VRIJEME I KLIMA JADRANA U ANTIČKIH PISACA … · Dioskuri - Sv. Nikola U meteorologiji vatra...

UVOD

Čovjek i spoznaja vremena (meteorologija)koračaju ruku pod ruku od pamtivijeka do da-našnjih dana. Istina, kada se spominje meteo-rologija, onda se ta današnja znanost o fizi-čkim zakonitostima u atmosferi, mora smjesti-

ti u povijesno vrijeme i mjesto o kojem se udanome trenutku govori.

Nemoguće je izdvojiti dio čovjekovih navikaili djelatnosti i reći da je njihovom razvoju višenego na druge djelatnosti pogodovala ili nepogodovala čovjekova moć spoznaje, rasuđi-

VRIJEME I KLIMA JADRANA U ANTIČKIH PISACA

The weather and climate of the Adriatic according to ancient writers

MARKO VUČETIĆ

Državni hidrometeorološki zavod RHGrič 3, 10000 Zagreb

[email protected]

Prihvaćeno: 27.10.2011. u konačnom obliku: 21.11.2011.

Sažetak: U radu se analiziraju antičke spoznaje o vremenu i podneblju hrvatskog Jadrana. Uzpoljoprivredu i proizvodnju hrane, pomorstvo i plovidba osobito su ovisili o pronicljivom za-pažanju, moći spoznaje i rasuđivanju događanja u prirodi, te su tako doprinijeli predviđanjuvremena. Dio spoznaja antičkih pomoraca o vremenu i klimi na istočnom dijelu Jadrana ostaoje zabilježen u mitovima (Argonauti, Diomed, Dioskuri i dr.) ili djelima tadašnjih pisaca (Apo-lonije Rodski, Pseudo Skilaks, Teofrast, Strabon, Pseudo Skimno, Plinije Stariji, Marcijal idr.). Osim takvih zapisa, koji izravno govore o vremenu i klimi, moguće je posrednim zaključ-cima o plovidbi, načinu življenja, graditeljstvu, vođenju ratova, poljoprivredi (maslinarstvo ivinogradarstvo), bolestima, biljnom pokrovu i dr. doći do spoznaja o ne/pogodnosti vremena ipodneblja na Jadranu. Očuvanje antičkih spoznaja, pa i ranijih, preuzimaju Hrvati, ali im ne-nametljivo dodaju svoju životnu dimenziju. Stoga su Hrvati življenjem uz more i plovidbom ponjemu, nasljednici antičke i aktivni sudionici europske uljudbe te kroz povijest korisnici i pro-micatelji stare mediteranske lingua franca.

Ključne riječi: antika, mitovi, klima, vrijeme, Jadran

Summary: This paper analyses the early knowledge of the weather and climate of the CroatianAdriatic. Not only agriculture and food production but also seafaring and navigation wereheavily dependent on perceptive observations and the power of understanding and interpre-ting natural phenomena contributing to weather forecasting. Some information on the ancientsailors’ awareness of the weather and climate on the eastern Adriatic coast can be found inmyths (the Argonauts, Diomedes, the Dioscuri and others) or in the works of writers of that ti-me (Apollonius of Rhodes, Pseudo-Skylax, Theophrastus, Strabo, Pseudo-Skimnos, Pliny theElder, Martial and others). Besides these records, which directly mention weather and climate,it is possible to draw indirect conclusions about the (un)favourableness of the weather and cli-mate on the Adriatic from information on seafaring, the way of living, architecture, warfaring,agriculture (olive-growing and viticulture), illnesses, plant cover and other sources. The Croatshave taken over and preserved this ancient knowledge but have also, unobtrusively, added toit their own life experience. We can, therefore, say that the Croats, living by the sea and sailingthe sea, have inherited the ancient civilisation, becoming active participants in the Europeancivilisation and, over history, also the users and promoters of the old Mediterranean linguafranca.

Keywords: ancient, myts, climate, weather, Adriatic

Hrvatski meteoroloπki Ëasopis � Croatian Meteorological Journal, 46, 2011., 55∑67.

Izvorni znanstveni rad

HMC-46.qxd:HMC-41 9/25/12 4:37 PM Page 55

vanja i predviđanja vremena. Jednostavno, čo-vjek je uronjen u zračni ocean (ocean zraka) ukojem i od kojeg živi te s kojim opstaje.

Plovidba Sredozemnim morem pa time i na-šim Jadranom u osvitu europske uljudbe neštoje što golica maštu današnjeg stanovnika obalatih istih plavetnih pučina. Kako je tim davnimpomorcima uspijevalo preploviti te velike neuvijek baš i krotke morske površine? Da bi touspjeli, trebali su svladati vještinu gradnje plo-vila pa zatim i vještinu upravljanja tim istimplovilima. Podrazumijeva se da su im hrabrosti odvažnost bile urođene vrline. Plovidbu nisusmjeli poduzeti za nemirna mora i nepovolj-nog vremena. Slijedom toga upustiti se u plo-vidbu značilo je i svladati vještinu predviđanjavremenskih prilika i stanja mora.

Razumna je potreba čovjeka da sve značajnedogađaje zabilježi za budućnost. Nekada je vr-hunac tehnike zapisa bilo utiskivanje crteža ukeramičko posuđe, a nakon toga i bojanje.Događaj koji se zbio na istočnoj obali Jadranaoko 3000. god. pr. Kr. očito spadao je u iznim-no važan i jedinstven doživljaj tadašnjih stano-vnika ovih krajeva da su ga morali zabilježitiza buduće naraštaje. Naime, u Grapčevoj spiljina otoku Hvaru otkriven je fragment neoboja-ne keramike s početka hvarske kulture na ko-joj je utiskivanjem prikazan brod. To je najsta-riji poznati prikaz broda u europskoj civilizaci-ji. Iako su arheolozi prema nalazima kerami-ke, oruđa i oružja zaključili o tadašnjim nepo-bitnim vezama udaljenih krajeva ovo je jedin-stvena potvrda prometnog sredstva, broda, ko-jim je komunikacija održavana. Za nas je va-žna spoznaja da se u to daleko doba moremplovilo, a tadašnji mornar ma tko to bio moraoje poznavati barem vremenske prilike svogakraja, a u krajeve u koje je zalazio, mukotrp-no, često i pogibeljno tek ih je postupno otkri-vao.

MITOVI I VJEROVANJA

Hiperborejci

Susretanje i međusobno prožimanje različitihklimatskih zona (sredozemne, kontinentalne,a u nekim dijelovima i planinske) na područjuVelebita uz njegovu konfiguraciju i visinu dajezastrašujući učinak u obliku vjetra znanog podimenom bura. Dapače od davnina velebitskimasiv je sinonim nastajanja tog hladnog jakogsjeveroistočnog vjetra. Najstarije neizravno

spominjanje bure je kod Herodota (oko 484.do 424. pr. Kr.) (Herodot, 2000) gdje on govo-ri o Hiperborejcima. Posebno je zanimljiv opisprenošenja zavjetnih darova koji su od Hiper-borejaca stizali do Skita te su ih odatle preuzi-mali najbliži narodi i prenosili ih sve do Ja-dranskoga mora, a odatle su ih slali prema ju-gu, gdje su ih kao prvi od Grka preuzimali Do-donjani. Hiperborejci se kasnije spominju uepu o Argonautima od Apolonija Rođanina(oko 295. � oko 215. pr. Kr.). Spominjući dale-ke sjeverne narode u epu, ali i u njegovim ka-snijim objašnjenjima (sholijama), kaže se daoni žive “iza daha bure”, a ti se narodi naziva-ju Hiperborejci (Υπερβóςεοι) što se tumačilokao “ljudi od preko (iznad) bure” (Katičić,1995). Usprkos starogrčke geografske iskriv-ljene predodžbe o tada poznatome svijetuipak se može pretpostaviti da se ovdje radi ovelebitskoj buri koje je bila postojana i jakarazdjelnica svjetova (Vučetić i Vučetić, 2003).

