gom kojiljubi. to je on ponio s tog hodoaa. Oslobaajuu spoznaju, (spoznaju) da ovjek sasvojim najstranijim tamama smije stati preg Boga. Tzv. vienje pakla s u poziv, skoro

bi se moglo rei, ona daju dozvolu svijesti, da i sa onim najgorim i sa najstranijimstrahovima otvoreno smijemo stajati pred Bogom; pouzdajui se stajati otvoreno predBogom, koji je u Kristu, u Njegovom silaskom nad pakao oslobodio svijet iz najniegdna: Toliko je Bog ljubio svijet ... (Iv 3,16).

Ignacije zna da vie ne mora oajniki pokuavati da sam sebe spasi. On zna to jeLjubav, te zbog toga takoer i to je gri jeh. On zna da su grijeh i gubitak ljubavi u

ovjeku strani ak kad to i ne bi bilo zabranjeno, kao to sam kae. Ignacije upotpunosti zna smisao (tereta) patnje, koji mladia ponovno vraa svom ocu od svinjskih


37/124

korita iz tue zemlje (us poredi Lk 15,11 32); ali ljubav je ta koja u potpunosti vue k i -votu i kroz pomirenje daruje novi ivot. Moj Boe kako si beskrajno dobar!

Nevrijedne navezanosti

Kada se govori o privrenom djetetu pred oima imamo sliku dragog, draesnogdjeteta koje je neprestano za petama majci, ocu, starijem bratu ili sestri ili nekom gostu

ili se, stalno mazi. Jedan takav odnos moe veseliti sve sudionike, a iz raava privrenosti povjerenje. Za razliku od toga neugodno je, kada se za nekog ovjeka kae da visi zanekim poput privjeska. To podsjea na teak pokuaj, da odjeu oslobodi od drvacakoja su se na nju zakaila nakon etnje kroz gustu umu. Jedan takav svakidanji dogaajotprilike pokazuje to je Ignacije mislio pod neurednim navezanostima, o kojima go -vori ve u prvim uputama za Duhovne vjebe (DV 1), a zatim takoer i u (DV 21).Duhovne vjebe bi trebale ovjeka pri premiti, da udalji od sebe sve neurednenavezanosti, te nakon to ih se oslobodi, da trai i nae Boju volju u sreivanju vla -

stitog ivota na svetost due (DV 1). Neuredna s. , tj. neuredni afekat postat e nam najjasniji u fenomenu ovisnosti.Ovisnost o drogi, o alkoholu, o ogovaranju, seksualna navezanost, navezanost na itanje,poriv za dokazivanje vrijednosti, ovisnost o televiziji, ovisnost o vezi, narcistiniegoizam sve su to razliiti naini kako ovjek moe biti navezan na neku stvar, nanaviku, na ljude i prije svega na samoga sebe na jedan neslobodan nan. Ba kao to je -dan ovjek moe biti ovisan, tako moe biti ovisno i cijelo drutvo. Anna Wilson Shaef uknjizi U stoljeu ovisnosti. Putovi iz ovisnosti (Hamburg 1989) zastupa tezu da suljudi danas zarobljeni u jednom cijelom sustavu ovisnosti Konzumiranje je

najpoznatija rije za to. U svojoj najdubljoj sri vidovi ovisnosti su oblik tovanja idola. U svakom sluaju

tako se mogu tumaiti rijei Martina Luthera: Tamo gdje mu je srce, ondje je ovjekovBog. Pavao je isto rekao u svojoj poslanici Filipljanima: (3,19). Ovisnosti ciljaju


38/124

na to da ovjek pobrka poredak pravih vrijednosti, te da ga se tako uniti. Kako sedogaa sreivanje neurednih sklonosti? Kako se dogaa osloboenje? Najprije na tajnain da ovjek prepozna svoje stanje, te da prizna te ret patnje pod kojim se nalazi. Ondaza njega vrijede rijei Evanelja: Istina e vas osloboditi. (Iv 8,32).

