UVOD U FINANSIJSKI MENADŽMENTUVOD U FINANSIJSKI MENADŽMENTUVOD U FINANSIJSKI MENADŽMENTUVOD U FINANSIJSKI MENADŽMENT� PREDUZEĆE - POJAM I CILJEVI POSTOJANJA

Preduzeće je skup potencijala, ljudskih, materijalnih i nematerijalnih.

Većina pravnih definicija svrstava preduzeće u kategoriju pravnog lica čiji je zadatak generiranje profita.pravnog lica čiji je zadatak generiranje profita.

Definišu se dva temeljna pristupa – koncepta postojanju preduzeća i to :

1.Koncept društvene odgovornosti i

2.Koncept profitne odgovornosti preduzeća

� Koncept društvene odgovornosti u prvi plan dovodi efekte:

- Socijalne sigurnosti, tržišne odgovornosti, odgovornosti za zaštitu životne sredine i sl.

- Profit u ovom slučaju nije primarna kategorija, izuzev što treba osigurati kontinuitet društvene odgovornosti u širem smislu riječi.

- NASUPROT OVOM KONCEPTU JE:

- Koncept profitne odgovornosti koji u prvi plan ističe profit. U ovom slučaju se svi ostali efekti smatraju popratnim. Profitno preduzeće će svakako osigurati socijalnu sigurnost i poštivati sve zakonske propise.

Teorija agenta i principala - odnosno vlasništvo i upravljanje

� Ova teorija razmatra dva oprečna aspekta profitne odgovornosti:1. Iz perspektive stvarnog vlasnika2. Iz perspektive menadžmenta kao funkcionalnog vlasnika operacija preduzeća i njegovog poslovanja.

Vlasnici osnivaju preduzeće s ciljem neograničenog poslovanja i obezbjeñenja dugoročnog održivog prirasta vrijednosti. Na taj način vlasnik teži dugoročnom očuvanju i povećanju uloženog kapitala.

Menadžment je primarno orjentisan na kratkoročne performanse i maksimiziranje dobiti u kraćim periodima.

Nastavak:

Dominantan pristup profitne odgovornosti je iznjedrio temeljni cilj koji je općeprihvaćen:

Maksimizacija bogatstva vlasnika u dugom roku

Objasnimo pojmove “maksimizacija” i “dugi rok”.

Masimizacija bogatstva vlasnika ne znači povećanje 2, 3, 5, 10, 50 ili 100% vrijednosti na godišnjem nivou.100% vrijednosti na godišnjem nivou.

Rezultati poslovanja podložni su djelovanju faktora iz okruženja.

Teza o maksimizaciji bogatstva vlasnika se može sagledati u dvije faze:

PRVA: je ona u kojoj se realizira poslovni rezultat i

DRUGA: je faza vrednovanja poslovnog rezultata (ocjena vlasnika)

Prva faza rezultira poslovnim rezultatom, druga ocjenom kvaliteta tog rezultata.

Nastavak:� Maksimizacija bogatstva vlasnika u užem smislu nemože

izostaviti odlučnu reakciju vlasnika dionica u pogledu izmjene menadžmenta.

� Drugi termin koji želimo objasniti je “dugi rok”.Ko može predvidjeti prinos bilo kog preduzeća u periodu od samo jedne godine. Niko! Jer da je to moguće sve rizične samo jedne godine. Niko! Jer da je to moguće sve rizične investicije bi bile napuštene. Pa onda otkud ovaj termin u ovoj definiciji. Opstanak menadžmenta preduzeća uprkos negativnom poslovnom rezultatu ili padu tržišne vrijednosti moguće je objasniti OČEKIVANJEM da se maksimizacija bogatstva desi “ u dugom roku” . Znači ako rezultati u ovoj godini nisu dobri njihovo prihvatanje podruazumijeva vjerovatnoću realizacije temeljnog cilja u dugom roku.

Nastavak:� Preduzeće postoji da bi u kontinuitetu (a ne u dugom roku)

postiglo zadovoljavajuće rezultate po ocjeni njegovih vlasnika.� Zadovoljavajući rezultati uopšte ne moraju značiti rast bogatstva .

Oni trebaju biti u funkciji podržavanja očekivanja vlasnika � Znači garancija da će preduzeće funkcionisati dugoročno jesu

kontinuirani pozitivni prinosi, odnosno rezultati koji su na nivou očekivanja investitora a koji se analiziraju iz godine u godinu.očekivanja investitora a koji se analiziraju iz godine u godinu.

� Konačno priklonit će mo se pristupu koji podržava profitnu orjentaciju vlasnika, uz uslov da se ti rezultati posmatraju u kontinuitetu, a ne u dugom roku.

� Generisanje zadovoljavajućih prinosa je, dakle, temeljni cilj kojem teži menadžment preduzeća, a finansijski menadžment nudi znanja, procese, tehnike i metode koji realizaciju tih ciljeva čine vjerovatnim.

PREDUZEĆE – POJAVNI OBLICI� Savremena literatura koja izučava finansijski menadžment

zasnovana je na implikacijama poslovanja dioničkih društava

� Zašto! Zato što su u savremenim ekonomijama najveća pravna lica upravo dionička društva.

� Nažalost u našem okruženju situacija je potpuno drugačija.

Dioničko društvo:Dioničko društvo:

DD ističemo kao preduzeće čiji je kapital podijeljen u dionice.

Dionice su vlasničke isprave koje njihovim vlasnicima garantuju prava na odlučivanje, isplate dividendi, te prava na rezidualni interes.

Dionicama se može trgovati na berzama. Trgovanje znači prenos prava vlsdništva.

Nastavak:� Prvo dioničko društvo osnovano je 1602 godine u Holandiji.

Zašto je osnovano! Da se podijeli rizik povezan sa neizvjesnošću dobave začina iz Indije.

Danas se DD osnivaju da bi preuzeli velike rizike u projektima koje niko samostalno ne bi bio spreman preuzeti.

Važno je znati da je trgovina dionicama uspostavljena samo nekoliko godina nakon osnivanja DD.godina nakon osnivanja DD.

Kod DD postoje striktna pravila u ponašanju u pogledu modaliteta donošenja odluka, trgovanja dionicama, objavljivanja podataka, a to priznat će mo kod nas nije popularno pa stoga ovakvog oblika organizovanja kod nas i u dogledno vrijeme neće biti

Društvo sa ograničenom odgovornošću� Za razliku od DD kod nas je značajan oblik organizovanja preduzeća

upravo d.o.o. posebno u privatnom sektoru u kome je kapital sastavljen iz udjela.

� Udjeli u preduzećima nisu podložni javnom prometu kao u slučaju dionica, a procesi odlučivanja su značajno pojednostavljeni.

� Nedostatak ovog oblika organizovanja u odnosu na DD je u manjku � Nedostatak ovog oblika organizovanja u odnosu na DD je u manjku transparentnosti.

� Za d.o.o. je karakteristično da vlasnici preduzeća odgovaraju samo do visine uplaćenog osnivačkog udjela. Za obaveze koje premašuju ukupni kapital njegovi osnivači ne odgovaraju svojom imovinom osim ukoliko je ta imovina bila predmet odreñenih garancija.

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću

� Preduzeća koja se ovako organizuju su u svim ostalim aspektima slična sa d.o.o. Izuzev u pogledu preuzimanja odgovornosti za obaveze društva. Vlasnici solidarno odgovaraju cijelom svojom imovinom za obaveze društva ukolike te obaveze nadilaze iznos glavice preduzeća.

� Ovaj oblik organizovanja nije rasprostranjen u našem okruženju i � Ovaj oblik organizovanja nije rasprostranjen u našem okruženju i vjerovatno da je temeljni razlog za to upravo u definisanom obimu odgovornosti za obaveze društva.

Komanditno društvo

� Komanditno društvo je još jedna interesantna kategorija organizovanja preduzeća.

� Ovo društvo se osniva ugovorom dva ili više lica radi obavljanja djelatnosti pod zajedničkom firmom.

� Važno je znati da najmanje jedno lice odgovara neograničeno � Važno je znati da najmanje jedno lice odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva ( Komplementar), a rizik najmanje jednog lica ograničen je visinu ugovorenog uloga (Komanditor)

Dalje podjele preduzeća

� Preduzeća se mogu dijeliti prema veličini pa imamo:

mala, srednja i velika preduzeća.

Način na koji se odreñuje veličina preduzeća kod nas su : ukupan prihod, veličina aktive i broj radnika.

Iz perspektive finansijskog menadžmenta, navedeno razvrstavanje Iz perspektive finansijskog menadžmenta, navedeno razvrstavanje nema značajniji uticaj na način analiziranja poslovanja i zaključivanje.

POJAM I ZNAČAJ FINANSIJSKOG MENADŽMENTA

� Finansijski menadžment je disciplina koja koja je od izuzetnog značaja za sveobuhvatno i efikasno upravljanje potencijalima preduzeća.

� Temeljni cilj postojanja preduzeća jeste rast vrijednosti koju posjeduju njegovi vlasnici kroz kontinuirane zadovoljavajuće prinose na ulaganja.

� Svako preduzeće izloženo je kontinuiranim pritiscima� Svako preduzeće izloženo je kontinuiranim pritiscima� Vlasnici zahtijevaju prinos na svoja ulaganja i naravno dividendu� Tržište traži proizvode i usluge sa najvišim kvalitetom i uz što niže

cijene,� Država naplaćuje djelovanje kroz poreze, takse i naknade� Globalizacija i tržišna turbulencija su kontinuiran izazov.� Sve su ovo izazovi na koje treba adekvatno reagovati.

Nastavak:� S druge strane preduzeće posjeduje resurse – materijalne,

nematerijalne i ljudske.

� Posjedovanje tih resursa podrazumijeva dug i obaveze:

1. Prema vlasnicima kroz kapital,

2. Prema finansijskim institucijama kroz obaveze po kreditima do dobavljača i drugih modaliteta finansiranja.dobavljača i drugih modaliteta finansiranja.

Obaveze preduzeća su uglavnom vremenski precizno odreñene. Osim vremenske dimenzije sve obaveze preduzeća sadrže i kvantitativnu dimenziju.

Udovoljavanje tako kompleksnim izazovima nije nimalo jednostavna zadaća. Optimalan pristup tim izazovima uopšteno sadrži tri dimenzije:

Nastavak:TE DIMENZIJE SU:

� 1. Strukturiranje potencijala preduzeća ili investiranje,

� 2. Optimizacija instrumenata finansiranja željene strukture potencijala ili finansiranje i potencijala ili finansiranje i

� 3. Upravljanje potencijalima u funkciji zadovoljavanja nabrojenih interesa

1.Struktutiranje potencijala preduzeća� Finansijski menadžment je posvećen nastojanju da uspostavi

adekvatnu strukturu potencijala ili imovine.� Nakon uspostave vizije i misije preduzeća te izbora djelatnosti

nastupa faza projiciranja one strukture sredstava koja treba biti u funkciji realizacije postavljenih ciljeva.

� Pitanja koja se nameću u domenu strukturiranja potencijala preduzeća su:preduzeća su:

1. Koliko je neophodno uložiti u stalna sredstva obnosno dugoročne investicije?

2. Koje dugoročne investicije treba posjedovati preduzeće da bi bilo u mogućnosti realizovati postavljene ciljeve?

3. Koji iznos sredstav ai u kom obliku preduzeće treba angažovati u kategoriji stalnih obrtnih sredstava?

Nastavak:

� 4. Koji iznos sredstava preduzeće treba u povremena obrtna sredstva

� 5. Kako treba izgledati optimalna struktura stalnih i obrtnih sredstava u preduzeću?

� 6. Kako izgleda optimalna struktura obrtnih sredstava preduzeća.

Ova ali i druga pitanja koja se nameću nisu niti izbliza jednostavna.Samo će optimalna struktura i iznos sredstava osigurati pretpostavke

za realizaciju postavljenih ciljeva preduzeća.Ako se više investira u stalna ili obrtna sredstva performanse

profitabilnosti će biti manje.Ako se manje investira nego je neophodno, neće biti u stanju

odgovoriti zahtjevima tržišta.

Nastavak:� Ako struktura sredstava stalnih i obrtnih nije optimalna i to će

uticati na performanse preduzeća.

� Nedostatak obrtnih sredstava u kontinuitetu može dovesti do povremene ali i hronične nelikvidnosti sa svim posljedicama, koje donosi nelikvidnost.

� PREMA TOME: samo optimalna struktura sredstava , kako u PREMA TOME: samo optimalna struktura sredstava , kako u iznosu, tako i u strukturi, omogućit će realizaciju postavljenih ciljeva preduzeća i realizaciju ciljeva vlasnika uloženih sredstava.

� Jesu li ovo izazovi kojima se može pristupiti ad – hos.???????

� Postavljeni ciljevi preduzeća i vlasnika mogu se realizovati samo optimalnom strukturom sredstava.

Strukturisanje instrumenata finansiranja

� Struktura sredstava, odnosno investiranje u funkciji realizacije postavljenih ciljeva podrazumijeva postojanje finansijera, odnosno onih koji su spremni osigurati izvore sredstava.

� Sredstva se mogu dati na kraći i duži rok.

� Kod nas je uobičajeno da se desna strana bilansa, odnosno instrumenti finansiranja sredstava, nominira kao kapital i instrumenti finansiranja sredstava, nominira kao kapital i obaveze.

� Optimalna struktura sredstava zahtijeva odreñen iznos sredstava

� Taj iznos mogu osigurati vlasnici preduzeća, ali je moguće uspostaviti i odreñen odnos kapitala i obaveza. Takoñer, moguće su situacije u kojima dominiraju obaveze u odnosu na kapital vlasnika.

Upravljanje strukturom sredstava

� Jednom uspostavljena struktura sredstava nije stalna kategorija.

Struktura tekućih sredstava se mijenja iz dana u dan.