Dioskuri - Sv. Nikola

U meteorologiji vatra svetog Elma ili kod hr-vatskih pomoraca vatra svetog Nikole je slaboelektrično pražnjenje. Javlja se najčešće za ja-kih oluja, za mećava sa suhim snijegom ili lede-nim kristalima te za pješčanih oluja. Svjetlost sepojavljuje na vršcima jarbola, križeva, sošnja-ka, nekih užeta opute, uz porubnike jedara i naperima vesala; u planinama na vršcima planin-skih kuća, na grmovima, pa i na glavama ljudi;na avionima ispred oštrih dijelova trupa, okodiska elise, na krajevima krila, krilaca, kormilai stabilizatora., (Mardešić, 1964).

Uz plovidbu Argonauta, kako donosi DiodorSicilski (Bilić, 2005), vezana je epizoda s olu-jom koju je Orfej molitvama pokušao smiriti,…I odmah je vjetar utihnuo, i dvije zvijezde supale preko glava Dioskura, iz tog razloga mor-nari u oluji uvijek upućuju molitve božanstvi-ma sa Samotrake i pripisuju pojavu dviju zvije-zda epifaniji Dioskura.

Tako su antička braća Dioskuri (grč. Diosku-roi, lat. Dioskuri ili Gemini) postavljeni nanebo kao dvije sjajne zvijezde (Kastor i Po-luks u zviježđu Blizanaca) koje su inače u an-tici imale veliko značenje za pomorce kaoorijentir, a danju (nevidljivi) prema mitu bo-rave u podzemlju mrtvih. Dioskuri preko gr-čke mitologije postaju u antičkome svijetuzaštitnici pomoraca, ali i svima onima kojima

56 Hrvatski meteoroloπki Ëasopis � Croatian Meteorological Journal, 46, 2011.


je pomoć neophodna posebno na bojnom po-lju. Naime, zvijezde koje su pale preko glavaDioskura koje spominje Diodor Sicilski jestslabo električno pražnjenje koje se u trenu-tku oluje vidjelo nad glavama Kastora i Polu-deuka (lat. Castor i Pollux). Takva svjetlost uobliku plamteće vatre u određenim okolno-stima mogla se zamijetiti i na jarbolima bro-dova, ali i na vršcima koplja, metalnim štito-vima, šljemovima pa i oružju bojovnika anti-čkih bitaka.

S pojavom kršćanstva postupno se napuštajuantički bogovi i mitovi koji su ih pratili, ali tonapuštanje nije bilo naglo već se mnoge odli-ke, osobine, moći i djela mitskih bogova i smr-tnika, postupno transformiraju i prihvaćaju ukršćanstvu i pripisuju kršćanskim svecima pr-vomučenicima. Takva je sudbina zadesila iDioskure, odnosno njihovu moć pomagačaposebno kod pomoraca pripisuje se svecimaErmu ili Elmu i posebno na istočnom Sredo-zemlju i Jadranu sv. Nikoli. Time Hrvati, kaovješti ribari i pomorci, koji i danas ovu pojavupovezuju sa sv. Nikolom baštine i prenose da-leku antičku misao transformirajući je iz mito-

va antike u današnju kršćansku duhovnost(Vučetić i Vučetić, 2002; Vučetić 2005, 2007a,2007b, 2009). Moguće i obredno spaljivanjebrodova, inače nerijetki običaj na sredozem-nim obalama, na dan čašćenja sv. Nikole nijeništa drugo do stvaranje vatre sv. Nikole kojaće štititi sve pomorce.

MOLITVA SVETEGA MIKULESveti Miko slojko spiK njemu onđel dohodiI Mikulu probudi.Ustani se Mikula i osici zelen dubRasici ga natrijeOd jednega učini plovčicuOd drugega vesolčicuBila lista jidarcaTonkih žilic konopePa se pusti niz moreNa intencijun Boga i Bložene Divice Marije.Kad su došli u niki dil moraZavargla se velika fortunaSveti Mikula pogledo na jorborNa jorboru huda stvor.Ča si gore huda stvor?Jo son ode od Boga poslona.Kad si ode od Boga poslona,Hod dole izmoli Očenaš i Zdravu Mariju.Očenaš neznon Zdravu Mariju ne poznajem,U huda sam meštra bila koja me ni naučila.Sveti Mikula se išo na jarborI čapo hudu stvor za vloseI buta je u more.Kud huda stvor ploviše velika fortuna bijaše.A kud plovčica Svetega Mikule jidrišeTiha bonaca bijaše.

Usmena književnost; Velo Grablje, otok HvarZapisao: Ivica Tomičić � Tajnikov(Zahvaljujem se prof. Nikši Petriću koji mi jepribavio ovaj zapis)

Zaštita od groma

Vjerovanje da trake načinjene od kože mor-ske medvjedice (foke) i hijene koje su služileza podvezivanje brodskog jedra (Novak,1932) štite od groma nije se zadržalo do da-nas. Još Gaj Svetonije Trankvil (Svetoni,1956) navodi da se August (car od 2. rujna 31.pr. Kr. do smrti 19. kolovoza 14. po. Kr.) pre-tjerano plašio groma i munje i to toliko da jeuvijek i svagdje nosio sa sobom kožu morskekrave (morske medvjedice, foke op.a.) kao za-štitno sredstvo.

57M. Vučetić: Vrijeme i klima jadrana u antičkih pisaca

Slika 1. Dioskuri, 400. � 350. pr. Kr., Aigeira (Pelo-ponez)

Figure 1. Dioscuri, 400 � 350 B.C., Aigeira (Pelo-ponnesus)


Čini se da se vjerovanje u to zaštitno sredstvood udara groma nije zadržalo ili bar nije poz-nato da se zadržalo među našim pukom. Ipakomiljenost, pa i pokazivanje statusa (vlasnikbroda, kapetan, viši časnik itd. ) kod pomora-ca i ribara nošenjem kožne jakne, kape i reme-na možda bi trebalo dovesti u vezu s ovim vje-rovanjem. No, zato se zadržalo jedno drugovjerovanje koje ima korijenje u još dublju po-vijest. Naime još se krajem XIX stoljeća nadalmatinskim otocima moglo vidjeti da se prigradnji kuće u zidove dimnjaka ugrađuju vršcistrelica i kameno oruđe i oružje pronađeni upretpovijesnim grobovima, gomilama (tumuli-ma). Vjerovalo se da štite dimnjak odnosnokuću od udara groma (Radić i Vuletić-Vuka-sović 1888). Moguće se ovo vjerovanje možepovezati s dvije vijesti, jednom koju donosiHerodot, a drugom koju donosi Cezar.

Tako Herodot u IV knjizi svoje velike Povije-sti, nazvanoj Melpomena, gdje opisuje pohodperzijskog kralja Darija (521. � 486. pr. Kr.) naSkite usput opisuje mnoge narode i njihoveobičaje. Kada spominje Tračane navodi običa-je jednih od njih, a koji se nazivaju Geti: Ti istiTračani gađaju lukom nebo protiv gromova imunja i groze se bogu jer smatraju da osim nji-hova ne postoji nijedan drugi bog (Herodot,2000). Iz Herodotovog zapisa može se zaklju-čiti da Grci lukom ne gađaju nebo vrlo vjero-jatno držeći uzaludnim takav način kroćenaprirode.

