Uzgoj Tune - Diplomski Rad 2015

SVEUČILIŠTE U RIJECI

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

UZGOJ TUNE

TUNA FARMING

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Morske tehnologije

Mentor: prof. dr. sc. Damir Zec

Student: Martin Žagar

Studijski smjer: Nautika i tehnologija pomorskog prometa

JMBAG: 0112043879

Rijeka, lipanj, 2015.

Student: Martin Žagar

Studijski program: Nautika i tehnologija pomorskog prometa

JMBAG: 0112043879

IZJAVA

Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom UZGOJ TUNE izradio samostalno pod

mentorstvom prof. dr. sc. Damira Zeca.

U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja

je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirao sam i povezao s fusnotama i korištenim bibliografskim jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskoga jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama.

Student

Martin Žagar

I

SAŽETAK

Cilj ovog rada je predstaviti tekuće probleme i moguća rješenja u održivom razvitku

jedne od grana marikulture – uzgoja tune. Danas se uzgajaju tri vrste tuna: atlantska

plavoperajna tuna, pacifička plavoperajna tuna i južna plavoperajna tuna, pa će se u radu

spomenuti posebnosti uzgoju pojedinih vrsta, kao i proces nabave nasadnog materijala

temeljenog na ribolovu, odnosno na umjetnom mrijestu. Zbog dugogodišnjeg prelova ovih

vrsta na snagu su stupili određeni propisi koji imaju stanovit utjecaj na proces ribolova i

uzgoja. Uzgojenom tunom se najviše trguje na japanskom tržištu na koje se plasira kao

sirovina za japanske delikatese, ali posljednjih godina zamjetan je rast drugih tržišta.

Tijekom svih procesa uzgoja, od nabave nasadnog materijala do izlova u uzgajalištu javljaju

je određeni utjecaji na okoliš. U Republici Hrvatskoj uzgoj tune je relativno mlada djelatnost

ali sa značajnim razvojnim mogućnostima.

Ključne riječi: marikultura, uzgoj tune, utjecaj na okoliš, ribolovni propisi, umjetni

mrijest.

SUMMARY

The aim of this paper is to present the current problems and possible solutions in the

sustainable development of one of the branches of mariculture – tuna farming. Today,

farming of tuna is based on three species: Atlantic bluefin tuna, pacific bluefin tuna and

southern bluefin tuna, so peculiarities of capture-based farming and farming based on

artificial spawning will be mentioned. Due to years of overfishing of these species, certain

legal regulations came to force. The effects of these regulations on tuna fishing and farming

will be provided. Farmed tunas are mostly traded in the Japanese delicacy sushi and sashimi,

but in recent years there has been a growth in other markets. During the process of farming,

from providing the seed material to harvesting on farms, certain environmental impacts are

occurring. In Croatia, tuna farming is a relatively young activity, but with significant

developmental capacities.

Keywords: mariculture, tuna farming, environmental impact, fishing regulations,

artificial breeding.

II

SADRŽAJ

Sažetak .......................................................................................................................... I

Summary ....................................................................................................................... I

Sadržaj ......................................................................................................................... II

1 Uvod .................................................................................................................... 1

2 Obilježja uzgojnih vrsti ....................................................................................... 2

2.1 Atlantska Plavoperajna tuna (Thunnus thynnus) ......................................... 3

2.2 Južna plavoperajna tuna (Thunnus maccoyii).............................................. 6

2.3 Pacifička plavoperajna tuna (Thunnus orientalis)........................................ 7

3 Tehnologija uzgoja ............................................................................................ 10

3.1 Povijesni razvoj .......................................................................................... 11

3.2 Uzgoj temeljen na ribolovu ........................................................................ 14

3.2.1 Ribolov – nabava nasadnog materijala................................................... 15

3.2.2 Prijevoz nasadnog materijala ................................................................. 20

3.2.3 Svjetska lovišta ....................................................................................... 24

3.3 Uzgoj temeljen na umjetnom mrijestu ....................................................... 25

3.3.1 Reprodukcija tune .................................................................................. 25

3.3.2 Projekti umjetnog mrijesta tune ............................................................. 27

3.4 Uzgojni sustavi .......................................................................................... 31

3.4.1 Obilježja stacionarnih (uzgojnih) kaveza ............................................... 31

3.4.2 Uzgojni uvjeti ......................................................................................... 37

3.4.3 Hrana i hranidba ..................................................................................... 39

3.5 Izlov u uzgoju i priprema za tržište............................................................ 43

3.6 Specifičnosti uzgojene tune ....................................................................... 47

4 Utjecaj na okoliš ................................................................................................ 49

4.1 Utjecaj ribolova na okoliš .......................................................................... 49

III

4.1.1 Prelov ..................................................................................................... 49

4.1.2 Prilov ...................................................................................................... 51

4.2 Utjecaj uzgajališta na okoliš ...................................................................... 52

4.2.1 Utjecaji tijekom postavljanja instalacija uzgajališta .............................. 52

4.2.2 Utjecaji tijekom rada uzgajališta ............................................................ 53

4.2.3 Utjecaji nakon prestanka korištenja uzgajališta ..................................... 58

5 Pravni okvir ribolova i uzgoja tune ................................................................... 59

5.1 Reguliranje ribolova i uzgoja atlantske plavoperajne tune ........................ 60

5.2 Reguliranje ribolova i uzgoja južne plavoperajne tune.............................. 65

5.3 Reguliranje ribolova i uzgoja pacifičke plavoperajne tune ....................... 67

6 Međunarodno tržište uzgojene tune .................................................................. 69

6.1 Proizvodi od tune – Sushi i Sashimi .......................................................... 69

6.2 Japansko tržište .......................................................................................... 71

6.3 Mediteran ................................................................................................... 75

6.4 Ostala međunarodna tržišta uzgojene tune ................................................ 78

7 Uzgoj tune u Republici Hrvatskoj ..................................................................... 81

7.1 Povijesni razvoj tunolova i uzgoja u RH ................................................... 81

7.2 Posebnosti uzgoja u RH ............................................................................. 83

7.3 Nacionalni pravni propisi ........................................................................... 85

7.3.1 Administrativni postupci izdavanja odobrenja za uzgoj tune ................ 87

7.4 Gospodarski značaj uzgoja tune u RH ....................................................... 89

7.4.1 Socio-ekonomski pokazatelji ................................................................. 90

8 Zaključak ........................................................................................................... 93

Literatura .................................................................................................................... 95

Kazalo kratica........................................................................................................... 104

Popis tablica ............................................................................................................. 105

Popis slika ................................................................................................................ 106

IV

Popis grafikona ........................................................................................................ 108

Prilog 1 ..................................................................................................................... 109

Prilog 2 ..................................................................................................................... 110

Prilog 3 ..................................................................................................................... 111

1

1 UVOD

Industrija uzgoja tune nalazi se između brige o očuvanja prirodnih resursa divlje tune

i opskrbljivanju zahtjevnog tržišta tuninih proizvoda. Velik broj potencijalno privredno

zanimljivih vrsta može se uzgajati u marikulturi kroz potpuni životni ciklus (od mrijesta do

konzumne veličine), ali u slučaju uzgoja tune trenutno nije raširena metoda. Komplicirani

reproduktivni zahtjevi tune rezultiraju ribolovom kao glavnom metodom nabave nasadnog

materijala. Upotrebom navedene metode nasadni materijal se izlovljava mrežama

plivaricama te prebacuje u stacionarne uzgojne kaveze gdje se hrane u periodu od 6 mjeseci

do 3 godine kako bi postigle tržišnu masu i kvalitetu. Pošto je ribolov aktualna metoda

snabdijevanja nasadnim materijalom, najznačajniji utjecaji na okoliš se očituje kao ribolovni

pritisak na već prelovljene divlje resurse uzgojnih vrsta. Iz tog razloga su ribolov i uzgoj

tuna predmet mnogih međunarodnih pravnih propisa i nadzornim mjera organizacija za

očuvanje uzgojnih vrsta. Pri procjeni održivosti marikulture temeljene na ribolovu potrebno

je u obzir uzeti cjelokupan utjecaj na okoliš, imajući u vidu složenost pojedinog ekosustava.

Za uzgoj se koriste plavoperajne tune: atlantska plavoperajna tuna (Thunnus thynnus), južna

plavoperajna tuna (Thunnus maccoyii) te pacifička plavoperajna tuna (Thnunnus orientalis),

koje obitavaju u zasebnim dijelovima svijeta pa je svaka vrsta pod nadležnostima zasebnih

organizacija za nadzor i očuvanje.

Kao alternativa ribolovu, koji djeluje negativno na prirodne resurse, javlja se umjetni

mrijest kao održiva metoda nabave nasadnog materijala i s kojom bi se uzgoj tune mogao

nazvati pravom marikulturnom granom (uzgojem kroz potpuni životni ciklus). Uzgajanje

tune kroz potpuni životni ciklus je i dalje u početnim fazama ali nekoliko međunarodnih

projekata ukazuju da bi umjetni mrijest mogao biti metoda budućnosti. Uzgoj tune sa ciljem

održivog djelovanja jedini je način s kojim se istodobno može spriječiti izumiranje uzgojnih

vrsta tune i ostvariti dovoljna proizvodnja za namirivanje svjetske potražnje tuninih

proizvoda. Davanje prednosti potonjem može rezultirati izumiranjem uzgojih vrsta tune i

kolapsom tržišta proizvoda istih.

Najznačajnije tržište uzgojene tune je Japan, gdje se tuna koristi kao sirovina za

pripremu delikatesnih proizvoda. Osim Japana, zadnjih godina zamjetan je upliv ostalih

tržišta. Uzgoj tune se prakticira u raznim područjima Svijeta a velik dio proizvodnje

zauzimaju mediteranske zemlje, uključujući Republiku Hrvatsku. Domaća proizvodnja je

trenutno ispod mogućih kapaciteta, najviše zbog restriktivnih mjera, ali popravljanjem stanja

divljih stokova i primjenom novih tehnologija očekuje se povećanje konkurentnosti.

2

2 OBILJEŽJA UZGOJNIH VRSTI

Tuna pripada redu grgečki, obitelji Scombridae ili skušovki sa 32 vrste i

podvrste[1,p.459]. Rod Thunnus (South, 1845) se sastoji od osam vrsta (tablica 1) od kojih

se tri vrste uzgajaju: atlantska plavoperajna tuna (Thunnus Thynunus), južna plavoperajna

tuna (Thunnus maccoyii) i pacifička plavoperajna tuna (Thunnus orientalis). (Slika 1)

Tablica 1. Vrste tuna roda Thunnus

Hrvatski naziv Znanstveni naziv Engleski naziv

dugoperajna tuna ili tunj

dugokrilac

Thunnus alalunga

(Bonnaterre, 1788)

albacore tuna

žutoperajna tuna Thunnus albacares

(Bonnaterre, 1788)

yellowfin tuna

crnoperajna tuna Thunnus atlanticus

(Lesson, 1831)

blackfin tuna

južna plavoperajna tuna Thunnus maccoyii

(Castelnau, 1872)

southern bluefin tuna

velikooka tuna Thunnus obesus (Lowe,

1839)

bigeye tuna

pacifička plavoperajna tuna Thunnus orientalis

(Temminck & Schlegel,

1844)

pacific bluefin tuna

atlantska plavoperajna

tuna/plavoperajna tuna

Thunnus thynnus

(Linnaeus, 1758)

atlantic bluefin tuna

dugorepa tuna Thunnus tonggol (Bleeker,

1851)

longtail tuna

(Izvor: izradio student)

Slika 1. Uzgojne tune: A) atlantska plavoperajna tuna. B) južna

plavoperajna tuna. C) pacifička plavoperajna tuna

(Izvor: http://eol.org/pages/223943/overview)

3

2.1 ATLANTSKA PLAVOPERAJNA TUNA (THUNNUS THYNNUS)

Iako ju je prvi znanstveno opisao i imenovao Carl Linné (Linnaeus) 1758.g., svoje je

ime plavoperajna tuna dobila još u davno antičko doba. Već je tada fascinirala brzim

plivanjem, te se znalo za njezine duge migracije. Ime bi joj prevedeno sa starogrčkog thynnos

značilo "žurni lutalica". Kod nas se za ovu vrstu koristi više naziva: tuna, tunj, plavorepna

tuna, plavoperajna tuna, sjeverna plavoperajna tuna, obična tuna itd.

Atlantska plavoperajna tuna je visoko migracijska pelagička vrsta koja boravi na

otvorenom moru, u pelagijalu, ali se u određenim dijelovima u godini približava obali. Jata

tuna se obično formiraju prema starosnim skupinama ali nije neobično da se jata različitih

dobnih skupina agregiraju i putuju zajedno.

Fizičke karakteristike

Tuna je kao i ostale ribe polikilotermna životinja tj. temperatura tijela im ovisi o

temperaturi medija u kojem se nalazi. Zahvaljujući velikom srčanom mišiću u odnosu na

veličinu tijela (do 10 puta u odnosu na druge ribe), građi krvožilnog sustava te velikoj

količini krvi može povećati temperaturu tijela u odnosu na okoliš za 6 do 20 °C [2]. Zbog

tih obilježja tuna ima jednaku pokretljivost u tropskim morima na temperaturi mora 31 °C i

u hladnim morima na temperaturi od 4 °C.

Plavoperajna tuna ima visoko vretenasto tijelo s dugom glavom i kratkom zašiljenom

gubicom. Čeljusti su relativno kratke i dosežu do okomice sa prednjim okom. Zubi su složeni

u jednom redu sa obje strane čeljusti. Ima male oči obrubljene izbočenim kostima. Dvije

leđne peraje su razdvojene uskim prostorom. Iza stražnje leđne peraje nalazi se devet sitnih

peraja, a iza podrepne sedam do devet. U prednjoj leđnoj peraji je 12 do 15 tvrdih žbica, a u

drugoj jedna tvrda i 13 mekih žbica. Repna peraja se račva u dva jednaka dijela. Hrbat je

tamnomodre boje, bokovi su sivo-srebrnaste, a trbuh srebrnasto-bijeli. Ima relativno male

prsne peraje koje joj poglavito služe za stabilizaciju pri plivanju [3,p.377].

Kod brzoplivajućih riba, za razliku od sporoplivajućih riba koje škržnim poklopcima

ubacuju more u škrge, usta moraju biti neprekidno otvorena kako bi voda oplakivala skržni

aparat te tijelo opskrbljivala kisikom. Tune osim što su u potrazi za hranom, stalno moraju

plivati kako bi si osigurale potreban kisik. Za vrijeme plivanja tijelo im je kruto i pokreću se

snažnim zamasima repom. Da bi smanjili trenje mogu uvući neke od peraja.

Tuna se ubraja među najbrže plivače u morskom svijetu, čija brzina prelazi 90 km/h.

Ove ribe mogu tijekom 24 sata preplivati udaljenosti od 130 km. Karakteristično je za

4

brzoplivajuće ribe da imaju krupno tijelo torpednog (hidrodinamičkog) oblika tijela bez

brkolikih nastavaka koji bi usporavali brzinu.

Atlantske plavoperajne tune su najveće iz porodice Thunnus. Tjelesna masa im može

dostići težinu preko 600 kg i starost između 20 i 30 godina, a najviše 50 godina [4,p.38-45].

Najveća evidentirana ulovljena tuna je bila 458 cm dužine i 684 kg težine.

Područja kretanja i mrijesta

Pouzdano je da postoje dva različita stoka1 plavoperajne tune: istočni i zapadni [5].

Zapadni stok je rasprostranjen od Labradora do središnjeg Brazila u zapadnom Atlantiku,

uključujući Meksički zaljev. U istočnom dijelu Atlantskog oceana istočni stok nalazimo na

području od Norveške do južne Afrike uključujući Sredozemno more (slika 2). Živi u

cijelom Mediteranu pa je Jadranskom moru ima posvuda, posebice na otvorenom moru.

Tune su u prošlosti obitavale u Crnom moru ali poslije Drugog svjetskog rata, pogoršanjem

uvjeta okoliša, su napustile su to područje.

Slika 2. Područje rasprostranjenosti atlantske plavoperajne tune.

Tamnoplavom bojom je označeno područje rasprostranjenosti istočnog

stoka, svijetloplavom bojom zapadnog stoka, a crvenom područja mrijesta.

(Izvor: http://voices.nationalgeographic.com/2013/11/15/geography-in-the-news-bluefin-tuna-decline/)

1 dio populacije neke vrste obično prostorno ograničen, koji se unutar populacije razlikuje po nekim

značajkama (područje mrijesta, mortalitet, migracije itd.)

5

Tuna spolno sazrijeva krajem treće ili početkom četvrte godine, kada dostigne dužinu

1-1.2 metra i masu od 16 do 27 kg. To se odnosi na atlantske plavoperajne tune iz istočnog

stoka, dok se kod tuna iz istočnog stoka spolna zrelost razvija kasnije (oko osme godine).

Migracija je uvjetovana kretanjem riba kojima se hrane te potrebom za toplim i stabilnim

morskim ambijentom kako bi se ličinkama i mlađi osigurali veći izgledi za preživljavanje.

Za vrijeme mrijesta, tijekom mjeseca svibnja i lipnja prilazi bliže obali i vraća se u područje

gdje se omrijestila. Mrijesti se na dubini od 8 do 10 m. Ikra je pelagička, a promjera je 1-1.2

mm. Ličinke se vale nakon nekoliko dana i relativno brzo rastu. Fekunditet2 tune je

izvanredno velik. Svaka osam godina stara, spolno zrela ženka može ispustiti 10 do 30

milijuna jaja.

Juvenilni primjerci (mlađ) se najčešće kreću u plićim vodama (epipelagijal), a odrasle

(spolno zrele) jedinke u dubljem i hladnijem dijelu mora (mezopelagijal).

Godinama je pretpostavljano je da se mrijeste u Meksičkom zaljevu od sredine travnja

do sredine lipnja. U južnom dijelu Sredozemnog mora, Tirenskom i u blizini Balearskih

otoka mrijeste se od svibnja do srpnja. Posljednja istraživanja primjenjujući tehnologiju geo-

tagiranja potvrdila su dugogodišnje pretpostavke (6,p. 268). U meksičkom zaljevu, mrijest

se odvija na temperaturi od 24.9 do 29.5°C , dok u Sredozemnom moru na temperaturi

između 19 i 21°C. Neki autori, osim Meksičkog zaljeva i Sredozemlja, kao područje mrijesta

spominju područja Bahamskih otoka i središnjeg dijela sjevernog Atlantika. U vrijeme

mrijesta su osjetljive i na salinitet mora, a najpogodniji im je onaj od 38 ‰[7,8].

Kreću se u jatima, osobito u ranijim godinama života. Smatralo se da kretanje u jatima

zahtjeva vizualni kontakt, ali kako su viđene noću, danas se drži da su druga osjetila

(posebno bočna pruga) odgovorni za sinkroniziranu navigaciju u noćnim uvjetima[9].

Hrani se sitnom plavom ribom, rakovima i glavonošcima. Način lova je različit za

pojedini plijen. Za hranjenje inćunima služi se brzinom i zalijeće se u njihova jata, dok se

sporijim kretanjem koristi za sporiji plijen. Za lov male plave ribe koriste se metodom

zalijetanja u jata, izazivajući dezorijentaciju te naglim ubrzanjima love plijen.

U blizini obale hrani se morskim zvijezdama, kelpom i manjim obalnim vrstama riba.

Hrani se i: skušama, haringom, oslićima i lignjama. Najčešće lovi u jatima. Protivnici za

hranu su mi druge velike ribe (skuše i igluni). U divljini tune imaju i svoje predatore: morski

psi, kitovi ubojice, ptice i druge velike predatorske ribe[8].

2 (lat. fecundare – činiti plodnim) – količina jaja koju izbaci ženka tijekom mrijesta.

6

2.2 JUŽNA PLAVOPERAJNA TUNA (THUNNUS MACCOYII)

U prošlosti se za južnu plavoperajnu tunu mislilo da je zaseban stok atlantske

plavoperajne tune. Ipak, od 1872. godine je evidentirana kao posebna vrsta. Razlikuje se od

atlantske tune po boji repne peraje koja je žućkaste boje, a ne tamnoplave. Prsne peraje su

joj relativno duže ( 20-23% u odnosu na dužinu tijela, u odnosu na atlantsku tunu kod koje

je taj omjer 17-22%)[10].


Velika pelagička riba, najšira na bazi prve leđne peraje. Ima visoko vretenasto tijelo s

dugom glavom i kratko zašiljenom gubicom. Donji dio bokova i trbuha je srebrnasto bijele

boje sa bezbojnim poprečnim linijama isposijecanim sa stupcima bezbojnih točkica. Prednja

leđna peraja je žućkaste boje. Analna peraja i sitne peraje iza nje su tamnožute boje sa crnim

rubovima, a struk repne peraje je žut kod odraslih jedinki. Može narasti do 225 cm dužine i

200 kg težine. Podjela po dužini i godinama starosti je otprilike: 46-52 cm (2 godine), 125-

137 cm (8 godina) i 157-175 cm (14 godina)[11]. Odnos dužina-težina ovisi od fiziološkim

uvjetima. Životni vijek im je između 20 i 40 godina.

Područja mrijesta i kretanja

Južna plavoperajna tuna se kreće u južnom dijelu Atlantskog, istočnom dijelu

Indijskog i jugozapadnom dijelu Tihog oceana, poglavito u umjerenim i hladnim morima,

između 30 i 50 stupnjeva južne geografske širine (slika 3).

Za razliku od atlantske tune, poznat je samo jedan stok ove vrste tune. Tijekom

mrijesta, odrasle jedinke migriraju u tropske vode, točnije blizu sjeverozapadne obale

Australije, odnosno južno od otoka Jave na 7-20°JGŠ. Vodi se kao visoko migracijska vrsta

ribe[12], ali u vrijeme mrijesta se vraća na spomenuto relativno malo područje između

listopada i veljače. Poslije mrijesta, ženke se sele južnije u hladnije vode kako bi se oporavile

i nahranile. Tuna u mrijestu i ličinke najčešće se nalaze u morima temperatura 24-30°C, dok

u odrasloj fazi borave na temperaturama između 5-20°C. Fekunditet je relativno velik,

između 14 i 15 milijuna jaja po odrasloj jedinki. Jaja su veličine 0.66-1.05 mm u promjeru.

Juvenilni primjerci se pridružuju odraslima pri dužini od 55 cm i težini oko 3.5 kg. U ranoj

dobi postotak ženki u odnosu na muške je veći dok u odrasloj dobi (vjerojatno zbog izlova

ili prirodnih utjecaja) - manji. Spolno zrela može postati pri duljini od 120 cm, ali najčešće

oko 130 cm i 8 godina starosti. Prirodni mortalitet je između 0.25 i 0.275 po godini [13].

7

Slika 3. Područje rasprostranjenosti južne plavoperajne tune

(Izvor: http://www.fao.org/docrep/005/t1817e/t1817e15.htm)

Oportunistički je grabežljivac. Mlađe jedinke se hrane rakovima, a odrasle pretežito

plavom ribom. Može se kretati brzinom do 70 km/sat i pritom se hraniti. Konkurenti u lovu

su im: druge vrste tuna, ptice, kitovi i tuljani, a južne plavoperajne tune imaju i svoje

predatore: morski pse i orke.

2.3 PACIFIČKA PLAVOPERAJNA TUNA (THUNNUS ORIENTALIS)

Pacifička plavoperajna tuna nekada je smatrana podvrstom atlantske plavoperajne tune

(T. thynnus), pod imenom Thunnus thynnus orientalis, a često se zamjenjivala i za južnu

plavoperajnu tunu. Razlikuju se po boji na određenim dijelovima tijela i točkastim uzorcima

na donjoj stani trupa.


Tijekom života kreće se u epipelagijalu, između 100 i 200 metara, ali povremeno

dolazi bliže obali u pliće vode. Dobro podnosi razliku u temperaturi i može zaroniti do 550

metara dubine. Proždrljiv je predator i hrani se raznim životinjama poglavito malom plavom

ribom i mekušcima, ali i rakovima i školjkama. Odnos muških i ženskih jedinki je otprilike

jednak. Spolno sazrijeva sa 100-150 cm dužine (50-60 kg) i otprilike 3 do 5 godina starosti.

Najveći primjerak je ulovljen blizu Novog Zelanda sa težinom od 411.6 kg. Maksimalno

može narasti do 300 cm i težiti 450 kg, ali u prosjeku dužina je 200 cm. Životni vijek joj je

oko 15 godina.

8

Razlikuje se od srodnih vrsta tuna po većem omjeru veličine oka i tijela. Stablo repne

peraje pacifičke tune je tamnije, za razliku od južne plavoperajne koja ima taj dio tijela više

u žućkastim tonovima. Imaju male peraje poslije druge leđne peraje prema repu, koje su žute

boje sa crnim vrhovima. Prepoznatljiva karakteristika pacifičke plavoperajne tune je i

veličina peraja tj. vrh prsne peraje joj ne dostiže vertikalnu ravninu početka druge leđne

peraje. Unatoč ovim razlikama, sve plavoperajne tune je teško međusobno raspoznati pa je

DNK analiza ponekad jedini način[14].

Područja mrijesta i kretanja

Visoko je migracijska vrsta te se poglavito nalazi u sjevernom Tihom oceanu (slika 5).

Jedina područja mrijesta su u Filipinskom moru (između Tajvana i otočja Ryukyu), od

travnja do lipnja, u morima južno od japanskog otok Honshu u srpnju te u Japanskom moru

u kolovozu. Oplođene jajne stanice iz Filipinskog mora, Kuroshio i Tsushima struje nose

sjeverno prema Japanu gdje se u fazi ličinke nastavljaju hraniti uz obale Japana Tihog oceana

i Japanskog mora. S druge strane, oplođene jajne stanice iz Japanskog mora, nošene strujama

migriraju u istočno Kinesko more. U kasnijim faza rasta juvenilne i odrasle tune migriraju u

Tihi ocean.[15, p.208].

Slika 4. Područja rasprostranjenosti i mrijesta plavoperajne pacifičke tune

(Izvor: http://isc.ac.affrc.go.jp/working_groups/pacific_bluefin_tuna.html)

Vjeruje se da postoji samo jedan stok ove vrste tune temeljeći se na istraživanjima sa

metodama geo-taggiranja, distribucije po veličini i zbog spoznaje da jaja i ličinke nisu

pronađene nigdje drugdje osim u spomenutim područjima. Primjerci zabilježeni u južnom

dijelu Tihog oceana, uključujući one iz mora oko Novog Zelanda, potječu iz istog područja

http://isc.ac.affrc.go.jp/working_groups/pacific_bluefin_tuna.html

9

mrijesta i u isto se područje radi mrijesta vraćaju. Mrijesti se u Japanskom ili Filipinskom

moru pa migrira preko Pacifika i provodi svoje odraslo doba blizu obala Kalifornije,

udaljene preko 9000 km [16, p.525]. Neke jedinke migriraju u južni Pacifik.

Fekunditet ženki se povećava sa starosti, sa 5 milijuna jaja pri 190 cm dužine do 25

milijuna sa duljinom jedinke od 240 cm. Prirodni mortalitet je specifičan za starosne

skupine: 1.6 sa 0 godina, 0.38 sa jednom godinom i 0,25 sa 2 do 20 godina starosti.

10

3 TEHNOLOGIJA UZGOJA

Prema FAO3 definiciji, akvakultura je kontrolirani uzgoj vodenih organizama. Ona

uključuje uzgoj riba, rakova, mekušaca i vodenog bilja. Marikultura po definiciji je

akvakultura kojom se pobliže označava uzgoj u morskoj vodi.

Glavni i najočitiji razlog za primjenom marikulture su nedostatni prirodni resursi.

Porastom stanovnika na Zemlji i izlovom ribe za prehranu, stokovi su se drastično smanjili

i kontrolirana proizvodnja je postala jedini način sprečavanja izumiranja mnogih vrsta. Riba

predstavlja dobar izvor nutrijenata za siromašno stanovništvo. Preko 4 milijarde ljudi ima

lošu prehranu hraneći se poglavito rižom i kruhom, a 11 posto je pothranjeno [17,p.8].

Prednost uzgoja riba u odnosu na kopnene životinje je ta da ribe brže rastu jer troše manje

energije na zagrijavanje tijela (tuna ima slabo izraženu ovu prednost). Riblja sirovina ima

bolju iskoristivost - kod ribe jestivi dio je 80-85%, a kod goveda i peradi između 50 i 60

posto.

S ciljem unapređenja proizvodnje, marikultura podrazumijeva određeni oblik

intervencije u proizvodni proces, a ona uključuje djelovanje na tri faktora:

kontrola razmnožavanja (postizanjem kontroliranog, induciranog mrijesta)

kontrola rasta (regulacijom ishrane)

prirodna smrtnost (selekcija jedinki, primjena lijekova i odgovarajućih uvjeta

uzgoja)

Kako se ulov i konzumacija tune na svjetskoj razini enormno povećala (403 505 t u

1950.g. na preko 4 milijuna tona u 2002.g.)[18,p.3], a svjetski stokovi drastično opali,

potreba za uzgojem tuna je postala neizbježna alternativa u spašavanju tune kao vrste.

Procjenjuje se da će u budućnosti 80% tune na tržište dolaziti iz uzgoja[19,p.7].

Danas se uzgoj tune općenito dijeli na dvije vrste: uzgoj temeljen na ribolovu i uzgoj

temeljen na induciranom mrijestu. Uzgoj temeljen na ribolovu funkcionira na principu da se

tuna ulovi u svom prirodnom staništu sa mrežama plivaricama i transportira u stacionarne

kaveze gdje se hrani (tovi) kako bi postigla tržišnu težinu i kvalitetu. Uzgoj temeljen na

umjetnom (induciranom) mrijestu ne koristi divlje zalihe tune nego se, imitirajući uvjete u

prirodi, tune navodi na mrijest u kavezima i tako stvara zatvoreni krug uzgoja koji ne

opterećuje prirodne stokove. Uzgoj temeljen na induciranom mrijestu relativno je nova

3 engl. Food and Agriculture Organization of the United Nations- Organizacija za hranu i poljoprivredu

Ujedinjenih naroda

11

metoda ali u nju su uložena značajna novčana sredstva zadnjih četrdesetak godina te

pokazuje veliki potencijal. Smatra se dobrim načinom kako smanjiti ribolovni pritisak na

prirodne stokove i nastaviti opskrbu rastućeg tržišta.

3.1 POVIJESNI RAZVOJ

Kroz tisuće godina ribe su čuvane u pregrađenim dijelovima priobalnog mora, bilo da

ih se održavalo živima do vremena kad će biti pojedene ili im se hranjenjem omogućio daljnji

rast i tako proizvede više hrane iz mora. Ova praksa bila je tradicionalna u Kini i drugim

dijelovima Azije, a kasnije je prakticirana u Rimsko doba. Mnoge tradicionalne metode koje

su danas u upotrebi koristile su se prije tisuću godina. Umjesto da uzgoj riba bude istovjetan

primjer organiziranoj poljoprivrednoj proizvodnji sve donedavno je vrlo malo doprinosio

prehrani pučanstva u globalnim razmjerima. Nauštrb zakretanja prema uzgoju, nabava ribe

za prehranu uglavnom se bazirala na unapređenju metoda usavršavanja alata i lovnih tehnika

te nalaženjem boljih „pošta“ za ribolov. Sve donedavno, dominirajuća filozofija pribavljanja

morskih organizama lovom zapravo je istovjetna sakupljanju plodova iz prirode kojima se

čovjek prehranjivao u ranim fazama organiziranog života [1,p.352]. Možda zbog čovjekove

lijenosti ili zbog boljeg razumijevanja reprodukcije, prednost je uvijek davana uzgoju

terestričkih organizmima u odnosu na akvatičke. Prirodni zakoni koji vladaju u moru

čovjeku su manje poznati, samim time i rizici bavljenja takvim proizvodnjama su razmjerno

veći. Kao i sa ostalom ribom, tako i sa tunom, čovjek je u prošlosti prehranu temeljio na

ribolovu.

Prije 1950. godine

Kvaliteta tunjevine je poznata tisućama godina. Koliko je bila cijenjena u Starih Grka,

govore mnoge pisani i slikani zapisi. Jedno od najstarijih pisanih zapisa je pjesma grčkog

pjesnika Hipponaxa koji je u 6. st. pr. Kr. pisao o čovjeku koji je život proveo uživajući u

tuninom mesu sa pikantnim umakom [20].

Od 19.st., kao u starom i srednjem vijeku, lov tune je bio prakticiran u mnogim

dijelovima svijeta. Taj ribolov je bio lokalnog djelokruga, poglavito blizu obale. Pošto su

tune vrlo migraciona vrsta bile su lovljene samo u određenim periodima života i na

određenim mjestima. To je uključivalo, u Atlantskom oceanu, plivaričarenje plavoperajne

tune blizu obale Norveške, lov panulom dugoperajne tune u Biskajskom zaljevu, ribolov

tunarama u Mediteranu i ribolov primitivnim alatima blizu obala Afrike.

12

U Tihom oceanu, prakticirao se ribolov primitivnim alatima blizu otoka u tropskom

pojasu, a ribolov panulom uz obale Japana. Obalni ribolov panulom i malim plivaricama

postojao je blizu Južne Afrike. U Indijskom oceanu, tuna i tunolike vrste lovile su se u

vodama Indije, Šri Lanke i Maldiva, a južna plavoperajna tuna se lovila parangalima u

Australiji [21,p.1].

Period 1950.g. – 1959.g.

Zbog trenda povećane potražnje za konzerviranom tunjevinom, pritisak komercijalnog

ribolova počeo je naglo rasti. U 50-tim godinama prošlog stoljeća pojavljuju se komercijalni

japanski ribolovci u Tihom oceanu i američki uz obale Meksika. Japanci počinju prakticirati

ribolov parangalima. Bazirajući se na polazišnim lukama, značajan je postotak europskih

ribolovaca.

Period 1960.g. – 1969.g.

Španjolski i Francuski ribolovci primjenjuju ribolov panulom i plivaricama uz obale

Zapadne Afrike. U sredini desetljeća, japanskim ribarima se pridružuju Korejci i Tajvanci

sa dugačkim parangalima. Pojavljuje se potražnja za plavoperajnom i velikookom tunom u

Japanu te se razvijaju rashladni sustavi kako bi se pokrilo japansko tržište sirovom ribom za

specijalitete sushi i sashimi. Amerikanci, u Tihom oceanu, zamjenjuju lov panulom i

okružujućim mrežama plivaricama.

Period 1970.g. – 1989.g.

