VLADA CRNE GORE · 2018-12-06 · 3 28.11.2018. MEUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠI 2018 … Ko je...

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 3

3

28.11.2018. MEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠIĆ 2018

… Ko je ko na Festivalu…

Savjet Festivala

Sonja Nikčević, predsjednicaDragica Milić, članGoran Bulajić, član

Bojka Đukanović, članVojislav Krivokapić, član

Zoran Bulajić, članMilan Korać, član

Tim za selekciju

Vojislav Krivokapić, predsjednikDragan B. Perović, član

Zoran Bulajić, član

Žiri Festivala

Blagota Eraković, predsjednikAna Vujošević, član

Nikola Vasiljević, član

ModeratorGoran Bulajić

Grafički dizajnZdravko Beli Delibašić

Nagrade Festivala

Grand Prix za najbolju mušku uloguGrand Prix za najbolju žensku ulogu

Grand Prix za najbolju epizodnu mušku uloguGrand Prix za najbolju epizodnu žensku ulogu

Grand Prix za najbolji partnerski odnos na sceni

Organizator i producentJU Nikšićko pozorište

PokroviteljiVlada Crne Gore / Ministarstvo kulture i Opština Nikšić

Prodaja karataBiletarnica Nikšićkog pozorišta, od 10.00 do 20.00 h

Tel: 040/ 213 566; 068/ 461 310;

4


...Rekli su o pozorištu...

Terrence Mann, američki glumac i reditelj (1951.):„Film će vam donijeti slavu, televizija novac, a pozorište će vas učiniti boljim...“

Kristofer Fraj, engleski dramski pisac (1907. – 2005.):„U tragediji svaki trenutak je vječnost, u komediji vječnost je trenutak...“

Peter Brook (21.03.1925.)„Pozorište i život su jedno te isto i nijesu jedno te isto. Sastavljeni su od istih sastojaka, pa ipak pozorište ne bi postojalo kao oblik da se nije dogodilo nešto drugo“.

Ivo Andrić (9. оktobar 1892. - 3. marta, 1975.):„Umjetnost je i u tom slična životu: izgleda kao igra, a u stvari je đavolski ozbil-jna stvar; i utoliko ozbiljnija ukoliko više liči na igru“.

5


Program Festivala

26.11. (ponedjeljak)

Nikšićko pozorište, 20. 00 h

Svečano otvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“Pozdravna riječ predsjednika Skupštine opštine Nikšić Radivoja Lale Nikčevića

„KAKO MISLIŠ MENE NEMA“(Teatar Exit, Zagreb)

Režija: Autorka projekta, režije i scene: Ivica BobanDramaturška saradnica i asistentica režije: Olja LozicaKostimografija: Doris KristićMuzički saradnik: Nebojša Paunković

Uloge: Filip Juričić i Amar Bukvić

Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

27.11. (utorak)


„PENELOPIJADA”(Centar za kulturu Tivat i April production iz Toronta)

Tekst: Margaret AtwoodPrevod: Bojana VujinRežija: Dragana VaragićScenografija: Kathleen IrwinKostimografija: Jelisaveta Tatić ČuturiloKompozitor: Aleksandar GajićKoreografija: Slavka Nelević

Uloge: Dubravka Drakić, Tanja Bošković, Branka Femić Šćekić, Ivana Mrvaljević, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević


6


28.11. (srijeda)


„NARODNI POSLANIK“(Narodno pozorište Užice)

Tekst: Branislav NušićAdaptacija i režija: Slavenko SaletovićScenografija: Tamara BuškovićKostimografija: Snežana KovačevićKompozitor: Aleksandar MilekićScenski pokret: Ferid Karajica

Uloge: Slobodan Ljubičić, Divna Marić, Tijana Karaičić, Goran Šmakić, Biljana Zdravković, Vahidin Prelić, Dragana Vranjanac, Igor Borojević, Nikola Penezić, Momčilo Murić i Branislav Ljubičić


29.11. (četvrtak)


„LJUBAVNE POZE ISTORIJE (Teatar „Vojdan Černodrinski“, Prilep)

Tekst: Goran Stefanovski Režija: Nataša PoplavskaScenografija: Emil PetrovKostimografija: Roza Trajčeska RistovskaDramaturgija: Lidija Mitoska GjorgievskaMuzika: Gorazd Čapovski

Uloge: Dimitar Gjorgievski, Daniela Ivanoska, Igor Trpčeski, Jasmina Micovska Stankoska, Dimitar Crcoroski, Angela Naumoska, Ilija Volčeski, Katerina Čakmakoska Klinčeska, Mihajlo Milenkoski, Nataša Naumoska i Zoran Ivanoski


7


30.11 (petak)


„KRALJ LEAR“(Narodno pozorište Sarajevo i Festival MESS)

Tekst: William ShakespeareAdaptacija i režija: Diego de BreaScenografija: Diego de BreaKostimografija: Blagoj MicevskiDramaturškinja: Džejna Avdić

Uloge: Izudin Bajrović, Sanela Pepeljak, Mediha Musliović, Slaven Vidak, Vedran Đekić i Elma Ju-ković


01.11 (subota)


„KONSTELACIJE“(Atelje 212, Beograd)

Tekst: Nik PejnPrevod: Maja MaletkovićRežija: Aleksandra Milavić DejvisAsistent režije: Marko JovičićScenografija: Marija JeftićIzbor kostima: Aleksandra Milavić DejvisKompozitor: Božidar Obradinović

Uloge: Uroš Jakovljević i Ana Mandić Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

8


02.11. (nedjelja)

Nikšićko pozorište, 20.00 hDodjela nagrada i svečano zatvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“

Van zvanične konkurencije, u čast nagrađenih„CRNA KUTIJA“(Nikšićko pozorište)