Dolaskom Grka na Jadran moguće zatekošeslični običaj kod Ilira. Istina o tome nema izra-vnih vijesti, ali na osnovu puno kasnijeg spo-minjanja takvih običaja kod barbara koji do-nosi Gaj Julije Cezar (100. do 44. pr. Kr.), aodnosi se i na Ilire moguće je tako nešto pret-postaviti. Dolaskom Hrvata na Jadran vjeroja-tno dolazi do preplitanja pa i podudaranja no-vih (staroslavenskih) i zatečenih vjerovanja.Naime, prema staroslavenskim vjerovanjimatamo gdje Perun udari gromom u zemlji ostajekamen (pretpovijesno oružje i oruđe!) o čemudetaljno vidi kod Katičića (2008). Moguću ve-zu antičkih običaja i novovjekih nastojanja za-štite od tuče Polja sv. Stjepana (Starogradskopolje) donosi Vučetić (2010).

Zimski maestral - Alkionini dani

Usred zime da se zadesi mirno more, bonacako` ulje malo je vjerojatno, ali ipak moguće(Vučetić i Vučetić, 2002). Dakako, ribari i mo-

replovci oduševljeni su takovim razvojem do-gađaja, posebice ako takve dane mogu i pred-vidjeti ili bar koliko će potrajati. Sva su se ču-da, a bonaca usred zime i spada u čuda, oduvi-jek pripisivala volji bogova. S toga su stari Gr-ci pokušavajući razjasniti zimske tišine smislilimit u koji su upleli mnoge bogove i njihovudjecu. Glavnu ulogu u mitu ima Alkiona (Hal-kiona) kći boga Eola i Enarete, žena kraljaTesalije Keika. Na žalost velika ljubav izmeđuAlkione i Keika prekinuta je pogibijom Keikau brodolomu. Ni bogovi nisu znali kako priop-ćiti tu tužnu vijest Alkioni pa su morali prisko-čiti u pomoć Hera, Iris, Hipnos i na koncuMorfej. Posljednji je učinio da Alkiona u snunježno dozna da joj je voljeni muž mrtav, a ka-da joj se pričinilo da vidi njegovo tijelo u morui kada je krenula prema njemu pod cijenu svo-ga života preobrazili su se oboje u ptice - vo-domare. Bogovi su prema zaljubljenom parubili velikodušni pa su odlučili da u vrijeme gni-ježđenja vodomara, oko zimskog suncostaja(solsticij), nad morem vlada tišina, bonaca ko-ja mora potrajati 14 dana. Kako se vodomarignijezde zimi, otud potječe i njihovo drugoime zimorodke, a time je riješena i povezanosts zimskim tišinama. Da se zna kome treba zah-valiti za zimske bonace Grci su ih nazvali al-kionini dani ili alkionidima. Zanimljivo je dase zimske tišine pod ovim nazivom i dan da-nas, osim u Grčkoj, spominju i na engleskomotočju. Ali tu ih znaju kao nagovještaj skorogjačeg pogoršanja vremena.

Iako su Grci imali svoje utvrde uzduž Jadranau predaji hrvatskih pomoraca i ribara nisu sezadržali elementi mita o Alkioni i Keiku. Alito ne znači da naši ribari ne znaju za zimskebonace. S tim je povezana iskustvena činjenicao zimskome maestralu. Takovo vrijeme zimine traje dugo (kaže se tri dana), a slično kaokod Engleza, predznak je jačeg pogoršanjavremena. Danas je jasno da nema govora omaestralu već o zmorcu. Ne treba zabunu čini-ti što je smjer vjetra jednak (sjeverozapadni)već uvidjeti da je maestral superpozicija zmor-ca i etezije, a za etezijsko strujanje zimi ne po-stoje uvjeti. Tako zmorac na kratko zimi ne-opravdano preuzima ulogu maestrala. Kako jezmorac vjetar unutar obalne cirkulacije, uovome slučaju od mora prema kopnu koji na-staje za vrijeme stabilnog vremena, jasno je dausred zime ne može dulje potrajati i dobra jenajava skorog juga. Dani s zimskim maestra-lom imali su posebni status kod dalmatinskih



ribara napose u doba plovidbe na jedra. Mo-žda bi se pomnijim istraživanjem ipak našlaveza s alkionidima.

Pasje vrućine

U drugoj polovici srpnja, u ranim jutarnjim sa-tima na nebu se može vidjeti zviježđe VelikogPsa s najsjajnijom zvijezdom sjevernog neba,Siriusom. Kako u to doba na Mediteranu za-počinju najjače vrućine, stari Rimljani su ihpovezali s zviježđem odnosno s najsjajnijomzvijezdom u zviježđu (Sirius) koji su nazivaliPasja zvijezda te i ovo doba nazvali Kanikulodnosno doba pasjih vrućina (Vučetić i Vuče-tić, 2002).

Kanikul počinje 23. srpnja i traje do 24. kolo-voza (Miličević, 1990). Iako u potpunosti nijerazjašnjeno po svemu sudeći s ovim treba po-vezati svetkovinu posvećenu Neptunu koja seodvijala baš 23. srpnja. Naime Neptunalije suse održavale u čast Neptuna, boga izvora, po-toka, tekućih voda uopće, što opet znači zaštit-nika kanala za navodnjavanje, vodovoda iodvodnje. Svetkovine u čast Neptuna na poče-tku Kanikula ne začuđuju jer tada je voda naj-potrebnija. Tako su povezane ljetne vrućine izviježđe Velikog Psa, a s vremenom su se za-boravom vrućine povezale s životinjom psom injegovim ponašanjem za vrijeme vrućina. Nai-me, pas će se rado povazdan izležavati u hla-dovini čekajući da vrućine popuste. Zašto se upučkoj izreci: U pô marča i pas u hlad bježi!spominje pas u ožujku, a nema slične izreke zaljetne vrućine, za sada nije poznato. Ali, vezaVelikoga Psa, psa i vrućina očito postoji.

Perunika

Grci su vjerovali gdje božica Irida glasnica bo-gova s Olimpa, prenoseći poruke bogova du-gom dotakne zemlju da tamo izrastu perunike.Prema staroslavenskoj mitologiji i Hrvati vje-ruju da vrhovni bog Perun gdje gromom pogo-di zemlju tu izraste perunika. Očito istočnaobala Jadrana je obilovala perunikom što bislijedom grčkog vjerovanja značilo da se i du-ga mogla često vidjeti. Da bi se duga mogla vi-djeti, potrebne su kapljice vode (kiša) i brzapromjena vremena. Na Jadranu su česta ne-vremena čije primicanje ili odmicanje od opa-žača obasjavaju Sunčeve zrake i time zadovo-ljavaju pogodnosti položaja Sunca, opažača ikiše za stvaranje duge. A kiše je bilo dovoljnošto potvrđuju navodi o vlažnoj klimi i ljetnim

neverama kod drugih pisaca. Nekoliko anti-čkih pisaca spominje ilirsku peruniku, a naj-stariji od njih je Aristotelov učenik Teofrast(372. � 287. pr. Kr.): Mirisnih biljaka ovdje(prethodno govori o Arkadiji i o Lakoniji) ne-ma, osim što ima perunike u Iliridi i na Jadran-skom moru, a tu je ona izvrsna i bolja negodrugdje. Naime, u vrućim južnim krajevima,kao po (zakonu) suprotnosti, ima obilje miri-snih biljaka. (Nikolanci, 1989a). Danas znamoda na jadranskom području samoniklo rastubrojne vrste, a neke od njih su naši endemikao ilirska perunika (Iris illyrica), jadranskaperunika (Iris pseudopallida), patuljasta ja-dranska perunika (Iris adriatica) i hrvatska pe-runika (Iris croatica). O perunici bi se još mo-glo podosta toga reći kao o njezinoj upotrebikod spravljanja vina, protuotrova, lijekova,mirišljavih krema, miomirisa i kao o božan-skom simbolu koji predstavlja vjeru, mudrost ihrabrost.