Nastavlja se razvoj i povećanje ribolovne moći plivaričara na istočnom Atlantiku.

Ribari iz SAD-a love van teritorijalnih mora, kako bi izbjegli zakone. Ribari sa dalekog

istoka (Japan, J. Koreja, Tajvan) prakticiraju „dugački parangal“ kako bi lovili odrasle

primjerke velikooke tune na većim dubinama. Pojedini ribolovci počinju zatvarati tune

ulovljene sa mrežama tunarama te ih prehranjivati u jednom vidu uzgoja, ali u to vrijeme

nema gospodarskog značaja. Prvo uzgajalište je osnovala japanska tvrtka Taito Seiko 1974.g.

u Kanadi.

U osamdesetim godinama prošlog stoljeća zamjetno je proširenje djelokruga ribolova

na središnji dio zapadnog Pacifika. Povećanom ulovu pridonosi razvitak tehnologije

detekcije jata tuna. Mali parangali se primjenjuju u području Sredozemlja, Indonezije,

Filipina itd.). Uvidjevši smanjenje stokova tune, mnoge zemlje (Japan, Južna Koreja itd.)

uvode mjere ograničavanja ulova, ali ribolovci uzimaju zastave od država koje te zabrane

nemaju – država pogodnosti.

13

Od 1990.g. do danas

Ribolovna industrija parangala u nekim zemljama se susreće sa ulovnim kvotama ali

uglavnom te mjere nisu zaživjele i dolazi do prekomjernog i neselektivnog ribolova. U

Atlantiku, kasnije u Tihom i Indijskom oceanu koriste se naprave za okupljanje ribe (engl.

fish aggregating device - FAD) koje rezultiraju promjenom profila ulovljene ribe i

neslektivnim ribolovom.

Za razdoblje kraj osamdesetih - početak devedesetih godina prošlog stoljeća važno je

napomenuti da se ribolov namijenjen konzerviranju tune, okrenuo prema uzgoju temeljenom

na ribolovu. Ribolovci su postajali uzgajivači kako bi izbjegli prodavanje tune po niskoj

cijeni u jednom dijelu godine i držeći tune u kavezima, izlovljavali tek kad cijena naraste.

Umjesto da su relativno male tune (5-30 kg) prodavali proizvođačima konzervirane

tunjevine, ribolovci su ih počeli zatvarati u kaveze i hraniti kako bi jedinke postigle određenu

težinu i sastav mesa te ih prodavali za višestruko veću cijenu. Od šezdesetih godina do danas,

ribolovna moć se višestruko povećala što je rezultiralo drastičnim smanjenjem stokova (slika

5).

Slika 5. Ulov tune u drugoj polovici XX. stoljeća

(Izvor: http://www.fao.org/docrep/007/y5428e/y5428e03.htm)

Ribolovni alati

Tuna se lovi uglavnom velikim plivaricama (tunolovkama) i stajačicama (tunjara)

obalnim potegačama (šabakun), ali i panulom (engl. trolling), štapovima za bacanje udica te

plutajućim parangalima (za lov u površinskim slojevima i za lov u dubljim slojevima mora).

14

Nekad su se koristili i harpuni, zagrađujuće mreže i tunare (čekalice), poznate po cijelom

Sredozemlju[22,23]. Tunare su korištene po u Mediteranu do 1970-tih.

Kroz povijest su se koristili različiti alati, ali danas za potrebe uzgoja najzastupljenija

je mreža plivarica – tunolovka.

Slika 6. Ribolovni alati za lov tune: tunara (lijevo), plutajući parangal

(desno)

(Izvor: http://afishblog.com/?p=53)

3.2 UZGOJ TEMELJEN NA RIBOLOVU

Ovaj tip uzgoja je najstarija metoda, ali i danas je najzastupljenija zbog tununih

kompliciranih reprodukcijskih zahtjeva. Nije naročito održiva jer se bazira na biomasi divljih

stokova koji variraju i kojih je sve manje zbog prelova. Ova metoda uzgoja se sastoji iz više

faza:

Ribolov – nabava nasadnog materijala: detekcija i lov tune sa mrežama

plivaricama.

Prijevoz tune do uzgojnih (stacionarnih) kaveza.

Uzgoj (tov) tune u stacionarnim kavezima sa ciljem postizanja tražene težine i

karakteristika.

Izlov uzgajane tune i priprema za tržište.

15

3.2.1 Ribolov – nabava nasadnog materijala

3.2.1.1 Tunolovci plivaričari - oprema

Nabava nasadnog materijala se obavlja sa tunolovcima plivaričarima - brodovima

specijaliziranima za ribolov tunoidnih vrsta upotrebom mreža plivarica. Ulov tune mrežama

plivaricama bio je poznat na zapadnoj obali S. Amerike još na početku prošlog stoljeća, gdje

je prva plivarica tunolovka izrađena već oko 1914. godine. Suvremeni je, tunolov počeo

upotrebom mreža plivarica tek 50-tih godina XX. stoljeća, kad je izumljen mehanički

koloturnik za izvlačenje mreža iz mora (Puretic Powerblock-1955.g.) i plivarica iz

poliamidnog (nylon) materijala (1965.g.)[24,p.572]. Kako je ribolov plivaricom postajao

popularniji, najčešće su se brodovi kliperi tunolovci, odnosno brodovi za namijenjeni ulovu

tune upotrebom štapova za bacanje udica adaptirali u tunolovce plivaričare. 1960-tih godina

se počinju proizvoditi novi brodovi tunolovci koji su sagrađivani prema novim zahtjevima

plivaričarske ribolovne tehnike. Tunolovci moraju imati mati veliku radnu palubu,

specifične palubne uređaje, dobre manevarske sposobnosti i veliku brzinu kretanja. Dijelovi

opreme na tunolovcima plivaričarima su prikazani na slici 7.

Slika 7. Dijelovi opreme tunolovca plivaričara

(Izvor: Cetinić, P.,Swiniarski, J. 1985, Alati i tehnika ribolova, Logos, Split, p.572)

16

Tipični tunolovac ima nadgrađe na pramcu, a strojarnicu pramčanom ili krmenom

dijelu. Danas se takvi brodovi koriste u velikom rasponu dužine (od 30 do 100 (110) metara)

i snage motora (od 370 do 6000 kW). Za potrebe nabave nasadnog materijala koriste se

većinom manji brodovi. Suvremeni tunolovci plivaričari smatraju se najmodernijim i

najrentabilnijim ribarskim brodovima te imaju najsuvremenije radio-uređaje za vezu, te

radio i hidrolokacijske uređaje koji im garantiraju sigurnu plovidbu i efikasnost ulova.

Mreža plivarica

Najbitniji dio opreme na brodu. To je tip mreže koji pripada okružujućim ribolovnim

alatima. Sam čin ribolova osniva se na okruženju jata tune te zatvaranju dna mreže u što

kraćem razdoblju, čime se sprečava bijeg ribe po okomici. Osnovne građevne elemente čine:

mrežni teg ili tijelo plivarice, plutnja s plovcima i olovnja s olovnicama (slika 8).

Plutnja je gornje obrubno uže mreže na kojem su nanizani plovci. Plovci su se u

prošlosti izrađivali od pluta, ali danas isključivo od sintetičkih materijala. Iznad plutnje

nalazi se povlačno uže koje se sa plutnjom povezuje uzicama. Povlačno uže se koristi za

vuču plivarice oko jata riba sa ciljem njihovog zaokruživanja. Donje obrubno uže jest

olovnja s olovnicama na koju su uzicama ili lancima pričvršćeni čelični prstenovi stezača. U

današnje vrijeme ovi čelični prstenovi su zamijenjeni otpuštajućim prstenovima

(karabinima). Broj olovnica je jednak broju plovaka i prosječne mase 0.1 kg. Kroz čelične

prstenove prolazi stezač ili imbroj, čija je osnovna namjena zatvaranje dna mreže po čemu

se plivarica razlikuje od ostalih tipova ribolovnih alata. Sačinjen je od čeličnog ili

kombiniranog užeta debljine 18-24 mm. Stezač, koji je sa donje strane mreže, ima vertikalni

produžetak koji seže do vrha mreže. Dužina stezača je obično 20 do 30% veća od

horizontalne dužine same mreže ili odnosno suma dužine mreže i dvostruke visine mreže uz

dodatak od 50 do 100 metara [24, p.202]. Kako se u Jadranu upotrebljavaju plivarice u

armiranom stanju dužine i do 2500 m, a visine 200 m, za takvu plivaricu dužina stezača

iznosi najmanje 3000 m. Na svjetskim lovištima se za potrebe uzgoja koriste plivarice visine

240-260 m i dužine 1600-2500m.

Mrežni teg je središnji dio plivarice i zajedno sa pojačanjima koji se nalaze na

njegovima vertikalnim rubovima čini tijelo mreže. Mrežni teg je sastavljen od jedinica

romboidnog oblika ili oka mreže, čija veličina određuje tip i namjenu mreže. Veličina oka

se može mjeriti na više načina ali se najčešće mjeri dužina stranice oka, koja je za tunolovku

plivaricu u RH minimalne veličine 40 mm[25], a može iznositi do 250 mm[26,p.19]. Često

17

se jedan dio mrežnog tega (vreća ili saka), za koji će se zna da će se zadnji izvlačiti iz mora

i u kojem će biti najveće opterećenje uzrokovano težinom i kretnjom riba, posebno ojačava.

Slika 8. Građevni dijelovi plivarice tunolovke

(Izvor: Cetinić, P.,Swiniarski, J. 1985, Alati i tehnika ribolova, Logos, Split, p.445)

Hidraulični koloturnik (Puretić blok)

Koristi se za podizanje mreže na palubu, smanjujući volumen opasane mreže u moru

kako bi se ulovljena riba približila brodu. To je mehanički pokretni koloturnik sa žljebastim

kotačem obloženim gumom koji slobodno visi na brodskoj samarici iznad krmene palube.

U prošlosti se pogonio na motorni pogon ili pomoću remenice, a danas se koristi hidraulični

pogon. Izumitelj ovog stroja je Mario Puratić, ribar rođen na Sumartinu na otoku Braču. Sam

Puratić se bavio tunolovom te je izum patentirao 1954.g. Njegova praktičnost prouzrokovala

je pravu revoluciju u plivaričarskom ribolovu jer tako teške i dugačke mreže se ne bi mogle

upotrebljavati bez pomoći ovog izuma [25, p.215]. Potezna sila koloturnika na tunolovcima

je od 50 i do 100 kN, a broj okretaja u minuti od 25 i više, što višestruko premašuje snagu

„stroja“ koji se koristio prije Puratićevog izuma – snaga ljudskih ruku. Osim Puretić bloka,

koriste se i drugi strojevi za izvlačenje mreže iz mora (Duplex i Triplex power block, Petrel

v-type i Trident itd.), ali Puretić powerblock se najčešće koristi u ovu svrhu kao i kod

ribolova za svrhu uzgoja tune.

Plivaričarsko vitlo (vitlo za izvlačenje stezača)

Plivaričarsko vitlo upotrebljava se za izvlačenje stezača, odnosno za stiskanje donjeg

dijela mreže kako bi se spriječio bijeg ribe po vertikali. Vitla za velike tunolovce plivaričare

18

najčešće se sastoji od tri glavna bubnja, od kojih svaki može biti istog kapaciteta ili dva

mogu biti većeg kapaciteta, a treći manjeg. Vitlo je najčešće okrenuto prema onoj strani

plovila na kojoj se nalazi soha sa koloturnicima preko kojih se izvlači stezač mreže, a to je

najčešće na lijevoj strani broda. Na plivaričarima tunolovcima, ovisno o veličini, potezna

sila po bubnju iznosi 50 kN i više. Broj okretaja može iznositi 30 i više okretaja.

Skif

Radna brodica koja pomaže u zaokruživanju jata tuna (engl. skiff). Kod nas se još i

naziva „panga“ ili „škif“. Svrha joj je pridržavanje jednog kraja mreže dok plivarica

otpuštajući mrežu zaokružuje jato. Ove brodice imaju relativno veliku snagu motora (200-

450 KS) i dobre manevarske sposobnosti. Uz skif, često se koriste brze brodice (gliseri) za

pomoć u zapasivanju jata i prebacivanju nasadnog materijala u transportne kaveze.

3.2.1.2 Izbor lovišta, lokalizacija jata i lov tune

Odluku o izboru lovišta donosi zapovjednik tunolovca na osnovi vlastitog iskustva,

informacija o sezonskim migracijama i rasprostranjenosti jata tune te uzimajući tehničke

osobine broda kojim zapovijeda te udaljenost od transportnog kaveza. Pri tome se također

koriste: hidrografske karte koje sadrže podatke o rasporedu temperature i površinskim

strujama te ribarskim kartama o koje pružaju podatke o migracijama jata, ulovu po jedinici

napora itd. Pri izboru lovišta mogu se koristiti saznanja o poziciji naprava za okupljanje ribe

(engl. Fish Aggregating Device – FAD). Pod FAD se smatraju usidreni i plutajući objekti

oko kojih se riba skuplja radi zaklona mlađi od predatora ili uzimanju hrane koje je čovjek

postavio (slika 9). Njihova podvodna konstrukcija pruža tunama i ostalim ribama mjesto za

lakše skrivanje od predatora, kao i lakše pronalaženje plijena. Ove naprave često imaju

ugrađene senzore za prisutnost ribe i hidrografske podatke te GPS odašiljač za lakše

lociranje. Procjenjuje se da je u 2014.g., u oceanima svijeta, bilo 13 000 usidrenih, a cca. 90

000 plutajućih takvih naprava [27, 28]. Nakon dolaska na planirano ribolovno područje,

posada počinje tražiti komercijalna jata tune. I pored široke primjene u svjetskom ribarstvu

hidroakustičnih naprava pri pronalaženju ribe, u tunolovu je još uvijek osnovna metoda

otkrivanja jata ribe vizualno promatranje i otkrivanje pojava kao: prisutnost ptica, kitova,

delfina, morskih pasa itd. Tune se za vrijeme hranjenja i pojavljivanja u površinskim

slojevima mora ponašaju na karakterističan način, koji ribarima daju znak o poziciji jata:

vrenje, iskakanje, mrlje, svjetlucanje, mreškanje itd.

19

Slika 9. Metode lociranja jata tune: karakteristično mreškanje morske

povšine (lijevo), naprava za okupljanje riba- FAD (desno)

(Izvor: http://www.wickedfishing.com.au/2011/10/03/278/)

Za bolju vizualnu detekciju od 1975.g. počinju se koristiti zrakoplovi koji su oblijetali

određeno područje i preko VHF stanica javljali ribolovcima gdje se riba nalazi. Tune se pri

kretanju i hranjenju s malom plavom ribom često kreću dovoljno plitko da se mogu opaziti

iz zraka. Koliko je ta metoda bila superiorna dokazuje zabrana upotrebe zrakoplova,

helikoptera ili bilo kojih drugih letećih objekata u pronalaženju tuna od 2006.g[29]. U

zadnjem desetljeću prošlog stoljeća se počinje koristiti tzv. radar za ptice (engl. bird radar),

koji je ustvari S-band4 radar i pokazao se jako učinkovit za pronalaženje jata ptice koje prate

tune. Te ptice su najčešće galebovi i vrane. Koristile su se i prije radara ali sa tehnologijom

im se povećao domet. Demokratizacijom Sustava globalnog pozicioniranja (Global

Positioning System – GPS), ribolovcima se omogućilo lakše pozicioniranje migracija riba,

kao i točnije javljanje o njihovom položaju. Ribolovci se služe i eho-sonderima, koji pomažu

odrediti veličinu i položaj jata.

Kad je tunolovac u položaju koji mu omogućava zapasivanje lokaliziranog jata,

započinje proces spuštanja plivarice u more. Mreža je složena na krmi i jednim krajem

(pramčanim) privezana za skif koji se sa tunolovca otpušta u more (slika 10a). Tada

tunolovac vozeći skoro punom brzinom zaokružuje jato topeći plivaricu sa krme. Član

posade u skifu istovremeno vozi suprotno od smjera tunolovca kako bi se početni kraj mreže

održao na istom mjestu (slika 10b). Cilj je zapasati jato tuna i vratiti se na početak „kruga“.

Tunolovac, završavajući zapasivanjem, dolazi premcem na skif (slika 10c). Član posade sa

skifa bacalom (pandulom) dodaje pramčani kraj plivarice. Povlačno uže plutnje se

pričvršćuje na kuku pored plivaričarske sohe, a stezač (imbroj) se istodobno pričvršćuje na

4 radar koji funkcionira na S-band frekventnom području (frekvencija 3 GHz i valna dužina 10 cm)

20

plivaričarsko vitlo. Prikupljanjem stezača na tunolovac počinje proces zatvaranja dna

plivarice koji sprečava tuni da pobjegne po vertikali (slika 11d).

Slika 10. Shematski prikaz faza ribolova plivaricom tunolovkom

(Izvor: Fishing operation: tuna purse seine, Southeast Asian Fisheries Development Center)

Dno mreže je zatvoreno kada je vijenac prstenova sa svim uzicama prstenova stezača

i dno mreže podignuto pod samu plivaričarsku sohu uz bok broda. Kada se dno mreže

zatvori, povlačno uže skupa sa plutnjom i mrežom počinje se namotavati preko puretić-bloka

i slagati na krmenu palubu. Namotavanjem mreže kontrolira se površina mreže u moru,

odnosno volumen u kojem jato može plivati. U završnoj fazi zatvaranja tunolovke kao i u

fazi zatvaranja dna plivarice mogući je bijeg tune kroz nepokrivene dijelove što se ometa na

različite načine: lupanjem čekićem o bok broda, vožnja skifom ili pomoćnom brzom

brodicom (gliserom) između krme broda i kraja mreže, podvodnim svjetlosnim signalima

itd.

3.2.2 Prijevoz nasadnog materijala

Zatvaranjem dna mreže onemogućava se tuni izlazak te se smanjuje volumen prostora

u kojemu se nalaze. Cilj ribolova u svrhu nabave nasadnog materijala je doprema ulovljenog

jata do stacionarnih kaveza. Kako je tunu praktički nemoguće dotegliti do stacionarnih

kaveza u mreži plivarici, koriste se tzv. transportni kavezi. Zato ribari mrežu ne izvlače na

brod, već je drže u moru zajedno sa tunom u njoj. Na području gdje se očekuje da ribari

ulove tune, krstari i brod koji za sobom povlači transportni kavez. Zapovjednik tunolovca je

21

u stalnom kontaktu sa zapovjednikom broda koji tegli transportni kavez te mu javlja kada ga

treba dotegliti. Poželjno je da je vrijeme između ulova tune i dolaska kaveza što kraće jer su

tune jako osjetljive na uvjete u mreži plivarici.

Transportni kavezi su armirane konstrukcije sa plutajućim elementima od sintetičkih

materijala. Unutrašnjost kaveza s kojim riba dolazi u doticaj je od mreže konaca sličnim

mreži plivarici. Obično su dimenzija: 30-50 m širine i 20-30 m dubine [30,31]. Tegljeni

kavez je povezan sa brodom konopom dužine 150-200 m, kako bi se smanjila naprezanja u

plovidbi.

Kada brod dotegli kavez počinje operacija prebacivanja jata tune iz mreže u transportni

kavez. Kavezni plutajući elementi i plutnja plivarice se povezuju konopima radi stabilnosti.

Vrata transportnog kaveza se spajaju s mrežom plivaricom na način da se ulovljenim tunama

omogući da iz mreže jednostavno uplivaju u transportni kavez. U cijelom ovom poslu,

ključnu ulogu imaju ronioci koji su zaduženi za spajanje mreže sa kavezom, usmjeravanje

ribe prema kavezu kao i procjenu količine tune koja je ušla u kavez, te ponovno zatvaranje

transportnog kaveza.

Slika 11. Prebacivanje tune iz mreže plivarice u transportni kavez

(Izvor: http://www.greenpeace.org/international/en/multimedia/photos/medtuna/)

Spajanje kaveza sa mrežom se vrši otvaranjem vrata na kavezu i otvaranjem mreže u

dijelu najbližem vratima te zašivanjem njihovih rubova [2,p.174]. Veličina otvora ovisi o

plivarici i kavezu, ali najčešće je kvadratnog oblika dimenzija 8x8 metara, a maksimalnih

10x10 metara[32,p.162]. Tune su potaknute na preseljenje izvlačenjem lovne mreže pomoću

puretić-bloka. Dobra praksa je, da za vrijeme prebacivanja dva ronioca tjeraju tune iz

plivarice i pomažu ribi koja se zapetljala. U Mediteranu manje, ali u drugim morima često

22

se događa prilov, odnosno slučajni ulov neželjenih vrsta: dupina, morskih pasa, tuljana itd.,

koje ronioci odvraćaju od ulaska u transportni kavez.

U operaciji prebacivanja u transportni kavez često se koriste gliseri i skifovi za

pridržavanje kaveza i plivarice, kao i brodova, da se ne bi oštetili sudarajući se pod utjecajem

vremenskih uvjeta (slika 11). Kada se nakon jednog ili nekoliko prikupljenih ulova procjeni

da je transportni kavez zadovoljavajuće popunjen, napušta se ribolovno područje i počinje

njegovo tegljenje prema obalnom području gdje su smješteni dobro usidreni kavezi za uzgoj

(tov). Brod koji vuče za sobom transportni kavez mora se kretati vrlo sporo, brzinom od 1

do najviše 1.5 čvora (Nm/h), pa ovisno o udaljenosti ovo tegljenje kaveza traje više

dana[1,p.460]. Mala brzina kretanja kaveza je važna kako bi se izbjegla visoka smrtnost

uslijed naglog povećanja mliječne kiseline uzrokovane snažnim mišićnim kontrakcijama

nakon ulova.

Ipak, cijela ova operacija predstavlja veliki šok za ribu, te često dolazi do ugibanja

pojedinih primjeraka. Zbog toga, vrši se dnevni pregled transportnih kaveza te ronioci

uklanjaju uginule jedinke. Dnevni pregled uključuje i krpanje oštećene mreže. Prosječni

mortalitet uslijed transporta je relativno nizak, 1 do 2 posto, ali zabilježeni su rijetki slučajevi

gdje su sve transportirane tune uginule [2,p.175]. U slučaju višetjednog transporta tune je

potrebno usput hraniti, najčešće s plavom ribom s kojom se hrani u divljini.

Pri dolasku do usidrenih kaveza za uzgoj, opet na scenu stupaju ronioci koji pod

morem spajaju kaveze i omogućuju tunama da preplivaju iz jednoga u drugi kavez.

Prebacivanje se vrši podizanjem mreže transportnog kaveza na nasuprotnoj strani od prolaza

prema stacionarnom kavezu.

Određivanje količine nasadnog materijala

Određivanje ulovljene tune koja se netom prerađivala je bio jednostavan posao. Važući

svaku tunu ili više njih točno se mogla odrediti veličina i težina svake jedinke. Pošto i

najmanje oštećenje na koži ili povećanje mliječne kiseline uslijed stresa može uzrokovati

smrt jedinke, ova metoda je teško primjenjiva. Danas većina organizacija kontrolira i

zahtjeva informacije o količini ulova jer su se godinama te brojke falsificirale i pojavljivale

su se velike oscilacije između količine prijavljenih ulova i nezavisnih procjena stokova.

Količina ulova se mjeri dvaput: tijekom transfera iz plivarice u transportni kavez i tijekom

transfera iz transportnog kaveza u stacionarni (uzgojni) kavez. U tu svrhu danas se sve više

upotrebljavaju stereoskopske kamere. Stereoskopska kamera je kombinacija dvaju video-

23

kamera u podvodnom kućištu koje su postavljene na paralelnoj osi na 80 do 100 cm

udaljenosti[34,p.162].

Slika 12. Shematski prikaz različitih metoda procjene ulovljene biomase:

A)stereoskopska kamera; B)vizualna procjena ronioca;

(Izvor: Costa Corrado, 2009, 'A dual camera system for counting and sizing Northern Bluefin Tuna (Thunnus

thynnus; Linnaeus, 1758) stock, during transfer to aquaculture cages, with a semi automatic Artificial Neural

Network tool', Aquaculture, vol. 291, p.162)

Snimanje stereoskopskim kamerama pokazalo se učinkovitije od klasičnih metoda

procjene količine ulovljene tune: vizualno promatranje i snimanje konvencionalnom

(jednom) video-kamerom (slika 12).

Tako postavljene i sinkronizirane kamere daju percepciju dubine odnosno mogućnost

stvaranja 3D prikaza snimljenih riba. Prije svake operacije snimanja prebacivanja tune

potrebno je izvršiti kalibraciju stereoskopske kamere koristeći dužinsku skalu na udaljenosti

od 2 do 8 metara od kamere[33]. Snimka se procesuira u računalnom programu (koristeći

određene algoritme) kako bi se iz dužine mogla procijeniti težina jedinki i time imati uvid u

količinu ribe kojom je naseljen pojedini kavez. Radi bolje čitljivosti, može se postaviti okvir

bijele boje pored kojeg tuna prolazi prilikom snimanja. Nedostaci ovog sustava su:

nemogućnost snimanja svih prebačenih jedinki i smetnje pri lošoj vidljivosti. Kako sustav

registrira vrhove tune (vrh gubice i repa), problem nastaje kod preklapanja pri snimanju

pošto tune najčešće ispred kamere prolaze u jatu. Nedostatak je i relativno dugo vrijeme

čekanja rezultata mjerenja, zbog potrebe za manualnim korekcijama izračuna. Relativna

greška ovog mjernog sustava je između 2 i 10 posto, a što su snimljene ribe bliže kameri -

greška je manja. Idealna udaljenost je 2 do 7 metara[32,34,35].

24

3.2.3 Svjetska lovišta

Kako je prije spomenuto, tri vrste tuna čine najveći postotak uzgojnih vrsta: atlantska

plavoperajna, južna plavoperajna i pacifička plavoperajna tuna. Žutoperajna tuna (Thunnus

albacares) se počela uzgajati zadnjih godina, ali ti projekti su u eksperimentalnoj fazi.

Najveći postotak ulova od svih tunoidnih vrsta čini tuna prugastih peraja (Katsuwonus

pelamis, engl. skipjack tuna), čak 58.1% u 2010.g[36]. Ova vrsta se najviše koristi za

konzerviranje i nije ugrožena, ali ako se nastave ulovi sadašnjom ribolovnom snagom, naći

će se na Crvenom popisu Međunarodnog saveza za očuvanje prirode. Zbog dobrog stanja

biomase stoka i sadašnjem stanju koje joj ne prijeti od izumiranja, ova vrsta nije zanimljiva

uzgajivačima.

Atlantska plavoperajna tuna

Ribolov i uzgoj atlantske plavoperajne tune najviše se odvija u Sredozemlju, na čijem

području je ulovljeno 73 % u 2008.g.. Iza Mediterana, po ulovu je sjeveroistočni Atlantik

drugi sa 15% ulova[2,p.173]. Ribolov tuna u Sredozemnom moru se temelji na migracijskim

navikama. Migracije uvjetovane mrijestom odvijaju se od svibnja do srpnja, kada u

predmrijesnom stadiju pristižu u Mediteran. Od sredine srpnja do rujna nastupa tzv. „trofička

migracija“ kada izmriještene tune napuštaju Mediteran i prelaze u Atlantski ocean. Glavnina

ulova se odvija u predmrijesnoj fazi kada nastupa i veće sakupljanje tuna, te na putu izlaska

iz Mediterana uz Španjolsku obalu. Lovi se pri težini od 8 do 40 kg.

Južna plavoperajna tuna

Za potrebe uzgoja, oko 95% južne plavoperajne tune se najviše lovi u području južne

Australije u juvenilnom stadiju i dopremaju u uzgojne kaveze blizu Port Lincolna. Ribolov

se obavlja plivaricama, svake godine između prosinca i ožujka presretajući tune pri povratku

sa mrijesta iz područja blizu otoka Java (slika 3). Do područja ulova tuna prepliva preko

1600 nautičkim milja sa povratka iz područja mrijesta[37,38]. Najčešće se lovi pri težini od

12 do 20 kg. Potom se drže u kavezima i hrane između tri i osam mjeseci do prosječne kilaže

30-40 kg. Jata južnih plavoperajnih tuna se često love pelagičkim parangalima uz obale

jugoistočne Australije (Novi Južni Wales), ali ne koriste se za uzgoj nego direktnu prodaju

na japansko tržište.

25

Pacifička plavoperajna tuna

Jugozapadni Tihi ocean je područje najvećeg ribolova pacifičke plavoperajne tune za

potrebe uzgoja. Iako su Japanci najveći potrošači ove i drugih vrsta tuna, imaju mnogo

uzgajališta te u zadnjih četrdesetak ulažu velike napore kako bi zaokružili životni ciklus tune

u uzgoju i smanjili ribolovni pritisak na divlje stokove za potrebe uzgoja. Zamjetan je udio

meksičkih uzgajališta pacifičke plavoperajne tune uz obale Baja Kalifornije. Uzgoj se

oslanja na ribolov, loveći tunu u Tihom oceanu, unutar 100 NM od obale, između 23° i

33°SGŠ. Love se plivaricama između srpnja i rujna, ovisno koliko vremena tune migriraju

od sjevernih do južnih obala poluotoka. Tunolovci plivaričari tipično otplovljavaju 30-50

km od kopna te love juvenilne primjerke težine između 150 grama do jedne kile.

3.3 UZGOJ TEMELJEN NA UMJETNOM MRIJESTU

Razvoj uzgoja svake marikulturne grane zahtjeva potpunu kontrolu reproduktivnog

ciklusa ribe. Uzgoj baziran na ribolovu se oslanja na nabavu nasadnog iz divljih resursa što

stvara veliki ribolovni pritisak. Ipak, uzgoj baziran na ribolovu je bolja solucija od samog

ribolova ali nije zadovoljavajuća. Stokovi tune su i dalje u padu i ovaj način uzgoja nije

održiv. Razvoj održive metode uzgoja možda je način da se smanji ribolovni pritisak na

divlje resurse i zadovolje potrebe rastućeg tržišta sushi i sashimi delikatesa. Jedan od uvjeta

održive marikulture je mogućnost kontrole reproduktivnog procesa ribe u zatočeništvu, kako

bi se stekla visoka kvaliteta reproduktivnog materijala (jaja i spermija) i razvila roba koja

kvalitetom zadovoljava potrebe tržišta. To omogućuje: pouzdana proizvodnja sjemena,

manipulacija sezone mrijesta i poboljšanje poželjnih osobina putem selektivnog uzgoja.

3.3.1 Reprodukcija tune

Kod tune (kao i kod većine drugih vodenih životinja) oplodnja je vanjska. Kod

mužjaka razvijanje spolnih stanica se naziva spermatogeneza, a kod ženki oogeneza. Pri

dolasku na područje mrijesta i udovoljavanjem specifičnih uvjeta, u tijelu tune se razvijaju

hormoni koji jedinke navode na izlučivanje spolnih stanica. Mužjak prelijeva spermu

(mliječ) preko jaja (ikre) dok se one otpuštaju iz ženkina tijela. Mliječ je vrlo gusta, što

sprečava prebrzo raspršivanje spermija. Jaja plutaju zahvaljujući kapljicama ulja te slobodno

lebde u vodi kao dio planktona (pelagička ikra).

26

Slika 13. Životna razdoblja tune: A)oplodnja jaja. B)embrionalno.

C)Kasno embrionalno. D)Razdoblje ličinke. E)Juvenilno. F)Adultno.

(Izvor: http://www.umamiseafood.com/about-umami/r-d)

Oplodnjom jajne stanice spermijima počinje embrionalno razdoblje. Jedinka se hrani

žumanjkom iz jajeta jer nije sposobna uzimati hranu iz okoline. Nakon valjenja (izlijeganja,

okota), jedinka počinje formirati organe i uzimati hranu iz okoline. Prelazi u razdoblje

ličinke (larve) te tijelo počinje ličiti na odraslu jedinku. Formiranjem (metamorfozom) svih

organa jedinka prelazi u juvenilno razdoblje te tuna dobiva izgled odrasle jedinke. Iako u

juvenilnom razdoblju tune liče na odrasle (adultne) primjerke, tek sa postizanjem spolne

zrelosti se počinju voditi kao odrasle jedinke[1,p.151-158]. Postizanje spolne zrelosti ovisi

o vrsti tune, pa varira između treće i osme godine života. Iako je vanjska oplodnja održivi

način razmnožavanja tune, izgledi za preživljavanje embrija do odraslog stadija prilično su

mali. Kako bi to nadoknadile, ženke tune stvaraju velik broj jaja (10-30 milijuna)[39].

Potrebno je naglasiti da se to odnosi na jedno ispuštanje ikre, koje se za vrijeme mrijesta

ponavlja više puta. Npr. za jedinku atlantske plavoperajne tune težine 100 kg, razdoblje

mrijesta u prosjeku traje 3 tjedna. Prosječno ispuštanje jaja je svaka 1.2 dana u tom periodu,

pa godišnji procijenjeni fekunditet je oko 172 milijuna jaja[33,p.275]. Od netom izvaljenih

ličinki samo jedna od četrdeset milijuna ima izgleda doseći odrasli stadij od 8 godina starosti.

Proces mrijesta se događa, za svaku vrstu tune posebno, u određenom dijelu godine i u

određenom području. Za sazrijevanje ikre i mliječi, mrijest, razvoj oplođene ikre te za

http://www.umamiseafood.com/about-umami/r-d

27

valjenje ličinaka, tune imaju specifične zahtjeve. Među najvažnije faktore spadaju:

temperatura mora, koncentracija otopljenog kisika, svjetlosni režim, prisutnost specifične

podloge za reprodukciju i strujanje vode. Kada je tuna u zatočeništvu, neće se mrijestiti i

reproducirati ako nisu zadovoljeni specifični uvjeti određenog područja. Nije slučajna pojava

da ove ribe migriraju stotine kilometara kako bi se našle na relativno malom području

mrijesta svake godine iznova. Tu nastaje dio problema oko zaokruživanja životnog ciklusa

razmnožavanja - jako teško imitiranje tih uvjeta u kontroliranom području. Zaokruživanje

životnog ciklusa bi značilo kontrolirani mrijest tune u zatočeništvu i uzgoj do tržišne

veličine, bez upotrebe divljih jedinka.

