Vukovar i -...

Tjedan

sjećanja

na

Vukovar i

Škabrnju

OŠ JESENICE

DUGI RAT

Osnovna škola Jesenice

Dugi Rat

Tjedan sjećanja

na Vukovar i Škabrnju

Učenički radovi

Dugi Rat, studeni 2017.

Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju 3

Predgovor

Bože, ne moraš mi smanjiti križ, daj mi jača leđa.

Sv. Augustin

Čuti svježinu u njenom glasu, kao da priča događaje od jučer, i osjetiti toplinu priče

o Rudiju, znači povjerovati da prava ljubav ne poznaje granica

Večer smo započeli pjesmom Vukovar našeg učenika, branitelja po činu pukovnika, ali

i kipara, slikara i pjesnika, Ive Rakuljića.

VUKOVAR SPAVA

Mirna noć

Vukovar spava

Dunavom svjetla plove

Nizvodno

U ime njih svjetla gore

Mirna noć

A tamo negdje

Iza oblaka

Zvijezde

Dunavom svjetla plove

Nizvodno

U Tjednu sjećanja na Vukovar i Škabrnju u našoj školi ugostili

smo Ljerku Perešin, suprugu Rudolfa Perešina.

Nismo željeli umanjiti doprinos Vukovara i Škabrnje, već uključiti još

neka zaslužna imena i događaje iz Domovinskog rata.

Rudolf Perešin je prvi pilot hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Njegov

podvig 25. listopada 1991. bio je taj što je letjelicom MiG 21 napravio

prelet iz ondašnje JNA u hrvatsku vojsku.


Također, imali smo prilike čuti još četiri pjesme hrvatskih branitelja Omiške

bojne: Hodočašće Jakova Raosa, Pismo ratnika i Krik galeba Ive Rakuljića te Sanjam Hrvatsku

Gorana Mladina.

Pročitali smo s pijetetom imena naših učenika poginulih u Domovinskom ratu:

1. Mladen Martić - Jakovljev

2. Milan Dragun - Marijanov

3. Marko Lozančić - pok. Ante

4. Neven Pocrnjić - pok. Joze

5. Vedran Rakuljić - Špirov

6. Stjepan Bartulović - Pripuz

7. Tonči Jurišić - Ivanov

8. Stanko Lučić - Jozin

9. Mate Ercegović - pok. Ante

10. Tomica Burić - pok.Ante

11. Vlatko Sudić

Večer su uljepšali članovi školske klape Jidro i učenici 7. c sa svojim voditeljicama.

Ne mrziti onoga tko ti je zadao veliku bol, osobina je ljudi koji koračaju u vjeri. Ljerka

Perešin, po svim porukama koje je prenijela, spada upravo u takve.

Dvije i pol godine traganja nakon Rudijeve pogibije u akciji Bljesak. Dvije i pol godine

nadanja do njegove razmjene. Vrijeme molitve, hrabrosti. Susret sa Svetim ocem Ivanom

Pavlom II., pismo sestri Bridge – karizmatskoj osobi, molitva i nada obilježit će to razdoblje.

Ljerku Perešin, baš kao i njenog supruga, rese odvažnost i ljubav prema domovini jer kako

inače objasniti da joj nije bilo teško odlučiti se na ovaj put samo zbog susreta s nama: iz Zagreba

u Dugi Rat.

Citirala je rado iz knjige o Rudiju, koja je nastala uz veliku suradnju s Brankom

Primorac.


Sreća nagrađenih učenika za literarne i likovne radove jačala je u zagrljaju ove hrabre

žene iz čijih su ruku kao nagradu primili majicu Omiške bojne i bedž s letjelicom – uspomenom

na manifestaciju Rudijevi dani koja se svake godine održava u Stubici.

Nagrađeni su bili literarni radovi čiji su autori sljedeći učenici: Darija Mikas (4. b), Ivana Tokić

(5.), Daniel Maršić (6. b), Dea Murat (7. a) i Mariela Brničević (8. a).

Nagrađeni likovni rad učenika od 5. do 8. razreda je rad Lucije Raos (8. c), portret Rudolfa

Perešina, ugljen.

Svjedočili smo i poruci koju je supruga prvog hrvatskog ratnog pilota uputila

učenicima OŠ Jesenice:

Ne bojte se neuspjeha jer on može biti uspjeh, ako iz njega izvučemo pouku.

Počnite činiti ono sto mislite da je potrebno učiniti;

počnite biti ono što smatrate da bi društvo trebalo postati.

Vjerujete li u slobodu govora? Govorite slobodno.

Cijenite li istinu? Tada je izrazite.

Vjerujete li u otvoreno društvo? Tada budite otvoreni.


Vjerujete li u čestito i čovječno društvo? Onda postupajte čestito i čovječno.

Djeco, znajte da ono što jeste, Božji je dar vama, ono što ćete postati je vaš

dar Bogu.

Nagradite Boga svojim životom!

Nazočne branitelje članovi Zadruge darivali su čajem od masline, a za našu gošću, uz

cvijeće, pripremili su paket ekoproizvoda: macerat smilja, lavandu, istoimeni čaj te

promotivno prvo školsko ulje povodom 150. obljetnice škole u Jesenicama. Umjetnik i branitelj

Ivo Rakuljić darovao je sliku Galeb - ulje na platnu, a ravnatelj škole monografiju općine Dugi

Rat te ostale promocijske materijale naše turističke zajednice. Ni unuku Rudolfa Perešina

nismo zaboravili, darovali smo joj majicu Omiške bojne. Gosti su nakon večeri ispunjene

sjećanjem i emocijama, koje je gospođa Ljerka toplinom svjedočenja lako prenijela na mnogo

okupljenih: djecu, djelatnike, roditelje, nazočne branitelje, župnika, nastavili druženje u

vjeronaučnoj učionici, a gostoprimstvo konaka pružila je djelatnica Škole. Kao i prethodnih

godina, pomoć u druženju nakon programa pružili su pripadnici 114. brigade.

Citat Ljerke Perešin iz posvete na početku knjige Perešin život i smrt Branke Primorac

otkriva odgovor zašto se našoj školi ukazala čast ovoga dragog gosta:

Želim vjerovati da će ova knjiga pripomoći u očuvanju povijesti kojom se svi moramo ponositi.

Želja mi je da mladi u njoj prepoznaju svoje ideale, ljubav prema životu, prema Domovini, a oni

stariji da budu ponosni što su bili svjedoci vremena u kojem se rađala država Hrvatska.

Hvala svima koji su omogućili ovo događanje, ali i nastajanje ove zbirke, koja i ove

godine na dar putuje s našim osmašima u Vukovar u župu sv. Josipa Radnika na Trpinjskoj

cesti.

Vjeroučiteljica Darija Mladin


Sjećamo se, da ne zaboravimo!

Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju u OŠ Jesenice ove godine bio je posvećen i

Rudolfu Perešinu, prvom pilotu koji je 25. 10. 1991. vojnim zrakoplovom JNA preletio u

zračnu luku Klagenfurt u Austriji.

Pilot Rudolf Perešin odmah nakon slijetanja prijavio se austrijskim vlastima i izjavio da je

Hrvat i da se ne želi boriti protiv vlastitog naroda.

Učinio sam samo ono što mislim da je dužnost svakog građanina Hrvatske. Svatko tko Hrvatsku

smatra svojom domovinom treba pridonijeti borbi za slobodu. Pravi su heroji u Vukovaru i na

drugim borbenim linijama, no za mnoge od njih nikada se neće ni čuti.

(Brigadir Perešin, 1991. godine nakon prebjega iz JNA.)


Čuvam Vukovar u srcu

Vukovar je grad koji čuvam u srcu. Njega su napali Srbi. Sve su razbili, ali na sreću,

opet je obnovljen. Ja ga čuvam i volim svim svojim srcem. Htjela bih da ljudi više saznaju o

tome. I zato volim Vukovar.

Nikolina Pavić, 3. c

Jednom je bio rat u Vukovaru. Puno ljudi je poginulo. Neki su se trebali seliti. To je

bio tužan dan. Oštetili su Vodotoranj. Neki ljudi su preživjeli. Jako sam tužan zbog toga.

Volim Vukovar!

Karlo Mikas, 3. c

Čuvam u srcu sve one ljude koji su se borili za Vukovar. Bog je puno pomogao svima u ratu.

Vukovar čuvam u srcu! Ja bih da se puno priča o Vukovaru.

Lucija Ribičić, 3. c


Kada su neprijateljski vojnici prešli granicu Hrvatske i Srbije, prvo su morali zauzeti

Vukovar. Bilo je krvi naših branitelja posvuda. U vojsci su mi bili djed, tetak, otac i pradjed.

Neprijatelji su dolazili u našu kuću. Jednog dana tata im je nosio hranu. Djed mi je tada bio

na straži. Neprijatelji su dolazili prema našoj kući. Moj dida je obavijestio ukućane o tome.

Ugasili su sva svjetla i sakrili se u konobu. Neprijatelji su ušli u kuću, ali kada su vidjeli da su

svjetla ugašena, odmah su otišli. Jednom je jedan od naših branitelja čuvao svoju i susjedovu

kuću. Tenk je zapucao i pogodio branitelja.

Ja čuvam Vukovar!

Ante Rakuljić, 3. c

Davne godine 1991. Srbi su napali Vukovar. Ljudi su napuštali grad. Mnogo ljudi je

poginulo. Sada kada se sjetimo toga, upali se stara rana za sve one koji su branili Vukovar.

Ivano Mikas, 3. c

Volim te, Vukovare! Želim ti svako

dobro! Vukovar je bio uništen.

Mnogi su poginuli. Ljudi su

napuštali Vukovar. Vukovar je bio

porušen. Želim da svi znaju priču o

Vukovaru.

Mateo Vladanović, 3. c

Volim Vukovar! Želim

zaštiti Vukovar!

Marko Šćurla, 3. c


Jadan ti, Vukovaru. Ne želim da se to ponovi, jer sam vidjela što je bilo. Mnogi su ljudi

poginuli. Grozno je da su nečije kosti još duboko u zemlji i da je jedini, najljepši, vodotoranj

bio srušen. Na svu sreću sada se obnavlja. Zahvalimo i Bogu jer je i on pomogao.