Slika 2. Perunike

Figure 2. Irises

HMC-46.qxd:HMC-41 9/25/12 4:37 PM 9

ZAPISI O VREMENU I KLIMI

Blistave kulture srednjeg i bliskog istoka, sje-verne Afrike i Male Azije svakako su bili ma-gnet koji je privlačio i Grke, a oni su do tamomogli doploviti zahvaljujući povoljnim sezon-skim vjetrima. U rano proljeće kada je započi-njala plovidba (po Hesiodu kad prolista smo-kva!) mogli su s vjetrom u krmu zaploviti pre-ma Bliskom Istoku i sjevernoj Africi. U tomeim je neprocjenjivu pomoć pružao sezonskivjetar etezija, vjetar koji je puhao s europskogkopna prema Sredozemnom moru. Na jesenvraćali su se s jugom u krmu. Oba vjetra bilasu povoljna za jedrenje. Za sigurnu plovidbuiznimno je važno bilo poznavati vremenskećudi pa nije ništa iznenađujuće da se u Grčkojrodila meteorologija. Naime slavni je filozofAristotel (384-322. god. pr. Kr.) u svom spisuMeteorologica (četiri knjige) koji je napisaooko 350. ili 340. god. pr. Kr. prvi upotrijebio ri-ječ meteorologija (pod tim pojmom je podra-zumijevao sve što lebdi iznad zemlje, padakroz atmosferu ili je uzdržano u zraku) koja sedo danas zadržala kao naziv za znanost o fiziciatmosfere.

Pri nastojanju Grka da plove prema sjeveru patime i u Jadransko more ovi su vjetrovi vrlovjerojatno bili otežavajuća okolnost. Dakle, uovome slučaju trebalo je plovidbu poduzeti ra-nije u proljeće i s jugom proći Otrantska vrata,a i već krajem kolovoza s etezijama odnosnomaestralom, a prije jesenskih juga, isploviti izJadrana. Dakako, postojalo je još jedno rješe-nje, a to je, osnovati uporišta, faktorije, u koji-ma se moglo sigurno zimovati. Ta je druga va-rijanta bila prihvatljivija jer se povratak mo-gao poduzeti u najpovoljnije vrijeme tijekomljeta. Da su Grci doista imali problema s pro-lazom kroz Otrant, možemo zaključiti po to-me što se već zarana i to u epu o Agronautima(Katičić, 1995) javlja upravo jedna od ovihdviju situacija. U tom epu, a kojeg nam donosiApolonije Rodski (oko 295. � 215. pr. Kr.),Argonauti ubivši Apsirta (to se zbilo na Cresui Lošinju te su se otoci nazivali Apsirtidi) pob-jegoše potjeri Kolhiđana. Kad su već bili na iz-lazu iz Jadrana u njihovu se plovidbu upleteHera, Zeusova žena. U stvari Hera je imaladvostruku ulogu jer je prvo ometala potjeruKolhiđana i to tako da su ih Jadranom pratiležestoke oluje s grmljavinom (nevere), a u slu-čaju Agronauta svoju božansku moć upotrije-bila je malo drugačije. Evo kako:

Već im se pričinjalo da u tamnoj modrini videKeraunijsko gorje.I tada se u sebi zabrine Hera,zbog Zeusovih nauma s njimai zbog silne mu srdžbe.Smišljajući kako bi uspješno dovršila njihovuplovidbu,u lice im nagna olujne vjetrove;a ovi ih dograbe i ponesu natragna krševitu Elektridu. (Križman, 1979)

Olujni vjetrovi, koje je Hera nagnala u lice Ar-gonautima pri njihovom izlasku iz Jadrana,mogli su biti samo s juga i to jugo (široko, ši-lok, SE) ili još i oštar (S). Argonauti su vjero-jatno plovili vanjskim rubom jadranskih oto-ka, a moguće i otvorenim morem (O plovidbisredinom Jadrana vidi u Kirigin at all. 2009).Vjetar je bio tako snažan i dugotrajan da ih jeponio do Elektride, otok pred ušćem rijekePad. Prema mitskoj predaji Hera je to učinilada bi spriječila povratak Argonauta prije negoli se očiste od grijeha zbog Apsirtovog uboj-stva. Ovo je mogli bi reći uobičajena slika jugana Jadranu (Vučetić i Vučetić, 2002).


Slika 3. Duga

Figure 3. Rainbow

HMC-46.qxd:HMC-41 9/25/12 4:37 PM 0

Ovdje se pojavljuje još jedan znak nenaklonihvremenskih prilika u Otrantu. To je Keraunij-sko gorje i Akrokeraunijski rt. Već samo imeovoga gorja upućuje na olujno mjesto jer grč.keraunios znači gromom ošinuti, gromovit.Dapače, to je mjesto bilo toliko pogibeljno dasu kasnije Rimljani tim imenom nazivali svakotakvo po olujama opasno mjesto.

Spomenut ćemo i Pseudo Skilaksov Periplus.Peripli jesu književna djela u kojima se opisujeplovidba uz određeni kraj te bi ih se hrvatskimoglo nazvati oplovljenja. To su bili neka vr-sta antičkih peljara.

Pseudo Skilaks je ustvari nepoznati antički pi-sac, a ovo pomalo čudno ime dobio je zahva-ljujući svom djelu Plovidba morem uz obalenastanjene Europe, Azije i Libije koje se nekovrijeme pripisivala pravom Skilaksu koji je ži-vio potkraj VI st. pr. Kr. Pretpostavlja se da jeovo Pseudo Skilaksovo djelo nastalo između390. i 330. god. pr. Kr., međutim tekst koji sesačuvao do danas pretrpio je tijekom stoljećamnogobrojne dopune, preinake pa i mnogeprepisivačke greške na što je posebno uputionaš čuveni filolog, arheolog i povjesničar MateSuić (1915. � 2002.) u djelu Istočna jadranskaobala u Pseudo Skilakovu periplu. U Peripluse navode mnogi narodi koji žive na istočnojjadranskoj obali, zatim rijeke, otoci, gradovi teudaljenosti i vrijeme, obično u danima, potre-bno da se preplovi određena razdaljina. Iako uovome djelu nemamo izravno spominjanjevremena ili klime na Jadranu, ipak zbog navo-đenja udaljenosti luka i potrebnog vremena zaplovidbu od jedne do druge, neizravno se mo-gu analizirati povoljni odnosno nepovoljniuvjeti za plovidbu, a što onda ukazuje i na vre-menske uvjete koji vladaju na određenim dio-nicama puta. Detaljnija meteorološka analizaPseudo Skilaksova Peripla još nije obavljena.

Aristotel (384. � 322. pr. Kr.) je načinio kartutada poznate zemlje (ekumene) i podijelio jena klimatske pojaseve. Jadran smješta u umje-renu zonu. Rekonstrukciju Aristotelove karteobjavio je povjesničar pomorstva i povijesnogzemljopisa Mithad Kozličić (Kozličić, 1995).Četiri stoljeća nakon Aristotela, Strabon izAmasije (64. pr. Kr. � 19. po. Kr.) opisat će tajumjereni klimatski pojas riječima: Čitava ilir-ska obala ima izgrađene gradove sa priklad-nim lukama, a isto tako i susjedni otoci. Nasu-prot, talijanska obala je bez većih luka. Osun-čani dijelovi obiluju dobrim plodovima, pose-

bno maslinama i izvrsnom lozom. Niti jednomjesto nije neplodno. (Marković, 1985).