3.3.2 Projekti umjetnog mrijesta tune

U ovom dijelu navesti će se važniji projekti umjetnog mrijesta tune, prema uzgojnim

vrstama. Ciljevi ovih projekata su:

ostvarivanje kontrolirane reprodukcije tune u zatočeništvu

uspostavljanje efikasnog hranidbenog programa za sve životne stadije tune

postizanje konkurentne proizvodnje s minimalnim korištenjem divljih resursa

Pacifička plavoperajna tuna

Prvi pokus umjetnog mrijesta pacifičke plavoperajne tune prvi su proveli znanstvenici

na japanskom Sveučilištu Kinki 1979.g., ali sva oplođena jaja i embriji su uginuli unutar par

tjedana. Uspjeli su potaknuti tune na spontani (prirodni) mrijest u kavezima. Tune su se

ponovo mrijestile 1980.g. i 1982.g. ali ličinke su održane na životu 57 dana. Mrijest se opet

dogodio tek 1994.g. i u pet navrata između 1994.g. i 2001.g.[40].

Godine 1994. nakon spontanog mrijesta u mjesecima lipnju i srpnju, pri prosječnoj

temperaturi od 24°C, prikupljeno je 1800 embrija iz pučinskih kaveza. Prikupljene embriji

su pušteni u akvarij promjera šest metara od kojih 40 preživjelo više od 30 dana. Jedna

jedinka je preživjela 246 dana i dostigla težinu od 1.3 kg. Zaključeno je da uzrok visokog

mortaliteta bio u veličini akvarija, pa su promjer povećali na 12 metara. Zbog te promjene,

stopa preživjelih nakon jednog mjeseca je porasla sa 2% na 25%. Ustanovljeno da tune

nemaju sposobnost sigurnog skretanja do 25 cm dužine tijela i razlog velikog mortaliteta je

zabijanje u stjenke bazena. Kasnije su dodatno povećali promjer na trideset metara i 10

metara dubine. Tada je 400 jedinki preživjelo preko dvije godine. Umjetno uzgojena tuna je

28

osjetljiva na bljeskove pa bi i prolazak auta pored akvarija izazvao toliki stres kod ličinki da

bi stanovit dio uginuo od zaletavanja u stjenke bazena. Tijekom ovih pokusa zaključeno je

da se tune u ranim stadijima ponašaju kanibalistički5, pa su odvajane prema veličini.

Revolucionarni napredak je učinjen 2002.g. kada su znanstvenici sa Kinkija uspjeli

zatvoriti životni ciklus tune, tj. umjetno uzgojiti ličinke od mliječi i ikre odrasle umjetno

uzgojene tune. Producirano je više od 5000 jaja od 6 sedmogodišnjih i 14 šestogodišnjih

tuna, svih izmriještenih i uzgojenih u zatočeništvu. Tijekom godina, broj prikupljenih jaja je

narastao na više desetaka milijuna. Do 2011.g. Sveučilište Kinki je uzgojilo tri generacije

tuna koje prodaje na japanskom tržištu. U 2013.g. je izvezeno 2000 takvih jedinki, ali je u

planu taj iznos utrostručiti do 2020.g.[41]. Doduše, cijena mesa ove tune je skuplja nego

tune uzgojene na temelju ribolova, ali napredak u očuvanju ove vrste je nemjerljiv.

Procedura ovakvog uzgoja u japanskih uzgajalištima je sljedeća[42]:

oplođena jaja veličine 1 mm se skupljaju iz cirkularnih pučinskih kaveza i šalju

na uzgoj u kopnene bazene minimalnog promjera 30 metara.

Nakon cca. 35 sati ličinke veličine 3 mm se umjetno vale i hrane planktonima

15 do 20 dana.

Ličinke dužine 3 do 5 cm hrane se ličinkama brancina i male plave ribe te

umjetnom hranom dva do tri mjeseca na posebnom uzgajalištu.

Pri dužini oko 30 cm prebacuju se na uzgajališta sa ostalim bilo divljim ili

uzgojenim tunama, hraneći se uobičajenom hranom.

Zbog specifičnih uzgojnih zahtjeva 0.1-4.5% embrija dostigne dužinu od pet

centimetara, a samo 0.1-0.5% dostigne tržišnu težinu[43,p.389].

Atlantska plavoperajna tuna

Istraživanja umjetne oplodnje atlantske plavoperajne tune su počela nešto kasnije, sa

Projektima domestikacije atlantske plavoperajne tune - DOTT (2001.g.-2002.g.),

REPRODOTT (2003.g.-2006.g.) i SELFDOTT (2009.g.-2011.g.)[44,45,46]. Projekti su se

odvijali u Mediteranu (Španjolska, Italija i Malta) pod vodstvom zemalja Europske unije.

Za potrebe projekata ulovljene su jedinke starosti između 5 i 12 godina te stavljene u

uzgojne kaveze. Tijekom mjeseci odvijanja prirodnog mrijesta u Mediteranu (lipanj – srpanj

2008.g.-2009.g.), zatočenim tunama su implantirani hormoni (GnRHa), sa ciljem postizanja

spermatogeneze i oogeneze (slika 14A). Hormonalna terapija se aplicirala pomoću sustava

5 kanibalizam - konzumacija mesa pripadnika iste vrste

29

ubrizgavaja sa kontroliranim otpuštanjem6. Pomoću harpuna podvodne puške ili jab-sticka,

u tunu se zabija strelica sa ampulom hormona (6 mg po ribi) i markerom za raspoznavanje.

Tijekom par dana iz ampule se otpuštaju hormoni i izazivaju stvaranje i otpuštanje spolnih

stanica. Time se zavarava tijelo tune i postiže reprodukcija, iako nisu udovoljeni specifični

uvjeti prirodnog područja mrijesta. Tijekom više dana sakupljaju se oplođena jaja sa

mrežama veličine oka 500 μm (slika 14B) i prevoze u kopnene bazene na kontrolirane

uvijete[44,p.47]. Iako su tune tretirane hormonima, prikupljena jaja i spermiji nisu pokazali

nikakve razlike u odnosu na kontrolne jedinke koje nisu bile tretirane hormonima.

Prijenosom u kopnene kaveze, jaja se stavljaju u kontrolirane uvijete: mala gustoća nasada

(10 jaja/l), dodavanje ribljeg ulja i algi za hranjenje, stalna cirkulacija vode itd. (slika 14C).

Za hranjenje su se koristile alge, ličinke rakova i mljevena sirova riba. U nekim pokusima je

korištena peletirana hrana, koja je pokazala dobre rezultate.

Slika 14. Umjetni uzgoj tune: A)Hormonski implantat. B)Mreža za

prikupljanje jaja. C)Kopneni kavezi za uzgoj ličinka. D)Prebacivanje

juvenilnih primjeraka u pučinski kavez.

(Izvor: de la Gándara, F., et al, 2013, Farming bluefin tuna closed life cycle coming to a solution)

6 u svrhu manje invazivnosti pokušala se koristiti metoda oralne aplikacije, ali nije pokazala dobre

rezultate

30

Preživjele tune su prebačene iz kopnenih u pučinske uzgojne kaveze gdje su se

nastavile uzgajati zajedno sa divljim tunama (slika 14D). Prebacivanje se vrši u mobilnim

bazenima različitih dimenzija, sa zatvorenim vrhom da bi se spriječilo ispadanje tune i

smanjio stres zbog bljeskova. Juvenilne tune su 3 mjeseca stare i teške 300-500 grama, pa

se stavljaju u poseban kavez sa manjom veličinom oka i tunama svoje veličine zbog

sigurnosnih razloga. Nakon izvjesnog vremena se pridružuju ostalim tunama u kavezu

standardne veličine. U vremenima motrenja i upotrebe hormonalnih terapija prikupljeno je

između 100 000 i 60 milijuna jaja. Iako su jaja u povoljnim uvjetima preživljavanje do 40

dana starosti, iznosi 0.2-0.4% (od 1.3 milijuna jaja). Glavni razlozi smrtnosti su: stres,

pothranjenost uslijed loše palatabilnosti, kanibalizam i lomovi kralježnice zbog kolizija sa

stjenkama tankova. Tijekom prikupljanja jaja najveći su problemi otežano skupljanje jaja

uslijed lošeg vremena i prekratka sezona mrijesta. Iako je stopa preživljavanja mala, između

2011.g. i 2013.g. umjetno je uzgojeno više od 550 tuna, pojedinačne težine između 3 i 20

kg. U 2010.g. prvi put se zatočena tuna mrijestila prirodnim putem (bez upotrebe hormona).

Mrijest se odvijao u španjolskim pučinskim bazenima puna 34 dana te je prikupljeno 60

milijuna jaja.

U navedenim projektima zemalja Europske unije, još nije ostvarena isplativa

proizvodnja tune, ali ostvareni rezultati pokazuju da je pitanje vremena i novčanih sredstava

kada će se to realizirati. Ovi projekti označavaju novi put prema proizvodnji tune iz uzgoja

(pravoj akvakulturi), gdje će se tune razmnožavati u zatočeništvu, hraniti formuliranom

hranom od najranijih stadija i uspješno plasirati na tržište kao u slučaju sa ribljim vrstama

poput atlantskog lososa, orade ili brancina, s kojima je taj napredak već postignut.

Južna plavoperajna tuna

Najznačajnija istraživanja umjetnog mrijesta južne pravoperajne tune učinili su

australski znanstvenici tvrtke Clean Seas. Godine 2008.g. uspjeli su potaknuti tune na

reprodukciju bez hormonske terapije. Znajući da tune putuju kilometrima do područja

mrijesta sjeverozapadno od obala Australije, uspjeli su imitirati te uvijete pomoću umjetnih

valova i izmjene dana i noći u kopnenim bazenima. Prebacivanje odrasle tune iz pučinskog

kaveza u kopneni izvršeno je helikopterom zbog minimaliziranja stresa i vremenskog

trajanja. S time su postignute mnoge prednosti pri sakupljanju oplođenih jaja: izostanak

smetnji vanjskih uvjeta, mogućnost efikasnijeg sakupljanja i nepostojanost predatora. Iako

je 2008.g. većina embrija uginula nakon par dana, sljedeće godine znatna količina juvenilnih

primjeraka je preživjela 220 dana poslije valjenja što je bio prvi umjetni mrijest južne

31

plavoperajne tune do stadija ličinki. Prakticiran je uzgoj u različitim sredinama, kao bi se

odredila najbolja: čista voda, voda sa povećanom količinom algi i otvoreni bazeni, te različita

hrana: alge, račići, ličinke raznih vrsta riba i umjetna hrana. Najbolje se pokazao valjkasti

bazen sa gustoćom nasada 5-40 ličinki/litri, pri temperaturi 21-26 °C, sa izmjenom dana i

noći 10/14(dan/noć), čestom izmjenom vode (3 puta dnevno) i visokom koncentracijom

kisika. Kao i kod drugih međunarodnih projekata pojavljivali su se isti razlozi velikog

mortaliteta: kanibalizam, kolizije s bazenom i pothranjenost. Ugibanje od zabijanja u stjenke

bazena je smanjeno primjenom zaštitnih PVC ploha ili sintetičkih mreža koje smanjuju

silinu udarca za razliku od metalnih stjenka tankova. Drugi način je stalno osvjetljavanje

stjenka kako bi bile stalno vidljive[42].

Primjenom uzgoja na temelju umjetnog mrijesta, ipak se ne može isključiti korištenje

divljih jedinki zbog bioraznolikosti i sprečavanja genetičko prenosivih bolesti.

3.4 UZGOJNI SUSTAVI

Bilo da je nasadni materijal nabavljen ribolovom ili umjetnim mrijestom, juvenilne i

odrasle jedinke se drže u istim uvjetima. Kad se tune prebacuju iz bazena umjetnog mrijesta

prakticira se samo uzgoj, a pri nabavi nasadnog materijala putem ribolova prakticira se uzgoj

i tov. Princip uzgoja i tova je sličan, razlikuju se veličina nasadnog materijala dobivenog iz

ribolova i uzgojna hrana. Uzgoj (engl. farming) se definira kao proces držanja tune u kavezu

na period dulji od jedne godine sa ciljem povećanja ukupne biomase, dok je tov (engl.

fattening) držanje tunja u kavezu na kraći period (uobičajeno 2 do 6 mjeseca), čiji je primarni

cilj povećanje količine masti u organizmu tune[47,p.34]. Količina masti ima velik utjecaj na

cijenu japanskog tržišta tune, koje čini najveći udio na svjetskom tržištu ove vrste.

3.4.1 Obilježja stacionarnih (uzgojnih) kaveza

Uzgojni sustavi su dominantno plutajući kavezi pučinskog (engl. offshore) tipa koji mogu

izdržati snažne nalete valova i vjetra. Četiri osnovna parametra na temelju kojih se može

odrediti potrebna površina za uzgajanje određene biomase tuna su: dubina postavljanja

uzgajališta, dubina kaveza za uzgoj, trajanje uzgojnog ciklusa i tehnika sidrenja. Dobar

kavez mora omogućiti ribi dovoljno prostora za nesmetano kretanje. Visina kaveza varira o

dubini dna na lokaciji. Dubina kaveza mora biti dovoljna da se tuni omogući zaranjanje

dovoljno duboko u slučaju olujnih nevremena, kako bi se izbjegla smrtnost uslijed stresa

32

uzrokovanog bljeskovima munja[1,p.461]. Tuna uzgajana u većim kavezima bolje je

kvalitete od one uzgajane u manjim kavezima[48,p.2].

Odlike dobrog kaveza za uzgoj tune su:

Zadržavanje razumno stabilnog oblika kaveza, kako bi se izbjegao stres riba i pružila

sigurna radna okolina.

Adekvatna izmjena vode unutar kaveza, kako bi se zadovoljile potrebe tuninog

metabolizma i otklanjanje otpada iz kaveza.

Sposobnost ublažavanja sila vanjskih utjecaja.

Pružanje efikasne radne okoline, u kojoj se bez poteškoća mogu upotrebljavati

oprema za hranjenje, čišćenje, nadzor i izlov.

Minimalno izlaganje plovidbenim rizicima.

Održavanje operativnih troškova na razumnoj razini.

Poželjno je da je dubina kaveza veća od promjera.

3.4.1.1 Okrugli (cirkularni) kavezi

Većinu kaveza za uzgoj tune čine kavezi okruglog (cirkularnog) oblika, ali koriste se

i starije izvedbe pravokutnog oblika 70x40 ili 100x50 metara. Okrugli kavezi za uzgoj tune

su promjera 30-120 m[33,51]. Brojne su komparativne prednosti okruglih kaveza u odnosu

na druge oblike (pravokutni, oktagonalni). Oni omogućuju kružno kretanje riba, veću

gustoću nasada i bolji prirast. Što se tiče veličine kaveza, nedvojbeno da kavezi većeg

volumena smanjuju stres, povoljno utječu na rast, povoljna je konverzija hrane i manja stopa

mortaliteta.

Tehnička i tehnološka unapređenja su išla u pravcu optimalnog oblikovanja kaveza i

krute materijale (drvo, metal) se zamijenilo fleksibilnijim materijalima za izvedbu plutajućih

platformi. Tako da je za uzgoj na pučini testirano nekoliko tipova fleksibilnih plutajućih

platformi od kojih su neke testirane na visini vala od 9 metara (Bridgestone flexy float).

Stanovit dio proizvođača na tržištu su poznati iz automobilske industrije (Dunlop,

Bridgestone i sl.)[49].

Plutajući dio kaveza za uzgoj je izrađen od vrlo gustog polietilena (HDPE) ili drugog

sintetičkog materijala u obliku cijevi promjera 500-700 mm, sa stjenkom debljine 25-35 mm.

Često se izvodi sustav „cijev u cijev“, u kojem je unutarnja uža cijev obložena vanjskom

širom cijevi, što osigurava dodatnu sigurnost od gubitka plovnosti. Visina mreže varira o

33

dubini ali kreće se od 20-40m i postavljena je u krug. Primjena poliamidnih (nylon),

poliester, polietilen ili polipropilen mreža koje su ispletene od više vlakana, daje mrežama

veću čvrstoću, zaštitu od ultraljubičastih zraka i dugovječnost. Veličina oka mreže je od 50

– 110 mm. U nekim slučajevima, stavlja se mreža veličina oka 150-200 mm sa vanjske strane

mrežnog tega, koja sprječava predatore (morski lavovi, morski psi, i sl.) od ulaska u kavez.

Nadvođe onemogućava tuni od skakanja izvan kaveza. Mnoge izvedbe imaju postavljeni

rukohvat u opsegu kaveza, koji omogućava sigurniju radnu okolinu.

Kavezi su usidreni za podlogu i njihova glavna uloga je učvrstiti i osigurati kavez na

određenom mjestu. Sidrište je najosjetljivija sastavnica uzgojnog sustava. Sastoji se od

sidrenog konopa, amortizera i armiranog betonskog utega poveće težine. Postoje razne

izvedbe sidrenja, koje ovise o tipu kaveza, karakteristikama lokacije, sastavu sedimenta itd.

Glavne sile koje djeluju na kavez su dinamičke i statičke. Dinamičke se generiraju

horizontalnim udarima vjetra i valova, dok su statička: težina mrežnog tega, obraštaj,

biomasa ribe te težina okomitih konopa i utega za održavanje oblika mrežnog tega.

Uzgajališta najčešće imaju više kaveza koji su međusobno povezani.

Primjer izvedbe uzgajališta sa 6 okruglih pučinskih kaveza

Uzgajalište je izvedeno sa šest plutajućih cirkularnih, međusobno povezanih

kaveza[50,p.7-10]. Svaki je promjera 60 m i visine 25 m, odnosno 70 000 m3. Kavezi za

uzgoj su izrađeni od HDPE, cijevnog oblika promjera 500 mm. Promjeri kaveza su 60

metara. Mrežni teg je visine 25 metara, kojeg okružuje HDPE okvir. Veličina oka mreže je

od 80 – 110 mm. Kavezi su usidreni za podlogu sustavom betonskih blokova pojedinačne

mase 250 kg.

Konstrukcijski elementi svakog od 6 stacionarnih kaveza za uzgoj tuna su sljedeći:

Polietilenska cijev dvostruke izvedbe promjera 630/500mm (debljina stjenke 30/24

mm).

44 polietilenske spojke.

Mrežni teg od poliamida veličine oka od 50mm do 100mm.

36 betonskih utega individualne mase 30kg.

12 betonskih utega individualne mase 250kg.

8 pocinčanih prstena sa pripadnim škopcima.

Svaka uzgonska plutača ima volumen 1200 litara te je spojena lancem sa probušenom

čeličnom pločom dimenzija 500 mm x 500 mm te debljine 35 mm, na dubini od 4 metra,

34

koja se nalazi okomito ispod plutače. Na probušenu čeličnu ploču hvata se škopac nosivosti

8 t koji povezuje samu ploču i uzgojni kavez priveznim konopom promjera 60mm. Svaki

kavez spojen je pomoću 8 priveznih konopa s pripadajućim čeličnim pločama. Plutače su

međusobno povezane u tzv. „gridove“, tj. konopom promjera 60 mm formirajući pritom 6

polja unutar kojih je smješteno 6 kaveza (Prilog 1.)

Slika 15. Shematski prikaz: uzgojnog kaveza sa konstrukcijskim

elementima(lijevo); jedne sekcije od ukupno 36 sekcija po kavezu (desno)

(Izvor: Katavić, I., et al, 2015, Studija o utjecaju na okoliš - Uzgajalište tuna u akvatoriju Grška, otok Brač,

Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split)

S čelične ploče, koja se nalazi vertikalno ispod uzgonske plutače, proteže se sidreni

konop promjera 60 mm te dužine 200 m. Sidreni konop spojen je sa pripadnim sidrom mase

800-1200 kg čeličnim lenacem dužine od 40 m do 70 m. Sidro je dopunski spojeno sa

betonskim blokom mase 10-15 tona. Na samom spoju sidrenog lanca i sidrenog konopa

nalazi se upletka sa radančom7 koja je škopcem nosivosti 9 t spojena sa sidrenom kadenom.

Na spoju radanče i sidrenog lanca namještena je dubinska plutača volumena 3 litre. Njena

uloga je distanciranje spoja lanca i konopa od morskog dna čime se onemogućava njihov

kontakt. Ako bi došlo do doticaja sidrenog konopa i kamenitog dna došlo bi do napuknuća

sidrenog konopa a samim tim i do destabilizacije cijelog sidrenog sustava.

7 engl. timble - plastični ili metalni dio koji se stavlja u upletku konopa, štiti konop u dodiru sa sidrenim

lancem ili škopcem

35

Postavljanje plutajućih kaveza za uzgoj tuna na prije opisan način omogućuje svakom

uzgojnom kavezu minimum opsega kretanja unutar svog stacionarnog polja. Taj faktor je

jako bitan jer pri tom načinu svaki kavez ima mogućnost pomicanja, ovisno vremenskim

uvjetima.

Slika 16. Shematski prikaz sidrenog sustava uzgojnog kaveza

(Izvor: Katavić, I., et al, 2015, SUO - Uzgajalište tuna u akvatoriju Grška, otok Brač, Institut za

oceanografiju i ribarstvo, Split, p.9)

3.4.1.2 Sferni kavezi

Osim okruglih, za uzgoj tune se planiraju koristiti sferni kavezi. To su konstrukcije

kuglastog oblika promjera 30-50 metara sastavljene od međusobno spojenih trokutastih ili

pentagonalnih profila. Ovaj oblik se koristi u marikulturi za druge vrste riba (bakalar, cobia,

neke vrste kozica, gof itd.) ali u slučaju tune je novina.

Postavljanje ovakvih kaveza je u planu za područje otočja Havaji u kojem je

namjeravan uzgoj žutoperajne tune[51]. Kavezi se grade na kopnu i u završnoj fazi se

spajaju iz dvije polovice te spuštaju u more pomoću dizalice. Kako je kavez sastavljen od

pojedinačnih profila, u slučaju gubitka integriteta se mogu zamijeniti. Konstrukcija je

napravljena od HDPE-a, a mrežni teg od polietilena ili kevlara. Sidrenje se može izvršiti da

jednim ili više sidara. Kao i kod cirkularnih kaveza, moguće ih je povezati u „gridove“, čime

se smanjuje cijena sidrenja i postiže bolja raspodjela vanjskih sila. Kavez se pozicionira 20-

30 metara ispod površine mora, pa se eliminira utjecaj vremenskih neprilika. Hranjenje je

planirano izvoditi kroz cijevi povezane sa površinskom plutačom. Neki proizvođači

namjeravaju koristiti električne propulzore kao metodu pozicioniranja na kavezima

smještenim na velikim dubinama (>300 m), a za kontrolu dubine zračne regulatore[52,53].

Električna energija bi se dobivala iz solarnih ćelija na površini ili generatora pogonjenog

36

energijom valova, ali zbog kompliciranog održavanja i raznih opasnosti upitna je

rentabilnost takve metode pozicioniranja. Sferni oblik u teoriji koristi najmanje materijala

za volumen koji omeđuje, ali u praksi nedostatak je ista ili veća cijena konstrukcije takvog

oblika u odnosu na valjakasti.

Slika 17. Shematski prikaz sfernog kaveza sa pozicioniranjem električnim

propulzorima.

(Izvor: http://www.worldfishing.net/news101/fish-farming/oceansphere-receives-us-patent)

Koristeći konvencionalno sidrenje, stanovite su prednosti u odnosu na cirkularne

kaveze:

Eliminiranje utjecaja vremenskih neprilika i navigacijskih rizika.

Smanjeni utjecaj na okoliš i pojava bolesti zbog veće dubine sidrenja.

Mogućnost prirodnijeg kretanja što se odražava na bolju konverziju hrane i

opće zdravlje tune.

Najveći nedostatci ovih tehnologija su visoka cijena instalacije i održavanja te

mogućnost zakazivanja nekog od sustava. Iako je moguća visoka stopa automatizacije, zbog

visoke cijene potrebno je više čovjek-sati za održavanje nego kod površinskih kaveza.

37

3.4.2 Uzgojni uvjeti

Uvjeti u stacionarnim kavezima su jako bitni zbog osjetljivosti tuna. Nedovoljno dobro

stanje može rezultirati velikim mortalitetom. Pregled povoljnih i nepovoljnih parametara pri

izboru pučinskih lokacija za uzgoj tune dan je u tablici 2. Visoka kvaliteta mora je

neophodna, a na samoj lokaciji za uzgoj mora biti isključena mogućnost povećanog

turbiditeta (zamućenja) uslijed pritoka neočišćenih voda iz obalnih zona ili podizanjem

sedimenta s morskog dna. U moru s većim udjelom anorganskih čestica može doći do

začepljenja škrga i posljedično tome smrti. U uzgajalištima blizu australske luke Lincoln je

zbog blizine s kopnom 1996.g. uginulo 1700 tona tune, vrijednosti 30 milijuna američkih

dolara. Pretpostavlja se da je uzrok smrti bilo gušenje tune finim sedimentom podignutim sa

morskog dna uslijed nevremena. Poučeni s tim iskustvom, vlasnici uzgajališta su kaveze

pomaknuli prema pučini, na veće dubine[54,p.213].

Tablica 2. Okolišna ograničenja za instaliranje pučinskih tehnologija za

uzgoj tune

Parametri Povoljni Nepovoljni

Izloženost otvorenom moru umjerena zaljev, uvala

Dubina >50 m <50m

Strujanja (cm/s) >10 >5

Onečišćenje vode (kvaliteta) Najviša* Lošija od najviše

Slanost (‰) 37-39 <36 i >39

Otopljeni Kisik (%) >95 <90

Topografija (nagib dna) > 30 <10

Trofički Status oligotrofno eutrofno

*prema Uredbi o standardu kakvoće vode NN 89/10

(Izvor: Bogut, I. et al. 2006, Ribogojstvo, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek)

Dominantni utjecaj na dinamiku moraju osigurati vode otvorenog mora. Tune su

otporne na male promjene u salinitetu, ali potrebno je naglasiti da tuna može stradavati u

smanjenoj slanosti. Dubina vodenog stupca ispod kaveza mora biti dostatna da omogući

slobodan protok vode kako bi se onemogućilo nakupljanje otpadnog materijala. Preporuča

se najmanja dubina od 30 m, dok bi optimalna bila veća od 50 m[1,p.462].

Visoka koncentracija otopljenog kisika je važan uvjet uzgoja. Zato je gustoća uzgoja

relativno niska (2-4 kg/m3), dok se za većinu vrsta riba u uzgoju kreće između 10 i 20 kg/m3.

38

Obraštaj kaveza mora se kontrolirati odnosno uklanjati, ali ne potpuno. Preveliki

obraštaj smanjuje veličinu oka, a time i mogućnost cirkulacije mora. Premala cirkulacija

rezultira smanjenom koncentracijom kisika i slabim otpuštanjem otpadnog materijala.

Obraštaj se u praksi potpuno ne skida jer su tuna pri obraštaju bolje vidi mrežni teg i manja

je mogućnost od zapetljavanja i ozljede. Negativna posljedica je i dodatna težina koja

opterećuje mrežni teg. Obraštaj se skida na više načina, ovisno o veličini i opremljenosti

uzgajališta: ručnim visokotlačnim čistačima, ručno čišćenje čeličnim obručima ili

mehaničkim čistačima. Ručno čišćenje metalnim obručima je efikasna metoda ali zahtijeva

ronioca i puno sati pod morem pa se upotrebljavaju za manje kaveze. U prosjeku jedan

ronilac može očistiti za 60 minuta (autonomija ronilačkog aparata) 70 m2 mrežnog kaveza.

Ručni visokotlačni čistači nisu se pokazali efikasni zbog otežane primjene pod morem.

Mehanički čistači su najefikasnija solucija. Konstruirani su od kućišta sa četiri kotača

pomoću kojih se kreću po mrežnom tegu. Sa površinom ih spajaju konopi, a uz konope se

provlače cijevi za snabdijevanje vodom i električnom energijom. Upravljani su daljinski ili

spuštanjem kopcem uz mrežni teg. Nadzor upravljanja se vrši sa video-kamerom pričvršćene

s gornje strane kućišta. S donje strane kućišta se nalazi perač koji čisti mrežni teg. Postoje

dvije verzije ugrađenih perača: sa rotirajućim krugovima ili ugrađenim visokotlačnim

peračima sa tlakom vode 100-120 bara.

Osim obraštaja, alge mogu predstavljati problem u uzgoju zbog pojave „cvjetanja

mora“. Poznato da pri cvjetanju neke alge (Karenia brevis, Ciguatera itd.) izlučuju toksine i

tako predstavljaju opasnost za ribe u kavezu. Takva pojava je velika rijetkost u Sredozemlju,

ali uz obale Amerike posebno je opasna pojava tzv. Crvena plima, koja je kolokvijalni naziv

za toksično cvjetanje mora.

Kao i kod tegljenja, redoviti dnevni pregledi su potrebni za kontroliranje uzgojnih

uvjeta. Ronioci svaki dan vrše inspekciju te uklanjaju mrtve jedinke i otpad, periodično

snimaju stereoskopskom kamerom u svrhu procjene biomase i pregleda zdravlja jata. Budući

da je upravo kvaliteta i čistoća mora u kojem su postavljeni plutajući kavezi za uzgoj tune

jedna od osnovnih «materijala» za postizanje visoke kvalitete krajnjeg proizvoda (mesa tune)

namijenjenog izbirljivome japanskome tržištu, uzgajivači koja se bave ovom djelatnošću

posebno o tome vođe računa.

39

3.4.3 Hrana i hranidba

Tune su iznimni predatori i nalaze se pri vrhu hranidbenog lanca u morskom

ekosustavu. Juvenilni i adultni stadiji tuna hrane se raznovrsnom malom plavom ribom,

glavonošcima i rakovima. Tune se tijekom uzgoja imaju raznovrsnu prehranu malim

pelagičnim organizmima uključujući: srdelu, golemu srdelu, lokardu, bugvu, haringu, malog

lignjuna itd. Udio i volumen hrane varira među različitim zemljama i uzgajalištima. Izbor o

korištenju hrane ovisi o dostupnosti određene vrste hrane, kao i o njezinoj cijeni. Uzgajališta

se snabdijevaju ribom od lokalnih ribara ili uvoze iz inozemstva. Hrana najčešće dolazi u

uzgajališta u zamrznutom stanju (-20°C do -40°C) i odmrzava se u izotermičkim

spremnicima.

Hrana se distribuira uz pomoć plastičnih lopata (ručno) ili cijevi za hranjenje (strojne

hranilice). Kada se hrani ručno uz pomoć plastičnih lopata, da bi se izbjegao kontakt tuna sa

mrežnim tegom, hrana se nastoji bacati što bliže sredini stacionarnog kaveza. Osim hranjenja

sa ruba kaveza iz pomoćnog broda, koriste se i platforme. Platforme za hranjenje se pretežno

koriste u situacijama kada se hrane tune netom pristigle sa otvorenog mora. Radi se o tunama

koje se nisu navikle na život u mrežnim kavezima s toga je njihovo ponašanje nepredvidivo

i opasno. Takvo ponašanje rezultira vrlo često međusobnim oštećivanjem jedinki te

eventualno njihovim uplitanjem u mrežni teg. Slično ponašanje pokazuju juvenilni primjerci

(do 15 kg) koji još nemaju razvijen osjećaj za prostor i predatorski su nastrojene te često

dolazi do ozljeđivanja pri zabijanju u mrežni teg kaveza.

Slika 18. Hranjenje tune sirovom ribom: A)plastičnom lopa tom,

B)strojnom hranilicom putem fleksibilne cijevi

(Izvor: Mylonas, C.C. 2010, 'Atlantic bluefin tuna (thunnus thynnus) farming and fattening in the

Mediterranean sea', Reviews in Fisheries Science, vol.18, no.3, p.270)

40

Hrana za tune prenosi se na plutajuće platforme na dva načina: putem cijevi sa usipnim

košem ili uz pomoć mrežne naprave. Hranjenje pomoću cijevi dosta je jednostavnije i

ekonomičnije. Hrana za tune usipa se direktno u cijev za hranjenje uz stalan protok mora.

Cijev je položena s jedne strane na površinu mora unutar kaveza dok je s druge strane

naslonjena na brod koji se veže uz kavez i služi za asistenciju. Ovim načinom hranjenja

smanjuje se rasipanje hrane van kaveza. Australski uzgajivači pri hranjenju sa zaleđenih

blokovima ribe koriste armirani plutajući kavez kockastog oblika (stranica veličine 3-4 m),

u kojeg se blokovi stavljaju i otegle u sredinu stacionarnog kaveza. Kako se riba odleđuje,

pada prema dnu i tuna se njom hrani. To smanjuje vrijeme i rad ručnog hranjenja i trošak

korištenja strojne hranilice.

Tune se hrane do sitosti, jedan do tri puta dnevno, 4 do 6 dana u tjednu, ovisno o

uzrastu i planskim ciljevima uzgajivača. U prvog hranjenju u danu, riba pojede 50%

planiranog dnevnog unosa hrane, dok u svakom sljedećem hranjenju pojede manje nego u

prethodnom. Jedan dan u tjednu ribe se ne hrane kako bi im se jetra oporavila od mogućeg

prejedanja. U većini država se pomoću ronioca ili video-kamerama nadgleda hranjenje, kako

bi se spriječilo prejedanje i onečišćenje okoliša. Količina dnevnog unosa hrane varira o

godišnjem dobu, odnosno temperaturama mora koja znatno utječe na metabolizam, a time i

na potrošnju hrane. Srednja dnevna potrošnja hrane u granicama temperaturnog optimuma

je oko 5 posto tjelesne mase. Maksimalna potrošnja iznosi do 10 posto tunine biomase, pri

temperaturama mora oko 23 do 25°C. Pri temperaturi mora od 20°C tuna dobiva hranu u

količini od oko 5% tjelesne mase, a kod temperature od 18°C svega 2-3% njene biomase.

Konverzija hrane8 kod atlantske plavoperajne tune je mala, 15-20:1 za veće jedinke i 10-

15:1 za manje tune. U uzgajalištima pacifičke plavoperajne tune konverzija hrane je slična,

između 17-20:1[55]. Poznato je da uzgojena tuna jede više i češće nego divlja tuna, što je

rezultat veće dostupnosti hrane u kavezima za razliku od divljine. Prirasti koje tuna ostvaruje

tijekom tova nisu točno poznati, ali se tehnološki izlazi s podatkom 20-25% u odnosu na

nasađenu biomasu. U slučaju uzgoja, u 2 do 3 godine intenzivnog hranjenja biomasa se

višestruko povećava. Kod pacifičke plavoperajne tune uzgajanje u Baja Californiji

(Meksiko), tuna prosječne mase 12 kg u 18 mjeseci prosječna masa jedinke se povećala na

35.3 kg, sa mortalitetom oko 6%[56].

