VEZIVNO TKIVO - PBF
Transcript of VEZIVNO TKIVO - PBF
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 117
VEZIVNO TKIVO
Vezivno tkivo ima niz različitih uloga u organizmu:
• vezivnu (povezuje druga tkiva, primjerice kožu sa strukturama ispod nje)
• gradi ovojnice (čahure) oko organa i meñusobno ih odvaja
• oblaže i štiti krvne žile i živce na mjestima gdje ulaze ili izlaze iz organa
• koštano i hrskavično tkivo imaju potpornu i zaštitnu ulogu, koštano skladišti
minerale
• masno (adipozno) vezivno tkivo štiti tijelo od gubitka topline i mehaničkih
naprezanja te predstavlja izvor energije
• hematopoetsko tkivo (poseban tip vezivnog tkiva) proizvodi krv
• krv i limfa služe za prijenos kisika i ostalih tvari u organizmu, te služe u zaštiti
organizma od bolesti
Vezivno tkivo grade:
1. Stanice - različite vrste stanica mezenhimskog porijekla (mezenhim je tkivo
koje potječe od embrionalnog mezoderma).
2. Vlakna - neživi proteinski produkti stanica. Prema proteinima koji ih izgrañuju
vlakna mogu biti:
a. kolagenska - gradi ih protein kolagen, vrlo su čvrsta i otporna na istezanje
b. elastična – izgrañena od proteina elastina, pokazuju svojstvo elastičnosti,
tj. mogu se istezati i nakon istezanja vratiti u početni oblik
c. retikularna - proteinska vlakna tvore finu mrežu nevidljivu prije
diferencijalnog bojanja srebrom. Sastavljena su od kolagena i
glikoproteina
3. Meñustanična tvar (ekstracelularni matriks) – može biti tekuća, polutekuća ili
kruta, a čine ju dvije komponente: izvanstanična tekućina i proteoglikani,
najčešće hijaluronska kiselina, hondroitin, hondroitin-sulfat i keratan-sulfat. U
matriks se mogu odlagati i mineralne soli.
Stanice vezivnog tkiva su obično široko razmaknute te se izmeñu njih nalazi
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 118
Slika 1. Rahlo (areolarno) tkivo.
mnogo meñustanične tvari. U vezivnom tkivu je često prisutna dobro razvijena mreža
krvnih žila. Osim što donosi kisik i hranjive tvari samom vezivnom tkivu, ponegdje služi i
opskrbi drugih tkiva kisikom i hranjivim tvarima (primjerice epitelnog). Tablica 1
prikazuje tipove vezivnog tkiva.
Tablica 1. Tipovi vezivnog tkiva.
Vezivno tkivo u užem smislu
Rahlo
Gusto Formirano (bijelo vlaknasto)
Neformirano (žuto elastično)
Vezivno tkivo s posebnim svojstvima
Masno (adipozno)
Elastično
Hematopoetsko Mijeloidno
Limfoidno
Sluzavo
Krv
Limfa
Potporno (skeletno) vezivno tkivo
Hrskavično
Hijalina hrskavica
Elastična hrskavica
Vezivna hrskavica
Koštano Kompaktno
Spužvasto
1. VEZIVNO TKIVO U UŽEM SMISLU
1.1. Rahlo vezivno tkivo
Rahlo vezivno tkivo, naziva se još i
areolarno (Slika 1). Ispunjava prostore izmeñu
mišićnih vlakana, tvori podlogu epitelnim tkivima
te obavija limfne i krvne žile. Ovo se tkivo
sastoji od stanica koje su rahlo razbacane u
meñustaničnoj tvari. Najvažniji sastojak rahlog
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 119
vezivnog tkiva je amorfna polutekuća meñustanična tvar. U matriksu se nalaze i snopovi
disperzno rasporeñenih kolagenih vlakana te rijetka mreža tankih ravnih vlakana
elastina, kao i rijetkih retikularnih vlakana. Stanice su različite: fibroblasti, makrofagi,
mastociti, plazma stanice i druge. Najbrojniji su fibroblasti i makrofagi.
