Već - CARNetov Portal za školess-pomorsko-tehnicka-du.skole.hr/upload/ss-pomorsko... ·...
Transcript of Već - CARNetov Portal za školess-pomorsko-tehnicka-du.skole.hr/upload/ss-pomorsko... ·...
1
2
Škole za Afriku- Unicef………………………………………………………………….3
Recitatorski turnir u čast sv. Vlaha………………………………………………..4
S Tinom do zvijezda………………………………………………………………………5
Radionica robotike u našoj školi……………………………………………………6
Literarni radovi naših učenika……………………………………………………….7
Ekskurzija 2015……………………………………………………………………………12
Brodostrojari posjetili Muzej domovinskog rata………………………………………………………………….14
Maturalna zabava……………………………………………………………………………………………………………….16
Putopis našeg profesora Vinka Pančevskog…………………………………………………………………………18
Praktična nastava na Kraljici mora……………………………………………………………………………………...22
Intervju s nastavnicom Marijom Popović……………………………………………………………………………24
Natjecanje iz Prve pomoći………………………………………………………………………………………………….26
Posjet hidroelektrani Plat…………………………………………………………………………………………………..28
Shakespeare i Cervantes…………………………………………………………………………………………………….29
Školski sport……………………………………………………………………………………………………………………….30
Albatros – list Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik
Izdavač: Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik
Za izdavača: Antonio Lučić, prof.
Odgovorne urednice: Ivana Jadrov, prof. i Romina Tomaš, prof. i dipl. knjižničarka
Lektor i korektor: Ivana Jadrov, prof.
ISSN-1333-6878
Tisak: Prizma Dubrovnik
U stvaranju lista sudjelovali su učenici:
Roberto Zlatković – La Gioia 1. Nb ,Vlaho Miljanić 1.R, Antun Nola 1.R, Marko Vučković 1.R, Đivo
Matković 3.R, Zdravko Raguž Vodenac 4.R, Božo Korda 4.R, Stjepan Skurić 4.R, Zdravko Vidivić 3. Na,
Ante Žile 4.E, Vlaho Sambrailo 4.Bs, Marin Milinković 4. Nb, Antonio Komnenić 3.Na, Ante Kolunđija 3.R,
Pero Papac 2.Bs, Matej Vidak 2.Bs, Dominik Marić 2.Nb, Mihael Sutić 2. Nb, Marko Trtoman 4.R
3
U školskoj godini 2015./16. i naša se škola priključila UNICEF-ovom programu Škole za Afriku.
UNICEF nam je poslao mape s prigodnim materijalima za provođenje ovog programa. Proveli smo
akciju prikupljanja sredstava po razredima. Učenici su mogli
sudjelovati s iznosom koji žele, dovoljna je bila i kuna-dvije.
Ukupno smo prikupili 2553,00 kune koje smo uplatili UNICEFU
za ovaj projekt.
Dvadeset i osam milijuna djece u Africi ne ide u školu. Svakom
trećem djetetu uskraćeno je obrazovanje zbog siromaštva, a time i
bolja i sigurnija budućnost.
Ohrabren vizijom da samo zajedničkim snagama možemo
promijeniti podatke koji nam otkrivaju stvarna djetinjstva i priče gdje se oni najmlađi i najranjiviji
svakodnevno suočavaju s nedostatkom osnovnih životnih uvjeta, UNICEF je postao dijelom globalnog
programa pod nazivom Škole za Afriku.
Našim prilozima omogućit ćemo da UNICEF otvori što više 3u1 škola. One objedinjuju predškolu,
osnovnu školu i neformalno osposobljavanje, a cilj im je povećati broj djece koja se obrazuju u Africi.
Već i malim donacijama pomažemo djeci u Africi da započnu s ranim obrazovanjem i kad odrastu
postanu učitelji, liječnici, krojači, poduzetnici…
Program se provodi u više od 25 razvijenih zemalja od 2004. godine kako bi se prikupila sredstva za
izgradnju i obnovu škola, predškolskih ustanova i centara za alternativno obrazovanje na području
afričkog kontinenta te kako bi djeca i obitelji iz navedenih područja dobila priliku za bolju i sigurniju
budućnost.
Roberto Zlatković – La Gioia, 1. Nb
4
Dubrovački srednjoškolci uključili su se u
obilježavanje 1700. obljetnice mučeničke smrti
sv. Vlaha recitatorskim turnirom održanim 5.
veljače 2016. u dvorani Ivana Pavla II. U Dubrovniku.
Iz svake od devet dubrovačkih srednjih škola natjecalo se po dvoje učenika, a također iz svake škole po
10 učenika imalo je ulogu žirija.
Našu su školu predstavljala dva učenika, Luka Kovač ( 2.E)
pjesmom Marija Nardellija „Festa sv. Vlaha“ te Marijo Obrovac
(1.E) pjesmom N. Kučara „Sveti Vlaho"
Stručni žiri je bio u sljedećem sastavu: rektor crkve sv. Vlaha
mons. Toma Lučić, te dvije profesorice hrvatskog jezika i
književnosti: Milka Macan i Ivana Obradović.
U glazbenom dijelu večeri nastupili su učenici Umjetničke škole.
Programu su prisustvovali i ovogodišnji festanjuli Zvonimir
Cetinić i Ante Pavlović.
Program je održan u organizaciji Katehetskog ured i Vijeća za
katehizaciju i novu evangelizaciju Dubrovačke biskupije, a
moderator večeri je bio dr. Joško Mikuš.
Lidija Brajčić iz Biskupijske klasične gimnazija osvojila je prvo
mjesto stručnog žirija pjesmom Luka Paljetka „Tihi noćni
razgovor tete Ane s njezinim i našim parcem sv. Vlahom“, drugo
mjesto Antonela Đuraš iz Obrtničke i tehničke škole s istom
pjesmom, a treće mjesto Katarina Handabaka iz Gimnazije
Dubrovnik tekstom Iva Vojnovića „Hvala ti, sv. Vlaho“.
