vrata - CRNVO · Drvo je obrađeno i profilisano da bi izgledalo lijepo, i, takođe, Zašto čuvati...
-
Upload
nguyennguyet -
Category
Documents
-
view
217 -
download
3
Transcript of vrata - CRNVO · Drvo je obrađeno i profilisano da bi izgledalo lijepo, i, takođe, Zašto čuvati...
vratau tradicionalnoj arhitekturi boke kotorske i njihova restauracija
ImpresumVr
ata
u tr
adic
iona
lnoj
arh
itekt
uri B
oke
Koto
rske
i njih
ova
rest
aura
cija
Izdavači: EXPEDITIO
Svenska Byggnadsvårdsföreningen
Donator:SIDA - Swedish International Development
Cooperation Agency
Autor: EXPEDITIO, Aleksandra Kapetanović, arh. konzervatorKoautori:Jasminka Grgurević, slikarka konzervatorIlija Lalošević, arhitekta konzervatorKonsultant:Calle von EssenTekst:EXPEDITIO i učesnici 3. radnog kampa restauracije na palati
Visković (imena navedena na str. 13)Materijal iz publikacije Conservation and Design Guidelines for Zanzibar Stone Town (str. 31-34)Fotografije:EXPEDITIO, Stevan Kordić, Bojana Pražić, Kristina Janjetović
Crteži:EXPEDITIO
Branislav Kojić, Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu (str. 20)Ilija Lalošević (str. 46, 47)Dizajn:EXPEDITIO
Štampa:Biro Konto, Herceg Novi
Titaž:600 primjeraka
© 2006 EXPEDITIO
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Zašto čuvati tradicionalna vrata? 4O publikaciji 6
I - Volonterski radni kampovi restauracije
Volonterski radni kampovi restauracije 7Saradnja EXPEDITIO i Svenska Byggnadsvårdsföreningen 8Radni kampovi restauracije u Perastu 9
II - Vrata
Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske 17Osnovne karakteristike vrata 18Tipovi vrata 25
III - Restauracija vrata
Uzroci propadanja drvenih vrata 31Principi restauracije 32Proces restauracije 35
Materijali 42Detalji novih vrata po uzoru na tradicionalna 46Primjeri neodgovarajućih rješenja 48
Literatura 50
Sadržaj
4
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Prethodni vijek je bio optimističan za sve nove stvari
i materijale koji su se pojavljivali. Sa novim mašinama
i materijalima život je postao lakši. Ili je bar tako
izgledalo u početku.
U oblasti Boke Kotorske, kao i u Švedskoj, mo-
derni materijali su zamijenili veliki dio tradicionalnih
materijala u gradnji. Tokom XX vijeka broj
građevinskih materijala koji se koriste u Švedskoj
porastao je sa oko 500 na oko 50 000. To je dovelo
do mnogobrojnih problema. Zbog toga je, tokom
posljednjih 10-20 godina, upotreba tradicionalmih
materijala i tehnika postala ponovo popularna u
Švedskoj. Šta je razlog tome?
- Tehnički. Tradicionalno, majstori su pažljivo birali materijale, na primjer drvo za vrata i prozore.
U oblasti gdje ja živim postoje prozori iz XVIII vijeka
koji su još uvijek u dobrom stanju. Njih je takođe lako
popraviti; ako je neki dio istrulio samo se zamijeni
novim. Međutim, kada se radi o metalnim i plastičnim
prozorima, postavlja se pitanje da li je moguće ili
ekonomično popravljati ih, jer ćete najvjerovatnije
morati zamijeniti cijeli prozor ili vrata zajedno sa
okvirom, što je skupo. Mnoge nove materijale koji se prodaju uz objašnjenje “ne zahtijevaju nikakvo održavanje”, veoma je teško, ili čak nemoguće održavati ili popravljati. - Estetski. Mnogi stari prozori nisu napravljeni
samo da propuštaju svjetlost u prostoriju. Drvo je
obrađeno i profilisano da bi izgledalo lijepo, i, takođe,
Zašto čuvatitradicionalna vrata ?
da bi omogućilo “igru” svjetlosti i sjenki. Moderni
metalni ili plastični prozor je jednostavno ravan i
nije dizajniran da bude lijep. Stara vrata često imaju
određene ukrase ili predivne rezbarije. Još jedna
razlika se ogleda u izgledu materijala kada počnu da
stare – tradicionalni materijali sa godinama često i dalje izgledaju lijepo, a ponekad postaju čak i ljepši dobijanjem patine. Ali, da li ste ikada vidjeli da nešto od plastike postaje ljepše kako stari? - Istorijski. Oblici, obrasci ili ukrasi na starim
vratima su važni da se sačuvaju za budućnost. Oni
mogu ispričati mnoge priče i biti svjedočanstvo za
buduće generacije. Oni takođe mogu pružiti važna
znanja o, na primjer, različitim vrstama spojeva, itd.
Ove činjenice mogu biti korisne ne samo prilikom
popravke ili izrade novih vrata na tradicionalan
način, već i za pružanje informacija važnih za
istorijsku nauku. Ponekad je to praćeno i tehničkim
razlozima. Stari prozorski kapci omogućavaju
podešavanje položaja, tako da možete regulisati
količinu svjetlosti koja ulazi u prostoriju.
- Ekološki. Većina tradicionalnih materijala su uzeti iz prirode i mogu se u nju vratiti bez ikakvih štetnih uticaja. Međutim, savremeni materijali sadrže mnogobrojne različite hemikalije, koje su, pojedinačno ili u međusobnom dejstvu, opasne po zdravlje i prirodu. U Švedskoj sada čak imamo izraz “bolesne kuće”, za kuće koje emisijama iz različitih materijala
izazivaju oboljenja kod ljudi koji ih koriste.
Još jedan primjer je da je do prije nekoliko godina
bilo zabranjeno graditi kuće sa više od 2 sprata
�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
zbog opasnosti od požara. Danas takva ograničenja
ne postoje. U slučaju požara, metalne grede
konstrukcije gube oblik i padaju brže od drvenih
greda. Takođe, u slučaju požara, sredinom XX vijeka,
ljudi su imali oko 15 minuta da napuste kuću prije
nego što bi im život bio ugrožen. Danas to vrijeme
iznosi samo oko 3 minuta – a opasnost ne nastupa
zbog vatre već zbog dima koji sadrži otrovne gasove
iz tekstila i namještaja koji su izrađeni od modernih
materijala!
Možda je danas teže naći kvalitetne
tradicionalne materijale ili dobre majstore koji znaju
sve tradicionalne tehnike, ali ako ih zahtijevate,
vremenom će ih biti sve više. Prije 10-20 godina u
Švedskoj je to bilo veoma teško, ali danas ih možemo
naći na svakom mjestu.
Zato snažno preporučujem ljudima u Boki da
svoja predivna vrata, prozore, škure, itd. popravljaju
na tradicionalan način koristeći tradicionalne
materijale. Ili ako su u suviše lošem stanju da naprave
nove kopije po tradicionalnim uzorima. Predivne kuće
u ovom predivnom kraju to zaslužuju!
Sa Bokom u srcu, želim vam svu sreću u
budućnosti!
Calle von EssenSvenska Byggnadsvårdsföreningen
6
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Ova publikacija je nastala kao rezultat saradnje
EXPEDITIO i Svenska byggnadsvårdsföreningen
- Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu, nakon
zajednički organizovanih volonterskih radnih
kampova restauracije u Perastu.
U Boki Kotorskoj, području koje se nalazi
na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljeđa, na
tradicionalnim kućama još uvijek je sačuvano dosta
tradicionalnih vrata, prozora i drugih sekundarnih
elemenata. Međutim, tokom održavanja ili obnove
kuća njima se često ne pridaje dovoljno važnosti.
Tradicionalna drvena vrata se često neadekvatno
restauriraju ili se jednostavno zamjenjuju novim,
drvenim, metalnim ili “plastičnim”. Takođe, ne vodi
se dovoljno računa ni o adekvatnom održavanju
tradicionalnih vrata, koje je neophodno.