Fibroblasti su spljoštene, vretenaste stanice koje proizvode matriks i proteinska
vlakna. Imaju ovalnu jezgru. Mogu migrirati prema ozlijeñenom tkivu i lučiti dodatna
vlakna pa imaju ulogu u zacjeljivanju rana.
Makrofagi su stanice sposobne za ameboidno kretanje i fagocitozu bakterija i
drugih stranih čestica. Poput fibroblasta, po potrebi mogu migrirati na područja
bakterijske invazije, gdje fagocitiraju bakterije i na taj način brane organizam.
Retikularno vezivno tkivo
Retikularno vezivno tkivo poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva u kojem nalazimo
samo tanka retikularna vlakna. Ima potpornu ulogu za stanice timusa, slezene i limfnih
čvorova, te koštane srži.
1.2. Gusto vezivno tkivo
Ova vrsta tkiva grañena je od istih sastojaka kao i rahlo vezivno tkivo, samo što u
meñustaničnoj tvari prevladavaju vlakna, a ne stanice. Vlakna mogu biti paralelna
(formirano vezivno tkivo, primjerice u tetivama) ili nepravilno rasporeñena (neformirano
vezivno tkivo). Gusto vezivno tkivo nije tako savitljivo kao rahlo, ali je mnogo otpornije
na djelovanje mehaničkih sila.
2. VEZIVNO TKIVO S POSEBNIM SVOJSTVIMA
2.1 Masno (adipozno) tkivo
Masno tkivo je posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice
(adipociti). Te se stanice mogu naći u vezivnom tkivu pojedinačno ili u malim skupinama,
ali ih je većina udružena u velike nakupine i čine masno vezivno tkivo. U muškaraca
normalne težine masno tkivo čini 15-20% tjelesne težine, a u žena normalne težine 20-
25%. Masno tkivo je najveće spremište energije (u obliku triglicerida) u tijelu. Potkožne
naslage masnog tkiva nalaze se u usmini (dermisu) kože i sudjeluju u oblikovanju površine
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 120
tijela, a osim potkožnih naslaga masnog tkiva, ono se nalazi i u mezenteriju, oko bubrega
i oko srca gdje služi za ublažavanje udaraca i potresanja organa. Ispunjava prostore
izmeñu drugih tkiva i tako pomaže učvršćivanju organa na njihovim položajima. Mast
slabo vodi toplinu, pa zato sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela.
Svaki adipocit je gotovo u potpunosti ispunjen središnjom masnom kapljicom koja
potiskuje citoplazmu i jezgru uz staničnu membranu (Slika 2). Ukoliko je unos hranjivih
tvari u organizam puno veći od potreba organizma, ove stanice počinju stvarati goleme
nakupine tjelesne masti.
Slika 2. a) masno tkivo; b) adipociti.
Zadatak 1: Promatranje preparata masnog (adipoznog) tkiva.
Na trajnom preparatu bubrega, u adipoznoj čahuri bubrega pogledajte masno
tkivo. Nacrtajte nekoliko adipocita i na crtežu označite sljedeće strukture:
• kapljica masti
• jezgra masne stanice (adipocita)
• citoplazma uz rub stanice
2.2. Hematopoetsko (krvotvorno) tkivo
Hematopoetsko tkivo se nalazi u koštanoj srži, a tijekom embrionalnog razvitka i
u jetri. Koštana srž ispunjava prostore u unutrašnjosti kosti. Već je makroskopski
moguće razlikovati dvije vrste koštane srži, crvenu i žutu. U crvenoj koštanoj srži
nastaju krvne stanice, dok su u žutoj koštanoj srži najzastupljenije masne stanice.
Tijekom prvih godina života cjelokupna koštana srž je crvena, a vremenom najvećim
a) b)
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 121
dijelom prelazi u žutu.
Koštana srž proizvodi različite stanice iz pluripotentnih krvotvornih matičnih
stanica (hemocitoblasta). Izraz pluripotentne (ili multipotentne) stanice odnosi se na
njihovu sposobnost se diferenciraju u različite stanice krvi i limfe (Slika 3).
Pluripotentne matične stanice diferenciraju se u stanice mijeloidne loze (eritrociti,
trombociti, granulociti, monociti/makrofagi, mastociti) i stanice limfoidne loze
(limfociti, stanice NK).