Još jedan antički pisac spominje vrijeme na Ja-dranu. To je Pseudo Skimno koji je opisao,vjerojatno oko 110. � 100. pr. Kr., tada poznatidio svijeta, Europu, Aziju i Libiju (Afriku).Takvi opisi nazivani su Periegeza (obilasci ilikopneni putopisi). Iz ove Periegeze zanimanas opis vremena na Jadranu kojeg PseudoSkimno donosi u usporedbi s crnomorskim.Naime tada se vjerovalo da su Jadransko i Cr-no more odvojeni ne širokom prevlakom, a ida se s jednog visokog brda, Haemus, moguvidjeti i jedno i drugo more. Evo što o tome pi-še Pseudo Skimno.

A zrak je nad njima drukčiji od crnomorskoga,iako su Crnom moru blizu;nije, naime, snjegovit ni suviše hladan,a osobito, vlažan sveudij ostaje.No, žestok je i prevrtljivo se mijenja, ponajvišeljeti;njime šibaju munje, udaraju gromovi i bijesnevihori. (Križman, 1979)

Iz ovoga se da zaključiti o blagim i vlažnim zi-mama na Jadranu, ali i o čestim iznenadnimljetnim neverama.

Osim što je vrijeme bilo poticajni, ne smije sezaboraviti da je bilo i ograničavajući čimbenikplovidbe po moru. Uz to je vrijeme imalo ne-slućene razmjere utjecaja na život čovjeka i nakopnu. Svakako da bi se i iz raznih, napose pi-sanih dokumenata, koji se ne dotiču mora iplovidbe također mogla naći nit vremenskih iklimatskih zbivanja na određenom području.U tom kontekstu spomenimo da je već Hero-dot povezivao vrijeme i klimu s pojavom raz-nih bolesti. I najglasovitiji antički liječnik Hi-pokrat (460. � 377. pr. Kr.) tu vezu vremenskihprilika i bolesti potvrđuje. Štoviše, Hipokratima izuzetno loše mišljenje o južnom vjetru zakojeg kaže da kvari (mijenja boju) vino, ali za-mućuje Sunce, Mjesec i druge zvijezde. Za-nimljiva je epizoda iz njegova života kada jena poziv ilirskog kralja odbio doći u Ilirik dabi suzbio kugu koja je vladala u tim krajevima.Taj svoj postupak je objasnio potrebom daostane u Ateni jer je predvidio (prognozirao)prema obavijestima o vjetrovima koji su tadapuhali u Iliriji da će se bolest proširiti do nje-govog grada. Po tome bi se dalo zaključiti dasu tada u Iliriji puhali vjetrovi od sjeveroza-



padnog do sjeveroistočnog smjera (od tra-muntane do bure).

Još jedan znameniti antički liječnik, istina pu-no “mlađi”, spominje Ilirik. To je Galen (129.� 199.) koji kaže da je nježna, glatka i crvenakosa stanovnika Ilirika rezultat utjecaja vlažnei hladne klime (Sijerković, 1996). Po ovomenavodu gdje Galen spominje uz vlažnu i hla-dnu klimu čini se da su ratoborni Rimljaniimali i ponešto drugačiji doživljaj ilirske klimei vremena.

Nemoguće je govoriti o tijeku povijesnog pro-nicanja u vremenska zbivanja na Jadranu, a nespomenuti Diomeda, sina Tidejeva. Otac muje bio kralj Arga, poznatog grada na Pelopo-nezu. Diomed je stekao slavu kao jedan odEpigona ili Potomaka. Prozvani su Epigoni jernjihovim očevima nije uspjelo osvojiti gradTebu, a oni su kao njihovi potomci osvojili iopljačkali taj bogati grad. Besmrtnu slavu ne-ustrašivog junaka koji se nije susprezao napa-sti i olimpske bogove stekao je u bitkama po-dno Troje. Božanska zaštitnica bila mu je Pa-lada Atena, kći Zeusova, božica mudrosti i ra-tne vještine. Bio je među onim Grcima koji suušli u Troju u drvenome konju. No, prije togadogađaja, u bitci s Enejom ranio je božicu lju-bavi Afroditu kada je zaštitila svog sina Enejui spasila ga od sigurne smrti. RanjavanjemAfrodite, Diomed je stekao najveću slavu, ali iizazvao srdžbu božice što mu je odredilo tijekbudućeg životnog puta. Naime, za osvetu zaranu i nanesenu uvredu, Afrodita je opčinilaDiomedovu ženu Egijaleju i navela je na pre-ljub s mnogim ljubavnicima pa čak i s Kome-tom sinom najbližeg Diomedovog druga Ste-nela. Vrativši se nakon rata pod Trojom u svojgrad Argos, morao je sa svojim suborcimapobjeći pred mnoštvom ljubavnika svoje žene,koji su ga htjeli ubiti. Tako je izbjegao sudbinuAgamemnona, kojega je u Mikeni ubila njego-va žena Klitemnestra, nakon povratka iz rata(Agamemnonovo žrtvovanje Ifigenije, kćeriKlitemnestrine, za naklonost bogova vjetraprouzročilo je njegovu smrt. Po tome se viditadašnja duboka veza života i smrti sne/naklonošću vremenskih prilika). Nakondugotrajnog lutanja zapadnim Sredozemljem,naselio se u italskoj zemlji Dauniji na Jadran-skome moru, gdje se oženio s kćeri kraljaDauna i osnovao kraljevstvo, s glavnim gra-dom Argiripom (vjerojatno na poluotokuGarganu). Prema mitu, još je za života, zahva-

ljujući zaštitnici Ateni, štovan kao polubog, anjegov je kult bio raširen na zapadnoj i istoč-noj obali Jadrana. Ne zna se kako je Diomedskončao. Jedni tvrde da ga je kralj Daun naprijevaru ubio, a drugi da su njega i njegovesuborce ubili Iliri.

Prema mitovima, Diomed i Trojanac Antenordoplovili su (odnosno Diomed je bio bačenolujom) na područje Jadrana. Opširne studijeo antičkim zapisima koji se odnose na ilirskopodručje pa tako i o Diomedu na Jadranu ob-javio je Radoslav Katičić (1995) odakle dono-simo prijevod tumačenja nastanka imenaAdrija iz rječnika Etymologicum magnumkompiliranog u prvoj polovici 12. stoljeća.

Adrija: Grad u Etruriji. Pripovijeda da ga jesagradio Diomed i dao mu ime Etrija: jer kadje došao na to mjesto za nevremena nastala jevedrina (αíθραí = etrija). A drugi su iskvarili toime i nazvali su taj grad Adrija.

I po ovome se vidi koliki se značaj davao Dio-medu i njegovom djelovanju na Jadranu, ali nistvaranje grada pa ni ovaj kratki prikaz na-stanka riječi Adrija nije mogao proći bez vre-menskih zbivanja. Onako kako i dolikuje vre-menu na Jadranu smjena nevremena i vedrineočito je bila dovoljno dojmljiva da i gradu po-dari ime. Slijedom prethodne etimologije izimena grada nastalo je i ime za Jadransko mo-re. Po tome ovo je vedro more ili točnije morepod vedrim nebom pa i usprkos povremenimneverama. Na istočnoj obali Jadrana Diome-dov duh se sačuvao kao toponim razdjelnicebure i juga današnjega rta Ploča (Vučetić i Vu-četić, 2002). Naime u starome vijeku taj rt na-zivan je Promontorium Diomedis, a kao ja-dransku vremensko-klimatološku razdjelnicuprvi put spominje Plinije Stariji (23. � 79.) usvom poznatom djelu Naturalis Historia, liberIII, caput 22. (Čače, 1997). Grci su rt, ali i cije-li poluotok, nazivali Hyllis, Hilički, prema sta-novnicima koji su na njemu obitavali.