Tokom pripreme volonterskog radnog kampa
restauracije na palati Visković, čija tema je bila “Vrata
u tradicionalnoj arhitekturi Boke”, uvidjeli smo da
ne postoji dovoljno podataka, makar ne dostupnih
u literaturi, o tradicionalnim vratima, prozorima i
drugim sekundarnim elementima, kao ni o procesu
njihove izrade i restauracije. Srećom, zanatlije koje
znaju tradicionalni način izrade i restauracije vrata još
uvijek postoje, iako ih nije jednostavno naći. Postoji
opasnost da se znanja, koja su stari majstori imali i
prenosili svojim učenicima, polako izgube, jer je sve
manje oni koji ih znaju, primjenjuju i prenose, jer ta
znanja nisu ostala zabilježena.
Uz neophodnu edukaciju kroz praksu,
prenošenjem znanja o tradicionalnom načinu izrade
i restauracije vrata, vjerujemo da i bilježenje tih
znanja, upotpunjeno identifikovanjem osnovnih
karakteristika i elemenata tradicionalnih vrata, mogu
doprinijeti njihovom boljem poznavanju, a samim tim
i očuvanju.
Ovom publikacijom smo htjeli da skrenemo
pažnju na vrijednost tradicionalnih vrata i njihov
značaj u očuvanju izuzetnog i kompleksnog nasljeđa
Boke Kotorske, kao i da ukažemo na neophodnost
njihovog čuvanja, kako restauracije i održavanja
tako i izrade novih, korišćenjem tradicionalnih tehnika i tradicionalnih materijala.
U publikaciji su date samo osnovne
karakteristike tradicionalnih vrata u Boki Kotorskoj
i smjernice za njihovu restauraciju. Ona može biti
podsjetnik, kako zanatlijama tako i svima koji na
svojim kućama imaju tradicionalna vrata, o tome koje
su vrijednosti vrata i kako ih treba čuvati.
Nadamo se da će ova publikacija makar u nekoj
mjeri doprinijeti da se sačuvaju tradicionalna vrata
u Boki, a možda i podstaknuti studioznije bavljenje
ovom i sličnim temama vezanim za tradicionalne
tehnike i zanate.
EXPEDITIO
O publikaciji
I - VOLUNTEER RESTORATION CAMPS
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Volonterski radni kampovi restauracije su jedan od
mogućih, konkretnih, vidova djelovanja nevladinih
organizcija na polju zaštite kulturnog nasljeđa.
Kroz volonterske radne kampove restauracije
umnogome se doprinosi očuvanju kulturne
baštine. Konkretnim intervencijama zaustavlja se degradacija kulturnih dobara, obučavaju se volonteri da obavljaju intrvencije koristeći
tradicionalne materijale i tehnike, a istovremeno,
promovisanjem korišćenja tradicionalnih tehnika i materijala podiže se i svijest o prednostima njihove primjene. Bitno je i da se kampovi uglavnom
organizuju na lokalitetima koji imaju javni sadržaj
i koji će na taj način biti dostupni široj javnosti i lokalnoj zajednici. O ovom modelu djelovanja nevladina
organizacija EXPEDITIO je imala prilike da sazna
preko iskustva partnerske organizacije Svenska byggnadsvårdsföreningen - Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu. Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu je ne-
vladina organizacija koja broji oko 5000 članova.
Jedna od njihovih osnovnih aktivnosti je
organizovanje kampova restauracije širom Švedske,
a posljednjih godina i u drugim zemljama. Sa
kampovima restauracije ova organizacija je počela
1991. godine, po uzoru na slične u Francuskoj, koji
postoje od pedesetih godina XX vijeka. U Švedskoj
se, posljednjih godina, u prosjeku, organizuje 10
kampova svakog ljeta, kroz koje prođe oko 120
učesnika. Osnovna ideja i cilj ovih kampova je da se,
prije svega, zaustavi propadanje kulturnih dobara,
Volonterski radni kampovi restauracije
ali i da se učesnici kampa obuče kako da obnove
građevine koristeći tradicionalne materijale i tehnike.
Radionice sprovode različite organizacije i lokalne
zajednice, zajedno sa ekspertima iz institucija koje
se bave zaštitom nasljeđa i zanatlijama sa iskustvom.
Učesnici - volonteri su najčešće različitih profesija
i godina. Objekti na kojima se radi su raznovrsni,
a najčešće su zaštićeni spomenici kulture. Dobri
rezultati prvih kampova bili su podsticaj lokalnim
i državnim kulturnim institucijama u Švedskoj
da podrže ovakve projekte, i da se i sami uključe
predlažući lokacije na kojima bi se moglo raditi,
čime se pozitivan efekat kampova još više povećao.
Često se kao učesnici, ili kao vođe kampova, javljuju i
eksperti iz službi zaštite spomenika kulture.
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
7
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Saradnja između EXPEDITIO i Svenska byggnadsvårdsföreningen počela je 2001, nakon
susreta predstavnika ove dvije organizacije na Europa
Nostra Youth Heritage Forum-u, u Piranu u Sloveniji.
Već iste godine, dvije članice EXPEDITIO učestvovale
su na radnom kampu restauracije koji je Švedska
asocijacija za brigu o nasljeđu organizovala na ostrvu
Öland u Švedskoj.
Dobar primjer volonterskih radnih kampova koje
organizuje Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu, i
iskustvo naših članova učešćem u njima, bili su povod
da u saradnji sa partnerima iz Švedske pokušamo da
ostvarimo nešto slično i na našim prostorima.
Saradnja je pokrenuta, i od 2002, EXPEDITIO i
Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu su zajedno
organizovali tri volonterska radna kampa restauracije u Perastu. Na ovim kampovima, koje su organizovali i
vodili koordinatori iz obije organizacije, uz zanatlije iz
Švedske, učestvovali su volonteri iz Švedske, Crne Gore,
Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovačke, ...
Prva dva kampa su organizovana na peraškoj
tvrđavi, a treći na palati Visković. Kampovi su
organizovani u saradnji sa Društvom prijatelja grada
Perasta i Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika
kulture Kotor. Tokom pripreme i održavanja kampova
velika pomoć je dobijena od predstavnika lokalne
zajednice, Mjesne zajednice Perast i mnogih Peraštana.
Saradnja sa Švedskom asocijacijom za brigu o
nasljeđu se nastavila se i kroz razmjenu volontera,
tako da je do sada 12 volontera EXPEDITIO imalo prilike
da učestvuje na radnim kampovima restauracije u
Švedskoj.
Saradnja EXPEDITIO i Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu
�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Prvi radni kamp Raščišćavanje tvrđave sv. Krst u PerastuTvrđava sv. Krst, Perast, 03 - 14. 11. 2002.
Prvi volonterski radni kamp “Raščišćavanje tvrđave
sv. Krst u Perastu” održan je od 03. do 14. novemba
2002. godine. Na kampu je učestvovalo 14 volontera
iz Srbije i Crne Gore i Švedske. Ovaj prvi radni kamp
EXPEDITIO i Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu,
organizovali su u saradnji sa lokalnom nevladinom
organizacijom Društvo prijatelja grada Perasta.
Kako je tvrđava bila u veoma zapuštenom stanju
i u velikoj mjeri obrasla vegetacijom, prvi korak je
morao biti raščišćavanje. Za 10 dana, koliko je trajao
kamp, uklonjena je sva vegetacija sa zidova tvrđave,
kako bršljan tako i krupnije rastinje i stabla. Sem
zidova tvrđave raščišćena je i zona oko nje, uključujući
i bistijernu i pristupnu stazu od magistrale do tvrđave.
Dio snimaka postojećeg stanja je provjeren i dorađen.
Drugi radni kamp Pripremni radovi za sanaciju tvrđaveTvrđava sv. Krst, Perast, 05 - 18. 10. 2003.
Nakon uspješno realizovanog prvog radnog kampa,
sredstva za nastavak aktivnosti na tvrđavi EXPEDITIO
je dobio na javnom konkursu od Skupštine Republike
Crne Gore. Na kampu je učestvovalo 12 volontera
iz Srbije i Crne Gore, Republike Srpske, Slovačke
i Švedske, a među njima i eksperti koji su vodili
radionice za kamen i drvo. Ovaj kamp organizovan
je u saradnji sa Regionalnim zavodom za zaštitu
Radni kampovi restauracije u Perastu
spomenika kulture Kotor, uz pomoć Društva prijatelja
grada Perasta, Mjesne zajednice Perast i mnogih
Peraštana.