2.3. Krv i limfa
Krv i limfa su tekuća vezivna tkiva (krvne stanice se nalaze u tekućoj
meñustaničnoj tvari) koja omogućuju izmjenu tvari i komunikaciju izmeñu tkiva i organa
u tijelu. Tekuća meñustanična tvar se kod krvi naziva krvna plazma i u njoj se nalaze
Slika 3. Hematopoeza (razvoj i diferencijacija krvnih stanica).
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 122
krvne stanice koje se od plazme mogu odvojiti centrifugiranjem. Krvna se plazma sastoji
od vode, proteina, mineralnih soli, hormona i drugih tvari. (vidi Praktikum iz Biologije I,
Vježbu 7). Od proteina najzastupljeniji su:
• albumini koji nastaju u jetri i služe u regulaciji osmotskog tlaka krvi,
• α- i β-globulini koji služe u prijenosu tvari i γ-globulini koji služe u obrani od
infekcija te
• fibrinogen koji sudjeluje u stvaranju krvnog ugruška.
Krvna plazma kojoj je odstranjen fibrinogen naziva se krvni serum. Prema ulozi
koju imaju u organizmu krvne stanice možemo podijeliti na crvene krvne stanice
(eritrocite; sudjeluju u prijenosu kisika i ugljičnog diokisida) i bijele krvne stanice
(leukocite; sudjeluju u obrani organizma od stranih čestica, mikroorganizama, parazita ili
vlastitih promjenjenih stanica).
a) Eritrociti ili crvene krvne stanice (Slika 6): Crvenu boju kao i prijenos plinova
omogućuje protein hemoglobin, koji se sastoji od četiri polipeptidna lanca. Svaki
polipeptidni lanac ima prostetičku skupinu hem (vidi Praktikum iz Biologije I, Vježbu
2). Za razliku od većine kralješnjaka, zreli eritrociti sisavaca nemaju jezgru. To su
ovalne stanice udubljene u sredini, pa kažemo da su bikonkavnog oblika.
b) Leukociti ili bijele krvne stanice: Sudjeluju u obrani organizma. Po postojanju
granula u citoplazmi dijele se na granulocite i agranulocite.
Granulociti (Slika 4) imaju jezgru koja je podijeljena na dva ili više režnjeva pa se
još nazivaju i polimorfonuklearni leukociti. U ovisnosti o bojama koje boje njihove
granule (sekretorni mjehurići s enzimima) u citoplazmi, dijele se na:
- neutrofile: Jezgra im je podijeljena u više režnjeva (segmentirana), a granule sadrže
proteolitičke enzime i boje se bojama neutralne pH vrijednosti. Fagocitiraju
bakterije i mrtve stanice, te tvore gnoj.
- eozinofile: Imaju potkovičastu jezgru i služe u obrani od parazita. Granule se boje
kiselim bojama.
- bazofile: Jezgra im je podijeljena u dva režnja, a granule sadrže heparin i histamin i
boje se bazičnim bijama. Imaju ulogu u obrani organizma, ali i razvoju alergijskih
reakcija.
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 123
Agranulociti (negranulirani leukociti - Slika 5) imaju nesegmentiranu okruglu ili
bubrežastu jezgru, a dijele se na limfocite i monocite. Limfociti se dijele na velike
(veliki granulirani limfociti i prirodnoubilačke stanice ili stanice NK (prema engl. natural
killer)) i male (limfociti T i B). Limfociti T i B ime su dobili prema mjestu sazrijevanja;
limfociti T sazrijevaju u timusu, a limfociti B dijelom u koštanoj srži, a zatim u
sekundarnim limfatičkim organima. Limfociti B sudjeluju u stvaranju protutijela kao i
regulaciji imunosnog odgovora. Limfociti B koje luče protutijela, proteine (γ-globulini,
imunoglobulini) za obranu od infekcija, diferenciraju u velike stanice s puno zrnatog ER
tzv. plazma stanice. Monociti su najveće krvne stanice. Vrlo brzo izlaze iz krvi u okolna
tkiva gdje postaju tkivni makrofagi i fagocitiraju bakterije i otpadne tvari. Veliki
limfociti (NK stanice) i makrofagi ipak imaju male plave (azurofilne) granule u citoplazmi
(organeli lizosomi) koje sadrže proteine perforin i razne proteaze poznate kao granzimi.