Tekst: Ana ĐorđevićRežija: Goran BulajićScenografija: Anka GardaševićKostimografija: Olivera ErakovićMuzika: Dino Kapetanović (Bend „Autogeni trening“)

Uloge: Simo Trebješanin, Gordana Mićunović, Jovan Krivokapić, Anja Drljević, Omar Bajramspa-hić, Marija Đurić i Nikola Vasiljević

9


Pozorišni život u Užicu datira od 1856. go-dine, kada je osnovano Teatralno društvo kao pro-gramska aktivnost tadašnjeg Čitališta (prve bibliote-ke u gradu, osnovane te iste, 1856. godine). Teatralno društvo je bilo smješteno u Kaljevića kući (ugledni predsjednik Okružnog suda i trgovac). Užički Teatar osnovao je Stojadin Obradović, upravitelj Čitališta (svjedoči njegovo pismo knezu Milošu Obrenoviću iz 1859. godine). Prva pozorišna predstava u Uži-cu izvedena je 15. februara 1862. godine. Bio je to komad „Boj na Čačku 1815“. Iste godine prikazani

su komadi „Smrt Stevana Dečanskog“ i „Ajduci“. Malobrojna građanska publika gledala je predstavu „Hajduk Veljko“, 1866. godine.

Novinski članak sačuvan iz perioda prve premijere svjedoči o interesovanju Užičana za po-zorišni prikaz: „Najodličniji cvijet našeg građanstva bješe sa najvećom ljubavlju na ovom predstavljanju i soba za sjedjenje je dupke puna... Osim stotinu duša što bješe u sobi i na mjestima što se mogaše vidjeti, još se toliko povratilo, jer nije bilo mjesta za njih“.

Nakon ovih prvih izvođenja, pozorišni živ-ot u gradu je imao dužu pauzu, sve dok predratne 1913/14. godine đačka pozorišna grupa Gimnazi-je, pod rukovodstvom profesora Dejana Malenkov-ića kao njenog osnivača, nije izvela više komada. U međuratnom periodu publika je, izgleda,više poka-zivala sklonosti ka filmskoj umjetnosti, jer nastaje novo zatišje u pozorišnim prikazima. Tek sa prvim danima Užičke republike, 1941. godine, umjetnič-ka partizanska četa izvodi domaće i sovjetske pi-sce: „Mati“, „Knez Ivo od Semberije“, nekoliko

Nušićevih komada, „Kako se kalio čelik“, „Početak bune protiv dahija“... Glavne uloge igrali su Milutin Čolić, Alija Nedić, Filip Marjanović, Milenko Đurić, Časlav Jehlička. Pored Kaljevića kuće, u kojoj je tradicija bila nastavljena, predstave su bile izvođene i u Sokolskom domu (Sokolani) i Filkim bioskopu. Narodno pozorište Užice osnovano je kao Oblasno narodno pozorište odlukom Ministarstva prosvjete Srbije 10. avgusta 1945. godine. Prva premijera bila je 4. septembra 1945. godine, Nušićeva „Gospođa ministarka“, u režiji Obrada Nedovića. Svoj rad

Pozorište je započelo u Sokolskom domu. Od 1948. godine Narodno pozorište Titovo Užice premješta se u Filkin bioskop, koji se nalazio na glavnoj gradskoj ulici.

Sa rekonstrukcijom glavnog gradsk-og trga, Trga partizana, Pozorište dobija svoju novu zgradu, koja je sa cijelim trgom predstavljala i novi urbani identitet grada - projektant je bio arhitekta Mandić. Nova zgrada je otvorena 1967. godine. Osniv-ač Narodnog pozorišta Užice je Skupština opštine Užice i ono je danas jedino profe-sionalno pozorište na teritoriji jugozapadne Srbije, istorijski poznatoj kao Užički kraj.

Pozorište je do sada imalo više od pet stotina premijera. Narodno pozorište Užice postalo je teat-arski fenomen: daleko od metropole, u ne baš kom-fornim tehničkim i finansijskim uslovima, bez velike medijske pažnje, stvara veliku pozorišnu „buku“, domaću i evropsku. Najnoviji uspjeh ovog ansambla na 39. Pozorišnom bijenalu u Veneciji, kao prvog te-atra iz Srbije koje je učestvovalo na tom prestižnom evropskom Festivalu, nije posledica stihije, niti početničke sreće, već dugogodišnjeg iskustva, pre-danog rada i želje da provjeri svoje potencijale i „provjetri“ sopstvenu scenu. Uspjeh je još veći, jer je ovaj teatar pronašao način kako da se uporedi sa dru-gima i to baš u ovo tranziciono vrijeme, koje ne mazi kulturu i umjetnost. Biti jedini i nije toliko vrijedno, ali je veoma važno dokazati se i izvan sopstvenog atara. Time se i potvrđuje ona stara da je provinci-jalizam stanje duha, a ne suma kilometara koju treba preći do metropole.

(Tekst, autora Nenada Kovačevića preuzet je sa web stranice Narodnog pozorišta Užice)

...Umjesto predgovora večerašnjem programu Festivala...