Jedan od ciljeva ovog radnog kampa, koji
je podrazumijevao pripremne radove za sanaciju
tvrđave, bila je obuka volontera u radu u kamenu
i drvetu. Uz pomoć eksperta za kamen urađena je
rekonstrukcija jednog stepenika, kamenog stepeništa
kaštela. Uz instrukcije stolara urađen je projekat,
izrada i postavljanje drvenog stepeništa u donjem
pojasu. Na naknadno probijenom ulazu u tvrđavu
izrađena su i postavljena drvena vrata. Postojeća
gvozdena kapija na ulazu u donji odbrambeni pojas
je očišćena, konzervirana i osposobljen je mehanizam
za zatvaranje. Izradom novih drvenih vrata i
osposobljavanjem postojeće kapije omogućena je
kontrola ulaza u tvrđavu i spriječavanje odnošenja
materijala, koje je bilo izraženo posljednjih godina.
To je bila intervencija koju je EXPEDITIO uočio
kao ključnu za zaštitu tvrđave. Nastavljeno je
sa neophodnijim mjerama održavanja tvrđave,
čišćenjem i skidanjem vegetacije, a izvršena su i
dodatna arhitektonska snimanja i analize.
10
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Prvi radni kamp
Raščišćavanje tvrđave sv. Krst u Perastu
Tvrđava sv. Krst, Perast, 03 - 14. 11. 2002.
11
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Drugi radni kamp
Pripremni radovi za sanaciju tvrđave
Tvrđava sv. Krst, Perast, 0� - 1�. 10. 2003.
12
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Treći radni kamp restauracije na palati Visković
u Perastu, sa temom “Vrata u tradicionalnoj
arhitekturi Boke Kotorske” organizovan je u periodu
od 26. septembra do 9. oktobra 2004. Učesnici
kampa su bili 13 volontera iz: Srbije i Crne Gore,
Švedske i Bosne. Sponzor ovog kampa bila je SIDA
- Swedish International Development Cooperation
Treći radni kamp restauracijeVrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke KotorskePalata Visković, Perast, 26.09 - 09.10. 2004.
Agency. Saradnici na projektu su i ovog puta bili:
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture
Kotor, Mjesna zajednica Perast, Muzej grada Perasta
i Društvo prijatelja grada Perasta. Velika pomoć
tokom realizacije kampa dobijena je od lokalnog
stanovništva kao i lokalnih institucija i organizacija.
Kao lokacija za treći radni kamp restauracije
odabrana je Palata Visković, jedna od najstarijih
i naj-slojevitijih cjelina Perasta, u centralnoj zoni
grada, na jednom od najatraktivnijih mjesta, koja se
nalazila u veoma lošem stanju, urušena i zapuštena.
Porodica Visković je palatu ustupila Opštini Kotor, u
čijem je vlasništvu sada, uz uslov da dio palate i bude
memorijalnog karaktera – tako da će ona bez obzira
na buduću funkciju imati i sadržaj javnog karaktera.
Ovo je bio bitan preduslov jer je praksa koju
primjenjuju Švedski partneri da se kampovi realizuju
na objektima koji imaju javni sadržaj i koji će na taj
način biti dostupni široj javnosti i lokalnoj zajednici.
Tema kampa je bila konzervacija i restauracija drvenih vrata. Volonteri su uz instrukcije dva
eksperta, stolara iz Švedske, imali priliku da budu
upućeni i sami prođu cijeli proces restauracije
vrata. Na kampu je urađena restauracija troje vrata:
ulaznih vrata palate Visković i dvoje na susjednoj
kući Balaban. Cijeli proces opisan je detaljno u ovoj
publikaciji.
Uz restauraciju vrata, glavnu aktivnost kampa,
rađena je i rekonstrukcija vrta - đardina ispred lođe
palate Visković. Radove na rekonstrukciji vrta su vodili
pejzažni arhitekti. Vrt je bio u zapuštenom stanju,
neodržavan godinama i potpuno zarastao. Vrt je prvo
13
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
raščišćen a zatim se pristupilo „vrtnoj arheologiji“,
kroz pažljivo skidanje nasutih slojeva, analizi izvornog
uređenja vrta. Na osnovu sačuvanih ostataka bilo
je moguće u potpunosti rekonstruisati oblik vrta.
Pronađeni su originalni elementi njegovog uređenja
kao i lukovice nekih biljaka koje su u njemu bile
zasađene. Nakon analize pristupilo se rekonstrukciji,
uz korišćenje pronađenih elemenata uređenja,
zasađene su biljke koje su pronađene kao i one koje
su karakteristične za Perast. Tokom radova istražene
su i dvije manje arheološke sonde, kako bi se sagledali
stariji slojevi vrta i njegov razvoj.
Na đardinu palate rađena je i konzervacija me-talne ograde, koja se nalazi na ogradnom zidu prema
putu. Nakon čišćenja ograde, izvršena je analiza
bojenih slojeva a zatim je ograda ofarbana bojom
pripremljenom na tradicionalni način: miješanjem
crnog pigmenta i lanenog ulja.
Značajno je da je radni kamp restauracije
na palati Visković uticao da se pokrenu i druge aktivnosti na ovoj palati i time ova cjelina makar
donekle pomjeri iz stanja potpune zapuštenosti i
nebrige. Tokom priprema za radni kamp restauracije
uspostavljen je, zbog konsultacija, kontakt sa
konzervatorima iz Regionalnog zavoda za zaštitu
spomenika kulture Kotor. Oni su, nakon zajedničkih
obilazaka terena, i uvida u veoma loše stanje
palate, a naročito lođe i dekorativnog slikarstva u
njenom enterijeru, uspjeli da obezbijede sredstva za
rekonstrukciju krova lođe. Društvo prijatelja grada
Perasta i Mjesna zajednica Perast takođe su nastavili
sa aktivnostima na održavanju palate i đardina.
3. radni kamp restauracije:Učesnici: Hanna Domfors, Jasna Jaramazović, Ana Jovović, Marko Aleksić, Nenad Peranović, Ivana Srgota (dio vremena: Lejla Hadžić, Damir Hadžić)Zanatlije: Ulf Hägerö, Stefan ÖstbergSaradnice: Jelena Franović, Ivana Rašković Konsultanti: Zorica Čubrović, Jasminka GrgurevićKoordinatori: Calle von Essen, Bojana Pražić, Aleksandra Kapetanović
14
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Đardin palate Visković
prije i poslije radova
na kampu
1�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
16
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Zašto su VRATA odabrana kao tema ?
Bavljenjem tradicionalnim vratima htjeli smo da
skrenemo pažnju na njihovu vrijednost i značaj u
očuvanju nasljeđa Boke Kotorske, i da ukažemo na
neophodnost njihovog čuvanja, kako restauracije i
održavanja tako i izrade novih, korišćenjem tradicio-
nalnih tehnika i tradicionalnih materijala.
Vrata, kao sekundarni elementi na tradicio-
nalnim građevinama, pored praktičnih funkcija koje
vrše, važan su segment slojevitog nasljeđa nekog
okruženja. Ovi elementi su vrijedni jer nam govore o
funkcionalnim zahtjevima i estetskim kriterijumima
njihovih graditelja i korisnika, jer su ih izradili vješti
lokalni majstori, koristeći praksom potvrđene
tehnike i najbolje materijale, jer pokazuju slojevitost
i bogatstvo istorije okruženja. Ukoliko se dozvoli da
ovi tradicionalni elementi propadnu usljed nebrige,
ili da budu uništeni ili uklonjeni lošom popravkom,
vrijednost ukupnog ambijenta biće umanjena.