Otpuštanjem granzima ubijaju mikroorganizme ili susjedne promjenjene stanice
(tumorske ili virusima zaražene stanice) pa za njih kažemo da djeluju citotoksično.
Osim ovih stanica, u krvi se mogu naći i trombociti ili krvne pločice (Slika 5) koji
nisu stanice, već fragmenti nastali raspadanjem posebnih stanica koštane srži
(megakariocita), a sudjeluju u stvaranju krvnog ugruška.
Mast stanice (mastociti) su stanice koje zajedno s bazofilima sudjeluju u
reakcijama akutne upale, te u obrani od velikih parazita. Meñutim, mastociti su veći su
od bazofila, a jezgra im nije segmentirana. Nalaze se u tkivima i to u velikom broju u
blizini krvnih žila. Sadrže granule koje sadrže heparin i histamin. Heparin je
antikoagulans prisutan u svim tkivima sisavaca. Sprečava pretvorbu protrombina u
trombin, a time i grušanje krvi. Histamin se oslobaña iz ozlijeñenog tkiva. Uzrokuje
a) b) c) Slika 4. Granulociti. a) neutrofil b)
eozinofil c) bazofil.
Slika 5. Agranulociti. a) limfocit b) monocit Srelica
označava trombocit. a) b)
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 124
vazodilataciju, tj. povećava propusnost kapilara što pospješuje nakupljanje ostalih
stanica imunosnog sustava na mjestu ozljede/infekcije. Takoñer, sudjeluje u reakcijama
preosjetljivosti (alergijskim reakcijama).
Limfa je tekuće vezivno tkivo nastalo skupljanjem izvanstanične tekućine u
zasebne limfne žile kojima limfa odlazi u krvotok. Osim u obrani od infekcija, limfa ima
ulogu i u prijenosu metaboličkih produkata stanica.
Zadatak 2: Stanice krvi kralješnjaka.
Pogledajte trajne preparate krvnog razmaza sisavaca i nekog drugog kralješnjaka
(ribe, vodozemca, gmaza ili ptice). Nacrtajte i na crtežu označite :
• eritrocit sisavca (bez jezgre)
• eritrocit s jezgrom
• granulirani leukocit
• agranulirani leukocit
Slika 6. Krvni razmaz a) sisavca (eritrociti i granulociti); b) vodozemca (eritrociti s jezgrom).
eozinofil
bazofil neutrofil
a) b)
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 125
Slika 7. Shema grañe hrskavičnog tkiva.
perihondrij
meñustanični matriks
fibrociti
hondrociti u lakunama
3. POTPORNO (SKELETNO) VEZIVNO TKIVO
3.1. Hrskavično tkivo
Hrskavica se, kao i svako vezivno tkivo, sastoji od stanica, vlakana i meñustanične
tvari (matriksa). Stanice hrskavičnog tkiva nazivaju se hondrociti. Hondroblasti su
preteče hondrocita. One sintetiziraju i izlučuju meñustaničnu tvar, te se razvijaju u
hondrocite i ostaju smještene u šupljinama meñustanične tvari, lakunama (Slika 7). Za
razliku od kosti, iz lakuna ne izlaze kanalići
koji se protežu ekstracelularnim matriksom.
Najvažnije makromolekule prisutne u obilno
razvijenoj meñustaničnoj tvari hrskavičnog
tkiva su kolagen, hijaluronska kiselina i
proteoglikani (hondroitin-sulfat). Vlakna koja
su uložena u matriks su većinom kolagenska, te
elastinska (elastična hrskavica, koja je
izrazito gipka, sadržava u meñustaničnoj tvari
velike količine elastina).
Rubni dio hrskavice je okružen
perihondrijem, ovojnicom grañenom od
gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu. U perihondriju se nalaze
krvne žile za prehranu hrskavice koja sama ne sadrži krvne žile te se hrani difuzijom iz
perihondrija. Hrskavica je čvrsto i otporno tkivo, pa apsorbira naprezanja u zglobovima.