Postoji još jedan naziv za taj rt, koji se i danasčesto upotrebljava, punta Planka. Riječ je gr-čkoga podrijetla, a dolazi od glagola πλαζω,udarati, tući. Pred rtom je, naime, otvorenomore, te ga valovi s pučine neometano zaplju-skuju. Moguće da naziv potječe od Hila, pa bitime bio i najstariji naziv za taj pogibeljni rt.Ako je Diomedov rt najopasnija točka istočneobale Jadrana gdje se susreću jugo s južnog ibura s sjevernog Jadrana, tada je zasigurno



područje Palagruže s obzirom na plovidbu naj-opasnije mjesto na cijelome Jadranu. Uz Pala-gružu se ni ljeti nije ugodno zateći po sjevero-zapadnjaku. Ponekad je to ubitačni sjeveroza-padnjak koji uzburka more do nepodnošljivo-sti, a nastaje nakon prolaznog pogoršanja vre-mena (nevere) na sjevernom Jadranu, a pone-kad se neuobičajeno jako razmaše etezija, ta-kođer sjeverozapadnog smjera. No, Palagružaje bila pogibeljna, ali i izuzetno važan oslonacna transjadranskom putu. Plovidbeni put odMonte Gargana do Palagruže (Diomedovotok) te do istočne obale Jadrana, Diomedo-vog rta (Ploča, Planka), jest Diomedov plovid-beni put. Danas se zna da se na području Pala-gruže u određenim vremenskim uvjetima stva-ra u većini slučajeva plitka depresija (područjeniskog tlaka) nazvana palagruški minimum.Za prelaze preko Jadrana trebalo je sreće, bo-žanska zaštita s Olimpa, ali i izuzetno dobropoznavanje vremenskih ćudi. Oni koji te uvje-te nisu ispunjavali zauvijek su nestali u mor-skim dubinama.

Da prijelazi preko Jadrana nisu bili bezazleni,pa ni za vojne brodove, dokazuje zapis o pro-konzulu Aulu Gabiniju. On je, naime, došao uIlirik tijekom zime (vjerojatno 48. pr. Kr.) i uratu protiv Ilira nije se mogao pomoći morna-ricom jer su oluje na moru sprečavale promet(Penzar, Penzar i Orlić, 2001). Očito duga jetradicija prekida brodskih veza na Jadranuzbog nevremena. Zbog toga su u povoljnimuvalama postojala privezišta (kolone) isklesa-ne u živom kamenu koje se još ponegdje i da-nas mogu vidjeti (Petrić, Radić Rosi i Vučetić,2009). Moguće da olujne i k tomu hladne isnježne zime nisu uvijek bile odlika ovogapodneblja pogotovo ne cijele obale. Veća jevjerojatnost da su vladala razdoblja s povoljni-jim i manje povoljnim vremenskim uvjetima.No, prema sadržaju pisma koje je Marku Tuli-ju Ciceronu (Marcus Tullius Cicero, 106. � 43.pr. Kr.) uputio Publije Vatinije zapovjednikvojske u taboru u Naroni, zime u Dalmaciji ni-su bile baš ugodne. I ne samo to, već se čini dasu Rimljani bili zatečeni vremenskim ćudima.


Slika 4. Punta Planka (Ploča) - Promontorium Diomedis

Figure 4. Punta Planka (Ploča) - Promontorium Diomedis


…Pošao sam u Dalmaciju kad su upućenemolbe bogovima: 6 utvrđenja sam osvojio, sa-mo ovo što je bilo najveće, četiri puta sam većzauzeo. Zauzeo sam naime, četiri kule, četirizida i cijelu tvrđavu. Od nje su me odagnalisnjegovi, studen, kiše. Bio sam prisiljen, mojCicerone, nedostojno napustiti već osvojenigrad i dobiveni rat. (preveo: Uroš Pasini). Pi-smo nosi nadnevak 5. prosinca što ukazuje daje zima bila doista uranila.

Vrijeme i klima, današnjim rječnikom rečenometeorologija, javlja se i u lijepoj antičkojknjiževnosti napose rimskih pisaca. Ipak prvospomenimo grčkog pisca tvorca klasične grčketragedije Eshila (525. � 456. pr. Kr.) i njegovodjelo Okovani Prometej gdje u stihovima 836-841 spominje buru na Jadranu. Ovo je mogućenajstarije spominjanje nekog vremenskog sta-nja na Jadranu.

…odande si pobjesnjevši priobalnim putom su-nula do velikog Rejina zaljeva, od kojega te bi-je bura na povratnim putovima; u budućemvremenu onaj morski zaljev, znaj dobro, zvatće se Jonski, kao spomen tvojega hoda svimsmrtnicima.(Katičić, 1995)

Od rimskih pisaca nemoguće je ne spomenutiPublija Vergilija Marona (Anda u sj. Italiji 70.pr. Kr. � Brundizij, 19. pr. Kr.) i njegove pa-stirske pjesme Ekloge te epove Georgike iEneida. U tim djelima mnogobrojni su opisioluja napose na moru kad čitavo ga iz dnauskomešaše zajedno i Eur i Not i Afrik, koji če-sto donosi oluje, te prema obalama valjajuogromne valove (Eneida, Prvo pjevanje, pre-veo S.I., 1939.). U Pjesmama o gospodarstvu,u poglavlju Znakovi nevremena, Vergilije do-nosi uočeno ponašanje životinja koje prethodinevremenu: Ali kada sijeva sa strane ljetnogBoreja te dom Eura i Zefira grmi, sve poljaneplivaju punim jarcima i svaki brodar savija namoru mokra jedra. Nikada nije kiša nikome iz-nenada naškodila; ili su pred njim, kad se di-zao, visoko zrakom leteći ždralovi bježali unajniže nizine, ili je telica, gledajući na nebo,raširenim nozdrvama hvatala zrak, ili je cvrku-tava lastavica oblijetala jezera, a žabe u blatukreketale staru svoju tužaljku. Češće je već imrav iz unutrašnjosti kuće jaja iznosio, uskimputem idući, i golema duga pila vodu i jato vra-na u velikoj povorci odilazeći s paše zalepetalogustim krilima. Uz mnoštvo drugih zapažanja ipreporuka Vergilije kaže: Ako pak promatrašnaglo sunce i mijene mjeseca, kako redom je-

dna za drugom slijedi, nikad te neće prevaritisutrašnji sat, niti ćeš biti zatečen varkom vedrenoći. Svi ovi Vergilijevi stihovi mogu se i dandanas naći u pučkim izrekama o vremenu (Si-jerković, 1996), ne samo u Hrvata već i u veći-ni sredozemnih naroda. Možda najpoznatijesu izreke vezane uz zalazak Sunca: Ako Suncezalazi u crvenom nebu � bit će lijepo vrijeme,(Gollner, 1972), te mnogobrojne vezane uzponašanje žaba: Kad pjeva žaba krastača sažabom kreketušom, sigurno će kiša i tramunta-na (Šimunković, 1986), ali i one koje ukazujuna stanje atmosfere na određenoj strani svije-ta: Pulenat šporak � nevera na vrota (Zapadprljav, nevera na vrata) (Vučetić i Vučetić,2002), u ostalom kako i Vergilije navodi.