Drugi korak se sastoji u tome, da ovjek iskreno i ponizno prizna da se ne moe sam

osloboditi iz situacije zarobljenitva. A ako je to ipak mogue, onda ovjek ima potrebu,doivjeti neslobodu u svojoj prad..sliku, u kojem se ovjek osjea kao da je sasvim bezsvijesti. To je Pavao izrekao klasino ri jeima: .... (Rim 7,15; 10,24 25).

Ovaj tekst pokazuje to se misli pod neotkupljenjem i istonim grijehom: iskustvo,da ovjek ivi na kosoj plohi. U opasnosti je da se stropota dolje, odnosno uvijekiznova u stare navike. Ali Pavao istovremeno pokazuje da ga je vjera izlijeila. Krozsusret s Kristom, s Evaneljem poklonjena su mu osloboenje i novi ivot. Sloboda jejedna od velikih rijei koje Pavao ne moe izrei u dovoljnoj mjeri da bi opisao svo jeiskustvo ozdravljenja.

Moda nema prikladnije grupe ljudi od alkoholiara na kojoj bi se pokazala

bezizlaznost i izlaz iz ovisnosti. Isusovac Aim Duval, postao je poznat po svojimreligioznim ansonama u 60-im godinama, proao je kroz pakao ovisnosti s alkoholom. Usvojoj knjizi Zato je no tako duga? (Freiburg 1988) govori ovaj pjeva, isusovac ialkoholiar o svom putu. Izmeu zahtjeva, djelotvorno navjeivati Boje Kraljev stvo istvarnosti koju je uz sve uspjehe doivljavao nedo statnom, osjeao je bolnu napetost.

Nju je pokuao rijeiti alkoholom. Pomo je pronaao u grupi anonimnih alkoholiara.Njegova ispovijest na kraju knjige glasi: Meni je danas, u mojoj visokoj starosti va noto mogu rei: Zovem se Sucien i ja sam alkoholiar. Sanjam o vremenu kada e dikta-tor rei: Zovem se tako i tako i ja sam muitelj, ratni huka i laac. Vrijeme, kada eovjekomrzac rei: Zovem se tako i tako, ja sam izdajica, ........???? i ...Jo ...? Da.

Nai zahtjevi za sreom su besvjesni i ukoeni, zato to ne sanjamo dovoljno

To je ono pri emu Ignacije eli pomoi sa svojim duhovnim vjebama: osloboditi seukoenih ovisnosti i ne dopustiti da naim ivotom upravljaju neured ne sklonosti, negoivjeti u ivahnom naginjanju i predanju.


39/124

Ispit savjesti (I)

Naveer se naslonim na otvoren prozor, pripalim cigaretu i pustim dogaaje dana da seuzdignu poput dima. Ovo je moj najvaniji nain molitve. To to jedan subrat isusovac

opisuje slikovit je prikaz onoga to je za Ignacija zasigurno najvanija inajkarakteristinija duhovna vjeba: ispit savjesti.

Kod ispita savjesti radi se o tome, da sa ivotom i doiv ljajima jednog dana stanemopred Boga koji vidi ( Post 16,13). Jedna rije iz 139-g psalma moe nam posvijestiti daje vanije pustiti da Boji pogled na nama poiva, nego sam sebe promatrati: Boe, Ti si... (Ps 139,39).

Druga imena za ispit savjesti mogu jo vie rasvijetliti njegov smisao:Naziv ispit eli rei: Radi se o jednom psihikom postupku revizije. Kod Pavla za to

moemo nai jednu kratku klasinu formulu: Sve provjeriti, dobro zadrate (1 ... 5,21).Vano je, dakle, u vlastitom ivotu istinsko od lanog. Oznaka vrednovanje ili

vrednovanje dana donosi do izraaja uvjerenje: Svaki dan je vrijedan. Neto od toga semoe odmah vidjeti i osjetiti. Mnogo toga se pokae, tek kada kopamo ba kao to sepodzemna bogatstva mogu dobiti tek iskopavanjem ispod zemlje.