Stalna sredstva se vremenom troše i amortizuju. Jedna sredstva se amortizuju i troše druga nabavljaju, a to sve je kontinuiran i veoma dinamičan proces.

Pošto je nemoguće održati identičnu strukturu sredstava nameće se Pošto je nemoguće održati identičnu strukturu sredstava nameće se potreba uspostavljanja odreñenih odnosa koji podrazumijevaju kontinuiran nadzor i upravljanje.

Suština tog procesa sadržana je u poznavanju odgovora na sljedeća pitanja:

1. Koji iznos potraživanja, maksimalan i minimalan, preduzeće može podnijeti da bi se realizovali ciljevi preduzeća.

Nastavak:� U kom periodu preduzeće treba konvertirati potraživanja u novac,

odnosno koji obrt potraživanja je prihvatljiv za funkcionisanje preduzeća?

� Kojom dinamikom preduzeće treba obrati zalihe?

� Koji iznos zaliha, maksimalan i minimalan, je prihvatljiv da bi ciljevi preduzeća bili realizovani?

� Kada preduzeće treba mijenjati strukturu stalnih sredstava, � Kada preduzeće treba mijenjati strukturu stalnih sredstava, implementirati nove i napuštati postojeće investicije?

� Kako dinamički obezbijediti potrebna sredstva za izmirivanje obaveza?

� Kako upravljati viškovima, povremenim i stalnim, novčanih sredstava

nastavak:� NA KRAJU:

� Jesu li ovo jednostavni izazovi? Nisu nimalo jednostavni.

� Upravljanje potrencijalima preduzeća , kada im pridodamo ljudske izuzetno je kompleksno područje kojim se konzistentno mora baviti.

� Finansijski menadžment se konzistentno i kontinuirano bavi � Finansijski menadžment se konzistentno i kontinuirano bavi pitanjima, koja se odnose na investiranje, finansiranje i upravljanje potencijalima preduzeća.

FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI� BILANS STANJA

BS je jedan od tri najvažnija finansijska izvještaja koji rezimiraju poslovanje privrednog subjekta.

Ovaj izvještaj obuhvata strukturu raspoloživih sredstava i instrumenata finansiranja na dan njegovog sastavljanja.

Bilans stanja se sastavlja po isteku poslovne godine i na polovini Bilans stanja se sastavlja po isteku poslovne godine i na polovini poslovne godine.

Formalni obrazac bilansa stanja sadrži i kolone koje sugerišu računovodstvena konta te kolonu za uporedne podatke prethodne godine.

Sredstva� Prvi dio bilansa, lijeva (dugovna) strana ili aktiva, sadrži stanje

sredstava preduzeća poredanom po kriteriju likvidnosti, odnosno očekivanog perioda konverzije u novac.

� Aktiva obuhvata strukturu dugoročne imovine odnosno stalnih sredstava, a potom strukturu kratkoročne imovine ili tekućih sredstava.

Desna starna ili pasiva bilansa stanja, koja sadrži instrumente � Desna starna ili pasiva bilansa stanja, koja sadrži instrumente finansiranja sredstava ili jednostavno obaveze preduzeća, i postavljena je po kriteriju ročnosti.

� Na prvom mjestu su podaci o visini kapitala (najduži rok dospijeća), zatim dugoročne obaveze i na kraju kratkoročne obaveze.

nastavak

� Podjela na stalna i tekuća sredstva se isključivo vezuje za očekivani period konverzije, odnosno preobražaja u novčani oblik

� Stalna sredstva je konvertuju u novac u periodu dužem od jedne godine (kroz obračun amortizacije), dok se tekuća sredstva konvertuju više puta tokom poslovne godine.

� Tekuća sredstva se od stalnih razlikuju ne samo po tome što je očekivani period konverzije kraći od jedne godine nego i po tome što , praktično, svakodnevno fluktuiraju iz jednog oblika u drugi. praktično, svakodnevno fluktuiraju iz jednog oblika u drugi.

� STALNA SREDSTVA:� Osnovni oblici stalnih sredstava su:

Nematerijalna stalna sredstva, Materijalna stalna sredstvaFinansijska stalna sredstva

Nastavak:� Zajedničko svim ovim kategorijama jeste da su u pitanju

dugoročna sredstva čija konverzija u novac se očekuje u periodu dužem od jedne godine.

� Nematerijalna sredstva: Koncesije, patenti itd.

� Materijalna sredstva: Zemljište, zgrade, oprema...

� Finansijska stalna sredstva su dugoročna finansijska ulaganja� Finansijska stalna sredstva su dugoročna finansijska ulaganja

� Zašto preduzeće stiče i koristi stalna sredstva?

Ova sredstva trebaju biti u funkciji realizacije temeljnog cilja njegovog postojanja – generiranja zadovoljavajućeg prinosa.

Sredstvo koje se koristi u poslovne svrhe i ima očekivani vijek trajanja duži od godinu dana treba biti sadržano u strukturi stalnih sredstava preduzeća.

Tekuća sredstva� Preduzeće možemo nekako zamisliti bez stalnih sredstava, ali bez

tekućih nikako.

� Tekuća sredstva su krvotok preduzeća. Stalno se mijenja pojavni oblik tih sredstava. Roba pa potraživanje pa novac i tako u krug.

� Od stalnih se razlikuju po očekivanom roku konverzije u novac, kraćem od godinu dana. kraćem od godinu dana.

� Osnovne kategorije tekućih sredstava su:

� Zalihe,

� Potraživanja,

� Kratkoročna finansijska ulaganja i

� Novac i novčani ekvivalenti.

Instrumenti finansiranja sredstava� Realizacija poslovnih ciljeva nije moguća bez investiranja u

stalna, tekuća sredstva ili kombinaciju.� Za investiranje u sredstva potrebni su nam instrumenti

finansiranja, vlastiti ili eksterni.� I jedni i drugi izvori čine ukupan dug i obaveze i u iznosu se

podudaraju sa vrijednosti sredstava preduzeća.� Prilikom osnivanja, sredstva koja unose osnivači odgovara � Prilikom osnivanja, sredstva koja unose osnivači odgovara

osnivačkom kapitalu ili glavnici. Povećanje vlastitog ulaganja moguće je na dva načina: dokapitalizacijom ili zadržavanjem profita u strukturi instrumenata finansiranja.

� Postoje dvije načelne posdjele instrumenata finansiranja:� Prvo: Instrumenti finansiranja mogu biti vlastiti i eksterni� Drugo:Instrumente finansiranja možemo posmatrati kroz aspekt

dospijeća. To su kratkoročni i dugoročni instr.finansiranja.

Kratkoročni instrumenti finansiranja� Kratkoročni instrumenti finansiranja su isključivo eksternog

karaktera i nazivaju se kratkoročnim obavezama jer dospijevaju u periodu kraćem od godinu dana.

� Njihova načelna struktura izgleda ovako:

� 1. Obaveze po kratkoročnim kreditima

� 2. Obaveze prema dobavljačima� 2. Obaveze prema dobavljačima

� 3. Obaveze prema zaposlenima

� 4. Obaveze prema državi i dr.

Ovim obavezama će mo se detaljno baviti kada budemo govorili o likvidnosti preduzeća, ali moram napomenuti:

nastavak

� Generalno lakše je upravljati dugoročnim nego kratkoročnim obavezama.

� Važni uzroci nastajanja i održavanja kratkoročnih obaveza u strukturi duga su:

� 1. Dio kratkoročnih obaveza ili jeste ili se tretira kao beskamatno finansiranje (obaveze prema dobavljačima, zaposlenima, državi)finansiranje (obaveze prema dobavljačima, zaposlenima, državi)

� 2. Dio kratkoročnih obaveza nastaje spontano (npr. radnici rade svaki dan, a plaćeni su jednom mjesečno).

� 3. Preduzeće ponekad nemože pribaviti dugoročne instrumente finansiranja tako da mu preostaje jedino kratkoročno zaduživanje

� 4. Kratkoročni instrumenti finansiranja su, u pravilu povoljniji od dugoročnih sa aspekta cijene finansiranja.

Dugoročni instrumenti finansiranja� Dugoročni instrumenti mogu biti i eksterni i interni.

� Dugoročne obaveze prema eksternim instrumentima finansiranja dospijevaju na plaćanje u periodu koji je duži od godinu dana.

� Dugoročni interni instrument finansiranja je kapital preduzeća.

Da li je kapital obaveza pitanje je za dugotrajnu raspravu.

Najkraći odgovor bi mogao biti i jeste i nije.Najkraći odgovor bi mogao biti i jeste i nije.

Zaključak:

Bilans stanja je jedan od temeljnih finansijskih izvještaja preduzeća.

On sublimira strukturu investicija (sredstava) i instrumenata njihovog finansiranja na odreñeni dan odnosno na datum njegovog sastavljanja.

Iznos sredstava jednak je izvoru njihovog finansiranja.

AKTIVA - PASIVA� AKTIVA = PASIVA� (STALNA + TEKUĆA SREDSTVA) (INSTRUMENTI FINANSIRANJA SREDSTAVA)

Stalna sredstva= Nematerijalna stalna sredstva

+Materijalna stalna sredstva

+Finansijska stalna sredstva

Tekuća sredstva= Zalihe + Potraživanja

+Kratkoročni plasmani

+Novac i ekvivalenti novca+Novac i ekvivalenti novca

Kratkoročne obaveze Kratkoročni krediti

+Obaveze prema dobavljačima

+Ostale kratkoročne obaveze

Dugoročne obaveze Dugoročni krediti

+Ostale dugoročne finansijske obaveze

Kapital Glavnica

+Zadržana dobit

+ Rezerve

BILANS USPJEHA

� Bilans uspjeha sadrži agregatne iznose prihoda i rashoda nastalih u periodu za koji se sastavlja.

� Za razliku od bilansa stanja koji se sastavlja na dan bilans uspjeha se sastavlja za period.

� BU se obavezno sastavlja bar jednom godišnje, ali je kod nas � BU se obavezno sastavlja bar jednom godišnje, ali je kod nas uobičajeno dva puta.

� U BU su prikazani svi prihodi koje je preduzeće ostvarilo za period izvještavanja, svi rashodi za taj period i na kraju poslovni rezultat koji predstvlja razliku izmeñu prihoda i rashoda.

Prihodi

� Prihodi se odnose na korist koju će preduzeće realizovati prodajom proizvoda, roba ili pružanjen usluga.

� Prihodi se klasificiraju na:

� 1. Prihode od prodaje proizvoda i usluga

� 2. Prihode od ulaganja (pozitivni efekti ulagačkih aktivnosti)� 2. Prihode od ulaganja (pozitivni efekti ulagačkih aktivnosti)

� 3. Prihode od finansiranja (uglavnom prihodi od kamata9

� 4.Ostale prihode ( npr. prihodi od prodaje sredstava)

Rashodi

� Rashodi su sistemski rasporeñeni troškovi i izdaci nastali tokom realizacije funkcije preduzeća. Njihovu klasifikaciju možemo obaviti na dva načina:

� PRVI NAČIN: Odnosno prva klasifikacija

� 1.Poslovni rashodi

� 2. Rashodi od ulaganja� 2. Rashodi od ulaganja

� 3. Rashodi od finansiranja

� 4. Ostali rashodi

Druga klasifikacija

1. Rashode koji su posljedica obima poslovanja

2. Rashode perioda

Poslovni rezultat� Rezultat sučeljavanja prihoda i rashoda je poslovni rezultat

preduzeća.

� Poslovni rezultat je ključni motiv postojanja preduzeća, ujedno je i vezivno tkivo za bilans stanja s početka i kraja perioda.perioda.

� Dodavanjem prihoda i oduzimanjem rashoda koji nemaju karakter operativnih, dobijamo finalni rezultat poslovanja preduzeća.

IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA� Ovaj izvještaj sublimira značajne informacije o tokovima novca

unutar perioda za koji se sastavlja.

� Značaj ovog izvještaja je u tome što novčane tokove preduzeća diferencira na:

1.Novčane tokove iz poslovnih aktivnosti,

2. Novčane tokove iz investicione aktivnosti2. Novčane tokove iz investicione aktivnosti

3. Novčane tokove iz finansijske aktivnosti

Ovako klasificirani podaci o novčanim tokovima pružaju nam mogućnost da identificiramo instrumente finansiranja poslovnih, investicionih i finansijskih aktivnosti.

Novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti

� Obračun neto novčanog toka iz poslovnih aktivnosti započinje prilagoñavanjem ostvarednog poslovnog rezultata.

� Dobit će, pod uslovom da sve ostale pozicije bilansa stanja ostanu iste povećat će novac na računu preduzeća.

� Gubitak će imati suprotan efekat.

� Izračun novčanog toka iz poslovne aktivnosti načelno prolazi kroz � Izračun novčanog toka iz poslovne aktivnosti načelno prolazi kroz dvije faze:

� Prva faza: Prilagoñavanje ostvarenog poslovnog rezultata, a to znači da prvo izrazimo poslovni rezultat a zatim ga korigujemo nenovčanim troškom (iznosom amortizacije).

� ZAŠTO pa zato što poslovni rezultat u sebi već sadrži troškove amortizacije.

nastavak� DRUGA FAZA u identifikovanju novčanog toka od poslovnih

aktivnosti se odnosi na promjene u iznosu ( zaliha, potraživanja,kratkoročnih obaveza izuzev kreditnih.

� Moramo razumjeti da pozitivne promjene (povećanja) pozicija aktive. Suprotna logika vrijedi za pozicije Pasive koje čine neto obrtni kapital.obrtni kapital.

� Npr. Povećanje obaveza prema dobavljačima ima pozitivan uticaj na novčani tok.

� U nastavku pokazat će mo način obračuna novčanog toka iz poslovnih aktivnosti.