Marko Anej Lukan (39. � 65.) u svom djelu Debello civili ili Pharsalia spominje blagi zapadnivjetar na jadranskoj obali: Qua maris Adriacilongas ferit unda Salonas / Et tepidum in mol-les zephyros excurrit Iader, (Gdje val Jadran-skog mora udara u izduženu Salonu a mlačnise Jader ispružio u susret blagim zapadnim la-horima,) (Križman, 1979). Zephyros je pozna-ti vjetar na Jadranu danas znan kao ugodnirashlađujući ljetni maestral, a napose je poz-nat zadarski kanal po čestom maestralu. Stogane začuđuje spominjanje zephyrosa i rimskogIadera današnjega Zadra. (Nikolanci, 1989b)

Za vrijeme i klimu na Jadranu nezaobilazan jePlinije Stariji (Caius Plinius Secundus, rođen23., a poginuo 24. 8. 79. pri erupciji Vezuva) injegovo djelo Naturalis historia (Poznavanjeprirode) koje se sastoji od 37 knjiga. To je en-ciklopedijska zbirka znanja o svim važnijimnaukama antike. Već u II knjizi donosi ono štonas ovom prigodom zanima, Svemir i meteoro-logija. Tu se može naći zanimljivih zapisa opojavi krugova (halo i vijenac) oko Sunca iMjeseca, istovremeno više sunaca (pasunaca)na nebu, rasprave o munjama, kiši, pljuskovi-ma, vjetru, oblacima, dugi (od Sunca i Mjese-ca), tuči, snijegu, mrazu, magli, rosi, o čudno-vatim kišama blijedim kao mlijeko, crvenimkao krv i razna druga tada neobjašnjiva čuda.

Posebno detaljno Plinije opisuje vjetar i u tomdijelu spominje i naše krajeve. Naime u glaviXLV Ponovno o vjetrovima govori o različitimuzrocima nastanka vjetra te spominje jednušpilju u Dalmaciji iz koje navire olujni vjetar(vihor) pa i onda kada je miran (tihi) dan. Ta-kođer navodi da je ime mjesta (vjerojatno ublizini špilje) Senta. Vjerojatno je ovdje treba-



lo stajati Senia što je ime današnjeg Senja, a sobzirom na poznatu senjsku buru ne bi bilo ni-kakvo čudo da Plinije zna za to mjesto. Do po-greške je lako moglo doći u bilo kojem trenu-tku, a onda se prepisivanjem prenijela do da-nas. (Penzar, Penzar i Orlić, 2001)

Plinijevo djelo Naturalis historia je nezaobila-zno pri proučavanju povijesti meteorologije,ali na žalost u nas u meteorološkoj struci nijejoj posvećena dovoljna pozornost i čini se daće još pričekati do detaljnije raščlambe. Većsmo spomenuli da Plinije prvi donosi vijest ojadranskoj vremenskoj-klimatskoj razdjelnici,punti Planka ili Ploča, pod imenom Promonto-rium Diomedis, što bi već bilo dovoljno da muse da važnije mjesto u istraživanju vremenskihi klimatskih zbivanja na hrvatskom Jadranu.

Spomenimo ovdje i simbol Sredozemlja, ma-slinu i maslinovo ulje. Plinije navodi da je naj-bolje na svijetu Licinijevo ulje (Licinianumoleum nazvano po predstavniku rimskog rodaLicinija) iz Italije, a zatim jednako da su dobraona u Istri i u Betici. Savršenstvo maslinovog

ulja, što je svakako doprinos povoljnosti klimeistarskoga poluotoka, spominje i poznati rim-ski pisac epigrama Marko Valerije Marcijal(40. � 103.). Naime, hvaleći Kordubu (današnjigrad Kordobu) navodi: Kordubo, koja si rod-nija od uljevitog Venafra/ a savršena koliko iulje u amfori iz Istre. (Križman, 1979). U ovugrupu pohvala našim krajevima svakako spa-da i ono Kasiodorovo. Kasiodor (oko 490. �583.) hvali plodine i podneblje Istre: Vaš namje, naime kraj posve blizu; smjestio se ponadJonskoga zaljeva, prepun je maslina, nakićenusjevima, bogat vinovom lozom ; u njemu jekao iz tri vimena tako reći nabrekla od izvrsnihplodova, poteklo svakojaki urod u obilju ka-kvo se može poželjeti……Ispružio se premasjeveru, te ima divno blago podneblje. (Kri-žman, 1979). Ugodno i plodonosno istarskopodneblje nije moglo ostati nezamijećeno, ajedna od naših najstarijih maslina je ona naBrijunima (Petrić i Vučetić, 2007). A što se ti-če masline, ona je dobila punu zadovoljštinupočetkom 20. st. kada je klima sredozemnihobala nazvana klima masline.


Slika 5. Maslina stara oko 2000 god. � Zastražišće, otok Hvar.

Figure 5. An olive tree about 2000 years old � Zastražišće, the island of Hvar.


Ovaj kratki odabir antičkog spominjanja vre-mena i klime na Jadranu primjereno je zaklju-čiti, iako se radi o 6. stoljeću, opisom bure iučinaka koje može izazvati. Naime, SpiridonBrusina (Brusina, 1889) prenio je vijest, a dabi upozorio meteorologe, koju je doznao odprof. Vladimira Klaića i njegovome otkrićuspominjanja naše bure u djelu Prokopijevu“De bello Gothico”. In Dalmatia vero, qualecontra hanc urbem in adversa continente sitaest, malus ac vehementissimus bacchatur: quiquoties flare coeperit, in via neminem reperireest: at omnes se domi tenent. Is enim est ventiimpetus, ut equitem cum equo in sublime ra-piat, ac diu per auras circumactum, quocum-que sors tulerit, proiiciens enecat. (Corpusscriptorum historiae Byzantinae, 1833, Acade-miae litterarum regiae Borussicae, I., 15.,77.str.)

(U prijevodu: Na istočnoj obali Jadrana bučiloš i žestok vjetar: kad god počne puhati niko-ga nećeš naći na putu, jer se svi zadržavaju kodkuće. To je, naime, navala vjetra koji diže uviskonjanika s konjem, dugo ga okreće i nasrće,bacajući ga…)

Po tom je dakle vidjeti, da je “bura”onda baštako kao i danas nemilice bijesnila diljem hr-vatsko-dalmatinskog Primorja. Općenito pakrašireno mnijenje, da je “bura”onako jaka po-stala od toga, što su posječene primorske šume,teško da je osnovano, jer u Prokopijevo je vri-jeme jamčano bilo mnogo šuma, pak eno vidi-mo, da su se onda baš kao i danas, kad je “bu-ra”najviše bijesnila, ljudi zaklanjali u svoje ku-će. Saznajemo još, da je onda mogla u zrak di-gnuti konja, kao što danas zna dignuti i odnije-ti krov kuće ili izvrnuti željeznički vlak (Brusi-na, 1889).