Užičko Narodno pozorište - anatomija jednog uspjeha

Zgrada Narodnog pozorišta Užice

10


Narodno pozorište Užice predstaviće se sa komadom „Narodni poslanik“ na XV „Međun-arodnom festivalu glumca Nikšić 2018“, trećeg dana (28.novembra) takmičarskog programa ove smotre glume. Ovo poznato djelo Branislava Nušića, adaptirao je i rediteljski postavio profesor Slavenko Saletović. Scenografija je djelo Tamare Bušković, a kostimografija Snežane Kovačević. Kompozitor je Aleksandar Milekić, a scenski pokret potpisuje Ferid Karajica. Uloge su povjerene: Slobodanu Ljubičiću, Divni Marić, Tijani Karaičić, Goranu

Šmakiću, Biljani Zdravković, Vahidinu Preliću, Dragani Vranjanac, Igoru Borojeviću, Nikoli Peneziću, Momčilu Muriću i Branislavu Ljubi-čiću. Predstava je premijerno izvedena 22.aprila, 2012.godine, kada je Pozorište uz Užica, obilježilo 35 godina profesionalnog bavljenja glumom i 25 go-dina igre na užičkoj sceni glumca Slobodana Ljubi-čića, koji tumači naslovnu ulogu, Jevrema Prokića, u Nušićevom „Narodnom poslaniku“.

Festivalska publika u Nikšiću imaće priliku da vidi dobru predstavu, koja donosi anticipatorsko, dubinski slojevito i vizionarsko Nušićevo poznavan-je mentaliteta. Ono što je Ben Akiba napisao 1883. godine surovo je smiješno i danas. Kao što je pozna-to, komedija „Narodni poslanik“ je posebna među ostalim djelima velikog srpskog komediografa, zato što ju je Nušić napisao kada je imao samo 19 godina. To je ujedno i njegov prvi komediografski naslov, sa kojim je skrenuo pažnju javnosti na sebe i svoj rad i jasno stavio do znanja da je riječ o velikom piscu. Međutim, zbog teme koju u njoj obrađuje, pisac se

vrlo brzo našao na udaru vlasti. Pretpostavlja se da je zato ova njegova komedija čekala na izvođenje u pozorištu, mnogo godina nakon objavljivanja.

Glumac Slobodan Ljubičić kaže da je Nušić, na žalost, naš savremenik i problemi koji se pojavl-juju u djelu „Narodni poslanik“ i danas se pojavljuju. „Na žalost, iste stvari nam se događaju toliko godina kasnije“, cijeni glumac Ljubičić. Režiser Slavenko Saletović u predstavi je promijenio kraj, tako da u ovoj verziji Nušićeve poznate komedije, niko ne po-bjeđuje na izborima. Kod Nušića, kao što je poznato,

gazda Jevrem Prokić je poražen od advokata Ivkovića, koji je postao narodni poslanik.

„Teško je pred vaše gledanje ’Narodnog poslanika‘, Branislava Nušića u izvodjenju ansambla Narodnog pozorišta Užice, odoljeti obećanju da ćete vidjeti do-bru predstavu.Puno uticaja stavljanja repertoara dramsk-og teksta najboljeg srpskog komedografa ne bi se trebalo gubiti.

Ponovo isticati toliko važnu potre-bu da se gledalac, bar za kratko vrijeme otrgne od turobne i depresivne stvarnosti i ozari smijehom koji vodi ka komedijskoj

katarzi radosti igre, takodje da je deplasir-ano. Možda bi trebalo samo podvući anticipatorski, dubinski slojevito i vizionarsko Nušićevo pozna-vanje našeg mentaliteta, karakternih osobina i iz toga sledujućih odnosa. Ostrašćeni, ambiciozni i beskrupulozni u našim surovo ozbiljnim nastojan-jima da prigrabe vlast, moć, bogatstvo i dominaciju nad drugim ljudima, bili smo smiješni i nedorasli i 1883.godine kada je poštovani Ben Akiba napisao ’Narodnog poslanika‘, surovo smo smiješni i dan-as, a smijeh nas čeka u budućnosti...

U teatarskim kućama koje dobro promišljaju repertoarske poteze, takozvani ’grandiozni‘ likovi iz dramske literature se stavljaju na repertoar samo ako u dotičnom pozorištu postoji akter koji može da se izbori sa gabaritom i složenošću fabuloznog lika.

U jednačini Narodnog pozorišta Užice nema nepoznanica:

’Narodni poslanik‘ + Jevrem = Slobodan Ljubičić“, pojasnio je svoj rukopis prof. Slavenko Saletović.

S.M.

...Večeras na programu Festivala...

„Narodni poslanik“ – poznata Nušićeva priča o mentalitetu

„Narodni poslanik“/ Narodno pozorište Užice

11


Repertoar drugog dana XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“ protekao je u znaci-ma i smbolima jednog novog, drugačijeg čitanja Homerovg djela „Odiseja“, „jednog od najvećih lit-erarnih blaga koje je čovječanstvo iznjedrilo u VIII vijeku prije nove ere“. Riječ je o predstavi „Penelo-pijada“, tivatskog Centra za kulturu i čitanja April production iz Toronta, tako da je publika imala pri-liku da se kroz scensku nadogradnju tog remek djela, upozna sa demitizacijom opšteg stanja i mjesta žene kroz istoriju.

Ovo pozorišno djelo, nastalo po romanu Mar-garet Atwood, jednog od najačih pera savremene sv-

jetske literature, upravo kroz demitizaciju je došlo do sinkretizma. Glumice: Dubravka Drakić, Tanja Bošković, Branka Femić Šćekić, Ivana Mrvalje-vić, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević, uz pomoć rediteljke Dragane Vragić, u cjelosti su, kroz ra-zličita izražajna sredstva, počev od: pjevanja, pokre-ta tijela i mimike, uspjele da narativne fragmente nadograde ispovijest Penelope. Poseban segment ovog zanimljivog scenskog djela je horsko pjevanje na sceni, koje nije rediteljski postavljeno u klasičnoj formi, već ima sasvim drugačiju formu, koja cijeloj drami daje osobenost u svim njenim segmentima.

