Narodne srpske pripovijetke

Napisao V uk Stefanovi K aradi

U B eu, 1821.

Povratak na glavni indeks Srpskih narodnih pripovjetki

Sadraj

o Predgovor

Srpske narodne pripovijetke

o I. Z la ena. o II. L a za opkladu. o III. evojka, udovica i putenica o IV. Ero i kadija. o V. Ero s onoga svijeta. o VI. Sve, sve, ali zanat. o V II. E ro i turin. o V III. S lovo ie, ali sirca nie.

o IX . Z ato u ljudi nije taban ravan? o X . ta je najgore na svijetu? Ili P ijan S rbin i

gladan T urin. o X I. M eed, svinja i lisica. o X II. avolska slanina.

Narodne srpske zagonetke

o Odgonetljaji.

Predgovor

Ja sam prije nekolike godine dana eo da izdam m alu knjiicu narodni S rpski pripovijetki i zagonetki, i bio sam im ovaj predgovor napisao: N eka rodoljubivi M uicki leti za P indarom i za O racijem , neka se drui i poredi s R am lerom , s K loptokom , s D eravinom i s D m itrijevim ; neka duboko zam iljeni S olari istrauje i dokazuje, kakim su jezikom govorili zemljaci i vrsnici Rema i Romula; kome Srbinu Srpski jezik ne valja, neka ga popravlja po svome vkusu, i novi neka gradi; "Ne zavidim , na ast svakom svoje"; a ja u sam o gotovo da skupljam ono, to je narod S rpski ve izm islio.

Koliko se ovaj posao ini lasan, toliko je, i jo vie, irok i dugaak. itav oveij vijek trebao bi jednom e bezbrinom oveku, da skupi sve nae narodne pjesm e, pripovijetke, pripovijesti, zagonetke, obiaje, i rijei.)I kad bi se m islilo na svretak, ne bi jo ni emu tome bilo ni poetka; ali poinja m isli: sam o neka se pone, pa e svagda biti lake dodati i nastaviti, nego li to iz nova poeti i nainiti. A ovake narodnosti treba kupiti, dok se nijesu prosvjetenijem i novim m odam a zaguile i iskorijenile.

Pjesme, zagonetke, i pripovijesti, to je gotovo narodno knjiestvo, kom e nita vie ne treba, nego ga vjerno, isto

i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijetki ve treba m isliti i rijei nam jetati (ali opet ne po svom e vkusu, nego po svojstvu Srpskoga jezika), da ne bi ni s jedne strane bilo preerano, nego da bi m ogao n uen itati, i prost sluati; a ja sam kazao u predgovoru k S rpskom rjeniku, kako je to za m ene teko! P a jo vidim , da i pored sve m uke i truda, opet ostaju pogrjeke! U tom neka me pravda Dositije, koji je u ovakoj struci pisanja, gotovo poslije trideset godina, popravio svoju jednu pogrjeku, pa jo nije pogodio, kako bi trebalo.

Srpske narodne pripovijetke

I. Z la ena.

P utovao nekud ovek sa enom , pa udare preko livade skoro pokoene, onda ovek ree: "A la eno! lijepo ti je ova livada pokoena!" A ena: "Z ar ti je napalo na oi, te ne vidi, da to nije koeno, nego strieno!" A ovek opet: "B og s tobom , eno! kako e se livada strii? to je koeno , eto vidi otkosa." I tako ovek dokazujui da je koeno, a ena, da je strieno, svade se, i ovek udari enu, pa joj stane vikati da uuti; a ena pristane pored puta uz oveka, pa m u unese dva prsta pod oi, i njim a striui kao noicam a, stane vikati: "S trieno! strieno! strieno!" Idui ona tako pored puta, a ne gledajui preda se, nego oveku u oi i u svoje strickanje, nagazi na nekakvu rupu, koja je od ozgo bila pokrivena otkosima, i u nju upadne. K ad vidi ovek, e se ona strovali i zam akne u rupu, a on ree: "A ! tako tebi valja!" P a otide svojim putem i ne nadvirujui se nad rupu. P oslije nekolika dana raali se oveku, pa stane u sebi govoriti: "A jde da je izvadim , ako jo bude iva! kaka je taka je; a m oe biti, da e se u napredak to i popraviti;" pa uzm e ue i otide nad rupu, pa pusti ue u rupu i stane vikati, da se uvati za ue, da je izvue na polje. K ad ve opazi da je ue zateglo, a on onda povuci! K ad ve ue prikupi blizu kraja, ali im a ta

vieti: m jesto ene, uvatio se za njega avo, s jedne strane bijel kao ovca, a s druge crn kao to i jest. ovek se uplai, i poe da upusti ue, a avo povie: "D ri, da si m i po Bogu brat! izvuci me na polje, pa me ubij, ako mi nee: ivot pokloniti; sam o m e izbavi. odavde." ovek primi za Boga, i izvue avola na polje. avo odm a zapita oveka, kakva ga je srea tu donijela, da ga izbavi; i ta je traio u toj rupi; a kad m u ovek kae, da m u je tu prije nekolika dana upala ena, i da je doao sad, da je izvadi: onda avo povie: " ta pobratim e, ako B oga zna! P a to tvoja ena! i ti m ogao s njom iviti! I opet doao da je izvadi! T a ja sam u tu rupu upao prije toliko vrem ena, pa m i je iz najprije istina bilo teko; a poslije sam se bio kojekako navikao; ali kako ta prokleta ena doe k m eni, malo za ova nekolika dana ne crko od njezina zla: saerala m e bila u kraj, pa vidi kako m i je ova strana, to je bila od nje, osijedila, sve od njezina zla!! P roi je se, ako B oga zna! O stavi je tu, e je; a evo ja u tebe uiniti estita, to si m e od nje izbavio (pa iupa iz zem lje jednu travku, i prui je oveku): na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem , pa u ui u ker toga i toga cara; iz svega e carstva doi ljekari, i popovi i kalueri, da je lijee i da m ene eraju, ali ja neu izii, dokle go ti ne doe; a ti se naini ljekar, pa i ti doi da je lijei, i sam o je okadi ovom travom , a ja u odm a izii, po tom e tebi car dati svoju ker, i uzee te da caruje s njim e." ovek uzm e travu, te ostavi u torbu, pa se oprosti s pobratimom, i rastanu se. Poslije nekoliko dana pukne glas, da je bolesna careva ki, uao avo u nju. S kupe se iz cijeloga carstva ljekari, i popovi i kalueri, ali zaludu, ne m oe niko nita da uini. O nda ovek uzm e torbu s travom , te objesi o vratu, i uzm e tap. u ake, pa zapali pjeice u carsku stolicu, i upravo u careve dvore. K ad se prikui sobam a, e boluje careva ki, vidi e lete ljekari i ljekarice; popovi, kalueri i vladike, ate m olitve, svjetavaju m asla, dre denija, i zovu avola da izie, a avo jednako vie iz evojke i ruga im se; poe i on tam o sa svojom torbom , ali ga ne putaju unutra; onda on otide

