Vrste

komuniciranja;

verbalna i

neverbalna

komunikacija

Harun Hasić

Kom

unik

aci

ja:

pori

jekl

o i

znače

nje

Riječ komunikacija potiče od

latinskog communicatio /

komunikacio, što znači „saopštavanje“, po tome onda i

„obznanjivanje“ (čega), „prenošenje poruka“,

„obraćanje“ (kome), „sporazumijevanje“, a u širem

smislu i „ostvarivanje veze“,

„saobraćanje“, „saobraćaj“,

„opštenje“ i sl.

Definicija

kom

unika

cijeOdnos među jedinkama

pomoću znakova.

Proces stvaranja

značenja između dvje ili

više osoba, ili pak kao

proces uzajamne

razmjene značenja.

Prihvata se za sagledavanje

komunikacije u odgojnom procesu, sa

aspekta nastavnog procesa, u ulozi

nastavnika.

Komunikatori (učesnici u

komunikaciji – pošiljalac,

„enkoder“, i primalac poruke,

„dekoder“), Komunikacijski kod ( tj. Sistem

znakova pomoču kojih se

komunicira), Komunikacijski kanal (put kojim

se poruka prenosi od jednog do

drugog komunikatora,

prenosnik poruke, medijum).Faktori komunikacije

Kom

unik

aci

ja

može

bit

i

jednosmjerna (kada je

jedan od komunikatora

pošiljalac, a drugi samo

primalac poruke) , taj

proces nazivamo informiranjem naizmjenična ili

recipročna (kada komunikatori zamjenjuju

uloge pošiljaoca i primaoca poruke), taj

proces nazivamo komuniciranjem.

Informacija se prenosi putem

znakova, i ti znakovi moraju

imati svoje značenje da bi se

mogla ostvariti komunikacija.

Sadržaje koje treba prenijeti

učenicima, nastavnik mora

najprije pretvoriti u određene

znakove tj. kodirati, kao što u

usmenom izlaganju nastavnik

sadržaj pretvara u govor, tj. u

niz riječi.

Komunikacijske vještine su jako

važne u međuljudskim odnosima,

jer loša komunikacija često je

uzrok brojnim problemima i

nesporazumima npr. između

nastavnika i učenika.

Da bi učenici razumjeli poruku koju

im šaljemo ona mora biti jasna,

razgovijetne, konkretna, sadržajna

i jednostavna, a dobre

komunikacijske vještine će

osigurati svakom nastavniku da iz

učenika izvuče ono najbolje.

Komunikacijske vještine su veoma bitna sposobnost svakog nastavnika i temelj je uspješne komunikacije sa učenicima.

To su: slušanje, postavljanje pitanja,

empatija, osjetljivost

za standarde odnosa, poznavanje situacije, samopraćenje,

uključenost i upravljanje interakcijom i fleksibilnost ponašanja.

VR

STE

KO

MU

NIK

AC

IJEPrema broju osoba i

načinu komuniciranja

Komunikaciju

između dvije

osobe,

Komunikaciju u

maloj grupi,

Organiziranu

komunikaciju,

Javnu

komunikaciju i

Komunikaciju

masmedijem.

S obzirom na karakter

koda s kojim se

komunicira

Verbalna ( kada

se komunicira

pomoću riječi, tj.

prirodnog

ljudskog jezika),

Neverbalna (kada

se komunicira

pomoću drugih,

nejezičkih

sistema znakova

za sporazumijevanje

).

Verb

lana i

neve

rbaln

a

kom

unik

aci

ja

Naša komunikacija stalno teče na dvije razine i to: jedna verbalna, a druga neverbalna, te je ta dva

dijela komunikacijskog

procesa nemoguće dijeliti i odvajati, jer uz

verbalnu paralelno teče i

neverbalna komunikacija.

VER

BA

LNA

KO

MU

NIK

AC

IJA Osnovni oblik verbalne

komunikacije je razgovor, a odnosi se na

dvije komunikacijske

vještine: slušanje i govorenje.

OB

LIC

I V

ER

BA

LNE

KO

MU

NIK

AC

IJE

Auditivna (pomoću usmenih poruka),

Vizuelna (pomoću pismenih poruka, zapisa), Taktilna (pomoću tzv.