Scenografski, „Penelopa“ je takođe, puna simbolike, počev od vela koji stalno lebdi scenom i nosi različita značenja. Ništa manje višenamjenskog značenja nema ni Odisejev luk. Autorka u svom ro-

manu je uradila fantastične i nevjerovatne slike, koje se idejno oslanjaju na ep „Odiseja“, a kroz inscenaci-ju tog djela, rediteljka Varagić je scenski upečatljivo nadogradila cijelu priču. To je vidljivo od početka do kraja drame

Dubravka Drakić, koja glumi Penelopu, cije-lu priču drži svojom ulogom, koju istina, nadograđu-ju njene kolegenice, u svim segmentima tako da je ovaj projekat školski primjer kolektivnog u dramskoj umjetnosti, primjer partnerskog povjerenja i podrške.

Rediteljka Varagić, svojim rukopisom uspje-la je da do finesa odradi promjene i transformacije iz likova u likove, tako da sluškinje tumače i likove

prosaca, odnosno da vješto prepliću uloge, od žrtve do ekzekutora. Bez razlike cijelom ansamblu je to us-pjelo, jer su glumice veoma vješto i na scenski dopadljiv način odradile povjereni zadatak. One su u fan-tastičnim transformacijama u pot-punosti oživjele i dočarale pomen-ute likove. To je ovu dramu obojilo posebnim nijansama, upotpunjujući ionako izuzetnu ubjedljivu glumu Dubravke Drakić, u ulozi glavnog lika.

Posebna vrijednost ovog ko-produkcijskog projekta jeste u tome što on u cjelosti nosi težnju i „borbu“ za istinom, istovremeno dokazujući

da smo svi mi, bez razlike, suočeni, ma koliko se trudili, da do kraja ne izgovaramo is-tinu. I Penelopa, iako je spremna da saopšti istinu, na kraju ostaje samo u toj svojoj namjeri. Zbog toga je i ne dorečena ta njena iskonska težnja. No, tim scenskim rješenjem, predstava „Penelopijada“ gled-aocu pruža mogućnost da tu borbu za istinu, gleda iz sasvim drugačijeg ugla. Taj ugao posmatranja, kazu-je da svi oni koji ćute su saučesnici žrtve, upravo kao što je to i Penelopa. Na kraju jedno je sigurno: tivatska „Penelo-pijada“ je na nikšićkom Festivalu otvorila zaniljivu poetiku i estetiku, što u njegovom koncepcijskom smislu upotpunosti odgovara, ali i težnji organizatora da okupi različite pozorišne izraze.

S. Marojević

...Sa festivalskog repertoara...„Penelopijada“ – zanimljivo scensko djelo, puno simbolike

„Penelopijada“ demistifikuje mitove

12


-Akcenti razgovora o predstavi „Penelopija-da“, koju je festivalska publika imala priliku da vidi drugog dana glumačke smotre u Nikšiću, donijeli su širok analitički dijapazon značenja i simbola ovog zanimljivog scenskog djela, kojim dominiraju emo-cije i iskonska želja i nastojanje da se dođe do istine. Medijator okruglog stola kritike o predstava-ma na Festivalu, Goran Bulajić, u uvodnoj riječi podsjetio je na neophodnost poznavanja Homerovog epa „Odiseja“ iz VIII vijeka p.n.e. kako bi se lakše registrovala i razumjela scenska nadgradnja onoga što se deševa. „Ovdje je centralni lik Penelopa, u tumačen-ju Dubravke Drakić. Autorka ovog teksta bavi se demitizacijom jednog opšteg stanja, i opšteg žensk-

og mjesta kroz istoriju i razbijanjem iluzija kroz pozorišno djelo. Riječ je o ovoj predstavi sa vrlo izraženim sinkretizmom. To podrazumijevam da u svim segmentima taj literarni predložak nije baš uvijek u prvom planu. Glumci koriste sva izražaj-na sredstva od: pjevanja, simbolike i položaja tijela, sve njegove znakovnosti i to je negdje vrlo pametno i vješto ukomponovano u tok radnje i dobro izmon-tirano. Sa druge strane, taj literarni diskurs, koji je ovdje vrlo stabilan i čvrst, ima te narativne frag-mente kroz Penelopinu samoispovijest. Zatim, što ne bih nazvao ilustracijom, već isto tako demitizaci-jom hora, koji ovdje nije u onoj klasičnoj antičkoj formi na koju smo navikli, već hor ima potpuno

drugačiju formu“, viđenje je Bulajića. Na pitanje medijatora: Šta Vas je privuklo

ovoj priči, Dragana Varagić je bila izričita da je tekst Margaret Atwood privukao njenu pažnju, a tu su i sredstva spisateljice, koje ona koristi, a koja su oni kao tim u nadgradnji razigrali.

„Tako da smo mi neke intervencije pravai-li, naprimjer umjesto neke tužbalice na početku odlučili smo se za rep, pobunu umjesto sluškinja, koje su podijeljene na sluškinje i na još neke druge uloge. Odlučila sam se za varijantu da imam manji broj sluškinja koje će igrati i sluškinje i prosce i sve će one mijenjati uloge, od žrtve do ekzkutora. Sve to ima svoje, zato je ostao onaj konopac do kraja. To je znak obješene sluškinje, što znači da možemo

da vidimo dvije stvari i dvije uloge koje tu postoje: jedno su sluškinje, drugo je Odisej. Ova tema je meni jako važna, jer je ovo pitanje istine. Ja mislim da mi živimo u jednom vremenu kada je pitanje istine jako problematično, kada najveći dio on-oga što izgovorimo mi ne izgovorimo da bismo se sporazumijevali, komu-nicirali, razgovarali, imali zajednič-ki interes. Da, riječi služe tome da slažu, da povrijede nekoga drugog. To je jedno veliko zamešatjeljstvo, u kojem se ne možemo snaći. Ja vjeru-jem da je istina ljekovita i da je istina pitanje identiteta. Ovo je jedna priča