Nastavak:� NOVČANI TOK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

� Poslovni rezultat� +amortizacija� -(+) povećanja (smanjenja) pozicija tekućih sredstava� +(-) povećanje (smanjenje) obaveza prema dobavljačima� +(-) povećanje (smanjenje)ostalih obaveza izuzev kredita� = NETO NOVČANI TOK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

Novčani tok iz investicionih aktivnosti

� Investicione aktivnosti obuhvataju promjene na stalnim sredstvima i ulaganjima (kratkoročnim i dugoročnim)

� Povećanje stavke stalnih sredstava utiče na smanjenje novca (kupovina nekog sredstva zahtijeva utrošak novca), a smanjenje izuzev onog koje se odnosi na amortizaciju uzrokuje rast novčanih sredstava.novčanih sredstava.

� Neto novčani tok iz investicionih aktivnosti dobijamo putem sljedećeg obračuna:

� +(-) smanjenje (povećanje) stalnih sredstava

� +(-) smanjenje (povećanje) ulaganja

� = NETO NOVČANI TOK IZ INVESTICIONIH AKTIVNOSTI

Novčani tok iz finansijskih aktivnosti

� Dodatno zaduženje ili otplata postojećeg kredita se nemože svrstati niti u jednu od prethodne dvije kategorije novčanih tokova.

� Isti je slučaj i sa isplatom dididendi, dokapitalizacijom ili smanjenjem glavnice.

� Obračun neto novčanog toka iz finansijske aktivnosti vrši se na � Obračun neto novčanog toka iz finansijske aktivnosti vrši se na sljedeći način:� +(-) pozajmljivanje (vraćanje) kredita

- Isplata dividendi+dokapitalizacija-Smanjenje kapitala= NETO NOVČANI TOK IZ FINANSIJSKIH AKTIVNOSTI

Novčani tok preduzeća

� Zbir neto novčanih tokova iz poslovnih, investicionih i finansijskih aktivnosti preduzeća je upravo razlika izmeñu stanja novčanih sredstava na početku i na kraju perioda za koji se računa tj.

� NS1 – NS0 = NCFp + NCFi – NCFf

NS 1 -stanje novčanih sredstava na kraju periodaNS 1 -stanje novčanih sredstava na kraju perioda

NS0 - stanje novčanih sredstava na početku perioda

NCFp -neto novčaani tok iz poslovnih aktivnosti

NCFi -neto novčani tok od investicionih aktivnosti

NCFf -neto novčani tok od finansijskih aktivnosti

nastavak� Veza bilansa uspjeha i bilansa stanja je ostvareni finansijski

rezultat.� Novčani tok preduzeća je razlika novčanih sredstava u bilansu

stanja na kraju i na početku perioda za koji je obračunat novčani tok. Ova metoda izračunavanja novčanog toka naziva se indirektnom iz razloga što se do umanjenja (povećanja) novčanih sredstava na kraju godine u odnosu na njen novčanih sredstava na kraju godine u odnosu na njen početakdolazi putem kotigovanja neto dobiti za amortizaciju i promjene na pozicijama sredstava i finansiranja.

� Direktnom metodom se promjene visine novčanih sredstava prikazuju korekcijama ostvarenog prihoda od ukupnih priliva i iskazanog rashoda na ukupne izdatke gotovine, samo u novčanim tokovima od operativnih aktivnosti.

� Ovdje se novčani tok od investicione i finansijske aktivnosti obračunava na identičan način kaoo kod indirektne metode.

ANALIZA PERFORMANSI POSLOVANJA PREDUZEĆA

� ANALIZA PROFITABILNOSTI

� Profitabilnost poslovne aktivnosti

Profitabilnost je temeljna pretpostavka postojanja preduzeća.

Osnovni cilj preduzeća je generiranje zadovoljavajućeg prinosa, a bez profita taj cilj nije uopšte ostvariv.

Za analizu profitabilnosti neophodni su nam podaci iz Bilansa uspj.Za analizu profitabilnosti neophodni su nam podaci iz Bilansa uspj.

Analizu profitabilnosti preduzeća ćemo posmatrati na tri nivoa:

1. Bruto profitabilnost

2. Operativna profitabilnost

3. Neto profitabilnost

Analiza bruto profitabilnosti

� Osnovni pokazatelj bruto-profitabilnosti preduzeća je bruto profitna stopa.

� BPS% = PP-TP / PP *100

� BPS – bruto profitna stopa� BPS – bruto profitna stopa

� PP – prihodi od prodaje

� TP- troškovi za prodato

� Podatak o visini bruto profitne stope nam govori o tome da li je odnos: tržišno prihvaćena vrijednost proizvoda preduzeća veća u odnosu na troškove koji su direktna posljedica njihove proizvodnje.

Analiza operativne profitabilnosti� Bruto profit je razlika izmeñu prihoda od prodaje i troškova za

prodano.

� Operativni profit dobijemo kada od bruto profita oduzmemo rashode perioda. Rashodi perioda spadaju u kategoriju standardnih rashoda.

� Operativna profitna stopa izgleda ovako:

� OPS(%) = PP-TP-RP/PP*100� OPS(%) = PP-TP-RP/PP*100

� OPS –operativna profitna stopa

� PP – prihodi od prodaje

� TP – troškovi za prodano,

� RP – operativni rashodi perioda

nastavak

� Operativnu profitnu stopu možemo izraziti i preko operativnog poslovnog rezultata:

� OPS(%) = OPR/PP*100

� Operativna profitna stopa nam sugeriše odnos vrednovanja � Operativna profitna stopa nam sugeriše odnos vrednovanja finanlnog proizvoda preduzeća od strane tržišta, te direktnih troškova i rashoda perioda.

� Negativna profitna stopa može biti uzrokovana pojedinačnim ili kombinovanim djelovanjem:

� Visokih direktnih troškova, Visokih administrativnih troškova, Visokih troškova distribucije itd.

Analiza neto-profitabilnosti

� Neto profitna stopa je odnos poslovnog rezultata (neto dobit ili gubitak) i prihoda od prodaje.

� NPS (%) = Neto- dobit/(gubitak) // PP*100

� NPS -neto profitna stopa

� PP prihodi od prodaje

� U odnosu na operativni rezultat, neto rezultat poslovanja sadrži i � U odnosu na operativni rezultat, neto rezultat poslovanja sadrži i podatke o prihodima i rashodima finansiranja, ostale prihode i rashode, vanredne stavke i odbitak eventualnog poreza na dobit.

� Analiza profitabilnosti treba biti veoma konkretna ocjena ove performanse , a ne, uopćena statistika dobijenih podataka.

Profitabilnost investicije� Ovdje se govori o prinosu na cjelokupnu imovinu preduzeća i

prinosu na kapital vlasnika.

� Prinos na investiciju (ROI) (return on investment)

� ROI % = Dobit/aktiva*100

� Prinos na investiciju treba biti dovoljan da pokrije trošak kapitala preduzeća.kapitala preduzeća.

� Prinos na kapital (ROE) (return on equity)

� ROE % = Dobit/Kapital * 100

� ROE je od posebnog interesa za vlasnike kapitala. Veličina ovog pokazatelja treba biti dovoljna da pokrije nerizični prinos i rizik ulaganja u konkretan poslovni subjekat.

ANALIZA LIKVIDNOSTIANALIZA LIKVIDNOSTIANALIZA LIKVIDNOSTIANALIZA LIKVIDNOSTI

� Likvidnost predstavlja sposobnost preduzeća da izmiruje obaveze u skladu sa njihovim dospijećem. Jednostavno rečeno likvidno je ono preduzeće koje na raspolaganju ima dovoljno novca da podmiruje obaveze u skladu sa dinamikom njihovog dospijeća.

� Analizu likvidnosti uglavnom provodimo kroz set pokazatelja koje će mo podrobnije predstaviti:će mo podrobnije predstaviti:

� Tekući odnos – To je odnos tekućih sredstava i tekućih obaveza.

� Tekući odnos = Tekuća sredstva/ Tekuće obaveze.

� Za izračunavanje ovog odnosa potreban nam je samo bilans stanja na odreñeni dan.

Nastavak:� Brzi odnos

� Brzi odnos = Tekuća sredstva – Zalihe/ Tekuće obaveze

� Ovaj odnos mora biti veći od 1 zato što on ne predstavlja samo statičku mjeru likvidnosti.

� Novčani odnos � Novčani odnos

� Novac i njegovi ekvivalenti su najlikvidniji dio sredstav preduzeća. U svakom trenutku je možemo upotrijebiti za izmirenje obaveza.

� Novčani odnos = Novac i ekvivalenti novca/Tekuće obaveze

� Ovo je prilično oštar test likvidnosti s obzirom da preduzeću i nije cilj raspolaganje prekomjernim iznosom novčanih sredstava.

ANALIZA SOLVENTNOSTI

� Likvidnost je sposobnost izmirenja obaveza koje dospijevaju u kratkom roku.

� Solventnost je dugoročna sposobnost preduzeća da adekvatno odgovori na dospijevanje odaveza.

� Analiza solventnosti dinamički tretira zaduženost, pa se u literaturi koristi i termim zaduženost preduzeća.literaturi koristi i termim zaduženost preduzeća.

� Analiza solventnosti tretira dvije komponente:

1. Analizu strukture finansiranja sredstava i (čime se bavi)

2. Analizu profitnog potencijala preduzeća. ( ne postoji garantovana zarada)

Nastavak

� Postoje dva pokazatelja koja tretiraju strukturu finansiranja preduzeća.

� Prvi – Odreñuje udio duga u finansiranju preduzeća,

� Drugi- Odreñuje odnos eksternih i internih instrumenata finansiranja.

� Ovi pokazatelji su veoma slični, ali je njihova interpretacija � Ovi pokazatelji su veoma slični, ali je njihova interpretacija različita.

� Odnos zaduženosti: Daje nam informaciju o udjelu eksternih instrumenata u ukupnoj strukturi finansiranja.

� Odnos zaduženosti= Ukupan dug/ pasiva

Nastavak

� Odnos duga i kapitala

� Ovaj pokazatelj rezultira odnosom eksternih i internih instrumenata finansiranja.

� Dug/kapital odnos = Ukupan dug/ Kapital� Dug/kapital odnos = Ukupan dug/ Kapital

� Podatak o odnosu duga i kapitala nas upućuje na odgovor na pitanje koliko KM dugujemo u odnosu na 1 KM vlastitog kapitala.

ANALIZA EFIKASNOSTI UPRAVLJANJA RESURSIMA

� Efikasnost upravljanja resursima ili obrt usko je povezana sa iznosom tekućih sredstava potrebnim za neometano obavljanje poslovne aktivnosti

� Brži obrt imovine poboljšava likvidnost preduzeća i obrnuto.

� Obrt potraživanja:

� Prilikom prodaje proizvoda preduzeće se susreće sa potrebnim kreditiranjem kupaca. Što je rok kraći brže se dolazi do sredstava.

� Kreditiranje kupaca uzrokuje investiranje u potraživanja, jednu od komponenti tekućih sredstava.

� KOP = Prihodi od prodaje/ Prosječan iznos potraživanja

Obrt zaliha

� Zalihe su nezaobilazna komponenta tekućih sredstava osim ako preduzeće pruža usluge.

� Preduzeće koje se bavi proizvodnjom ima tri vrste zaliha, sirovine i materijal, proizvodnju u toku i gotove proizvode.

� Koeficijent obrta zaliha nam daje informaciju o tome koliko puta se zalihe konvertuju u toku godine, a obrt zaliha nas upućuje na se zalihe konvertuju u toku godine, a obrt zaliha nas upućuje na vrijeme, koje protekne dok se zalihe ne konvertuju u potraživanja.

� KOZ = Troškovi za prodato/Prosječan iznos zaliha

� Troškovi za prodato uzimaju u obzir samo direktne troškove vezane za nastanak zaliha.

Obrt imovineObrt imovineObrt imovineObrt imovine

� Prilikom analize efikasnosti upravljanja resursima preduzeća, izuzetno koristan je pokazatelj brzine obrta cijele imovine.

� Taj podatak dobijemo kada prihode od prodaje podijelimo sa prosječnom aktivom.

� KOI = Prihodi od prodaje/ Prosječna aktiva

Poslovni ciklus

� Poslovni ciklus� Svakom preduzeću je izuzetno važno da što efikasnije upravlja

raspoloživim resursima. Da bi mogli donositi pravilne poslovne odluke potrebno je da izračunamo vrijeme trajanja poslovnog ciklusa preduzeća. To vrijeme predstavlja zbir obrta zaliha i obrta potraživanja u danima:

� Poslovni ciklus = OZd + OPd � Ozd = Obrt zaliha izražen u danima� Opd = Obrt potraživanja u danima� Značaj dužine trajanja poslovnog ciklusa izvodi se iz postavke

da kraći poslovni ciklus zahtijeva manji iznos angažiranih obrtnih sredstava i obrnuto.

Ciklus gotovine

� Ovaj pokazatelj nam sugeriše efikasnost upravljanja tekućim sredstvima pored vremena obrta zaliha i potraživanja i vrijeme obrta obaveza.

� Ciklus gotovine dobijemo kada od vremena trajanja poslovnog ciklusa oduzmemo vrijeme obrta obaveza.

� Ciklus gotovine = Poslovni ciklus – Obrt obaveza (u danima)� Ciklus gotovine = Poslovni ciklus – Obrt obaveza (u danima)

4

FINANSIJSKO PLANIRANJEPOSLOVANJA PREDUZEĆAPOSLOVANJA PREDUZEĆA

Pojam i značaj finansijskog planiranja� Planiranje finansijskih sredstava, u finansijskom planu,

predstavlja osnovni instrument poslovne politike svakog preduzeća. To znači da finansijsko planiranje predstavlja važan dio finansijskog upravljanja.Planiranje je dio procesa upravljanja koji ima i stvaralačku Planiranje je dio procesa upravljanja koji ima i stvaralačku funkciju jer podrazumijeva kasnije izvršenje.Znači planiranje se može definisati kao utvrñivanje budućih očekivanih novčanih tokova, ili kao proces koji obuhvata finansijsku prognozu novčanih primitaka i izdataka.

nastavak

� Finansijski plan proizilazi iz finansijskog planiranja, odnosno predstavlja njegovu posljedicu.