Drugo mjesto učeničkog žirija osvojio je naš učenik Luka
Kovač.
Nagrade je učenicima uručio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić koji je tom
prilikom zahvalio svim sudionicima te im prenio pozdrave dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića.
5
Odjel za djecu i mlade
Narodne knjižnice Grad
organizirao je glazbeno-
poetsku večer „S Tinom do
zvijezda“ u petak, 13.
studenoga 2015. , s početkom
u 19 sati.
Poeziju Tina Ujevića čitali
su učenici srednjih škola
povodom 60. godišnjice
njegove smrti. Program je bio natjecateljskog karaktera, a natjecali su se Gimnazija
Dubrovnik, Medicinska škola, Pomorska škola, Turistička i ugostiteljska škola te
Umjetnička škola Luke Sorkočevića.
U nenatjecateljskom dijelu predstavili su se učenici osnovnih škola Lapad i Marina
Držića, dok su u glazbenom dijelu večeri nastupili učenici Umjetničke škole Luke
Sorkočevića.
Za našu su školu nastupili
učenici: Miho Haklička, 4.
Na, Josip Haklička, 4. Nb i
Vinko Barišić, 4. Nb.
Gosti večeri, ujedno i
članovi žirija, bili su
urednica emisije „Šareni
svijet“ Radio Dubrovnika
Nike Nagy, umirovljena
profesorica hrvatskog jezika
Anita Vlašić, psihologinja
Jadranka Zlošilo i
zaljubljenik u poeziju Dario
Spajić.
6
Za vrijeme zimskih
školskih praznika
imali smo
organizirani dan
robotike u školi.
Robotika se bavi
sklapanjem,
upravljanjem i dizajniranjem robota koji bi nam u budućnosti olakšali svakodnevni
život, a povezana je sa elektrotehnikom i mehanikom.
Mentor svjetskih prvaka u robotici došao nam je i učio nas osnovama robotike.
Instalirali smo program za upravljanje robota na računalu. Služili smo se robotom u
obliku autića, koji ima na sebi bateriju i elektro motore povezane na kotače te interface
koji služi za povezivanje robota i programa na računalu.
Spojili smo interface s računalom pomoću USB kabela i napravili program za
pokretanje i upravljanje
robotom.
U početku smo radili
jednostavne komande,
pokretanje robota
pravocrtno.
Nakon toga smo prešli na
složenije programe
upotrebljavajući senzore
za očitavanje kretanja
robota prema zadanom
pravcu.
7
Poslije uspješno riješenog gore navedenog zadatka, dobili smo ultrazvučne senzore. Oni
služe za otkrivanje prepreka i izbjegavanje istih te vraćanje robota na zadani
pravac.
Naučili smo programirati
ultrazvučne senzore da bi
robot mogao izbjegavati
prepreke i vraćati se u
zadani pravac kretanja.
Postavili smo prepreke
na robotovom pravcu
kretanja ( plastične
boce). Robot ih je
uspješno izbjegao i
vratio se zadanom
pravcu.
Nakon vježbanja
programiranja robota i senzora,
svaki od nas je dobio zadatak programirati robota za natjecanje u
brzini prelaska zadanog pravca i što boljeg i bržeg izbjegavanja prepreka. Između
sudionika je započelo natjecanje.
Prvo natjecanje je bilo u brzini robota, a drugo u brzini i izbjegavanju prepreka.
Pobjednici su dobili simbolične nagrade.
Cijelo druženje kao i radionica je bilo za nas jedno novo iskustvo koje nam je otkrilo
neograničene mogućnosti robotike i tehnologije.
Voljeli bismo da u buduće bude što više ovakvih druženja i natjecanja.
Vlaho Miljanić, Antun Nola i Marko Vučković 1.R
NATJECANJE IZ MATEMATIKE
Zapažen rezultat na Županijskom natjecanju iz Matematike ostvario je naš
učenik Marin Krtinić, 4. E osvojivši 2. mjesto.
Marinov mentor bio je prof. Vinko Pančevski.
Čestitamo !
8
Nemoj uznemiriti tišinu
„Nemoj uznemiriti tišinu“, odjekivalo je iz tijela ljudi koji su stajali na mjesečini, u goloj zemlji u
kojoj riječi poput kiše padaju na tlo. Sablasnom dolinom šaptala je samo tišina. U ovim neumornim
snovima hodam s vjetrom i suncem koje izdaje svoje upozorenje – riječi mudrosti kriju se na papiru
i ako želiš ići kući, nije kasno da promijeniš put.
Dvadeset i četiri sata već su se pretvorili u dane. Iako je sunce ostalo isto, ti si za dah kraći, dan bliži
smrti. Biti gdje si bio... Sjedio s mudracima koji pričaju o danima za koje tako mirno sjede i čekaju
da se sve otkrije; govor i pjesma koja dušu vodi, ali riječi još ne raspoznaju. Sunce pali tlo i oči se
pune pijeskom. S vremenom sve blijedi kao oluja koja ne ostavlja traga, kao misao u snu.
„Mora postojati izlaz“, rekla je luda kradljivcu. Mnogi od nas misle da život nije ništa više od šale,
ali vrijeme, sigurno kao voda, kopa rupu pod nama.
„Nema razloga za zabrinutost“, kradljivac mirno reče dok su mu zvijezde ispunjavale san. „Dugo
živiš i visoko letiš, i tvoj plač i osmijeh, i sve što vidiš i osjetiš, sve je što će tvoj život ikada biti.
Zato ne zbori krivo, kasna ura se bliži.“
Napokon kući. Moj Shangri-La pod ljetnim mjesecom. U zavjetrini snova pod sunčanim satom vjetar
realnosti otpuhao je ludu i kradljivca. Ostali smo samo kamen i ja.