Atlantske plavoperajne tune pokazuju brz rast u kavezima, i gotovo zanemariv

mortalitet iznad 15°C. Mlađ 100 do 200 grama postiže 6 kg nakon prve godine, 20 kg krajem

8 omjer količine (kg) utrošene hrane prema jednom kilogramu prirasta tunine mase

41

druge godine i preko 60 kg nakon 4 godine. U pokusu s uzgojem pacifičke plavoperajne tune

mase 250 grama u Japanu nakon 10 godina riba je dostigla 110 kg, a 145 kg nakon 15

godina[1,p.464]. Količina potrebne hrane ovisi o postotku masti u hrani, tj. što je hrana

masnija potrebna je manja količina.

Korištenje premasne hrane može uzrokovati probleme uslijed prisustva oksidacije

lipida u hrani. Hranom se mogu unijeti brojne parazitske bolesti, jednako kao i virusne što

je viralna septikemija[1,p.465]. Zato se hranjenje haringom posebno kontrolira jer sadrži

više masti u odnosu na druge ribe (0.4 – 29.7%)[57]. To je posebno opasno kod tova, jer se

sa ciljem povećanja masti u tijelu, tuna hrani masnijom hranom. Primjereno zamrzavanje

hrane smanjuje zdravstvene probleme, iako su neka istraživanja pokazala opadanje kvalitete

hrane u roku od par dana do jednog mjeseca, ovisno temperaturi hlađenja[58,p.202].

Umjetno proizvedena hrana

Tuna održava relativno visoku temperaturu tijela i u je stalnom pokretu, te samo dio

(oko 5%) unijete energije koristi za tjelesni rast[59,p.70], što rezultira visokim troškovima i

stalnom provjerom kvalitete hrane. Uzgajališta imaju namjeru zamijeniti prirodnu hranu sa

umjetno proizvedenom (peletiranom) hranom, što bi smanjilo navedene nedostatke.

Peletirana hrana bi eliminirala ili barem olakšala logističke zahtjeve provjere porijekla,

kupnje, transporta i skladištenja sirove ribe, te otklonila zdravstvene probleme povezane sa

upotrebom sirove ribe u prehrani tune. Iako je uzgajivači u Australiji sa južnom

plavoperajnom tunom i u Meksiku sa pacifičkom plavoperajnom tunom pokušali koristiti, i

dalje čini mali postotak u prehrani tune. Prema provedenim studijama tunama je potrebna

visokoenergetska hrana bogata bjelančevinama a siromašna ugljikohidratima (što je tipično

za ribe mesojede pri vrhu hranidbenog lanca)[60,p.33]. Navikavanje ribe na umjetnu hranu

je otežano jer je ulovljena u divljini i navikla je na prirodne izvore hrane. Osim palatabilnosti,

nedostaci su visoki troškovi proizvodnje i protivljenje kupaca na japanskom tržištu. U

Japanu se tuna većinom konzumira sirova, a okus sirove ribe varira ovisno o hranidbenoj

strategiji uzgajivača. Uzgajivači izbjegavaju umjetnu hranu kako bi izbjegli odbijanje

kupaca. Zbog velike količine male plave ribe potrebne za uspješan uzgoj tune postoji i

mogućnost povećanja ribolovnog pritiska na lokalne populacije male plave ribe koje se

koriste za hranjenje tune.

Tijekom zadnjih dva desetljeća u više navrata se pokušala proizvesti odgovarajuća

umjetno proizvedena zamjena sirovoj hrani za tune, ali do sad najbolje rezultate je dala

peletirana hrana japanske proizvodnje. Japanska tvrtka Nissui je 2013.g. provela više

42

pokusnih istraživanja u kojima su testirali umjetnu hranu na oko 4000 pacifičkih

plavoperajnih tuna sa ciljem pronalaženja odgovarajuće zamjene konvencionalnoj sirovoj

hrani[61]. Hrana je bila sastavljena od: ribe, škroba, pšenice, ribljeg i biljnog ulja uz dodatak

šećera, soli i vitamina. Hrana je bila valjkastog oblika dimenzija između 5 i 12 cm dužine i

promjera 12-24 mm. Kaloričnost se pokazala 2.5 do 3 puta većom od konvencionalne sirove

hrane. Eksperiment je izvođen na jednom dijelu uzgajališta, a drugi dio tuna je hranjen

sirovom hranom i služio je kao kontrolni primjerak. U početku je umjetna hrana pokazala

slabu palatabilnost, ali na kraju istraživanja tuna koja je hranjena umjetnom hranom i tuna u

kontrolnom kavezu su pokazale sličnu stopu rasta. Obroci u količini su činili 1/3 do 2/5

sirove hrane. Konverzija hrane je iznosila 4:1, dok je u kontrolnoj skupini hranjenoj s

sirovom hranom 11:1. Hrana je za razliku od sirove čuvana na sobnoj temperaturi i nije

pokazala znakove kvarenja niti je hranjena tuna obolila.

Iako ova hrana daje dobre rezultate još nije zaživjela na uzgojnom tržištu, vjerojatno zbog

ribarskih lobija i konzerviranosti japanskih kupaca.

Slika 19. Umjetno proizvedena hrana tvrtke Nissui: u tvornici (lijevo), na

palubi broda prije distribucije (desno)

(Izvor: Tsuyoshi, G., 2013, 'Development of artificial feed for farmed bluefin tuna, thunnus orientalis',

Central Research Laboratory Nippon Suisan Kaisha)

Nove vrste hrane hitno su potrebne za daljnji razvoj uzgoja tune. Suradnja između

uzgojne industrije i znanosti treba biti osnova za projekte razvoja umjetno pripremljene

hrane kojom će biti moguće postići bolje omjere konverzije hrane i bolju kontrolu kvalitete

mesa uzgojene tune, te smanjiti troškove proizvodnje u ovom obliku akvakulture.

43

3.5 IZLOV U UZGOJU I PRIPREMA ZA TRŽIŠTE

Najveći dio uzgojene tune namijenjena je japanskom tržištu, prvenstveno kao sirovina

za pripremu sushi i sashimi specijaliteta. Veoma mali dio uzgojne biomase odlazi u za

proizvodnju drugih proizvoda. Kada se tuna konzumira sirova, što je slučaj sa sashimi i sushi

jelima, zahtjevi kakvoće mesa su znatno stroži nego kad se konzumira kuhana. Primjerice,

nakupljanje mliječne kiseline pri smrti gušenjem na zraku kod ribolova tune parangalima,

osjeti se pri konzumaciji sirove tune, ali kada je meso termički obrađeno se ne osjeti. Razlog

povećanja mliječne kiseline je neuobičajeno veliki napor mišića. Tuna se kreće morem koje

780 puta gušće od zraka pa panično micanje tune na zraku, bez otpora vode na kojeg je

navikla, generira se (u teoriji) 780 puta veća snaga mišića te stvaranje mliječne kiseline.

Meso tune sa povećanom mliječnom (laktatnom) kiselinom na japanskom se naziva yake,

što znači „izgoreno“ te na japanskom tržištu postiže znatno nižu cijenu u odnosu na meso

bez kiseline. Kada se tuna bori prije smrti, proizvodi više mliječne kiseline što može biti

pojačano ako nema mjesta za plivanje (tijekom ograničenog kretanja zbog prenapučenosti u

lovnim mrežama) jer tada ne mogu dobiti adekvatnu količinu kisika. Nadalje, tijekom borbe

njihova tjelesna temperatura se može strahovito povećati (na 28°C - 35°C), što rezultira

propadanjem mesa za uvjete japanskog tržišta. Da bi meso postiglo najbolju moguću

kvalitetu, potrebno je da usmrćivanje tune bude što brže izvedeno, bez izazivanja stresa ili

umaranja tune. Zato je proces izlova kontrolirana radnja koja je među najvažnijim fazama

uzgoja.

Točno vrijeme izlova ovisi o nekoliko čimbenika: tuna mora dosegnuti optimalnu

težinu i sadržaj masti, a na tržištu se mora dosegnuti povoljna cijena. U Sredozemlju,

uzgojena atlantska plavoperajna tuna je spremna za izlov u listopadu. Pacifička plavoperajna

tuna se izlovljava isto u listopadu, ali ovisno o tuni i stanju na tržištu sezona izlova se može

produžiti do veljače. U Australiji izlov južne plavoperajne tune se vrši u zimskim mjesecima

(srpanj i kolovoz).

Metode izlova

Radnja izlova započinje skupljanjem jata tuna pod bok broda na koji će se izvlačiti.

Skupljanje tuna se može izvesti na više načina. Ovisno o veličini kaveza, ukupnog broja tuna

i broju koji će se izloviti, moguće je volumen kaveza smanjiti blagim podizanjem jednog

dijela kaveza sa uzgonskim balonima. Češće se koristi izlovna mreža (šabakun), kojom se

ograđuje određeni dio kaveza i izolira potreban broj tuna, čiji broj ovisi o prosječnoj masi

44

jedinka (100-300 komada). Neka uzgajališta koriste tzv. kavez za klanje, površine 10x10

metara i potrebne visine, koji je sa glavnim kavezom spojen prolazom ili mrežom

plivaricom.

Izolirana riba se također može loviti na više načina. Najčešće korištena metoda je da

ronilac tunu gađa u glavu metalnim harpunom podvodne puške ili harpunom podvodne

puške eksplozivnog vrha (tal. lupara). Osim podvodne puške koristi se tzv. „jab-stick“-

metalni štap dužine cca. 3 metra na čijem vrhu se dodaje eksplozivi vrh koji pri dodiru s

tunom eksplodira i prouzrokuje njenu smrt. Izolirane tune slobodno plivaju bez naguravanja

i ronilac ih pogađa pojedinačno kada ima čisti hitac. Za ovu metodu se drži da je najhumanija

i da njenom primjenom kvaliteta mesa ostaje na najvišem nivou. Bitno je da tuna bude

pogođena u glavu (mozak) kako bi se trenutno usmrtila i time spriječilo suvišno plivanje pod

stresom. Nakon pogotka, tuna se zahvaća metalnom kukom i diže na palubu broda dizalicom

ili pokretnom trakom. Nedostaci ove metode je dugo vremensko trajanje (zbog pojedinačnog

lova) i mogućnost izazivanja stresa ako tuna nije pogođena u mozak. Druga metoda izlova,

koja omogućava izlov veće količine tune u malom vremenskom okviru, je lov sa površine.

Grupa od 20 do 30 tuna se sakuplja na jedan dio kaveza izlovnom mrežom koja se brzo

podiže hidrauličnim vitlima kako bi se tune približile površini. Zatim uvježbani strijelci,

ciljajući mozak, gađaju tunu luparom. Tuna se potom dizalicom izvlači na brod za obradu.

Iako se ovom metodom izaziva naguravanje ribe u malom području, vremenski period je

kratak pa kvaliteta mesa ostaje na zadovoljavajućem nivou. Obično se ova metoda

upotrebljava sa većim jedinkama jer je kod manjih jedinki (<80 kg) teže pogoditi ribu u

traženo mjesto na tijelu.

Slika 20. Izlov tune za japansko tržište: A) Sakupljanje određene količine

tuna izlovnom mrežom. B)Podizanje tune na palubu broda pomoću kuka.

(Izvor: Miletić, I., 2000, Tuna farming (Powerpoint presentation), Zagreb)

45

U hrvatskim i australskim uzgajalištima se koristi mreža slična plivarici kojom se, kao

i kod prethodne metode, na malom području okupi oko 40-50 tuna. Pošto se radi o relativno

malim jedinkama (45-50 kg), tunu ronioci rukama hvataju i dodaju na platformu preko

spusnice (engl. slide) gdje ih radnici preuzimaju sa kukama i izvlače na palubu broda za

obradu.Kada se, koristeći jednu od ovih metoda, tuna izvuče na palubu slijedi daljnja obrada.

Pri korištenju kuke za izvlačenje iz mora, preporuča se da je mjesto uboda sa gornje strane

glave, jer se sa donje nalazi srce. Slijedi postupak uništavanja tuninog mozga i kralježničke

moždine. Pomoću metalnog šiljka ili trapanatora tuni se propada frontalna čeona kost s par

centimetara iza očiju sa ciljem oslobađanja prolaza kroz kičmeni stup. Kroz rupu se uvlači

sonda promjera 3 mm od nehrđajućeg čelika dužine 1 m. Na taj način se tunama kompletno

uništava centralni živčani sustav što uzrokuje njihovu momentalnu smrt. Ovaj postupak je

poznat kao „Tanguchijeva metoda“ ili „Iki-jime“. Uništavanjem živčanog sustava se

sprečavaju biokemijske reakcije koje uzrokuju deterioraciju mesa.

Potom se nožem presijecaju lateralne arterije 5-10 cm iz prsne peraje, sa ciljem

odstranjivanja krvi. Dokazano je da zaostala krv degradira kvalitetu mesa i smanjuje rok

uporabe tune kao proizvoda[62,p.8-11]. Presijecanje arterija se mora izvesti odmah nakon

uništavanja mozga jer srce nastavlja raditi par trenutaka i pumpa preostalu krv kroz lateralne

arterije. Za temeljitije odstranjivanje krvi tuna se uranja u hipertoničnu otopinu leda i mora

s ciljem ekstrakcije preostale krvi i dobivanja poželjnog obojenja mišićnog tkiva.

Usmrćivanje je proces s najvećim izravnim utjecajem na kvalitetu mesa tunja. Riba koja se

otimala prije usmrćivanja ima manje ružičasto i crveno meso, što degradira tržišnu cijenu

[50,p.35].

Slika 21. Usmrćivanje tune „Iki-jime“ metodom: A) Probadanje glave

šiljkom. B) Umetanje žice u neuralni kanal. C)Presijecanje bočnih

arterija.

(Izvor: Blanc, M., et al, 2005, Onboard handling of sashimi-grade tuna: A practical guide for crew members,

Secretariat of the Pacific Community, Nova Kaledonia)

46

Napredak u usmrćivanju tune pokazali su španjolski uzgajivači sa metodom

usmrćivanja električnom strujom. Još nije raširena u uporabi, uglavnom zbog sigurnosnih

razloga, ali pokazuje dobre rezultate glede kvalitete mesa. Za metodu se koriste dva ronioca

gdje prvi ronioc ispaljuje harpun koji je povezan sa izvorom električne struje, drugi

provjerava pravilnost pogotka i pušta struju napona cca. 100 volti koja ubija ribu[63].

Priprema za tržište

Nakon iskrvarenja vade se iznutrice i uklanjaju škrge. Tuni se vadi utroba i riba se

pažljivo čisti četkama kako bi se uklonili svi zaostaci koji mogu utjecati na konačnu kvalitetu

mesa. Do 10 % mase tune odnosi se na ovu vrstu otpada koji se transportira u centre za

neškodljivo zbrinjavanje organskog otpada. U svrhu održavanja kvalitete, potrebno je sniziti

temperaturu mesa. Hlađenje produljuje vrijeme prije nastupanja mrtvačke ukočenosti (lat.

rigor mortis), a ovisi o veličini same jedinke[64,p.18-21].

Tuna se važe i opet stavlja u poleđenu vodu. Ako je riječ o izvozu na istočno tržište,

prebacuje na japanske ili korejske brodove hladnjače. Tamo se tuna ponovo važe i

prebrojava. Zatim se odsijecaju peraje i škržni poklopci. Nakon vizualnog pregleda spremaju

se u hladnjače na temperaturu -60°C i zrakoplovima izvoze na istočnoazijsko tržište. Za

potrebe drugih tržišta sirove tune, također se smrzava na jako niske temperature, radi

očuvanja kvalitete.

Slika 22. Priprema tune za tržište: A) Vađenje utrobe. B) Odsijecanje

peraja i škržnih poklopaca.

(Izvor: Miletić, I., 2000, Tuna farming (Powerpoint presentation), Zagreb)

Kada se uzgojena tuna ne koristi za sushi i sashimi specijalitete, što je u ovom poslu

rijetkost, nije toliko bitna procedura izlova i usmrćivanja. Takve tune se odvoze u

riboprerađivačke tvrtke na daljnju obradu.

47

3.6 SPECIFIČNOSTI UZGOJENE TUNE

Tunjevina općenito, a posebice meso plavoperajne tune, je vrlo cijenjena i tražena

hrana u cijelom svijetu. Konzervirana tuna u SAD-u, a svježa u Japanu su najčešće

konzumirane vrste riba.

Meso tune je bogato nizom tvari potrebnih ljudskom organizmu. Obiluje nezasićenim

masnim kiselinama koje ljudski organizam ne proizvodi (Omega 3 masne kiseline). Izvor je

proteina, esencijalnih aminokiselina, vitamina (topivi u ulju A, D, E i velike količine B1,

B2, B6, B12), fluora, natrija, kalcija i joda. Nutricionističke vrijednosti na 100 grama mesa

plavoperajne tune su: 144 kalorija, 4.9 g masnoća, 23.3 g proteina, 1.17 g Omega 3 masnih

kiselina. Svi sastojci koje nalazimo u mesu ove ribe pogoduju u reduciranju masnoće u krvi,

sprječavaju bolesti kardiovaskularnog sustava, pomažu kod raznih reumatičnih oboljenja.

Povećanje konzumiranja pečene ili kuhane tune može smanjiti mogućnost srčanog

udara.[65,p.1373-1374]. Uzgojena tuna je općenito masnija od divlje, jer se hrani masnijom

hranom poput haringa, što ostvaruje bolju cijenu na japanskom tržištu. Divlja tuna ima oko

5% masti, a uzgojena (tovljena) do 18%[45,p.20].

Iako meso tune obiluje tvarima potrebnima ljudima postoje i štetne tvari koje se mogu

unijeti konzumacijom uzgojene tune. Veliko ispuštanje industrijskih voda i pesticida u more

rezultiralo je povećanom koncentracijom teških metala u moru koje svi morski organizmi

unose udisanjem i hranidbom. Pored širokog spektra štetnih supstanci, najviše pozornosti se

pridaje teškom metalu živi, koja ima izražajno štetan utjecaj na ljudsku populaciju koja

konzumira morske organizme. Živa djeluje kancerogeno te nepovratno oštećuje ljudski

mozak, a najštetnija je za trudnice i djecu.

Tuna je predator čija dnevna potrošnja hrane relativno visoka što uzrokuje povećano

nakupljanje žive (u obliku metil-žive) i teških metala u mesu i organima u odnosu na ribe sa

sporijim metabolizmom. Na količinu nakupljene žive u organizmu tune utječu biotički (vrsta

tune, spol, starost, metabolizam) i abiotički (područje kretanja, koncentracija žive u hrani)

faktori. Najviše utječu abiotički faktori kao područje kretanja odnosno koncentracija žive u

moru u kojem se kreće tuna odnosno njezina hrana. Koncentracija žive u organizmu tune se

mjeri u mikrogramima po gramu tunine mase, koja prema propisima Europske komisije

iznosi maksimalnih 1 μg/g mase ribe. Na japanskom tržištu primjenjuje se stroža norma koja

iznosi 0.4 μg/g. Istraživanjima provedenih diljem svijeta pokazale su se različite

koncentracije u različitim područjima. U mesu tuna uzgojenih u Jadranskom moru ta

koncentracija varira između 0.490 i 1.809 μg/g, dok je u jetrima taj parametar povećan zbog

48

detoksikacijske funkcije samog organa (0.324 do 3.248 μg/g). U Istraživanju provedenom

uz obale južne Italije vrijednost žive se kretala između 2.45–4.21 μg/g. U drugim vrstama

tune koje se kreću u Indijskom i Pacifičkom oceanu koncentracija žive je manja, pošto su

ulovljene u područjima čišćeg otvorenog mora. Starost također utječe na količinu žive jer

se ne izbacuje iz organizma, a pošto je tunin životni vijek relativno velik tijekom godina se

akumulira značajna količina spomenutog teškog metala[66,p.157].

Kada se uspoređuje divlja i uzgojna tuna, u uzgojnoj tuni količina žive može biti

manja, ali je uvjetovana područjem u kojem je ulovljena i količini žive u sirovoj hrani s

kojom se hrani u uzgajalištu. U ovom slučaju se očituje još jedna prednost umjetno

pripremljene hrane u kojoj se količina pesticida i teških metala može regulirati u određenoj

mjeri. Koncentracija je također manja u dijelovima mesa sa većim postotkom masti, koji se

posebno cijene na japanskom sushi i sashimi tržištu[67].

49

4 UTJECAJ NA OKOLIŠ

Uzgoj tune, kao i sve marikulturne djelatnosti imaju izvjestan utjecaj na okoliš, a koji

se može podijeliti na dva dijela:

Utjecaj ribolova na okoliš, koji čini najveći udio nabave nasadnog materijala.

Utjecaj uzgajališta na okoliš kao sustava koji svojom djelatnošću proizvodi

određene outpute.

4.1 UTJECAJ RIBOLOVA NA OKOLIŠ

Najveći dio uzgojene tune se koristi iz divljih resursa, a se love pomoću mreža

plivarica. Utjecaj se očituje kroz prelov (engl. overfishing) i prilov (engl. by-catch).

4.1.1 Prelov

Prekomjerni izlov rezultira prelovom. Tržišna potražnja za mesom plavoperajne tune

zadnjih je četrdesetak godina smanjila divlje stokove za 70 do 90%, ovisno o vrsti i

procjenama. Da nema uzgoja, koji povećava masu tune, još veći broj juvenilnih jedinki bi se

izlovio, što bi dodatno smanjilo biomasu u moru.

Grafikon 1. Shematski prikaz biomase roditeljskih stokova: južne

plavoperajne tune (lijevo) i atlantske plavoperajne tune (desno)

(Izvor: http://www.greenpeace.org/new-zealand/en/blog/cry-me-an-ocean/blog/39537/)

Mortalitet odraslih jedinki atlantske plavoperajne tune uzrokovan prirodnom smrću je

relativno mali (0.2 do 0.6) dok je za juvenilne primjerke malo veći. Iako je tunama u divljini

mortalitet relativno nizak, najveći neprijatelj joj je čovjek, tako da su stokovi tune u padu

zadnjih pedesetak godina. Svjetski ulovi ove vrste tune su relativno stabilni od 1950.g. do

http://www.greenpeace.org/new-zealand/en/blog/cry-me-an-ocean/blog/39537/

50

1993.g., krećući se između 15 000 i 39 000 tona godišnje. Vrhunac ulovljene količine je bio

1996.g. sa 53 785 tona, ali do 2006.g. količina je smanjena na 39 000 tona. Međutim, u

mnogim područjima ulovne statistike se smatraju nepouzdanima. Od 1960-tih za atlantsku

tunu se smatra da se smanjilo područje kretanja i ulov po jedinici napora9. Ukupna biomasa

zapadnog stoka je opala za 80 % od 1970.g. do 2011.g., a istočni za 74% između 1957.g. i

2007.g.[68]. Mnoge organizacije su prepoznale problem drastičnog smanjivanja divlje

populacije pa je atlantska plavoperajna tuna uvrštena na Crveni popis Međunarodnog saveza

za očuvanje prirode (UICN)10 i proglašena ugroženom vrstom „EN“. Ostale organizacije i

propisi vezani za zaštitu tuna biti će opisani u posebnom poglavlju.

Poput atlantske plavoperajne tune, južnim plavoperajnim tunama je najveća prijetnja

čovjekov izlov, pa su stokovi u drastičnom padu zadnjih četrdesetak godina. Procjenjuje se

da je masa roditeljskog stoka11 između 1973.g. i 2009.g. opala za 85.4%. Smatra se da je

udio spolno sposobnih jedinki u ukupnoj količini divlje biomase oko 8-12 %, što ukazuje na

slabo stanje reproduktivne mogućnosti ove vrste [69,p.84]. Zbog drastičnog pada u biomasi

i prijetnji od izumiranja južna plavoperajna tuna je uvrštena na Crveni popis UICN-a i

proglašena kritično ugroženom vrstom „CR“.

Godine 2014. Međunarodni znanstveni odbor za tune u sjevernom Pacifiku (ISC) iznio

je studiju kojom je izvršena procjena stoka pacifičke plavoperajne tune uspoređivanjem sa

podacima iz prošlosti. Najstariji korišteni podaci su iz 1954. godine. ISC je zaključio da je

stok tune u prelovu. Procijenjeno je da roditeljski stok iz 2012.g. činio oko 4% biomase koja

bi postojala da ribolova tune nije bilo. Ova vrsta tune je često lovljena u ranoj dobi prije

postizanja reproduktivne sposobnosti što dodatno onemogućava obnavljanje divljih stokova.

Pacifička plavoperajna tuna je također uvrštena na Crveni popis UICN-a i proglašena

osjetljivom vrstom „VU“. Mnoga društva za zaštitu životinja se ne slažu sa ovim statusom i

zalažu se za njegovo postroženje[70].

Prelovom tune se ne utječe samo na stokove tuna nego na cjelokupni eko-sustav u tom

području. Kako je tuna pri vrhu hranidbenog lanca (predator drugog reda) i ima malo

prirodnih neprijatelja, hrani se sa ribom manjom od sebe, uključujući predatore prvog reda.

Ako tuna izumre povećat će se broj predatora prvog reda što će rezultirati izumiranje vrsta

ispod predatora prvog reda u hranidbenom lancu (primarnih potrošača). Izumiranjem

9 engl. Catch Per Unit Effort je metoda kojom se može utvrditi poremećaj u sastavu ihitofaune. Jedinica

je kg ribe/ribolovni alat-sat. Opadanje ovog parametra ukazuje na smanjenje ukupne biomase neke vrste ribe. 10 Za objašnjenje kratica i klasifikaciju ugroženosti vidi: Species Survival Comission. 2009, UICN Red

list categories and criteria, 51st meeting of the IUCN Council, Glang, Švicarska. 11 Ukupna masa spolno sposobnih jedinki koje se mrijeste svake godine.

51

primarnih potrošača moguće je izumiranje predatora prvog reda zbog nestanka hrane.

Smanjuje se ukupna biomasa riba u tom području i povećava se broj proizvođača (biljne

vrste). Bez velikih predatora kao što su tune, na udaru bi se našao kompletan lanac ishrane,

što bi rezultiralo pojavom milijuna meduza, te drugih mikroorganizama.

4.1.2 Prilov

Prilov je ribolov neciljanih organizama koji se ne iskorištavaju nego se bacaju u more.

Čine ga gospodarski nevažne vrste riba i beskralježnjaka, ali i neke zakonom zaštićene vrste

koje se nakon ulova vraćaju u more jer nemaju tržišnu vrijednost. Kod ribolova tunom udio

prilova može biti značajan. Pojedini slučajevi prilova su akcidentalni, ali često su to namjerni

postupci.

Najpoznatiji slučaj su dupini odnosno neke vrste pliskavica. Poznato je da dupini često

putuju sa jatima tuna jer imaju slične prehrambene navike. Dupini su sisavci i za razliku od

tuna, imaju konstantnu potrebu uzimanja zraka sa površine - što ih čini lakše uočljivima.

Zato su ribari pri ulovu tune namjerno traže dupine i ptice kao znakove. Pri pronalasku

dupina, koriste se gliseri koji kruže oko dupina i guraju ih na manje područje. Zanimljiva je

snažna povezanost tune i dupina u ovom slučaju jer tune ne bježe iako su dupini uznemireni.

Životinje se okružuju i dupini se ubijaju pri prelasku u transportni kavez[71]. Ova metoda

ima dvije posljedice: bolji ulov tune i ugibanje velikog broja dupina. Procjenjuje se da je

prilov dupina od 1950tih do početka 21.st. iznosio preko 6 milijuna jedinki. Radi usporedbe

ulov svih vrsta kitova tijekom komercijalnog ribolova u 20.st iznosio je oko 2 milijuna

jedinki. Populacije dupina vrste Stenella longirostris je opala za 80%, a Stenella attenuata

za 70%, u odnosu količini prije početka primjene ove metode ribolova.Krajem 20. stoljeća,

pritiskom udruga i organizacija za zaštitu životinja prilov dupina je smanjen za 99%. Danas

je metoda namjernog okruživanja dupina sa ciljem ulova tune zabranjena[72]. Čak i pri

slučajnom zapasivanju neciljanih organizama razvijena je metoda koja im omogućuje izlaz.

Po završetku faze zatvaranja dna plivarice, ako su primijećeni neciljani organizmi,

posredstvom pomoćne brodice potapa se jedan dio plivarice kako bi se prilovnim

organizmima (poglavito dupinima) omogućio bijeg. Prilikom potapanja jedne strane mreže,

tunolovac vozi krmom te se taj manevar zove „back down“. Dupini prelaze u otvoreno more

u dijelu potopljene mreže, a za pomoć se koriste ronioci.

52

Slika 23. „Back down“ manevar

(Izvor: http://www.westcoasttunahistory.com/)

Pri nabavi nasadnog materijala ribolovom, osim dupina, prilovom su pogođeni: morski

psi, morske kornjače, tuljani, iglani, raže, druge vrste tuna i ostale ribe. Prilov povećavaju

naprave za okupljanje ribe (FAD). Ove naprave se koriste u tunolovu ali osim tuna privlače

i ostale ribe koje se ubijaju. Odstranjivanje neciljanih organizama prilikom prebacivanja u

transportne kaveze čine ronioci. To predstavlja opasnost za njih jer prilov pri korištenju

FAD-ova često čine morski psi mesožderi, a nije još razvijen način odstranjivanja morskih

pasa bez pomoći ronioca. Iako mreža plivarica ima visok stupanj selektivnosti i za razliku

od mreže koćarice ne dodiruje morsko dno, zbog prelova i prilova nabava nasadnog

materijala ima stanovit utjecaj na okoliš. Ribolovom tune u svrhu uzgoja, prilov je relativno

malen, ali najčešće završava smrću neciljanog organizma zbog minimaliziranja stresa kod

tuna.

4.2 UTJECAJ UZGAJALIŠTA NA OKOLIŠ

U marikulturnom procesu uzgoja ribe najveći utjecaj na okoliš događa se u fazi

kaveznog hranjenja. U toj fazi dolazi do značajnog unosa organske tvari i nutrijenata u okoliš

koji utječu na ekosistem. Utjecaji kaveznog uzgoja se mogu podijeliti u tri faze: utjecaji

tijekom postavljanja uzgajališta, utjecaji tijekom rada uzgajališta i utjecaji u slučaju

prestanka korištenja.

4.2.1 Utjecaji tijekom postavljanja instalacija uzgajališta

Instalacije uzgajališta su većinom napravljene od sintetičkih materijala koji nisu

toksični za morske organizme. Instalacije se pri polaganju, a i kasnije ne tretiraju

antivegetativnim premazima pa izostaje utjecaj takvih sredstava.

53

Tegljenje kaveza se obavlja prema važećim propisima za sprečavanje sudara na moru

označavajući tegljeni objekt i tegljač pa se je rizik nezgode mali.

Tijekom postavljanja plutajuće konstrukcije povremeno mogu nastajati manje količine

neopasnog otpada poput, komada plastike, ambalažnog i komunalnog otpada. Postavljenje

mrežnog tega čija je uloga da zadrži ribu na sigurnom nema značajan i trajan utjecaj na

okoliš.

Postavljanje blokova za sidrenje plutajućih kaveza uništava pridnene zajednice, ali je

to ograničeno na vrlo maloj površini morskog dna. Sidrenje plutajućih kaveznih konstrukcija

može dovesti do podizanja sedimenta i privremenog zamućenja kao i rasipanja dijelova

sidrenih sustava (konopci, dijelovi sidrenih lanaca, škopci itd.). Kasnije, sidreni blokovi i

sidreni vezovi služe kao podloga za naseljavanje novih organizama. Stoga se utjecaj od

postavljanja kaveza i sidrenog sustava na pridnene zajednice može smatrati zanemariv.

Ako se sidrenje izvodi sa vezivanjem sidrene užadi na obalne čvrste stijene, to može

imati određeni negativni učinak na organizme nastanjene na njima. Radi se o prihvatljivom

utjecaju privremenog trajanja

4.2.2 Utjecaji tijekom rada uzgajališta

Utjecaji na stanje morske vode

Položaj uzgajališta bi trebao biti na području sa izraženim morskim strujanjima i

dovoljnom dubinom. Tvari ispuštene iz uzgajališta mijenjaju kemijski sastav mora u blizini.

Kvaliteta mora, odnosno utjecaj uzgajališta na nju se najčešće mjeri u količini fosfora

koji se ispušta. Pri uzgoju izlučeni fosfor je organski vezani fosfor. Iako najveći dio

fitoplanktonskih organizama u pravilu koristi fosfor u anorganskom obliku, ipak pojedini

organizmi veoma dobro koriste i organski vezani fosfor, što često predstavlja njihovu

prednost u kompeticiji s drugim fitoplanktonom. Kada fitoplankton iscrpi fosfate iz morske

vode tada uloga dušikovih soli više nije važna. Zbog toga je dovoljno promatrat promjene

koncentracija fosfora. Razina fosfora je obično povećana u neposrednoj blizini kaveza, ali

ako je dovoljno izraženo strujanje mora ispod kaveza povišenje izostaje poslije 100 metara

udaljenosti. U toplijim mjesecima taj utjecaj je primjetljiviji. U praćenju utjecaja na okoliš

stanje morske vode nema jednaku težinu interpretacije utjecaja uzgoja kao parametri koji

opisuju stanje morskog dna (sedimenta)[50,p.112].

54

Utjecaji na stanje morskog dna

Utjecaj uzgoja ribe na sediment određen je brojnim čimbenicima o kojima ovisi i

krajnji ishod opterećivanja morskog dna čvrstim tvarima (česticama). Utjecaj čestica

nepojedene hrane i izmeta (fecesa) koje nastaju pri uzgoju ribe je manji što je raspršenost

organske mase po jedinici površine izraženija. Površina taloženja čestica ovise o veličini,

broju i razmještaju kaveza kao i o hidrodinamičkim svojstvima područja uzgajališta. Ukupna

kvadratura taloženja se ne mijenja dok se ne promijeni broj i veličina kaveza. Intenzitet

taloženja specifičnih tvari razmjeran je količini tune i brzini njenog metabolizma u

kavezima.

Taloženja hrane i fecesa nemaju jednake početne uvjete tako da površine taloženja

imaju nekih razlika. Hrana se u kavez baca po morskoj površini. Ako hrana nije pojedena

tada je početak taloženja morska površina. Feces se formira po cijelom volumenu kaveza,

pa tone iz različitih prostornih točaka. Smjer struja određuje prostor u kojem se feces ili

hrana talože. Ako struje konstantno dolaze iz određenog smjera s obzirom na razmještaj

kaveza, može doći do gomilanja otpada na jednom mjestu. Nepojedena hrana pri uzgoju tune

su cijeli primjerci srdele i/ili haringe, odnosno njihovi manji komadi. Ova nepojedena hrana

dijelom bude pojedena već tijekom tonjenja od okolne populacije slobodnih riba. Jedan dio

nepojedene hrane završava na morskom dnu gdje je najvećim dijelom hrana različitim

pridnenim organizmima, a dijelom podliježu mikrobiološkoj razgradnji. Na taj način

glavnina nepojedene hrane od uzgojne ribe završi ponovno u prehrambeni lanac. Danas

hrana ima smanjeni utjecaj zbog boljih metoda hranjenja i nadzora, a i tendenciji smanjivanja

troškova bačene hrane[50,p.115].