Finansijski plan se sastoji od : plana priliva i odliva novčanih sredstava za odreñeno razdoblje, plana ukupnog prihoda i rashoda i plana raspodjele dobiti.rashoda i plana raspodjele dobiti.

U praksi se finansijski plan ograničava samo na tokove priliva i odliva novca u preduzeću.

Finansijski planovi se odnose na funkciju nabavke, proizvodnje, prodaje i funkciju razvoja

Finansijskim planom je pored planiranja finansijskih tokova i strukture sredstava i izvora sredstava neophodno predvidjeti i:

nastavak

1. dinamiku pribavljanja finansijskih sredstava,

2. dinamiku potreba za finansijskim sredstvima,

3. dinamiku usmjeravanja i rasporeñivanja raspoloživih

finansijskih sredstava, kao i

4. dinamiku vraćanja tih sredstava.

Ukoliko se u planu ova četiri elementa postave sinhronizovanoonda je moguće izbjeći probleme koji su posledica : nedostatka finansijskih sredstava, zastoja procesa nabavki i proizvodnje, viška sredstava, ili suvišnih kamata zbog kašnjenja u isplatama.

nastavak

Finansisjko planiranje tokova reprodukcije nezamislivo je bez obuhvatanja sledećih elemenata:

1. Plan bilansa uspjeha,

2. Plan bilansa stanja,

3. Plan novčanih tokova,

4. Plan dugoročnih ulaganja.4. Plan dugoročnih ulaganja.

Finansijsko planiranje značajno je zbog sljedećih razloga:

1. Znamo koliko će biti potrebno novih finansijskih sredstava,

2. Podaci iz plana su osnova za donošenje poslovnih odluka,

3. Pomoću plana vršimo kontrolu nad finansijskim transakcijama

4. Povjerioci ili banke često insistiraju na pažljivo pripremljenim

finansijskim planovima.

Mjesto finansijskog plana u sistemu planiranja

Kada govorimo o planovima, onda mislimo na : plan prodaje, plan troškova, plan zaliha gotovih proizvoda, plan reklame i propagande, plan nabavke materijala, plan održavanja, plan kapitalnih ulaganja, plan prihoda, plan. Rashoda, plan primitika, plan izdataka itd.

Svi ovi planovi su samo djelimični jer se tek u okviru finansijske funkcije spajaju u dvije cjeline i to:funkcije spajaju u dvije cjeline i to:1. Finansijski plan, sa meñusobno suprostavljenim primicima i

izdacima i2. Bilans uspjeha, sa meñusobno suprostavljenim prihodima i

rashodimaPrvi plan omogućava procjenu očekivane likvidnosti, dok drugi

omogućava procjenu očekivane rentabilnosti.

nastavak

Svi naprijed navedeni planovi reflektuju se na plan novčanih tokova.

U stvari cijeli proces planiranja završava se planiranim bilansom stanja i uspjeha koji čini krunu periodičnog finansijskog planiranja.

Treba još istaći da interna meñuzavisnost djelimičnih planova nije Treba još istaći da interna meñuzavisnost djelimičnih planova nije formalno pitanje. Usklañivanje planova je neophodno s ciljem postizanja optimuma.

Ovaj problem nije jednostavno riješiti zbog različih zahtijeva i mogućnosti.

VRSTE FINANSIJSKIH PLANOVA

U literaturi postoje različiti kriteriji definisanja vrsta finansijskih planova.

Najčešće su prisutni sljedeći kriteriji :

1. način sastavljanja

2. dužina vremenskog perioda za koji se donosi

3. stepen važnosti

4. redovnost sastavljanja

5. dinamika finansijskog poslovanja

nastavak

1. Finansijski planovi prema načinu sastavljanja.

U ovom slučaju razlikujemo:- izolovane, (obuhvataju primitke i izdatke koji proizilaze iz računa učinaka odnosno iz djelomičnih planova učinaka)- kombinovane ( obuhvataju tokove primitaka i izdataka koji - kombinovane ( obuhvataju tokove primitaka i izdataka koji proizilaze iz rashoda i prihoda tj. iz plana uspjeha)- pojedinačne ( donose se pojedinačno za organizacine jedinice preduzeća, ali moraju se donijeti sporazumno i u harmoniji jedan sa drugim)- svodne finansijske planove (donose se za preduzeće kao cjelinu i podrazumijevaju planiranje cjelokupne finansijske aktivnosti s ciljem podizanja nivoa rentabilnosti i likvidnosti)

nastavak

Finansijski planovi prema dužini vremenskog perioda

Prema vremenskom kriterijumu, finansijske planove možemo podijeliti na:

1. dugorčne

2. srednjoročne2. srednjoročne

3. kratkoročne finansijske planove

Dugoročni finansijski planovi donose se na period od 10 godina i odnose se na strategiju razvoja preduzeća.

Dugoročnim finansijskim planom sagledavaju se potrebe za dugoročnim novčanim sredstvima , kao i način obezbjeñenja sredstava.

nastavak

Dugoročni finansijski plan posmatran po godinama sadrži:

1. plan priliva po elementima finansijskog plana,

2. plan odliva po elementima sa minimalnim rezervama,

3. stanje na kraju planskog perioda (nedostatak ili višak

sredstava).

Kod dugoročnih planova vrši se planiranje potrebnih i Kod dugoročnih planova vrši se planiranje potrebnih i raspoloživih sredstava za dugoročna investiciona ulaganja kako po strukturi tako i po obimu.

Ovdje je potrebno definisati ukupne promjene na osnovu finansijskih potreba i izvora sredstava, kao i planiranje dinamike po godinama i kumulativno.

nastavak

Srednjoročni finansijski planovi.

Ovi planovi se donose na period preko jedne godine, i na osnovu njih se mogu planirati sve očekivane promjene po osonovu primitaka i izdatak u preduzeću.

Znači, na osnovu planiranog bilansa i kvartalnih procjena, mogu se uspješno pratiti i predvidjeti promjene u novčanim tokovima.uspješno pratiti i predvidjeti promjene u novčanim tokovima.

Za srednjoročne finansijske planove karakteristično je da se donijeti planovi koriguju godišnje prihvatanjem novog finansijskog plana za narednu godinu.

Realizacijom srednjeročnog finansijskog plana realizuje se etapno dugoročni finansijski plan.

nastavak

Kratkoročni finansijski plan:

Kratkoročnim planovima preduzeće kvalitativno kontroliše sopstvenu likvidnost.

Cilj svakog kratkoročnog plana je da pravovremeno predvidi neusklañenost izmeñu novčanih sredstava i da tu neusklañenost kompemzira nabavkom i plasmanom dodatnih novčanih sredstavakompemzira nabavkom i plasmanom dodatnih novčanih sredstava

Kratkoročni finansijski planovi se donose na osnovu godišnjeg finansijskog plana i sadrže:

1. stanje gotovine na kraju prethodnog mjeseca

2. plan uplata po mjesecima

3. plan isplata po istim mjesecima

4. stanje novčanih sredstava na kraju planskog perioda.

nastavakFinansijski planovi prema stepenu važnosti:

Prema stepenu važnosti finansijske planove možemo podijeliti na:

1. primarne i

2. sekundarne finansijske planove

Podjela na primarne i sekundarne planove zavisi od toga šta se proglašava prioritetom, odnosno na šta se stavlja težište u proglašava prioritetom, odnosno na šta se stavlja težište u procesu planiranja. Npr: ako je težište na planu prodaje, odnosno nabavke onda će ovi planovi biti primarni a svi ostali sekundarni finansijski planovi.

Klasifikacija finansijskih planova na primarne i sekundarne je posebno značajna pri utvrñivanju prioriteta razvoja u preduzećima.

nastavakFinansijski planovi prema redovnosti sastavljanja:

Planovi prema redovnosti sastavljanja dijele se na:1. tekuće i2. jednokratne finansijske planove.

Tekući finansijski planovi mogu biti redovni i vanredni:Redovnim finansijskim planovima vrši se predviñanje novčanih Redovnim finansijskim planovima vrši se predviñanje novčanih

tokova u odreñenom vremenskom periodu s ciljem održavanja finansijske likvidnosti preduzeća. Ovi planovi mogu biti kratkoročnog i srednjeročnog karaktera.

Jednokratne finansijske planove možemo nazvati i spscijalnim planovima, zbog toga što se sastavljaju u posebnim prilikama sa specijalnim zadatkom.( npr: osnivanja, promjena pravne norme, povećanje kapitala, likvidacije itd).

nastavakFinansijski planovi prema dinamici finansijskog poslovanjaPrema dinamici finansijskog poslovanja, razlikujemo:

1. osnovne2. operativne finansijske planove

Osnovnim finansijskim planom predviñaju se svi prihodi i rashodi kao i finansijski rezultat preduzeća za period od jedne godine.finansijski rezultat preduzeća za period od jedne godine.

Sastoji se od prihoda i rashoda sa jedne strane, te dobiti i njegove raspodjele, s druge strane.

Operativni finansijski plan obuhvata sve novčane primitke i izdatke i to najčešće mjesečno iskazane.

U osnovi on predviña dinamiku i obim finansijskog poslovanja preduzeća. Donošenjem ovog plana sprečavamo mnoge nepotrebne radnje i aktivnosti npr. nepotrebne nabavke materijala.

NAČELA FINANSIJSKOG PLANIRANJA

Osnovna načela finansijskog planiranja su:

1. načelo sistematičnosti

2. načelo masovnosti

3.načelo realnosti

4. načelo jasnosti

5. načelo konkretnosti

6. načelo potpunosti

7. načelo elastičnosti

8. načelo tačnosti

nastavak1. Načelo sistematičnosti podrazumijeva pažljivo usklañivanje

parcijalnih finansijskih planova. Konkretno, primici i izdaci treba da budu izvedeni iz planova nabavke, proizvodnje i prodaje.

2. Načelo masovnosti finansijskog plana polazi od principa angažovanja svih članova preduzeća u njegovoj izradi, donošenju i realizaciji.donošenju i realizaciji.

3. Načelo realnosti finansijskog plana zasniva se na izvršenju planiranih zadataka iz prethodnog perioda. Realnost predstavlja sagledavanje proizvodnih, kadrovskih, finansijskih i drugih mogućnosti. Realni finansijski planovi se zasnivaju na realnoj meterijalnoj bazi konkretnog preduzeća.

nastavak

Načelo jasnosti podrazumijeva jasno rasčlanjivanje i respektovanje bruto principa.

Jasno rasčlanjivanje podrazumijeva precizno razdvajanje elemenata primitaka i izdataka ( uplate, isplate, smanjenje obaveze itd.)

Poštovanje bruto principa znači iskazivanje svih elemenata primitaka i izdataka u bruto iznosu tj. bez meñusobnog prebijanja.primitaka i izdataka u bruto iznosu tj. bez meñusobnog prebijanja.

To konkretno znači da se bruto princip protivi ( zabranjuje) saldiranje uplata i isplata, povećanju i smanjenju potraživanja, povećanju i smanjenju obaveza.

Načelo konkretnosti podrazumijeva preciziranje prava i dužnosti subjekata planiranja koji su njime obuhvaćeni. Ovdje je moguće konkretno odrediti lica zadužena za njegovo izvršenje.

nastavak

Načelo potpunosti zahtijeva da se obuhvate svi primici i izdaci odnosnog planskog perioda i sva stanja finansijskih sredstava prenijetih iz prethodnog perioda.

Načelo elastičnosti traži od finansijskog plana da posjeduje sposobnost prilagoñavanja na eventualne promjene parcijalnih planova. Elastičnost se obezbjeñuje uzimanjem u obzir više planova. Elastičnost se obezbjeñuje uzimanjem u obzir više alternativa mogućih uticaja na planske veličine.

Načelo tačnosti podruazumijeva vremensku tačnost kao i tačnost iznosa. To znači da svi segmenti nočanih tokova u finansijskom planu treba da budu tačno obuhvaćeni.

PLANIRANJE TOKA GOTOVINE

Da bi tačno planirali tok gotovine u preduzeću potreban je tekući bilans stanja, kao i planirana stavka dobiti.

Projekcijom novčanih tokova identifikujemo očekivane novčane primitke i izdatke, a zatim za sve proicirane novčane deficite nastojimo osigurati adekvatne instrumente finansiranja koje će mo koristiti za privremeno pokriće predviñenih nedostataka novca. koristiti za privremeno pokriće predviñenih nedostataka novca.

Projekciju novčanog toka uvijek započinjemo strukturisanjem novčanih primitaka.

Novčani primici, uglavnom, dolaze od naplate potraživanja ili prodaje za gotovinu.

Za projekciju novčanog toka strateški značaj ima plan prodaje.

nastavak

Plan prodaje :

Finansijsko planiranje započinje detaljnom projekcijom prodaje.

Precizan plan moguće je imati jedino na nivou jedne godine jer on treba uzeti u obzir veličinu realno očekivanih kretanja.

Projekcija prodaje za period od jedne godine treba rezultirati.

1.Osvrtom na ostvarenja prodaje u prethodnih nekoliko godina,1.Osvrtom na ostvarenja prodaje u prethodnih nekoliko godina,

2.Očekivanim globalnim uticajima na nivo tražnje

3. Potencijalnim uticajima konkurencije na promjene u tržišnim udjelima

4. Internoj perspektivi i očekivanjima preduzeća

nastavakDetaljan pristup ostvarenim rezultatima u prošlosti bi trebao pomoći

u evaluaciji tih uticaja na buduće projekcije.Te buduće projekcije odnosno očekivani scenario trebaju biti

poznati u momentu planiranja.Interna perspektiva preduzeća treba biti oslonjena na iskustva iz

prošlosti te usklañena sa globalnim uticajima na tržište.PRVO se proiciraju novčani tokovi od prodaje proizvoda.PRVO se proiciraju novčani tokovi od prodaje proizvoda.Zatim se sačinjava projekcija novčanih izdataka za nabavke koja

uključuje sve inpute vezane za direktne troškove.Nakon ovoga sačinjava se plan ostalih izdataka koji ne zavise od

nivoa poslovnih aktivnosti.Nastavak projekcije novčanih tokova rezervisan je za primitke i

izdatke od investiciocne i finansijske aktivnosti.

nastavakProjekcija poslovnog rezultata slijedi nakon projekcije novčanih tokova.