Volim Vukovar. Mislim da nisam jedina.

…i palim svijeću za Vukovar.

Lucija Kalac, 3. c

Napadači Vukovara su ubili mnogo ljudi. Ja volim Vukovar.

To je bio lijep grad, a bit će još ljepši.

Jakov Marasović, 3. c

Čuvam te u srcu, grade herojski. Zahvalimo mu, braćo svi! Hajdemo svi, veliki i mali,

zdravi i bolesni! Da tebe nije bilo, cijela Hrvatska bi bila ugrožena. Želim da te više slave i

hvale. O, Vukovare, grade herojski! Zato ti želim reći HVALA!

Anđela Čagalj, 3. c

Kada sam čula za Vukovar i što mu se dogodilo, postala sam tužna zbog svih ljudi i

sve djece koja su puno izgubila. O Vukovaru mi je prvi počeo govoriti nono. On je branio

djecu i donosio im hranu. Tužno mi je što su ljudi počeli seliti iz tog prekrasnog grada.

Vukovar mi je u srcu i uvijek će mi tu ostati.

Mia Jerčić, 3. c

Palim svijeću za tebe, jer te puno volim i zato želim da budeš zaštićen od svih ratova.

Trebamo te poštivati i čuvati. Ne smijemo te zaboraviti nikada. Trebamo oprostiti što se

dogodilo. Želim da se u školi više priča o Vukovaru.

Ljubica Jurčević, 3. c


Hvala ti, Vukovare!

Hvala ti, Vukovare, što si se svom snagom borio za Hrvatsku. Žao mi je što je bilo puno

poginulih. Trebamo pomoći cijelom Vukovaru. Ne smijemo ga zaboraviti. Trebamo ga zaštititi.

Želim da cijela Hrvatska pomogne Vukovaru i da ga čuvamo u našim srcima.

Ela Murat, 3. c

Kada je Vukovar bio u ratu, jako je puno ljudi poginulo. Vukovar je spasio nas i tako

nam je puno pomogao. Da se mi nismo borili, ova država ne bi bila Hrvatska. Vukovarci su

otišli iz svog grada i otišli u neki drugi grad, drugu državu da spase svoj život. Sad mi lijepo

živimo i mislim da ne bismo trebali zaboraviti taj prelijepi grad Vukovar.

Hvala ti!

Toma Pivčević, 3. c

Hvala ti, Vukovare! U mom srcu ćeš uvijek ostati. I kad umrem i dok sam živ! Bio si

razrušen , a sad si k'o novi. Branitelji su bili hrabri, iako je umrlo puno ljudi. Hvala vam što ste

nas obranili!

Roko Rakuljić, 3. c

Hvala ti, Vukovare, što si mnoge muke za nas proživio. Hvala ti što si se borio za nas!

Hvala ti što si nam omogućio život u slobodi. Želim da svi ljudi koji su morali pobjeći iz

Vukovara danas žive u miru i slobodi. Hvala ti, Vukovare, na svemu! Neka zauvijek živiš u

miru! Hvala ti!

Mateo Ćurlin, 3. c


Hvala ti, Vukovare, što si spasio našu domovinu Hrvatsku! Žao mi je što su neki

poginuli, i što je najviše nastradao Vukovar. I neki drugi narodi su se borili za nas. Grad

Vukovar je jako hrabar grad. Meni je Vukovar jedan od najdražih gradova u Hrvatskoj.

Gabriela Fistanić, 3. c

Volim Vukovar!

Hvala našim braniteljima!

Neki su poginuli, a neki otišli u

druge države i tamo ostali živjeti. Ja

bih se borio za Vukovar. Neprijatelji

su pokušali srušiti Vodotoranj , a

naša vojska ga je obranila. Volio bih

posjetiti Vukovar i vidjeti kako je

sada u njemu. Meni je Vukovar

najdraži grad u Hrvatskoj. Ne bih

volio da itko ikad napadne

Hrvatsku, pogotovo Vukovar. Ne

bih da se Vukovar opet uništi.

Vukovar živi u srcu!

Petar Bajamić, 3. c


Shrvana, ona je oprostila

25. listopada 1991. hrabri pilot Rudolf Perešin preletio je MiG-om 21 iz okupatorske

vojske JNA u Klagenfurt, Austrija i prešao na stranu tada malobrojne hrvatske vojske. Pilot na

ekstremno maloj visini ispod 50 m i u nesigurnom nagibu napušta avion katapultiranjem i

prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju. Avion se inercijom brzine prebacuje preko Save na

hrvatski, Bljeskom već oslobođeni, prostor. Nisu znali što se dogodilo s Rudijem. Konačno 1997.

srpska strana objavljuje da je Perešin mrtav i da imaju njegovo tijelo. Njegova žena bila je

shrvana, ali je ljudima koji su srušili njegov avion oprostila, njen Rudi nikad neće pasti u njen

zaborav. Sjetimo se i mi tog čovjeka, ne samo zato što se nalazi u našem udžbeniku povijesti

za 8. razred, već kada nam je teško, nek' nas povede Rudijeva hrabrost i odlučnost u visinu, u

visinu…

Lukrecia Pocrnja, 5. c


Bilo moga naroda

Volim svoj narod i ljubim ga svim srcem. Poštujem sve sinove domovine, branitelje.

Moja životna želja je da postanem hrvatski vojnik i služim domovini. Svi branitelji su naši

roditelji. Oni su nam zapravo dali početak. Roditelji su nam dali život. Tako je i Rudolf branio

svoju zemlju i pokazao hrabrost. Ta hrabrost ga je i koštala života koji je dao za domovinu.

Dušu je dao domovini i Bogu, a tijelo zemlji. Ne samo on, nego i mnogi drugi branitelji.

Bože daj im bar spomen i da žive u Tvom Miru i Ljubavi.

Petar Bartulović, 8.a

Let za pamćenje

Heroj biti ne znači letjeti, već imati

srce za domovinu, kao Rudolf.

On je heroj.

Letio je za sav narod i svoju

domovinu.

Sada je s Bogom.

Za mene nije mrtav.

Rudolf je donio pravu odluku, iako

njegovoj supruzi i kćeri ni danas nije

lako.

Nije želio pucati na svoje.

Rudijevo srce kuca za Hrvatsku i

duša diše za nju.

Ivan Brstilo, 5. b


Let za pamćenje

Nije bilo lako odlučiti se na ovaj potez. Ali srce je bilo jače, kucalo je za Hrvatsku, za

Domovinu.

Borio se sa svojim mislima i strahom kako sve to izvesti i otići iz tadašnje JNA. Kada mu se za

to ukazala prilika, nije dvoumio, nego je svoj plan proveo u djelo. Nakon što su ga poslali na

zadatak u Sloveniju, avionom je krenuo na odredište.

Ali u jednom trenutku je skrenuo s rute i uputio se prema zračnoj luci pokraj Klagenfurta.

Tamo je zatražio azil. Tim svojim domoljubnim činom nanio je težak politički i moralni udarac

JNA, a građanima Hrvatske neizmjeran ponos.

Bilo je to 25. 10. 1991. kada je cijeli svijet prenio njegove riječi: Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati

na Hrvate.

Bepo Zemunik, 5. a

Oprostiti, ali ne zaboraviti

Rudolf Perešin - Rudi…

Kada čujem to ime, sjetim se prvog vojnog pilota hrvatske vojske koji je napravio prelet

iz Bihača(JNA) i time priskrbio prvi MiG našoj vojsci. Taj podvig, taj Let za pamćenje, obilježen

je u srcima ljudi. Bilo je teško, pogotovo njegovoj supruzi Ljerki, koja je dvije godine čekala da

pronađu tijelo njezinog supruga Rudija. Zamislite koju je čežnju za istinom nosila u svom srcu

i baš zbog toga nije odustala od činjenice da je njen Rudi živ! Rudi je umro 2. 5. 1995., a tek

poslije dvije godine vidjela je tijelo svog supruga pred kojim je kleknula, poljubila njegovo

zubalo i izmolila Oče naš za one koji su ga ubili. Koju je bol tada nosila u svom srcu - to nitko

ne može zamisliti... U dubini svog srca bila je ponosna na njega i zbog toga ona svima može

oprostiti, ali nikada u životu to neće moći zaboraviti.

Lea Vitaić, 5. c


Puštam snove da odlete kao duše poginulih Hrvata

Na svijetu je puno ratova bilo. Hrvati pamte posljednji - Domovinski rat.

Žrtava više od 1000 položilo je život za domovinu Hrvatsku, za nas. Ja brojim snove, za duše

koje putuju ili plove prostranstvima svemira. Puštam snove da odlete kao duše poginulih

Hrvata. Jedna je od priča da sretno mjesto negdje postoji. Ej, ti… Da, ti… potraži ga u sebi.

Možda se to sretno mjesto baš u tebi skriva.

Pita li me netko, ja još putujem tražeći odgovore na svoja pitanja. Dok ih ne nađem, ne

odustajem.

Da se vrijeme može vratiti, pokušala bih spriječiti svaki rat, a i Domovinski, ako bi to bilo

moguće.

Spriječiti sve greške nastale u ratu, ali vrijeme nekad zna prevariti, nekad zna razočarati. Da

mi netko kaže: Oprosti im, oprostila bih ljudima koji su nas napali, ali da mi netko kaže:

Zaboravi to, ne bih zaboravila, jer ne želim i neću. Heroji nisu poginuli, oni žive vječno u svom

gradu, u srcima ljudi, u vječnosti.

A.M., 5. b

Let za pamćenje

To je bio let za pamćenje. Let za koji bi svi trebali znati. Velika hrabrost. Rudolf je sve

to dokazao. Uspio je 1991. preletjeti do Austrije, za vrijeme Domovinskog rata. Unio je strah i

iščekivanje među svoje bližnje, no isplatilo se. On se pokazao kao pravi heroj za kojega bi svi

trebali znati. Iako je umro nakon toga, mislim da je i dalje Tu i čuva našu domovinu kao što je

onda.