Izmet ribe nakon ispuštanja je manje ili više meke konzistencije i može biti

fragmentiran u komade s različitim brzinama tonjenja. Izmet ima relativno malu količinu

dušika pa sa kemijske strane taj je dio prihvatljiv.

Istraživanja okoliša ribljih farmi u Japanu pokazala su jasan odnos između biomase

pridnenim organizama i količine kemijskih elemenata (spojeva) u sedimentu[73,p.45].

Granične prihvatljive vrijednosti su sljedeći parametri: količina ukupnog dušika od 0.12 %,

0.9 % za ukupni organski ugljik, 0.2 % za ukupni fosfor. Koncentracija kiselih sulfida od

0.17 % je vrijednost praga pri kojem se javljaju beživotni uvjeti u sedimentu12.

12 postoci se odnose na mjerenja u suhoj masi sedimenta

55

Utjecaji na životne zajednice morskog dna

Morski sediment je intenzivno koloniziran mikroorganizmima. Makrofauna sedimenta

je osjetljiva na promjene ulaza organske tvari i može biti korištena kao indikator utjecaja

uzgajališta ribe. Studije pokazuju da je tipični učinak farmi na pridnenu zajednicu smanjenje

raznolikosti vrsta koje prati javljanje povećane gustoće populacije oportunističkih vrsta, što

često rezultira porastom ukupne biomase makrofaune, a nestajanjem nekih vrsta. Zdrav

okoliš se očituje postojanjem žive makrofaune kroz cijelu godinu, dok je kritičan okoliš u

kojemu su beživotni uvjeti vladaju za vrijeme od pola godine ili više[73,p.46].

Poznato je da su livade morskih cvjetnica (Posidonia oceanica) ispod i u blizini

kaveznih uzgajališta naročito ugrožene. Uzroci propadanja morskih cvjetnica su raznoliki,

počevši od deficita sunčeve svjetlosti koje kavezne instalacije stvaraju nad njima,

sedimentacije sitnih čestica na nadzemnom dijelu biljke, hipoksije u površinskom sloju

sedimenta. Nedovoljna količina dostupnog svjetla osnovni je razlog zbog čega se biljka ne

razvija na većim dubinama. U priobalnom je području zbog smanjene prozirnosti njena

najdublja rasprostranjenost od oko 25 do 35 m dubine. Naselja morske cjetnice su posebno

razvijena u Mediteranu, gdje čine područja najveće bioraznolikosti, pa se tamo najviše

očituje utjecaj uzgajališta nad njima. Ova je biljka zajedno s algama glavni proizvođač kisika

i organske tvari u priobalnom području. Njene livade sprečavaju eroziju obala te učvršćuju

sediment i smanjuju energiju valova[74,p.100-155].

Organsko opterećivanje sedimenta smanjuje gustoću i mijenja strukturu zajednice

organizama morskog dna. Održavanje zdrave i raznolike zajednice bentoske faune u

sedimentima uzgajališta je važno jer potiče razgradnju otpadnih produkata i minimizira

akumulaciju organske tvari te sprečava razvoj anoksičnih uvjeta (stanje mora sa manje od

0.2 ml kisika/l mora) u sedimentu i vodenom stupcu iznad sedimenta. Povećano onečišćenje

očituje se smanjenom bioraznolikosti, povećanim brojem oportunističkih organizama kao

gustoćom organizmima općenito. Kao i kod određivanja kvalitete morske vode dušik, fosfor

i ugljik su elementarne tvari čija akumulacija u sedimentu određuju daljnje razvijanje

bentoskih organizama sedimentnih dna.

Obraštaj kaveza koji čišćenjem dolazi na morsko dno, također ima utjecaj na kvalitetu

sedimenta. Dio tako istaloženog obraštaja će pojesti pridneni organizmi. Međutim, svojim

truljenjem može povećati udio organske tvari na dnu. Povećana koncentracija organskih

čestica i ostataka hrane na morskome dnu u blizini uzgajališta riba može dovesti do razvoja

anoksičnih uvjeta i toksičnog plina sumporovodika[75]. Na to ukazuje razvoj bijelih

prevlaka sumporne bakterije Beggiatoa sp (slika 27).

56

Slika 24. Pojava anoksičnih uvjeta uzrokuje umiranje pridnenih

organizama ispod uzgajališta

(Izvor: http://baltazar.izor.hr/azopub/indikatori_podaci_sel_detalji2?p_ind_br=1E10&p_godina=2005)

Kada se zbroje utjecaji taloženja fecesa, nepojedene hrane i fragmenata organske

komponente obraštaja, kemijska kvaliteta sedimenta se mijenja u značajnoj mjeri pa u

sedimentu ispod uzgajališta i opstaju samo organizmi kojima ne smetaju hipoksični uvjeti

(0,2-2 ml kisika/litra mora). Djelokrug djelovanja otpada najviše ovisi i dubini i strujanjima.

Udaljavajući se od vertikale kaveza, stanje sedimenta se popravlja: bioraznolikost se

povećava, smanjuje se broj oportunističkih vrsta, koncentracija kisika se vraća u normalu.

Djelokrug utjecaja varira o smještaju uzgajališta te ekološkim faktorima i kreće se između

30 i 500 metara [50,75]. Važno je naglasiti da mala promjena u ovim faktorima može

uzrokovati potpuno drugačiji odgovor okoliša.

Utjecaji na divlje populacije riba, sisavaca i ptica

Područja na kojima se smještene kavezne strukture su atraktivna staništa za okolne

životinjske organizme s obzirom da se iste mogu smatrati svojevrsnim napravama za

okupljanje riba (FAD). Česti je slučaj okupljanja različitih vrsta riba i sisavaca u blizini

kaveza[76,p.47-49].

U pojedinim dijelovima svijeta, područja uzgajališta nastanjuju morski psi i tuljani.

Morski psi, osim što oštećuju mrežni kavez, hrane se ribama koji se skupljaju uz uzgajališta

i ne postoji negativi utjecaj na njih u tom pogledu. Tuljani, pošto imaju sposobnost boravka

na kopnu, često preskaču plutajuće elemente i ulaze u kaveze u potrazi za hranom. Osim što

hraneći se tunom stvaraju štetu, uzrokuju stres koji može povećati mortalitet i sniziti

konverziju hrane. U tom slučaju, tuljani i slične životinje se ubijaju da bi se spriječila veća

šteta. Preskakanje sisavaca se može spriječiti zaštitnom ogradom.

57

Prebjezi iz kaveza, kao i negativne posljedice po prirodne populacije uslijed

selekcijskog rada praćenog križanjem uzgajanih populacija u bliskom srodstvu i genetske

kontaminacije potomstva nastalog križanjem prebjega s divljima ovisi da li je nasadni

materijal dobiven ulovom prirodne mlađi ili se planira inducirani mrijest u kavezima.

Prijenos bolesti s uzgajanih na divlje populacije ne može se u cijelosti isključiti. On je u

teoretski moguć ali u manjim razmjerima s obzirom na migracijsku prirodu ovih pučinskih

vrsta. Poznato je da dovoz hrane i hranjenje tuna uzrokuje skupljanje ptica koji se hrane

ostacima pa se postiže pozitivni učinak hranjenja ptica, ali i negativni utjecaj zbog ispuštanja

izmeta.

Moguća je pojava zaraze preko uvezene hrane koja se može proširiti širim područjem.

Takav slučaj bi pogodio ne samo uzgajalište nego i ostale organizme u širem krugu.

Utjecaj na sigurnost plovidbe

Ovisno o položaju odnosno udaljenosti od obale procjenjuje se utjecaj na odvijanje

pomorskog prometa. Ako je uzgajalište bliže obali, van pomorskih puteva, opasnost od udara

većih brodova će izostati, ali tada mali športsko-rekreacijske brodice/jahte koji plove

neposredno uz obalu mogu doći u doticaj s instalacijama uzgajališta.

Plutajući kavezi nedvojbeno predstavljaju fizičku prepreku na moru, a ako nisu

adekvatno označeni dnevnim i noćnim oznakama mogu predstavljati opasnost za sigurnost

plovidbe, posebno manjim plovilima – brodicama i jahtama. Isto tako sidreni konopi, osobito

oni koji se privezuju za kopno moraju biti označeni kako bi se spriječila mogućnost njihovog

oštećenja i eventualnog pomicanja plutajućih instalacija. Cirkularni kavezi su po svojoj

konstrukciji dosta niski i teško se uočavaju ali nezgode se mogu spriječiti pravilnim

označavanjem područja koncesije i kaveza propisanom signalizacijom.

Utjecaj na krajolik

Sami plutajući okviri uronjeni s 2/3 obujma u more, i s izrazito niskom siluetom nisu

značajni faktor za „vizualno onečišćenje“. Ukoliko dodatne plutače nisu propisno

postavljene mogu doprinositi narušavanju izgleda krajolika. Ishrana tuna haringom može

rezultirati nakupljanjem masne tvari na površini mora koje na sebe mogu se vezivati druge

plutajuće tvari tako stvarajući nakupine neprijatnog izgleda. Također u doticaju s obalom na

njoj mogu ostaviti masni trag. Ovo može narušiti estetske vrijednosti krajolika što je posebno

bitno u slučaju da su uzgajališta postavljena u blizini turističkih mjesta. Problem estetske

58

prirode i umanjivanje kvalitete obalnog ruba može biti i nakupljanje galebova koji svojim

izmetom, ostacima hrane i perja mogu krajolik napraviti nepoželjan za boravak.

4.2.3 Utjecaji nakon prestanka korištenja uzgajališta

Nakon prestanka rada uzgajališta prestaje i utjecaj na okoliš. Jedino posljedice utjecaja

uzgajališta ostaju skrivene u sedimentu morskog dna i to na ograničenoj površini ispod u

neposrednoj blizini kaveza. Oporavak organizama na i u sedimentu je postupan i ovisan je o

kemijskim promjenama koje se događaju u sedimentu nakon prestanka donosa organske

tvari iz kaveza. Brzina ovog procesa procjenjuje se na nekoliko godina. Za potpuni

oksidaciju organske tvari koja je zaostala u sedimentu nakon uzgoja ribe potrebno je oko

dvije godine. Ukupna količina sumpornih spojeva pada kroz prvu godinu, s tim da je

koncentracija veća u višim slojevima sedimenta, na dubini 2-10 cm od dna. Nakon što se

oksidacijom iscrpi organska tvar, u sediment se kisik postupno vraća jer se još jedan veliki

dio troši na oksidaciju zaostalih mikrobioloških organizama. Zbog toga će trebati oko pet i

više godina da se sediment u potpunosti kolonizira aerobnim vrstama morskih organizama.

Paralelno s kemijskim oporavkom sedimenta ide i oporavak njegove biološke komponente.

Naime, postupnim dovođenjem kemijskih uvjeta sedimenta u prirodne okvire omogućuje se

vraćanje bioraznolikosti i rekolonizacija pridnenih vrsta[75].

59

5 PRAVNI OKVIR RIBOLOVA I UZGOJA TUNE

Zbog drastičnog pada tuninih stokova u prošlom stoljeću, javila se potreba za

sakupljanjem, nadziranjem i razmjenom ribolovnih te znanstvenih podataka u svrhu

sprječavanja izumiranja ovih migracijskih vrsta. Najznačajnije regionalne organizacije za

nadzor ribolova tune (Regional Fisheries Management Organizations - RFMO) su:

Međunarodna komisija za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna - International

Commission for the Conservation of Atlantic Tunas (ICCAT).

Međuamerička komisija za zaštitu tropske tune - The Inter-American Tropical

Tuna Commission (IATTC).

Komisija za očuvanje južne plavoperajne tune - The Commission for the

Conservation of Southern Bluefin Tuna (CCSBT).

Komisija za ribarstvo u zapadnom i srednjem Pacifiku - The Western and

Central Pacific Fisheries Commission (WCPFC).

Komisija za tunu u Indijskom oceanu - The Indian Ocean Tuna Commission

(IOTC).

Slika 25. Shematski prikaz područja nadležnosti organizacija za zaštitu

tuna

(Izvor: http://thewonderingtuna.blogspot.com/2013_11_01_archive.html)

Na shematskom prikazu je vidljivo preklapanje područja nadležnosti različitih

organizacija, koje je uvjetovano područjem kretanja pojedinih vrsta tuna i srodnih vrsta riba.

Kako je isto područje zahvaćeno s dvije nadležne organizacije, u praksi se rezultati stokova

i ulova uspoređuju što rezultira većom točnošću podataka. U nastavku će se opisati

djelovanje pojedinih organizacija u nadležnosti područja najvećeg ribolova namijenjenog

uzgoju.

60

Tablica 3. Pregled nadzornih i zaštitnih mjera za ribolov i uzgoj tuna

svjetskih organizacija za očuvanje i zaštitu tune

Atlantski

ocean

(ICCAT)

Istočni Tihi

ocean

(IATTC)

Zapadni i

Središnji Tihi

ocean

(WCPFC)

Područje cijelog

Svijeta za južnu

plavoperajnu

tunu (CCSBT)

Mjere nadzora Statistika i bilježenje

ulova ✓ ✓

Pregledi u lukama ✓ ✓ ✓ ✓ Pregledi na moru ✓ ✓ ✓ ✓ Program nacionalnih

promatrača ✓ ✓ ✓ ✓

Program regionalnih

promatrača ✓ ✓ ✓ ✓

Nadzor prebacivanja ✓ ✓

Nadzor plovila

(tunolovaca) ✓ ✓ ✓ ✓

Mjere ograničenja

Ograničenje ulovnih

kvota brodova

Individualno Ograničenje

prema floti

Pojedini

brodovi

Registar plovila ✓ ✓ ✓ ✓ Registar plovila u

ilegalnom ulovu ✓ ✓ ✓ ✓

Mjere ublažavanja prilova

Morski psi Dopušteno

zadržati

<5%*

Dopušteno

zadržati <5%

Dopušteno

zadržati <5%

Dopušteno

zadržati <5%

Morske kornjače Obavezno

vraćanje u

more

Sustav

otpuštanja

Sustav

otpuštanja

Obavezno

vraćanje u more

Nedorasle tune Lovostaj Potpuna

zabrana

*neke vrste je obavezno vratiti u more

(Izvor: izradio student prema Miyake, M. P. et al. 2010, 'Recent developments in the

tuna industry', FAO fisheries and aquaculture technical paper, FAO, Rim.)

5.1 REGULIRANJE RIBOLOVA I UZGOJA ATLANTSKE PLAVOPERAJNE

TUNE

Atlantski ocean je stanište u kome obitavaju atlantske plavoperajne tune i druge

gospodarski signifikantne migratorne vrste. Kako je područje Atlantika pod nadležnošću

61

različitih država, a najveći udio zastupljuju međunarodne vode, javila se potreba za

organizacijom čija bi uloga bila koordiniranje i razmjena znanstvenih i ribolovnih podataka.

U tu svrhu je 1969. godine u Rio de Janieru osnovana Međunarodna komisija za

očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT). U vrijeme pisanja ovog rada, ICCAT ima 50

članica i četiri države u statusu kooperanata (engl. non–contracting parties).

Primarna zadaća ICCAT–a je očuvanje i kontrola izlova atlantske plavoperajne tune i

sličnih vrsta u Atlantskom oceanu, Mediteranu te pripadajućim perifernim morima. Komisija

provodi istraživanja koja uključuju: oceanografiju, biometriju i ekologiju s naglaskom na

utjecaj ribolova na gustoću stokova. Rad Komisije čini prikupljanje i statistička analiza

informacija koje su u odnosu s trenutnim uvjetima i trendovima ribljih resursa u područjima

nadležnosti. ICCAT također prikuplja podatke o prilovu koji se slučajno ulovi prilikom lova

tune, a koji nisu predmet interesa drugih međunarodnih ribarskih udruženja.

ICCAT–ovu djelatnost obuhvaća oko 30 vrsta, među kojima su atlantska plavoperajna

tuna (T. thynnus), dugoperajna tuna (T. alalunga), žutoperajna tuna (T. albacares), velikooka

tuna (T. obesus), sabljarka (Xiphias gladius), iglan (Tetrapterus belone), palamida (Sarda

sarda) itd. Južna plavoperajna tuna (T. maccoyi) je također vrsta kojom se bavi ICCAT, no

njime se prvotno bavi Komisija za očuvanje južne plavoperajne tune (CCSTB).

Osnovno upravno tijelo ICCAT–a je Komisija, u kojoj su zastupljeni zastupnici svih

ugovornih članica. Komisija održava redovne i izvanredne sastanke. Ostala tijela ICCAT–a

uključuju: odbore za tune podijeljene po temperaturnim pojasevima te odbore za: financije,

statistiku, istraživanja i sl.

Djelovanje ICCAT–a implicira širok spektar aktivnosti, od prikupljanja statističkih

podataka do koordinacije znanstvenih istraživanja vezanih uz vrste koje ICCAT nadzire.

Jedna od najvažnijih djelatnosti je nadzor stokova tune i ostalih riba te propisivanje različitih

mjera upravljanja ovom vrstom, među kojima su najznačajnije izlovne kvote. One su

ograničenje maksimalne dopuštene ulovne količine u tonama za jednu kalendarsku godinu.

Kvote se prvo propisuju za cijelo područje nadležnosti te se dijeli na zasebna područja

(istočni Atlantik, zapadni Atlantik, Mediteran…), a potom se državama članicama unutar

pojedinih područja raspodjeljuju njihove kvote. Podjela ulovnih kvota za ribolov kao i

nabavu nasadnog materijala za uzgoj unutar države prepuštena je nadležnim nacionalnih

tijelima[77].

Kvote se donose od 1982.g., jednom godišnje. Država koja nema određene kvote i

nije članica ICCAT-a ne može tunu loviti, uzgajati i stavljati u promet. Kvote nisu vezane

za teritorijalno more pojedinih članica, već za same brodove što znači da se brodovi mogu

62

loviti bilo gdje u području nadležnosti ICCAT-a, dok su unutar kvote države čiju zastavu

viju. Kvota se dodjeljuje na osnovu znanstvenih podataka koji uključuju i povijesne podatke

o ulovu i ribolovnoj floti. Kvote se propisuju za svaki ribolovni alat posebno, a kvota za

uzgojne potrebe ulazi u kvotu za mrežu plivaricu.

Tablica 4. Ulovne kvote i prijavljeni ulov atlantske plavoperajne tune u

razdoblju 2006.g. – 2016.g.

Godina Ulovna kvota (tona) Prijavljeni ulov (tone)

2006. 32000 32501

2007. 29500 36154

2008. 28500 25849

2009. 22000 21730

2010. 13500 13024

2011. 12900 11781

2012. 12900 12606

2013. 13500 14609

2014. 13500 *

2015. 16142 -

2016. 19,296 ** -

*nedostupan podatak **planirana kvota

(Izvor: ICCAT, 2014, 'Report of the 2014 atlantic bluefin tuna stock assessment session', Madrid)

Iz tablice se vidi drastično smanjenje ulovnih kvota od 2010.g. koje je nastalo zbog

velikog pritiska organizacija za očuvanje životinjskih vrsta. Stanovito smanjenje kvota je

učinjeno s namjerom obnavljanja tuninih stokova, koji su desetljećima bili u prelovu. Dobar

primjer je podatak o prekomjernom izlovu atlantske plavoperajne tune koji je u 1996.g.

iznosio cca. 90 000 tona.

Osim prelova, do 2007.g. veliki pritisak na divlju populacije tuna je činio ilegalni i

neprijavljeni ulov (Grafikon 2). Procjenjuje se da je u periodu 1998. i 2007. godine više od

jedne trećine ulovljene tune bilo protuzakonito[78]. Uz neprijavljeni ulov, dodatni pritisak

na stokove su stvarali nizovi zabranjenih postupaka poput traganja za jatima pomoću

zrakoplova, ulova nedoraslih tuna, ribolova u vodama sjeverne Afrike i prodaja nacionalnih

kvota tunolovcima koje su prekoračili svoje. Stanovit udio ribolovaca su registrirali svoje

brodove u državama pogodnosti (države koje nisu članice ICCAT-a) i time izbjegli

63

ograničenja nametnutih kvota. Velik dio krivnje pada na sam ICCAT koji se godinama

oglušavao na upozorenja nezavisnih, ali čak i svojih znanstvenika.

Grafikon 2. Shematski prikaz ulovnih kvota, prijavljenog ulova i

procijenjenog ilegalnog ulova atlantske plavoperajne tune u razdoblju

1950.g.-2013.g.

(Izvor: ICCAT, 2014, 'Executive summary – Atlantic Bluefin Tuna', p.96.)

Zbog posljedica prelova i neprijavljenih ulova tune zadnjih desetljeća, ICCAT je

2006.g. donio „Multi-annual recovery plan for bluefin tuna in the eastern Atlantic and

Mediterranean“, odnosno Višegodišnji plan za oporavak stokova plavoperajne tune u

istočnom Atlantiku i Mediteranu. Njime su propisane nove smjernice sa svrhom boljeg

kontroliranja ribolova i uzgoja tune. Plan je osmišljen za period od 15 godina, ali revizijama

se mijenja i nadopunjava svake dvije godine[79].

Najznačajnija novina donesena tim planom su regionalni i nacionalni promatrači.

Promatrači prikupljaju podatke koje potrebne za procjenu stokova tune i ocjenu poštivanja

ulovnih kvota. Na plovilima koja aktivno love tunu tijekom ulovne sezone obvezno je

prisutnost nacionalnih promatrača i to na svim plovilima za uzgoj kao i na plovilima za

tegalj.

Obaveze nacionalnog promatrača su[80]:

Nadzor poštivanja propisa koji uređuju ribolov tune.

Bilježenje i izvješćivanje o ribolovnoj aktivnosti.

Promatranje i procjenjivanje ulova i potvrđivanje unosa u očevidnik.

Uočavanje i vođenje evidencije o plovilima koja love suprotno propisanim uvjetima.

64

Pri određenim operacijama tijekom nabave nasadnog materijala ribolovom obavezna

je nazočnost regionalnog promatrača. Regionalni promatrač mora biti različite nacionalnosti

od države u kojoj se lovi, zbog bolje vjerodostojnosti podataka. Vlasnici poduzeća odnosno

uzgajališta moraju osigurati konstantnu prisutnost promatrača te mu omogućiti nesmetan rad

na sljedećim događajima:

tijekom nabave nasadnog materijala tunolovcem

tijekom prebacivanja tune iz plivarica u kavez za tegalj te stacionarne kaveze

tijekom izlova u uzgajalištu

Tunolovci i uzgajališta koje ne udovolje ove uvjete u okviru sustava promatrača, neće

biti autorizirane za ribolov i uzgoj. Osim promatrača, evidenciju tijekom svih operacija

moraju voditi zaposlenici uzgajališta radi bolje provjere podataka i mogućih reklamacija.

Tijekom svih operacija u „Bluefin Tuna Catch Document Scheme – BCD“ tj. očevidnik

upisuju se podaci o: brodu, korištenom ribolovnom alatu, broju i masi ulova procijenjenih

stereoskopskom kamerom, mjestu ribolova itd. Svakom plovilu i uzgajalištu se udjeljuje

jedinstveni ICCAT-ov broj s kojim su evidentirani u registru. Broj BCD dokumenata je

ograničen i neprenosiv. Dio formulara o ribolovu i tegljenju ispunjava zapovjednik

tunolovca. Dio o uzgoju ispunjava odgovorna osoba na uzgajalištu, a u dijelu koji se odnosi

na promet obrazac ispunjava uvoznik, izvoznik ili njihovi ovlašteni zastupnici. Očevidnik

ovjerava regionalni promatrač te se šalje nacionalnom tijelu koji ga prosljeđuje Tajništvu

ICCAT-a. BCD formular je obavezan od operacije ulova do prodaje na tržištu, što

omogućuje bolji nadzor nad ulovljenom tunom[81,p.28]. Uvođenjem regionalnih i

nacionalnih promatrača te očevidnika smanjen je ilegalni i neprijavljeni ulov.

Izuzev kvota, ICCAT propisuje i vrijeme lovostaja, minimalne ulovne veličine, način

uporabe ribolovnih alata, te način praćenja i prikupljanja podataka o ulovu, nasadu, uzgoju

i trgovini tunom. Minimalna dopuštena veličina ulovljenih jedinki se mijenjala odnosno

povećavala s godinama, od 6.4 kg u 1974.g. do 30 kg u 2006.g. U većini država minimalna

veličina jedinki je ograničena na 30 kg (115 cm dužine), osim u RH, ta veličina smanjena

na 8 kg (samo za potrebe uzgoja). Ta je vrijednost dobivena zbog spoznaje da je pri težini

od 30 kg tuna izvršila barem jedan ciklus mrijesta.

Jedna od novina donesenih Planom iz 2006.g. je obavezno snimanje stereoskopskih

kamerama kod svih operacija prebacivanja tune. Do uvođena snimanja, uzgojni kavezi su se

koristili za skrivanje ilegalnog ulova jer je jako teško bilo odrediti ulovljenu količinu

vizualnim promatranjem i bez trajnih dokaza. Pošto stereoskopske kamere imaju svoja

65

ograničenja, zakonom je određenom da se minimalno 20% ulovljenih jedinki mora snimiti.

Također, određena je i maksimalna veličina otvora pri prebacivanju koji ne smije biti veći

od kvadrata veličine stranica 10 metara[82].

Na sastanku ICCAT-a 2010. godine predstavnici udruga za zaštitu prirode i okoliša

zatražili su dvogodišnju zabranu ribolova tune kako bi se znanstvenim metodama utvrdilo

točnije stanje istočno stoka atlantske plavoperajne tune. Kako bi implementiranje tih

zahtjeva rezultiralo kolapsom na mediteranskom i velikim utjecajem na svjetskom tržištu

tune, Komisija je intervenirala i 2011.g. provedena je analiza stanja stoka. Istraživanje je

pokazalo da se uvođenjem regionalnih promatrača i GPS nadzora, stanje divljih resursa

poboljšali, ali i dalje nije točno određen negativan učinak ilegalnog i neprijavljenog ulova.

Mišljenje struke je da su mjere donesene zadnjih desetak godina uvedene prekasno i

da su stokovi i dalje u padu, a da je namjera ICCAT-a u povećanju kvota za razdoblje nakon

2015.g. politički, a ne znanstveno uvjetovana[81,83].

5.2 REGULIRANJE RIBOLOVA I UZGOJA JUŽNE PLAVOPERAJNE TUNE

Divlja populacija južne plavoperajne tune je desetljećima bila izložena prelovu, sa

godišnjim ulovom koji je prelazio 80 000 tona u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Rezultat prelova je signifikantno opadanje populacije spolno zrelih tuna, što dodatno

sprečava obnavljanje populacije. Sredinom 1980-tih postalo je jasno da se ribolov oteo

kontroli i javila se potreba za mjerama očuvanja i zaštite. Države sa najvećim ulovom u to

vrijeme, Australija, Japan i Novi Zeland, su od 1985.g. počele dobrovoljno primjenjivati

ribolovne kvote za svoje brodove. Iako je dogovor tih država smanjio ribolovni pritisak,

javila se potreba za stvaranjem službene organizacije za zaštitu južne plavoperajne tune.

Dana 20. svibnja 1994. godine formaliziran je dobrovoljni sporazum upravljanja kvotama

za ulov tuna između Australije, Japana i Novog Zelanda. Konvencijom za zaštitu južne

plavoperajne tune osnovana je Komisija za očuvanje južne plavoperajne tune (Commission

for the Conservation of Southern Bluefin Tuna – CCSBT). Do 2008.g. pridružuju se ostale

države sa brodovima u istom ribolovnom području, kao punopravne (Južna Koreja, Tajvan,

Indonezija) i suradničke (Filipini, Južnoafrička Republika, Europska unija) zemlje članice.

Poslovi CCSBT-a su: propisivanje ulovnih kvota, sakupljanje podataka o ulovu i stanju

stokova, nadzor nad ribolovom, uzgojem i trgovinom tune.

Zbog velikog opadanja divljih populacija, 2001.g. Komisija donosi Višegodišnji plan

za obnovu populacije južne plavoperajne tune. Cilj je obnavljanje biomase na stanje u kojem

66

je bila 1980. godine. Zadnjih godina, istraživanja su pokazala povećanje biomase tune, pa

su i ukupne ulovne kvote povećane sa 10 499 t u 2012.g. na 12 449 tona u 2014.g. te 14 647

tona između 2015. i 2017.godine. Utjecajem Plana roditeljski stok se pomalo oporavlja ali

je stanje i dalje ispod granice najvećeg održivog ulova13, točnije na 65% ispod te

vrijednosti[84]. Praćenje populacija tune se provodi označavanjem pojedinih jedinki sa geo-

lokatorskim implantatima, pomoću kojih se prati kretanje većih skupina.

Grafikon 3. Prijavljeni ulov južne plavoperajne tune u periodu 1950.-

2014.g.

(Izvor: Parma, A. 2014, 'Challenges and achievements in rebuilding fisheries: uncertainty, prescriptions and

scientific advice', ICES Annual Science Conference, A Coruña, Španjolska)

Tunolovci i uzgajališta koji love ili uzgajaju tunu u području nadležnosti moraju biti

registrirani u bazi CCSBT-a. Članice su obavezne spriječiti bilo kakvu aktivnost ulova,

prebacivanja ili uzgajanja tune koja nije prijavljena u bazi. Od 2010.g. uvodi se obavezno

bilježenje količine ulova u obliku ispunjavanja formulara i nadzora promatrača. Pri dolasku

u luku ili uzgajalište ulov tunolovac plivaričar se podvrgava pregledu ovlaštene osobe.

Najveća zamjerka Komisiji je odgađanje propisivanja obavezne uporabe

stereoskopskih kamera u operacijama prebacivanja i uzgoja. Uporaba kamera omogućuje

bolji nadzor ulovljene količine i umanjivanje ilegalnog nasadnog materijala. Glavni

protivnik uvođenja stereoskopskih kamera je Australija, koja je ujedno i najveći proizvođač

uzgojene tune unutar članica CCSBT-a, a kao opravdanje navodi unutardržavne razloge.

Ironično, Australija je veliki proizvođač i izvoznik takvih kamera[85].

13 engl. Maximum Sustainable Yield (MSY) - najveći prosječni ulov koji se može trajno uzimati iz

populacije u određenim uvjetima okoliša bez štetnih posljedica.

67

5.3 REGULIRANJE RIBOLOVA I UZGOJA PACIFIČKE PLAVOPERAJNE

TUNE

Za propise o ulovu i uzgoju pacifičke plavoperajne tune odgovorne su dvije

organizacije: Međuamerička komisija za zaštitu tropske tune (IATTC) i Komisija za

ribarstvo u zapadnom i srednjem Pacifiku (WCPFC). Razlog ove podjele je činjenica da su

pacifičke plavoperajne tune rasprostranjene na velikom području i od gospodarskog su

interesa državama na različitim kontinentima.

Međuamerička komisija za zaštitu tropske tune (IATTC) je nastala 1949.g. i imala je

dvije države osnivačice, SAD i Kostariku. Svrha i cilj Komisije je dugoročno očuvanje

divljih stokova tune i tunoidnih vrsta kao i ostalih vrsta riba koje se ulove tijekom ribolova

tune u Istočnom Pacifiku[86]. Tijekom godina pridružuju se i ostale države sa tunolovcima

unutar područja nadležnosti pa do 2011.godine IATCC čine 21 punopravna članica i jedna

država članica u statusu kooperanta.

Godine 2003.g. donesena je tzv. Antigua konvencija s kojom IATTC dobiva na

pravnoj snazi te se donose razni propisi glede ulovnih kvota, ribolova i uzgoja tune. Područje

nadležnosti ove organizacije je Tihi ocean omeđen obalama Sjeverne, Srednje i Južne

Amerike i 150° zapadne geografske dužine. Područje uzgoja unutar područja nadležnosti

IATTC-a su većinom uz sjeverne obale poluotoka Baja California. Postoji baza unutar

Komisije u kojoj se trenutno nalaze šezdesetak registriranih tunolovaca plivaričara i

tridesetak brodova tegljača. IATTC surađuje s Američkom nacionalnom upravom za

atmosferu i oceane (NOAA) koja zapošljava nezavisna udruženja sa ciljem pomoći i bolje

učinkovitosti. Članice organizacije su dužne primjenjivati sve donesene propise. Tunolovci

i uzgajališta unutar područja nadležnosti su dužni: izvještavati o ulovu i korištenim alatima,

primjenjivati stereoskopske kamere, omogućiti nadzor promatrača, držati se propisanih

kvota itd.

Na zapadnoj strani Tihog oceana za operacije ribolova i uzgoja pacifičke plavoperajne

tune nadležna je Komisija za ribarstvo u zapadnom i srednjem Pacifiku (WCPFC).

Organizacija je osnovana 2004.g., a sa radom počela 2005. godine. Osnovana je sa svrhom

očuvanja i zaštite tuna i drugih visokomigratornih vrsta riba u Zapadnom i Srednjem Tihom

oceanu. Sjedište se nalazi na otoku Pohnpei (Mikronezija). Trenutno ima 32 punopravne

članice i 9 članica u statusu kooperanta. U području nadležnosti WCPFC-a najveći se udio

uzgoja tune odvija u teritorijalnim vodama Japana, u kojima su o početka 2014. registrirana

68

147 uzgajališta[87]. Osim propisanih ulovnih kvota, organizacija je uvela ograničenje koliko

se tona tune smije uloviti u juvenilnom stadiju pa je kvota sa 8015 tona reducirana na 4007

tona. Juvenilni primjerci (tune do 3 godine starosti) čine 70% stoka pa bi trebaju biti pod

posebnom zaštitom jer nemaju reprodukcijsku sposobnost. Procjena organizacije je da su

2014. g. u Zapadnom i Srednjem Tihom oceanu djelovali 305 tunolovca plivaričara, što je

za 10 % više nego u 2012.g. To povećanje je rezultat smanjene kvote u području ICCAT-a,

tj. nastalim praznim prostorom na tržištu tune.