“Vrata su granica. Otvorena simbolišu komunikaciju, strujanje života, dobrodošlicu za goste. Zatvorena su izolacija, simbolišu okupljanje, očuvanje materijalnih vrednosti. Oznaka i slika društvenog položaja i moći. Mesto dočeka i prvog akta gostoprimstva. Ona su neprikosnovena, poštovana, obeležavana. Deo mnemoničkog saopštavanja, element lepog ili ružnog ponašanja. Kroz okićena se stupa u novi život – brak, zbog svega toga oko vrata i ulaza mnoštvo je postupaka.”
Glasnik etnografskog instituta SANU, knjiga XLIX, »Vrata, vratnice, kapije i ulazi-vekovna potreba organizacije i bezbednosti«, Srebrica Kneževic, Beograd, 2000
II - THE DOORS
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
“Stolarija u kućama Kotorskog zaliva rađena je vrlo precizno i od odlične građe. Pored toga je i najsavesnije održavana. Za onoga koji je osetio klimatske prilike u Boki s onim čestim nevremenima, dugim kišnim periodima, i morskim slapom koji u vidu magle nabacuje na kuće južni vetar, ispada kao neka vrsta zagonetke kada vidi u kakvom su dobrom stanju još i sada poneki prozori koji su rađeni pre 150, pa i više godina. Prema usmenom predanju i još uvek živoj tradiciji svi stolarski radovi radili su se u samom mestu.”
(Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1��3, str. 1��)
Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
17
“The woodwork in the houses of the Bay of Kotor was made of excellent timber, in quite precise manner. Furthermore, they were maintained very carefully. Those who have experienced the climatic conditions in Boka Kotorska, characterized by frequent bad weather, long rainy spells and sea cascades thrown on the houses in the form of fog by south wind, marvel at a good condition of some windows produced 150 years ago, or even earlier. According to oral and preserved tradition, all carpentry works were carried out in the area.”
(Vinko Đurović, On construction of houses and craftsmen in the Bay of Kotor, from the 16th until the end of the 1�th centuries, Spomenik CIII, SANU, Belgrade, 1��3, p. 1��)
The doors in the traditional architecture
of the Boka Kotorska
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
1�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Tema ove publikacije su spoljna vrata na kućama u
Boki Kotorskoj.
Spoljna vrata razlikuju se po karakteru od
unutrašnjih. Ona su izložena vremenskim uticajima,
posebnim funkcionalnim zahtjevima (bezbjednost,
izolacija), arhitektonskim i estetskim kriterijumima
(naglašenost ulaza, osobenost), zato se razlikuju po
veličini, formi, materijalima, konstrukciji i načinu
obrade od unutrašnjih.
Spoljna vrata na kući su ulazna vrata kao i vrata
na balkonima i terasama. Takođe, spoljna vrata
se nekada nalaze i na kamenom ogradnom zidu dvorišta bokeljskih kuća.
Osnovne karakteristike vrata
1�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Otvori za vrata
Otvori za vrata sa karakterističnim kamenim
okvirima – pragovima utiču na oblik i određuju i
dimenzije samih vrata. Otvori mogu biti ravno ili lučno završeni. U Kotoru se javlja i poseban oblik
vrata spojenih sa prozorom tzv. “vrata na koljeno”
- karakteristična za prostore koji su imali trgovačku
namjenu.
Dok su kuće u Boki zidane od lokalnog kamena,
okviri za otvore su rađeni od kamena podesnijeg za
obradu koji je dovožen sa hrvatskih ostrva Vrnika i
Korčule. Ovi okviri su imali standardizovane mjere,
20
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Okov
Na drvenim vratima ugrađivale su se razne vrste okova:> nosivi okov: baglame maškulići (na pragovima)> mehanizmi za zatvaranje: reze brave > mehanizmi za dodatnu zaštitu: klavovi baštun ili tres> mehanizam za otvaranje: ručka ručka sa “saltarelom” za podizanje reze
Kao poseban elemenat sa spoljne strane ponekad se postavlja i zvekir (ili batadur), ili sistemi za zvona.
koje su tako određivale i dimenzije samih otvora. Kao
mjerna jedinica se sve do polovine XIX vijeka koristila
stopa (mletačka stopa 1’= 34,7 cm) koja se dijelila na 12
uncija (1’’= 2,9 cm).
Visina spoljnjih vrata najčešće iznosi 191,2
cm (5’6’’) ili 208,6 cm (6’), kod onih sa polukružnim
završetkom i više, a širina se kreće od 104,3 cm (3’) do
173,8 cm (5’), što obrazuje najčešće proporcijski odnos
otvora 3:2 ili 4:3.
Sklop vrata
Vrata se sastoje iz rama - dovratnika i pokretnog
dijela – krila. Kod spoljnih vrata na tradicionalnim
kamenim kućama kameni pragovi koji obrazuju otvor
imaju i funkciju dovratnika, na koje se kače krila.
Prema broju krila vrata mogu biti jednokrilna i dvokrilna. Vrata na tradicionalnim kućama su
u početku bila jednokrilna, kasnije su se razvila
dvokrilna, koja su sada zastupljenija. U slučaju lučnog
portala pojavljuje se iznad krila odvojeni polukružni
dio, ali i sama krila mogu nekada biti lučno završena,
posebno ukoliko ravno završena ne bi imala dovoljnu
visinu.
21
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
ručk
a sa
“sal
tare
lom
”zv
ekir
brav
a sa
kva
kom
brav
a i r
učka
22
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Okov je rađen od kvalitetnog, oplemenjenog željeza, tzv. arcal, arcao (od ital. acciaio = čelik). Svojstvo ovakvog okova je da bez bitnije korozije traje na samoj obali mora i po više stotina godina. Maškulići su fiksirani olovom, što je još antički metod, a na taj način se amortizuje eventualna korozija koja može nastati u direktnom konatktu kamena i željeza.
Dodatno obezbjeđenje
Glavna ulazna vrata u kuću, vrata prema vrtu ili na ogradnom zidu često su se višestruko obezbjeđivala od mogućnosti provaljivanja. S unutrašenje strane vrata ponekad može da se nađe i po 3-4 sistema zatvarača: brava, reza, klavovi, baštun (it. bastone), a u nekim slučajevima postavlja se i „pat“. „Pat“ (ven. pato) je snažna četvrtasta greda koja se uvlači u posebno ostavljene rupe u zidu. Postavlja se iza zatvorenih vrata i time dodatno obezbjeđuje cijeli otvor. U Boki se i danas zadržao izraz „zapatat vrata“ za zatvaranje vrata.
baglamamaškulić
klav
baštun
klav
pat
23
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Vrsta drveta
U sredini kao što je Boka gdje svakodnevno deluju
morska so, kiša i velika vlažnost, moralo je biti
korišćeno dobro drvo. Ranije se za izradu vrata
uglavnom koristio bor i posebno njegova kvalitetna
vrsta ariš. Ariš se danas ne može naći pa se uglavnom
koriste bijeli bor i hrast.
Vezni elementi
Ranije su se kao vezni elementi koristili kovani
četvorougaoni čavli - “brokve”, uglavnom uvoženi iz
Venecije. Kasnije su se počeli koristiti fabrički pravljeni
ekseri, a zatim i vijci i ljepilo za drvo.
Boje
U bokeškim naseljima vrata su bojena bijelom
i zelenom bojom. Upotrebljavne su olovno bijela,
cinkovo bijela i švajnfurtsko zelena (emerald zelena)
boja. Ove boje dobijale su se miješanjem pigmenata,
sitnih nerastvorenih čestica boje, sa lanenim uljem
kao vezivom. U Kotoru se stolarija uglavnom bojila
zelenom, a u Perastu bijelom bojom.
Zašto ove boje? - Ove boje su bile dostupne; ostajale su prilikom
popravki i farbanja barki i brodova i dobijale su se
besplatno ili po niskoj cijeni.
- Znalo se za njihovu postojanost na vazduhu i
vlazi, kao i za njihova zaštitna svojstva od agresivnog
dejstva crva, algi, plijesni, gljiva,... što je za ovo
podneblje (blizina mora, vjetrovi, kiše, talasi, veliki
procenat vlage u vazduhu) značajno.