Ivana Velić, 5. a


Vukovar - simbol ljubavi, mira, žrtve, patnje i ponosa

Vukovar - grad heroj

Bitka u Vukovaru počela je još u kolovozu 1991. i trajala sve do studenoga. Hrvatski

vojnici su se svim snagama borili da obrane hrvatski grad od srpske vojske, bez dovoljno

oružja i s jako puno srdačnosti, kad je bilo najteže, bili su najhrabriji. U listopadu '91. odvija se

završna faza bitke za Vukovar. Još je mnogo ljudi boravilo u skloništu, ranjenici su bili u

vukovarskoj bolnici koja nije bila pošteđena granata. Vukovar je bio u ruševinama, majke su

ostale bez djece, djeca bez roditelja.

Žalost i tuga obavile su grad i okolna sela. Tada, u listopadu 91., još nitko nije znao kakva će

biti sudbina grada heroja. U listopadu je još postojala nada da će ljubav prema gradu pobijediti.

Ožiljci su zauvijek ostali, uspomene i danas su svježe, neki su oprostili učinjeno, ali nitko nije

zaboravio Vukovar '91.

Antonija Vuković, 5. b


Nadam se da branitelji čuju moje riječi hvale i sreće

Što znači imati slobodu?

Imati slobodu znači imati raširena krila. Osjećati sreću.

Tako se ja osjećam. Sretno i slobodno. Zato jer živim u slobodnoj i nezavisnoj domovini

Hrvatskoj, zahvaljujući Rudolfu Perešinu, Blagi Zadri, mom djedu i drugim braniteljima. Moj

djed je ostao živ. Sada imam lijepo i mirno djetinjstvo. Bez granata, logora i skrivanja. Jedno

veliko HVALA svim braniteljima to što smo sad sretni i slobodni. Nadam se da branitelji čuju

moje riječi hvale i sreće.

Osjećam svoja krila kako slobodno lepršaju. HVALA!

Angela Tomić 5. a

Ah, Vukovar!

Ah, Vukovar!

Kada čujem to ime, suze mi poteku,

a usta reknu:

Branitelju, heroju moj,

zbog nas si dao život svoj

i krenuo u boj!

Rat taj ja nikada zaboravit' neću,

jer su mnogi izgubili svoju sreću!

Nakon četiri godine rata

dobili smo slobodu i pobjedu mi

i veselili smo se jako svi!

Zahvalan sam jako branitelju svom,

jer je dao život narodu mom!

Lea Vitaić, 5. c


Bilo moga naroda

Hrvati brinu za svoj narod. Takav je bio i Rudi. On je znao raditi za svoju Hrvatsku.

Malo je onih koji to mogu i žele. Bio je odan obitelji, poslu i domovini. Dok je letio, nije osjećao

samo sebe, osjećao je Hrvatsku.

Josip Karaman, 8. a

Ne smatram se herojem, heroji su u Vukovaru!

Ja nisam heroj, ja sam samo jedan od onih koji se bore da im život bude bolji i da ima smisla

...kao da čujem iz nekih daljina.

I baš takvi će ostati u našim srcima i dušama, pokojni koji više nisu s nama. Čuvali su nas,

našu domovinu i borili se za svoja prava da mi ljudi imamo gdje živjeti u budućnosti,

stvarati nove živote. Oni su heroji koji su zaslužili da ih nikada ne zaboravimo, ne samo tog

datuma kojim obilježavamo dan Vukovara, nego zauvijek.

Heroji nastavljaju živjeti vječno i u nama.

Bruna Mlinar, 8. c

Zašto su heroji samo u Vukovaru?

Možda se ne slažem… s Rudolfom, ali u tom vidim njegovu skromnost. Kada su Srbi napali

Hrvatsku, najteže je pretrpio Vukovar. Neki su htjeli veći teritorij i veću slavu, ali nisu nas

uspjeli poraziti. Vukovar je prije rata bio prekrasan grad, a poslije dosta urušen. Nakon

hrabre borbe za opstanak, u trenutku ulaska neprijatelja, postaje grad plača. Heroji u

Vukovaru su stvarno bili zato što, da nije bilo tih hrabrih ljudi, moje djetinjstvo ne bi bilo

ovako lijepo kao što jest.

Ivana Miloš, 5. a


Dragi Rudi!

Hvala ti što si svoj život dao za Hrvatsku. Hvala ti što si bio toliko hrabar i odvažan. Ti

si heroj ove domovine i tvoja se obitelj sigurno ponosi. Svaka i čast i hvala ti za tvoj doprinos

mojoj slobodi!

Barbara Tokić, 5.c

Navik on živi ki zgine pošteno

Kada su nas četnici napali, mnogi hrabri ljudi dali su svoj život za domovinu. Jedan od

njih bio je pilot Rudolf Perešin koji se katapultirao, ali je pao na neprijateljsku stranu. Njegova

obitelj mnogo je propatila jer se nije znalo je li živ ili mrtav. On je za mene heroj jer smo mi

danas slobodni.

Iz vječnosti poruka plovi: Navik on živi ki zgine pošteno!

Mate Kuvačić, 8. a


Moji idoli ni ne znaju tko sam ja, a ti si dao život za mene

Dragi Rudi!

Hvala ti što si dao život za mene i cijeli hrvatski narod. Ja imam puno idola kojima se

divim. To su neki Youtuberi, poznati glazbenici, ali niti jedan nije kao ti. Moji idoli ni ne znaju

tko sam ja, a ti si dao život za mene. Zato si ti za mene idol i uzor. Još jedan put ti hvala za sve

i nadam se da gore među anđelima čuvaš svoj hrvatski narod.

Anita Tokić, 7. c

Da sam ja Rudolf,

molio bih za njih

Za mene je Rudolf jako

hrabar čovjek. On se borio za

svoju domovinu, ali kao i većina

najhrabrijih heroja, nažalost,

umro je. Njegova smrt neće ostati

nezapamćena, štoviše, njegova

hrabrost se prepričava i dan-

danas, a još će se o njemu pričati u

budućnosti.

Na Rudolfovoj obitelji je da odluči hoće li im oprostiti ili neće, ali da sam ja

Rudolf, molio bih za njih, a da sam supruga, oprostio bih, ali nikada ne bih zaboravio.

Nikola Rakuljić, 8. a



Kažu da vrijeme liječi

rane kao morski val što udari o žal

i povuče se u dubine.

Moja rana još uvijek gori,

peče i svakim danom, to više boli.

Suze su prsnule, jecaji su nestali u tišini,

ali ostala je rana, ostala je bol.

Taj korov zavladao je mojim bićem.

Steže mi srce, guši me i davi

svakim danom to više.

Sjene ljutnje i bijesa posijala je nepravda,

posijao je rat.

Toliko mladih života ugasilo se.

Toliko nevine krvi prolilo se.

To su naši borci, naši junaci,

nečiji otac, nečiji muž, nečiji sin, nečiji brat.

Zaboraviti ne mogu nikada.

Oprostiti želim.

Dok svijeća pored slike gori.

Ja molim.

Molim dragoga Boga da mi da snage da oprostim.

Ako oprostim, i dalje će boljeti, al' ću vratiti svoj mir.

Dea Murat, 7.a


Hrvat u meni je slobodan

Imam jedno pitanje za vas.

Jeste li se ikada osjećali slobodno?

Jer ja jesam. Ja sam slobodna, moja duša je slobodna.

Hrvat u meni je slobodan.

Jer svi koji imalo vole hrvatski jezik

i poštuju svoju domovinu, razumjet će me.

Čuvari moje slobode su hrvatski branitelji.

Ljudi koji su dali svoj život za svoju domovinu, za našu domovinu.

Svi znamo da je Vukovar najviše patio

te da je on na neki način simbol tog rata.

Iako sam ja iz Dalmacije, Vukovar mi je u srcu.

Svi ljudi koji su poginuli ili stradali, dijelovi su moga srca.

Ja te ljude ne poznajem, ali osjećam ljubav i poštovanje prema

njima.

I mislim da bi svi to trebali.

Jer zbog njih: Ja sam slobodna kao pticu u letu.

Lukrecia Pocrnja, 5. c

Hvala za slobodu

Moja je zemlja bila davno okupirana. Puno ljudi je ostalo bez svojih domova. Mnoga

su djeca ostala bez svojih roditelja. Neki koji su se borili za svoju zemlju, živi su, a neki su

odvedeni u zarobljeništvo. Tamo su izgladnjivani, mučeni i ubijeni. Mi danas nismo toliko

svjesni da su se oni borili za nas, da bi nama bilo bolje. Mi živimo u slobodnoj domovini

i hvala svim ljudima koji su to omogućili. Počivajte u miru, hrabri ratnici. Hvala vam na

svemu. Zaslužili ste trajno mjesto u mome srcu!

Ivan Ribičić, 7. c


Dragi Rudi!

Ovo pismo ti pišem iz srca. Jako mi je žao što si stradao, ali bio si jako hrabar. Dok sam

gledala film o tebi, zamišljala sam kako bi meni bilo da sam na tvom mjestu. I shvatila sam da

bi mi bilo jako teško. Ti si bio jedan heroj kojeg ljudi i dan-danas poštuju. Suosjećam se i s

obitelji Perešin.

Želim da znaš da te poštujem kao velikog heroja, sigurno si u raju i pomno pratiš ova prolazna

zbivanja na Zemlji, naravno, iz vječne radosti.

Ponosna što uopće mogu ovo pisati,

Petra Jerčić, 5. c

Dani sjećanja

Moja zemlja je davno bila

okupirana. Mnogi ljudi su ostali bez

svojih domova, mnogo njih bez svojih

najmilijih. Oni koji su nam branili

zemlju, ginuli su za nju u ratu. Poginule

su tisuće ljudi. Neki su bili zarobljeni i

odvedeni u ropstvo. Naši zarobljenici

bili su mučeni i ubijeni. Nakon puno

godina vratili su našoj zemlji mir i

slobodu.

Danas, gotovo svaki dan, a posebno 18. studenoga, naša srca kucaju za sve one

branitelje koji su patili i borili se za nas i naše sretne dane. Za sve nas taj dan u Hrvatskoj

treba ostati nezaboravljen!