u kuu upravo carici, pa joj kae, daje i on ljekar, i da im a travu, kojom je on do sad ierao nekoliko avola. C arica, kao svaka m ati, skoi bre bolje, i odvede ga evojci u sobu. K ako ga avo opazi, on m u progovori: "T u si, pobratime!" "T u sam ". "E dobro! a ti ini svoje, pa u ja izii; ali ti vie da ne ide za m nom , e se ja oglasim , zato ne e dobro biti (ovo su oni tako govorili, da niko drugi nije m ogao uti ni razum jeti, osim nji dvojice)." ovek izvadi svoju travu iz torbe, te okadi evojku, a avo izie, i evojka ostane zdrava kao od m ajke roena. S vi ostali ljekari kao posram ljeni raziu se kud koji, a ovoga zagrle car i carica, kao svoga sina, pa ga uvedu u riznicu, te ga preobuku i dadu za njega svoju jedinu ker, i pokloni mu car pola carstva svoga! Poslije nekoga vrem ena otide onaj isti avo, te ue u ker drugoga veeg cara, koji je bio kom ija s ovim . U dare svud po carstvu traiti joj lijeka, a kad ne nau, onda razberu, kako je i ovoga cara ki bila tako bolesna, pa je izlijeio nekakav ljekar, koji je sad njegov zet. T ada onaj car napie knjigu svom e kom iji, i m oli ga, da m u poalje onog ljekara, to m u je ker izlijeio, da izlijei i njegovu ker od onake bolesti, pa e m u dati togo ite. K ad to car kae svom e zetu, a zet se opom ene, to m u je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati, da je on ve pobacio ljekarinu, i da vie ne zna lijeiti. K ad to odgovore onom e caru, a on polje drugu knjigu, i kae, da e dignuti vojsku i zam etnuti krajinu, ako m u car ne polje svoga ljekara. K ad ovom caru doe takovi glas, onda kae svom zetu, da drukije biti ne m oe, nego da treba ii. K ad se carev zet vidi na nevolji, sprem i se i otide. K ad doe carevoj keri, a avo se zaudi, pa povie: "A ! pobratim e, ta e ti ove? N ijesam li ja tebi kazao, da ti vie ne ide za m nom ?" "E! moj pobratim e! (progovori carev zet) ne idem ja da tebe eram iz careve keri, ve te traim , da te pitam , ta em o sad? izila m oja ena iz rupe, pa to trai m ene, kojekako; ali tebe! to m i je nijesi dao izvaditi iz rupe." " ta naopako! izila tvoja ena!" povie avo, pa skoi iz careve keri, i

utee ak u sinje m ore, i vie se nikad ne vrati m eu ljude.

II. L a za op klad u.

Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao, da ne melje nige u vodenici, e nae osu. K ad doe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi oso: "P om oz' B og oso!" "Bog ti pomogao sinko." "Bili i ja mogao tu malo samljeti?" "B i, zato ne bi; evo e se m oje sad izam ljeti, pa onda melji koliko ti drago." A li dijete pom isli, ta m u je otac rekao, pa izie na polje, i poe uz potok u drugu vodenicu. A oso bre bolje uzm e m alo ita, pa otri drugim putem prije eteta, te i u onoj vodenici m alo zaspe. K ad dijete doe u drugu vodenicu, i vidi, da je i u njoj oso, a ono poe u treu; a oso opet uzm e m alo ita, pa otri drugim putem prije eteta i u treu vodenicu, te zaspe; tako i u etvrtu. K ad se ve etetu dosadi, onda pom isli u sebi: valja da je u svakoj vodenici oso; pa sprti svoju torbu s lea i ostane, da m elje s osom . K ad se osino izam elje, i dijete zaspe svoje, onda k oso ree: "Ajde, sinko! da um ijesim o kola od tvoga brana." D ijete jednako dri u pam eti, to m u je otac kazao, da ne m elje u vodenici, e nae osu; ali sad ve m isli: to je tu je; pa ree osi: "A jde de." oso ustane, pa razgrne etinje brano u m unjaku, a etetu ree, da donosi vodu u pregrtim a. D ijete stane donositi vodu, i oso pone pomalo zakuvavati; tako malo po malo dok se sve izam elje, i oso sve brano zakuva, pa onda um ijesi jednu veliku pogau, pa razgrnu vatru, te je zapreu da se pee. K ad se pogaa ispee i izvade je iz vatre, pa prislone uza zid, onda oso ree etetu: "Z na, sinko! to je? O vu pogau ako podijelim o, nem a ni m eni ni tebi, ve ajde da laem o, pa koji koga nadlae, onaj neka nosi svu pogau." D ijete pom isli u sebi: V e se sad nem a kuda, p a ree: "A jde de! poni ti." O nda oso pone kojeta lagati, ovam o, onam o, a kad se ve izlae i um ori, onda m u