ZAKLJUČAK

Spominjanje vremena i klime na Jadranu udoba antike prenijelo se do današnjeg vreme-na posredstvom pisane riječi koju su ostavilimnogi antički pisci. Ponekad se u njihovimdjelima izrijekom govori o vremenu i klimi i utom slučaju to su vrlo vrijedni zapisi iz kojih semogu izvući važne spoznaje o vremenu na Ja-dranu. U drugu grupu spadaju oni zapisi kojineizravno govore o vremenu. Prvenstveno setu misli o stradanjima za vrijeme plovidbe namoru, ali i o zapisima o mogućnostima uzgojabiljaka, životinja, izgubljenim ili dobivenim

bitkama i na mnoge druge čovjekove djelatno-sti koje su ovisile o vremenu. Ovdje treba do-dati i pisce lijepe antičke književnosti koji usvoje stihove unose tadašnje znanje o zbivanji-ma u atmosferi. Također donose i zapažanja izprirode za koja se vjerovalo da su predznakvremenskih zbivanja, a sačuvana su u dana-šnjim vremenskim pučkim izrekama. I daka-ko, ostaju mitovi i vjerovanja u kojima se zbi-vanja u atmosferi pripisuju nadnaravnim sila-ma. Ni tu se povezanost do današnjih dana ni-je izgubila, istina možda ju je teže uočiti ili jena putu, pod pritiskom novih spoznaja, da se upotpunosti izgubi.

Očuvanju antičkih spoznaja, mitova i vjerova-nja pa i onih ranijih, doprinijeli su i Hrvati,kao i većina sredozemnih naroda. Nenametlji-vo antičkoj spoznaji dodaju svoju životnu di-menziju pretkršćansku (Perun), a zatim i kr-šćansku (sv. Nikola) i time pokazuju svoju pri-lagodljivost i uljudbenost.

Prikazani zapisi ukazuju na tipična vremenskastanja na Jadranu. Dakako, najupečatljivija jebura, vjetar koji i danas zadaje straha, ali ni ju-go nije bezazleno i svakako je priječilo nesme-tani izlazak iz Jadrana što je antičkom pomor-cu morala biti teška kušnja. Ljetne nepogode(nevere) mora da su ostavile jak dojam na po-morce pa se i povezuju, slično kao i brzo raz-vedravanje nakon nevere, s imenom ovogamora. Svjetlosne pojave u atmosferi nad Ja-dranom kao duga, halo, vijenac, sijevanje uzgrmljavinu i dr. svakako su bile dojmljive, tesu bile povezivane s božanskim silama.

Na žalost moramo zaključiti da je opsežnijihmeteoroloških istraživanja ove daleke povije-sti, a tiču se hrvatskog dijela Jadrana, zamje-tno malo. Time, s meteorološke strane, nijeistraženo ni sudjelovanje Hrvata u prihvaća-nju i prenošenju antičkog znanja o vremenu.Slijedom toga ni ovaj dio povijesti jadranskemeteorologije nije dovoljno istražen što je i zastruku manjkavo, a i neprihvatljivo u želji i na-stojanju utvrđivanja povijesnih početaka zna-nosti o vremenu i mjestu i ulozi Hrvata u sre-dozemnom i europskom kulturnom krugu.

LITERATURA

Brusina, S., 1889: Primorska “bura”u šestomstoljeću po Isusu, Glasnik hrvatskog nara-voslovnog družtva, god. IV., 231.



Bilić, T., 2005: Navigacija prema zvijezdama uprethistoriji i antici (II. dio), Naše more,god. 52, br. 1-2, lipanj, 88-98.

Čače, S., 1997: Promontorium Diomedis, Ra-dovi, Sv./Vol., Zadar, 35(22), 21-44.

Gollner, M., 1972: Od primitivne do naučneprognoze vremena, Gospodarski list, Za-greb, 32 pp.

Herodot, 2000: Povijest (preveo i priredio D.Škiljan), Matica hrvatska, Zagreb, 900 pp.

Katičić, R., 1995: Illyricum mythologicum,Antibarbarus, Zareb, 483 pp.

Katičić, R., 1998: Božanski boj, Ibis grafikad.o.o., Zareb/Mošćenička Draga, 378 pp.

Kirigin, B., A. Johnston, M. Vučetić and Z.Lušić, 2009: Palagruža � The Island of Dio-medes � and Notes on Ancient Greek Navi-gation in the Adriatic, A Connecting Sea:Maritime, Interaction in Adriatic Prehisto-ry, S. Forenbaher (ur.), [BAR 2037], Ox-ford, 137-155

Kozličić, M., 1995: Atlas � kartografski spo-menici hrvatskog Jadrana, AGM, Zagreb,392 pp.

Križman, M.,1979: Antička svjedočanstva oIstri, Čakavski sabor, Pula-Rijeka, 376 pp.

Mardešić, P., 1964: Vatra sv. Ilije, Pomorskaenciklopedija, V�Ž, 8, Jugoslavenski leksi-kografski zavod, 36.

Marković, M., 1985: Opis Panonije i Ilirika uStrabonovoj Geografiji, Geografski glasnik,br. 47, 153-161.

Miličević, M., 1990: Rimski kalendar, Latinaet Graeca, Zagreb, 145 pp.

Nikolanci, M., 1989a: Iris Illyrica, VAHD, sv.82, 63-80.

Nikolanci, M., 1989b: O imenu salonitanske ri-jeke, VAHD, sv. 82, 109-115.

Novak, G., 1932: Naše more, Jadranska straža,Zagreb, 356 pp.

Penzar, B., I. Penzar i M. Orlić, 2001: Vrijemei klima hrvatskog Jadrana, Dr. Feletar, Za-greb, 258 pp.

Petrić, N. i M. Vučetić, 2007: Najstarije masli-ne hrvatskog jadranskog područja, HistriaAntiqua, vol. 15(2007), 397-406.

Petrić., N., I. Radić Rossi i M. Vučetić, 2009:Luka grada Hvara od prapovijesti do sre-dnjeg vijeka, Histria Antiqua, vol. 17(2009),157-168.

Radić, F. i V. Vuletić-Vukasović, 1888: Tri no-va predhistorička predmeta s otoka Korču-le, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu,br. 10, 46-47.

Sijerković, M., 1993: Hrvatski vremenari,Školske novine, Zagreb, 138 pp.

Sijerković, M., 1996: Pučko vremenoslovlje,Otvoreno sveučilište, Zagreb, 207 pp.

Svetoni, C. T., 1956: De vita caesarvm, LibriVIII (preveo: S. Hosu: Dvanaest rimskihcareva), IBI. Zagreb, 396 pp.

Šimunković, Lj., 1986: Meteorološke narodneposlovice, Vijesti � pomorske meteorološkeslužbe, br. 1-4, 25-33.

Vučetić, M., 2005: Vatra na vrh jarbola, More,god XI, br. 128, prosinac, 96-98.

Vučetić, M., 2007a: Od Dioskura do sv. Niko-le, Hrvatska revija, god VII/2007, br. 1, 118-121.

Vučetić, M., 2007b: Što je vatra Svetog Elma?,Priroda, god 97, br. 957, 5/07, 55-58.

Vučetić, M., 2009: Vatra svetog Elma � Vatrasvetog Nikole, Jadranska meteorologija,Godina LIV (2009), 48-53.

Vučetić, M., 2010: Glavica i vremenske neda-će, Križ u odjecima riječi, Zbornik radovapovodom 20. obljetnice blagoslova Križa naGlavici iznad Staroga Grada, ur. MarinkoJurić Peretov, 15-20.

Vučetić, M., i V. Vučetić, 2002: Vrijeme na Ja-dranu � Meteorologija za nautičare, Fabra,Zagreb, 129 pp.

Vučetić, V. i M. Vučetić, 2003: Fenološke zna-čajke na području Zavižana, Šumarski list,7-8; 359-372.



VRIJEME I KLIMA JADRANA U ANTIČKIH PISACA … · Dioskuri - Sv. Nikola U meteorologiji vatra...

Documents

Transcript of VRIJEME I KLIMA JADRANA U ANTIČKIH PISACA … · Dioskuri - Sv. Nikola U meteorologiji vatra...