Uloga hrskavice je i potpora mekim tkivima. Tijekom razvoja, cijeli je kostur grañen od
hrskavičnog tkiva koje vremenom okoštava. Postoje tri tipa hrskavičnog tkiva koje se
meñusobno razlikuju prema sastavu meñustanične tvari (matriksa): hijalina, elastična i
vezivna hrskavica.
3.1.1. Hijalina hrskavica
Hijalina hrskavica (Slika 8) je najrasprostranjenija vrsta hrskavice. U
meñustaničnu tvar koja se sastoji od hondroitin-sulfata uložena su kolagenska vlakna
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 126
Slika 8. Hijalina hrskavica okružena perihondrijem.
Slika 9. Elastična hrskavica.
hondrocit
lakuna
matriks s elastičnim
vlaknima
koja se ne ističu promatramo li ih svjetlosnim mikroskopom, pa se hijalina hrskavica
doima poput staklene glatke
površine. Taj se tip hrskavice
nalazi na zglobnim površinama
pokretnih zglobova, u stijenci
većih dišnih putova (nos,
grkljan, dušnik, bronhi) i na
ventralnim (trbušnim)
krajevima rebara. Gradi i
skelet riba hrskavičnjača
(primjerice, raže i morski
psi).
3.1.2. Elastična hrskavica
Meñustanična tvar osim kolagenskih vlakana sadrži i gustu mrežu tankih
elastičnih vlakana (Slika 9), pa se čitava hrskavica nakon naprezanja vraća u prvobitni
oblik. Nalazi se primjerice u ušci i grkljanu.
3.1.3. Vezivna (vlaknasta) hrskavica
Vezivna hrskavica nalazi se u dijelovima tijela koji su izloženi znatnom
mehaničkom opterećenju težinom. Meñustanična tvar sadrži mrežu od snopova gusto
pakiranih kolagenskih vlakana. Nalazi se primjerice u meñukralješničkim diskovima i
spoju kostiju zdjelice.
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 127
Slika 10. Kanalići izmeñu lamela
meñustanične tvari.
kanalkuli u lamelama meñustanične tvari
Haversov kanal
osteociti u lakunama
Zadatak 3: Promatranje hijaline hrskavice.
Na trajnom preparatu poprečnog presjeka dušnika pronañite dio koji je izgrañen
od hijaline hrskavice, nacrtajte ga i na crtežu označite sljedeće strukture:
• hondrocit u lakuni
• meñustanična tvar (matriks) s
kolagenim vlaknima
• lakuna
• perihondrij
Zadatak 4: Promatranje elastične hrskavice.
Na trajnom preparatu pronañite dio koji je izgrañen od elastične hrskavice,
nacrtajte ga i na crtežu označite sljedeće strukture:
• hondrocit u lakuni
• meñustanična tvar (matriks) s kolagenim i elastičnim vlaknima
3.2. Koštano tkivo
U viših kralježnjaka kost je glavni sastojak skeleta i jedan od najtvrñih
materijala. Kost daje potporu tijelu i čvrsto hvatište na koje se vežu mišići (potporna
uloga kosti), štiti vitalne organe u prsnoj i
lubanjskoj šupljini i štiti koštanu srž (zaštitna
uloga). Osim toga, kosti služe kao spremište
kalcija, fosfora, magnezija i drugih iona, koji
se mogu osloboditi iz ili pohraniti u kosti kako
bi se održala njihova stalna koncentracija u
tjelesnim tekućinama (metabolička uloga
kosti).
To je kalcificirano vezivno tkivo
izgrañeno od krute ovapnjele meñustanične
tvari (koštani matriks) u koju su uložene
stanice. Matriks sadržava oko 30 % organske
tvari zvane osteoid (kolagena vlakna i
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 128
glikoproteini) i oko 70 % anorganske (mineralne soli od kojih je najzastupljeniji
hidroksiapatit, Ca10(PO4)6(OH)2, ali prisutne su i različite količine natrijevih,
magnezijevih, kalijevih, kloridnih, floridnih, hidrogenkarbonatnih i citratnih iona).