Barke i brodovi u Boki, tokom XIX i početkom
XX vijeka, bojeni su olovno bijelom i švajnfurtsko
zelenom bojom. Djelovi koji su se nalazili u vodi (gaz)
obično su bojeni zeleno. Ove boje su upotrebljavane
jer su postojane, otporne na vazduhu i vlazi i imaju
zaštitna svojstva od korozije, crva, algi, gljiva itd.
Barke i brodovi su se u lukama popravljali i
farbali a tom prilikom se ostatak boje ostavljao, davao,
prodavao žiteljima naselja da bi zaštitili stolariju na
svojim kućama. Tokom XIX i početkom XX vijeka, uz
24
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
ove boje za bojenje stolarije, počela se koristiti i
cinkovno bijela koja je našla široku primjenu zbog
toga što, za razliku od olovno bijele, rad sa cinkovo
bijelom nije otrovan. Kako je cinkovo bijela boja
slabe pokrivne moći najčešće se miješala sa olovno
bijelom ili joj se dodavao neki punilac, kao npr.
kreda.
Tokom prve polovine XX vijeka, po otkriću
titanovo bijele, olovno bijela se sve češće zamje
njuje ovom novom bojom, za koju se pokazalo
da ima najveću snagu pokrivanja među bijelim
pigmentima. Za farbanje stolarije počinje da se
koristi uljana boja dobijena miješanjem pigmenata
cinkovo bijele, titanovo bijele i lanenog ulja kao
veziva. Ova kombinacija se pokazala dobrom, jer
je titanovo bijela nadomjestila veliki nedostatak
cinkovo bijele, njenu slabu pokrivnu moć.
Novodobijena bijela boja nije bila otrovna (s njom
se moglo raditi i u zatvorenom prostoru), imala je
veliku pokrivnu moć i bila je postojana na svjetlost.
2�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Prema načinu na koji su konstruisana izdvaja se više tipova vrata.
Najjednostavniji tip vrata nastaje spajanjem par (2-3) vertikalnih daski, koje se sa unutrašnje strane
ukrute sa dvije do tri poprečne daske, od kojih jedna
može biti i dijagonalno postavljena. „Baglame„ se u
ovom slučaju nalaze na poprečnim daskama.
Veza između vertikalnih dasaka ili talpi, kod
najjednostavnijih primjera, može biti samo na
sučeljavanje. Kod razvijenijih tipova, veza može
biti “na preklop” ili „pero i žlijeb“ koja se ostvaruje
pomoću letvica od 8-12 mm.
Kod razvijenijeg oblika spajaju se 2-3 talpe,
koje se najčešće rezbare. Veza između vertikalnih i
poprečnih talpi, u tom slučaju, može da bude tipa
„lastin rep“.
Tipovi vrata
26
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Ojačavanjem vertikalnih dasaka još jednim slojem, u
vidu spojenih horizontalnih dasaka ili okvira, nastaje
slijedeći tip vrata.
Sloj sa vertikalnim daskama se najčešće nalazi na
unutrašnjoj strani, a horizontalne daske ili okvir spolja,
međutim moguće su i druge kombinacije.
Vrata “fintagrilja” (finta – lažna, griglia – kapak na
prozoru) sastavljena su od dva sloja: unutrašnji sloj od
vertikalnih dasaka, a spoljašnji sloj od horizontalnih,
profilisanih dasaka sa žlijebom, spojenih kao kod
škura (kapaka na prozorima, it. scuro).
Daske kod ovog tipa vrata mogu biti postavljene
horizontalno ili pod uglom.
27
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Kod vrata sa dva sloja, vertikalne spojene talpe mogu
nekada biti i sa spoljašnje strane, i tada su najčešće
različito obrađene (rezbarene). Sloj sa unutrašnje
strane, u tom slučaju, može biti ili od spojenih
horizontalnih dasaka ili u vidu okvira.
2�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Vrata sa dva sloja, sa unutrašnje strane mogu imati
sloj od vertikalnih ili horizontalnih dasaka, dok
spoljašnji sloj može biti rađen u obliku rama, tj. okvira.
Okvir može imati jedno, dva ili tri polja. Polja
mogu biti bez ili sa ispunom. Češće su sa ispunom,
“filunzima”, u obliku ploča koje su usađene u žlijebove
okvira, i koje mogu biti različito obrađene. Starija
rješenja su bez ispune.
Kao poseban tip javljaju se vrata sa okvirom,
vrata čija je osnovna konstrukcija okvir od drvenih
2�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
talpi, podijeljen na dva ili tri polja, u kojima se nalaze
ispune od ploča, “filunzi” usađeni u žlijebove okvira.
Ploče ispune mogu biti različito obrađene.
Vrata sa okvirom se najčešće sreću kod
unutrašnjih vrata. Kod spoljnih se ponekad javlja
varijanta sa dva sloja, oba sa konstrukcijom sa
okvirom.
U novije vrijeme, počela su da se rade vrata
sa okvirom, na kojima se umjesto drvene ispune
pojavljuje staklo.
30
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Detalji obrade “filunga”
III - THE DOOR CONSERVATION
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Uzroci propadanja drvenih vrata
Većina problema sa propadanjem drvene građe
može se povezati sa prisustvom vode i vlage.
Čak i kvalitetno drvo postaje podložno
propadanju usljed napada insekata ili razvojem
buđi, ukoliko je izloženo dejstvu vlage duži
vremenski period. Povremena izloženost
vlazi obično ne izaziva probleme, ako se u
međuvremenu drvo osuši, ali kada vlaga ostane
u drvetu duži period, ona razbija prirodnu
otpornost tvrdog drveta, dovodeći do njegovog
brzog propadanja.
Dobro obrađenu i očuvanu drvenu građu
ne treba izlagati dejstvu vlage. Ulazak vode je
često izazvan oštećenjem drugih konstruktivnih
djelova ili nedostataka na samoj građevini ili u
okruženju. Na primjer, ukoliko drenažni sistem
oko objekta nije adekvatno riješen i voda
se često skuplja oko ulaznih vrata, to izaziva
ubrzanu degradaciju i truljenje do-njeg dijela
vrata.
Prilikom popravke, važno je prvo utvrditi
uzrok koji je doveo do oštećenja i njega
otkloniti, a zatim izvršiti popravku oštećenog
dijela. Ukoliko se ne obrati pažnja na uzroke,
popravljeni dio će veoma brzo ponovo propasti.
U većini slučajeva, dovoljno je samo
popraviti oštećeni originalni detalj, ali u nekim
slučajevima, taj originalni detalj može imati neki
nedostatak nastao usljed korišćenja. U takvim
slučajevima, potrebno je otkloniti nedostatak
ili dodatno zaštititi drvo, kako bi moglo da se
odupre različitim uticajima.
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
31Causes of decay of wooden doors
Most problems with the decay of timber can be traced
back to the presence of water and moisture. Even good quality hardwoods become
vulnerable to decay caused by insect attack or mould
growth when saturated for long periods. Occasional
saturation will not normally cause problems, so long
as the timber dries in between, but when moisture
remains in the timber for long periods, it breaks down
the natural resistance of hardwoods, quickly leading
to decay.
Well-detailed and maintained timber should
not become saturated. Water ingress is often caused
by the failure of other building parts immediately
adjacent to the timber or even some distance from
it. For instance, inadequate drainage system around
the building can allow water to collect around the
entrance door leading to the decay and rotting of its
lower section.
When considering a repair, it is important that
the cause of the damage is diagnosed and dealt with,
as well as the actual damage to the timber part. If the
causes are ignored, the repaired piece will quickly
become like the original damaged section.
In most cases, it should be enough to repair the
original detail, but in some cases, the original detail
may have been at fault caused by usage. In these
cases, the fault must be corrected or the timber given
extra protection to help it cope with different effects.
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
32
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Kada se vrši popravka drvenih vrata, trebaju se imati u vidu ove ključne tačke: 1. Izvršiti procjenu stanja: sposobnost za obavljanje funkcije
Kako drvo stari, njegova struktura često postaje
hrapava jer su vlakna izložena spoljašnjem dejstvu,
a prirodno trošenje ostavlja tragove i ožiljke na
njegovoj površini. Ali ova struktura koja je rezultat
starenja sama po sebi nije razlog za zamjenu stare
drvene građe. U stvari, ta struktura ili „patina“ je
upravo ono što daje osobenost i vrijednost starim
vratima.