o tome da niko ne izgovori istinu do kraja, jer je to neka istina koju bi svi

na kraju zaboravili. Tako da nam i Penelopa nije rekla istinu do kraja. Ona nam je obećala na poč-etku da će da ispriča drugačije nego što je pričala Odiseju, ali nije rekla istinu. Tako da nam je dala mogućnost da to još jednom pogledamo iz drugog ugla. Zanimljivo mi je to preplitanje uloge žrtve i egzekutora i kako se u jednom djeliću sekunde mi-jenja jedno za drugim. To mi je bila namjera. Nar-avno, ja sam beskrajno zahvalna glumicama, što su me pratile u ovom jednom vrlo komplikovanom posmodernističkom tekstu koji nije lako poslagati, iako on priča priču. Zbog toga smo tekst nadogra-dili na neki način, jer sam željela da ovo ne bude hor u tom klasičnom smislu. Željela sam da on ima

...Akcenti razgovora o predstavi „Penelopijada“Niko ne govori istinu do kraja, pa ni Penelopa

Detalj sa okruglog stola kritike o predstavi „Penelopijada“

13


aktivnu ulogu i da sve to što radi, radi u namjeri da pritiska Penelopu i suočava je sa tim šta je ona bila, ne bi li konačno rekla istinu. Zato sam ukinula sve izlaske i ulaske sa scene, sve rekvizite. Imamo samo jedan veo, kuji putuje kroz predstavu i dobi-ja različita značenja. Tako da sve zajedno i istina i identitet za mene su neodvojivi a s time se još uvi-jek borim. Svi oni koji ćute su saučesnici. Tako da je Penelopa saučesnik jedne žrtve, ubistva svojih sluškinja, svoje djece kako ih ona zove. Do dana današnjeg, ona nije preuzela neku drugu ulogu. Znači ćuti“, rekla je Varagić. Ocjenu medijatora Bulajića da je uloga Du-bravke Drakić reljefna u glumi i dramaturgiji, ali da je ta njena reljefnost data na parče, od scene do scene, što je ona kroz interpretaciju došla do dobrih stilskih varijanti i izborila se za gradaciju i identitet, glumica je to pojasnila izjavom:

„Ovu ulogu sam dobila na audiciji, na kastingu. Dragana Varagić je došla da radi, pozva-la je glumice koje su voljne i raspoložene da se bave ovim materijalom. Kad nam je dala ovaj monolog i knjigu Margaret Atwood, ja to nijesam mogla ni da pročitam, a kamo li da izgovorim, niti sam vjerov-ala da je to moguće uraditi. Danas sam, poslije ne-kolike godine igranja ove predstave ponosna. Prvo što je Dragana znala da odabere ekipu, a drugo što nas je ova predstava, u kojoj smo zahvaljujući Tan-ji Bošković, naučili što znači žensko povjerenje u projektu. Naravno, i zahvaljujući Dragani, koja je to sve vodila. Dragana je uradila predstavu i otiš-la, a mi smo sve ove godine sačuvale i njegovale tu vrstu podrške i povjerenja. Bez tog povjerenja, ja ne bih mogla tako ni da gradiram, ni da padam, ni da se dižem, a posebno ne bih mogla bez nečeg što se zove zajednička igra, koliko god da se čini da je Pe-nelopa na jednoj strani. a hor na drugoj, ja ustvari sve vrijeme njih pratim šta one rade i sve vrijeme ig-ramo zajedno. One, mi svojom igrom daju snagu da se usprotivim i da se promijenim i sukobim sa nji-ma, kako bih mogla da izdržim od početka do kraja jer je predstava posložena na jedan prilično lucidan način. Meni kao glumici je bilo zanimljivo hoću li ja uspjeti da žanrovski iskačem iz jedne distance u drugu, u sili i snazi te velike literature Margaret At-wood koja je jedna od značajnijih pisaca na plan-eti. Sa druge strane, snaga igre, a onda i borba sa samim sobom, jer glumcu je teško da povjeruje ne samo u svog partnera, nego i u povjerenje u sebe, svoju koncentraciju, prisutnost... Plašila sam se da li će to moći da se odigra na nivou koji je rediteljka

tražila od nas. U ovakvim vrstama predstava ne-mate ni trenutka vremena da izađete sa scene i da popijete gutljaj vode. Kad izađete na scenu gotovo je. Tu ste do kraja predstave. To vam je što vam je. Dakle, ekipa mora da bude ozbiljno spremna, puna međusobnog povjerenja, poštovanja, podrške i zah-valjući Tanji koja je svojim velikim iskustvom, dala punu podršku nama, vjerujući u snagu ženske soli-darnosti, sa jedne strane i inteligentnog rediljeskog izbora ekipe, podjele i koncepta, mi smo uspjeli da predstavu i dan danas igramo i da se radujemo sva-kom njenom novom izvođenju“, jasna je Drakić.

Na činjenicu koju je apostrofirao Goran Bu-lajić, da predstava otvara pitanje ženskog sestrin-stva, što se kroz predstavu jasno i čita, legendarna jugoslovenska glumica Tanja Bošković, bila je kat-egorična:

„Od dva stiha u mitu, Atwood je napravila roman i onda je Penelopa čekala dvadeset godina Odiseja. Od toga je spisateljica napravila roman. Od tog romana je Dragana Varagić napravila dra-mu, uz pomoć svojih prijateljica, a Tivat je napravio ekipu. Tu je počela velika ljubav. Ono što sam mog-la da vidim i da budem sigurna u to je da ono što ja igram, a to je uloga Helene, je u stvari prisutan različit princip istoj stvari. Znači Penelopa je žena sa jednim principom, a Helena je žena sa drugim principom. One rade istu stvar - isto pate, isto trpe, isto su žrtve i isto ćute i ne govore istinu. One su sasvim sigurno kompatibilne. Svo vrijeme sam os-jećala da ovo nadilazi mene, Draganu, pojedinač-no, svaku od nas. Ali, kao grupu, nas ne nadilazi. Tu mi postajemo pjena na jednom velikom talasu. U taj talas se uzdam. Tvrdim da će naše živote, na-pokon žene uzeti u ruke. Toće biti onda bolje, prav-ednije društvo, sa manje prevara. Prevare su ono što nas ponižava. Zabluda je isto laž, ali vi možetete da oprostite nekome zabludu, ali to nije dovoljno, jer zabluda je laž. Manipulacija je nešto drugo. To ne treba da se oprosti. Tu moramo da se trudimo. Penelopa jeste na putu i fali joj malo, ali samo zato što voli, ona ne pokazuje istinu. Ona kaže: ’On jed-nostavno ispari‘. Ona voli i voli do kraja. Tu imam veliko divljenje za Margaret Atwood. Prepametna je. Alal joj život. To je čudesno. A, što se tiče ek-ipe, ona je ostvarila moje snove. Druga stvar koja je za glumca teška, a pošto je ovo Festival glumca, moram da kažem - da godinu i po nijesmo igrali ovaj komad. Sve je ostalo u srcu, jer ova predstava nas nosi“, kazala je Bošković.

S. Marojević

14


„Napravili smo predstavu koja pokreće niz pitanja o ratu, ljubavi, intimnosti, politici i moralno-sti. Sam autor, Stefanovski kaže: ’Rat je organizo-vano nasilje, kruna političke patologije, perverzija istorije‘. Ali i pored ’čuvene slike velikog rata‘, ova

predstava prikazuje i šta se dešava tokom rata, na drugoj strani, u životima ljudi različitih slojeva. Kroz lične priče o likovima i specifičnim situacijama u ko-jima će se svaki od njih naći, ova predstava otkriva različite aspekte rata o kojima mi najčešće nijesmo svjesni.

Rat mijenja sve: počinje, razvija se u neočekivanim pravcima i masovno transformiše lju-

de. Ali bez obzira koliko izgleda paradoksalno, prava sila koja usmjerava radnju u ovoj predstavi ne proizi-lazi iz okrutnosti i patnje, već od potrebe za ljubavl-ju. Nasuprot svom užasu i apsurdnosti rata, farsična dramska struktura koju je postavio Stefanovski nala-

zi način da pokaže humor, velikodušnost, humanost, saosjećanje i ljubav, usred haosa, svireposti i beskru-puloznosti.

Jedino ljubav uspijeva da preživi i ponovo izlazi iz ruševina rata“.

Nataša Poplavska

...Najava programa za četvrtak, 29.novembar...„Ljubavne poze istorije“ o potrebi za ljubavlju

15


Glose u ovom spomen – krugu iz raznorodnih su prilika:Kao svečana podsjećanja na djela cijenjenih umjet-nikaKao osvrti oproštajni pozorišnoga zvaničnikaKao portreti dokazanih pozorišnih bojovnikaKao ogledi o tvorbi lika u više stotina slika...(Izvod iz knjige „Crnogorci na sceni“: Kriptoep-igram II, akademika Sretena Perovića, str.341, 342)

Dragica Tomas (1936. – 2015.)Proslavljena crnogorska glumica Dragica

Tomas „nikada neće postati prošlost... jer heroine ne umiru“. Crnogorska pozorišna scena i kultura „prepoznavali su se po njenom imenu“, pa i nikšić-

ka, tačnije njen „Međunarodni festival glumca“, na kojem je Tomas tri godine (od 2007.do 2010.), bila predsjednica Žirija i nakon obnavljanja te smotre glume dala nemjerljiv doprinos njegovoj prepoznat-ljivosti. No, i van festivalske priče, Dragica Tomas je, svojim bićem i umjećem živjela za Nikšićko po-zorište. Ona je bila iskreni prijatelj njegove scene, radujući se svakom uspjehu ovog Pozorišta, podrža-vajući nas izjavom: „Ko nema bezgraničnu ljubav i ko nije spreman za žrtve, ne bi trebalo da se bavi

pozorištem“! Na razlozima opstanka i razvoja pozo-rišta u ovom gradu, crnogorska prvakinja glume je često insistirala. Nikšićko pozorište je znalo da cijeni tu njenu naklonost i nesebičnu ljubav i zato je često bila prisutna u mnogim bitnim momentima, onima koji su čuvali davno upaljenu luču crnogorsske scen-ske umjetnosti. Cijeneći Dragičin veliki, nemjerl-jiv doprinos pozorišnom stvaralaštvu u Crnoj Gori, Nikšićko pozorište joj je 2011. godine dodijelilo Na-gradu „Veljko Mandić“. Poznati crnogorski reditelj Branislav Mićunović govorio je da Tomas „posjedu-je nešto što je svojstveno velikim glumcima, a to je da - bez obzira na iskustvo i životnu dob - uspijeva da promijeni lični i umjetnički izraz. Tako je Dragi-ca Tomas poslije velikih i snažnih dramskih uloga, u svom najzrelijem dobu odigrala zanimljive role u Crnogorskom narodnom pozorištu koje su vrlo duho-vite i vrlo savremene. Time je potvrdila da glumčev život nikada ne prestaje“.