Đivo Matković, 3.R
9
Sjećanje na prošlost uvijek me oduševi. Volim razmišljati o lijepim i bezbrižnim
trenutcima koji su nestali. Djetinjstvo je nosilo opuštenost, igru, bezbrižnost.
Mirisi i okusi djetinjstva me razveseljavaju i čine sretnim. Kolači za blagdane vrate me
u neko prošlo božićno vrijeme, miris petardi i baruta u vrijeme dječje nepromišljenosti
i bezbrižnosti. Rađalo se veselje neopisivih veličina. Rađao se mir pod dječjim suncem,
ljeti preko praznika, trčanje i skakanje, dječji nestašluci.
Okusi i mirisi domaćih kolača, toplog kakaa, sjećaju me doline sna. To je savršeno,
mirno mjesto, zrači svjetlošću i mirisom svježine. To mjesto uvijek je u mojim sjećanjima
savršeno i ne znam zašto ga poistovjećujem s kolačima i toplim kakaom. Vjerojatno zbor
mirnoće koju je budilo u meni u tom nemirnom djetinjstvu. Ti me trenutci uvijek vesele
i vraćaju u bezbrižne dane. Mogu reći da je to ono za što živim, za ta sjećanja.
Iz godine u godinu sve se mijenja.. Ulazi nekakav nemir i dolina sna polako nestaje.
Dolazi život s brigama i opterećenjima, ali uvijek mi ostaje tajni život u okusu i mirisu
sjećanja.
Zdravko Raguž Vodenac, 4.R
10
Djetinjstvo je nosilo svoje boje i mirise, nosilo je opuštenost i radost u beskrajnim igrama s prijateljima.
Bilo je tu svađa i smicalica, ali sretni trenutci najviše se pamte.
Boje, mirisi i okusi, način na koji mi se vjetar obraćao, način na koji su mi livada i kukci bili prijatelji, sve je
to moglo izazvati sreću.. Znali smo biti bezbrižno glupi i pri tome zadovoljni. Dječje igre...
Znalo se kad je sezona trešanja u susjedovoj baštini, znalo se tko je uvijek tužibaba, tko će prvi bježati
nakon urnebesnih događaja u susjedstvu.
Svakakva znanja, vještine, herojski pothvati, pomnoženi u jedno djetinjstvo, pomnoženi s mnogom
djecom, raspršeni diljem svijeta sa svima koji imaju slična sjećanja.
Čudimo se kako je djetinjstvo nosilo svoje posebne boje i mirise, drugačije od ovih danas, kako se sada
bojimo kukaca, a nekad su nam bili samo dobri prijatelji.
Božo Korda, 4. R
Svatko od nas u životu nosi sjećanja, uspomene na događaje koji su završili. Ta sjećanja imaju snažnu
moć vratiti nas u neka prošla i zaboravljena vremena. Tako će nas neka gesta, riječ, okus ili miris vratiti u
neko proživljeno iskustvo, naše djetinjstvo, omogućiti nam svježinu sjećanja i šansu da prošle dane
učinimo živima. Sjećanja omogućuju putovanja u neki naš svijet, svijet poznat samo nama koji smo
proživjeli te događaje. Oni za nas imaju duboko značenje i ostavili su neizbrisiv trag.
Za mene Božić, taj ugođaj i miris, ima posebno značenje. Ne samo da ga volim i jedva iščekujem, već me ti
dani u godini promijene i podsjete na djetinjstvo. Svake godine, kad se približe ti dani, ja odlutam iz
realnog svijeta i uživim se u svijet u kojem sam miran i sretan. Božić ima specifičan miris koji je spoj mirisa
hrane, kamina, okićene jelke, topline. Božić je zaista poseban, velika je njegova čar i moć. Zbližava ljude,
podiže raspoloženje, osvjetljava tamu, budi iščekivanja. Iz godine u godinu nešto se mijenja, djeca
odrastaju, drugačije razmišljaju, ali nešto uvijek ostaje isto. Toplina u hladnoći zime, mir u nemiru odraslih,
jeza od koje kroz nas prolaze trnci. Jesam li jedini koji tako razmišlja i osjeća? Dajem ruku u vatru da je naš
planet ocean ljudi koji se pronalaze u ovim rečenicama.
Istina, iz razmišljanja me ponekad probudi stvarnost koja me uvjeri da ne može tijekom godine biti sve
bajno kao u nekom filmu. Zahvalan sam što pojedini okusi i mirisi imaju snažnu moć da probude u nama
neki novi svijet, vrate nam djetinjstvo i prošla vremena za koja mislimo da su izgubljena, no uvijek nas
iznova uhvate za ruku i odvuku iz stvarnosti na neka ljepša mjesta.
Stjepan Skurić, 4.R
11
Tišina je govor razumijevanja
Često se zateknemo u tišini. Sami ili u društvu. Kad malo zastanemo i prepustimo se
tišini osjetit ćemo njenu potpunu čar. Kad spomenemo riječ tišina, odmah pomislimo
na šutnju i nedostatak govora. Međutim, tišinu treba doživjeti jer vrlo često ona govori
tisuću riječi. Tad naši osjećaj najbolje izlaze na vidjelo.
Kad smo sami, tišina nam dođe kao lijek, odmor za dušu. Ona je praktički naš najbolji
prijatelj jer samo pred njom možemo plakati ili pričati sami sa sobom jer ona nije kao
ljudi da nas čudno gleda. U njoj upoznajemo sami sebe, shvaćamo tko smo i kakvi
smo zapravo, razmišljamo o svojim djelima i najbolje donosimo bitne odluke u našem
životu.