Prilikom vršenja popravke, važno je zadržati što više originalne drvene građe. Odluku da li da
zadržite ili zamijenite neki dio drvenih vrata ne treba
donositi samo na osnovu izgleda, već na osnovu
sposobnosti tog dijela ili elementa da obavlja funkciju
za koju je namijenjen.
2. Koristiti sličnu građu
Kada se vrši popravka, uvijek koristiti drvenu građu
identičnu ili sličnu originalnoj!
Drvo se sastoji iz miliona sitnih ćelija ispunjenih
vlagom. Prilikom izrade drvene građe, drvo se suši i
najveći dio vlage iz ćelija isparava. Drvo se skuplja, ali
zadržava ćelijsku strukturu, i na osnovu nje, reaguje
na dejstva sredine, šireći se i skupljajući u zavisnosti
od vlažnosti vazduha.
Uvijek nastojati izvršiti popravku drvenih vrata umjesto njihove zamjene
Propadanje ili strukturalno oštećenje često zahvata
samo jedan dio drvenog elementa. Na primjer, vrata
mogu biti trula samo u donjem dijelu, koji je pod
većim uticajem vlage, dok ostali djelovi mogu biti
savršeno zdravi. U tom slučaju, ponekad je dovoljno
odsjeći i popraviti dio koji je oštećen ili istrulio,
zadržavajući veći dio originalnog elementa.
Principi restauracije
33
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Važno je to imati u vidu kada vršite popravku. Da bi
popravka bila efikasna, oštećeni dio treba odsjeći
i na njegovo mjesto staviti novi dio, adekvatno
vezan uz pomoć lijepka ili spojnih elemenata.
Iako je novi dio pričvršćen uz stari i jedan i drugi
nastavljaju da se kreću u zavisnosti od okruženja.
Ako se novi drveni dio puno razlikuje od staroga
u pogledu gustine ili starosti, on će se kretati
različitom brzinom. Usljed toga, spoj između
dva dijela trpi pritisak i može doći do njegovog
propadanja.
Sadžaj vlage: Nova građa obično sadrži između
15% i 18% vlage, dok stara može sadržati samo 7%.
Zbog toga, kad god je moguće, za popravku treba
koristiti staru građu približno iste starosti, uzetu sa
nekog odbačenog starog dijela, ili novu ali dobro
osušenu. Kada, na primjer, treba zamijeniti cijeli
okvir, može se koristiti nova građa, ali spoj između
starog i novog dijela mora dozvoljavati kretanje.
Slična građa: Najbolje je odrediti vrstu drveta od
koje je napravljen dio koji zahtijeva popravku, i
koristiti istu vrstu za nove djelove. Nije poželjno
koristiti meko drvo za poparavku djelova
napravljenih od tvrdog drveta. Takva popravka
nikada nije uspješna.
Izgled: Treba voditi računa o tome da se obrada
novog dijela izvede po uzoru na originalnu tj. da se
koriste isti materijali, laneno ulje i boja, i primijeni
isti postupak.
3. Struktura vlakana
Kada se popravka vrši umetanjem, ili kod popravki
koje na bilo koji drugi način obuhvataju ugrađivanje
i spajanje novih djelova sa originalnim drvenim
djelovima, važno je da se pravac vlakana umetnutog
dijela poklapa sa pravcem vlakana okolne originalne
građe. Prilikom izrade novih elemenata za stare
drvene djelove, pravac vlakana novog elementa mora
biti isti kao kod originalnog elementa.
34
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
4. Karakter spoja
Snaga ili čvrstina spoja ne smije ni na koji način
biti izmijenjena kao posljedica popravke. Tamo
gdje su spojevi originalno ostavljeni otvoreni da
bi omogućili kretanje, ili učvršćeni bez lijepka ili
mehaničkih učvršćivača, ne smijemo ih „ojačavati“
prilikom popravke dodavanjem lijepka, mehaničkih
učvršćivača, kao što su šrafovi, ili bilo kojom drugom
metodom. Govoreći uopšteno, treba voditi računa
o tome da se naprave spojevi koji nisu previše čvrsti
ili snažni, jer je kretanje neizbježno, a ako spoj nije
fleksibilan, pritisak se prenosi da drvenu građu, i ako
je ona stara i krta može doći do njenog pucanja.
5. Popravka in-situ
Popravke na drvenoj građi obično je bolje vršiti in-situ
(na licu mjesta), tj. ukoliko je to moguće zadržavajući
elemente u originalnom položaju. Razlog tome je što
skidanje djelova obično može da izazove dodatna
nepotrebna oštećenja. Međutim, ovo je moguće kada
su manje popravke u pitanju, ali kada je npr. potrebno
zamijeniti određeni dio, uglavnom je potrebno skinuti
vrata. U tom slučaju, neophodno je pažljivo ih vratiti u
prvobitni položaj.
3�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Proces restauracije drvenih vrata
Smjernice za proces restauracije vrata date su na osnovu realizovanih aktivnosti, primijenjenih prilikom restauracije vrata na palati Visković i kući Balaban, tokom III volonterskog radnog kampa restauracije, uz vođenje zanatlija i stolara iz Švedske, kao i konsultacije sa lokalnim zanatlijama.
36
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
1. Analize
Prije početka bilo kakvih intervencija na vratima
neophodno je prvo uraditi detaljnu analizu njihovog
stanja, postojećih oštećenja i uzroka tih oštećenja.
Važno je prvo utvrditi uzrok koji je doveo do
oštećenja i njega otkloniti, a zatim vršiti popravku
samih vrata. Ukoliko se ne obrati pažnja na uzroke,
popravljeni dio će veoma brzo ponovo propasti.
Prilikom pregleda vrata veoma je bitno precizno
utvrditi materijale od kojih su rađena: kao prvo, vrstu
drveta od koga su načinjena, zatim, tokom i nakon
čišćenja, sve slojeve i sastav boje, kao i upotrijebljene
vezivne elemente (eksere - “brokve”, vijke, ljepilo,...).
Da bi se restauracija što kvalitetnije obavila, kao
i da bi se procijenila vrijednost samih vrata, treba
analizirati njihov sklop, elemente i detalje i utvrditi
tip. Treba pokušati, makar okvirno, ustanoviti starost
vrata.
Takođe, treba utvrditi da li su vrata do sada
već bila podvrgnuta nekom vidu konzervacije ili
restauracije i procijeniti njenu vrijednost.
Nakon svih analiza potrebno je odrediti
adekvatan pristup i definisati nivo intervencija.
2. Čišćenje
Vrata je, prije svega, potrebno očistiti površinski od
prašine, vlažnim sunđerom ili eventualno blagim
rastvorom deterdženta za sudove. Ostaviti ih da se
prosuše, najbolje preko noći.
37
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Skidanje stare farbeStara farba struže se odgovarajućim alatom - špahlom
(ili rašketom) uvjek u pravcu vlakana drveta, samo dok
se lako skida, jer je staro drvo vlažno i meko i može
biti oštećeno alatom za struganje. Stara farba koja
je očuvana i dobro priliježe za drvo, poželjno je da
ostane kao postojeći i zaštitni sloj.
ŠmirglanjePotom se pristupa šmirglanju, grubom i finom i to
uvjek u pravcu vlakana. Prvo grubljim šmirgl-papirom
(npr. finoće br. 10), a potom finijim (npr. finoće br. 8),
od mjesta na kojima se zadržava stara farba, do onih
»čistih«, da bi se površina izjednačila i napravila glatka
podloga za novi premaz.
Da bi površina bila što ujednačenija preporučuje
se zatvaranje sitnih pukotina i malih rupa koje se jav-
ljaju naročito oko spojnih elemenata – eksera i vijaka,
prirodnim kitom. Kit je gusta smjesa krede i lanenog
ulja. Iskitovana vrata ostaviti da se prosuše makar
preko noći, a po potrebi i duže, sve dok kit na dodir ne
ostavlja masan trag.