Područje nadležnosti WCPFC-a se preklapa sa drugim organizacijama poput CCSBT-

a i IATTC-a, s kojima se PODACI prikupljeni od ribara i znanstvenika u zajedničkom

području izmjenjuju i uspoređuju. Organizacija primjenjuje razna ograničenja kako bi se

stokovi mogli oporaviti od višegodišnjeg prelova. Neka ograničenja se očituju u: veličini

jedinke, ribolovnom naporu, ulovnim kvotama, ograničenjima u geografskom smislu i

upotrebi naprava za okupljanje ribe. Godine 2013. ulovna kvota za Japan je smanjena na 6

800 tona što je za 15% manje nego u periodu između 2002. i 2005. godine. Mnoge

organizacije za zaštitu flore i faune, posebice članice Konvencije o međunarodnoj trgovini

ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES), koje tvrde da bi se kvote trebale za dodatnih

10% jer su stokovi i dalje u opadanju[88].

69

6 MEĐUNARODNO TRŽIŠTE UZGOJENE TUNE

Tuna se kao namirnica koristila stotinama godina i oduvijek je predmet razmjene ili

kupoprodaje. Kako je tržište tune veoma kompleksno s obzirom na više vrsta koje su u

opticaju u ovo poglavlje će biti fokusirano na trgovinu uzgojene plavoperajne tune.

6.1 PROIZVODI OD TUNE – SUSHI I SASHIMI

U ribolovu, uzgoju pa i trgovanju tunom ključan je faktor svojstvo krajnjeg proizvoda.

Njime su određeni postupci u proizvodnom procesu, vrijednost produkta kao i tržište na koje

će se plasirati. Uzgojena tuna je zbog svojih karakteristika i proizvodnih troškova predviđena

za sushi i sashimi tržište. Npr. proizvodni troškovi uzgajališta u Španjolskoj iznose 8 do 9

€/kg tune (uključujući naknade za ulov, tegljenje, hranu, radnu snagu i sl.), pa se sa

otkupnom cijenom za proizvodnju konzervirane tune (1-2 €/kg) ne pokrivaju ni osnovni

troškovi. Tržište konzerviranih proizvoda bila bi jednostavno neisplativa varijanta za izvoz

uzgojene tune.

Sushi i sashimi, kao krajnji proizvod, čine preko 95% tržišta uzgojene tune, pa se mogu

sagledavati kao poseban segment čija popularnost raste. Tržište ovih specijaliteta se

najvećim dijelom nalazi u Japanu iako je zamjetan porast u potražnji primijećen u SAD-u,

Europi i Kini.

Sashimi je jelo od sirovog mesa koje se konzumira sa umakom od povrća poput

đumbira, hrena ili rotkvice. Do 1950-tih za pripremu sashimija poglavito se koristilo crveno

meso tune sa leđnog dijela (jap. sekami i senaka). Posljednjih desetljeća, utjecajem medija,

ukus potrošača se promijenio te su se počeli preferirati masniji, svjetliji dijelovi tune na

trbušnoj strani tijela (jap. kama-toro i o-toro). Najcjenjenije vrste su upravo tune koje

predmet ovoga rada: atlantska, južna i pacifička plavoperajna tuna. Do kraja 1980-tih, za

potrebe sashimi tržišta bile su dovoljne divlje populacije. Tijekom godina, posljedicom

prelova smanjila se veličina jedinki, a time i postotak masti u tijelu tune koji diktira prodajnu

cijenu. Zbog potražnje za što masnijim mesom, ribolovci su počeli uzgajati ove vrsta tuna te

ih hraniti masnijom hranom kako bi se ostvarile specifične potrebe tržišta.

Sushi je jelo slično sashimiju ali se pri konzumaciji obavezno servira sa rižom, a

kombinira može se kombinirati s algama i sojinim umakom. Za sirovinu se mogu koristiti

različite vrste riba ili rakova, ali kao i kod sashimija najcjenjenije je meso tune s visokim

postotkom masti. Sushi tržište nije ograničeno isključivo na tunino meso što je pozitivan

pokazatelj u okretanju potražnje prema alternativnim morskim plodovima koje nisu

70

ugrožene. S druge strane priprema sashimija zahtjeva gotovo pa isključivo tunino meso. Do

1990-tih, sashimi se praktički konzumirao jedino u Japanu za čiju se pripremu koristila

svježa tuna iz domaćeg ulova (uključujući i duboko smrznutu ali prodavanu kao svježu).

Kvaliteta i cijena, osim o postotku masti, ovisi o postupcima izlova i pripreme za tržište kojih

se uzgajivači moraju striktno pridržavati (navedeno u poglavlju 2.5). Čak i malo odstupanje

od procedure može višestruko spustiti cijenu mesa. Uzgajivači koji tunu uzgajaju ili tove

gotovo svu izlovljenu količinu šalju na sushi i sashimi tržište, koje im jedino može pokriti

troškove proizvodnje.

Za potrebe ovog tržišta posebno se očituje dobrobiti tova kao uzgojne tehnike. Dok je

samo oko 30% tijela divlje tune vrhunske kvalitete, dotle tovljena tuna gotovo u cijelosti

zadovoljava najviše sashimi standarde [1,p.161]. Meso većinom dolazi do restorana u

zamrznutom stanju (-40°C ili niže), a potom se odleđuje i reže na filete. Za pripremu sushija

režu se manji komadi te se mogu omotavaju algama.

Zbog zdravstvenih prednosti ribljih proizvoda i globalizacije na tržištu hrane,

konzumacija sushi i sashimi proizvodi se raširila po Europi i Sjedinjenim Američkim

Državama. Teško je procijeniti godišnju potrošnju ovih proizvoda, ali sudeći prema broju

japanskih restorana i količini posluživanja procjenjuje se da je potrošnja sushija i sashimija

u Europi između 7 000 i 10 000 tona/godina. U SAD-u je zbog većeg broja stanovnika i bolje

kulturne povezanosti sa Japanom ta količina procijenjena na cca. 20 000 tona

godišnje[89,p.71].

Slika 26. Sushi i Sashimi (lijevo). Dijelovi tune prema kvaliteti (desno).

(Izvor: http://otoro.com/)

71

6.2 JAPANSKO TRŽIŠTE

Japansko tržište zauzima najveći postotak uvoza plavoperajne tune (jap. maguro). Kao

glavni proizvod se konzumiraju sashimi i sushi specijaliteti, za koje se koriste fileti tuna.

U Japanu, konzumacija sashimija je imala velike fluktuacije tijekom vremena. Od

1980-tih, kada su se za pripremu koristila divlja tune do danas kada su divlji resursi

ograničeni i koristi se tuna iz uzgoja. Ipak, na godišnjoj bazi, obrazac potražnje je ustaljen

sa tri vršna perioda: Zlatni tjedan u svibnju, Bon festival sredinom srpnja te Novogodišnji

blagdani. Tada se najviše troše skupocjeniji komadi tune u restoranima diljem Japana. U

ovim periodima je zamjetno povećanje potražnje uzgojene plavoperajne tune koja svojoj

kvalitetom slovi kao najkvalitetniji proizvod. Prednosti uzgoja se najviše očituju kod

novogodišnjih blagdana kad je moguće zadovoljiti povećanu potražnju iako su ulovljene

količine divljih tuna na nedovoljnoj razini.

Konzumacija tuninih proizvoda u Japanu, u prvom redu svježe i smrznute tune je

narasla sa 132 400 tona u 1960.g. na 692 900 tona u 2002. godini. U proteklom desetljeću,

prosječna konzumirana količina svih vrsta tuna se kretala oko 700 000 tona. Zato se za Japan

može reći da je najveći konzument tune u Svijetu. Tijekom zadnjih desetljeća domaći ulov

tune nije mogao pokriti potražnju pa su se pomoću smanjenih carinskih potraživanja (3.5-

5% ukupne vrijednosti tereta), motivirali ribolovci i uzgajivači diljem svijeta u odabiru

Japana kao glavnog izvoznog odredišta.

Grafikon 4. Japanski uvoz svježe/ohlađene i smrznute tune u razdoblju

1895.g. - 2003.g.

(Izvor: FAO, 2003, 'World Tuna Markets', Globefish research programme, vol. 74., p.66)

72

Uzgojena tuna se najvećim dijelom nalazi u duboko-smrznutom ili svježem obliku.

Japanski uvoz tih proizvoda zadnjih desetljeća također je doživio stanoviti porast, sa 141

300 tona u 1985.g. na 399 600 tona u 2005.g. Gledajući samo duboko smrznute proizvode,

uvozna količina je narasla sa 125 100 tona u 1985.g. na 314 300 tona u 2003. godina.

Plavoperajne tune zauzimaju manji dio japanskog tržišta u odnosu na druge vrste (tuna

prugastih peraja, dugoperajna tuna, žutoperajna tuna itd.), ali su vjerojatno najznačajnije u

vidu novčane vrijednosti u odnosu na težinu. Uvoz atlantske i pacifičke plavoperajne tune

narastao je sa 3900 tona u 1985.g. (vrijednosti 6.4 milijarde jena) na 15 400 tona u 2003.g.

(vrijednosti 32.3 milijarde jena). U slučaju južne plavoperajne tune, koju su australski

uzgajivači počeli uvoziti početkom 1990-tih, porast u uvoznim količinama je bio još

značajniji. U 1993. uvozna količina je iznosila 800 tona, a do 2002. godine je narasla na 10

800 tona, vrijednosti 25 milijarde japanskih jena.

Početak devedesetih godina prošlog stoljeća obilježava izvoz uzgojene tune sa

mediteranskih i australskih uzgajališta koji su svoje proizvode uglavnom plasirali na

japansko tržište. Procjenjuje se da je u periodu 1997.g.-2002.g. izvozna količina uzgojene

atlantske plavoperajne tune iz Mediterana prema Japanu porasla sa zanemarive vrijednosti

na 70 posto ukupnog izvoza ove vrste tune iz mediteranskih uzgajališta.

Kako je već prije navedeno, zadnjih nekoliko desetljeća japanski su kupci počeli

cijeniti masnije dijelove plavoperajne tune kao najkvalitetnije sirovine za pripremu

delikatesnih jela. Kao i svi vrhunski proizvodi nisu predviđeni za široke mase nego se

pojavljuju u ograničenim količinama i visokom cijenom te predstavljaju hranu za mušterije

veće platežne moći. Zato se za sashimi niže kvalitete koriste druge vrste tuna koje dominiraju

postotkom uvoza i konzumacije. Npr. u 2007.godini najkvalitetniji primjerci sashimi

sirovina tj. plavoperajne tune su činile 13% tržišta, dok su tune niže kvalitete činile većinu:

velikooka tuna (34%), tuna prugastih peraja (21%), žutoperajna tuna (19%), albacore

tuna(9%) i ostale (6%).

Iako su skuplji proizvod, uvoz uzgojene plavoperajne tune (atlantske, južne i

pacifičke) bilježi rast. Između 2001.g. i 2007.g. japanski uvoz uzgojenih vrsta se bio

udvostručio, sa 15 000 na 34 000 tona. Domaća proizvodnja pacifičke plavoperajne tune je

također na visokom stupnju, ali ni sa 67 registriranih uzgajališta i proizvodnjom od 9 200

tona u 2010.g. nije uspjela pokriti zahtjeve tržišta. Zbog sve većih ograničenja i pojačanog

nadzora ribolova, japanske tvrtke ulažu značajna sredstva u marikulturu ovih vrsta. Osim na

domaćem terenu Japanci su veliki pokretači uzgoja tune i u inozemstvu.

73

Kretanje japanskog tržišta 2009.g. - 2014.g.

Japansko tržište u ovom razdoblju je doživjelo više oscilacija pa će se posebno opisati.

Prvom kvartalu 2009.g. prodaja sushija i sashimija u restoranima je pala za 18 posto

ali je uvoz smrznutih proizvoda povećan za 7.5% što dokazuje utjecaj ekonomske krize i

prakticiranje jeftinije varijante konzumacije tune u kućnoj pripremi. Pošto je reduciran broj

brodova manja je potrošnja ulovne tune ali povećan uvoz uzgojene. U Zlatnom tjednu

2009.g. se više koristila meksička tuna nego mediteranska zbog manje cijene. Pojava gripe

H1N1 uzrokuje pad konzumacije tune u restoranima za 3%, zbog manjeg kretanja ljudi.

Krajem 2009.g. država Monako predlaže uvrštavanje plavoperajne tune na CITES-ov popis,

što bi dovelo do zabrane međunarodne trgovine ovom vrstom tune. Iz tog razloga, japanski

trgovci nakupljaju velike količine smrznute tune u skladištima kako ne bi došlo do kraha

tržišta u slučaju implementacije tog prijedloga.

U 2010. godini dolazi do povećanog uvoza uzgojene tune iz Meksika, Sredozemlja i

Australije, iz više razloga: opadanje prodaje sashimi tune u SAD-u, porast vrijednosti jena,

oporavljanje japanske ekonomije i odbacivanje prijedloga o uvrštavanju plavoperajne tune

na popis CITES-a. Proizvodnja domaće uzgojene tune bilježi rast, sa 5 000 tona na 7 000

tona u odnosu na prijašnju godinu. Zamjetan je udio tune uzgojene umjetnim mrijestom u

kojeg se ulaže značajna sredstva zbog spoznaje da su inozemni resursi pod ograničenjima.

2011. godinu obilježava snižavanje cijena sashimi tune u supermarketima zbog slabe

potrošnje i fokusa na crveno meso niže kvalitete. Do snižavanja cijena dovela je velika

neiskorištena količina tune koja je spremana za rezervu u slučaju da je plavoperajna tuna

uvrštena na popis CITES-a. Domaća proizvodnja je opala zbog potresa i tsunamija u ožujku

2011.g., pa se povećao uvoz uzgojene tune iz Malte i Hrvatske, a opao iz drugih zemalja

Mediterana. Tijekom trećeg tromjesečja 2011.g. pojavila se velika potražnja sashimi tune,

ali uvoz iz Mediterana i Meksika bilježi pad od 20-30%, što se nadomješteno domaćom

proizvodnjom.

Početak 2012. godine obilježava pad uvoza svježe i smrznute tune za 20%, tj. na

111941 tona, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Cijena domaće tune je porasla za

20-25% uslijed smanjene proizvodnje zbog štete uzrokovane tajfunom. U lipnju 2012.

potrošnja sirove tune bilježi uzastopni pad koji se odvija nekoliko godina. Potrošnja

plavoperajne tune je opala za 12% od lipnja 2011. do lipnja 2012.godine.

U 2013. godini povećava se uvoz meksičke uzgojene tune, posebice u vrijeme

Proljetnog festivala, kada se tune uvoze avionima po rati od 150 komada na dan. Pošto tržište

ima veće oscilacije, trgovci preferiraju uvoz smrznute tune koja se može skladištiti do jedne

74

godine, bez značajnog opadanja kvalitete. U periodu rujan 2012.- rujan 2013.g. Tsukiji

tržnica bilježi pad uvoza tune za 5 %, ali povećanje cijene po kilogramu za 12%.

U prvoj polovici 2014. uvoz uzgojene tune iz Mediterana, Meksika i Australije je

povećan u odnosu na prethodnu godinu. Promatrajući period 2004. – 2013.g. Japan je

smanjio uvoz svježe/ohlađene tune za 52%, zbog mijenjanja navika kod mlađih potrošača i

većeg korištenja smrznutih proizvoda. Uvoz iz uzgojene južne plavoperajne tune iz

Australije skoro u potpunosti se izvozi u Japan (85% duboko smrznuto, 15%

svježe/ohlađeno). U periodu siječanj 2014.- rujan 2014. godine zabilježen je rast uvoza

smrznute tune od 2.73% (168 204 tone), a pad skuplje svježe/ohlađene tune. U prvih devet

mjeseci 2014.g., uvoz svježe tune je bio najniži u posljednjih deset godina[90].

Japanske tržnice tune

Najpoznatija japanska tržnica plavoperajne tune je veletržnica Tsukiji i nalazi se u

Tokiju. Dnevni promet ribe je oko 2 400 tona, vrijednosti cca. 20 milijuna USD.

Najpoznatije su novogodišnje aukcije na kojima se licitira za prvu tunu na prodaji u novog

kalendarskoj godini. Cijene tih tuna su pretjerane ali značajno podižu publicitet pa se time

služe lanci proizvodnje sushija i sashimija kao marketinški potez za privlačenje mušterija

kroz narednu godinu. U 2001.g., 202 kg teška tuna prodana je za 173 600 američkih dolara,

što je oko 800$/kg. U 2013.g. zabilježena je rekordna cijena na novogodišnjoj Tsukiji

aukciji. Tuna teška 223 kg prodana je za 1.76 milijuna dolara (155.4 milijuna jena). Da bi se

isplatila navedena kupnja, cijena porcije sushija ili sashimija, morala bi biti minimalno 350

dolara, dok se u stvarnosti kreće oko 20 dolara po komadu.

Slika 27. Tsukiji veletržnica: Prva prodana tuna u 2013. godini vrijedna

1.76 milijuna dolara (lijevo). Procjena kvalitete tune prije aukcije (desno).

(Izvor: http://avaxnews.net/touching/Daily_Life_At_Japans_Tsukiji_Market.html)

75

Sljedeće godine je prva novogodišnja tuna (teška 230 kg) prodana za zamjetno manju

cijenu - 70 000 dolara, što pokazuje spremnost vlasnika sashimi lanaca restorana na plaćanje

velike cijene marketinga[91].

Kupoprodaja tune namijenjene sashimiju tradicionalno se odvijala na Tsukiji tržnici,

a roba je većinom bila u svježem/ohlađenom obliku. Razvitkom tehnologije smrzavanja,

roba najčešće dolazi u hladnjačama na temperaturi od -60°C. Cijena tune se određuje prema

više kriterija: težini, boji, teksturi i postotku masti, te često se uzima uzorak sa repa pa

ispituje vizualno i taktilno.

Osim lakšeg rukovanja i dužeg roka trajanja, razvitak tehnologije dubokog smrzavanja

je skrenuo prodaju plavoperajne tune sa tradicionalnih veletržnica alternativnim pravcima

prodaje i serviranja sushija/sashimija poput supermarketa i velikih maloprodajnih lanci.

Razlike u prodajnoj cijeni na tržišnim aukcijama i prodaji maloprodajnim lancima su

signifikantne. Npr. tuna prodana za 1 200 jena/kg na aukciji, može se prodati trgovcu na

malo za 3 000 jena po kilogramu. Doduše, kod aukcijske prodaje se radi o cijeloj ribi

očišćenih iznutrica, a kod prodaje na malo radi se o sashimi filetima, pa cijene nisu za

direktno uspoređivanje[91].

Ipak, danas se većina smrznute tune vrhunske kvalitete (plavoperajna i velikooka

tuna), koja čini oko 20% ukupnog tržišta tune u Japanu, prodaje na veleprodajnima tržnica

ribe (80% Tsukiji, 20% Sapporo i ostale tržnice), pod pokroviteljstvom manjeg broja

veleprodajnih tvrtki. U 2006.g. četiri tvrtke su pokrivale 65% tržišta: Toyo Reizo

(Mitsubishi), Try, Itochu Fresh i Maruco. Svježa odnosno ohlađena tuna, većinom se prodaje

na aukcijama, bez posredovanja veleprodajnih poduzeća[92,p.271,310].

Budućnost japanskog tržišta, na koje se izvozi većina uzgojene tune je teško

predvidjeti. Mogući razvoji japanskog tržišta uzgojene tune će biti: daljnja ograničenja u

ribolovu i trgovini divljih resursa, ulaganje u održivost uzgoja odnosno uzgoja temeljenog

na umjetnom mrijestu i otvaranje tržišta prema jeftinijim varijantama poput velikooke i

žutoperajne tune.

6.3 MEDITERAN

U Mediteranu se do 1990-tih atlantska plavoperajna tuna izlovljavala stajaćim

mrežama tunarama te je predstavljala hranu za niže slojeve stanovništva. Masniji dijelovi

ribe (jap. toro) koji se danas koriste za pripremu sashimija često su se koristili kao hrana

kućnim ljubimcima. Tijekom 1970.-tih i 1980.-tih godina u Japanu tuna počinje uživati

76

veliku popularnost, a posebno njeni masniji dijelovi. U relativno kratkom vremenu

vrijednost tune se povećala za 10 000%.

Posljedicom povećane potražnje uzgoj tune u Mediteranu počeo je 1990.g. u Ceuti

(sjeverna Afrika) gdje su se tune lovile tunarama i stavljala u kaveze. Sredinom 1990-tih

počinje se koristiti plivarica za nabavu nasadnog materijala i dolazi do porasta proizvodnje

i povećanje broja uzgajališta. Prekomjerni izlov i variranje cijena na tržištu tijekom godine

naveli su ribolovce da se okrenu uzgoju i udovolje zahtjevima tržišta povećavajući postotak

masti u mesu. Osim specifičnih zahtjeva mesa, cijena i potrebne količine na japanskom

tržištu variraju tijekom godine. Cijeli proces nabave nasadnog materijala i uzgoja u

Sredozemlju se prilagodio japanskim običajima, tj. blagdanskim razdobljima u godini kada

je potrošnja tuninih proizvoda najveća. Tuna se počela izlovljavati u proljetnim i ljetnih

mjesecima bazirajući se na razdobljima mrijestu te se uzgajati u kavezima 6-7 mjeseci kako

bi se izlovila u mjesecima kada je cijena na japanskom tržištu najviša.

U zadnjem desetljeću 20. stoljeća tune su se izvozile zrakoplovnim prijevozom

većinom u svježem (ohlađenom) stanju. Prodajna cijena se tada kretala do 43 €/kg tune.

Tijekom godina počinje se koristiti metoda dubokog zaleđivanja koja je jeftinija i

jednostavnija, ali donosi manji profit. Ako je tuna u svježem stanju, prijevoz se obavlja

zračnim putem te od ulova do dostavljanju kupcu ne smije proći više od 48 sati. Cijena ovih

dvaju proizvoda je zato znatno različita. Cijena svježe tune se kreće između 25-43 €/kg dok

je cijena zamrznute između 12-21 €/kg. Iako se cijena svježeg proizvoda čini bolja, zarada

uzgajivača se umanjuje za carinske pristojbe, naknade aukcija, troškove prijevoza i sl., pošto

je dogovoreno da prodavatelj plaća ova davanja. Najveći nedostatak svježe tune je

zahtjevnost prijevoza jer zbog manje logističke prepreke može doći do drastičnog opadanja

kvalitete. Od 2005.g. zamrznuta tuna preuzima veći dio (85 do 90 %) ukupne količine

izvoza, dok se manji dio (10-15%) izvozi u svježem stanju. Krećući se uzlaznom putanjom

u zadnjem desetljeću 20.st., svjetski promet uzgojenom tunom u 2000.g. dosegao je 20 000

tona, od kojih je otprilike pola bilo iz mediteranskih uzgajališta. U sljedećih 5 godina taj se

iznos utrostručio, a između 2005.g. i 2008.g. je dodatno narastao za dvostruko. Sve do 2007.

godine gotovo sav izvoz atlantske plavoperajne tune je bio upućen na japansko tržište.

U prvom kvartalu 2006.g. cijena tuninog mesa u japanskim jenima je porasla dok je

cijena u eurima ostala ista ili stagnirala. U svakom slučaju, europski uzgajivači nisu mogli

ostvariti dobit iako je vrijednost tune porasla na japanskom tržištu.

77

Grafikon 5. Prikaz vrijednosti i količine uzgojene tune u mediteranskim

uzgajalištima (1996.g. - 2007.g.)

(Izvor: Longo, S. 2011, 'Global sushi: The political economy of the Mediterranean bluefin tuna fishery in the

modern era', American Sociological Association, vol. 27., no. 2, p. 416)

Pojavom svjetske krize, porasle su cijene proizvodnje (hrana za tune, radna snaga,

gorivo) te porastom eura, sredozemni uzgajivači poput Italije i Španjolske su ostvarivali

veoma mali ili nikakav dobitak na japanskom tržištu. U isto vrijeme, Meksiko počinje

proizvoditi uzgojenu tunu sa manjim proizvodnim troškovima te postaje velika konkurencija

europskim uzgajivačima na japanskom tržištu. Kao rezultat toga, oko 5-10% mediteranske

uzgojene tune u 2008.g. počinje se prodavati na europskom tržištu (UK, Francuska, Irska

itd.). Atlantska tuna uzgojena u ostalim zemljama Mediterana poput Hrvatske, Malte, Tunisa

i Turske su se nastavile izvoziti u Japan sa izvjesnom zaradom zbog manjih troškova

proizvodnje u odnosu na Španjolsku i Italiju. Veliku konkurenciju sredozemnoj produkciji

uzgojene tune stvorili su australski uzgajivači koji su zbog pada australskog dolara u odnosu

na japanski jen nametnuli nižu cijenu jednako vrijedne južne plavoperajne tune. Iz tablice 5

se može primijetiti promjena u broju uzgajališta i uzgojnih kapaciteta. Kriza nastala 2007.

godine natjerala je uzgajališta sa slabijim financijskih rezervama na prekid proizvodnje. Broj

uzgajališta se u periodu između 2008.-2014.g. smanjen za 25%. U istom periodu, uzgojna

kvota odnosno kapacitet koji svaka država može ostvariti godišnje je ostao približno isti,

točnije smanjen je za 2%, što je pružilo jačim uzgajalištima mogućnost širenja proizvodnih

kapaciteta nakon odlaska slabije konkurencije sa tržišta. Iz tablice se također može zaključiti

da je Španjolska najveći proizvođač pa time i izvoznik tuna u Sredozemlju, a prate je Italija

i Malta.

78

Tablica 5. Broj uzgajališta i uzgojni kapaciteti u državama

Mediterana u 2008. i 2014. godini

Broj registriranih uzgajališta Uzgojni kapacitet (u tonama)

Država 2008. godina 2014. godina 2008. godina 2014. godina

Hrvatska 11 4 7880 7880

Cipar 3 3 3000 3000

Španjolska 14 10 11852 11852

Italija 15 14 11500 12600

Malta 8 8 11150 12300

Libija 1 1 1000 1000

Maroko 1 1 300 400

Tunis 4 5 2400 1690

Turska 13 6 8960 6140

Ukupno 70 52 58042 56862

(Izradio student prema: 'ICCAT Record of BFT Farming Facilities', 2014, online:

https://www.iccat.int/en/ffb.asp)

Mediteransko tržište uzgojene tune koje je skoro u potpunosti usmjereno izvozu i usko

povezano sa japanskim tržištem koje ima silazne i uzlazne fluktuacije. U budućnosti

mediteranskog tržišta se mogu očekivati veće promjene zbog očekivanog postroženja

zaštitnih i nadzornih mjera nad ribolovom. Kako je stanje stokova veoma nisko, a velik

utjecaj predstavljaju ilegalni i neprijavljeni ulov, očekuje se i daljnje smanjenje. Velik korak

prema održivom snabdijevanju tržišta tune je korištenje metode umjetnog mrijesta kao izvor

nasadnog materijala. Iako su te količine za sada zanemarive u budućnosti se očekuje bolja

kooperacija mediteranskih zemalja i veće količine umjetno uzgojene tune.

6.4 OSTALA MEĐUNARODNA TRŽIŠTA UZGOJENE TUNE

Osim na japanskom tržištu, iako u manjoj mjeri, uzgojnom tunom se trguje na drugim

međunarodnim tržištima poput: Sjedinjenih Američkih Država, Europske unije, Kine,

Meksika itd.

SAD je drugi najveći potrošač sashimija u svijetu, odmah poslije Japana, a odresci od

tune su također dobro prihvaćen proizvod. Međutim, upozorenja o djelovanju metil-žive na

ljudsko tijelo kao i luksuzni karakter sashimija su glavne prepreke prema većem širenju

sirovih proizvoda tune u Sjevernoj Americi.

79

Zemlje Europske zajednice pretežito konzumiraju tunu u obliku odrezaka i

konzerviranih proizvoda. Tržište za izravnu potrošnju, iako raste, ostaje ograničeno na

obalna područja gdje se pripremaju kao odresci ili na sushi restorane i specijalizirane

dijelove supermarketa u metropolitanskim središtima. Glavni razlozi male konzumacije

sushi i sashimi proizvoda (a time i uzgojene tune), leže u visokoj cijeni proizvoda i slaboj

tradiciji konzumiranja takvih jela u Europi. Najznačajnija europska tržišta su Španjolska i

Italija, a vrijednost uvoza proizvoda ribarstva niža je od vrijednosti izvoza upravo

zahvaljujući izvozu tune. Pored država članica Europske unije, na europskom kontinentu

zanimljiva je Rusija. Posljednjih desetljeća Rusija je doživjela ekonomski rast zbog

iskorištavanja resursa prirodnog plina i sirove nafte te su se pojavili potrošači veće platežne

moći. Upravo zbog visoke cijene sushi i sashimi tune te ruske tradicije konzumiranja ribljih

delikatesa (kavijar), Rusija bi mogla postati novo tržište ovih proizvoda.

U izvozu uzgojene južne plavoperajne tune prednjače australski uzgajivači. Izvoz

navedene vrste se kreće oko 10 000 tona godišnje, od kojeg je većina iz uzgoja. Zlatno doba

australskog izvoza plavoperajne tune je bila prva polovica 1990-tih, kada je otkupna cijena

bila 23 $/kg. Razvitkom metode dubokog smrzavanja i dolaskom atlantske plavoperajne tune

iz Mediterana na japansko tržište - cijena se postupno opadala. Danas se najviše australska

tuna izvozi u Japan, a prate ga SAD i Kina[93].

Kinezi tradicionalno nemaju razvijenu naviku konzumacije sirove ribe poput

sashimija, pa se umjesto plavoperajne tune više koriste žutoperajna ili tuna prugastih peraja.

Kako je kineska ekonomija doživjela ekonomski rast zadnjeg desetljeća, pojavili su se kupci

veće platežne moći sa željom za delikatesnim jelima sirove tune. Prema nekim procjenama,

u sljedećim godinama mogli bi se pojaviti 50 milijuna novih sushi konzumenata u Kini, koji

bi stvorili veliku potražnju za sashimi uzgojenom tunom. Navedena prognoza se čini velika

ali vrlo vjerojatna s obzirom da u Kini živi 1.35 milijarde ljudi, a u Japanu (kao glavnom

potrošaču uzgojene tune) 127,3 milijuna14. S druge strane, postoje bojazni društava za zaštitu

tune da bi navedena potražnja mogla izbrisati već smanjene divlje resurse plavoperajne tune

u svijetu[94].

Glavna tržišta uzgojene tune su Japan i SAD, a prati ih Zapadna i posebice Južna

Europa. Daljnja ograničenja glede ribolova i prometa tunom sa ciljem očuvanja atlantske,

pacifičke i južne plavoperajne tune istisnut će divlje ulovljenu tunu s tržišta u korist uzgojne.

Međutim, ulaganje u kvalitetu i održivost (bolje upravljanje otpadom, umjetni mrijest, hrana

14 broj stanovnika u 2013. godini, prema procjeni Svjetske banke.

80

i sl.) može rezultirati porast cijene u odnosu na trenutačnu vrijednost. Razvoj Kine kao

distributera i proizvođača sashimi tune treba uzeti u obzir, kao i razvoj tržišta jugoistočne

Azije izvan Japana.

U sljedećim godinama se može očekivati rast tržišta sushija i sashimija, ali i da ostane

na ovoj razini i dalje negativno djeluje na divlje stokove. Rješenje ovom problemu je

smanjenje konzumacije plavoperajne tune te implementacija održivih metoda poput

korištenja alternativnih neugroženih vrsta riba kao i poticanje umjetnog uzgoja.

81

7 UZGOJ TUNE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Plavoperajna tuna (Thunnus thynnus) je jedna od komercijalno najvažnijih vrsta riba

u Jadranu. Uzgoj tune je relativno mlada grana marikulture, ali u Hrvatskoj ima veliki

gospodarski značaj u ribarstvu.

7.1 POVIJESNI RAZVOJ TUNOLOVA I UZGOJA U RH

Lov tuna prakticirao se već u neolitiku na našoj obali. Nalazi kostiju atlantske

plavoperajne tune u najdonjim slojevima Markove špilje na Hvaru ukazuju da se

prapovijesni stanovnik otoka Hvara prehranjivao i tom velikom migratornom ribom za čiji

je ulov morao upotrebljavati kompliciranija tehnička sredstva (mrežu, harpun ili jači povraz).

Tada se vjerojatno malo znalo o migracijama tuna pa su ti ulovi bili slučajnog karaktera.

Najstarija metoda lova vjerojatno je lov strijelom ili harpunom, koju su hrvatski ribari

preuzeli od grčkih kolega[95,p.6-10].

Ostali alati se počinju koristiti mnogo kasnije poput tunare, noćnjare u dvije verzije:

kao mreže za zatvaranje i stajačice te velike mreže – šabakuni. Hrvatski ribari su bili

oduvijek povlašteni u odnosu na ribare sa zapadne strane Jadrana. Velike tune su zbog svojih

migracijskih navika rijetko pojavljivale na talijanskoj strani Jadranskog mora pa je u tim

vodama teško bilo vidjeti tunu težu od 20 kilograma15.

Lov tuna u Hrvatskoj je oduvijek temeljen za migracijskim navikama trofičkog

karaktera. Poznato je da nakon mrijesta uz obale sjeverne Afrike i Španjolske dolaze u Jadran

u potrazi za hranom i odmorom. Ta navika se iskorištavala na način da se tuna izlovljavala

pri dolasku u pliće vode i ulasku u zaljeve mrežama tunarama.

Od 11. do 18. st. tuna se lovila isključivo obalnim tunarama (samostojeće zamke

otvorenog tipa). Razdoblje između dva svjetska rata uvode se plivarice i motorizirani

brodovi tunolovci. Najveći protivnici su naravno bili ribari koji su lovili tunarama vidjevši

nadmoć plivarica nad svojim naprava. Protivljenje su pravdali kako lov plivaricom plaši ribu

i ometa je pri normalnim migracijama. Poslije 2. svj. rata glavnina tunolova se odvijala

unutar jugoslavenskih teritorijalnih voda. Jedina tvrtka koja se bavila tunolovom u

međunarodnim vodama je bila „Jugoatlantik“, koja je od 1969. do 1975. godine ukupno

izlovila 45 000 tona tune. Usprkos tome, tvrtka se ugasila i oceanski tunolov je prestao

postojati. Od pojave motornih tunolovaca broj tunara u hrvatskom dijelu Jadrana se

15 U Jadranu je najveći ulovljeni primjerak (Bakar,1885.) težio 336 kg.

82

smanjuje, a sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća tunare prestaju funkcionirati.