Za sve one koji su ovu poznatu crnogorsku i južnoslovensku glumicu lično poznavali i sa njom radili, kao i za publiku koja se divila njenim ostva-renjima, objavljujemo u kraćim crtama njenu bogatu biografiju:

Dragica Tomas rođena je 26. juna 1936. go-dine u Peći. Završila je Državnu pozorišnu školu u Novom Sadu, a prvu pozorišnu ulogu odigrala je 1955. godine. Ona je s uspjehom tumačila brojne lik-ove iz crnogorske, južnoslovenske i svjetske dramske

...Kultura sjećanja...Heroine nikada ne umiru

16


literature, koje su joj donijele najveća nacionalna i ondašnja jugoslovenska priznanja. Kritičari su je smatrali jednom od najvećih dramskih umjetnica u poslijeratnom crnogorskom teatru. Prva je crnogor-skom glumištu donijela Sterijinu nagradu na 20. Sterijinom pozorju (1975.), za izvanredno tumačen-je lika Jovane u predstavi „Ognjište”, u režiji Blag-ote Erakovića. Jedini je član CNP-a kome je pripala nagrada za životno djelo za naročite zasluge Steri-jinog pozorja (2000.). Dobila je i Trinaestojulsku nagradu (1968.), nagradu grada Kotora, priznanje Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore za život-no djelo (1999.), nagradu za životno djelo „Pavle Đonović“, priznanje Zaslužni kulturni stvaralac ko-jim je odlikovana od države Crne Gore, nagradu za doprinos pozorišnom stvaralaštvu „Veljko Mandić“ (2011.), Veliku nagrada CNP-a (2012.). Od 1999. godine počasni je član Crnogorskog narodnog pozo-rišta. Bila je član brojnih festivalskih i drugih žirija i odbora, član glavnog odbora i žirija Sterijinog po-zorja, Savjeta MESS-a u Sarajevu, odbora za dodjelu Trinaestojulske nagrade, član žirija za nagradu grada Titograda, predsjednik žirija na mnogim filmskim i pozorišnim festivalima u Beogradu, Zagrebu, Nišu, Mojkovcu, Užicama, Bijelom Polju, Nikšiću, Ko-toru i td. U Crnogorskom narodnom pozorištu odi-grala je oko 60 uloga. Ostvarila je zapažen uspjeh tumačeći sestru Batrićevu u „Gorskom vijencu“, Anu u „Tehni“, Jovanu u „Ognjištu”, Katarinu Ivanovnu u „Braći Karamazov“, Hekubu, Zonu Zamfirovu, Gloriju, Madonu, Petrunjelu i druge. Značajne uloge ostvarila je u TV dramama i serijama. Do posljednjeg dana igrala je u aktuelnim predstavama koje se nalaze na repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta: „Ev-eryman Đilas“, „Prosidba i medvjed u jednom činu“, „The beauty queen“.. Njena posljednja uloga bila je u predstavi „Everyman Đilas“ Radmile Vojvodić, u ko-joj je tumačila lik Majke, Milovana Đilasa. Dragica Tomas je najviše domete postigla tumačeći likove iz crnogorske dramaturgije, karaktere crnogorskih ma-jki, sestara, supruga, i ti likovi su najčešće prelazili u simbole istrajnosti, strpljenja, humanosti i patnje - univerzalnog značenja. Dragica Tomas je svojim životnim opredjeljenjem i umjetničkim aktivnostima neposredno dokazala privrženost crnogorskoj nacio-nalnoj kulturi i Crnoj Gori kao izvoru vlastitog sam-opouzdanja, kao neimar umjetnosti koja zahtijeva mnoge žrtve ali i donosi mnoga zadovoljstva i ople-menjuje onog koji daje i onog koji prima.

S.Marojević

Dragica Tomas autentični tumač likova iz crnogorske literature

Tekst preuzet iz knjige „Crnogorci na sceni“, Sre-tena Perovića. Kulturološka je obaveza pozorišnog kritičara, koji je više od pola vijeka pratio i ocjenjivao st-varalaštvo određenog scenskog umjetnika, da se os-vrne na svoje kritičke opaske koje je tokom tih de-cenija o odnosnom glumcu ili reditelju pisao, te da ih sintetizuje makar u kroki – ogled o njihovom značaju u nacionanoj kulturi. Teatrologu predstavlja i lično zadovoljstvo kad može, procjenjivanjem vlastitih decenijskih sudova, da konstatuje kako je njegove najave o izrastanju mladog umjetnika u značajnu scensku ličnost– naknadno potvrdila nimalo lagod-na profesionalna biografija. A upravo se takav proces događao i u glumačkom sazrijevanju naše promi-nentne dramske umjetnice Dragice Tomas. U životno iskustvenim i stvaralački dubokim godinama, na sceni i dalje veoma aktivna, naša pri-madona je u svim ex – YU kulturnim sredinama veo-ma cijenjena glumica, naročito kao autentični tumač likova iz crnogorske nacionalne dramaturgije. U toku svojeg dugog scenskog života, gospođa Tomas je dobila mnoga stručna i društvena priznanja, od ko-jih i ovom prilikom treba istaći najveće crnogorsko priznanje, Trinaestojulsku nagradu, i priznanja koja su joj dodijeljenja od internacionalnih stručnjaka u žiri- komisijama Sterijinog pozorja u Novom Sadu. Prvu Sterijinu nagradu – za najbolju žensku ulogu – Dragica Tomas je dobila 1975. godine za vanredno uspjelo tumačenje lika Jovane u Komaninovoj drami „Ognjište“ , a 2000-te odlikovana je Sterijinom na-gradom za životno djelo. Ona je jedina od crnogor-skih dramskih umjetnika dobila to visoko priznanje – kojim su, pored nje, u proteklo pola vijeka nagrađene samo jugoslovenske glumice najvišega ranga: Marija Crnobori, Mira Stupica, Neva Rošić, Meri Boškova, Mira Banjac i Milena Zupančić. Dragica Tomas je nedavno primila i Nagradu „Veljko Mandić“, u gra-du u kojemu već šestu godinu ovo priznanje dodjel-juje Nikšičko pozorište (u obnavljanju). U povodu svečanosti dodjele Nagrade „Veljko Mandić“ javljaju se mnoge, ne uvijek vesele aso-cijacije. Javljaju se, istovremeno, i obnoviteljske teatarske ideje. Zadovoljstvo bi bilo utvrditi da se u Nikšiću, u gradu koji njeguje mnoge crnogorske slobodarske tradicije, pravovremeno i uspješno re-