dijete ree: "E m oj oso! ako ti vie to ne zna, to je sve nita; stani da ja tebi kaem jednu pravu istinu: K ad ja bija u m lado doba stari ovek, onda mi imadijasmo mnogo konica, pa bi i ja svako jutro brojio, i sve bi ele prebrojio, a konica ne m ogu. K ad jedno jutro prebrojim ele, a to nem a najboljega elca; onda ja bre bolje osedlam pijevca, pa uzjaem na njega, i poem traiti elca. K ad doeram trag do m ora, a to on otiao preko m ora, a ja za njim tragom . K ad preem preko m ora, a to ovek uvatio m oga elca u ralicu, pa ore za sitnu proju. Ja poviem na njega: T o je m oj elac, od kud tebi m oj elac? A ovek odgovori: B rate! ako je tvoj, eto ti ga. Pa mi da i elca, i jo punu torbu proje od izora. O nda ja uprtim torbu s projom na lea, a sedlo s pijevca prebacim na elca, te elca uzjaem , a pijevca povedem u povodu, da se odmara. Kad budem preko mora, onda mi nekako pukne jedna uprta na torbi, te se sva proja prospe u more. K ad preem preko m ora, u tom stigne i no, a ja onda sjaem s elca, pa ga pustim da pase, a pijevca sveem kod sebe, pa mu metnem sijena, aja legnem spavati. Kad ujutru ustanem , a to vuci doli, te zaklali i izjeli m oga elca; lei m ed! po dolu do lanka, a po brdu do koljena. O nda ponem m isliti, u to u pokupiti m ed. U tom padne mi na um, da imam jednu malu sjekiricu, pa je uzmem i zaem u um u da ulovim kakvu zvjerku, da zgulim m jeinu. K ad tam o, a to dvije srne sk au na jednoj nozi. Onda ja potegnem sjekiricom, te im prebijem onu nogu, pa i uvatim , te zgulim s nji tri m jeine, i pokupim u nji sav m ed, pa pritovarim na pijevca, i odnesem kui. K ad doem kui, a to m i se rodio otac, pa m ene polju B ogu po vodicu. Sad ja ponem m isliti, kako u se popeti na nebo, dok m i pade na um ono m oje proso, to se prosulo u m ore. K ad tam o doem , a to ono palo na vlano m jesto, pa uzraslo do neba; te ja uz njega ajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moja proja uzrela, pa je Bog ponjeo i um jesio od nje ljeb, pa udrobio u vrue m lijeko, te jede. Nazovem mu ja: Pomoz' Bog! A on mi odgovori: Bog ti pomogao; i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to

m ojom nesreom udarila kia, pa dolo m ore i svu proju poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem , kako u sii na zem lju! D ok m i padne na um , da m i je dugaka kosa: kad stojim , do zem lje, kad sjednem , do uiju, pa uzm em no, pa sve dlaku po dlaku odrezuj, pa navezuj. Kad stigne m rak, a ja onda zaveem na dlaci jedan uzao, pa ostanem na njemu da prenoim . A li ta u sad bez vatre! kresivo sam imao, ali nema drva! U jedan put padne mi na um, da im am u zubunu jednu ivau iglu, pa je izvadim , te iscijepam, pa navalim vatru i sit se ogrijem, pa legnem pored vatre spavati. P oto zaspim , a m ojom n esreom skoi varnica, te pregori dlaku, a ja strm oglav na zem lju, te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo, amo, ne bili se kako izvadio, a kad vidim , da se neda, onda bre otrim kui, te donesem m otiku, te se otkopam , pa odnesem vodicu. K ad doem kui, a to eteoci anju po polju. P rigrijala vruina, voljani B oe! da pogore eteoci. O nda ja viknem : K am o to ne dovedete ove onu nau kobilu, to je dva dni duga, a do podne iroka, a po leim a joj vrbe porasle; neka naini lad po njivi. B re bolje otri m oj otac, te dovede kobilu i eteoci lijepo stanu eti po ladu. A ja uzm em dban, pa odem na vodu. K ad tam o, a to se voda smrzla; onda ja skinem moju glavu, te njom probijem led, i zavatim vode. Kad donesem vodu eteocim a, a oni poviu: K am o ti glava? Ja se m aim rukom, a to nema glave; zaboravio je na vodi. Onda se bre bolje vratim natrag; kad tam o, a to lisica dola, pa vadi mozak iz moje glave, te jede; a ja polagano ajde, ajde, te se privuem blizu, pa potegnem lisicu nogom u stranjicu, a ona se uplai, pa od straa pre.. e, a ispr.. e tefter; kad ga ja otvorim , a to u njem u pie: m eni pogaa, a osi g.. . o." O nda dijete ustane, pa uzm e pogau i otide kui, a oso ostane gledajui za njim .

III. evojka, udovica i puten ica

B io ovek neoenjen, pa ga jedni nudili evojkom , drugi udovicom , trei putenicom . S ad on nije znao, koju e uzeti; zato su po sebi sve tri bile dobre i lijepe; nego otide nekakom starcu, da ga pita: ili je bolje uzeti evojku, ili udovicu, ili putenicu; a starac m u kae: "S inko! ja ti na to ne um ijem nita kazati, nego idi prem udrom e (t. j. S olom unu) on e ti znati kazati, ta je bolje; pa doi poslije, da m i kae, ta ti je rekao." O nda ovek otide k S olom unovu dvoru. K ad doe pred dvor, pitaju ga sluge, ta e, a on im kae, da ide prem udrom e. O nda ga uzm e jedan sluga, te ga uvede u dvor, pa prui ruku na jedno dijete, koje bijae uzjalo na tap, pa tri po dvoru. "E no ono je prem udri." ovek se zaudi, pa pom isli u sebi: " ta e ono dijete m eni znati kazati! A li ve kad sam doao dovde, ajde da vidim , ta e rei!" P a se onda uputi k S olom unu; a kad doe k njem u, on stane lijepo sa svojim konjem , pa ga zapita, ta e, a ovek m u kae sve redom ta je i kako je. O nda m u prem udri odgovori: "A ko uzm e evojku, ti zna; ako uzm e udovicu, ona zna; ako li uzm e putenicu, uvaj se m oga konja!" pa se onda okrene, i oveka m alo predre krajem tapa preko nogu, i stane opet trkati po dvoru. O nda ovek pom isli u sebi: "B a sam prava budala! ja m ator ovek, p a sam doao etetu, da m e svjetuje, kako u se eniti;" pa se vrati na trag, i otide onom starcu, da ga pita, kome ga je poslao po svjet! K ad doe starcu, i viui na njega i srdei se kae m u sve kako je proao s prem udrijem ; onda m u starac ree: "E m oj sinko! nije to prem udri nita onako rekao: ako uzm e evojku, ti zna, t.j. ona e drati, da ti sve zna bolje od nje, pa e te sluati kakogo ti oe; ako uzm e udovicu, ona zna, t.j. ona je ve jednom bila ena, pa sad m isli sve da zna; zato nee te eti sluati, nego e sve eti da ti zapovijeda; ako li uzm e putenicu, uvaj se m oga konja (pa tebe tapom preko nogu), t.j. uvaj se da te ne oee onako, kao to je i prvog m ua oegla.

IV. Ero i kadija.

uvao E ro kadijna goveda, pa imao i svoju jednu kravu, te ila s kadijinim govedim a. Jedan put se dogodi, te se pobode kadijna krava s Erinom, pa Erina krava ubode kadijnu na m jesto. O nda E ro bre bolje otri kadiji: " estiti efendija! tvoja krava ubola m oju kravu." "Pa ko je kriv, m ore! je li je ko naerao?" "Nije niko, nego se pobole same." "E! vala, more! marvi nema suda." O nda E ro: "A m a uje li ti, efendija! to ja kaem : m oja krava ubola, tvoju kravu." "A a! more! stani dok pogledam u itap;" pa se segne rukom , da dovati itap, a E ro te za ruku: "N e e, B og i B oja vjera! K ad nijesi gledao m ojoj u itap, lje nee ni tvojoj."