Tunolov plivaricama se dobro uklopio u nastojanje Jugoslavije da potiče ulov plave ribe jer

je bio sezonskog karaktera (ljeti), uglavnom kada su bili niski ulovi srdela i inćuna. Pod

utjecajem plivaričara tunolovaca i opadanjem tuninih stokova, povlačili su se ostali ribolovni

alati, kao što je šabakun16. Ipak, hrvatski ribari za to snose krivicu u veoma malim

razmjerima. Stvarni razlog je pretjerani izlov nekih europskih i čak prekooceanskih zemalja,

koje su u četrdesetak godina stokove plavoperajne tune sveli na desetinu izvorne

količine[96,p.21].

Slika 28. Tunara u Bakarskom zaljevu – nekada u funkciji, danas samo

turistička zanimljivost

(Izvor: http://www.katedra-bakarskoga-kraja.hr/stare-foto/)

Početkom 1990.-tih otkupna cijena tune, zbog smanjene divlje biomase i ulovnih kvota

nadležnih organizacija, trpi velike varijacije tijekom godine. Kako bi se izbjeglo prodavanje

po nižoj cijeni ribolovci počinju tunu uzgajati, povećavajući joj masu i količinu masti te

čekajući bolju otkupnu cijenu na tada rastućem japanskom tržištu.

Po uzoru na metode korištene u uzgoju južne plavoperajne tune, hrvatski emigranti iz

Australije odlučuju izvesti uzgoj atlantske plavoperajne tune u Jadranu. Nekolicina naših

iseljenika odlučila je svoj kapital uložiti u nas do tada nepoznatu granu marikulture, uzgoj

tune u kavezima. S početnim kapitalom od dva milijuna australskih dolara te još pet milijuna

dolara utrošenih u kupnju kaveza, tunolovca i izgradnju kopnene infrastrukture, krajem

1995. godine osnovana je „Kali tuna“, tvrtka u ovom dijelu Mediterana u kojoj je počeo

uzgoj tune. Prvi uzgoj atlantske plavoperajne tune, ulovljene mrežom plivaricom je obavljen

tijekom 1996. godine. To je bio prvi uspješan pokušaj uzgoja tune u našem ribarstvu, ali i na

16 ili migavica – mreža potegača koja se vuče sa obale

83

čitavoj sjevernoj hemisferi, ako se zasebno promatra uzgoj tune ulovljene pomoću plivarice.

Naime, u Španjolskoj je već 1992. godine obavljen prvi uspješan uzgoj tune, ali se bazirao

na tuna ulovljenim u stajaće klopke-tunare[93,97]. Te prve godine uzgojili su i na japansko

tržište plasirali prvih 39 tona tuna. Tuna je prvenstveno namijenjena specifičnom japanskom

sushi i sashimi tržištu. Primjerom Kali tune krenulo je još nekoliko tvrtki koje su se počele

baviti uzgojem tuna.

Godine 2002.g. uzgoj tune u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina zaustavio se u

okvirima šest tunouzgajivača. Od toga četiri tunouzgajivača je na području Zadarske

županije (Kali tuna, Jadran tuna, Marituna i Adriatic tuna). Na području Splitsko –

dalmatinske županije prisutna su dva tunouzgajivača: Brač tuna i Drvenik tuna. Tijekom

godina, posebice zbog svjetske krize nastale 2007.g. - 2008.godine, propadaju tri uzgajališta

(Drvenik tuna, Zadar tuna i Marituna) koje preuzima Kali-tuna i otvara se jedno novo –

Pelagos-net farma.

7.2 POSEBNOSTI UZGOJA U RH

Pošto je hrvatsko teritorijalno more unutar Atlantskog oceana u nas se može uzgajati

samo atlantska plavoperajna tuna (Thunnus thynnus). Budući da je Jadran bogat sitnom

plavom ribom, poput srdele i inćuna, tuna dolazi isključivo radi hranjenja, nakon mrijesta u

južnijim dijelovima Mediterana.

Sezona izlova tune započinje u svibnju i traje dok se ne izlovi dopuštena količina

dozvoljena propisanom kvotom za svaku pojedinu godinu. Naši tunolovci najčešće love u

blizini Jabuke, gdje ima dosta sitne plave ribe kojom se tuna hrani. Nakon što je uhvaćena u

ribarske mreže na otvorenom moru, tuna se prebacuje u transportne kaveze koji se uz pomoć

broda tegljača vuku do stajaćih, usidrenih kaveza. U vodama istočnog Atlantika i

Sredozemlja, lovi se tuna individualne mase veće od 30 kg. U tom slučaju radi se o tovu,

koji traje između 6 do 10 mjeseci. U Hrvatskoj je minimalna veličina smanjena na 8 kg, pri

čemu se radi o uzgoju nedoraslih jedinki do spolne zrelosti. U Jadranskom moru je specifična

situacija jer Jadransko more nije mjesto mrijesta tune, već mjesto na koje se mlađe jedinke

dolaze hraniti. Zbog toga je u Jadranu teško naći veće, spolno zrele jedinke pa su predmet

ribolova uglavnom manji primjerci. Iako hrvatski brodovi mogu loviti nedoraslu tunu,

zakonski su je obavezni prehranjivati dok ne dostigne prosječnu težinu od minimalno 30 kg.

Pozitivna strana uzgoja od ranijih stadija je što se u ulovnoj kvoti može uloviti više jedinki

84

te se može stvoriti veća biomasa i izvozna količina, ali negativna strana je što proces traje

duže od tova i iziskuje veću potrošnju hrane i ostalih resursa.

U Sredozemlju hrvatski i baskijski ribari jedini imaju privilegij loviti tune teške već

osam kilograma, i to isključivo za uzgoj, dok ostale ribolovne flote smiju loviti primjerke

konzumne teške od 30 kilograma na više. Da bi nedorasla tuna od osam kilograma dosegla

najmanje 30 kg, trebaju joj dvije i pol godine.

Iako je Jadransko more bogato sitnom plavom ribom, kapacitet hrvatske ribolovne

flote za ulov sitne plave ribe, nedovoljan je da bi namirio sve domaće potrebe. Tako i šest

hrvatskih uzgajivača svoju tunu hrane najčešće uvoznom srdelom i haringom iz Sjevernog

mora. Osim haringe i srdele tuna za hranjenje se koriste atlantska lokarda, inćun, pješčana

jeguljica.

Osim uvoza hrane za tunu, hrvatski uzgajivači su, zbog premalih kvota, prisiljeni

uvoziti nasadni materijal kako bi bolje iskoristili uzgojni kapacitet. Npr. prema Državnom

zavodu za statistiku, u 2006. godini hrvatski uzgajivači su uvezli 1 528 tona tune iz

Francuske, Italije i Libije pošto ribari iz navedenih zemalja imaju veću ulovnu kvotu od

uzgojnih mogućnosti. U slučaju nasadnog materijala iz drugih država u pravilu se radi o

većim jedinkama koje prolaze proces tova u trajanju par mjeseci te se izvoze na japansko

tržište.

U vremenu pisanja ovog rada, u Republici Hrvatskoj djeluju četiri tvrtke koje uzgoj

obavljaju u pučinskih bazenima na ukupno 14 lokacija. Najveća tvrtka, koja producira oko

80% uzgojene tune je Kali-tuna d.o.o. sa sjedištem na otoku Ugljanu. Posjeduje povlasticu

za 6 uzgajališta sa ukupno 34 kaveza. Kapacitet prema ICCAT-u iznosi 5030 tona, ali uslijed

ograničenih ulovnih kvota godišnja proizvodnja količina im je oko jedne trećine

maksimalnog kapaciteta (npr. 1317 tona u 2011. godini). Sa pridruženom tvrtkom Lubin

zapošljavaju oko 140 zaposlenika. Tvrtka je izvorno počela s uzgojem tune na Jadranu i

vodili su je hrvatski iseljenici iz Australije, ali 2005.g. prodana je internacionalnoj tvrtki

Umami. Godine 2015.g. Umami prodaje Kali-tunu japanskoj tvrtki J-trading koja se bavi

plasmanom tune na najveće svjetsko tržište – Japan. Osim uzgojem divlje tune, Kali-tuna se

(u sklopu SELFDOTT projekta) bavi projektima umjetnog mrijesta u kojima je između 2008.

i 2011. godine odvijao spontani mrijest tune u pučinskim kavezima. Iako danas još nije

zaživio uzgoj tune iz umjetnog mrijesta u Hrvatskoj, u budućnosti se može očekivati[98].

Ostale tvrtke su: Sardina d.o.o. iz Postire, Jadran tuna d.o.o. iz Biograda na moru te

Pelagos net farma d.o.o. iz Vrgade.

85

7.3 NACIONALNI PRAVNI PROPISI

Kao punopravna članica ICCAT-a Hrvatska je obavezna uvrstiti sve preporuke te

organizacije u svoju zakonsku regulativu koje se odnose na ribolov, uzgoj i trgovinu tune.

Djelatnost akvakulture na području RH uređuje se temeljem niza propisa. Ne postoji poseban

propis kojim se uređuje marikultura, već posebno poglavlje u okviru Zakona o morskom

ribarstvu [99]. Temeljem ovih zakona na snazi je i niz pravilnika i zakona koji uređuju

pojedina specifična pitanja uzgoja tune, kao što je izdavanje povlastica za uzgoj, polaganje

posebnog ispita za obavljanje uzgoja, utvrđivanje kriterija za smještaj uzgajališta u prostor,

postupak prikupljanja znanstvenih podataka, tržišni standardi i sl.

U Republici Hrvatskoj nasadni materijal za uzgoj u potpunosti se temelji na ribolovu

pa je to jedina mogućnost provođenja uzgoja tune, ali relativno ograničena. Ribolov tune je

dozvoljen plivaricom tunolovkom, te odmetom, panulom i plutajućim parangalom.

Korištenje plivarica tunolovka danas je dozvoljen u razdoblju od 26. svibnja do 24. lipnja.

Najznačajnije mjere ograničenja su ulovne kvote koje su tijekom godina mijenjane,

ovisno o studijama i izvješćima stanja stokova. Država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede,

ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR), jednom godišnje raspisuje ulovnu kvotu. Ukupna

državna kvota se dijeli na gospodarski i negospodarski ribolov. Plivarice tunolovke, koje

služe za nabavu nasadnog materijala, spadaju u kategoriju gospodarskog ribolova te, pored

udičarskih alata(odmet, panula i plutajući parangal), zauzimaju najveći udio kvote. Npr. u

2014.godini od ukupne kvote od 390.6 tona, gospodarski ribolov je zauzimao 374.5 t, a

plivarice tunolovke 367 tona. Kao što je prije spomenuto, samo u svrhu uzgoja je dozvoljeno

loviti tune veće od 8 kg odnosno najmanje dužine 75 cm.

Da bi se obavljao gospodarski ulov u svrhu uzgoja vlasnik tunolovca odnosno

uzgajališta mora dobiti od nadležnog Ministarstva tzv. povlasticu. Povlastica je dokument s

kojim ga Ministarstvo temeljem Pravilnika o povlastici za uzgoj ribe i drugih morskih

organizama (NN 76/11) ovlašćuje tunolovca odnosno uzgajalište za ribolov, uzgoj i trgovinu

tunom (prilog 2). Ulovna kvota se dodjeljuje za svaki brod iz ICCAT-ovog registra posebno.

Kvota po brodu se određuje prema količini ulova prethodnih godina te dužini. Maksimalne

ulovne količine se u pravilu ne prekoračuju jer se svaki ribolov zaustavlja malo prije

ispunjenja, računajući na slučajni ulov. U 2011. godini zabranjen je rekreacijski ribolov zbog

prekoračenja kvotu drugog ribolovnog alata – plivarice.

U slučaju da je ulovljena tuna prekoračila ulovnu kvotu, izdat će se naredba o

puštanju[100]. Navedeno povećanje je rezultat procjena stoka izvršeno od strane ICCAT-a

86

u kojem se navodi da se biomasa roditeljskog stoka atlantske plavoperajne tune popravlja.

Ipak Uprava ribarstva drži da bi realna kvota za Hrvatsku mogla iznositi 1500 t. Predviđene

kvote za 2016. i 2017. godinu su 539, odnosno 630 tona[101].

Ako uzgajalište ima veće mogućnosti odnosno kapacitet nego što je pruženo ulovnom

kvotom, dopušteno je otkupiti tunu od ribolovca druge države, o čemu se prethodno mora

obavijestiti Ministarstvo.

Tablica 6. Ulovne kvote i prijavljeni ulovu za razdoblje 1996. -2015.g.

Godina 1996. 1997. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Ulovna kvota za

plivaricu (tone) 1360 1105 1190 1115 900 1050 1000 850

Prijavljeni ulov (tone) 1350 1110 997 1170 827 1021 1022 825

Godina 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

Ulovna kvota za

plivaricu (tone) 822 625 384,5 367 367 390,6 380,6 438,2

Prijavljeni ulov (tone) 834 619 388 * * * * *

*nedostupan podatak

(Izvor: izradio student prema izvodima Državnog zavoda za statistiku, online: http://www.dzs.hr/)

Sve operacije prebacivanja tune u kaveze mora biti snimljeno prethodno kalibriranom

stereoskopskom kamerom, a ukupan broj snimljene tune ne smije biti manji od 20% ukupne

količine prebačene tune. Snimka se zajedno sa BCD dokumentom šalje ICCAT-u.

Osim ulovnih kvota, značajna mjera uvedena implementacijom ICCAT-ovim

regulativa jesu Program regionalnih promatrača i primjena BCD dokumenata.

Hrvatske vlasti su morale 2008. godine implementirati regionalni program promatrača

(engl. Regional Observer Programme for Bluefin Tuna ROP-BFT) koji je uspostavljen

putem Višegodišnjeg plana oporavka tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru[102].

Osim obaveza navedenih u poglavlju 4.1., zadatak regionalnog promatrača je prikupljanje

uzoraka za Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR) u svrhu

provođenja znanstvenih aktivnosti. Prema iskustvima hrvatskih uzgajivača, suradnja između

posade tunolovca odnosno radnika uzgajališta te regionalnog promatrača dobro funkcionira

iako postoji jezična barijera. Zato je važno znanje barem engleskog jezika kako bi se radnici

sporazumjeli sa promatračem (koji mora biti iz države različite od broda koji vrši ribolov).

ICCAT-ov program regionalnih promatrača na uzgajalištima i ribarskim brodovima

provodi se na temelju: Odluke o provedbi ICCAT regionalnog programa promatrača na

87

uzgajalištima tuna (Thunnus thynnus) i Odluke o provedbi ICCAT regionalnog programa

promatrača na ribarskim plovilima koji obavljaju ribolov tuna (Thunnus thynnus). Program

regionalnih promatrača se provodi na svim tunolovcima neovisno o duljini. Ako se ribolov

ili neke od sljedećih operacija uzgoja provode bez nadzora promatrača MPRRR neće ovjeriti

BCD dokumente propisane Pravilnikom o ulovu, uzgoju i prometu tune (Thunnus

thynnus)[103].

U svrhu dodatnog nadzora ulova, uzgoja i prometa atlantske plavoperajne tune ICCAT

od 2008. godine uvodi obavezan formular koji prati ribu od ulova do tržišta, a naziva se BCD

dokument - Dokument ICCAT-a o ulovu plavoperajne tune (engl. ICCAT Bluefin Tuna

Catch Document) (Prilog 3). Prema preporuci ICCAT-a 08-12, te u skladu s pravima o

obavezama po međunarodnome pravu, zemlje izvoznice i zemlje uvoznice moraju poduzeti

nužne mjere i zabraniti domaći promet, iskrcaj, uvoz, izvoz, stavljanje u kaveze i prekrcaj

tune koju ne prate točni, potpuni i predviđeni dokumenti, odnosno BCD dokument[79,p.28].

Osim u gospodarske svrhe u RH se može obavljati rekreacijski ribolov. Dozvoljena

ulovljena količina je određena kvotama kao i za gospodarski ribolov. Ribolovac smije

obavljati rekreacijski ribolov tune samo uz posjedovanje dozvole za lov tuna. Te su dozvole

posebne i mogu trajati jedan (1) dan, tri (3) dana ili sedam (7) dana. Ako se kvota ispuni

prije završetka svaka ulovljena riba se mora pustiti u more prije vađenja na plovilo.

Implementacija ICCAT-ovih propisa u nacionalne pokazala je dobre rezultate.

Provedenim studijama zaključeno je da su stokovi tune oporavljaju. Zbog tih pozitivnih

promjena najavljeno je povećanje ulovnih ograničenja u narednim godinama što će

rezultirati većom proizvodnjom i boljim pozicioniranjem Republike Hrvatske na

međunarodnom tržištu tune.

7.3.1 Administrativni postupci izdavanja odobrenja za uzgoj tune

Izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti uzgoja riba i drugih morskih

organizama, uključujući tunu, sastoji se od nekoliko postupaka pred različitim birokratskim

tijelima. U cjelokupni postupak su uključeni: područna (regionalna) samouprava, Vlada RH,

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Prvi korak u postupku dobivanja odobrenja za obavljanje djelatnosti uzgoja je

registriranje pravne ili fizičke osobe za obavljanje djelatnosti akvakulture pri nadležnom

88

Trgovačkom sudu u slučaju pravne osobe ili pri nadležnom tijelu državne uprave u matičnoj

županiji u slučaju obrta u slučaju fizičke osobe.

Sljedeći je korak odabir lokacije za uzgoj uvidom u prostorno plansku dokumentaciju

pod nadležnošću regionalne (područne) samouprave (u daljnjem tekstu: županija) odnosno

Vlade RH, ako se predviđeno područje nalazi u nacionalnom parku ili posebnom rezervatu.

Ukoliko je potencijalno područje za uzgoj predviđeno prostornim planom, pokreće se

postupak dodjele koncesije, za što je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu. Lokacijska je

dozvola upravni akt koji izdaje nadležno upravno tijelo županije i koji se izdaje temeljem

Zakona o prostornom uređenju. Pri postupku izdavanja lokacijske dozvole potrebno je

priložiti idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom temeljem kojeg se tražena

dozvola izdaje i rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš i prihvatljivosti zahvata za

ekološku mrežu izdanih od strane Ministarstva za zaštitu okoliša i prirode.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode rješenjem odlučuje o potrebi provođenja

postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš prema kriterijima koji su propisani Zakonom o

zaštiti okoliša. Nadalje, ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (OPZEM), u

skladu s odredbama Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ 80/13), provodi se za zahvat

odnosno dijelove zahvata koji sam ili s drugim zahvatima može imati značajan negativan

utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže Natura 2000[104,p.10].

Nakon ishodovanja lokacijske dozvole županija ili Ministarstva pomorstva, prometa i

infrastrukture u ime Vlade RH, uz prethodnu suglasnost Ministarstva poljoprivrede,

započinje postupak dodjele koncesije. Po provedenom postupku župan, odnosno ministar u

ime Vlade RH, sa zainteresiranom strankom potpisuje Ugovor o koncesiji na pomorskom

dobru u maksimalnom trajanju do 20 godina. Važno je napomenuti da temeljem važeće

zakonske regulative ne postoji mogućnost produženja koncesije, već da je uzgajivač po

isteku koncesije prisiljen ući u ponovni natječajni postupak koji mu ne osigurava prednost u

dodjeli nove koncesije na istom uzgojnom području.

Prethodno opisani postupci prethode postupku pri Upravi ribarstva Ministarstva

poljoprivrede koja je nadležna za izdavanje povlastice za uzgoj riba i drugih morskih

organizama. Temeljem ugovora o koncesiji na pomorskom dobru i rješenja o utjecaju

zahvata na okoliš Uprava ribarstva određuje područje uzgoja i vrstu i količinu riba i drugih

morskih organizama koji se smiju uzgajati. Povlastica se prema odredbama ugovora o

koncesiji izdaje na rok od maksimalno 20 godina. Međutim, prema dosadašnjoj praksi,

prosječno trajanje ugovora o koncesiji je 15 godina čime je određeno i prosječno vrijeme

važenja povlastice. Postupak pri Upravi ribarstva traje najviše mjesec dana.

89

Cjelokupni postupak pred svim administrativnim tijelima sukladno propisanim

rokovima i ovisno o složenosti zahvata, odnosno o potrebi izrade studije o utjecaju zahvata

na okoliš i ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, traje od 3 mjeseca do 2

godine[103,p.11].

7.4 GOSPODARSKI ZNAČAJ UZGOJA TUNE U RH

Hrvatsko ribarstvo koje je tijekom Domovinskog rata bilo u krizi, uzdigao je uzgoj

tuna. Kavezni uzgoj tuna je značio oživljavanje ribarstva i izlazak iz teške situacije jer su

prethodno ribari bili svedeni na ulov srdele za riboprerađivačku industriju koja se i sama

našla u problemima. Početak kaveznog uzgoja tuna može se nazvati preporodom hrvatskog

ribarstva i marikulture. Osim izlova tuna, razvio se veliki posao i sa sitnom plavom ribom

kojom se tuna hrani. Ova aktivnost kontinuirano pridonosi obnovi ribarske flote i izgradnji

kopnene ribarske infrastrukture i logistike. Uzgoj tuna u Hrvatskoj je donio revolucionarne

promjene, posebno kroz socijalnu dimenziju na otocima. Potaknuo je zapošljavanje i

ekonomski rast. Kavezni uzgoj tune na Jadranu predstavlja jednu od aktivnosti marikulture

s najbržim razvojem. Godišnja vrijednost uzgoja tuna iznosi između 60 i 80 milijuna

američkih dolara, a u potpunosti se izvozi na tržište Japana. Zahvaljujući uzgoju tune

Hrvatska ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu morskih organizama[94].

Relativno prema drugim zemljama Mediterana, jedina uzgojna vrsta s kojom je RH

značajno konkurentna je uzgoj tuna. Tuna iz uzgoja se gotovo u cijelosti izvozi na tržište

Japana, dok se tek manjim dijelom distribuira na tržište SAD-a i EU. Nedavna kriza na

tržištu, kao i restrikcije ulova tuna, rezultirali su smanjenjem broja uzgajališta u RH, odnosno

došlo je do okrupnjavanja proizvodnje na način da veća poduzeća preuzimaju ona manja, s

ciljem redukcije izdataka produkcije i jačanja pregovaračke snage na tržištu. U proteklih

nekoliko godine bilježi se stagnacija proizvodnje uslijed restriktivnih mjera ulova tuna, pa

ne prelazi 2.000 tona godišnje. Ukupni dozvoljeni uzgojni kapacitet postojećih uzgajališta

prelazi 7.000 tona godišnje, što predstavlja veliki neiskorišteni potencijal (u 2013.g

iskorišteno 33% dozvoljenog kapaciteta). Zbog nastale situacije, hrvatska uzgajališta se

priključuju međunarodnim projektima zatvaranja potpunog ciklusa uzgoja s ciljem

smanjenja upotrebe prelovljenih prirodnih stokova kao izvor nasadnog materijala.

Proizvodnja je svoj maksimum dosegla 2006. godine kada je na tržište plasirano 6700

tona, da bi nakon toga došlo do konstantnog pada na 1 904 tone u 2012. godini, uslijed sve

većih restrikcija ulova tuna. Između 2005. i 2008. godine, uzgoj tune je u prosjeku činio 41%

90

količine proizvodnje (bijela riba 29%, školjke 30%), a 75% tržišne vrijednosti (bijela riba

19%, školjke 6%). U 2012.g. udio uzgoja tune u ukupnoj količini marikulturne proizvodnje

RH opao je na 20% (bijela riba 48%, školjke 32%), a udio u tržišnoj vrijednosti na 52%

(bijela riba 40%, školjke 8%)[104,p.77].

Tablica 7. Proizvodnja tune u RH u razdoblju 1996. – 2013. godina.

Godina 1996. 1997. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

Proizvodnja u uzgoju

(tona) 32 390 3971 4679 3777 3425 6700

Godina 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Proizvodnja u uzgoju

(tona) 4180 3711 4200 3368 2312 1904 2616

(Izradio student prema izvodima Državnog zavoda za statistiku, online: http://www.dzs.hr/)

U 2011. godini tuna se izvozila po cijeni otkupa između 5 i 6 eura/kg, dok su japanski

konzumenti tu istu tunu plaćali 17 do 18 eura za kilogram. Komparacije radi, 2001. godine

konzumne tune su otkupljivane po 60 eura/kg.

Proteklih godina na japanskom tržištu je zabilježen pad cijena tuninih proizvoda,

međutim tržište se oporavlja i potražnje za plavoperajnom tunom iz Jadrana ponovo raste.

Očekivanje je da će cijene i dalje rasti, obzirom na ograničenja u ulovnim kvotama, uz

istovremeno sve veći interes tržišta.

7.4.1 Socio-ekonomski pokazatelji

Uzgoj tune u Republici Hrvatskoj, sa izravno zaposlenih 400 osoba i neizravno mnogo

više, ima važnu socio-ekonomsku zadaću, posebice u potencijalu zapošljavanja na otocima.

Naime, budući da se uzgoj odvija u području otoka, pojava nove industrije i otvaranje novih

radnih mjesta nužno su potrebni kako bi se spriječio trend depopulacije i deruralizacije.

Uzgoj tune je specifična gospodarska djelatnost koja, za razliku od turizma, osigurava radna

mjesta za lokalo otočno stanovništvo tijekom cijele godine te utječe na smanjenje

deruralizacije otočnih zajednica, kao i očuvanje kulturnog nasljeđa.

Otočna javnost je svjesna ekonomskih boljitaka koji se pokretanjem i širenjem ove

djelatnosti mogu ostvariti ali ne rijetko nadjačaju tradicionalno smatrane negativne elemente

marikulturne industrije. U prošlosti su slabo planirani i loše provedeni pokušaji uzgoja tune

rezultirali nepovoljnim djelovanjem na ekosustave i naselja u blizini, što je uzrokovalo

snažan otpor otvaranju novih uzgajališta ove vrste. Javnost najviše negoduje zbog utjecaja

91

na turizam, koji je glavna gospodarska grana na otocima i morski okoliš. Naša javnost je

previše orijentirana prema negativnim stranama dijelom koči razvoj. Ipak, trenutno

nepovoljno ekonomsko stanje na svim razinama predstavlja mogućnost za unaprjeđenje

percepcije javnosti uzgoju tune kao djelatnosti koja osigurava gospodarski prosperitet

lokalne zajednice i osigurava konstantna radna mjesta za otočno stanovništvo.

Važno je spomenuti da osim izravnog zapošljavanja uzgoj tune također utječe

otvaranje radnih mjesta u nizu pratećih djelatnosti. Pošto se tuna uzgaja pod velikim

omjerom konverzije hrane i potrebne su značajne količine sirove hrane, ova djelatnost je

otvorila novo tržište za prodaju sitne plave ribe ulovljene od strane domaćih ribara. Iako je

tendencija razvoja novih tehnologija okretanje prema manje zahtjevnoj umjetnoj hrani,

uvođenje će vjerojatno biti postupno i može se očekivati suradnja uzgajivača i ribolovaca

sitne plave ribe u dugom nizu godina. Osim otvaranja novog tržišta sine plave ribe, ova

aktivnost je unijela znatne promjene u ostale sektore ribarske industrije: kontinuirano

pridonosi obnovi i izgradnji kopnene ribarske infrastrukture i logistike te angažiranjem

desetaka koćarica za potrebe transporta i tegljenja umanjuje ribolovni pritisak na pridnene

biozalihe mora. Iako se domaći izvori sitne plave ribe mogu bolje iskorištavati za potrebe

uzgoja uvozi se znatna količina haringe iz Sjevernog mora (Danska i Švedska). Cilj je

povećati izlov plave ribe u Jadranu i supstituirati što veći dio potreba jadranskom plavom

ribom, te ugraditi taj brzo obnovljivi i izdašni resurs u profitabilni izvozni posao. Paradoks

hrvatskog slučaja marikulture je da su hrvatski ribari, od osnutka djelatnosti uzgoja ove vrste,

vratili stotine tona sitne plave ribe u more, dok su uzgajivači kupovali uvoznu ribu.

Hrvati su se pokazali kao slabi potrošači ribljih proizvoda, što zbog neznanja ili

tradicije, što zbog visoke cijene. Domaća potrošnja ribarskih proizvoda je 8-9 kg/ po glavi

stanovnika godišnje što je vrlo nisko u odnosu na EU prosjek od 23,3 kg/po glavi

stanovnika/godišnje. Unutar EU taj broj varira od 4,6 kg u Bugarskoj do 61,6. kg u

Portugalu. Glavnina proizvoda koja se konzumira porijeklom je iz ulova. Temeljem nekih

provedenih istraživanja potrošnja uzgojene morske ribe u RH ne prelazi 0,5 kg/po glavi

stanovnika/godišnje[105]. I u RH su rezultati provedenih istraživanja pokazali su kako čak

8 od 10 Hrvata odabire divlju ribu naspram uzgojene, te kako tek svaki peti Hrvat ne vjeruje

u predrasude o kvaliteti uzgojene ribe naspram divlje[106]. Na domaćem tržištu uzgojena

tuna sashimi kvalitete ima zanemariv udio, dok se uvozna jeftinija tuna troši najviše u obliku

konzerviranih proizvoda.

92

Ciljevi hrvatskog uzgoja atlantske plavoperajne tune u budućnosti bi trebali biti:

Usklađivanje proizvodnih kapaciteta ovisno o ribolovnim ograničenjima i

tržišnim mogućnostima.

Modernizacija i rekonstrukcija postojećih uzgajališta.

Modernizacija i uvođenje novih tehnologija uzgoja (umjetni mrijest, primjena

umjetno pripremljene hrane, bolje gospodarenje otpadom i sl.).

Plasiranje uzgojene tune prema drugim tržištima osim japanskog poput EU ili

Rusije.

93

8 ZAKLJUČAK

Divlji resursi tune su u opadanju zbog velike potražnje i porasta broja stanovništva.

Uslijed globalizacije, transportnih mogućnosti i zdravstvenih blagodati posljednja desetljeća

obilježava porast konzumacije ribljih proizvoda, pa time i tune. Povećana potražnja i visoka

cijena na japanskom tržištu rezultirali su prekomjernim ulovom tuninih stokova tijekom

zadnjih četrdeset godina.

Uzgoj temeljen na ribolovu smanjuje destruktivnu narav ribolova, ali kao metoda

nabave nasadnog materijala nije održiva pri sadašnjoj potražnji na tržištu. Primjenjivanjem

različitih mjera ograničenja i nadzora međunarodnih organizacija ipak se stanje stokova

popravilo, ali procjenu stanja divljih resursa dodatno otežavaju neprijavljeni, neregulirani i

nezakoniti ribolov. Najefikasnije rješenje za održavanje prirodne ravnoteže i očuvanje

ugroženih populacija divljih tuna je smanjivanje potrošnje, ali zbog velike potražnje i

nedovoljne osviještenosti konzumenata takve mjere su teško provedive.

Radi toga, veliki trud i novčana sredstva ulažu se u umjetni mrijest kao metodu koja

bi u budućnosti mogla biti zadovoljavajuća alternativa ribolovu kao izvor nasadnog

materijala. Ipak inducirani mrijest zahtjeva upotrebu divljih zaliha, ali u manjoj mjeri,

uglavnom zbog održavanja bioraznolikosti i sprečavanja bolesti. S ekonomskog gledišta

širenje proizvodnje ove metode rezultiralo bi gašenjem mnogih tvrtki za tunolov, ali kao što

je slučaj sa ostalih životinjskim vrstama koje su domestificirane – lovci su postali uzgajivači.

Japanski uzgajivači prodaju relativno malu količinu tune uzgojene iz zaokruženog ciklusa,

ali pitanje je vremena kada će postati konkurencija konvencionalnim metodama ribolova i

proizvodnje. Širenjem proizvodnje koristeći jednu ili obje metode nabave nasadnog

materijala javlja se problem opskrbe sirovom hranom. Iz tog razloga potrebno je razvijati i

implementirati alternativne izvore hrane kao poput one umjetno proizvedene. To ne mora

značiti potpuno isključivanje ribolovaca sitne plave ribe ili haringa iz uzgojnog procesa, već

racionalnije trošenje prirodnih resursa sirove hrane za prehranu uzgojne tune.

Tržište tune uzgojnog porijekla trenutno je u većini orijentirano prema japanskom

tržištu u koje je tijekom vremena imalo stanovite fluktuacije, a tendencija se može nastaviti

u budućnosti. Otvaranje novih sushi i sashimi restorana i popularizacija u SAD-u, Kini i

Europi može označiti prebacivanje udjela uvoza prema ostalih tržištima.

Uzgoj tune, tijekom svih etapa proizvodnje rezultira izvjesnim utjecajem na okoliš, od

kojih je najznačajniji nabava nasadnog materijala iz divljine. Utjecaji tijekom rada

uzgajališta se mogu smanjiti pravilnim pozicioniranjem i izvedbom stacionarnih kaveza.

94

Najznačajniji utjecaji su u neposrednom području uz uzgajalište, ali nakon prestanka rada

područje se postupno vraća u prvobitno stanje.

Uzgoj tune u Republici Hrvatskoj ima značajne potencijale, ali koji su trenutno

ograničeni zakonskih propisima i nedovoljnih interesom investitora. Pošto će u budućnosti

ograničavajući faktor biti smještaj uzgojnih kaveza, veoma razvedena hrvatska obala te

visoka kvaliteta Jadranskom mora, pokazat će se kao važan faktor pri odabiru investicija

ulagača. Priključivanje hrvatskih uzgajališta u mediteranske projekte domestifikacije

atlantske plavoperajne tune i iskustava u uzgoju od ranijih faza životnog ciklusa stvaraju

temelj za održivu i nezavisnu proizvodnju tune uzgojnog porijekla u RH.

U slučaju uzgoja tune veoma je važno obavljati ovu djelatnosti kroz održivi razvoj jer

ako tuna izumre, nećemo imati više što uzgajati!

95

LITERATURA

[1] Bogut, I. et al. 2006, Ribogojstvo, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek.

[2] Ottolenghi, F. 2008. 'Capture-based aquaculture of bluefin tuna', Capture-based

aquaculture, Global overview. FAO Fisheries Technical Paper. No. 508. Rome, FAO. pp.

169–182.

[3] Bogut, I., Novoselić, D., Pavličević, J. 2006, Biologija riba, Poljoprivredni fakultet

u Osijeku, Osijek.

[4] Santamaria, N., et al. 2009, Age and growth of Atlantic bluefin tuna (Thunnus

thynnus), in the Mediterranean Sea,, J. Appl, Ichthyol.