Mario Čopac


I ove godine svijeću za Vukovar palim

I ove godine svijeću za Vukovar,

za sve žrtve palim…

za sav jad i tugu,

i ove godine u studenom!

Palim svijeću za porušene domove,

za zapaljene kuće,

za dimnjake kojih više nema!

18. studenog i ove godine palim svijeće.

Više ništa nije kao prije,

samo je Dunav ostao isti…

ali će ova sloboda koja sjaji

donijeti osmijeh, na lica ljudi.

Mate Bajamić, 5. c


Sloboda je dar naših branitelja

Svaki čovjek ima pravo na slobodu, ali mnogima je uskraćena. Ima svega na našem

svijetu, i robova i vojnika i bogatih i siromašnih. Siromasi su s jedne strane robovi, robovi tuđe

pohlepe. Mnogi se tijekom života dovedu do roblja. Trebamo se boriti za slobodu jer ona čini

čovjeka sretnim, a tad život ima smisla. Našu zemlju i slobodu učinili su sretnom naši hrabri

branitelji. Oni su svoje živote položili za slobodu i mir. Neka vječno živi sjećanje i hvala našim

braniteljima od Vukovara, Škabrnje do Osijeka i Splita i svakog nam mjesta u Lijepoj Našoj.

Laura Čaljkušić, 7. c

Sloboda je ptica u letu

Što zapravo znači rečenica: Sloboda je ptica u letu?

Kada je Hrvatska bila napadnuta, a najviše Vukovar, tada mi nismo bili slobodni kao danas.

Bilo je ratišta i hrvatski ratnici su se borili za naš narod, a jedan od tih bio je i moj otac. Na

tisuće ranjenih, na tisuće poginulih. Moj otac je bio ranjen kada je spašavao svog prijatelja.

Cijela Hrvatska je bila u ratu. Mnoge majke uplakane, a s njima i djeca. Bježali su da bi se

spasili. Samo najhrabriji su ostali. Da se to ne bi ponovilo, ne samo nama nego i drugima,

pozvani smo poštivati ljudski život, svoju slobodu u koju su utkane niti ljudskih života.

Ivana Miloš, 5. a


Ispod lipe

Negdje u Hrvatskoj,

pretpostavljam, na rubu nekog grada ili sela,

ima jedna lipa.

Krasno drvo, uistinu, i svaki dan

pod njim sjedi jedan dječak.

Ima možda šest, sedam godina,

i vjerojatno

ne zna što se događalo u njegovoj zemlji tek nedavno.

Ne zna za junake Vukovara,

za Rudolfa Perešina,

ni za ostale

hrabre duše koje su

dale svoj život

za njega.

Naravno,

netko će mu to ispričati ,

možda ne danas,

ali kada još malo naraste.

Kada bude razumio što to znači biti hrabar.

Ali, za sada,

neka sjedi pod lipom

i divi se njenoj ljepoti.

Slavica Restović, 8. a


Iz pepela i rata do zvijezda slobode

Svaki rat i svaka tuga

Kad izgubiš svog najboljeg druga,

Sve je to preživio, i sjeća se i sad

Naš Vukovar grad.

Svi naši vojnici, naši heroji,

Koji žele da još više lijepih uspomena broji,

Dogodi se, prema njima, velika nepravda,

Ali nisu se predali i vjerovali su da postoji nada.

I oni koji su otišli sa ovoga svijeta,

Otišli do neba, zvijezda,

Još brane našu domovinu,

Kao što su i onda.

Ivana Velić, 5. a

Let za pamćenje

Dok sam se vozio MiG-om 21R,

samo sam razmišljao hoće li me

natjerati da pucam na svoj narod. Dok

sam razmišljao hoću li pucati na svoj

narod, mislio sam o svojoj supruzi

Ljerki.

U velikoj brzini MiG-om 21R, skoro 1000km/h, misli su samo letjele u glavi. No

shvatio sam: Spreman sam se žrtvovati za narod!

Antonio Lučić, 5. b



Supruga Rudolfa Perešina, Ljerka, jako je voljela svog muža. Sve što se njemu dogodilo

u namjeri da oslobodi svoju državu, sve ono loše, neprijatelju je ona oprostila, ali nije

zaboravila. Suprug Rudolf će uvijek ostati u njenom srcu.

Sara Nazor, 7. a

Sloboda je

ptica u letu

O, dragi Vukovare,

Lijepi naš grade!

Naseljen grad bio si ti

Sve dok nisu počeli ratovati…

A onda ih je sve manje bilo,

Jer je mnoge ranilo…

Zaustavilo…

Vukovare, ti razrušen više nisi,

A u sjećanju mi ostaju obrisi…

Sloboda, kličem k'o ptica u letu,

najljepša je riječ na svijetu.

Laura Jurić Pešić, 5. a


Krila slobode

Neka svi ljudi budu slobodni, neka svi budu sretni!

Neka uživaju u svojoj državi i ljepotama svoga mjesta.

Neka budu zahvalni svojim borcima i svojoj državi,

neka uživaju u svojem životu koji su si priuštili radom i trudom.

Neka budu zahvalni svojim pradjedovima za života što su ih naučili živjeti,

što su ih naučili raditi i truditi se,

poštovati svoje podrijetlo.

Nikad nemojmo zaboraviti branitelje koji su nama darovali slobodu,

poput ptice, krila, kojima možemo slobodno letjeti!

Oliver Tokić, 7. a

Sloboda je kao ptica u letu

Zbunio me naslov. U početku nisam znao kakva je veza između slobode i ptice. Onda

sam ugledao galebove iznad mora, sokola kako lovi zeca i pomislio sam kakva je sloboda letjeti

nebom. Tu slobodu su nam pokušali oduzeti. Neke borbe vodile su se i na nebu u velikim

letjelicama koje izgledaju kao brze crne ptice. Rudolf Perešin je bio pilot jedne takve „ptice“ i

simbol borbe za slobodu hrvatskog neba. Hvala njemu i svim ostalim pilotima što je moje nebo

veliko, plavo i slobodno.

Borna Zemunik, 5.


Let za pamćenje

Jednog dana Rudolfa su poslali da poleti od Bihaća do Slovenije. Ovaj let Rudi je

iskoristio za prelet. Došao je u Austriju gdje je dao izjavu za dnevnik i iskazao je ljubav prema

svom narodu. No u akciji Bljesak 1995. neprijatelj je pogodio njegovu letjelicu. Supruga je

živjela u uvjerenju da je on živ, ali, nažalost, istina je promijenila sve. Njegovo tijelo je

razmijenjeno 1997. s tijelom poginulog srpskog majora Lukića. Svi su se našli na mostu.

Pokazali su joj ono što je preostalo i Rudolfove zube, a ona je stala uz i izmolila Oče naš za one

koji su to napravili.

Mia Pavić 5.

Let prema slobodi

Svako dijete ima pravo na slobodu, igru i školu. Djeci se ne smije zabraniti igrati jer

svako dijete to zaslužuje. Djecu se ne smije odviše opterećivati kućanskim poslovima ili teškim

radom da zaborave da su djeca. Djeca trebaju biti slobodna, trebaju se zabavljati, igrati i ići u

školu. Nekoj je djeci to nemoguće jer u nekim državama nema dovoljno novca tako da djeca

trebaju s roditeljima ići raditi i pomagati. U nekim državama postoji čak i to da djeca ne smiju

bez roditelja izaći vani. To znači da to nije slobodna zemlja. Neka djeca za školu nemaju

dovoljno novaca. Mislim da svako dijete treba imati pravo na igru, slobodu i školu. Naša

domovina je slobodna zahvaljujući našim braniteljima. U toj slobodi ja sam ponosno i sretno

dijete. Hvala svim našim braniteljima koji su nam omogućili sretan let prema slobodi.

Josipa Raos, 7. a


Dragi Rudi!

Hvala ti što si branio moj hrvatski narod. Sloboda je važna riječ, riječ življenja. Volio

bih imati tvoju hrabrost. Je li bilo mjesta strahu? Izgleda mi gotovo nemoguće da netko pomisli

pobjeći iz ondašnje JNA, a kamoli to pokušati i uspjeti. Ja bih kad narastem volio biti vojni

pilot, ali se ipak nadam da nikad neću trebati ratovati.

Hvala ti, Rudi!

Borna Zemunik, 5. c

Miris slobode vratio se

Vrijeme rata bijaše,

zlo polako vijaše.

Tuga stvori se.

Majko, za slobodu moli se.

Neprijatelj jači bijaše.

Al' srca za slobodu nemaše.

Narod nam pogubiše.

Pravicu i slobodu otrgnuše.

Bitci skoro dođe kraj,

kad neprijatelj udre još jače, tad.

Tad narod hrvatski skupi hrabrost svu.

I u ratu pokaže jakost tu.

Neprijatelja pokori.

I slobodu obnovi.

Ratu dođe kraj i vjera zlobi stane na prag.

Miris slobode vrati se

I suzu s lica otrše.

Roko Pavić, 8. a


Najbolje bi bilo da Te mogu zagrliti

Obuzima me neopisiva tuga

kada se sjetim Tebe,

niz oko mi se spusti jedna suza

koja me prisjeća

na branitelje koji su dali svoje živote.

Nema riječi koje Ti mogu posvetiti.

Najbolje bi bilo da Te mogu zagrliti i osjetiti,

Za lakše shvatiti.

Ponosan sam na svaki Tvoj postupak,

svaki čin Tvoje hrabrosti

tih godina.

Jer braniteljska su nas djela oslobodila.

Vjerujem da svi misle tako,

Svi, Hrvati i Hrvatice.

Djeca to još ne shvaćaju ,

ali svatko od njih će sazrjeti i

slušati priče o Tvojoj hrabrosti, Domovino!

I bit će Ti, zahvalni.

Roko Žilić, 5. c


Ne smatram se herojem, heroji su u Vukovaru!

Hrvatska je jedna mala zemlja

smještena na jugu Europe.

Nju krase zanimljive tradicije, kultura,

ali i mnoge ljepote.

Međutim, puno se truda trebalo uložiti i

dati kako bismo danas gledali slobodnu

Hrvatsku na geografskoj karti.

Moglo je sve to drugačije proći,

ali mi smo na jedan zaista tužan i bolan način

do slobode morali doći.