Precizno projicirani novčani tokovi od kapitalnog su značaja prilikom sastavljanja poslovnog rezultata preduzeća.

Esencijalnu strukturu poslovnog rezultata sačinjavaju poslovni prihodi i rashodi.

Prema tome uvažavajući:

1.Očekivani obrt potraživanja

2. Planirani procenat nenaplaćenih potraživanja

3. Očekivani obrt obaveza te

4. Iznos amortizacije

Moguće je izvesti projekciju poslovnog rezultata iz prethodno sastavljenog plana novčanih tokova.

V DIO

VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCAVREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA

V - DIO

� VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA

� Koncept vremenske vrijednosti novca počiva na očiglednoj tvrdnji po kojoj 1 KM danas vrijedi više od 1 KM koju će mo posjedovati za mjesec, godinu ili sutra.

� Istaknut će mo tri ključna razloga zbog kojih 1 KM danas vrijedi više od 1 KM u budućnosti.

1. Od kada postoji kao sredstvo plaćanja, novcu je 1. Od kada postoji kao sredstvo plaćanja, novcu je pridodata još jedna karakteristika – novac je roba, dakle ima svoju cijenu;

2. Potpuno je uobičajeno da je planeta zemlja izložena procesu inflacije ( rast cijena robe) a to uzrokuje relativan pad vrijednosti novca.

3. Novčani primitak u budućnosti uvijek je povezan sa rizikom i taj rizik treba uzeti u obzir.

nastavak:

� Koncept vremenske vrijednosti novca, odnosno ukamaćenje i diskontovanje novčanih tokova, bavi se utvrñivanjem vrijednosti iznosa novca ili niza novčanih tokova na sasvim odreñeni momenat.

� Ako želimo ustanoviti koliko danas vrijedi 1000 KM koje će mo imati na raspolaganju za tri godine, zapravo izračunati sadašnju imati na raspolaganju za tri godine, zapravo izračunati sadašnju vrijednost tih 1000 KM.

� Isto tako ako nam je stalo do informacije koliko će za 5 godina vrijediti sadašnjih 1000 KM, računat ćemo buduću vrijednost 1000 KM na period od 5 godina.

� Iz ovog kratkog osvrta nazire se značaj vremenske vrijednosti novca.

Buduća vrijednostBuduća vrijednostBuduća vrijednostBuduća vrijednost

� Ako nas interesira koliko će vrijediti 1000 KM nakon tri godine, mi želimo saznati kolika je buduća vrijednost 1000 KM za tri godine.

� Računski proces, kojim dobijamo buduću vrijednost nazivamo ukamaćenje.

� Pretpostavimo da se radi o depozitu, kojeg ćemo položiti u banci, a koji nam omogućava zaradu po stopi od 4% godišnje.a koji nam omogućava zaradu po stopi od 4% godišnje.

� Dakle prve godine dobit će mo 1000 KM i dodatnih 40 KM.

FV= BUDUĆA VRIJEDNOST

FV=PV +PV*i

FV1 = 1000+1000x 4% = 1040 KM

Nastavak:� U drugoj godini je ulog umjesto 1000 KM porastao na 1040 KM

pa je buduća vrijednost:

� FV2 = PV(1+i) + PV (1+i)*i

� Ili skraćeno FV2 = PV (1+i) x (1+i)

� Odnosno FV2 = PV* (1+i)2

� Te je FV2 = 1000*(1+0,04)2 = 1081,6 KM� Te je FV2 = 1000*(1+0,04)2 = 1081,6 KM

� Na isti način možemo dobiti i buduću vrijednost nakon 3 godine tj.

� FV3 = PV*(1+i)3

� Odnosno uopšteno:

� FVn = PV*(1+i)n

SADAŠNJA VRIJEDNOSTFinansijski menadžment podrazumijeva kontinuirani proces

donošenja različitih odluka koje se tiču strukturiranja i upravljanja resursima.

Odluke koje se donose uglavnom se tiču postavljenih budućih ciljeva.

Buduće novčane tokove svodimo na njihovu sadašnju Buduće novčane tokove svodimo na njihovu sadašnju vrijednost s ciljem donošenja odluka koje podržavaju definisane ciljeve preduzeća.

Sa računskog aspekta sadašnja vrijednost je inverzna operacija od buduće vrijednosti. Dakle ako smo već naučili da je buduća vrijednost (FV) nekog sadašnjeg iznosa (PV)

FV= PV (1+i)n

Nastavak:

� Tada je očigledno da sadašnju vrijednost dobijamo tako što buduću vrijednost podijelimo sa izrazom (1+i) odnosno.

� PV = FV/(1+i)n

Izraz 1/(1+i)n nazivamo diskontni faktor sadašnje Izraz 1/(1+i)n nazivamo diskontni faktor sadašnje vrijednosti PVIF (eng. Present value interest factor).

Sadašnja vrijednost nam daje odgovor na sljedeće pitanje:

Ako će mo za 3 godine n(n=3) imati 100 KM (FV=100), te ako je diskontni faktor (diskontna stopa) 6% (i=6%) , koliko taj iznos vrijedi danas?

Ovdje u upotrebu uvodimo termin diskontovanje

Nastavak:� Taj pojam je općeprihvaćeni termin za utvrñivanje sadašnje

vrijednosti budućih novčanih tokova.

Sadašnju vrijednost dobijemo kroz proces diskontovanja budućih novčanih tokova.

Sadašnju kao i buduću vrijednost, možemo dobiti na četiri načina.

PRVI: kroz upotrebu obrascaPRVI: kroz upotrebu obrasca

Ostala tri izračunavamo pomoću tablica

PV = FV x PVIFi,n

KONCEPT VREMENSKE VRIJEDNOSTI NOVCA

� Pojam sadašnje i buduće vrijednosti novca od fundamentalnog je značaja za koncept vremenske vrijednosti novca.

� Mi će mo se baviti samo primjenom univerzalne prirode:

1.Kamatni faktor i broj perioda:Poznavanjem sadašnje vrijednosti, kamatnog faktora i broja perioda Poznavanjem sadašnje vrijednosti, kamatnog faktora i broja perioda

možemo saznati buduću vrijednost bilo kog iznosa novca.Isto vrijedi i za sadašnju vrijednost ako nam je poznata buduća

vrijednostAko su nam poznate sadašnja i buduća vrijednost te period tada

možemo izvesti diskontni faktor.Isto nam je ako trebamo doći do broja perioda, ako nam je poznat

diskontni faktor.

AnuitetiAnuitetiAnuitetiAnuiteti

� Računanje sadašnje ili buduće vrijednosti serije jednakih novčanih tokova (anuiteta) značajan je aspekt primjene koncepta vremenske vrijednosti novca.

� Dakle, anuiteti su serija novčanih tokova od kojih se svaki dešava unutar jednog vremenskog razdoblja iste dužine.

� Mogu biti na : mjesečnoj, kvartalnoj, polugodišnjoj i godišnjoj � Mogu biti na : mjesečnoj, kvartalnoj, polugodišnjoj i godišnjoj osnovi.

� Dalje, anuitete klasificiramo u odnosu na momenat realizacije.� Anuiteti koji se dešavaju na kraju razdoblja nazivaju se

POSTNUMERANDO ANUITETIMAAnuiteti koji se dešavaju na početku perioda nazivaju se:

PRENUMERANDO ANUITETI

Nastavak:

� Postnumerando anuiteti:

U praksi je češći slučaj da se anuiteti dešavaju na kraju perioda, pa je prvo potrebno obraditi računanje buduće i sadašnje vrijednosti postnumerando anuiteta.

Buduća vrijednost (FVA) postnumerando anuiteta:

Možemo je predstaviti putem vremenske crte:Možemo je predstaviti putem vremenske crte:

0 1 2 3

Dakle uplate anuiteta se dešavaju na kraju svakog perioda.

To znači da je buduća vrijednost posljednjeg anuiteta jednaka upravo tom iznosu, jer ne postoji vrijeme za ukamaćivanje posljednjeg iznosa.

Pretposljednji anuitet se ukamaćuje jednom, onaj prije njega dva puta , dok se prvi anuitet ukamaćuje n-1 puta za period od n-godina.

nastavak

� Sadašnja vrijednost postnumerando anuiteta (PVA)

Izvodi se iz serije n jednakih plaćanja:

Neposredno sadašnju vrijednost postnumerando anuiteta računamo preko izraza.računamo preko izraza.

PVA = A * PVIFA i,n

( PVIFA je diskontni faktor za izračunavanje sadašnje vrijednosti postnumerando anuiteta.)

Prenumerando anuiteti

� Buduća vrijednost prenumerando anuiteta (FVAD)

� Buduću vrijednost prenumerando anuiteta dobijemo kada buduću vrijednost postnumerando anuiteta ukamatimo za

( 1+i ) tj. FVAD = FVA * (1+i), pod uslovom da se radi o istom ( 1+i ) tj. FVAD = FVA * (1+i), pod uslovom da se radi o istom vremenskom periodu, npr. n-godina i o istoj stopi ukamaćivanja. Iz toga slijedi:

FVADn = A * FVIFA1,n * (1 *i )

Utvrñivanje rate za otplatu kredita

� Još jedna interesantna direktna primjena koncepta vremenske vrijednosti novca odnosi se na utvrñivanje rate za otplatu kredita ili drugačije rečeno amortizacija zajma.

� Da bi ovo izračunali potreban nam je:� n- period otplate� m- broj ukamaćivanja tokom perioda i� m- broj ukamaćivanja tokom perioda i� PV- iznos odobrenog kredita

VI

FINANSIJSKI RIZIKFINANSIJSKI RIZIK

FINANSIJSKI RIZIK

� POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE

Rizik nastaje zbog nemogućnosti predviñanja budućih dogañaja i procesa.

Rizik podrazumijeva neizvjesnost ishoda posmatranog dogañaja, procesa ili projekta.dogañaja, procesa ili projekta.

(Ako nema neizvjesnosti nema rizika).

Ako ishod dogañaja može imati oprečan rezultat onda se on tretira kao rizičan.

Oprečnost mogućeg ishoda (rizika) predstavlja vjerovatnoću.

nastavak:

� Npr.: Rezultat jednog sportskog susreta može biti:

-pobjeda jednog ili drugog ili neriješen rezultat.

Svakoj od ovih mogućnosti pripada vjerovatnoća od 0,33.

Ovo je znak da rizik nikada ne možemo eliminisati.

Rizik se može prihvatiti, manje ili više ublažiti ili pak transferirati.Rizik se može prihvatiti, manje ili više ublažiti ili pak transferirati.

Znači rizik je odstupanje stvarnih od očekivanih efekata poslovanja odnosno investiranja.

Sa stanovišta ekonomskih procesa preduzeća najvažniji aspekt rizika se odnosi na ishode koji mogu biti različiti od očekivanih.

Sistemski i nesistemski rizik

� Da bi mogli upravljati rizikom moramo razumjeti njegove dvije osnovne komponente.

sistemske i nesistemske

Sistemski rizik se ne može smanjiti nikakvim mjerama Sistemski rizik se ne može smanjiti nikakvim mjerama diverzifikacije. To je jednostavnije rečeno globalni rizik okruženja u kome se odvija dogañaj, pojava, proces ili projekat čiji ishod je rizičan.

Sistemska komponenta rizika proizilazi iz turbulencija, koje imaju globalni uticaj.

Prema istraživanjima vezanim za rizik sistemska komponenta sudjeluje sa 25 – 40 % u ukupnom riziku.

nastavak:

� Nesistemska komponenta rizika se može izbjeći i samim tim, ne podrazumijeva premiju na rizik.

Diverzifikacijom investicije ili projekta može se izbjeći nesistemski rizik koji predstavlja 60 – 75 % ukupnog rizika.

Izvori rizika:

Rizik predstavlja mogućnost – vjerovatnoću, odstupanja stvarnog od očekivanog rezultata poslovanja ili investiranja.

Važno je da uočimo izvore takvog ishoda.

Postoje direktni i indirektni izvori rizika

DIREKTNI IZVORI RIZIKA

� Vezani su za tržišna kretanja na koja niti jedan investitor ne može uticati.

Tri su osnovne reprezentante tržišnih kretanja iz kojih proizilazi rizik:

-Tržišne cijene -Devizni kursevi -Kamatne stope

Tržišne cijene predstavljaju direktan izvor rizika. Niko ne može značajnije uticati na kretanje cijena.

Osnovni tipovi tržišnog rizika su: direktni rizik, rizik fluktuacije cijena, rizik terminiranja transakcije i rizik protoka vremena.

Direktni rizik ili rizik gubitka nastaje zbog nepovoljnog kretanja vezane vrijednosti odreñene imovine.

nastavak:

� Rizik fluktuacije cijena otvara mogućnost gubitka zbog nepovoljnih trendova u fluktuitanju cijena.

� Rizik krivulje prinosa zasnovan je na eventualnoj nepovoljnoj promjeni krivulje prinosa referentne imovine u odnosu na prethodno utvrñenu.

� Rizik protoka vremena je karakterističan za izvedene � Rizik protoka vremena je karakterističan za izvedene vrijednosne papire koji značajan dio svoje vrijednosti crpe iz njihove vremenske dimenzije.

� Postoje i drugi manje značajni oblici tržišnog rizika kao npr:

rizik obima, rizik osnove i korelacijski rizik kod kojih gubitak može nastati na osnovu nepovoljnog kretanja cijena dva, sasvim odreñena, oblika imovine.

nastavak:

� Fluktuiranje deviznih kurseva, takoñer, je direktan izvor rizika.