Formulacija molitva odgovornosti govori: ovjek vodi svoj ivot u dijalogu. Bog gauvijek zove na razgovor, a posebno kada se poput Adama i Eve skriva iza grma ili kada

d... pogled kao Kain: Adame, gdje si?, Kaine, gdje je tvoj brat Abel?.

Karakteristika (osobina) ispita savijesti kao molitve panje koja ljubi donosi doizraaja: elim se pred Bogom otvorenog srca okrenuti stvarnosti ivota, te uiti njushvaati (doivljavati) kao veliku Boju panju. elim ii u susret i votu i ljudima s

panjom koja ljubi u vjeri da nas Bog grli kroz stvarnost. Na temelju molitava iz psalama Staroga zavjeta pod ispitom savjesti se prije svega

podrazumijeva shvatiti vlastiti ivot kao povijest spasenja i uiti ivjeti, da bi postalimudri: Ui nas brojati dane, da bi mudro srce zadobili. (Ps 90, 12).


40/124

U Novom zavjetu se poziv na ispit savjesti nalazi prije sve ga u rijeima kojeupozoravaju razboriti i budni budite (1Pet 5,8), Znake vremena (Lk 12,56) uitiprepoznavati i razlikovati dudhove (1Kor 12,10; usp. 1Iv 4,1 6).

Pravi smisao ispita savjesti je, uiti bdijui ivjeti u op rezu. Temeljni koraci pri tomeprema Ignaciju su: biti tu, zahvala, razlikovanje, pomirenje i predvianje. Uvijek moe

samo jedan jedini korak biti u prvom planu, ali dugorono gledajui svi su koracipotrebni.

vjebanje u : najprije se radi o tome da pristignemo, doemo k sebi, da postanemosadanji, tihi, mirni. Kada su vode due nemirne, onda je i slika dana iskrivljena. Kodprvog koraka moe nam biti od pomoi da pronaemo neko mirno mje sto, nekoliko putaduboko udahnemo, te da pustimo da nam nadoe ono to nas najvie pokree, pa da to

pustimo da ode. Svjesnost, da jesmo pred Bogom, moe produbiti stvaranje ti ine ( ).vjebanje u zahvalnosti; Zahvaljivati za Boja dobroinstva. kae Ignacije.

Zahvaljivati za zdravlje, za susrete jednoga dana, za sunce i vjetar, za cvijet u procjepu

poploanog puta, za pogled s uzvisine, za dobre rijei; za radno mjesto, koje nije samo

po sebi razumljivo; za dobru knjigu; za vlastitu djecu; za dobru politiku vijest; za svedobro koje se je kroz mene moglo dogoditi; zahvaliti za svoj ivot. vjebanje u razlikovanju: Koliko god je jedan smislen ivot mogu samo u

zahvaljivanju i kroz uvijek nove korake pomirenja, isto tako je neizostavno i

razlikovanje. Razlikovati znai baciti prvi i drugi pogled na stvarnost. U prvom pogleduputam da sve to se eli pokazati dolazi do moje svijesti, bez reda i bez ocjene: tuga,radost, ljutnja, nestrpljenje, susreti, odluke, itd.