Naime, protiv nas su se devedesetih godina dvadesetog stoljeća

pomno smišljale vojne operacije

samo kako bi se utjerao strah u kosti naše nacije.

Ruka neprijatelja bila je jaka, a isplanirana akcija svaka.

Ali nas je kitila krunica oko vrata

i čista ljubav za domovinu i svakog sunarodnjaka.

Nažalost, ima Hrvata koji i dan-danas imaju traume iz Domovinskog rata.

Koliko li je samo djece ostalo bez oca,

koliko je žena ostalo bez sina,

a sve kako bi slobodna postala lijepa naša domovina.

Koliko je onih koji su mladi branili našu zemlju s puškom u ruci.

Koliko je onih koji su zadnje dane svog života proveli u patnji i muci.

Koliko je onih koji su napustili svoje obitelji i kuće.

Upravo zbog njih srce naše domovine danas slobodno tuče.

Domovinski je rat iza sebe ostavio mnoge ranjene i mrtve,

ali ipak nisu bile uzaludne sve te žrtve.

Posebno bih istaknula Rudolfa Perešina.

Zapamtite njegovo ime jer naša sloboda itekako ima veze s njime.

Naime, on je bio prvi hrvatski bojni pilot.


On je napravio let za pamćenje s Migom 21.

Taj je let za našu vojsku bio iznimno važan i vrijedan.

Mene je zaista dotakla njegova rečenica

koja glasi: NE SMATRAM SE HEROJEM, HEROJI SU U VUKOVARU.

I zaista mi je žao što je na kraju Rudolfov avion pao

i što se nije uspio spasiti.

Iako je za domovinu dao život - ono najvrjednije što se uopće može dati,

on sebe nikad herojem nije htio zvati.

Njemu i svim ostalim braniteljima velika hvala

i nek' im je vječni mir i slava.

Ivana Mikas, 8. c

Neka svi narodi svijeta budu slobodni bez žrtava

Svi zaslužuju slobodu. Neka ratovi završe i neka vlada mir u svijetu, to je moja želja.

Čudno je što se za slobodu treba boriti, što ona ponekad uzme mnoge živote. Neki zli ljudi

misle doći do svoje slobode, ali ne i do sreće, tako što uskraćuju drugima živote. Takva društva

za nekoliko godina opet završe ratom, a to nije sreća. Put do slobode nekima je težak. Naša

sloboda izborena je u Domovinskom ratu. Ona je našim braniteljima vrjednija bila od života.

Na nama je da je čuvamo, kao i uspomenu na njih.

Nina Tomaš, 7. c


Let u bolji svijet

Vjerujem da sada i jesi u boljem svijetu. Vjerujem da i sada bezuvjetno voliš svoju

domovinu, iako nisi s nama.

Zahvalni smo Ti na životu u našoj Hrvatskoj koju danas imamo zahvaljujući i Tebi. I

nema mržnje u nama. Oprostili smo neprijatelju jer oprostiti znači živjeti. Oprostiti, ali ne

zaboraviti.

I mi ćemo živjeti i voljeti, kao što si i Ti živio i volio. Nije nas strah umrijeti za domovinu, kao

što nas nije strah ni voljeti neprijatelja. Tada neprijatelj postaje prijatelj, a mi živimo u

prijateljstvu.

Nije nas strah života, a ni smrti. Jer vjerujemo da ćemo na drugome svijetu, Tebi, našem

heroju, moći dovoljno zahvaliti.

Hvala Ti, Rudi.

Silvija Naranča, 8. c

Nebeski pilot

Letio si za nas, doprinio našoj slobodi.

Naš si heroj!

Voljela bih da znaš koliko si nam zapravo

važan i da si zaslužan

za osnivanje hrvatskoga ratnoga

zrakoplovstva.

Nadam se da letiš nebeskim prostranstvima!

Želim ti ugodan let!

Marija Marušić, 8. c


Polijećem za svoju domovinu

Došao je taj dan. Dan kad ću se zauzeti za svoj narod te svoju domovinu Hrvatsku.

Unatoč svim opasnostima, osjećao sam da mi je to dužnost i jedina pravedna opcija koju

moram učiniti.

Avionom sam sletio u Austriju i prešao na hrvatsku stranu. Čvrsto sam odlučio: Ja sam

Hrvat, ne mogu i neću pucati na svoj narod! Bio sam siguran da činim dobro, iako sam duboko u

sebi znao da se možda neću vratiti kući. Kad je sve završilo, bio sam sretan te sam se vratio

obitelji. Međutim, 1. svibnja 1995. godine krenuo sam u operaciju Bljesak. Bio sam spreman

dati sve za svoju domovinu.

Važno je da činimo ono što smatramo najpravednijim. Protiv svoga naroda nitko neće

stati, ipak smo mi dio njega.

Petra Tafra, 8. c

Za let si, dušo, stvorena!

Nisam se bojao umrijeti za slobodu i domovinu.

Ali bojao sam se da ti, kad odem, krila ne slome.

Ženu sam ostavio, a s tobom poletio.

Kad me ne bude, poleti čistim zrakom iznad zemlje slobodne.

Dušo moja, hrabrih krila, za let stvorena si ti. Mene uze domovina, ali slobodna ćeš ostati.

Lucija Raos, 8. c

Hvala Ti, Rudi, pamtit ću Tvoj let!

Hvala Ti, Rudi, pamtit ću Tvoj let.

Mislim da će ovu rečenicu svaki Hrvat bar jednom u svom životu izreći. Pokazao si da

iskreno voliš svoju domovinu i da je ni na jedan način ne želiš povrijediti. Izgubio si svoj život,

ali, vjeruj mi, Hrvatskoj si podario novi i mirniji život.

Marija Milavić, 8.c


Za let si, dušo, stvorena!

Prije dvadesetak godina naša se domovina borila protiv jakoga neprijatelja da bi

postala slobodna zemlja. U sjećanju svih Hrvata to je vrijeme obilježeno kao doba

Domovinskoga rata.

Mnogi bi bili najsretniji kada bi sve to uspjeli zaboraviti. Jer se mnogo tužnih stvari

zbilo. Mnogo se nedužne krvi lilo. I sama pomisao na te dane nekima samo dodaje sol na već

postojane rane, samo dodaje sol na već duboku bol. Međutim, tijekom tog se rata dogodilo i

nešto zaista vrijedno. Iako mnogi, naša su srca tada kucala kao jedno. I svi su oni branitelji za

moguće posljedice znali te su svejedno u obranu doma stali. Mnogi su i svoje živote dali. Jako

je važno ime Rudolfa Perešina – prvoga hrvatskoga bojnoga pilota koji je umro u 37. godini

života. Rudolf je učinio posebno nešto što je bilo iznimno teško. Naime, prije nego što nas je

pogodio neprijateljski mač, on je s MiG-om 21 poletio do Austrije iz mjesta Bihać. Odlučio je

napraviti taj herojski potez jer je znao da bi u protivnom bio prisiljen te bi protiv svoje volje na

suprotnu stranu stao. Međutim, tijekom jednog drugog leta, Rudolf je za domovinu otišao s

ovoga svijeta. Iza sebe je ostavio suprugu koja je sada posve sama trebala svojoj kćeri biti prava

mama. No on još uvijek živi posred njezina srca koje i dan-danas neprekidno za njega kuca.

Mislim da bismo Rudolfa i njegova djela trebali zapamtiti za sva vremena.

Dragi Rudi, Tvoja je priča bila zamršeno krojena, ali ja se nadam da Ti sada, nevidljiv

našem oku, sretno letiš po nebu visoku jer upravo: ZA LET SI, DUŠO, STVORENA!

Ivana Mikas, 8. c

Molitva za neprijatelja

Kao i Rudijeva supruga i njegova kći, svi molimo za svoje neprijatelje jer nas je Isus

naučio da se volimo i poštujemo umjesto da ratujemo.

Rudi je bio poseban čovjek, hrvatski heroj. Nije htio pucati na svoj narod i zato te, Bože,

molim da ga nagradiš u raju i smiluješ se njegovim neprijateljima.

Mijo Merćep, 8. c



Za sve nas si bio običan pilot dok za sve nas nisi dao svoj život.

Tvoja supruga i Tvoja obitelj nikada nisu izgubili nadu da si živ. I, nažalost, jednoga

tužnoga dana saznali su da si poginuo.

Hvala ti, Rudi, pamtit ćemo Tvoj let. Sad si na boljem mjestu!

Ivan Džaja, 8. c

Nebeski pilot

Rudolf Perešin bio je jedan od heroja Domovinskoga rata. On je MiG-om 21 iz Bihaća

sletio u austrijski Klagenfurt.

Taj je let bio iznimno važan za naš narod i uvijek će za nas biti Let za pamćenje.

Rudolf je, nažalost, umro. Ali mi se iskreno nadamo da je našao svoj zasluženi nebeski

mir.

Marinko Martinović, 8. c


Moja domovina je snažna i jaka,

velika i lijepa.

Nebesko prostranstvo, žarko toplo sunce,

more veliko.

Prekrasni otoci, Zagora ravna,

sve je to moja Hrvatska!

Zato ja svim srcem

polijećem za svoju domovinu!

Paula Kogovšek, 8. c


Molitva za neprijatelje

Svi znamo što se dogodilo '91. godine. I da su mnogi ljudi dali život za svoju domovinu,

za svoju zemlju Hrvatsku.

Oni su heroji i ne postoje te riječi kojima bih im zahvalila. Riječi nisu dovoljne, zato

moramo moliti za njih. Ali moramo moliti i za neprijatelje, ljude koji su napali našu domovinu.

Moramo opraštati jedni drugima, ali ne smijemo zaboraviti ono što su nam učinili.

Lucija Uzinić, 8. c



Ti si letio za nas i time se žrtvovao. Nisi htio pucati na Hrvatsku. Branio si je svim svojim

srcem i dušom… dok nisi umro.

Ti si naš nebeski heroj.

I baš zbog toga velikoga djela, ja te nikad neću zaboraviti. Zauvijek ćeš mi ostati u srcu.

Filomena Ercegović, 8. c


Dragi Bože,

oprosti svim neprijateljima na njihovim nedjelima.