[5] Block, B., et al. 2005, 'Electronic tagging and population structure of Atlantic

bluefin tuna', Nature, vol. 434, p. 1121-1127.

[6] Rooker, J. R. 2007. 'Life History and Stock Structure of Atlantic Bluefin Tuna

(Thunnus thynnus)', Reviews in Fisheries Science, vol.15., p. 265-310.

[7] Lutacavage, M. 1999. 'Results of pop-up satellite tagging of spawning size class

fish in the Gulf of Maine: do North Atlantic tuna spawn in mid-Atlantic?' Can. J. Fish.,

Aquat. Sci., vol.56, p.173-177.

[8] McGowan, M.F. 1989. 'Bluefin tuna, Thunnus thynus, larvae in Gulf Stream off

the southestern United States', Fishery Bulletin U.S., no. 87, p.615-631.

[9] Gardieff, S. 'Bluefin tuna', Florida museum of natural history, online:

http://www.flmnh.ufl.edu/fish/gallery/descript/bluefintuna/bluefintuna.html (30.3.2015.)

[10] Shomura, R.S., et al. 1991, 'Proceedings of the First FAO Organization Expert

Consultation on interactions of Pacific Tuna Fisheries'. Food and Agriculture Organization,

United Nations. Online: http://www.fao.org/docrep/005/t1817e/t1817e15.htm. (30.3.2015.)

[11] Caton, A.E., 1992, 'Review of aspects of southern bluefin tuna biology,

population, and fisheries', Bureau of Resource Sciences, Australia. online:

http://www.fao.org/docrep/005/t1817e/t1817e15.htm (31.3.2015)

[12] FAO, Odsjek za ribarstvo, 1994. 'World review of highly migratory species and

straddling stocks', FAO Fishing Technical Paper, No. 337. Rim, p.70.

[13] International Scientific Committee for Tuna and Tuna-like Species in the North

Pacific Ocean, 2014, Stock assessment of bluefin tuna in the pacific ocean in 2014, p.25.

http://www.flmnh.ufl.edu/fish/gallery/descript/bluefintuna/bluefintuna.html

http://www.fao.org/docrep/005/t1817e/t1817e15.htm

http://www.fao.org/docrep/005/t1817e/t1817e15.htm

96

[14] Pacific bluefin tuna, 2014, NOAA Fishwatch, online:

http://www.fishwatch.gov/seafood_profiles/species/tuna/species_pages/pac_bluefin_tuna.h

tml (4.4.2015.)

[15] Shiao,J-C. 2010, 'Natal origin of Pacific bluefin tuna Thunnus orientalis inferred

from otolith oxygen isotope composition', Marine ecology progress series, vol. 420, p. 207–

219,

[16] Itoh, T., Tsuji, S. 2003. 'Migration patterns of young Pacific bluefin tuna

(Thunnus orientalis) determined with archival tags', Fishery Bulletin, National Research

Institute of Far Seas Fisheries, Japan, vol. 101, p.514-534.

[17] 'The state of food insecurity in the world', 2014, FAO, Rim, online:

http://www.fao.org/3/a-i4030e.pdf (4.4.2015)

[18] FAO, 2002, 'World tuna markets', Globefish, FAO, vol. 74, online:

http://www.globefish.org/upl/Publications/GRP74TUNA_Mailing.pdf (6.4.2015.)

[19] Zertuche-González, José A., et al, 2008, Marine science assessment of capture-

based tuna (thunnus orientalis) aquaculture in the ensenada region of northern Baja

California, Mexico, Publications, paper 1, online:

http://digitalcommons.uconn.edu/ecostam_pubs/1 (17.4.2015.)

[20] History of tuna fishing, 2006, Nautilus, online:

http://www.nautilus.hr/bluefin_tuna_fishing.htm (6.4.2015)

[21] Miyake, M. P., 2004, 'Historical trends of tuna catches in the world', FAO

fisheries technical paper, FAO, vol.467, p.1-4.

[22] Cetinić, P.,Swiniarski, J. 1985, Alati i tehnika ribolova, Logos, Split

[23] Cerinić, P., Soldo, A. 2010, Ribarski brod i luka – tehnologija iskorištavanja,

Književni krug, Split

[24] Treer, T. 1995, Ribarstvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb

[25] Pravilnik o ribolovnim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru, 2010,

Narodne novine, Zagreb,

[26] IEO, 2008, ICCAT Manual- Purse Seine, , ICCAT, online:

https://www.iccat.int/Documents/SCRS/Manual/CH3/CHAP%203_1_1_PS_ENG.pdf

(10.4.2015.)

[27] The PEW evironment group, 2011, Fish aggregating devices (FADs) and tuna

impacts and management options, Ocean Science Series, online:

http://www.pewtrusts.org/~/media/legacy/uploadedfiles/peg/publications/report/PEGOSDF

ADsEnglishFinalpdf.pdf (10.4.2015)

http://www.fishwatch.gov/seafood_profiles/species/tuna/species_pages/pac_bluefin_tuna.html

http://www.fishwatch.gov/seafood_profiles/species/tuna/species_pages/pac_bluefin_tuna.html

http://www.fao.org/3/a-i4030e.pdf

http://www.globefish.org/upl/Publications/GRP74TUNA_Mailing.pdf

http://digitalcommons.uconn.edu/ecostam_pubs/1

http://www.nautilus.hr/bluefin_tuna_fishing.htm

https://www.iccat.int/Documents/SCRS/Manual/CH3/CHAP%203_1_1_PS_ENG.pdf

http://www.pewtrusts.org/~/media/legacy/uploadedfiles/peg/publications/report/PEGOSDFADsEnglishFinalpdf.pdf

http://www.pewtrusts.org/~/media/legacy/uploadedfiles/peg/publications/report/PEGOSDFADsEnglishFinalpdf.pdf

97

[28] Scott.G.P., Lopez, J. 2014, The use of fads in tuna fisheries, Directorate general

for internal policies,

online:http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/note/join/2014/514002/IPOL-

PECH_NT%282014%29514002_EN.pdf (10.4.2015)

[29] Recommendation by ICCAT to establish a multi-annual recovery plan for bluefin

tuna in the eastern Atlantic and Mediterranean, 2006, ICCAT, online:

http://www.iccat.int/Documents/Recs/compendiopdf-e/2006-05-e.pdf (7.4.2015.)

[30] Mylonas, C.C. 2010, 'Atlantic bluefin tuna (thunnus thynnus) farming and

fattening in the Mediterranean sea', Reviews in Fisheries Science, vol.18, no.3, p.266-280

[31] Gordoa, A. et al, 2009, 'Determination of Atlantic bluefin tuna (Thunnus thynnus)

spawning time within a transport cage in the western Mediterranean, ICES Journal of Marine

Science, vol.66, p. 2005-2010

[32] Costa Corrado, 2009, 'A dual camera system for counting and sizing Northern

Bluefin Tuna (Thunnus thynnus; Linnaeus, 1758) stock, during transfer to aquaculture cages,

with a semi automatic Artificial Neural Network tool', Aquaculture, vol. 291, p.161-167

[33] Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o ulovu, uzgoju i prometu tune

(thunnus thynnus), igluna (xiphias gladius) i iglana (tetrapturus belone), 2014, Narodne

novine, Zagreb, 14.

[34] Grubišić, L., et al. 2013, 'Preliminary experiences in aplying the stereoscopic

system in bluefin tuna size estimates', Collective Volume of Scientific Papers, ICCAT,

vol.69, no.2, p.704-709

[35] Ramfos, A., et al. 2012, 'Pilot study of a dual camera system for the determination

of size of atlantic bluefin tuna (thunnus thynnus, L. 1758) during caging', Collective Volume

of Scientific Papers, ICCAT, vol.68, no.1, p.230-235

[36] Global Tuna Catches by Stock, 2015, FAO, online:

http://www.fao.org/fishery/statistics/tuna-catches/en

[37] 'Southern bluefin tuna', 2015, Australian Fisheries Managment Authority, online:

http://www.afma.gov.au/portfolio-item/southern-bluefin-tuna/ (16.4.2015.)

[38] Winton, T., 2015, 'Southern bluefin tuna', Australian Marine Conservation

Society, online: http://www.marineconservation.org.au/pages/southern-bluefin-tuna.html

(16.4.2015.)

[39] 'Razmnožavanje riba', 2010, online: http://www.akvarijske-

ribe.com/tekst.php?ID=56 (22.4.2015)

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/note/join/2014/514002/IPOL-PECH_NT%282014%29514002_EN.pdf

http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/note/join/2014/514002/IPOL-PECH_NT%282014%29514002_EN.pdf

http://www.iccat.int/Documents/Recs/compendiopdf-e/2006-05-e.pdf

http://www.fao.org/fishery/statistics/tuna-catches/en

http://www.afma.gov.au/portfolio-item/southern-bluefin-tuna/

http://www.marineconservation.org.au/pages/southern-bluefin-tuna.html

http://www.akvarijske-ribe.com/tekst.php?ID=56

http://www.akvarijske-ribe.com/tekst.php?ID=56

98

[40] Garcia, A., et al, 2013, 'Reproduction of the Bluefin Tuna in Captivity - feasibility

study for the domestication of Thunnus thynnus', REPRODOTT, online:

http://www.repositorio.ieo.es/e-ieo/handle/10508/1010 (22.4.2015.)

[41] 'Kinki University plans to triple farmed bluefin output', Undercurrent news,

online: http://www.undercurrentnews.com/2014/11/28/kinki-university-plans-to-triple-

farmed-bluefin-output/ (25.4.2015)

[42] Hays, J., 2012, Bluefin tuna fish farming - Fish farmin tuna from eggs, online:

http://factsanddetails.com/world/cat53/sub340/item2188.html#chapter-0 (22.4.2015.)

[43] Masuma, S., et al, 2008, 'Status of bluefin tuna farming, broodstock management,

breeding and fingerling production in Japan', Reviews in Fisheries Science, vol.16, p.385-

390

[44] Bridges R. C., et al, 2002, 'Domestication of Thunnus thynnus – DOTT',

Proceeding of the first international Symposium held at the University of Cartagena, Spain.

[45] García, A., 'Reproduction of the Bluefin Tuna in Captivity - feasibility study for

the domestication of Thunnus thynnus – Final report, REPRODOTT, online:

http://www.repositorio.ieo.es/xmlui/handle/10508/1010 (24.4.2015)

[46] 'Final Report Summary - SELFDOTT (From capture based to SELF-sustained

aquaculture and Domestication Of bluefin tuna, Thunnus thynnus)',online:

http://www.selfdott.org/ (24.4.2015.)

[47] de Maria, C. 2007, 'Compendium Management Recommendations and

Resolutions adopted by ICCAT for the Conservation of Atlantic Tunas and Tuna-Like

Species', ICCAT.

[48] Trapaga, S., 2013, 'Bluefin tuna farming growth rates in the Mediterranean',

Collective Volume of Scientific Papers, ICCAT, online:

http://d2ouvy59p0dg6k.cloudfront.net/downloads/sainz_trapaga_et_al_scrs_2013_208.pdf

(13.4.2015.)

[49] Scott D .C.B., Muir J.F., 2000, 'Offshore cage systems: A practical overview',

Mediterranean offshore mariculture, no. 30, p. 79-89

[50] Katavić, I., et al, 2015, Studija o utjecaju na okoliš - Uzgajalište tuna u akvatoriju

Grška, otok Brač, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split

[51] Reyes, E., 2013, 'Oceansphere: The next wave of sustainable fish farming', online:

http://www.eco-business.com/news/oceansphere-next-wave-sustainable-fish-farming/

(25.4.2015.)

http://www.repositorio.ieo.es/e-ieo/handle/10508/1010

http://www.undercurrentnews.com/2014/11/28/kinki-university-plans-to-triple-farmed-bluefin-output/

http://www.undercurrentnews.com/2014/11/28/kinki-university-plans-to-triple-farmed-bluefin-output/

http://factsanddetails.com/world/cat53/sub340/item2188.html#chapter-0

http://www.repositorio.ieo.es/xmlui/handle/10508/1010

http://www.selfdott.org/

http://d2ouvy59p0dg6k.cloudfront.net/downloads/sainz_trapaga_et_al_scrs_2013_208.pdf

http://www.eco-business.com/news/oceansphere-next-wave-sustainable-fish-farming/

99

[52] Goudney C. A., 2009, Practical aspects of offshore aquaculture system design,

Offshore Aquaculture Engineering Center (OAEC) Massachusetts Institute of Technology –

MIT, Camebridge, (PowerPoint Presentation)

[53] Cultivo de peces marinos dentro de esferas, 2014, online:

http://geekscience.net/cultivo-de-peces-marinos (25.4.2015.)

[54] Halwart, M., Soto, D., Arthur, J.R., 2007, 'Cage aquaculture – Regional reviews

and global overview', FAO Fisheries Technical Paper, Rim, No. 498

[55] 'Baja Aqua-farms', 2013, Umami Sustainable Seafood, online:

http://www.umamiseafood.com/operations/baja-aquafarms/ (16.4.2015.)

[56] Pedersen E. E. 2010, 'Marine aquaculture of pacific bluefin tuna Thunnus

orientalis in Ensenada, Baja California, Mexico: A sustainable approach', (Powerpoint

presentation), Bajamachi

[57] Miletić, I., 2000, 'Tuna farming' (Powerpoint presentation), Zagreb

[58] Munday, B.L., et al. 2003, 'Disease of tunas, Thunnus spp.' Journal of Fish

Diseases, vol.26, p.187-206. online: https://www.scribd.com/doc/70093196/Diseases-of-

Tunas (14.4.2015.)

[59] Korsmeyer, K.E., Dewars, H. 2001, 'Tuna metabolism and energetics',

Physiology, ecology and evolution, Academic press, San Diego, vol.19, p.3–78. online:

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1546509801190035 (14.4.2015)

[60] Ikica, Z., 2008, Marikultura temeljena na ribolovu: Thunnus thynnus L., 1758.,

Epinephelus spp., Anguilla anguilla L., 1758. i Octopus vulgaris Cuvier, 1797., s osvrtom

na mogućnosti primjene u Republici Hrvatskoj, Diplomski rad, Studij morskog ribarstva,

Sveučilište u Splitu.

[61] Tsuyoshi, G., 2013, 'Development of artificial feed for farmed bluefin tuna,

thunnus orientalis', Central Research Laboratory Nippon Suisan Kaisha, online:

https://www.was.org/documents/MeetingPresentations/WA2014/WA2014_0638.pdf

(17.4.2015.)

[62] Blanc, M., et al. 2005, Onboard handling of sashimi-grade tuna: A practical guide

for crew members, Secretariat of the Pacific Community, Nova Kaledonia, Australia

[63] de la Gándara, F., 2008, 'Eight years of research on bluefin tuna (Thunnus

thynnus) culture at the spanish institute of oceanography (IEO)', Murcia.

[64] Harada, K. 'Presenting fish for sale on the japanese market', SPC Fisheries

Newsletter, no. 45

http://geekscience.net/cultivo-de-peces-marinos

http://www.umamiseafood.com/operations/baja-aquafarms/

https://www.scribd.com/doc/70093196/Diseases-of-Tunas

https://www.scribd.com/doc/70093196/Diseases-of-Tunas

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1546509801190035

https://www.was.org/documents/MeetingPresentations/WA2014/WA2014_0638.pdf

100

[65] Mozaffarian, D. et al. 2003. 'Cardiac benefits of fish consumption may depend on

the type of fish meal consumed', Circulation, American hearth Association, p. 1372-1377.

online: http://circ.ahajournals.org/content/107/10/1372.full.pdf+html (4.4.2015.)

[66] Srebocan, E. et al, 2007, 'Mercury concentrations in captive Atlantic bluefin tuna

(Thunnus thynnus) farmed in the Adriatic Sea', Veterinarni Medicina, no. 52, p.175-177

[67] 'Research: Farmed Tuna Has Less Heavy Metals Than Wild; Feed „Low In

Mercury“ ', 2010, Underwater times, online:

http://www.underwatertimes.com/news.php?article_id=01095731468 (21.5.2015.)

[68] Ware Kilduff, C. 2010, 'Petition to list the atlantic bluefin tuna (thunnus thynnus)

as endangered under the united states endangered species act', Center for Biological

Diversity San Francisco, online:

http://www.fisheries.noaa.gov/pr/pdfs/species/cbd_bluefintunapetition_5242010.pdf (30.3.

2015.)

[69] ISSF, 2015, 'ISSF Tuna Stock Status Update, 2015: Status of the world fisheries

for tuna'. ISSF Technical Report 2015-03. International Seafood Sustainability Foundation,

Washington, D.C., USA.

[70] Collette, B.et al. 2014. Thunnus orientalis, The IUCN Red List of Threatened

Species. Version 2014.3., online: www.iucnredlist.org (4.4.2015)

[71] Guernsey, P., 2011, 'The disturbing facts about „dolphin-safe“ tuna', online:

http://www.allaboutwildlife.com/dolphins-whales/the-disturbing-facts-about-dolphin-safe-

tuna/4298 (4.5.2015)

[72] Uredba Vijeća Europske unije br. 520/2007, članak 26., online:

http://ccvista.taiex.be/show.asp?link=32007R0520-HR.doc (4.5.2015)

[73] Yokoyama, H., 2003, 'Environmental quality criteria for fish farms in Japan',

Aquaculture, vol. 226, p. 45-46.

[74] Vrgoč, B., 2013, Utjecaj kaveznog uzgoja tune na naselja morske cvjetnice

Posidonia oceanica (L.) Delile u području otočića Fulija (Srednji Jadran), Diplomski rad,

Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu

[75] Cvitković, I., etl al. 2005, 'Utjecaj marikulture na ekosustave', Institut za

oceanografiju i ribarstvo, online:

http://baltazar.izor.hr/azopub/indikatori_podaci_sel_detalji2?p_ind_br=1E10&p_godina=2

005 (5.5.2015)

http://circ.ahajournals.org/content/107/10/1372.full.pdf+html

http://www.underwatertimes.com/news.php?article_id=01095731468

http://www.iucnredlist.org/

http://www.allaboutwildlife.com/dolphins-whales/the-disturbing-facts-about-dolphin-safe-tuna/4298

http://www.allaboutwildlife.com/dolphins-whales/the-disturbing-facts-about-dolphin-safe-tuna/4298

http://ccvista.taiex.be/show.asp?link=32007R0520-HR.doc



101

[76] Dempster, T., et al, 2002, 'Attraction of wild fish to sea-cage fish farms in the

south-western Mediterranean Sea: spatial and short-term temporal variability', Marine

ecology progress series, vol. 242, p.237-252.

[77] ICCAT, online: https://www.iccat.int/en/

[78] Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara, 2010, 'Tone tuna na crnom tržištu',

Zadarski list, online: http://www.zadarskilist.hr/clanci/05122010/tone-tuna-na-crnom-

trzistu (20.5.2015.)

[79] 'International Fishery Management of Atlantic Bluefin Tuna', 2012, online:

http://tagagiant.org/policy/atlantic/atlantic-international (18.5.2015)

[80] 'ICCAT - rad promatrača', 2014, http://www.podvodni.hr/more/prilozi/1348-

iccat-rad-promatraca (14.5.2015.)

[81] Miletić, I. et al. 2011, 'Uloga ICCAT-a u zaštiti tuna u RH', Ribarstvo, vol 69., p.

21-34.

[82] Suzuki, J. 2014, 'ICCAT strengthens mandatory use of stereoscopic video

cameras for tuna farming', OPRT Newsletter International, The organization for the

promotion of responsible tuna fisheries, no. 48

[83] Katavić, I. iz: Šuljić, B. 2011, 'Tune iz epruvete', Zadarski list, online:

http://www.zadarskilist.hr/clanci/24032011/tune-iz-epruvete (18.5.2015.)

[84] Parma, A. 2014, 'Challenges and achievements in rebuilding fisheries:

uncertainty, prescriptions and scientific advice', ICES Annual Science Conference, A

Coruña, Španjolska

[85] The organization for the promotion of responsible tuna fisheries, 2014, 'CCSBT

decides to increase annual TAC for 2015-2017', OPRT newsletter international, no. 51,

online: http://oprt.or.jp/eng/wp-content/uploads/2014/12/OPRT51.pdf (20.5.2014.)

[86] 'Convention for the establishment of an Interamerican tropical tuna commission',

1949, online: http://www.iattc.org/PDFFiles/IATTC_convention_1949.pdf (21.5.2014.)

[87] WCPFC, 2014, 'Report on CMM 2013-09 (pacific bluefin tuna)', Northern

committee: Tenth regular session, online: http://www.wcpfc.int/system/files/NC10-DP-

01%20%5BReport%20on%20CMM%202013-09%5D-Rev1.pdf (22.5.2015)

[88] Furuya, M. et al, 2013, 'Japanese tuna dealers fret over supplies after new

regulations', The Asahi Shimbum, online:

http://ajw.asahi.com/article/sci_tech/environment/AJ201309060061 (22.5.2015.)

[89] Miyake, M. P. et al. 2010, 'Recent developments in the tuna industry', FAO

fisheries and aquaculture technical paper, FAO, Rim

http://www.zadarskilist.hr/clanci/05122010/tone-tuna-na-crnom-trzistu

http://www.zadarskilist.hr/clanci/05122010/tone-tuna-na-crnom-trzistu

http://tagagiant.org/policy/atlantic/atlantic-international

http://www.podvodni.hr/more/prilozi/1348-iccat-rad-promatraca

http://www.podvodni.hr/more/prilozi/1348-iccat-rad-promatraca

http://www.zadarskilist.hr/clanci/24032011/tune-iz-epruvete

http://oprt.or.jp/eng/wp-content/uploads/2014/12/OPRT51.pdf

http://www.iattc.org/PDFFiles/IATTC_convention_1949.pdf

http://ajw.asahi.com/article/sci_tech/environment/AJ201309060061

102

[90] FAO, July 2009. – April 2015. 'Market reports – tuna', FAO GlobeFish, online:

http://www.globefish.org/tuna-market-reports.html (30.5.2015)

[91] Narula, S. K., 2014, 'Sushinomics: How Bluefin Tuna Became a Million-Dollar

Fish', The Atlantic, online:

http://www.theatlantic.com/international/archive/2014/01/sushinomics-how-bluefin-tuna-

became-a-million-dollar-fish/282826/ (28.5.2015.)

[92] Hamilton, A. et al, 2011, 'Market and Industry Dynamics in the Global Tuna

Supply Chain', online: https://www.ffa.int/node/567 (31.5.2015.)

[93]…..'Southern bluefin tuna', online:

http://en.wikipedia.org/wiki/Southern_bluefin_tuna (31.5.2015.)

[94] Hall, M. S. 2011, 'Sushi: The Global Catch', (video), SAD.

[95] Županović, Š. 1990, Leksički ostaci iz mediteranskog supstrata in Arheološke,

jezične i etnološke posebnosti šibenskog područja, Književni krug, Split.

[96] Dujmišić, A. 2000, Hrvatsko ribarstvo ispod površine, Rabus Media, Zagreb.

[97] Gržinić, T. 2007, 'Kavezni uzgoj tuna u Hrvatskoj', online:

http://www.geografija.hr/hrvatska/kavezni-uzgoj-tuna-u-hrvatskoj/ (1.6.2015.)

[98] Luić, A. 2012, 'Kali tuna preuređuje brod Salonu u prvo pokretno mrjestilište na

Jadranu', Poslovni dnevnik, online: http://www.poslovni.hr/hrvatska/kali-tuna-preureuje-

brod-salonu-u-prvo-pokretno-mrjestiliste-na-jadranu-196905 (2.6.2015.)

[99] Pravilnik o akvakulturi, Narodne novine, Zagreb, brojevi : 82/05, 59/09, 156/09,

53/10, 03/11 i 149/11

[100] Pravilnik o ulovu, uzgoju i prometu tune (Thunnus thynnus), igluna (Xiphias

gladius) i iglana (Tetrapturus belone), 2015, Narodne novine, Zagreb, 3.

[101] Babić, B. 2014, 'Veće kvote za izlov tune potaknut će izvoz, profitirat će i mali

ribari', Poslovni dnevnik, online: http://www.poslovni.hr/hrvatska/vece-kvote-za-izlov-tune-

potaknut-ce-izvoz-profitirat-ce-i-mali-ribari-284360 (2.6.2015.)

[102]Odluka o provedbi ICCAT regionalnog programa promatrača, 2009, Zagreb, 76.

[103] Pravilnik o ulovu, uzgoju i prometu tune (Thunnus thynnus), igluna (Xiphias

gladius) i iglana (Tetrapturus belone), 2014, Narodne novine, Zagreb, 11, 20.

[104] Ministarstvo poljoprivrede – Uprava ribarstva, 2014, 'Nacionalni strateški plan

razvoja akvakulture za razdoblje 2014-2020', online:

http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=467 (3.6.2015.)

[105] Monfort, M., 2007, 'Marketing Of Aquacultured Sea bass And Sea bream From

The Mediterranean Basin', FAO Studies and Reviews, vol. 82

http://www.globefish.org/tuna-market-reports.html

http://www.theatlantic.com/international/archive/2014/01/sushinomics-how-bluefin-tuna-became-a-million-dollar-fish/282826/

http://www.theatlantic.com/international/archive/2014/01/sushinomics-how-bluefin-tuna-became-a-million-dollar-fish/282826/

https://www.ffa.int/node/567

http://en.wikipedia.org/wiki/Southern_bluefin_tuna

http://www.geografija.hr/hrvatska/kavezni-uzgoj-tuna-u-hrvatskoj/

http://www.poslovni.hr/hrvatska/kali-tuna-preureuje-brod-salonu-u-prvo-pokretno-mrjestiliste-na-jadranu-196905

http://www.poslovni.hr/hrvatska/kali-tuna-preureuje-brod-salonu-u-prvo-pokretno-mrjestiliste-na-jadranu-196905

http://www.poslovni.hr/hrvatska/vece-kvote-za-izlov-tune-potaknut-ce-izvoz-profitirat-ce-i-mali-ribari-284360

http://www.poslovni.hr/hrvatska/vece-kvote-za-izlov-tune-potaknut-ce-izvoz-profitirat-ce-i-mali-ribari-284360

http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=467

103

[106] Ministarstvo poljoprivrede – Uprava ribarstva, 2011, 'Ribarstvo općenito u

brojkama (kratka usporedba RH, EU, Svijet)', online:

http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=15 (1.6.2015.)

http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=15

104

KAZALO KRATICA

Kratica Puni naziv na stranom jeziku Tumačenje na hrvatskom

jeziku

BCD Bluefin Tuna Catch Document Scheme Dokument ICCAT-a o ulovu

plavoperajne tune

CCSBT The Commission for the Conservation of

Southern Bluefin Tuna

Komisija za očuvanje južne

plavoperajne tune

DOTT Domestication of Thunnus thynnus

GPS Global Positioning System Sustav globalnog

pozicioniranja

HDPE High-density polyethylene Vrlo gusti polietilen

IATTC The Inter-American Tropical Tuna

Commission

Međuamerička komisija za

zaštitu tropske tune

ICCAT International Commission for the

Conservation of Atlantic Tunas

Međunarodna komisija za

očuvanje i zaštitu atlantskih

tuna

ISC International Scientific Committee for

Tuna and Tuna-like Species in the North

Pacific Ocean

Međunarodni znanstveni

odbor za tune u sjevernom

Pacifiku

PVC Poli-vinil-klorid

REPRODOTT Reproduction of the Bluefin Tuna in

Captivity - feasibility study for the

domestication of Thunnus thynnus

SELFDOTT Self-sustained Aquaculture and

Domestication of Bluefin Tuna Thunnus

thynnus

UICN International Union for Conservation of

Nature

Međunarodni savez za

očuvanje prirode

WCPFC The Western and Central Pacific

Fisheries Commission

Komisija za ribarstvo u

zapadnom i srednjem

Pacifiku

105

POPIS TABLICA

Tablica 1. Vrste tuna roda Thunnus....................................................................................... 2

Tablica 2. Okolišna ograničenja za instaliranje pučinskih tehnologija za uzgoj tune ......... 37

Tablica 3. Pregled nadzornih i zaštitnih mjera za ribolov i uzgoj tuna svjetskih organizacija

za očuvanje i zaštitu tune ..................................................................................................... 60

Tablica 4. Ulovne kvote i prijavljeni ulov atlantske plavoperajne tune u razdoblju 2006.g. –

2016.g. ................................................................................................................................. 62

Tablica 5. Broj uzgajališta i uzgojni kapaciteti u državama Mediterana u 2008. i 2014. godini

............................................................................................................................................. 78

Tablica 6. Ulovne kvote i prijavljeni ulovu za razdoblje 1996.-2015.g. ............................. 86

Tablica 7. Proizvodnja tune u RH u razdoblju 1996. – 2013. godina. ................................ 90

106

POPIS SLIKA

Slika 1. Uzgojne tune: A) atlantska plavoperajna tuna. B) južna plavoperajna tuna. C)

pacifička plavoperajna tuna ................................................................................................... 2

Slika 2. Područje rasprostranjenosti atlantske plavoperajne tune. Tamnoplavom bojom je

označeno područje rasprostranjenosti istočnog stoka, svijetloplavom bojom zapadnog stoka,

a crvenom područja mrijesta.................................................................................................. 4

Slika 3. Područje rasprostranjenosti južne plavoperajne tune ............................................... 7

Slika 4. Područja rasprostranjenosti i mrijesta plavoperajne pacifičke tune ......................... 8

Slika 5. Ulov tune u drugoj polovici XX. stoljeća............................................................... 13

Slika 6. Ribolovni alati za lov tune: tunara (lijevo), plutajući parangal (desno) ................. 14

Slika 7. Dijelovi opreme tunolovca plivaričara ................................................................... 15

Slika 8. Građevni dijelovi plivarice tunolovke .................................................................... 17

Slika 9. Metode lociranja jata tune: karakteristično mreškanje morske povšine (lijevo),

naprava za okupljanje riba- FAD (desno) ........................................................................... 19

Slika 10. Shematski prikaz faza ribolova plivaricom tunolovkom ...................................... 20

Slika 11. Prebacivanje tune iz mreže plivarice u transportni kavez .................................... 21

Slika 12. Shematski prikaz različitih metoda procjene ulovljene biomase: A)stereoskopska

kamera; B)vizualna procjena ronioca; ................................................................................. 23

Slika 13. Životna razdoblja tune: A)oplodnja jaja. B)embrionalno. C)Kasno embrionalno.

D)Razdoblje ličinke. E)Juvenilno. F)Adultno. .................................................................... 26

Slika 14. Umjetni uzgoj tune: A)Hormonski implantat. B)Mreža za prikupljanje jaja.

C)Kopneni kavezi za uzgoj ličinka. D)Prebacivanje juvenilnih primjeraka u pučinski kavez.

............................................................................................................................................. 29

Slika 15. Shematski prikaz: uzgojnog kaveza sa konstrukcijskim elementima(lijevo); jedne

sekcije od ukupno 36 sekcija po kavezu (desno) ................................................................. 34

Slika 16. Shematski prikaz sidrenog sustava uzgojnog kaveza ........................................... 35

Slika 17. Shematski prikaz sfernog kaveza sa pozicioniranjem električnim propulzorima. 36

107

Slika 18. Hranjenje tune sirovom ribom: A)plastičnom lopatom, B)strojnom hranilicom

putem fleksibilne cijevi ....................................................................................................... 39

Slika 19. Umjetno proizvedena hrana tvrtke Nissui: u tvornici (lijevo), na palubi broda prije

distribucije (desno) .............................................................................................................. 42

Slika 20. Izlov tune za japansko tržište: A) Sakupljanje određene količine tuna izlovnom

mrežom. B)Podizanje tune na palubu broda pomoću kuka. ................................................ 44

Slika 21. Usmrćivanje tune „Iki-jime“ metodom: A) Probadanje glave šiljkom. B) Umetanje

žice u neuralni kanal. C)Presijecanje bočnih arterija. ......................................................... 45

Slika 22. Priprema tune za tržište: A) Vađenje utrobe. B) Odsijecanje peraja i škržnih

poklopaca. ............................................................................................................................ 46

Slika 23. „Back down“ manevar.......................................................................................... 52

Slika 24. Pojava anoksičnih uvjeta uzrokuje umiranje pridnenih organizama ispod

uzgajališta ............................................................................................................................ 56

Slika 25. Shematski prikaz područja nadležnosti organizacija za zaštitu tuna .................... 59

Slika 26. Sushi i Sashimi (lijevo). Dijelovi tune prema kvaliteti (desno). .......................... 70

Slika 27. Tsukiji veletržnica: Prva prodana tuna u 2013. godini vrijedna 1.76 milijuna dolara

(lijevo). Procjena kvalitete tune prije aukcije (desno). ........................................................ 74

Slika 28. Tunara u Bakarskom zaljevu – nekada u funkciji, danas samo turistička

zanimljivost ......................................................................................................................... 82

108

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Shematski prikaz biomase roditeljskih stokova: južne plavoperajne tune (lijevo)

i atlantske plavoperajne tune (desno) .................................................................................. 49

Grafikon 2. Shematski prikaz ulovnih kvota, prijavljenog ulova i procijenjenog ilegalnog

ulova atlantske plavoperajne tune u razdoblju 1950.g.-2013.g. .......................................... 63

Grafikon 3. Prijavljeni ulov južne plavoperajne tune u periodu 1950.-2014.g. .................. 66

Grafikon 4. Japanski uvoz svježe/ohlađene i smrznute tune u razdoblju 1895.g. - 2003.g. 71

Grafikon 5. Prikaz vrijednosti i količine uzgojene tune u mediteranskim uzgajalištima

(1996.g. - 2007.g.) ............................................................................................................... 77

109

PRILOG 1

a)

b)

Shematski prikaz prostornog rasporeda (a) i sidrenja (b) 6 stacionar nih

kaveza za uzgoj tuna

(Katavić, I. et al. SUO uzgajališta tuna u uvali Grška, o. Brač – netehnički sažetak, IZOR, Split)

110

PRILOG 2

Povlastica za uzgoj ribe i drugih organizama

(Izvor: Katavić, I., et al, 2015, Studija o utjecaju na okoliš - Uzgajalište tuna u akvatoriju Grška, otok Brač,

Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, p. 5.)

111

PRILOG 3

Obrazac dokumenta ICCAT-a o ulovu plavoperajne tune (BCD)

(Izvor: 'Službeni list europske unije', 2010, online: http://eur-lex.europa.eu/legal-

content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32010R0640&from=EN)

Uzgoj Tune - Diplomski Rad 2015

Documents

Transcript of Uzgoj Tune - Diplomski Rad 2015