V. Ero s onoga svijeta.

K opao T urin s T urkinjom kukuruze, pa na podne otide T urin da prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane odm arajui se u ladu. U tom udari odnekud E ro: "P om ozi Bog kado!" "Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!" "Ja sam, kado! s onoga svijeta." "Je li Boga ta! a nijesi li vieo tam o m oga M uju, koji je um ro prije nekoliko mjeseci?" "O ! kako ga ne bi vieo! on je m oj prvi kom ija." "P a kako je, B oga ti! K ako ivi?" "Vala B ogu! zdravo je, ali se B og m e dosta m ui bez aluka: nem a zato da kupi duvana, niti im a im da plati kavu u drutvu." "A oe li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da m u poljem m alo aluka?" "B i, zato ne bi, ja idem sad upravo tamo." O nda T urkinja otri tam o, e joj se m u bio skinuo od vruine, te uzm e kesu s novcim a, i togo bude novaca u njoj, da E ri, da ponese M uji. E ro dokopa N ovce, pa m etne u njedra, pa bjei uz potok. T ek to E ro zam akne uz potok, al eto ti T urina e vodi konja da napoji, a T urkinja te predanjga: ,.D a vidi, m oj ovee! tuda sad proe jedan km et s onoga svijeta, pa kae za

naega M uju, da se m ui bez aluka: nem a za to da kupi duvana, niti im a im da plati kavu u drutvu; te sam m u ja dala ono novaca, to je bilo u tvojoj kesi, da m u ponese." A T urin: ,.P a kud ode? kud ode?" A kad m u ena kae, da je otiao uz potok, onda on bre bolje skoi na gola konja, pa poeraj uz potok! K ad se obazre E ro i vidi T urina, e tri za njim , a on onda bjei! K ad doe pod brdom u jednu vodenicu, a on utri unutra, pa povie vodeniaru: "B jei, jadna ti m ajka! E to T urina, da te posijee; ve daj m eni tvoju kapu, a n a tebi m oju, pa bjei uz brdo tuda oko vodenice." V odeniar, videi T urina e tri na konju, poplai se, i, neim ajui kad pitati, zato e i kroz to da ga posijee, da E ri svoju kapu, a E rinu baci na glavu, pa iznad vodenice bjei uz brdo! E ro m etne vodeniarevu kapu na glavu, pa jo uzm e m alo brana, te se pospe, i naini se pravi vodeniar. U tom i T urin dotri pred vodenicu, pa sjae s konja i uleti u vodenicu: "K am o m ore taki i taki ovek, to je sad tu uao u vodenicu?" A E ro m u kae: "E no ga vidi, e utee uz brdo." O nda T urin: "D ri m i m ore konja, dri m i konja." E ro uzm e konja, a T urin uz brdo za vodeniarom , ovam o onam o po bukviku. K ad ga ve stigne i uvati, a on: "K am o, kurvo! novci, to si prevario m oju enu, te uzeo da ponese M uji na oni svijet?" V odeniar se stane krstiti i snebivati "B og s tobom , gospodaru! ja niti sam vieo tvoje ene, ni M uje, ni novaca." I tako im proe itavo po sata, dok se osvijeste, i vide, ta je. O nda T urin potri, na vrat na nos k vodenici; kad tam o, ali oe! E ro uzjao konja, pa otiao bez traga, a T urin savije ipke, pa pjeice k eni. K ad ga ena opazi bez konja, a ona povie: "K am o, ovee! ta uradi?" Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pjeice."

VI. Sve, sve, ali zanat.

P oe nekakav car sa svojom enom i sa keri da se eta po m oru na lai. K ad m alo odm aknu od brijega, onda dune vjetar, pa ga baci ak u nekakvu zem lju, e se o njegovu carstvu nita i ne uje (kao ni on o ovom e to do sad nita nije uo ni znao). K ad iziu na suvo, on nije sm ijo ni kazati da je car, a novaca nijesu im ali sa sobom nita, a ne znajui nikaka zanata, nijesu se m ogli drukije raniti, nego se on najm i, da uva seoska goveda. P oto tu preive tako nekolike godine, ugleda sin cara od one zemlje njegovu ker, koja je bila vrlo lijepa i ve dorasla do udaje, pa kae svom ocu i m ajci, da se drugom nikakom evojkom ne e oeniti, do keri govedara iz toga i iz toga sela! Otac i m ati, i drugi dvorani stanu ga odvraati, da se proe te sram ote; kako bi on, carski sin, uzeo govedarsku ker, kod toliki drugi carski i kraljevski keri itd. A li sve zaludu! on kae: "Ja nju, ja ni jednu? K ad ve vide, da drukije ne m oe biti, onda car polje jednoga svog vezira, da javi govedaru, da e car da m u uzm e ker za sina. Kad vezir otide i javi to govedaru, a govedar ga zapita: "Kakav zanat zna carev sin?" Vezir se upropasti: "B og s tobom , ovee! K ako e carev sin znati zanat? to e zanat carevu sinu? Z anate ljudi ue da se rane njim a, a carev sin im a zem lju i gradove " G ovedar kae opet: "E ! ako ne zna nikakva zanata, ja m u ne dam m oje keri." V ezir se vrati, te kae caru, ta govori govedar. S ad postane udo jo vee. O ni su m islili, da e to za govedara biti najvea m ilost i est, to m u carski sin uzim a ker; a on pita kakav zanat zna carev sin! C ar polje drugoga vezira; ali govedar kae jedno te jedno: "D ok carev sin (veli) ne naui kakav go zanat, i ne donese m i svoju rukotvorinu, dotle nem a nita od prijateljstva!" K ad se i ovaj vezir vrati, te kae, da govedar neda evojke, dok carev sin ne naui zanat kakav go (sam o nek je zanat); onda carev sin zae po ariji, da gleda kakav je zanat najlake nauiti O dajui od duana do duana, i gledajui kako razlini m ajstori rade, doe na duan, e se pletu rogoine, i to m u se uini najlaki zanat; pa ga pone uiti, i naui za nekoliko dana; pa onda oplete sam jednu

rogoinu, te je odnesu govedaru, i kau m u, da je carev sin nauio zanat, i da je to njegova rukotvorina. Govedar uzm e rogoinu u ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa onda zapita: "K oliko to vrijedi?" A oni m u kau: " etiri pare.'" "E ! (veli) dobro! etiri pare danas, etiri sjutra, to je osam , a etiri preko sjutra, to je dvanaest itd. Da sam ja taj zanat znao, ne bi danas uvao seoski goveda." P a im onda kae, ko je on, i kako je tu doao; a ovi se onda obraduju jo vem a (to uzim aju evojku od cara, a ne od govedara), i s najveim veseljem vjenaju m om ka i evojku i provedu svadbu; pa onda dadu ovom e caru lae i vojsku, te otide preko m ora i nae svoju zem lju.