Brajevog pisma za slijepe, koje omogućava prijem

verbalnih poruka putem dodira).

NEV

ER

BA

LNA

KO

MU

NIK

AC

IJA

Neverbalna komunikacija služi

prije svega izražavanju emocija,

interpersonalnih stavova i osobina

ličnosti, i ona se veže za one

aspekte putem kojih osoba šalje

poruke drugoj osobi bez riječi. Na

osnovu neverbalnih poruka koje

najčešće prethode verbalnim

stvara se prvi dojam.

NEV

ER

BA

LNI S

ISTEM

ZN

AKO

VA

ZA

KOM

UN

ICIR

AN

JEAkustički ili a

uditivni (npr. znakovi sirenom

za vazdušnu opasnost, ili prestanak

opasnosti, zvučni signali na policijskim,

vatrogasnim ili kolima hitne pomoći i sl.)

Vizuelni ili optički (npr. vertikalna i

horizontalna saobraćajna signalizacija, tj.

saobraćajni znaci, dimni signali, signali

zastavicom i sl.)

Kinetički (kao što su: gestovi i mimika)

Taktilni (rukovanje u znak pozdrava,

milovanje i ljubljenje kao izraz dragosti,

naklonosti i ljubavi i dr.)

Proksemički (kretanje i ponašanje u

prostoru)

Olfaktorni (simbolika mirisa: razne vrste

„muških“ i „ženskih“ mirisa itd.)

Verbalna i neverbalna komunikacija u nastavi

Komunikacija nastavnika sa

učenicima jedan je od bitnih

momenata u odgojno obrazovnom sistemu nastave.

Nastavnik sa učenicima komunicira

i verbalno i neverbalno, na

određeni način sa učenicima stupa

u interakciju i komunikaciju čim se

pojavi na vratima učionice.

VER

BA

LNA

KO

MU

NIK

AC

IJA U

N

ASTA

VI

Kada govorimo o verbalnoj

komunikaciji u nastavi najjači

efekat imaju „JA“ i „TI“ poruke.

„JA“ porukama izazivamo

učenika da i on govori o svojim

osjećajima, o svojim

problemima i potrebama te na

taj način učenik zadržava

pozitivno osjećanje o sebi te

pojačava samopuzdanje.

Izjave koje se baziraju na „JA“

porukama efektne SU iz razloga

jer ne sude i ne popravljaju, ne

prebacuju odgovornost na

nekog drugog, već jednostavno

sam učenik preuzima

odgovornost na sebe zbog onog

što osjeća.

NEV

ER

BA

LNA

KO

MU

NIK

AC

IJA U

N

ASTA

VI

Neverbalna komunikacija većinom

nije pod kontrolom svijesti i ona je nenamjerna, međutim to

ne znači da je nastavnik

ne može osvijestiti i namjerno neverbalne

znakove koristiti u svom

komuniciranju sa učenicima.

NEV

ER

BA

LNA

KO

MU

NIK

AC

IJA U

N

ASTA

VI

Trajniji pečat u toku razgovora sa učenicima

češće nam ostavlja neverbalno ponašanje nego

riječi, učenici su veoma

osjetljivi i prilično dobro

shvataju neverbalne poruke.

Prate nastavnika dok izlaže,

njegov govor tijela, promjene u glasu, rad ruku,

gestikulacije, pa čak i način

odijevanja nastavnika

ostavlja na njih velik uticaj.

Svoje kvalitete čovjeka i

odgajatelja nastavnik svojim

učenicima pokazuje verbalno i

neverbalno. Neverbalni razgovor u razredu ili

grupi je veoma važan, jer učenici

imaju više povjerenja u neverbalnu

nego u verbalnu poruku.

Što se komunikacija u procesu

odgojnog djelovanja provodi na

višem stepenu interakcijske

povezanosti i odgojno će djelovanj

biti uspješnije.Zaključak

Vrste

komuniciranja;

verbalna i

neverbalna

komunikacijaHarun Hasić

HVALA NA PAŽNJI