Kad smo u društvu drage osobe, prijatelja ili osobe prema kojoj gajimo ljubavne
osjećaje, tišina pokazuje svu svoju moć, svu raskoš svoje ljepote. Iz nas proizlaze
osjećaji sami od sebe, htjeli mi to ili ne, jednostavno, tišina govori. Ponekad tišina
dođe kao igra živaca. Uglavnom kad se posvađamo s dragom osobom, ponos nam ne
da da pružimo ruku pomirenja i ta tišina nas ubija. Tišina je najljepša u trenucima s
voljenom osobom, tad su uglavnom riječi suvišne i tišina pjeva svoju najljepšu
pjesmu.
Ponekad poželimo da ta tišina nikad ne prestane, jer kad nam je dosta svega i želimo
se odmaknuti od svijeta ona nam dođe kao mirna luka u olujnom moru. Često nam ona
dođe kao blago jer ponekad se jednostavno ne možemo sakriti od ljudi. Stoga tišinu i
taj mir treba čuvati jer kad svi odu ona ostaje.
Zdravko Vidović, 3. Na
12
Na jedno od najljepših putovanja svoga života, ekskurziju u Prag i Beč, ove godine zaputili su se
maturanti Pomorsko-tehničke škole u pratnji svojih razrednika na čelu s profesorima Sentićem i
Strgarom, a koje je organizirala turistička agencija Platanus.
Mjesto sastanka bila je Zračna luka u Čilipima gdje smo se ukrcali na let
za Zagreb. Po dolasku u Zagreb, svoje veliko putovanje nastavili smo
autobusom do Praga, a u dugo očekivanu avanturu povezla nas je (na
iznenađenje sviju) vozačica Senka i vodička Dora.
Uvertira u ovo nezaboravno iskustvo bio je neočekivan kvar
autobusa na nekom odmorištu još u Austriji. No, simpatična Senka
je pokazala kako je ne samo dobra vozačica, nego i izvrstan
mehaničar (hehe) te je na opće oduševljenje svih prisutnih popravila
kvar pa se avantura mogla nastaviti.
Prvoga dana, po dolasku u Prag, priređen je izlazak u noćni klub gdje
smo uz domaće
hitove upoznali i
maturante iz bivše
Juge.
Sljedećeg dana, u
nešto smirenijem
tonu, starija tete
vodička nas je povela u
razgledavanje grada i kulturnih znamenitosti (iako
ju pola učenika nije ništa razumjelo što je govorila,
čitaj: NITKO).
Ipak, uspjeli smo skontati da nam je pokazala
palače Čepin i Loretu, Kraljevsku palaču,
nadbiskupsku palaču, katedralu sv. Vita te crkvu
sv. Jure kao i veličanstveni Karlov most.
13
Trećeg dana organiziran je posjet pivnici „U
Fleku“, gdje je davne 1911. godine
nekolicina splitskih studenata osnovala
nogometni klub Hajduk, a gdje smo mi
guštali u odličnoj hrani i češkom crnom pivu.
Neizostavan je bio i posjet ZOO Troja,
ogromnom kompleksu u kojem smo mogli
vidjeti brojne egzotične životinjske vrste, kao
i posjet Tehničkom muzeju Praha u kojem su
bili izlošci iz različitih područja (akustike,
mjerenja vremena, načina prijevoza..) za koje
je najveće oduševljenje pokazao profesor
Sentić.
Zlatni Prag oduševio je i nas učenike, ali i
profesore iznimnim kulturnim i povijesnim
znamenitostima, dobrom hranom (GULAŠ I PIVA!!), mogućnošću za dobru zabavu, ali i šoping.
Pretposljednjeg dana ekskurzije posjetili smo Beč gdje smo u pratnji vodiča posjetili dvorac Belvedere,
Parlament, katedralu sv. Stjepana i mnoge druge znamenitosti, a na kraju, kao vrhunac (čast kulturi i
kulturnim znamenitostima), bio je odlazak u famozni Prater. Uz puno lijepih doživljaja, zaputili smo se
autobusom iz Beča za Zagreb, a potom avionom za Dubrovnik.
Svima koji su bili na ekskurziji ovo će putovanje ostati u lijepom sjećanju, a svakako ćemo se
dogodovština spominjati i kada budemo na nekim od godišnjica mature.
Živili!!
Ante Žile 4.E
14
U sklopu izvannastavnih aktivnosti jednog petka odlučili smo da idemo na kratki
izlet s profesorom Krešom Cvjetanovićem koji nam je rekao da će nas voditi gdje god
poželimo, samo da nije mjesto gdje se slušaju narodnjaci (cajke). Kako i sam kaže,
mentalni sklop mu to ne može podnijeti i od takve glazbe dobija napade padavice i
stomačne probleme. Nakon kratkog vijećanja, odluka je pala. Idemo ! Idemo na prvu
crtu obrane grada ! Idemo na Srđ ! Idemo u Muzej Domovinskog rata ! Idemo vidjeti i
upoznati se s obranom Dubrovnika u Domovinskom ratu 1991. godine, vidjeti tko su
„vandali s istoka“, kako je tekla okupacija i obrana našeg jedinog grada i kako su to
uspjeli izvesti svi naši branitelji Dubrovnika i okolice. Vidjeli smo svi da je i profesoru
Krešu jako drago i da je ponosan na nas što ćemo svi skupa poći na ovako jedno mjesto
ponosa Dubrovnika.
Tog petka svi smo došli na Srđ u 9:30 sati kako je bilo i dogovoreno. Dan je bio
jako topao i sunčan, idealan, tako da smo svi bili dobro raspoloženi, znatiželjni i
zainteresirani za sve što nas čeka. U 10 sati profesor Cvjetanović uveo nas je u Muzej
Domovinskog rata koji je smješten u tvrđavi Imperijal koju su Francuzi izgradili još
1812.godine u svrhu obrane grada, a odigrala je i ključnu ulogu obrane u Domovinskom
ratu, naročito u najjačim napadima u studenom i prosincu 1991.godine.