V II. E ro i turin .

O rao T urin ralicom po strani iznad nekake uprije, a E ro putem erao nekoliko konja natovareni. K ad se E ro prikui blizu, onda T urin stane vikati: " a aronja, a! i ti im a pam et, a E ro je nem a." U tom E ro doe na upriju, pa naera konje preko uprije, a njega stane pom aganja: "Jaog m ene do B oga m iloga! to u sad?" A T urin, kad to uje, bre bolje ustavi volove, pa stri k njem u: " ta je m ore E ro? ta je?" "Od mene do Boga miloga! eto odoe m i konji, a ja ostado za vodom ." "Ajde more i ti za konjma." "N e sm ijem , gospodaru! B og i B oja V jera, ja tuda za ivot prei." B e ajde m ore ne luduj! kako ne sm ije prei preko uprije, kuda ide svijet i konji natovareni prelaze." A jja! E ro nee nipoto, nego jednako jaue i lelee. O nda T urin: "A jde m ore ta e dati, da te prenesem ja na leim a?" A to ite, gospodaru?" "D ae m i dvanaest perpera." "Ajde de!" U prti T urin E ru, te prenese preko uprije, a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: "N em am , gospodaru, ni perpere, B og i B oja vjera!" A T urin: "K ako nem a, bre, ana seni sitim ! Z ato lae kurvo? O di opet na lea." E ro uzjae opet T urina, te ga

jo jednom prejae preko uprije; pa ga onda zbaci T urin na zem lju: "E to, kurvo! crkni tu, kad nem a im da plati," pa onda otide svojim volovim a i pone opet orati; a E ro onda skoi, pa preko uprije: "E j T urine! gledaj kako i tvoj aronja im a pam et, a E ro je nem a! E le on tebe prejaa dvaput preko uprije."

V III. Slovo ie, ali sirca nie.

Z apisao kaluer na sircu (e se ree) ie (i): da bi poznao, ako ak osijee m alo od sirca. K ad kaluer izie iz sobe, onda ak uzm e sirac, da osijee m alo, a kad vidi na sircu ie, onda osijee poveliku kriku, pa zapie opet onako ie, kao to je i bilo. K ad doe kaluer, pogleda sirac i uzme u ruke: "Va istinu slovo ize, ali sirca nize."

IX . Z ato u ljudi nije taban ravan?

K ad su avoli otpali od B oga i utekli na zem lju, onda su i sunce odnijeli sa sobom , pa ga avolski car nabio na koplje i nosio na ram enu. K ad ve zem lja protui B ogu, da oe sva da izgori od sunca, onda B og polje svetog A ranela, da gleda kako da uzm e sunce od avola. K ad sie sveti A ranel na zem lju, a on se udrui s avolskim carem ; ali se avolski car osjeti, ta on oe, pa se dobro uzm e u pam et. O dajui tako po zemlji nji dvojica zajedno, dou na m ore i stanu da se kupaju; a avo udari koplje sa suncem u zem lju. P oto se m alo prokupaju; onda ree sveti A ranel: "D e da ronim o, da gledam o koji m oe dublje." A avo m u odgovori: "A jde de." O nda sveti A ranel zaroni, i iznese u zubima pijeska morskoga. Sad treba i avo da zaroni, ali se boji da m u sv. A ranel m eu tim ne odnese sunce. U tom mu padne na um, te pljune na zemlju, i od njegove pljuvanke postane svraka, da mu uva sunce, dok on zaroni i iznese u zubim a m orskoga

pijeska. K ako avo zaroni, a sv. A ranel prekrsti rukom m ore, te na njem u postane led od devet arina debeo; pa onda spopadne sunce i pobjegne k Bogu, a svrake stane kreka. K ad avo uje svraij glas, onda ve vidi ta je; pa se bre bolje vrati natrag. Kad gore, ali se more zaledilo, ne m oe na polje! O nda se bre bolje vrati opet na dno mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda poteci za sv. A ranelom ! O naj bjei, a ovaj za njim ! T am an kad sv. A ranel korai jednom nogom k B ogu na nebo, onda avo stigne, te m u noktim a iz tabana u druge noge iupa veliki kom ad m esa. K ad sv. A ranel doe sa suncem onako ranjen pred B oga, onda zaplae: " to u, B oe, ovako grdan?" A B og m u ree: " uti, ne bojse; ja u narediti, da svi ljudi imaju tako na tabanu kao malu dolinu." I tako Bog uredi, te u sviju ljudi postane na tabanima u obadvije noge kao mala dolina. I tako ostane i do danas.

X . ta je najgore na svijetu? Ili P ijan Srbin i gladan T urin.

Razgovarali se Turci u kavani: ta je najgore na ovom svijetu. Jedan veli: Z la ena; drugi veli: Z la godina; trei veli: Z la ud i t. d. D ok jedan povie iz bucaka: "T urske m i vjere! vi ne znate nijedan ta je najgore na ovom e svijetu, nem a nita gorega od pijana V laa i od gladna T urina. Jedan put ja m rtav gladan doem pred jednu V laku kuu, a V la pred kuom tee dralicu za budak. K ako ja sjaem s konja, a ja poviem na V laa: dri m ore konja, pa vii V lainju, neka m ijesi pogau i kuva cicvaru i pee koko; pa onda otidem u kuu. U k ui sjedi, sjedi; ekaj, nem a nita! ni V laa ni V lainje; nit se ta pee ni vari. O nda ja skoim , pa iziem na polje, a to m oj konj stoji, e sam ga i sjao, a V la jednako tee i elja dralicu. O nda ja, neznajui da je krm ak pijan, svrnem lulu, pa njega kam iem preko lea, a on se ispravi, pa ni pet ni devet, nego raspali dralicom m ene iza vrata, a ja bacim

ibuk, pa poem rukom za no, a on jo jednom , a ja te na ruke. I T urske m i vjere! da ne doleee ene, adijau biti g. .. a i od mene i od njega.

X I. M eed , svinja i lisica.