Berzanska trgovina se obavlja korištenjem najčešće USD valute.

Rast ove valute može uticati na rast cijena roba koje se planiraju nabavljati.

Kretanje kamatnih stopa je izvan kontrole investitora, a uticaj ove ekonomske kategorije na većinu ekonomskih tokova je izuzetno ekonomske kategorije na većinu ekonomskih tokova je izuzetno velik.

Zajednička karakteristika direktnih izvora rizika je njihova univerzalnost i nezavisnost od bilo kog tržišnog učesnika pojedinačno.

Izvori indirektnog rizika� Meñu najvažnije izvore rizika spadaju:

Kreditni rizik, Poslovni rizik, Rizik likvidnosti, Pravni rizik, Rizik modeliranja rizika, Rizik procesa i sl.

Kreditni rizik je rizik gubitka koji nastaje zbog nemogućnosti volje druge strane da izmiri svoje finansijske obaveze. Kreditni rizik preuzima starna koja emituje odreñeni oblik finansijskog preuzima starna koja emituje odreñeni oblik finansijskog potraživanja prema drugoj strani. Osnovni oblici kreditnog rizika su: direktni, trgovinski, nepredvidivi, korelacijski i rizik zaključivanja transakcije “preko noći”.

Direktni kreditni rizik proističe iz neizvjesnosti naplate finansijskog potraživanja i gubitaka koji na osnovu ovakve mogućnosti mogu nastati.

nastavak� Trgovinski kreditni rizik postoji samo kod bilateralnih obaveza

zasnovanih na ugovorima o prodaji i otkupu vrijednosnih papira i predstavlja rizik gubitka usljed izbjegavanja finansijske obaveze zasnovane na toj osnovi.

� Nepredvidivi kreditni rizik je rizik eventualnog gubitka koji nastaje prilikom izbjegavanja obaveze plaćanja za moguću nastaje prilikom izbjegavanja obaveze plaćanja za moguću kreditnu transakciju.

� Korelacijski kreditni rizik postoji kada istovremeno raste izloženost riziku druge strane, a opada njena likvidnost. To znači odobravanje kredita sektoru koji potom, usljed nepovoljnih tržišnih kretanja može slabiti.

nastavak� Rizik zaključivanja transakcije “preko noći” predstavlja rizik

gubitka nastaloga na osnovu uplate novca na nabavku npr.odreñenog iznosa deviza prije prijema ekvivalentne vrijednosti. Ukoliko do promjene kursa doñe sledeći dan zanači da je došlo do direktne izloženosti ovoj vrsti rizika.

� Poslovni rizik podruzumijeva neizvjesnost realizacije poslovnih ciljeva strukturiranih u poslovnom planu. ciljeva strukturiranih u poslovnom planu.

� Tri su najvažnije komponente ovog rizika :

� Rizik generisanja prihoda ( i novčanih priliva)

� Rizik “cijene” poslovnih inputa (obima novčanih izdataka)

� Operativni leveridž (odnos fiksnih i varijabilnih troškova poslovanja).

Rizik generisanja očekivanih prihoda� Tražnja za proizvodima ili uslugama je generalno neizvjesna

kategorija. Na nju utiče konjuktura tržišta ali i pojava odgovarajućih supstituta.

Fluktuacija cijena direktno utiče na realizaciju očekivanih prihoda. Pojava novih konkurenata ili jačanje postojećih posredno utiču na veličinu tržišnog udjela, a to direktno utiče na nivo ostvarenih veličinu tržišnog udjela, a to direktno utiče na nivo ostvarenih prihoda.

Rizik cijena poslovnih inputa.

Svaka poslovna funkcija započinje investicijama u poslovne inpute.

Nabavka materijala, angažovanje potrebne radne snage nužni su preduslovi za realizaciju poslovnog procesa. Neizvjesnost oko tržišnih cijena inputa predstavlja rizik realizacije očekivanih poslovnih rashoda.

Rizik operativnog leveridžaOdnos fiksnih i varijabilnih troškova poslovanja u direktnoj je zavisnosti sa nivoom poslovnog rizika, odnosno rizika ostvarenja planiranog poslovnog rezultata. Veći fiksni troškovi izazivaju veći poslovni rizik. Manja zavisnost od fiksnih troškova podrazumijeva manji rizik operativnog leveridža.

Rizik likvidnosti je rizik gubitka koji može nastati zbog problema u realizaciji planiranih novčanih tokova.

Dva su moguća izvora tog gubitka:

rizik da efekti prodaje budu ispod očekivanih i

rizik da finansiranje poslovanja bude značajno skuplje nego je planirano.

nastavak� Pravni rizik može uzrokovati gubitke, ukoliko doñe do propusta

u mehanizmima pravne zaštite finansijskih transakcija.

U ove mehanizme spadaju konfirmacije, kolaterali, garancije i drugi ugovorni mehanizmi, koji štite strane u slučaju spora, zbog neizvršavanja ugovorom predviñenih obaveza.

Procesni rizik predstavlja mogući gubitak koji nastaje zbog Procesni rizik predstavlja mogući gubitak koji nastaje zbog grešaka u internim procedurama i kontrolnim procesima –posebno interne revizije i kontrole te neodgovarajuće primjene modernih softverskih pomagala i organizacijsko upravljačkih slabosti.

Stavovi prema riziku� Ekvivalent sigurnosti odreñuje stav prema riziku investitora.

1. Ukoliko je ekvivalent sigurnosti manji od očekivanog prinosa investitor izražava nesklonost prema riziku.

2.Ukoliko je ekvivalent sigurnosti jednak očekivanom prinosu investitor izražava indiferentan odnos prema riziku.

3.Ukoliko je ekvivalent sigurnosti veći od očekivanog prinosa 3.Ukoliko je ekvivalent sigurnosti veći od očekivanog prinosa investitor izražava sklonost prema riziku.

VAŽNO je napomenuti da je većina investitora nesklona riziku.

Preuzimanje rizika podruazumijeva premiju na rizik, u protivnom investitori neće sudjelovati.

Premija za rizik je razlika izmeñu prosječne mogućnosti zarade i i ekvivalenta sigurnosti (nerizičnog prinosa).

RIZIK I PRINOSRIZIK I PRINOSRIZIK I PRINOSRIZIK I PRINOS

� Svaka rizična investicija nudi mogućnost zarade odnosno prinosa. U protivnom niti jedaan investitor ne bi bio zaiteresovan za ulaganje.

� Prinos koji očekuje od rizične investicije treba da bude veći od investicije koja ima karakter nerizične.

Prinos (povrat) od investicije se sastoji od dvije komponente:Prinos (povrat) od investicije se sastoji od dvije komponente:

1. efekata koji proizilaze iz iz posjedovanja investicije (preduzeće, dionica i sl.)

2.razlike izmeñu kupovne .i prodajne cijene investicije.

Kvantifikacija rizika počiva na strukturiranju skale mogućih ishoda rizične investicije te utvrñivanja vjerovatnoće svakog pojedinačnog ishoda.

nastavak� Skalu mogućih ishoda i vjerovatnoću njihovog dešavanja

moguće je koliko toliko približno ustanoviti na osnovu:

- istorijskih kretanja prinosa predmetne investicije

- relevantnih transakcija koje se trenutno odvijaju i

- terminskih transakcija koje se zaključuju sa ciljem reduciranja rizika u strukturisanju budućih prinosa “sličnih” investicija.rizika u strukturisanju budućih prinosa “sličnih” investicija.

Očekivani prinos predstavlja (ponderisanu) aritmetičku sredinu svih mogućih ishoda rizične investicije i njima pripisane vjerovatnoće dešavanja.

Distribucija frekvencije je drugi modus strukturisanja potencijalnih ishoda rizične investicije.

VII

VRIJEDNOSNI PAPIRIVRIJEDNOSNI PAPIRI

Pojam i značaj vrijednosnih papiraProf. Ferguson na slikovit način ističe značaj finansija a posebno

vrijednosnih papira u današnje vrijeme.

“Planeta Finansije je zasjenila Planetu Zemlja”

- Ukupna tržišna kapitalizacija dionica je za 4% veća od globalnog GDP-a.GDP-a.

- Ukupna vrijednost obveznica veća je za 40% od svjetskog GDP-a.

Vrijednost samo ova dva navedena vrijednosna papira iznosi skoro 2,5 svjetska godišnja GDP-a-

Ovo do sada pomenuto ukazuje na ogroman značaj vrijednosnih papira, ali i na njihov dominantan uticaj na globalna ekonomska kretanja.

nastavakVrijednosni papiri se dijele na:

1. Kratkoročne (tržište novca)

2 .Dugoročne ( tržište kapitala)

I jedni i drugi u principu su nastali s istim ciljem:

- Pribavljanje nedostajućih novčanih sredstava.

Potreba za sredstvima uvijek se javlja na nivou:

-domaćinstva (kupovina stana, auta i sl.)

-na nivou preudzeća ( finansiranje razvoja) i

- na nivou vlasti (finansiranje infrastrukturnih objekata, deficita itd)

nastavakInstitucije koje imaju potrebu za dodatnim sredstvima, mogu u skladu sa

precizno utvrñenim pravilima (regulativa finansijskih tržišta) emitovati vrijednosne papire.

Ti vrijednosni papiri sadrže odreñene obaveze emitera i putem utvrñenih institucija (berze) prodavati ih i prikupljati sredstva.

Napominjem da je opisani proces samo način na koji se prikupljaju Napominjem da je opisani proces samo način na koji se prikupljaju sredstva.

Ko sve ima višak sredstava?

To su uglavnom domaćinstva ( više domaćinstava raspolaže viškom nego onih koja pozajmljuju sredstva).

Zatim vlade posebno zemalja koje izvoze naftu,

Kina, kao i neke kompanije.

nastavakSpajanje onih koji imaju višak sredstava i onih koji ta sredstva traže

vrši se putem finansijskih tržišta.

Kategorija koja omogućava efikasan transfer novca od jednih ka drugim jesu vrijednosni papiri.

Na našim prostorima vrijednosni papiri nemaju takav značaj.

Vrijednosne papire možemo klasifikovati na mnogo načina, ali mi će Vrijednosne papire možemo klasifikovati na mnogo načina, ali mi će mo obratiti pažnju na:

- ročnost

- prinos i

- vezu sa vezanim vrijednostima

nastavak

Prema ročnosti, vrijednosne papire dijelimo na kratkoročne i dugoročne.

Kratkoročni vrijednosani papiri dospijevaju u toku jedne godine, dok dugoročni dospijevaju u roku dužem od jedne godine.

Osnovni reprezentanti:Osnovni reprezentanti:

- kratkoročnih vrijednosnih papira su zapisi ( trazorski-državni ili korporativni),

- dugoročnih obveznice (državne ili korporativne) i dionice.

nastavak

Prema prinosu koji kupac vrijednosnog papira može očekivati,

Vrijednosne papire dijelimo na one sa fiksnim i varijabilnim prinosom.

Fiksni prinos kupac, odnosno vlasnik vrijednosnog papira, može očekivati od vrijednosnih papira koji sadrže precizno utvrñene finansijske obaveze emitera. Takvi su npr. zapisi utvrñene finansijske obaveze emitera. Takvi su npr. zapisi obveznice, ali i preferencijalne dionice.

S druge strane varijabilni prinosi se mogu očekivati kod posjedovanja običnih dionica jer se emiter unaprijed nije obavezao na fiksne finansijske obaveze.

nastavak

Sa stanovišta veze sa vezanom imovinom vrijednosne papire možemo podijeliti na osnovne i izvedene.

Osnovni vrijednosni papiri imaju direktnu vezu sa realnom imovinom koja je predmet trgovine.

Povezani ugovori o budućoj trgovini su povezani sa direktnom Povezani ugovori o budućoj trgovini su povezani sa direktnom imovinom, a samim tim i prinos.

OBVEZNICE

Uticaj obveznica na globalna ekonomska kretanja je ogroman.Obveznice su vrijednosni papiri sa najsnažnijim uticajem kako na

finansijska tržišta tako i na globalna ekonomska kretanja.Obveznica je vrijednosni papir, ugovor, kojim se emiter obavezuje

na isplate kamata i glavnice prema unaprijed utvrñenoj dinamici.Isplate po osnovu kamata se još nazivaju i kuponske isplate, jer su Isplate po osnovu kamata se još nazivaju i kuponske isplate, jer su

prije ove napredne elektronike postojali kuponi koji su se unovčavali za svako pojedinačno plaćanje.

Pored kuponskih isplata na dan dospijeća, emiter se još obavezuje na isplatu glavnice.

Da zapamtimo: Obveznice čiji rok dospijeća može biti pet, deset pa i do trideset godina, sadrži unaprijed specificirane iznose i dinamiku plaćanja sve do dana dospijeća i isplate glavnice.

nastavak

Generalno gledano, obveznice izdaju svi nivoi vlasti, ali i pravna lica. Kod je izdavanje obveznica još u povoju i obveznice uglavnom služe za pokriće stvorenih dugova države.

U moderno vrijeme obveznice u značajnoj mjeri utiču na globalna ekonomska kretanja. Njihov fundamentalni uticaj je na kamatnu ekonomska kretanja. Njihov fundamentalni uticaj je na kamatnu stopu daje im suverenu moć, a moć tržišta obveznica nadilazi uticaj bilo kog državnog ili monetarnog autoriteta.

Zašto u BiH potencijal obveznica nije dovoljno iskorišten?

-Pasivan odnos institucija tržišta kapitala i

-Nepovjerenje u solventnost budžetskih institucija

Ključne karakteristike obveznica su:

Nominalna vrijednost (vrijednost na dan dospijeća) – iznos koji je emiter obveznice dužan isplatiti imaocu obveznice na dan dospijeća.