U drugom koraku bitno je razlikovati u kojem pravcu me vode dogaaji, osjeaji,vlastiti rad; u Bojem pravcu, tj. pravcu ljubavi ili u pravcu zla, tj. gubitka ljubavi.estim vjebanjem razlikovanja moe se razviti sve sigurniji osjeaj za djelovanjedobrog duha i za razarajue tendencije u vlastitom ivotu.

esto je za razlikovanje dovoljno pustiti jedan dogaaj ipred sebe u usporenojsnimci ( ) polagano sluati, to je reeno i gledati to se dogodilo, pa osjetiti kako seosjeam. Polaganim kuanjem, vakanjem jedne lai, nekog kukaviluka, agresivneizjave, slobodne rijei, radosti, slobode pokazuje se u okusu, ima li mir duboke temeljeili je laan, oslobaa li sloboda zaista ili je samo maska zla, je li neto ini dobro samokratkorono ili takoer i dugorono.

vjebanje u pomirenju: Nerijetko se dogaa u mom ivotu da ne mogu pronai mir zbogjedne svae, neke zle rijei, propusta, rune bezobzirnosti, nepaljive prisutnosti,nesporazuma, manjka ljubavi, neodgovornog djelovanja. Sve to stvara nemir i traipomirenje: pomirenje s Bogom, pomirenje s drugim ljudima, pomirenje sa samim sobom.

Ve i samo shvaanje nepomirenja moe biti korak k osloboenju. Istina e vasosloboditi (Iv 8,32). Bitno je, staviti sve nepomireno u ruke Boje, jer On je u svojojljubavi samo milosre i sama pravednost. Ovo se moe i smije dogoditi s ob zirom na

posljednju Isusovu molitvu: ( ). Oe, oprosti im jer ne znaju to ine, Oe, u Tvojeruke predajem Duh svoj. (Lk 23,34;46).

vjebanje u predvianju: vjebanje u zahvaljivanju, u raz likovanju i u pomirenju jepomo i preduvjet za predvianje, za put u budunost. Ono to mi je poklonjeno, dano mije da mogu ivjeti u jo veoj punini; ono to sam spoznao svjetlo je za moj daljnji put.

U tom smislu je vano, uvijek se iznova usuditi uiniti no vi korak u povjerenju.Jedino tako su mogui ivot i budunost. Daje li mi dananji put pravac za budunost?Osjeam li da me Boji Duh privlai, pokree, vue? Za to elim moliti snagu i savjet?

Pavao je jednom rekao: Lj. Boja .... (2Kor r, 14) i time govori da i u budue eli ivjetipun povjerenja s ljubavlju u zaleu.


41/124

Tko otkrije mogunosti ove temeljne Ignac. duhovne vjebe, otkrit e da je ona jednavrsta saetka duhovnog ivota: ivot povezan s Bogom u panji, u zahvaljivanju, upomirenju, u razlikovanju i u povjerenju.

Ispit savijesti (II)

Ispit savjesti je za Ignacija bila jedna vrsta kratkih duhovnih vjebi svaki dan:zahvaljivanje, pomirenje, spremnost, prepustiti se ujutro pozivu nasljedovanja Krista, to

je temeljni ritam duhovnih vjebi, a ujedno i osnovni koraci molit ve.............. Natemelju ove paralele moemo ocijeniti koliko je Ignaciju bilo znaajno ovo svakodnevno vrijeme molitve.

Sa redovitim duhovnim vjebama stvorio je neto poput duhovne infrastrukture.Kada katastrofe razore ulice, vidimo koliko je infrastruktura vana: moe postojati obiljehumanitarne pomoi, ali transport vie nije mogu. Neto slino postoji i u duhovnomivotu: ovjek moe imati dobre ideje, vrste namjere itd, a ipak esto mora ustanovitikoliko je malo od toga ispalo. Navika svakodnevnih kratkih duhovnih vjebi stvara jedaninstitucijski osiguran prostor, nekakvu ulicu kojom se mogu transportirati elje,namjere itd. ovjek e se svakog dana podsjetiti to zaista trai i hoe. Ovo moe postativelikom potporom na putu. Ali kako stvoriti taj prostor, to vrijeme? Onaj tko ne moeodmah zapoeti s temeljnim oblikom ignacijanskog ispita savjesti mogu mu pomoirazliiti zabavni naini i predoblici:

Moe se moliti svaki dan vlastiti dnevni psalam u kojem bi prema primjeru biblijskih

psalama pojavljivali i Bogu uzdisali, uzdisaji, uzdasi, albe i zahvale dana. O dnevnimdogaanjima se pred Bogom moe slobodno asocirati.

esto je od velike pomoi, napisati ivotno pismo nekoj osobi, s kojom moemokorespondirati na vanom nivou. Nerijetko nam i dnevnik moe biti dobar pratitelj. Neka vana scena jednoga dana moe se intenzivno promatrati poput dijapozitiva ili se

moe lagano razvijati i poveavati kao fotografija; ovo moe donijeti neoekivanespoznaje.

Tko pone odkrivati izuavanje jezika tjelesne savijesti doivjet e to esto puputpomaka u rastu: glavobolja, nesanaica, bol u stomaku itd mogu takoer puno rei o

vlastitom duhovnom stanju.Rad na vlastitom govoru, na ustaljenim, ali neplodnim izrazima itd mogu biti dobar

poetak. Ako imamo sreu da u blizini imamo ovjeka s kojim se do bro razumijemo onda jedan

mali veernji razgovor o proteklom danu sadri puno od molitve ......... .. i razne drugemogunosti; Boji Duh nije postavio nikakve granice fantaziji. Bitno je ispitati tonekome trajno ini dobro.

Isto kao to su razliiti naini bitni, bitno je i vrijeme. Ignacije poznaje za ispitsavjesti jutro, podne i veer i kao to kae, svaki sat. Ovo se moe i drugije izrei:

Postoji molitva neprekidne panje, tj. svjesnost Boje prisutnosti ponekad i udaljenostkoju bolno osjeamo koja nekoga nosi i oblikuje kod svakog posla i odmora poput nje-

govog temeljnog raspoloenja, napr. kao radost ili tuga.


42/124

Postoji molitva pratee panje, tj. jedno stanje duha u pa nji koja ljubi, u budnosti skojim susreemo ljude, razgovaramo i ophodimo se sa stvarima. Ovo je esto povezano sotkriem neurbe, koja nije uzetost, nego mir ivot....

Postoji molitva predvianja koja ljubi kod koje se moda ve u krevetu ili odmahnakon ustajanja nekoliko minuta pogleda na dan, kao kad na nekom planinarenju

pogledamo na maglovita podruja, ciljeve izleta, uzvisine i doline. Upra vo ovaj nainpredvianja kroz molitvu moe, kako nam iskustvo govori, biti od posebne pomoi. Tonije prestraena zabrinutost, nego ljudski nain sudjelovanja u Bojoj providnosti.

Moe se govoriti i o molitvi panje. Time se misli na male pauze u rijeci dogaanjaizmeu dva razgovora, na putu iz jedne sobe u drugu, prije nego zavrimo neki posaoodmah opet posegnemo za telefonskom slualicom. Jedno takvo krat ko zaustavljanje(prekid) djeluje poput uduivaa meu vagonima i poput hrskavice izmeu kraljeaka :moemo osjetiti koliko su elastini meuprostori vani i kako dobro djeluju. Tko ivi bez

pauze i ne zna umijee zaustavljanja, taj vie posre i uri nego to stvarno hoda. U odreeno vrijeme panja e, naravno, biti jedno svjesno osvrtanje i pogled unaprijed

na put koji smo preli i koji je pred nama. To se moe dogoditi u jednom duhovnomstanju da dopustimo da nam ono to smo vidjeli jo jednom predoi Duh Boji. Francuskinja Simone Weil (1909 1943) ivjela je u potpunosti od ovog stanja panje.

Nekoliko njenih rijei moe pokazati kakvu temeljnu vrijednost ona njima pripisuje:Panja je vrata prema istini. Panja je najrjei i najistiji ob

Willi Lambert, Iz Ljubavi Prema Stvarnosti

Documents

Transcript of Willi Lambert, Iz Ljubavi Prema Stvarnosti