U drue se m eed, svinja i lisica, pa se dogovore, da oru zem lju i da siju penicu, da se rane. Z apitaju jedno drugoga, ta e koje raditi, i kako e sjem e nai. S vinja ree: "Ja u provaliti ko, i ukrau sjem e; i ja u m ojom surlom uzorati." M eed ree: "Ja u posijati." A lisica ree: "Ja u m ojim repom podrljati." U zorae, posijae. D oe etva. S tae se razgovarati, kako e poeti. S vinja ree: "Ja u eti." M eed ree: "Ja u snoplje vezati." L isica ree: "Ja u klasje kupiti." P oee i snoplje povezae. S ad se stae dogovarati, kako e da vru. S vinja ree: "Ja u guvno nainiti." M eed ree: "Ja u snoplje snijeti, i ja u i vrijei." S vinja ree: "Ja u pretresati, i rastaviu slam u od penice." L isica ree: "Ja u m ojim repom trniti pljevu sa penice." S vinja ree: "Ja u ovijati;" a m eed ree: "Ja u ito razdijeliti.'' O vrgoe. M eed ito podijeli; ali ga ne podijeli pravo: zato ga svinja zam oli, te joj dade sam o slam u, a penicu svu uze sam , lisici ne dade nita. R asrdi se lisica, pa otide na tubu, i kaza im , da e im dovesti jednoga carskog oveka, koji e ito pravo razdijeliti. U plai se svinja i m eed, pa ree m eed svinji.: "Zakopaj se ti, svinjo, u slam u, a ja u se popeti na ovu kruku." Z akopa se svinja u slam u a m eed se pope na kruku. L isica otide, te nae m aku, pa je pozva u drutvo, da idu na guvno, da vataju m ie. Z najui m aka da na guvnu im a dosta m ia, poe rado; pa sad iznad puta, sad ispod puta, tri za pticam a. O pazi je m eed s kruke po izdaleka, pa kae svinji: "Z lo svinjo! eto lisice, e vodi stranoga bum baira: ogrnuo urak od kune, pa i krilate tice vata oko puta." U tom se m aka ukrade m eedu iz oiju, pa kroz travu doe na

guvno, i traei m ia stane ukati po slam i. S vinja podigne glavu, da vidi, ta je, a m aka pom isli od njezine surle da je m i, pa skoi, te svinju apam a za nos. S vinja se uplai, pa rukne i skoi, te nada u potok; a m aka se prepadne od svinje, pa nada uz kruku; a m eed pom isli, da je ona ve svinju udavila, pa ide sad na njega, pa od straa padne s kruke na zem lju, te se razbije i crkne; a lisici ostane sve ito i slam a.

X II. avolska slanina.

Nekakav kradljivac zam otri danju u oveka slaninu na tavanu, pa doe u vee, poto ljudi pospe, te se sastrag popne na som i, i uvue se na tavan. P oto skine slaninu i uprti na lea, poe gredom da se vrati natrag, pa se nekako om akne, te padne na sred kue, e je spavao ovek sa enom i s ecom . K ad ovaj bubne sa slaninom m eu nji, a ovek skoi onako u m raku, pa stane vikati: "K o je to?" A kradljivac odgovori: "Ja sam avo." A ovek krstei se povie: "P a ta e ove, anate m ate bilo?" A kradljivac odgovori: " uti, evo sam ti donijo jednu slaninu." A ovek, jo vem a uplaen, povie: "Idi bez traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!" A kradljivac onda ree: "E , dobro, kad ne e, a ti m i pridigni slaninu da idem ." ovek m u dragovoljno pridigne slaninu, sam o da m u se avo kine iz kue; i on uprti slaninu na lea, i odnese kao svoju. K ad u jutru svane, onda ovek vidi, da je avolu pridigao svoju slaninu.

Narodne srpske zagonetke

to m i ti je za to?*)

1. Bez ivera na vodi uprija.

2. B ez koe ue, s koom izie.

3. Bijela koka ispod stree viri.

4. Bijela njiva, crno sjeme, mudra glava, koja sije.

5. B ijelo je, sir nije; repato je, m i nije; so lie, vo nije.

6. B jela bjelu era preko b'jela polja: daj m i, bjelo! b'jela ljeba ispod b'jela skuta.

7. B oje sazdanje, ljucko stvorenje, zm ija osedlana.

8. Vipoje poji, na koplju stoji, da nije vipoja, ne bi bilo

nikoga.

9. V iak visi, vika zja, viak viju! te u viku.

10. V o bue, pa punu koaru nabue.

11. Vojvod vodu pije, nad njime se barjak vije.

12. Gvozden sjedi u lugu u gvozdenu klobuku, suze mu kaplju uz jelovu kacu.

13. G ubicom rije, a g.. .com ile vadi.

14. Gujinja glava, gospodsko ruo, Arapske noge.

15. Gurava kobila sve polje pobila.

16. Guravo prase sve polje opase.

17. D anju klanja, a nou zvijezde broji.

18. Dva lokvanja oko panja.

19. D va svijetle, etiri steru, a jedan m isli da legne.

20. D va dola supodola, m eu njim a zm aj lei, e zm aj

lei, tu trava ne raste.

21. Dva se brata preko plota za brade vuku.

22. Dva stupca u nebo udaraju.

23. Dvije gore uporedo rastu; jedna cvati, a ne rodi; druga rodi, a ne cvati.

24. D vije avice naporedo stoje, a jedna druge ne vidi.

25. Devet baba po ledu se plaza.

26. D ok se otac rodi, sin po kui odi.

27. D rvena kuka u potoku laje.

28. Drveno telo, gvozdeni zubi, kamen pregrize.

29. D rven trbu, kona lea, dlakam a govori.

30. D ui iver od klade.

31. e na crvenko lei, one nikad trava ne nie.

32. uto m ae pred B ogom plae.