Kuponska stopa – kamatna stopa na temelju koje se obračunavaju periodične ( polugodišnje ili godišnje) isplate imaocima obveznica

(Ponekada se emituju obveznice bez kupona tako da su emiteri (Ponekada se emituju obveznice bez kupona tako da su emiteri dužni isplatiti samo vrijednost po dospijeću, ali je cijena takvih obveznica daleko manja.

Period dospijeća – vrijeme od izdavanja obveznice do dana dospijeća (obično 5, 10 godina, iako postoje obveznice i do 30 godina).

Procijena vrijednosti obveznica

Kuponske obveznice

Kuponske obveznice sadrže prava imaoca na periodične isplate kamata od strane emitera i isplatu nominalne vrijednosti na dan dospijeća.

Zadatak: izdata obveznica nominalne vrijednosti 1000 KM uz kuponsku stopu od 10% i period dospijeća od 5 godina.kuponsku stopu od 10% i period dospijeća od 5 godina.

Period Naziv Iznos

1. godina 100

2. godina 100

3. godina 100

4. godina 100

5. godina 1.100

nastavak

Ako pretpostavimo da je cijena obveznice u momentu emitovanja 1.100 KM svi koji kupe obveznicu po ovoj cijeni zadovoljni su prinosom od 7,53%.

Treba da znamo da terminološki diferenciramo tri kategorije prinosa koje su vezane za investiranje u obveznice:

Kuponska stopa – odnos godišnjeg iznosa kojeg imalac obveznice dobije po osnovu posjedovanja obveznice i njene prodajne cijene dobije po osnovu posjedovanja obveznice i njene prodajne cijene konkretno 100/1100 = 9,09 %

Interna stopa prinosa - (IRR,YTM) predstavlja diskontnu stopu koja izjednačava sadašnju vrijednost novčanih tokova sa tržišnom cijenom obveznice (7,53%).

Zahtijevana stopa prinosa - je diskontna stopa kojom buduće novčane tokove od investicije svodimo na sadašnju vrijednost.

Interpolacija

Interpolacija je metod za aproksimaciju interne stope prinosa.Metod se zasniva na obračunu prinosa na osnovu dvaju neto sadašnjih

vrijednosti prema zadanim pretpostavljenim prinosima.Kao polazna osnova uzima se garantovani prinos na bezrizično

ulaganje, pri čemu se očekuje pozitivna neto sadašnja vrijednost posmatranog ulaganja.

Maksimalna vrijednost predstavlja optimalni očekivani prinos uz Maksimalna vrijednost predstavlja optimalni očekivani prinos uz očekivanje negativne neto sadašnje vrijednosti budućih gotovinskih tokova.

Skrećem pažnju na dvije kategorije vrijednosti:- Tržišna vrijednost jeste tržišna cijena obveznice, a - Procijenjena vrijednost obveznice je sadašnja vijednost očekivanih

novčanih tokova diskontovana zahtjevanom stopom prinosa investitora.

DIONICEPrvo dioničko društvo nastalo je u Holandiji 1602 godine. S ciljem

preuzimanja kontrole nad trgovinom začinima.

Nećemo govoriti o diničkim društvima jer u dogledno vrijeme nažalost ona u našem okruženju neće biti primjenjiva.

Kod nas su DD nastala kao logična posljedica privatizacije državnog kapitala, odnosno inauguracije modela masovne privatizacije.kapitala, odnosno inauguracije modela masovne privatizacije.

Prema tome niti su dionička društva kod nas nastala prirodnim putem niti su dioničari prirodnim putem sticali takav status.

Rezultati tog neprirodnog kretanja ambijenta u kome funkcionišu dionička društva jesu:

nastavakKontinuirani pad broja dioničkih društava ( preregistracija na

d.o.o.)

Gubitak motiva “dioničara” da participiraju , bilo kao direktni suvlasnici d.d. Ili pak kao suvlasnici investicionih fondova,

Debakl finansijskih tržišta na temelju sinergije dva negativna uticaja. Zanemarivog broja d.d. koji isplaćuju dividendu i “pucanja uticaja. Zanemarivog broja d.d. koji isplaćuju dividendu i “pucanja balona” proisteklog iz vještačkog rasta cijena dionica na finansijskim tržištima.

Iz ovog proizilazi da su dioničari izloženi isključivo negativnim uticajima postojanja dioničkih društava.

Ipak, elementarna znanja o dionicama, njihovom vrednovanju i efektima koje ostavljaju na finansijski menadžment su nužna i kao takva će biti tretirana u nastavku.

Procjena vrijednosti dionicaTeorija i praksa poznaju dva tipa dionica: obične i preferencijalne.

Obične dionice glase na odreñenu nominalnu vrijednost.

Vlasnici običnih dionica polažu pravo na upravljanje preduzećem, te pravo na rezidualne efekte. (Znači raspored profita ako postoji), ali istovremeno snose cjelokupan rizik gubitka.

Vlasnici preferencijalnih dionica imaju drugačiji status. Oni Vlasnici preferencijalnih dionica imaju drugačiji status. Oni polažu pravo na fiksnu dividendu i nemaju upravljačko pravo glasa.

Ukoliko preduzeće nije u stanju isplatiti dividendu po osnovu preferencijalnih dionica, pravo vlasnika dih dionica se proširuje na upravljačka prava, odnosno preferencijalne dionice stiču i upravljačka prava.

Nastavak

Procjena vrijednosti preferencijalnih dionicaPreferencijalne dionice odbacuju fiksnu dividendu. Ta fiksna

dividenda rezultat je ugovorenog prinosa u momemtu emitovanja preferencijalnih dionica.

Procijena vrijednosti običnih dionicaNajzahtijevniji proces procijene vrijednosti jeste onaj koji se odnosi Najzahtijevniji proces procijene vrijednosti jeste onaj koji se odnosi

na obične dionice. Zašto je tako? Zato što niti jedan parametar nije predvidiv. Jedino što sigurno možemo koristiti u momentu procjene vrijednosti običnih dionica jeste njihova trenutna (tržišna) cijena.

Najvažniji aspekt procjene vrijednosti dionica jeste identifikovanje njihove intrizične vrijednosti.Intrizična vrijednost sadrži realne projekcije očekivanih novčanih tokova i realnu predstavu o riziku.

FINANSIJSKA TRŽIŠTA I INSTITUCIJE

Finansijsko tržište je tržište na kome se može kupovati i prodavati finansijska aktiva (vrijednosni papiri), kao što su dionice i obveznice.

Finasijsko tržište omogućava tok sredstava i time omogućava finansiranje i investiranje od strane domaćinstava, preduzeća i državnih institucija.državnih institucija.

Učesnici koji osiguravaju sredstva označavaju se kao suficitne jedinice, dok se učesnici koji se na finansijskim tržištima pojavljuju s ciljem pribavljanja sredstava, označavaju kao deficitne jedinice.

Državne vlade se obično ponašavaju kao deficitne jedinice.Glavni izvor sredstava na finansijskim tržištima obezbjeñuju

domaćinstvima.

nastavak

Finansijska tržišta omogućavaju tok sredstava od suficitnih ka deficitnim jedinicama.

Finansijska tržišta koja omogućavaju tok kratkoročnih sredstava su poznata kao tržišta novca, dok su ona koja omogućavaju tok dugoročnih sredstava poznata kao tržišta kapitala.

Na tržištu novca trguje se kratkoročnim vrijednosnim papirima, koja Na tržištu novca trguje se kratkoročnim vrijednosnim papirima, koja nose odreñena prava, poput kamata, premija, ali nisu primarno vezana za prenos vlasništva nad odreñenom imovinom samim posjedom vrijednosnog papira.

Tržište kapitala, kako sam naziv sugeriše, u osnovi je orjentisano na trgovinu vrijednosnicama koje obezbjeñuju vlasništvo u privrednim subjektima, vladinim projektima i sl.

nastavak

Primarna tržišta omogućavaju izdavanje novih vrijednosnih papira, dok sekundarna tržišta omogućavaju trgovinu postojećim vrijednosnim papirima.

Važna karakteristika vijednosnih papira kojima se trguje na sekundarnom tržištu je likvidnost, što predstavlja mogućnost sekundarnom tržištu je likvidnost, što predstavlja mogućnost dalje prodaje bez gubitka na vrijednosti.

Vrijednosni papiri kojima se trguje na finansijskim tržištima

Vrijednosni papiri se klasifikuju kao: vrijednosni papiri tržišta novca, vrijednosni papiri tržišta kapitala i izvedeni vrijednosni papiri.

Vrijednosni papiri tržišta novca su dugovni vrijednosni papiri sa rokom dospijeća do jedne godine. Imaju reletivno visok stepen rokom dospijeća do jedne godine. Imaju reletivno visok stepen likvidnosti, zatim imaju nizak očekivani prinos, ali i nizak nivo rizika.

Osnovni vrijednosni papiri kojima se trguje na tržištima novca su:

Zapisi (trezorski i komercijalni), certifikati o depozitu, eurodolari, bankarski akcepti, sporazumi o ponovnom otkupu.

Vrijednosni papiri tržišta kapitala su vrijednosni papiri sa rokom dospijeća preko jedne godine. (dionice i obvezice)

nastavak

Tržišta izvedenica

To su tržišta ugovornih instrumenata i stanje na ovim tržištima je odreñeno stanjem drugih instrumenata ili aktive.

Najvažnije vrste izvedenih ugovora su: opcije, forward ugovori, futures ugovor i swap i povezane izvedenice.ugovori, futures ugovor i swap i povezane izvedenice.

Opcije su ugovori izmeñu dvije strane – kupca i prodavca –koji kupcu daje pravo, ali ne i obavezu da kupi ili proda nešto na neki kasniji datum po unaprijed ugovorenoj cijeni.

Uglavnom se odnose na kupovinu finansijske aktive kao što su dionice i obveznice.

nastavak

Forward ugovor je sporazum izmeñu dvije strane - kupca i prodavca-o kupovini i prodaji odreñenog dobra na neki budući datum po unaprijed utvrñenoj cijeni. Strane uključene u ovaj ugovor stvaraju obavezu kupovine odnosno prodaje dobra.

Futures ugovor predstavlja sporazum izmeñu dvije strane – kupca i Futures ugovor predstavlja sporazum izmeñu dvije strane – kupca i prodavca- o kupovini ili prodaji odreñene imovine na neki budući datum. Ovim ugovorima se trguje na berzama i predmet su procedure dnevnog poravnanja.

Swap aranžmani su samo jedan od mnogo tipova koji kombinuju elemente futersa, forwarda i opcija.

Uloga finansijskih institucija na finansijska tržišta

Kada bi finansijska tržišta bila perfektna tada bi sve informacije kontinuirano i potpuno bile na raspolaganju investitorima.

Pod ovakvim okolnostima ne bi bilo potrebe za finansijskim posrednicima.posrednicima.

Pošto su finansijska tržišta inperfektna kupci i prodavci vrijednosnih papira nemaju puni pristup informacijama i ne mogu uvijek osigurati vrijednosne papire u željenoj količini.

S toga postoji potreba za finansijskim institucijama, koje će riješiti probleme nastale usljed tržišne inperfekcije.

nastavak

Najvažniji tip finansijskih posrednika su depozitne institucije, koje prihvaćaju depozite od suficitnih jedinica i usmjeravaju ih ka deficitnim jedinicama kroz kredite ili kupovinu vrijednosnih papira.

Depozitne institucije su popularne finansijske institucije iz sljedećih razloga:

-Za suficitne jedinice nude depozitne račune koje svojom veličinom i -Za suficitne jedinice nude depozitne račune koje svojom veličinom i likvidnošću mogu zadovoljiti njihove želje,

- Prepakiraju sredstva pribavljena putem depozita da osiguraju kredize koji po veličini i dospjelosti odgovaraju željama deficitnih jedinica,

- Preuzimaju rizik naplate odobrenih kredita- Imaju veliku stručnost u procjeni kreditne sposobnosti deficitnih

jedinica

8. INVESTICIJE8. INVESTICIJE

INVESTICIJE

Kada kupujemo vrijednosne papire, novu tehnologiju, gradimo nove ili iznajmljujemo objekte, kada odobravamo prodaju s odgoñenim plaćanjem kupcima, mi zapravo investiramo.

Dakle investiranje sadrži nekoliko značajnih karakteristika koje Dakle investiranje sadrži nekoliko značajnih karakteristika koje će mo naglasiti:

Investicioni ciklus podrazumijeva:

- Novčani izdatak s ciljem sticanja

- Investicione aktive čijom upotrebom nastojimo osigurati:- očekivani prinos i osigurati

nastavak

- Konverziju investicione aktive u novac čija- Vrijednost je veća od početnog novčanog izdatka uzimajući u obzir diskontovanu vrijednost novčanih priliva od investicije.

Investirati možemo u :- vrijednosne papire (dionice, obveznice i sl.)- depozite- kapitalnu imovinu (objekte, tehnologiju, opremu i sl.)-udjele (partnerstvo) ili-preduzeća

nastavakKlasifikacija investiranja prema krajnjem cilju podrazumijeva

podjelu na :

- investicije u opipljivu imovinu, ztv. realne investicije i

- finansijske investicije, tj. investicije u utržive vrijednosne papire i ostalu finansijsku imovinu.

Investicije u realnu imovinu, odnosno investicioni projekti podrazumijevaju konverziju novčanih sredstava ili dodatno zaduživanje na ime pribavljanja vlasništva nad, najčešće dugoročnom imovinom, u cilju ostvarivanja ekonomskih koristi.

Ekonomske koristi realne imovine podrazumijevaju korištenje imovine s ciljem stvaranja učinaka.

nastavak

S druge strane, portfolio analiza prvenstveno predstavlja upravljanje finansijskim investicijama, investicijama u jedan ili više utrživih vrijednosnih papira na tržištu novca (najčešće kratkoročno) ili tržištu kapitala ( dugoročno).

Postoje i specifični oblici finansiranja (investicioni fondovi, osiguravajuća društva, izvedenice). osiguravajuća društva, izvedenice).