17


vitalizuje vlastito kulturno – umjetničko nasljeđe, da je oživljeno pravo profesionalno pozorište, kad je već kroz sve nepovoljne okolnosti uspijevala da istraje upaljena luča scenske umjetnosti, zahvalju-jući najviše zaslužnom „Zahumlju“ i rezultatima lokalnih pozorišnih zaljubljenika. Tom procesu sa-moohrabrenja bitno doprinose muzički i pozorišni festivali u Nikšiću, od kojih najjače podsticajno de-jstvo ima međunarodni festival posvećen glumačkoj umjetnosti. Tom procesu doprinosi i nagrada „Veljko Mandić“, koja trajno podsjeća na voluminozni opus jednog od najistaknutijih crnogorskih pozorišnih i filmskih glumaca. Nikšić ovom nagradom na do-bar način širi misiju pozorišne umjetnosti i afirmiše duhovnost nove Crne Gore, posebno dodjelom ovog priznanja i zaslužnim umjetnicima koji nijesu porijeklom iz Onogošta, a neki od njih – ni iz Crne Gore. Dramska umjetnica Dragica Tomas spada u najuži broj zaslužnika ovog teatarskog odličja, koje su u prethodnim godinama dobili reditelji Branislav Mićunović, Blagota Eraković i Goran Bulajić, kao i proslavljena glumica Mira Stupica i glumac Drago-mir Malović. Dragica Tomas započela je svoju profesional-nu karijeru pod svojim djevojačkim prezimenom Davidović, neposredno nakon završetka glumačkog školovanja u Novom Sadu. Pisac ovih redova je jedi-ni živi pozorišni kritičar koji je sve ove decenije pra-tio i procjenjivao njene umjetničke rezultate. Kako se sve to nalazi u mojim teatrološkim knjigama, sad je mnogo lakše napraviti rezime jednog bogatog i angažovanog glumačkog života. To, međutim, osta-je kao obaveza mlađim generacijama teatrologa, jer gospođa Tomas ni u „mirovini“ ne miruje, već i dal-je uspješno igra u zapaženim samostalnim scenskim projektima i u aktuelnim predstavama na repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta. Moje je da podsje-tim bar na dio njenih glumačkih ostvarenja, po koji-ma je pamte pozorišni kritičari i istoričari modernog crnogorskog i južnoslovenskog teatra. Dragica Tomas, poznata i veoma cijenjena drams-ka umjetnica u Crnoj Gori i svim južnoslovenskim sredinama, najveća ostvarenja postigla je tumačeći likove iz crnogorske dramske literature, karaktere crnogorskih majki, unesrećenih sestara i supruga, likove koji su najčešće prerastali u simbole istrajnos-ti, trpljenja, humanosti i patnje, u simbole univerzal-noga značenja. Takva je Dragica Tomas kad tumači Sestru Batrićevu u Gorskom vijencu (1974) i Jovanu u Komaninovom Ognjištu (1974), kad oživljva lik Majke u monodrami Čeda Vukovića Živo je Mrtvo

Duboko (1975); takva je kad tumači kompleksni lik srednjovječne usjedjelice (koja se sveti sredini za svoju sudbinu) u Zlom sudištu (1980) Nika Jo-vićevića; takva je i u Euripidovoj Medeji i u mnogim drugim ulogama koje je ostvarila na sceni Crnogor-skog narodnog pozorišta.“ Nagrada „Veljko Mandić“ dobija u svojoj kriterijumskoj punoći, afirmišući djelo i značaj naših umjetnika visokog dometa i ranga, što nije uvijek ni manir ni dostignuće mnogih drugih crnogorskih asocijacija i institucija. Dragica Tomas je svojim životnim opredjeljenjem i umjetničkim aktivnosti-ma neposredno dokazivala privrženost crnogorskoj nacionalnoj kulturi i obnoviteljskoj Crnoj Gori kao izvoru vlastitog samopouzdanja, kao neimar scenske umjetnosti koja zahtijeva mnoge žrtve, ali i donosi zadovoljstva i oplemenjuje onog koji daje kao i onog koji prima.

* Dragica Tomas je 2012. godine dobila na-jveće priznanje teatra kojemu je kreativno doprinosi-la više od pola vijeka – Veliku nagradu Crnogorskog narodnog pozorišta.

( „Pobjeda” 14. januara ,2011.)

18


JU „Nikšićko pozorište“

Trg Save Kovačevića br 5

Tel.040/ 213-566e-mail: [email protected]

Web sajt: www.niksickopozoriste.me

Redakcija biltena

Tekstove piše i bilten uređuje: Slavojka Marojeviće-mail redakcije biltena: [email protected]

Dizajn korica: Zdravko Beli Delibašić

Grafički prelom i dizajn strana: Milinko ŽižićTehnička priprema tekstova: Vesna Vukićević i Anka Tomić

Štampa:PRINT GLOBAL

CIP - Каталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISSN 2661-2534 = Međunarodni festival glumca (Bilten festivala)COBISS.CG-ID 37070864

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 3

VLADA CRNE GORE · 2018-12-06 · 3 28.11.2018. MEUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠI 2018 … Ko je...

Documents

Transcript of VLADA CRNE GORE · 2018-12-06 · 3 28.11.2018. MEUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠI 2018 … Ko je...