OkovI sav okov koji postoji na vratima potrebno je pažljivo
očistiti šmirglanjem i ispitati kojom je bojom izvorno
bio premazan.
3�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
3. Zamjena oštećenih djelova
Najdelikatniji dio posla odnosi se na oštećene i trule
djelove vrata za koje je ustanovljeno da ih je potrebno
zamijeniti novim.
Izbor drveta za zamjenuZa nove djelove treba odabrati kvalitetno, masivno,
puno, »masno« drvo sa pravim vlaknima i bez
tamnih čvorova. Najbolje je da bude ista vrsta
drveta kao postojeće. Ukoliko nije moguće naći
istu vrstu drveta, sasvim je zadovoljavajuće ono
koje je slično po fizičkim i mehaničkim karakteri-
stikama. Ovakvo novo, kvalitetno drvo nikada
ne treba dodatno štititi, naročito ne nekom
sintetičkom zaštitom, jer se time samo narušava
prirodan proces protoka vode i vlage, drvo ne
može da »diše«. Na spoju dva nova elementa ne
preporučuje se nikakav premaz, čak ni tanak sloj
boje jer drvo najbolje »radi na kontakt« kada je
»čisto«.
Odstranjivanje oštećenih djelovaKod odstranjivanja oštećenih djelova treba se
rukovoditi sa nekoliko jednostavnih pravila:
nastojati da se izjedna odvoji oštećeni dio, ili iz dva-
tri veća djela, nikako ne usitnjavati, ne komadati
na veliki broj manjih djelova, koje je nemoguće
potom pravilno uklopiti jer svaki element »radi«
za sebe. Praćenjem ovog zahtjeva, smanjuje se
spojna površina i omogućava se vratima da nakon
kompletne restauracije ponovo rade kao cjelina.
Kada se jednom odredi i ucrta dio koji treba
da se odstrani, slijedi sječenje. Uvek treba sjeći pod
uglom od 45 ili 30 stepeni, kako frontalno gledano
tako i u presjeku. Tako se voda ne zadržava u spoju
i najkraćim putem napušta vrata.
Novi djelovi treba da što tačnije priliježu
uz kose spojnice i da prate pružanje vlakana.
Poželjno je da su tako »skrojeni« da formiraju
»ram« (naročito ako su u dnu vrata) pa samim tim
dodatno učvršćuju konstrukciju.
3�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Spojni elementiEkseri i vijci doprinose trajnosti vrata bez okvira, kako
novih tako i restauriranih. Kontakt drveta i metala pod
različitim atmosferskim uticajima jeste mjesto početka
truljenja. Stoga bi trebalo izabrati metalne eksere/
vijke obložene zaštitnim antikorozivim sredstvom i
biti umjeren u njihovom korišćenju. Što veći broj spoja
različitih materijala, to veći broj potencijalnih oštećenja!
Pitanje je odluke hoće li se u konstrukciji koristiti
ekseri ili vijci. Može se rukovoditi time šta je korišćeno
prilikom izrade samih vrata. Ukoliko su korišćeni ekseri,
tada se bez mnogo oklijevanja mogu primijeniti isti i
u procesu restauracije. Ali, ako su korišćeni vijci treba
biti obazriv. Oni su odlični za konstrukciju, kada se
postave nemoguće je rastaviti spojene elemente
bez kidanja i ne probijaju obje strane, tako da su
vizuelno prihvatljiviji. Međutim, kada se upotrijebe,
spojni elementi se ne mogu lako rastaviti, zato što,
veoma često, stara farba ispuni usjeke glave vijaka i
tako otežava njihovo odvrtanje šrafcigerom. Zbog
toga, prilikom farbanja treba obratiti pažnju da što
manje farbe ostane na vijcima. Problem koji se javlja
kod restauracije jeste što se stari dio ne može lako
odvojiti i zamijeniti novim, pa se stoga češće pribjegava
ekserima.
Drveni klinovi se koriste kod vrata sa okvirima. Na
taj način moguće je lako rastaviti različite djelove vrata
jednostavnim izvlačenjem klina. Ukoliko klinovi istrule
ili se, iz nekog razloga, oštete treba ih zamijeniti, kako
bi spoj i dalje ostao čvrst. Prilikom popravke, kod ovih
spojeva ne treba koristiti lijepak, jer se kasnije djelovi
ne mogu rastaviti.
40
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
4. Farbanje
Nakon svih završenih faza vrata su spremna za
tretman bojom.
Danas u prodaji postoji veliki izbor farbi, a mnoge
od njih su napravljene od »plastičnih« komponenti
(lateks, aktil, itd.). Sa ovim »plastičnim« farbama je
lako raditi, brzo se suše, a poslije farbanja četka se
lako pere koristeći samo vodu. Međitim, ne treba
koristiti »plastičnu« farbu za farbanje vrata, a posebno
ne ulaznih! A razlog je taj što »plastična« farba ne
prodire potpuno u drvo, stvara se samo površinski sloj
i poslije izvjesnog vremena pojavljuju sitne pukotine,
koje propuštaju vodu u drvo, ali ne omogućavaju
njen izlazak iz drveta. To dovodi do ponovnog ubrza-
nog propadanja vrata, prozora ili drugih spoljašnjih
drvenih djelova.
Treba uvijek koristiti tradicionalnu uljanu farbu,
napravljenu od lalenog ulja i pigmenta boje, koja
omogućava vratima da »dišu«, i da ispuste vlagu
ukoliko slučajno uđe u drvo.
Ako se ne mogu naći sastojci za pripremu
tradicionalne farbe, onda bar treba koristiti gotovu
uljanu farbu, po mogućnosti sa što više lanenog ulja a
što manje dodataka, kao što je alkid. Razlog je taj što
alkid čini farbu tvrđom, i starenjem ona puca i otpada
u manjim ili većim komadima. Farba sa čistim lalenim
uljem mnogo je glatkija, zbog čega bolje prati kretanje
drveta, skuplja se kad je drvo suvo ili širi kad je vlažno.
Tradicionalna bijela uljana farba jeste smjesa
bijelog pigmenta – ranije se koristio olovni, a danas
cink i titanium oksid - i lanenog ulja.
41
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Farba se pravi tako što se prvo rastvori pigment u
veoma maloj količini ulja i pažljivo miješa kako bi
se svako zrnce boje rastvorilo u ulju. Zatim treba
postepeno dodavati ulje, dok se ne postigne
odgovarajuća gustina, odnos oko 50/50 pigmenta
i ulja, u zavisnosti od vrste pigmenta i ulja koji se
koriste.
Najčešće se farba u tri sloja, tri »ruke«: prvi –
zaštitni i dva sloja boje.
Zaštitni sloj se pravi samo od pigmenta i
lanenog ulja. Drvetu nisu potrebna nikakva dodatna
hemijska sredstva ili drugi aditivi. Smjesa za zaštitni
sloj treba da bude tečnija, »rjeđa«, od smjese za druga
dva sloja, kako bi prodrla duboko u drvo.
Rijetka smjesa – malo praha i puno ulja dovoljna
je zaštita jer ulje duboko prodire u drvo, popunjava
šupljine, a cink oksid uništava mikroorganizme i
štiti drvo od pojave novih. Da bi bila rjeđa, smjesi se
dodaje oko 30% rastvarača kao što je terpentin.
Nanošenje prvog sloja vrši se u svim pravcima da bi se
pore dobro natopile. Međutim, kada se farba lanenim
uljem, treba se truditi da premaz bude što tanji, jer
ako je previše debeo neće se osušiti – lanenom ulju je
potreban kiseonik iz vazduha da bi se dobro osušilo.
Ovaj sloj suši se do tri dana u stabilnim uslovima,
i ne duže od dvije nedjelje, jer novi sloj boje treba da
bude »prihvaćen« od sloja podloge. Zatim, obradite
površinu finim šmirgl papirom, ukoliko želite da bude
glatka.