Cijeli koncept muzeja je kronološki poredan, tako da smo krenuli od početka i same
pripreme neprijatelja da napadne Dubrovnik. Međutim, jedna stvar nas je sve začudila i
iznenadila. Profesor Krešo se u trenu pretvorio u kustosa. Jednostavno se pretvorio u neku
drugu osobu koja više ne priča samo o turbinama i parnim strojevima nego nas je počeo
zasipati svim mogućim informacijama o početku rata, voditi kroz cijelu priču rata, o
napadima, o obrani, o osobama važnim za obranu i organizaciju obrane Dubrovnika u
15
ratu, o djetinjstvu u ratnom
Dubrovniku i osobnim
sjećanjima iz rata kad je imao 7
godina. To nas je vrlo iznenadilo
i još više zainteresiralo za temu.
Profesor nas je proveo
kroz cijeli Muzej i kroz sve faze
rata. Od same okupacije srpsko-
crnogorskih regruta i
dobrovoljaca koji su došli
porušiti sve što je ispred njih,
prognati civile i zapaliti naša
ognjišta, porušiti crkve, preko
deblokade Slanoga i Dubrovnika 1992., pa sve do Dana pobjede, odnosno operacije
„Oluja“ koja je provedena 1995.godine, a u kojoj su sudjelovali branitelji Dubrovnika u
sklopu 4. Gardijske brigade, 163. Dubrovačke brigade i pripadnika specijalne policije
„Grof“ iz Dubrovnika. Zaista opširan i poučan posjet Muzeju uz pregršt informacija i
prepričanih događaja iz doba rata i života u okupaciji bez vode, struje, hrane, telefona. . .
. . . najbržih 4 sata koji su prošli za tren, a nisu izlazak subotom navečer u disko. He, he,
he.
Profesor nam je pričao i o ulozi i pogibelji Miljenka Bratoša po kojem je i ulica naše škole
dobila ime. Bilo je mnogo osoba na slikama iz rata koje znamo i koje viđamo svaki dan,
poput generala Nojka Marinovića, a profesor (sada već profesionalni vodič) se posebno
osvrnuo i na logore Bileća (kraj Trebinja) i Morinj (u Crnoj Gori) u kojima su zatočeni i
krvnički mučeni mnogobrojni dubrovački branitelji i civili.
Po završetku razgledavanja „pale“ su i fotografije za uspomenu, a kada smo izašli
iz Muzeja počela je i kiša padati. Međutim, to nas nije spriječilo da prošetamo po cijelom
Srđu i obiđemo sva mjesta teških okršaja naših branitelja heroja s agresorskom vojskom
iz Crne gore i Trebinja te hordama divljaka koji su došli rušiti sve što je nama sveto kao
i da odamo počast na svakoj spomen ploči branitelja palih za slobodu Dubrovnika i
Hrvatske.
Izlet smo završili tek u kasnim popodnevnim satima nakon vrlo ugodnog druženja
skoro cijelog razreda s profesorom u jednom od bunkera na Srđu. Vidio sam dosta
zamišljenih lica svojih prijatelja s kojima dijelim klupe već godinama, ali sam i osjetio
ponos koji nam se stvorio nakon izleta. Toliko informacija, priča, doživljaja,
zanimljivosti, jednostavno neprocjenjivo. Dan za pamćenje.
Vlaho Sambrailo, 4. Bs
16
4. Na s razrednicima prof. Binkom Levijem i prof. Ivanom Jadrov
4.Nb s razrednikom prof. Jerkom Strgarom i nastavnikom prof. Binkom Levijem
4. Bs s razrednikom prof. Matom Bilićem
17
4.R s razrednikom prof. Vladislavom Čučićem i nastavnikom prof. Krešimirom
Cvjetanovićem
4.E s razrednikom prof. Martinom Sentićem
18
Donosimo vam vrlo zanimljiv putopis čiji je autor naš
profesor matematike Vinko Pančevski. Profesor Pančevski
nije samo profesor matematike, on je i međunarodni A
sudac za judo. Uživa u putovanjima, proputovao je dobar
dio naše planete, a s nama je odlučio podijeliti dojmove s
jednog od svojih zanimljivih putovanja.
Dominikanska Republika
Konačno se bliži kraj prekooceanskog leta; na monitoru vidim da
uskoro slijećemo, ali ne nazirem još uvijek ništa što bi podsjećalo na
aerodrom i odjednom: pista je dolje ispod nas, dodirujemo tlo i uzdah
olakšanja, poneki aplauz se čuje u zrakoplovu.
Santo Domingo iz zraka Zračna luka
Škola Izlazimo i doživljavam pravi šok – kao da je netko uperio
veliki fen u lice, ne može se disati, ali što je tu
je, krećemo se u koloni prema nečem što bi trebalo
predstavljati aerodromsku zgradu, a u stvari je neka
poveća nastamba bez vanjskih zidova s impozantnim
krovom od nekog lokalnog raslinja osušenog i uredno
složenog. Bez ikakve sumnje atraktivno, a najjeftinija
klimatizacija je potpuno prirodna. Odrađujemo
graničnu proceduru uz atraktivan doček lokalnih
glazbenika i djevojaka u živopisnim nošnjama,
plaćamo nekih 10$, nitko ne zna zašto.
Uzimamo prtljagu i dolazimo u neki prostor u kojem
vlada gužva, ali predstavnica agencije je tu i upućuje
nas u kombi koji će nas odvesti do hotela. Novi
19
šok – obavijest da do hotela imamo još 4 sata vožnje i
opet što je tu je, polako se prilagođavam situaciji i
opuštam razgledanjem uistinu prekrasnog krajolika
bujne tropske vegetacije.