U koštanom tkivu prisutne su tri vrste stanica:
1. Osteoblasti (grč. osteon, kost) su stanice ovalnog oblika i imaju mnogobrojne
citoplazmatske nastavke. Oni sintetiziraju i izlučuju organske sastojke koštanog
matriksa (osteoid), a nužni su i za ugrañivanje anorganskih sastojaka u matriks.
Osteoblasti se uvijek nalaze na površinama koštanog tkiva, poredani u nizu poput
stanica jednoslojnog epitela.
2. Kada se osteoblast u potpunosti okruži tek izlučenim matriksom, postaje osteocit.
Osteociti se nalaze u šupljinama koštanog matriksa, lakunama. Svaka lakuna sadrži
jedan osteocit povezan s ostalim lakunama pomoću uskih koštanih kanalića
(kanalikuli) koji prolaze kroz matriks. Kanalikuli sadržavaju citoplazmatske izdanke
osteocita i kapilare koje prolaze kroz matriks (Slika 9). Prokrvljenost je nužna jer je
opskrba kisikom i hranjivim tvarima difuzijom kroz kruti matriks koštanog tkiva
nemoguća.
3. Osteoklasti su velike stanice s velikim brojem jezgri, vakuola i mjehurića. Ove
stanice sudjeluju u resorpciji koštanog matriksa, pa zajedno s osteoblastima imaju
ulogu u pregradnji koštanog tkiva.
Poprečno presječena kost promatrana golim okom sastoji se od homogenog
područja bez šupljina (kompaktno koštano tkivo) i područja s brojnim meñusobno
povezanim šupljinama (spužvasto ili spongiozno koštano tkivo – Slika 10). Epifize dugih
kostiju su krajnja proširenja izgrañena od spužvaste kosti prekrivene tankim slojem
kompaktne kosti. Cilindrični srednji dio kosti se naziva dijafiza. Ona je izgrañena od
kompaktne kosti sa
samo malo spužvaste
kosti s unutrašnje
strane, oko šupljine
koštane srži.
Kompaktna kost
Spužvasta kost
Slika 10. Makroskopska graña koštanog tkiva.
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 129
Slika 11. Poprečni presjek koštanog tkiva: a) osteon; b)
Volkmannov kanal; c) lamela; d) Haversov kanal.
a)
b)
c)
d)
Unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj gustog vezivnog tkiva. Taj sloj
se naziva endost ako se nalazi na unutrašnjoj i periost (pokosnica) ako se nalazi na
vanjskoj površini kosti.
Osteon ili Haversov sustav osnovna je funkcionalna jedinica kosti (Slike 9 i 11).
Nastaje tako što osteoblasti talože organske i anorganske komponente kosti, tj. izlučuju
mineraliziranu meñustaničnu
tvar u obliku koncentričnih
slojeva (lamela) oko središnjeg
kanala zvanog Haversov kanal
kojim prolaze krvne žile i živci.
Lamele su izgrañene od
usporedno poredanih kolagenih
vlakana koja su impregnirana
kristalima apatita. Kolagena
vlakna susjednih lamela nisu
meñusobno usporedna, već su
pod kutem. Takav raspored
daje kosti maksimalnu čvrstoću. U sredini svakog osteona nalazi se središnji Haversov
kanal koji je s osteocitima unutar pojedinih lakunama povezan brojnim kanalićima. Ova
mreža omogućava prolazak nutrijenata, metaboličkog otpada i plinova (CO2 i O2) izmeñu
stanica. Haversovi kanali su povezani s koštanom srži, periostom te jedan s drugim
poprečnim ili kosim Volkmannovim kanalima (Slike 11 i 12). Oni teku manje ili više
okomito na površinu kosti. Granicu svakog Haversovog sustava tvori istaložena amorfna,
cementna tvar, izgrañena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana.
Praktikum iz Biologije II
Vježba br. 6 130
Slika 12. Shema strukture kosti.
Zadatak 5: Promatranje preparata poprečnog presjeka kompaktne kosti.
Nacrtajte nekoliko osteona i na crtežu označite sljedeće strukture:
• osteon
• lamele
• lakune s osteocitima
• Haversov kanal
• Volkmannov kanal