33. Zagrmlje veliki grom, a prema njemu mali grom , e se sastae, tu se slaltae.

34. Z akla vola bivola, izudi ga na udie, svaki ud vola dade.

35. Z akla vola bika, sve selo svika, a kad oe da slavi, nem a ta da stavi.

36. Z alolota lota sa visoka plota, daleko se uje u neznanu zemlju.

37. Zelena koara, crna goveda, gvozden klju, koji otkljuava.

38. Z im i slui, a ljeti zube kesi.

39. Zoba grozd od mora do Dunava, nit' ga mogo pozobati, ni ga mogo pregoreti.

40. Iz m esa izilo, a m eso nije; m logu tetu i asnu poinilo, a tom e krivo nije.

41. Ja poo po sopotu, a stado na grijotu, pozva m rdeljae: dones'te m i tuleode, e su dole vazlitrave.

42. Ja udari gvozdenim maljem u kamen grad, iz njeg' skoi devenduka kralj, i prim i se uz M eki grad.

43. Jae rod na nerodu, i trai nenikli.

44. Jae tuta na bauri.

45. Jedan prut sve polje ogradi.

46. Jedna gruda voska cijelom svijetu dosta.

47. Jedna aa m asla svem u svijetu dosta.

48. Jedno veli: S vani, B oe; drugo veli: S m rkni, B oe; tree veli: K ako m i je, tako m i je.

49. K ad u polje ide, kui okrenulo rogove, a kad kui ide, u polje (okrenulo rogove).

50. K obila odrijebi kost, a kost drijebe, pa drijebe voli babu kobilu, nego kost majku.

51. K oja voka sam o jednom cvati, a u vijek raa.

52. Ko pjeva, kad drugi ljudi plau.

53. K rava rie od B osne, tele sisa od garave.

54. K ui ide, a u goru gleda.

55. K ui ide, a B ogu se m oli, da nikoga u kui ne nae.

56. K uica u gorici na jednoj noici.

57. L ijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, i u ognju ovek stoji.

58. Mastan kai kroz zem lju proe.

59. M e' konjm a raslo, m e' enam a igralo.

60. M elj m elje navr jele, areno se vile penje, da i ono umelje.

61. M esan raanj, gvozdeno pecivo.

62. M lin m elje navr jele, areno se vile penje, da i ono melje.

63. Motovilo vilo, po gori se vilo, kui dolazilo, soli ne lizalo.

64. M rtvo ivo iz um e vue.

65. N a careviu bez uzla koulja.

66. N avr plasta aka aa.

67. N ao tie bradie, vi' bradia ustoie, vi' ustoia nosoie, vi' nosoia gledoie, vi' gledoia eloie, vi' eloia G ojko krm ke vraa.

68. N ou steono, a danju jalovo.

69. Od bijela kamena postalo, aljinu ima rukom negraenu, od glasa njegova m rtvi ljudi ustaju, a poslije smrti krste ga.

70. Ozdol gvozdeno, ozgor drveno, a u srijedi mesano.

71. Ozgo trava, ozdo brada, a u srijedi km etska ast.

72. Odleti pata i doleti pata, i donese dva ivera zlatna.

73. O klinu visi, o zlu misli.

74. Naprijed vile, u srijedi bure, ostrag slinac.

75. N a m rkonja u koaru ue, a rogovi m u ne m ogoe.

76. Ni bradvom bradvito, ni svrdlom svrdlito, a sve rupa do rupe.

77. N i od pedao ni od eperak, a dva duana pokrilo.

78. N iti m isli, ni govori, sam o ti se kae.

79. N it' unu, nit' bunu, a u kuu doe.

80. O d zem lje se die, a ne m oe se dignuti.

81. Otac u kolijevci, a sin u svatovima.

82. P et brae putem idu, a pet pod plastom stoje; koji putem idu, nijesu pokisli, a oni pod plastom pokisli.

83. P ilipilj cara kopa pod lipov panj na urev dan.

84. P odie se peteljeva vojska, te m i oera po ledu goveda, kad m i bjee u kitu venica.

85. P odigle se rogoljae, susrete i rendesilo, oae i rendesati, neda bende ni gledati.

86. P oruuje dom adar dom adarici: P olji m ene tisli m isli, pale su m i m rke ele na pljeivac.

87. P oruuje ciciban cicibanici: P olji m ene etlju petlju na magarici, pokise mi bela pena na zagalici.

88. P rispi are na m aare, na panje dekanje, na senje dupore.

89. P roe ban jerban s m ora na D unavo konjskom

vriskom , junakom vikom ; m alo ga ko vie, svatko ga u.

90. P rui platno od m ora do Dunava, pa ga savi u oraovu ljusku.

91. Puna greda bijeli pera.

92. Puna soba za krajcaru.

93. P una tepsija zlatni koica.

94. P una crkva aka, ni od kuda vrata.

95. Pun breg bubrega.

96. Pun do iverja.

97. P ue puka na ledu, ode para ak do cara.

98. Puta ticu u m ore, a tica trakove, a trakovi cvjetove, a cvjetovi tum beke; to se ulo u M letke.

99. R asla esta um ica, pod um icom poljana, pod poljanom gledura, pod gledurom Gostur grad, i u gradu gospodar.

100. Rastov trup, ljeskov prut, a u njemu ognjen junak lei.

101. Rogom pije, rogom jede, rogom Bogu slavu daje.

102. S av m rkonja lei, a plee m u odi.

103. Savi zlato, razvi zlato, a to zlato k'o i zlato.

104. S azdade m e B og od' ta i A dam a, svakoga nadoji i narani; a kad um rije, niti m i B og prim i due, ni zemlja tela.

105. S am loni u polju vri.

106. S va gora pokise, a etiri pruta ne m ogoe.

107. S ve po kui izgore, a kua osta.

108. S ivac m ore preskoi ni kopita neskvasi.

109. Sjeda sjedi u Sjedinu gradu, car je prosi, okovan je neda.

110. Sjede na vraga, ode bez traga.

111. S jedi vila navr vila, eka sinova iz bijeli gradova.

112. Sjedi gospa u dvoru, kose joj na dvoru.

113. S jedi M ara nadno grada, putila kose dovr grada.

114. S jekutii sijeku, vukotii vuku, sam baa prevraa.

115. Skoi srna iza trna, e se svila, tu i um rla.

116. S lam na kua, gvozdeni pritisci.

117. S polja telo, a unutra koulja.

118. S prijed ilo, straga vilo, ozdol artija, ozgor m antija.

119. S tarac sjedi pod vokom , pokrio se obojkom , zaloio brabonjkom.

120. Sto orlova jedno jaje snese.

121. Tavno neva u tavnoj kljeti vez veze tanku gojtu plete.

122. T anjir do tanjira ak do V aradina.

123. Telo mu je drveno, zubi su mu gvozdeni, srce mu je prteno.

124. Tica bez zuba, a svijet izjede.

125. T ica argizda sve selo nagizda, a sebe ne m oe.

126. T ri truljak, visi visi visuljak; B oga m oli truljak, da otpadne visuljak.

127. Ubi vola bivola, okrvavi dva dola.

128. U e kurjak u tor, ovcu uvati, pa kost izjede, a m esa se ne dotae.

129. U jednom brlogu dvanaest nazimaca lei, a nijedan s kraja nije.

130. U jednom sudu i vino i rakija (pa nee da se pom ijea).

131. U mrtvoj kobili drob govori.

132. U nas jarac udan jarac, u njega su rozi udni rozi: na jednom e zm aj kuje, a na drugom vran graje; ni uje vran, kad zmaj kuje, ni uje zm aj, kad vran graje.