Pokaži im pravi put na kojem će naći sreću.

Očisti im srce od svih grijeha koje su učinili.

Pomozi im da jednoga dana steknu vječni mir i radost.

Amen.

Bruna Mlinar, 8. c


Letim u bolji svijet

Letim u bolji svijet. Letim, letim, letim… krilima nebeskim. Onamo gdje nema

ratovanja, plača i jecanja. Onamo gdje se ljudi vole i ne pokazuju mržnju.

Osjećam neopisiv mir, sreću, ushićenje. Osjećaj je tako jedinstven da se ne da riječima

opisati. Duša mi je lagana kao da je povjetarac nježnim dahom nosi i treperi u tisućama

bljeskajućih boja.

A nije ni čudo jer putujem na mjesto gdje me čekaju svi moji voljeni, na mjesto mira i

spokoja gdje ću i ja dočekati one koje volim, a koji su ostali iza mene.

Helena Tomić, 8. c


Bilo je to davne 1991. godine. Ja tada nisam ni postojao, samo sam čuo priče o ljudima

koji su svojom hrabrošću meni omogućili mirno djetinjstvo. Mnogo je tih hrabrih ljudi, mnogo

njih spava i čeka da im se iskaže zasluženo poštovanje.

Jedan od tih ljudi bio je i Rudolf Perešin – Rudi, čovjek koji je MIG-om pobjegao iz JNA

i sletio u Austriju. Pobjegao je jer nije htio kao borbeni pilot pucati na Hrvate. Za Austrijance

on je bio neki običan pilot, a za nas – heroj! Pobjegao je iz JNA pod šifrom Pozivnica za vjenčanje.

Do zadnjega trenutka svoga života borio se protiv agresora. I onda, kad ga je samo koji dan

dijelio od slobode njegove domovine, biva srušen. Bilo je to 1995. godine u akciji Bljesak kada

je Rudi poginuo.

Mnogo je vremena od tada prošlo, mnogo se generacija rodilo i mnogo će generacija

još čuti za Rudija, a ja mogu samo reći:

Brigadire Rudi, hvala Ti, pamtit ću Tvoj let!

Roko Ercegović, 8. c


Let za bolji svijet

Ušao je u avion.

Krenuo je za mirom.

Potragu dovršio nije,

Srušili su ga zajedno s MiG-om.

Heroj nam je otišao,

Nikada se nije vratio.

Za sobom bolji svijet je ostavio.

Ante Tomić, 8. c

Nebeski pilot

Rudi je bio nebeski pilot. Volio je svoju domovinu i svoju dragu ženu.

Letio je iz Hrvatske u Klagenfurt. Dok je letio, poslao je druge pilote doma jer je bila

oluja i nastavio je sam. Avio je bio pogođen i on se katapultirao iz njega i umro u akciji Bljesak.

Tek nakon dvije ipo godine traganja za njegovim mrtvim tijelom, u nadi da je živ, došlo je do

razmjene.

Hvala Ti, Rudi, pamtit ćemo Tvoj let!

Darko Jurin, 8. c



Polijećem

za svoju domovinu

jer moje srce još kuca za nju.

Polijećem

za nju

jer je volim.

I kradem svoj MiG

da dođem kući,

njoj.

Ne bih nikada pucao na nju,

svoju domovinu.

To je ta ljubav i snaga

koju domovina ima.

Nje ima u svima.

Srećko Ercegović, 8. c

Hvala Ti, Rudi, pamtit ću Tvoj let

Rudi, Ti si bio poseban. Bio si najbolji pilot na ovom prostoru. Branio si nas svim srcem

svojim.

Kaže se: Ne pucaj u svoju braću! I ti si to dokazao. Nisi pucao u nas, svoje Hrvate.

Vratio si se u Hrvatsku radi nas i na tome smo ti zahvalni do neba. Imao si suprugu Ljerku

koja te je jako voljela i dan-danas te voli. Kad si umro, ona nije znala što je s tobom i do samoga

kraja nije gubila nadu da si živ.

Rudolfe, uvijek ćeš živjeti u srcu svakoga od nas. Naša si legenda i ponos!

Mario Jerčić, 8. c


Domovinu nosim u srcu

Domovinu nosim u srcu,

Gdje god ja bio,

Domovinu nosim u srcu,

Gdje god ja živio!

Ovdje su živjeli moji djedovi,

Ovdje su živjela moja braća.

Gdje god bio, svugdje je prelijepo,

Ovdje se duša vraća!

Za domovinu bih sve učinio,

I more za nju digo,

Ovdje bih se vratio,

Čak za nju i poginuo.

Šimun Zemunik, 6.a

Let u bolji svijet

U bolji svijet si krenuo,

u domovinu bolju.

spasio si domovinu svoju,

umro si za nju.

Milena Banović, 6. a



Ovo je molitva za one ljude

koji za neprijateljstvom lude.

i koji u svemu traže rat.

Onima koji su u jednoj ženi željeli probuditi strah,

a za to je bio dovoljan samo jedan mah.

Onima koji su u njoj probudili nemir vremena duga,

u njoj je zbog njih bila velika tuga.

I nakon toliko godina u velikoj nadi,

mislila je da je živ, a onda su je obuzeli jadi.

I kad je ugledala ostatke tijela, bijesu je dala krila.

I za neprijatelja se pomolila.

Ema Tomaš, 6. a

Nebeski sanjar

Hrabrost mu je vodila srce

koje je sanjalo domovinu

jedinu pod visokim nebom.

Plovio je u oceanu neba

i radosti nad planinama,

u plavim zorama.

U proljeće duša mu prolistala,

zazelenila u vječnosti, a oči

mu blistaju u zvijezdama.

Iva Garac, 6. a


Let u bolji svijet

Rudolf Perešin bio je jedan od najboljih pilota. On je dao svoj život, život za svoju

voljenu Hrvatsku.

Ljerka Perešin, Rudijeva supruga, cijelo vrijeme stajala je uz njega, bila mu je stalna

potpora. I ona i njegova majka vjerovale su da je živ. Kada su pronašli Rudijevo tijelo, gospođa

Ljerka izmolila je Oče naš za one ljude koji su mu to učinili.

Svaki čovjek mora znati opraštati, izjavila je gospođa Ljerka. A svatko bi se morao zapitati

bi li i on mogao to učiniti na njezinom mjestu.

Petra Vrkić, 6. a

Nebeski let

Rudolfe dragi,

zar nisi ponosan,

tamo gore,

za sve što učinile su

ruke i srce tvoje?

Ti si spasio

domovinu našu,

ti si kao heroj

u plaštu.

Za sve to

puno Ti hvala,

i sretan Ti put

do nebeskoga raja.

Emanuela Ercegović, 6. a


Let u bolji svijet

Letio je i kad nije trebao

za svoju domovinu.

Da njega nije bilo,

ne bi ni Hrvatske bilo.

Učinio bi sve za svoju

domovinu, čak i poginuo.

Rudolfe, nisi zaslužio umrijeti,

nego vječno živjeti!

Matej Kovačević, 6. a

Nebeski pilot

Ti si letio avionom

našim vedrim nebom.

Ti si pao da bi za nas

svoj život dao.

Karlo Skender, 6. a


Let za pamćenje

Dragi Rudi, hvala Ti što si spasio našu domovinu.

Žao nam je što si otišao.

Neka ti let do raja bude prelijep!

Karmen M. Velemir, 6. a

Živim i opraštam

Kada netko nekoga uvrijedi ili mu uvrijedi člana obitelji, s tom osobom jako dugo

nećemo razgovarati. Svatko, pa i ja, bio je uvrijeđen. Razmišljam jesam li mrzila tu osobu…

Pitam se koliko je Vama bilo teško kada je ta osoba ubila jednoga člana Vaše obitelji.

Mislim da je uistinu bolno dvije godine živjeti u nadi. Nadate se da to tijelo ne pripada njemu.

U sebi mislite da je Rudi živ i sprema kufere prema kući. Nadate se i od nade živite. Gdje biste

bili da nje nije bilo? Tad, poslije dvije godine, upravo taj trenutak shvatite da tijelom Vaš Rudi

više nije živ. Tada sve misli o dolasku kući puknu, raspadnu se, jednostavno nestanu. Bol,

tuga, strah, ali moramo ostati čvrsti. Ne smiju nas takvi osjećaji baciti na pod tuge, očaja i

straha. Toliko misli prođe glavom. Neopisivo.

Postoji još jedna veličina. Poput veličine Vašeg supruga, a to ste Vi, koji ste unatoč

beživotnome tijelu Vašeg supruga ostali pomoliti se za one koji su mu to učinili.

Lucija Mladin, 6. a


Ja, kao čvrst i hrabar pilot, polijećem za svoju domovinu. Ne bojim se ni granata, ni

raketa koje bi me mogle sputavati da se hrabro borim.

Kad polijećem za svoju domovinu, dajem svoje srce, dušu, um i svu svoju hrabrost. I,

ako umrem, smatrat će me pravim hrvatskim herojem.

Marino Petričević, 6.a


Hvala ti, Rudi, pamtit ću tvoj let

Kad mjesec pun obasja dol,

Kraj vatre ja, ti, on.

Uz iskre k nebu putuje

I naše pjesme zvon.

Kraj šume potok, livada,

Nad ognjištem je dim,

Već logoru je došao kraj,

Tužan rastajem se s njim.

Bol prati svaki rastanak,

Pred nama je strah,

Stog ruku ruci darujemo

Ko prijateljstva dah.

To prijateljski je zavjet dat

Za novi sastanak

Mihael Miljak, 6. a


Dragi Bože,

molim Te, oprosti Srbima zločine koje su počinili, ali nikad ih nemoj zaboraviti. Oni očito nisu

znali što čine. Nemoj im zamjeriti. Daj im bar da počivaju u miru, ako je to uopće moguće.

Amen.

Petar Bartulović, 8. a



2. svibnja 1995. godine bio je sudbinski dan vojnoga pilota Rudolfa Perišina. Tog dana

Rudolf je s hrvatskom vojkom krenuo u vojnu operaciju Bljesak upravljajući avionom MiG-om.