Idila je prestala onog trenutka kad nas je put doveo do
prvih naselja od starih trošnih nastambi sklepanih od
raznog materijala kao da su se djeca igrala, gotovo
nezamislivo da u njima netko može stanovati. Ispred tih
i takvih kuća musava djeca, pokoji pas lutalica i
omladina na nekim starim polovnim motorima.
Mesnica
Usred sve te
prašine mesnica, ali kakva – komadi mesa vise vani na + 40
°C, bez ikakve zaštite uz prašnjavu cestu – imam osjećaj da
ću postati vegetarijanac.
Svjetsko prvenstvo u judu Prekrasna priroda me
ponovo smiruje, nova naselja me više ne iznenađuju, a
pojavljuju se i neke luksuzne građevine iz nekog sasvim
drugog svijeta ili bolje rečeno, namijenjene nekom drugom
svijetu. Što se više približavamo cilju, dojam je sve bolji i na kraju stižemo u Boca Chicu, živopisno
turističko naselje. Hotel Dominican Bay u kojem smo smješteni se sastoji od 20-ak kuća sa po 7-8
soba, vrlo komfornih i klimatiziranih i što je najbitnije – dva ogromna bračna kreveta. Ono što me
iznenadilo je da su nam svima na ulazu stavili narukvicu, kojom smo postali obilježeni, a ona ti
ustvari znači sve, besplatnu hranu i piće u cijelom kompleksu i naravno, kretanje po njemu i korištenje
svega što se tu može naći. Gužva u naselju, jer ipak je to svjetska smotra najboljih mladih judaša,
prijavljene su 92 zemlje i srećem mnoga draga lica nakon duljeg vremena. Domaćini se trude, ali nisu
dorasli još uvijek organizaciji na kakvu smo naučili u Europi, međutim to kod njih ne izaziva nikakvu
nervozu – sve je na principu lako ćemo, tako da naši čelnici kipte, ali su nemoćni bilo što napraviti.
Dolazak na ovo prvenstvo je bio uvjet da uđeš u konkurenciju za OI, tako da smo se skupili gotovo svi
koji imamo licencu za ovaj nivo natjecanja – ukupno 72 suca. To se, u neku ruku, pokazalo dobrim,
jer su nas podijelili u dvije grupe, pa smo radili dva dana, a dva bili slobodni. Stručni dio posla smo
odradili na vrlo visokom nivou, gotovo i nije bilo nekih bitnijih primjedbi od strane trenera ili
gledatelja, a Europa je odskočila od ostatka svijeta kvalitetom i sudaca i natjecatelja.
Hotelska plaža
20
Slobodno vrijeme smo koristili za kupanje na plaži ispred hotela, prostor koji je nedostupan za lokalno
stanovništvo, u moru toliko toplom da je neugodno i osvježenja nema, osim beskrajnih ispijanja koktela
ili piva ili povratka natrag u klimatiziranu sobu.
Obilazak Santo Dominga
Columbova kuća
Columbov spomenik
Posljednji slobodan dan sam iskoristio za odlazak u 30 km
udaljen Santo Domingo i ostao mi je osjećaj nelagode, jer na
ulici u svakom trenutku možete biti opljačkani ili izloženi
kakvoj neugodnosti – jednostavno zato što ste bijelac, a to je
lokalnom stanovništvu simbol bogatstva zarađenog preko
njihovih leđa.
Santo Domingo-predsjednička palača
Santo Domingo-najstarija katedrala Amerike
Podijeljenost je tolika da ne odlaze niti u iste crkve, a ovdje
je katoličanstvo duboko ukorijenjeno, tako da je prva katedrala Amerike upravo ovdje sagrađena, prvo
Sveučilište, prva vojna utvrda i još puno toga se može vidjeti, ali samo u pojedinim dijelovima uz budnu
pasku lokalnog vodiča ili policije zadužene samo za sigurnost turista.
21
Groblje Ulicama Santo Dominga
Na ulici će vas zaustavljati ulični prodavači nakita sumnjive kvalitete s kojima se možete cjenkati cijeli
dan i bit će razočarani ako pristanete iz prve na njihovu cijenu, jer oduzeli ste im jedan dio igre, gotovo
rituala. Ipak imate specijalizirane dućane s vrlo kvalitetnim nakitom od jantara i larimara, tirkizno plavog
kamena, koji postoji samo u Dominikanskoj Republici; možete kupiti vrlo lijepe slike, karakteristične
za ovo područje, prekrasnih boja i pune simbola njihovih predaka.
Street art Vegetacija
Što reći na kraju, osjećaji su strašno podijeljeni, oduševile su me prirodne ljepote i ukoliko ste spremni
da živite u rezervatu bit će vam prekrasno, ali ako ste slobodan, druželjubiv čovjek i nemate nikakvih
predrasuda onda će vas ova velika podijeljenost, rasna, materijalna i svaka druga pogoditi i baciti sjenu
na sve ono lijepo što ste doživjeli, jer ne možete se pretvarati da niste vidjeli svu bijedu, koje ima jako
puno i pokraj koje se jednostavno ne može biti sretan.
Povratak doma je ponovno bio dug i naporan , ali da zaključim : što više putujem sve mi se draže vratiti
doma.
22
Praktična nastava na Kraljici mora
U dvanaestom mjesecu 2015. godine, maturanti brodostrojarskog i nautičkog smjera
imali su praksu na školskom brodu Kraljica mora.
Naše putovanje trajalo je pet dana tijekom kojih smo plovili do Korčule, Visa, Hvara i
Mljeta. Čim smo došli na brod, prvi časnik palube upoznao nas je s dužnostima koje
moramo ispunjavati, a zatim smo bili podijeljeni po kabinama.