Drugi sloj boje treba da bude gušći od zaštitnog,
zato treba koristiti manju količinu rastvarača, samo
oko 10%, ili ga, zavisno od gustine lanenog ulja,
uopšte ne koristite. Poželjno je dodati i titanijum
bijelu (oko 50% pigmenta) kako bi se dobila dobra
moć pokrivanja. Nanosi se u tankom premazu u
pravcu vlakana, a tamo gdje je staro drvo izbrazdano
može se preći četkom par puta poprečno da svi
djelovi prime podjednaku količinu boje.
Treći i završni sloj je najgušća mješavina. Vrata
mogu biti vraćena u ležište i bojena na licu mjesta par
dana poslije prvog sloja boje, odnosno ukoliko boja
pod prstima ne ostavlja vlažan, masan trag.
42
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Laneno uljeLaneno ulje je sušivo ulje dobijeno ekstrakcijom
sjemenki lana. Boljeg kvaliteta je laneno ulje koje se
dobija od sjemnki uzgajanih u hladnijim područjima,
jer ima bolja svojstva oksidacije i sušivosti. Takođe,
kvalitetnije je ulje koje se dobije hladnim presova-
njem, od onog dobijenog toplim presovanjem.
Laneno ulje se čuva u bezbojnim bocama, na
suvom i svijetlom mjestu, jer u mraku mijenja ton.
Nakon proizvodnje ulje mora da odstoji minimum
pola godine do godinu prije upotrebe. Laneno ulje
prepoznaje se tako što utrljano u dlan miriše na sijeno.
Materijali Pigmenti
Olovno bijelaOlovno bijela je najstarija na vještački način dobijena
bijela boja, koja se koristila još prije nove ere. Ona
ima veliki stepen pokrivnosti, a osušeni premaz je
homogen, elastičan i trajan. Na vazduhu i svjetlu
posivi, a u nezračenim i tamnim prostorijama pos-
taje nakon određenog vremena blijedo žute boje, dok
vezana uljem postojana je na svjetlosti i vlazi.
Olovno bijela je otrovna boja i prilikom rada sa
njom treba biti obazriv. Ranije se upotrebljavala
za zaštitu od korozije, i to na brodovima, a imala je
veliku primjenu i u štamparskim tehnikama. Danas se
upotrebljava samo u uljanim tehnikama.
Cinkovo bijelaCinkovo bijela je cink oksid, vještački dobijen
mineralni pigment slabe pokrivne moći (lazuran).
Cink je otkriven 1721. godine, a proizvodnja cinkovog
oksida počela je 1782. godine kao dodatak olovno
bijeloj. Između 1890 i 1930, ova boja je smatrana
najkvalitetnijom bijelom bojom. Kasnija istraživanja
pokazala su njene nedostatke, kao npr. neotpornost
na vlagu i krtost.
Cinkovo bijela je postojana na svjetlosti ali
pigment nije zaštićen od vlage čak ni uljanim
omotačem. Sa uljem gradi krt i tvrd premaz koji lako
puca poslije sušenja. Cinkovo bijela je slabije pokrivne
moći od olovno bijele, sporije se suši i osjetljiva je na
vlagu. Za razliku od olovno bijele nije otrovna i zato je
imala široku primjenu.
43
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Preporučuje se da se, prilikom pripreme, boja
pomiješa sa uljem i ostavi 12 sati, a zatim doda još
odgovarajuća količina suvog pigmenta.
Titanovo bijelaTitanovo bijela je anorganski pigment, smjesa titan
dioksida i barijevog sulfata. Način pripreme titanovo
bijele pronađen je 30-ih godina XX vijeka. Titanovo
bijela ima najveću snagu pokrivanja među bijelim
pigmentima, ima fino zrno neujednačenog oblika što
doprinosi glatkoći i sjaju pripremljene boje. Postojana
je prema dejstvu svjetlosti, naročito sa dodatkom 5%
cink oksida, i kao takva, dobro prima ulja i lakove.
Švajnfurtsko zelenaŠvajnfurtsko zelena je po hemijskom sastavu spoj
bakra, arsena i sirćetne kiseline. Ovaj vještački
mineralni pigment, žive boje, zeleno-plavičastog
tona, otkriven je 1814. god. u Švajnfurtu (Schweinfurt).
Švajnfurtsko zelena ima dobru pokrivnu moć, ali je
neotporna na svjetlost i toplotu i troši veliku količinu
ulja kao veziva (preko 60%). Ovo je veoma toksična
boja. Zbog toksičnosti i tamnjenja u kontaktu sa
drugim pigmentima danas se ne upotrebljava. Koristi
se jedino kao boja za čamce, i to u zaštitnom smislu.
Njen ton danas je zamijenjen sintetičkim organskim
bojama, i često dolazi na tržište pod istim imenom.
Gdje je moguće naći pigmente i laneno ulje:
U Srbiji i Crnoj Gori može se naći kvalitetno laleno ulje domaće proizvodnje, mi smo koristili laneno ulje proizvođača »Zvezda«. Nekad je teško naći tradicionalne pigmente koji su se koristili u Boki. Bijele pigmente smo našli u Beogradu, ali sigurno ih je moguće naći u Hrvatskoj i Italiji, i trgovcima iz Boke vjerovatno ne bi bilo teško da ih dobave ukoliko bi postojalo interesovanje.
44
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Vrata
palate Visković i kuće
Balaban prije radova na
restauraciji
4�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Vrata
palate Visković i kuće
Balaban nakon restauracije
46
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Detalji novih vrata po uzoru na tradicionalna
47
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
4�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Primjeri neodgovarajućih rješenja
Eloksirana vrata umjesto drvenih
4�
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Neadekvatne boje
�0
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Literatura Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX vijeka
u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU,
Beograd, 1953.
Milan Zloković, Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba
mletačke vlasti, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953.
Branislav Kojić, Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu, Spomenik
CIII, SANU, Beograd, 1953.
A. Freudenreich, Narod gradi na ogoljenom krasu, Zagreb-
Beograd, 1962.
Zoran Petrović, Selo i seoska kuća u Boki Kotorskoj, Zbornik
Arhitektonskog fakulteta u Beogradu III, 1956-57.
Ivan Zdravković, Drvena vrata u našoj narodnoj arhitekturi,
Starine Crne Gore III-IV, Cetinje, 1965/6.
Srebrica Knežević, Vrata, vratnice, kapije i ulazi -vekovna potreba
organizacije i bezbednosti, Glasnik etnografskog instituta SANU,
knjiga XLIX, Beograd, 2000.
Conservation and Design Guidelines for Zanzibar Stone Town,
UNESCO and The Aga Khan Trust for Culture
Ivo Fressl, Slikarska tehnologija, Zagreb, 1996.
Metka Kraihher-Hozo, Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1991
Namanja Brkić, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografije,
Beograd, 1973
�1
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja
Svenska ByggnadsvårdsföreningenBox 6442
113 82 Stockholm, Sweden
t + 08-30 37 85, 08-30 67 85
f + 08-30 87 99
www.byggnadsvard.se
EXPEDITIOCentar za održivi prostorni razvoj Pošt. fah 85, 85330 Kotor, Crna Gorat + 381 (0)82 302 520 f + 381 (0)82 302 [email protected] www.expeditio.org
CIP – Каталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе, Цетиње
692.8:72.025.4 ( 497.16 )
КАПЕТАНОВИЋ, Александра VRATA u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija / [ autor Aleksandra Kapetanović ; koautori Jasminka Grgurević, Ilija Lalošević ; fotografije Stevan Kordić, Bojana Prazić, Kristina Janjetović ; crteži Branislav Kojić, Ilija Lalošević ]. – Kotor : EXPEDITIO ; [ Stockholm ] : Svenska Byggnadsvårdsföreningen, 2006 ( Herceg Novi : Biro konto ). – 50 str. : Ilustr. ; 16 x 16 cm
Podatak o autorstvu preuzet iz impresuma. - Tiraž 600. – Bibliografija: str. 50.
ISBN 86-907269-5-01. Гл. ств. насл.a) Дрвена врата – Рестаурација – Бока КоторскаCOBISS.CG-ID 10487568
�2
the doors in the traditional architecture of the boka kotorska and their conservation
Vrat
a u
trad
icio
naln
oj a
rhite
ktur
i Bok
e Ko
tors
ke i n
jihov
a re
stau
raci
ja