133. U nas koza jakaa, jaka sina rodila i unuka m anita.

134. U nae babe kone oi.

135. U naega bijelca devet pokrovaca, i opet m u se rebra vide.

136. U naeg ae resnate gae.

137. U pete niani, u nos zgaa.

138. U sobi napeto, u kui razdrto.

139. U ta je srce prteno.

140. U ta su dva grla, jedna ija.

141. C ar veera, buzdovan m u igra.

142. C arevi vodu pije, koplje m u se vrti.

143. C igulin cii u lugu, da nije cigulina u lugu, svi bi ljudi za rugu (bili).

144. C rven jarac po koari skae.

145. C rven tri po putiu u crvenu klobuiu: asa sa! crven ti sam ja.

146. C rna kera za sobom belo crevo vue.

147. Crn bika sve selo svika.

148. Crno maleno vazdan cara vara.

149. C rno m aleno kuu uva.

150. Crno maleno na putu iva m esa eka.

151. C rno m ee uz polje tee, ego klee, pravo ree.

152. Crno crijevo iz neba visi.

153. etiri brata putem tre, jedan drugog ne m oe da stigne

154. etiri bule na konju jau, jedna drugu ne m oe da stigne.

155. etiri noice, a dva opanka.

156. ua ui, bjega bjei; skoi ua, te uvati bjegu.

157. ta je tvre od elika.

158. ta je u kui novo netesano.

159. ta kapu na glavi dri.

160. ta kroz vodu ide, a vode se ne dovata.

161. ta na vodu ide, a vode ne pije.

162. ta na sebe ivo m eso jede.

163. ta na tavanu biti ne m oe.

164. ta o klinu visiti ne m oe.

165. ta u gori bez m ozga laje.

166. uto june kroz goru gudi.

Odgonetljaji.

1. Preko leda.

2. L jeb u pe.

3. Zubi.

4. Pismo.

5. Rotkva.

6. Ovca i jagnje.

7. Most preko vode.

8. ito.

9. B rano kad pada ispod kam ena.

10. Zvono crkveno.

11. Pijevac i rep mu.

12. Kazan.

13. Igla.

14. Paun.

15. Kosa.

16. Srp.

17. eram .

18. U i oko glave.

19. Pseto.

20. V atra m eu prijekladim a.

21. Grebeni.

22. O i.

23. Konoplje.

24. O i.

25. U tipci.

26. Lepinja.

27. P ratljaa.

28. Testere.

29. Gusle.

30. Svraka.

31. Vatra.

32. Kandilo.

33. Ovce i jaganjci.

34. Glavica bijeloga luka.

35. K oko, kad snese jaje.

36. Grmljava.

37. Lubenica.

38. Saonice.

39. Uzda.

40. Pero.

41. obani kad zovu ene, da ponesu m uzlice, da m uzu ovce.

42. Ognjilo i kremen, i varnica i trud.

43. K aluer trai soli.

44. S vraka na krm ai.

45. K ai na nozi.

46. Sunce

47. Sunce

48. K revet, vrata i direk vie vrata.

49. Plug.

50. Pile.

51. evojka i vijenac.

52. Popovi.

53. L ula i ibuk.

54. P uka.

55. K ad ovek ide u vodenicu.

56. Gljiva.

57. Ogledalo.

58. Zmija.

59. Sito.

60. etao i crv; tije gnijezdo i zm ija.

61. Prsten na prstu.

62. etao i crv; tije gnijezdo i zm ija.

63. ele.

64. ealj i u.

65. Jaje.

66. Kosa na glavi.

67. B rada, usta, nos, oi, kosa i ealj.

68. Krevet.

69. Pijevac.

70. Konj.

71. Luk.

72. ela.

73. P uka

74. Vo.

75. Svrdao.

76. S at u konici

77. Kozij rep.

78. Niti.

79. Mrak.

80. Klupko.

81. okot i vino.

82. Prsti u prelje.

83. ele.

84. Kad prsti skidaju mue sa skorupa

85. Ovce i kurjak i pas.

86. ovek s guvna poruuje eni za vreu, kad se naoblai

87. ovek poruuje eni iz vodenice, da m u polje kola da nosi brano.

88. Vodenica.

89. dralovi.

90. V id oinji.

91. Zubi.

92. S vijea.

93. Zvijezde.

94. Sjeme u lubenici.

95. L jebovi u pei

96. Sir u kaci.

97. Pismo.

98. T ikveno sjem e, i vrijea i cvijet i tikve.

99. K osa, elo, oi, usta i jezik

100. Vino u buretu.

101. Pijevac.

102. V rata na kui.

103. V atra kad se zapree.

104. Lonac.

105. Mravinjak.

106. Sise u krave.

107. Lula.

108. Mjesec.

109. Ovca u toru, i kurjak i pas.

110. L aa.

111. K oko na gnijezdu.

112. Repa.

113. Vatra i dim.

114. Zubi i jezik

115. Varnica.

116. Mlada pod vijencima

117. eludac kokoinji

118. Lastavica

119. G rozd na okotu

120. Gruda sira.

121. ela u konici

122. Trag konjski

123. Sanduk

124. Sunce, kad topi snijeg.

125. Igla

126. S vinje i irka

127. K ad se noktim a utue bua, ili u.

128. Crv u zubu

129. Pera, ili spice u kola

130. Jaje.

131. K ua i eljad

132. Vodenica i valjalica

133. Vinova loza.

134. P enderi na sobi.

135. Bijeli luk

136. Dimnjak.

137. P r. ..

138. P e sobna.

139. U svijee.

140. U bisaga.

141. Jagnje i rep mu.

142. Jagnje i rep mu.

143. Vodenica.

144. Jezik.

145. Pijevac.

146. Igla i konac

147. Zvono crkveno.

148. Bua.

149. Katanac

150. Trn.

151. Kantar.

152. Verige.

153. T okovi

154. Vitao.

155. Saonice.

156. M aka i m i.

157. K rm ea surla.

158. Jaje.

159. Konci.

160. Rakija.

161. Z vono na ivinetu

162. S vijea.

163. Bunar.

164. Sjenka; jaje.

165. Sjekira.

166 D obo.

Povratak na glavni indeks Srpskih narodnih pripovjetki