U paljbi iz Bosanske Gradiške na Novu Gradišku avion je pogođen i Rudolf se

katapultirao iz MiG-a koji je pao na hrvatsko tlo. Iz vojne operacije vratili su se Rudolfov

prijatelj, liječnik i čovjek iz službe, ali on se nije vratio … Njegova supruga Ljerka tragala je za

njim dvije i po godine. Kad su pronašli njegovo tijelo, ustanovilo se da je stradao pri padu u

rijeku Savu. Ljerka se od njega oprostila pokopavši ga na groblju u Odžaku. Na oproštaju je

izmolila i molitvu za one ljude zbog kojih je izgubio život.

Ljerka Perišin se nikad više nije udala. U dubini svoga srca ona čuva uspomenu na

svojeg pilota koji je taj da s ljubavlju prema jedinoj domovini poletio u vječnost.

Renata Vuković, 6. a

Nebeski putnik

Slušala sam, slušala mirno,

Slušala tišinu.

Razmišljala sam, razmišljala mnogo

O Rudiju, junaku našem.

Predao je život kao žrtvu,

Žrtvu za državu.

Onda se pojavio mjesec, i putovao,

Tamo gdje mjesec ide, išao si i ti.

Sad nas gledaš, odozgo s visina,

Te kao mjesec, nebeski si putnik.

Petra Pocrnja, 8. a


Nebeski putnik

Rudi nebom sada

putuje u svom avionu,

sretan što je branio

domovinu svoju.

S njim je gore branitelja mnogo.

Dragi Rudi puno ti hvala,

zauvijek će te pamtiti Hrvatska slavna.

Lovre Burić, 8. a

Nebeski pilot

Kao dijete sanjaš da letiš

iznad oblaka.

S time s rodiš i živiš,

svaki dan ideš do kraja.

Za svoju zemlju

nećeš se predati nikada,

bit ćeš narodu vjeran

i na svaki pokret spreman.

Ti si nebeski promatrač

koji sve vidiš i spavati ne znaš.

Čuvaš nas i štitiš

od neprijatelja, znam!

Kristijan Grizelj, 8. a


Živim i opraštam

Razmislimo, samo na trenutak, kakav bi svijet bio da nitko ne oprašta? Svi bi uvijek bili

u nekakvoj svađi, nitko se ni s kim ne bi družio.

Sad, ciljajmo malo više: bi li trebalo oprostiti ljudima koji su nam oduzeli toliko hrabrih

duša, uključujući Rudofa Perešina? Svakako. Naravno, to ne bismo smjeli zaboraviti niti

dozvoliti da se ponovi, ali oprostiti bismo trebali. Ljutnja neće vratiti ni Rudolfa ni ikog

drugoga, zato sve što možemo učiniti je oprostiti i nastaviti živjeti.

Opraštanje je dar, zato ga iskoristimo onako kako bi to Rudolf želio.

Slavica Restović, 8. a

Let u bolji svijet

Rudolf je raširio svoja krila i kao prvi vojni pilot odletio u bolji svijet. MiG-om je

napustio JNA i uključio se u obranu svoje domovine Hrvatske.

Svojim hrabrim preletom Hrvatima i građanima Hrvatske podigao je vjeru, nadu i

moral u tim najtežim danima rata.

Boris Miliša, 8. a

Let u bolji život

Rudi, junače naš,

junače hrvatski,

za svoj narod

život si dao.

Katapultirao si se

i poletio u novi život.

Petar Marin Čulić, 8. a



Nije lako. Znam. Ti si Rudi, bio u ratu, gdje padaju bombe, čuje se plač, krik…

Tamo nemaš mira, slušaš pucnjave, tužne priče svojih suboraca, vidiš jadna uplakana

lica i braniš svoj život, svoju domovinu i djecu. Kad si poletio, sigurno ti je bilo teško. Pomišljao

si što će se dogoditi. Što će biti s tvojom obitelji ako umreš. Ali ništa te nije spriječilo da

odustaneš jer si znao da sve ovo činiš za svoju djecu. Tvoja obitelj je strahovala kao i Ti. Danima

nisu spavali, nisu ispuštali krunicu, molili su u suzama… Prijatelji koji nisu otišli u rat, čekali

su te. Da. Znam da je bilo teško. Nisi se predao. Hodao si uzdignute glave. Borio si se ne gubeći

nadu u bolje sutra.

Svaki kamen naše Hrvatske zemlje, svaki cvijet, svaka vlat trave zahvaljuje Ti, Tebi i

ostalima koji su dali život za domovinu. Otići će svi tmurni oblaci, zasjat će sunce nad

Vukovarom. I ponovo kažem, isplatilo se braniti.

Svaku večer svi mole za Tebe i ostale branitelje, uživaj na nebu s Bogom.

Domagoj Rakuljić, 8. a

Živim i opraštam

Imam 14 godina, što idem starija, nekako sam razumnija. Naslušala sam se priča i priča

o ratu i ranjenima od raznih ljudi koji su to preživjeli.

Nekako sam naučila opraštati jer, ipak, ljudski je oprostiti. Oprostila sam se od raznih

meni značajnih ljudi. Oprostiti je možda samo riječ, ali vrlo je značajna i potrebna.

Želim poručiti svim ljudima da opraštaju jedni drugima i da ne budu sebični. Živi i

opraštaj… Vjeruj mi, Bog sve vidi i jednom će Ti vratiti.

Mariela Brničević, 8. a


Let u bolji svijet

Kad se sjetim naših pilota, njihovih teških života, to je strahota.

Svakoga dana, svakoga sata, svake sekunde morali su biti spremni za let. Oni su naš

spas u zadnji čas, da nije bilo njih, možda bismo ostali bez svojih bližnjih. Oni se nisu ničega

bojali jer su znali da su ih bližnji blagoslovili. Vjerovali su da će Bog zaštiti slabog. Da nije bilo

aviona i naših šampiona, ne bismo ovdje bili mi jer bismo se još u ratu borili.

Sad vam odajem iskrenu sućut, Vama i Vašim bližnjima. Vi ste moj spas, volim Vas.



Kolone ljudi, žena, staraca. Uplakana djeca u majčinom naručju, a majke suze liju nad

grobovima svojih muževa koji su poginuli za svoju domovinu.

Dolaze vojnici i gaze sve što je hrvatsko, nemaju milosti. Bolnice pune mrtvih i ranjenih,

iz daljine čuju se uplakani glasovi ranjenih prijatelja. Tuga, bol, patnja i plač… Piloti su morali

biti spremni za uzletjeti svake sekunde, riskirajući svoje živote za domovinu.

Danas gledam tužnu sliku bijelih križeva i svijeća koje se pale u čast poginulih

branitelja. Poginuli su u Domovinskom ratu, obrani Vukovara – Grada Heroja!


Za Rudija i Ljerku

Jako mi je žao što je Rudi poginuo, ali sam jako zahvalna na njegovoj hrabrosti.

Njegovoj supruzi želim sve najbolje u životu. Također, žao mi je što je izgubila svoga supruga.

Mislim da je ona dobra supruga, bori se za pravdu i to mi se kod nje sviđa.

Dea Baldasari, 8. a


Let u bolji svijet

Kada nam neka osoba otiđe iz života, kažemo da je otišla u bolji svijet. Tako se tješimo

i govorimo sebi kad nam je teško, da nas ta osoba nije napustila.

Svatko u jednom djelu svoga života izgubi bitku za životom, a da toga nismo ni svjesni.

Kad izgubimo drage osobe, budemo ljuti na Boga. Nitko ne može birati kad će se to dogoditi i

nitko ne zna zašto nekoga gubimo, ali nas tješi to što znamo da ta osoba nije umrla, već samo

uzela kartu za let u bolji svijet.

Lara Bartulović, 8. a

Nebeski putnik

Na nebu letijaše

Dok srušen ne bijaše.

Katapult za spas

Odvede ga u raj.

Na nebu letijaše

Sa zemlje ga srušiše.

Muku je pretrpio

Te herojem postao.

Na nebu letijaše,

Na nebo vrati se.

Mir vječni je našao

Zadnju misao kad je ispunio

Za let u bolji svijet.

Roko Pavić, 8. a



Hvala Ti, Rudi, što si

spasio našu domovinu.

Poletjevši u Austriju,

znajući da ćeš uspjeti.

Odlučivši da nećeš pucati

na svoju domovinu Hrvatsku.

Iva Vuković, 8. a


Kada su nas Srbi napali, mnogi hrabri Hrvati dali su svoj život za domovinu.

Jedan od njih bio je i pilot Rudolf Perešin koji se katapultirao i upao u neprijateljske

ruke. Njegova obitelj mnogo je propatila tražeći ga.

Za mene je Rudolf heroj jer, zahvaljujući ljudima poput njega, mi smo danas slobodni.

Mate Kuvačić, 8. a

Let u bolji svijet

Rudolf Perešin, vojni pilot, dao je život za svoju domovinu Hrvatsku. Preletio je od

Bihaća do Klagenfurta pomoću aviona MiG-21. Katapultirao se i, nažalost, završio na

neprijateljskom teritoriju. Njegova supruga Ljerka tijelo je dobila čak dvije godine nakon. On

je ponos Hrvatske, poginuo je za svoj narod. Njegova najpoznatija izjava je: Ja sam Hrvat, ne

mogu i neću pucati na svoj narod!

To je bio njegov let u bolji svijet. Sada nas sa svim braniteljima koji su poginuli za

Hrvatsku gleda i nadam se da vidi koliko smo mu zahvalni.

Mia Kačunko, 8. a



Volim svoju domovinu Hrvatsku. U njoj sam se rodila i u njoj živim. Svoju domovinu

trebamo čuvati, voljeti i čistiti.

Ponekad razmišljam o onima koji su dali svoj život i svoju krv za našu domovinu i

upitam se zašto i ja ne bih bila takva. Zašto se i ja ne bih žrtvovala za njen opstanak? Moja

domovina je meni nešto prelijepo i nešto što nikada neću zaboraviti, ma gdje god otišla. Moja

domovina je prirasla i čvrsto se uhvatila za moje srce u kojem ima i uvijek će biti mjesta za nju.

Mi nismo ni svjesni njezine veličine i značenja.