Posada se ponašala prema nama kao da smo kadeti te smo pomagali u uobičajenim
brodskim dužnostima. Također, bili smo podijeljeni u straže tijekom kojih su nam prvi
časnik palube i zapovjednik pokazivali korištenje svih uređaja i pomagala na mostu.
Na mostu smo
sudjelovali u
operacijama veza,
odlaska iz luke i
noćnim stražama.
Svaki dan tijekom
popodnevnih sati
oglasio bi se jedan
od alarma što je
značilo da je vrijeme
za predavanje o
sigurnosnim
vježbama koje nam
je držao prvi časnik
palube.
23
U naše brodske dnevnike
redovito smo bilježili sve
podatke o brodu i vježbama.
Nakon pet dana plovidbe
vratili smo se u Grušku luku
umorni i puni dojmova.
Marin Milinković, 4.Nb
24
1. Kako ste zadovoljni s prvih pola
godine rada u školi?
Veoma sam zadovoljna. Predajem u
skoro svim nautičkim razredima i
smatram da su svi učenici posebni na
svoj način. Najviše me, naravno,
razumiju četvrtaši s kojima mogu
raditi i komunicirati na višoj razini
nego s ostalim razredima.
2. Jeste li imali ikakvih problema ili
nesuglasica s učenicima?
Nisam, ako je i bilo nekakvih
nesuglasica, rješavala sam ih kroz
razgovor s učenikom. Svojim
učenicima stalno napominjem da mi
se mogu obratiti ako imaju neki
problem ili ako im nešto nije jasno.
3. Što smatrate svojim prednostima
u nastavničkom poslu?
Mislim da je moja prednost to što
imam iskustvo u navegavanju pa tako lakše mogu prenijeti svoje znanje učenicima.
4. Koji nautički predmet najviše volite predavati?
Ne predajem sve nautičke predmete, ali od ovih koje predajem najdraži mi je Sigurnost
na brodu jer sam vodila treninge i obuke baš za to područje.
5. Koje je Vaše mišljenje o predrasudama da je navegavanje muški posao ?
Mislim da samom svojom pojavom rušim te predrasude. Smatram da svaki posao mogu
jednako dobro raditi i muškarci i žene. Bitno je da čovjek voli ono što radi i da se tome
posveti kako bi bio što bolji u svom poslu.
25
6. Zašto ste odabrali ovaj posao?
Oduvijek sam znala što želim raditi. Volim izazove, a rad na brodu je dinamičan i
izazovan posao.
7. Kako su drugi gledali na to da im je žena nadređena ?
Lijepo je biti nadređen, pogotovo muškarcima. Nisam imala s tim problema jer sam od
samog početka zauzela stav. U svakom poslu najvažnije je znanje. Ako je čovjek siguran
u ono što radi, onda mu se nije teško ni postaviti kako treba.
8. Možete li nam ispričati neke uzbudljive situacije koje su Vam se dogodile tijekom
plovidbe?
Boravak u Egiptu za vrijeme revolucije bila je jedna od opasnijih situacija u kojima sam
se zatekla. Putnici i neki časnici su otišli s broda, nismo znali hoćemo li proći Sueski
kanal i kako će se sve to završiti. Bilo je još ružnih događaja, loših sidrenja, teških
tenderinga i velikih nevremena, ali bilo je i puno lijepih događaja od kojih bih izdvojila
izlet u pustinju prekrivenu snijegom .
9. Kako ste podnijeli sve te oluje dok ste bili na brodu?
Nije ugodno i priznajem da sam se nekoliko puta prepala, ali kad sve prođe, bogatiji si za
još jedno iskustvo koje, naravno, nikad više ne bi ponovio.
10. Koje su top tri destinacije po Vašem izboru?
To su Egejski otoci, Cipar i Malaga.
11. Imate li nekakav hobi?
Moji hobiji su rolanje, motori, automobili i cipele, ako se to može nazvati hobijem.
12. Što biste poručili mladim nautičarima?
Jako je bitno učiti i truditi se. Znanje koje steknete u srednjoj školi bit će vam potrebno u
daljnjem usavršavanju. Ono što će sutra činiti razliku između vas i drugih na brodu je
znanje, ali i želja i volja za rad. Moj savjet je da odmah nakon srednje škole idete na
kadeturu jer će vam to biti poticaj da što brže završite fakultet.
Zdravko Vidović, 3.Na
Antonio Komnenić, 3.Na
26
Voditelj tima: Ante Kolunđija
Članovi tima: Alen Kresić, Dario Radić,
Josip Vukašin, Marino Zalokar, Lovrenco
Lujo (zamjena)
Mentori: profesorica Dalija Milić Kralj,
Krešimir Parmać
Dogovorivši se s profesoricom Dalijom Milić Kralj, formirali smo tim za natjecanje iz
Prve pomoći. Naš kolega Krešimir Parmać već je član Crvenog križa pa nije mogao biti
član tima, ali nam je pomagao u praktičnom dijelu, odnosno vježbama kakve možemo
očekivati na radilištu.
Profesorica Dalija nas je pripremala za teoretski dio i zajedno s nama dva puta tjedno
vježbala.
27
Natjecanje se održalo 12.
ožujka 2016. Sudjelovalo
je 8 srednjih i 16
osnovnih škola. Prvi dio
natjecanja bio je test koji
svi zajedno pišu. Sastoji
se od četiri testa
podijeljena po cjelinama.
Nakon kratke pauze
uslijedio je praktični dio.
Pripremili smo se za
ulazak na radilište gdje
nas je dočekalo troje djece na podu i nakon provjere sigurnosti, krenuli smo u sanaciju
ozljeda. Sličan scenarij ponovili smo i na drugom radilištu. Nismo se previše nadali
nekom odličnom rezultatu, tako da nam je osvajanje trećeg mjesta bilo neočekivano i
veliko postignuće.
Ante Kolunđija 3.R.