Za svoju domovinu trebamo dati dio sebe i svog poštovanja jer ju jedino tako možemo

očuvati.

Vlatka Kovačević, 8. a

Živim i opraštam

Često se djeca i odrasli posvađaju, i to su male svađe koje brzo zaboravljamo i

opraštamo. Ali ono kad su nas napali neprijatelji, to se ne oprašta tako brzo, a neki nikad neće

zaboraviti.

Jako sam zahvalan svim vojnicima koji su umrli i onima koji su još živi jer smo zbog

njih slobodni.

Nikola Rakuljić, 8. a



Hrabrost je vrlina

i krasi rijetke ljude.

Veliko je srce to bilo

znano na vijeke nek' bude.

Odanost je čast

koju rijetki ljudi imaju.

I ne odustaju od nje,

već smjelo za nju pogibaju.

Ponos su naši junaci

što su u obranu stali.

Među njima si, Rudi, i ti,

veliki naš, junače, pali!

Karlo Petrić, 8. c

Rudi Perešin je

naš junak.

On nije htio pucati na

svoju domovinu.

Preletio je puno km

da bi spasio našu

zemlju.

Izbavio ju je iz patnje.

Zato, hvala Ti, Rudi! Poletio si u svoju domovinu!

Marino Ledina, 6. b


Nebeski pilot

Rođen sam 2005. godine. Domovinski rat je završen davno prije moga rođenja, ali o

njemu ipak dosta znam jer mi pričaju moji roditelji, moja obitelj, a puno sam naučio i u školi.

Posebno me dirnula sudbina jednoga od najpoznatijih pilota hrvatskoga ratnoga

zrakoplovstva, Rudolfa Perešina, njegova ljubav prema našoj domovini, njegova hrabrost,

nesebičnost i požrtvovnost. Film koji sam u školi pogledao oduševio me, ali i jako rastužio.

Kada sam došao kući, htio sam još više znati o tom čovjeku koji je za mene pravi hrvatski

junak. Pročitao sam sve članke koje sam mogao naći na mreži. Zanima me kako je biti pilot,

letjeti moćnim avionima kao što je bio njegov MiG, letjeti po našem nebu. Rudolf Perešin bio

je jedan od najboljih pilota, imao je natprosječne rezultate zbog kojih je bio u grupi od 19

pilota odabranih za preobuku za nadzvučni avion MiG-21.

Nakon što je uspio 25. listopada1991. svojim MiG-om pobjeći i napustiti JNA, uključio se u

obranu naše domovine Hrvatske i ono što je tada rekao pamtit će se zauvijek: Ja sam Hrvat, ne

mogu i neću pucati na Hrvate!

Volio bih da se 2. svibnja 1995., drugoga dana operacije Bljesak, Rudolf Perešin vratio

svojim MiG-om i da ovaj moj sastav ima sretan završetak, da je Rudolf živ i sretan sa svojom

obitelji, ali to se toga dana nije dogodilo.

Rudolf Perešin dao je svoj život za sve nas.

Marin Kuvačić, 6. b

Molitva za neprijatelje

Bože,

oprosti im što su ubili

mnoge dobre ljude.

Oni nisu to zaslužili, a rat se

nikad nije smio dogoditi.

Jozo Pavić, 6. b


Živim i opraštam

Ljubav je najvažnija vrlina u životu svakoga čovjeka. Ljubav je pokretač i cilj čovjekova

života. Čin prave ljubavi je opraštanje.

Ponekad opraštati nije lako, čak se čini i nemogućim. Nama je teško oprostiti kada smo

ranjeni nepravdom. Želimo da oni koji su nas povrijedili osjete bol koju i mi nosimo jer

vjerujemo da će nam tada biti lakše.

Također, teško nam je opraštati jer nam se čini da tako popuštamo pred zlom i nepravdom

koja nam je nanesena. Opraštanje je dugotrajan proces, to je poput nošenja i prihvaćanja svoga

križa. To zahtijeva blagost i strpljenje sa samim sobom. Opraštanje je ključ da nastavimo živjeti

jer tako ne zadržavamo u sebi ljutnju, srdžbu, strah te samosažaljenje.

Oprostiti bilo kakvu nepravdu, a posebno gubitak voljene osobe, malo je reći da je

teško. To ne mora značiti pomirenje s osobom ili više njih koje su nas povrijedile niti

odobravanje onoga što su nam učinili. Cilj nam je postići duševni mir jer tako primamo dar

olakšanja.

Odlučite se za dobro u životu i naučite tražiti ljubav, ljepotu i dobrotu oko vas.

Marta Ivona Grizelj, 6. b

Hvala Ti, Rudi, za sve što si napravio za našu domovinu.

Hvala i našim dragim braniteljima.

Živim u miru zahvaljujući Rudiju i drugim dobrim, hrabrim ljudima, hrvatskim

braniteljima.

Oni su slava i ponos Hrvatske. Branili su svoju domovinu punih pet godina. Srbi su napali

Dubrovnik, Vinkovce, Karlovac, Sisak… Čudo je što smo se uspjeli obraniti bez potrebnoga

oružja i bez vojnika.

Mi smo se branili svojim srcem, ljubavlju i nadom u bolje sutra. Mnogi su branitelji dali svoj

život za svoju domovinu da bismo ti i ja danas živjeli u miru. Tebi, dragi čitatelju, i meni

sigurno je teško zamisliti što su djeca preživjela tada.

Hvala Ti, Rudi, što živim u miru. Sjećanje na Tvoj let nikada neće umrijeti.

Nera Vojnović, 6. b


Živim i opraštam

Živim i opraštam

da mi bude lakše.

Živim i opraštam

jer ne postoji

slađa osveta

kao što je

opraštanje.

Oprostit ću ti sve,

ali zaboraviti nikad neću.

Katarina Bekavac, 6. b



Hvala Ti, Rudi, što si bio tako hrabar,

što se nisi predao neprijateljima

i što nisi pucao na svoje Hrvate.

Hvala Ti i što si volio svoju domovinu

i nisi je predao u ruke neprijateljima.

Pamtit ću Tvoj let zauvijek

jer bih i ja željela biti hrabra

i voljeti svoju domovinu

poput Tebe.

Ana Gale, 6. b

Nebeski pilot

Rudi, Ti si nebo nad Hrvatskom!

Ti si najhrabriji čovjek za kojeg sam čula. Iako si morao prijeći preko teške prepreke,

učinio si sve za domovinu Hrvatsku.

Uvijek si bio dobar prijatelj, svakome si pomagao u nesrećama. Branio si svoju domovinu i

čuvao je od neprijatelja.

Svojim si avionom odletio do Boga. Za sve što si učinio, želim Ti reći HVALA!

Vana Čelan, 6. b



Polijećem za svoju domovinu,

polijećem hrabro,

polijećem u nove staze,

nebeske staze!

Oko mene ruševine, spaljene kuće,

strah…

Ali ja polijećem hrabro!

U meni tuga i očaj,

toliko neprospavanih noći,

ali ja svejedno polijećem.

Hrvatska će opet biti sretna,

lijepa i slobodna

i zato ja polijećem za nju,

polijećem za svoju domovinu!

Daniel Maršić, 6. b


Let u bolji svijet

Letio je Rudolf

poput heroja

u zlatnome avionu.

Letio je Rudolf

kroz oblake

bijele i crne.

Letio je Rudolf

kroz kišu metaka

tame i zla.

Letio je Rudolf

svoj veliki let

za slobodu i bolji svijet.

Ivan Toni Rako, 6. b

Nebeski pilot

Dragi Rudi,

krenuo si u boj

da spasiš Hrvatsku

i narod svoj!

Hvala Ti, Rudi,

za Tvoju

veliku HRABROST i

LJUBAV prema našoj domovini.

Nina Fistanić, 6. b


Let u bolji svijet

Hvala Ti za Tvoj povijesni let

Koji je poboljšao naš svijet.

Volio si Hrvatsku jako,

Što u tom trenu nije bilo lako.

Svoje srce, hrabrost i nadu si nam dao

U Bljesku vječnom Tvoj život je ostao.

Sljedeće junake ovaj svijet čeka,

Ali Tvoj let će se pamtiti dovijeka.

Hvala Ti od srca, Rudi,

Radi Tebe smo mi slobodni ljudi.

Toni Pivčević, 6. b

Hvala Ti, Rudi,

za Tvoj let u današnji

bolji svijet.

Hvala Ti, Rudi,

što si spasio mnoge

živote. Možda da nije

bilo Tebe, ne bismo danas

bili ni rođeni.

Hvala Ti, Rudi,

što si branio ovu

zemlju. Sigurna sam

da je i sada

gledaš i braniš s neba.

Ivona Lozić, 6. b


Let u bolji svijet

Ne razumijem politiku i sve te strašne stvari oko rata. Ali znam, da nije bilo ljudi

poput Rudija, druga djeca i ja ne bismo imali ovako sretno djetinjstvo.

Rudi je uzeo jedan skupi avion zločestoj i groznoj vojsci pa njime odletio u stranu

zemlju. Nije znao hoće li ga onamo dočekati prijateljski ili će ga srušiti. A ne poslušati

zapovjednika, bilo je vrlo, vrlo hrabro.

Ali on je volio svoje ljude, djecu i svoju zemlju pa im je htio pomoći. Mi smo danas jako

ponosni na njega, a njegov zadnji let gradio je bolji svijet za nas.

Moje je srce sada tužno kad o tome razmišljam i ne znam zašto umiru hrabri ljudi

koji čine sve za druge, ali se nadam da je on bio sretan u svom letu, a danas u nebu.

Karla Judita Nazor, 6. b


Možda se i zaboravilo tužno srce hrvatskoga branitelja koje u grobu bdi.

Krenuo je on u boj

da spasi Hrvatsku

i narod svoj!

Nisi se dao

i s ranama u letu tom

odlučno si stajao.

Ponose naš, ne damo te nikome jer ti si pilotsko srce HRVATSKO!

S tobom se ne opraštamo jer nas ti ne napuštaš.

Hvala na letu za domovinu našu!

Marina Gašić, 6. b

Vukovar i -...

Documents

Transcript of Vukovar i -...