Naša se škola priključila humanitarnoj akciji „Za Karlu“ u kojoj su se
prikupljala sredstava za liječenje naše bolesne sugrađanke Karle Sentić,
učenice 3. razreda Medicinske škole. Koordinator akcije u našoj školi bila
je profesorica Dalija Milić Kralj. Ukupno je prikupljeno 5000, 00 kuna.
Hvala svima koji su sudjelovali, a posebno prof. Daliji na velikom trudu koji
je uložila kako bi ova akcija bila ovako uspješna.
28
29
23. travnja 1616. svijet je izgubio dva velikana književnosti – Williama Shakespearea i Miguela de
Cervantesa. Povodom 400. obljetnice njihove smrti odlučili smo, umjesto uobičajenih biografija,
pronaći neke zanimljivosti iz njihovih života.
William Shakespeare
Shakespeare je, nakon
Biblije, najcitiraniji autor. Istraživanje
je pokazalo da je od ukupnog broja
najcitiranijih fraza, više od desetine
upravo njegovo.
Pisac je u engleski jezik uveo 3000
novih riječi, a njegov osobni vokabular
dosezao je vrtoglavu brojku od 29000.
Za života nije objavio niti jednu svoju
dramu. Njih 36, koliko ih danas
poznajemo, posthumno su objavili
njegovi kolege glumci John Hemminges
i Henry Condell.
Njegove drame prevedene su na 80
jezika, od kojih je vjerojatno
najzanimljiviji klingonski na koji su
prevedene Hamlet i Mnogo vike nizašto.
Kako je plagiranje drama u ono doba
bila česta pojava, izbjegavao je
unaprijed davati tekst glumcima, pa su
često svoje tekstove dobivali tek na dan
predstave. Zbog toga je od velike
važnosti bio šaptač skriven iza
pozornice koji im je šaptao tekst drame.
Originalno kazalište Globe uništeno je
1613. godine za vrijeme izvođenja
Shakespeareove predstave Henry VIII.
Top koji se koristio za specijalne efekte
u predstavi zapalio je krov kazališta,
koje je u samo dva sata sravnjeno sa
zemljom. Kazalište je obnovljeno 1614.
godine.
Miguel de Cervantes
Nakon očeve smrti ima financijskih
teškoća, a neuspješni novčarski poslovi
uskoro ga odvode u zatvor. Tamo počinje
pisati jedno od najpoznatijih djela svjetske
književnosti – roman Don Quijote.
Sudjeluje u glasovitoj lepantskoj bitci 1571.
nakon koje je bio u gusarskom
zarobljeništvu pet godina. Smatrali su ga
važnom osobom jer je znao čitati i pisati pa
su tražili veliku otkupninu za njega.
Njegov izgled je misterij – postoje samo
slike urađene nakon njegove smrti na
temelju šturih opisa samoga sebe koje je
ostavio na mnogobrojnim mjestima u
svojim djelima.
Don Quijote je, nakon Biblije, najviše
prevođena knjiga na svijetu.
1975. utemeljena je nagrada Cervantes za
književna djela nastala na španjolskom
govornom području.
Pripremili: Pero Papac (2.Bs), Matej Vidak (2.Bs),
Dominik Marić (2.Nb), Mihael Sutić (2.Nb)
30
mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV ŠSDa VODITELJ SASTAV EKIPE:
1. Gimnazija
Dubrovnik
2. Pomorsko –
tehnička škola
Pomorac Martin Sentić Đivo Zvone, Ivan Kristović, Bruno Šijaković,
Pero Opušić, Luka Papac, Đuro Trković,
Matej Vidak, Neno Petrušić, Antonio Konsuo,
Nikša Dragić
3. Srednja škola
Metković
4. Srednja škola
Blato
mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV ŠSDa VODITELJI SASTAV EKIPE:
1.
Pomorsko-
tehnička škola
Pomorac
Amir Bavčić
Martin Sentić
Ivan Levanat, Matej Raguž, Zvonimir Kutija,
Josip Karačić, Ante Kolunđija, Karlo
Pekić, Marin Monković, Bruno Knego, Luka
Žutić, Petar Šilježar, Marino Zalokar, Matej
Hrtica
2. Gimnazija
Dubrovnik
3. Turistička i
ugostiteljska škola
4. Muški đački dom
5. Umjetnička škola
Luke Sorkočevića
5. Ekonomska i
trgovačka škola
5. Dubrovačka
privatna gimnazija
Naši su učenici sudjelovali i na Regionalnom natjecanju gdje su osvojili 4. mjesto.
Naša je škola pod vodstvom prof. Martina Sentića zauzela 3. mjesto a sudjelovali su učenici: Srđan
Gašić, Ivan Kristović, Ivan Šutalo i Matej Vidak.
31
KONAČNI POREDAK:
mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV
ŠSDa
VODITELJ SASTAV EKIPE:
1. SŠ Blato
2. Pomorsko-tehnička
škola
POMORAC Martin Sentić Božidar Buško, Ivan Kristović,
Alec Cvinar, Ivan Šutalo, Bruno
Šijaković, Martin Raguž, Matej
Raguž, Kaim Džanković, Josip
Haklička
3. SŠ Vela Luka
KONAČNI POREDAK:
mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV
ŠSDa VODITELJ SASTAV EKIPE:
1. SŠ Vela Luka
2. Pomorsko-tehnička škola POMORAC Amir
Bavčić
Ante Jupek, Matej Vidak, Marijo
Obrovac
3. SŠ Metković
4. SŠ Fra Andrije Kačiča
Miošića
KONAČNI POREDAK:
mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV
ŠSDa VODITELJ SASTAV EKIPE:
1. Gimnazija Dubrovnik
2. Pomorsko-tehnička
škola POMORAC
Amir
Bavčić
Mario Barkidžija, Luka Čučević, Ante
Kolunđija
32