Ipak bez obzira na oblik investicije, suštinski cilj je osigurati veću vrijednost od investirane, pri tome uvažavajući rizik investiranja.

Naglašavam da postoje dvije fundamentalne kategorije vezane za proces investiranja a to su:

- novčani tokovi i - rizik

nastavakOdluka o investiranju uvijek treba biti zasnovana na analiti

novčanih tokova, koje generiše investicioni ciklus.

Uslov za sticanje investicione aktive jeste početni novčani izdatak.

Z avrijeme trajanja investicije možemo očekivati dodatne novčane izdatke ( održavanje, proširenje investicije), ali i novčane prilive od efekata same investicije.od efekata same investicije.

Na kraju investicionog ciklusa očekujemo i novčani priliv od prodaje predmeta investicije ( npr. prodaja dionica po tržnoj cijeni ili valorizovanoj rezidualnoj vrijednosti iskorištene tehnologije.

Dakle: Prva fundamentalna karakteristika investiranja jeste dominantna uloga novčanih tokova.

nastavaknastavaknastavaknastavak

Planirani novčani tokovi se mogu ali i ne moraju realizovati u skladu sa našim očekivanjima.

Niko ne može garantovati da će preduzeće ostvariti očekivanu zaradu, ili da će vrijednost dionice nakon protoka investicionog ciklusa biti ona koja je projicirana.

NEIZVJESNOST realizacije planiranih novčanih tokova ili njeno NEIZVJESNOST realizacije planiranih novčanih tokova ili njeno odstupanje jeste rizik kome se, pored tretmana novčanih tokova , mora posvetiti najveća moguća pažnja.

Sistemski rizik je opšti rizik kojeg nije pošteñen niti jedan investitor, bez obzira na nivo ozbiljnosti u pristupu procesima investiranja.

Zbog preuzimanja te kategorije rizika, opravdano je očekivanje i zaračunavanje premije na rizik.

PROCES INVESTIRANJA

PROCES INVESTIRANJA SADRŽI PET KORAKA:

- definisanje investicione politike

- provoñenje analize investicija

- konstruisanje investicionog portfolia

- reviziju portfolia - reviziju portfolia

- evaluaciju efekata potrfolia

Investiciona politika obuhvata odluke o zahtijevanim prinosima i riziku kojeg se, u skladu sa tim prinosima, može preuzeti.

To znači da investitor opredjeljuje potencijalnu strukturu investicionih projekata koje je spreman realizovati.

nastavak

Kada utvrdi investicionu politiku, ozbiljan investitor pristupa analizi potencijalnih projekata u koje će investirati.

Prevashodno ozbiljan investitor će analizirati raspoložive projekte čiji očekivani prinos je za njega zadovoljavajući.

Cilj ove analize je da se identifikuju projekti sa nižim rizikom i projekti koje tržište još uvijek nije valorizovalo (koji su projekti koje tržište još uvijek nije valorizovalo (koji su podcijenjeni)

Nakon usvajanja investicione politike i analize raspoloživih investicija koje zadovoljavaju osnovne aspekte te politike slijedi konstruisanje odgovarajućeg portfolia investicije.

nastavakJednom uspostavljeni portfolio, zbog promjenjivih okolnosti, koje

imaju uticaj na efekte investicija je podložan reviziji i prilagoñavanju.

Revizijom se ili potvrñuje da je postojeći portfolio adekvatan investicionoj politici ili se sugerišu odgovarajuće korekcije.

I na kraju peti ali ne manje važan stub procesa investiranja jeste I na kraju peti ali ne manje važan stub procesa investiranja jeste evaluacija efekata investicionog portfolia.

Evaluacija efekata ima za cilj da se prosudi kakav je rezultat investiranja, kako sa aspekta ostvarenog prinosa ( u odnosu na očekivanja) i stvarnog rizika (u odnosu na projektovani).

Rezultat evaluacije će imati uticaj na sva četiri prethodna koraka investicionog procesa.

INVESTICIONI PORTFOLIO

Portfolio je skup investicija koje investitor istovremeno realizuje.

Osnovna ideja jeste balansiranje dva inače konflikta cilja.

- maksimiziranje prinosa i

- minimiziranje rizika

Moguće je, ali se uglavnom ulaganje ne vrši u jedan nego u Moguće je, ali se uglavnom ulaganje ne vrši u jedan nego u nekolicinu projekata, što po logici stvari investiciju čini sigurnijom

Ukoliko vrijednost jednog elementa investicionog portfolia krene u negativnom smjeru, očekujemo da cijeli portfolio ipak neće doživjeti istu sudbinu.

U biti ovog razmatranja jesu dva važna pojma:

Divezifikacija i korelacija

nastavak

Diverzifikacijau rizika investiranja postižemo tako što konstruišemo portfolio sa prihvatljivim koeficijentima korelacije.

Glavni cilj portfolia jeste diverzifikacija nesistemske komponente rizika.

Meñutim u funkciji kvantifikacije rizika portfolia, neophodni su nam parametri koji ga odreñuju:parametri koji ga odreñuju:

- očekivani prinos i - standardna devijacija

nastavakPrinos portfolia

Prinos jednostavno računamo kao ponderisani prosjek očekivanih prinosa, gdje ponder predstavlja procentualni udio sredstava investiranih u svaki element portfolia.

Opis Investicija 1 Investicija 2 Investicija 3

Rp = 0,3*12 + 0,4*16,5 + 0,3*13 = 14,10%

Dakle očekivani prinos portfolia strukturisanog u prethodnoj tabeli je 14,1%

Opis Investicija 1 Investicija 2 Investicija 3

Očekivani prinos 12% 16,5% 13%

STAND:DEVIJAC. 9,2 25,3 4,7

Udio investicije (W) 30% 40% 30%

Standardna devijacija portfolia

Očekivani prinos na investicioni portfolio predstavlja ponderisani prosjek očekivanih prinosa po svakom elementu tog portfolia.

Meñutim, standardna devijacija portfolia nije, niti može biti, ponderisani prosjek standardnih devijacija svakog pojedinačnog elementa portfolia, jer bi se inače zanemarila korelacija prinosa elemenata portfolia. elemenata portfolia.

Standardna devijacija portfolia se računa primjenom matričnog obrasca čiji elementi su proizvodi ponderisanih udjela cjelokupne investicije , te kovarijanse svih mogućih kombinacija parova elemenata investicije.

Kovarijansa i korelacija

Dva parametra koja se tiču investicionog portfolia, a koji odražavaju nivo meñusobne povezanosti fluktuacije vrijednosti elemenata elemenata portfolia jesu kovarijansa i korelacija.

Kovarijansa je statistička mjera koja sugeriše da li se dvije varijable, u našem slučaju dva elementa portfolia (dva vrijednosna papira, dva investiciona projekta i sl), odnosno vrijednosna papira, dva investiciona projekta i sl), odnosno njihovi prinosi kreću u istom ili suprotnom smjeru.

Ono što je bitno navesti za kovarijansu jeste sljedeće:

-Kovarijansa je uvijek veza dva ( ne više) elemenata portfolia;

-Njena vrijednost koja se može kretati od minus do plus beskonačno nema, izdvojeno posmatrana, poseban značaj.

nastavak-Predznak kovarijanse sugeriše da li se dvije investicije ( u

prosjeku) kreću u istom ili u suprotnom smjeru;

-Negativna kovarijansa može rezultirati samo negativnom korelacijom i obrnuto.

Mnogo značajniji parametar za utvrñivanje veze, a nakon toga i Mnogo značajniji parametar za utvrñivanje veze, a nakon toga i strukturiranje portfolia investicija jeste koeficijent korelacije.

Koeficijent se može uzeti u intervalu od -1 do +1.

Koeficijent korelacije “nula” ukazuje da izmeñu posmatranih elemenata portfolia nema nikakve korelacije.

U praksi je teško naći investicije koje imaju negativnu korelaciju.

Optimalan izbor portfolia

Skup mogućih portfolia predstavlja sve raspoložive kombinacije portfolia u odnosu na raspoložive vrijednosne papire.

Optimalan portfolio se nalazi u tački koja predstavlja tangentu krivulje indiferencije i smislenog skupa portfolia.krivulje indiferencije i smislenog skupa portfolia.

MODEL VREDNOVANJA KAPITALNE IMOVINE (CAPM)

Osnovna ideja ovog modela je da se preko referentne nerizične stope investiranja, premije na tržišni rizik i mjere sistemskog rizika, beta, identifikuje očekivani prinos konkretne investicije i da se usporedi sa aktuelnom tržišnom cijenom.

Temeljne pretpostavke ovog modela su:-Investitori vrednuju portfolio tretirajući očekivani prinos i

standardnu devijaciju kroz sasvim odreñeni period držanja,- Investitori nikada nisu zasićeni, što podrazumijeva da će uvijek

izabrati portfolio sa većim očekivanim prinosom, ukoliko su sve ostale karakteristike portfolia identične.

nastavak

-Investitori su neskloni riziku, izabrat će uvijek portfolio sa manjim rizikom , ukoliko je sve ostalo identično,

-Vrijednosni papiri su beskonačno djeljivi, tako da se uvijek može kupiti dio novčanog toka odreñenog vrijednosnog papira,

-Postoji nerizični prinos po kome se mogu ili pozajmiti ili dobiti sredstva,sredstva,

-Poreskih i transakcijskih troškova nema.Uz prethodne pretpostavke se dobiju i sljedeće:-Svi investitori imaju isti period držanja-Nerizični prinos je isti za sve investitore-Informacije su dostupne svim investitorima- Investitori imaju homogena očekivanja s obzirom na očekivanje

prinose , standardne devijacije i kovarijanse vrijednosnih papira.

IX DIO

UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOMUPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM

UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOMKada je u pitanju upravljanje tekućim sredstvima, osnovni

izazovi vezani su za:

-iznos tekućih sredstava

- udio u ukupnoj strukturi sredstava te

- proporcije zaliha, potraživanja i drugih tekućih sredstava- proporcije zaliha, potraživanja i drugih tekućih sredstava

Odluke koje se tiču finansiranja tekućih sredstava uglanom se odnose na:

-strukturu dugoročnog i kratkoročnog finansiranja tekućih sredstava,

nastavak-Udio vlastitih i eksternih dugoročnih instrumenata finansiranja u

ukupnim dugoročnim sredstvima,

-Udio kredita, dobavljača i drugih kratkoročnih instrumenata finansiranja.

Upravljanje tekućim sredstvima je od izuzetnog značaja za Upravljanje tekućim sredstvima je od izuzetnog značaja za ostvarivanje poslovnih ciljeva preduzeća iz najmanje tri razloga:

1.Kontinuirana konverzija

2. Udio u ukupnoj strukturi sredstava i

3. Uticaj na rizik i profitabilnost preduzeća.

nastavak

Konverzija tekućih sredstava se dešava svakodnevno.

Sredstva iz novčanog oblika konvertuju se u zalihe sirovina i materijala,robe. Zatim iz zaliha prelazi u potraživanja i konačno iz

potraživanja ponovo u novac i tako ciklično.

Sve to dešava se permanentno i intenzivno, tako da se posebna pažnja treba posvetiti kontinuiranom nadzoru ciklusa konverzije pažnja treba posvetiti kontinuiranom nadzoru ciklusa konverzije tekućih sredstava.

Poslovanje sredstava je praktično nezamislivo bez angažovanja tekućih sredstava. Udio tekućih sredstava u ukupnoj strukturi

posljedično utiče na profitabilnost poslovanja preduzeća, odnosno na pokazatelje prinosa.

nastavak

Nivo angažovanih tekućih sredstava značajno utiče na operativni rizik i rizik likvidnosti preduzeća.

Manji iznos tekućih sredstava od neophodnog može prouzrokovati nemogućnost preduzeća da odgovori zahtjevima tržišta, odnosno da realizuje ciljeve vezane za prodaju. Osim toga nedostajući da realizuje ciljeve vezane za prodaju. Osim toga nedostajući iznos novca ili tekućih sredstava koja se mogu brzo konvertovati u novac može se odraziti na likvidnost preduzeća.

Bruto obrtni kapital

Bruto obrtni kapital odgovara iznosu cjelokupne strukture tekućih sredstava.

U bilansu stanja bruto obrtni kapital odgovara tekućim sredstvima. Tekuća sredstva mogu egzistirati u obliku zaliha, potraživanja od prodaje, kratkoročnih plasmana, unaprijed plaćenih rashoda te prodaje, kratkoročnih plasmana, unaprijed plaćenih rashoda te novca i ekvivalenata novca.

Bruto obrtni kapital = Tekuća sredstva

Neto obrtni kapital

Neto obrtni kapital odgovara razlici izmeñu tekućih sredstava i kratkoročnih obaveza. Drugim riječima, neto obrtni kapital jeste onaj iznos tekućih sredstava koji se finansira iz dugoročnih instrumenata finansiranja (dugoročne obavezei kapital).

Neto obrtni kapital = Tekuća sredstva – Kratkoročne obaveze

Neto obrtni kapital je značajan sa stanovišta strukture finansiranja. Ovo je umnogome povezano sa tretmanom rizika u kontekstu politike upravljanja obrtnim kapitalom.

Neto operativni obrtni kapitalNeto operativni obrtni kapital predstavlja razliku izmeñu

operativnih tekućih sredstava, koja se koriste za obavljanje redovnog poslovanja, i dijela kratkoročnih obaveza operativne prirode.

Operativna tekuća sredstva su novac koji je u funkciji Operativna tekuća sredstva su novac koji je u funkciji redovnog poslovanja, potraživanja i operativne zalihe dok su operativne kratkoročne obaveze one koje se odnose na dobavljače i tekuće obaveze iz poslovanja ( neisplaćene plate, porezi i dr.).

NOWC = Operativna tekuća sredstva- Operativne kratkoročne obaveze

Operativni ciklus obrtnog kapitalaVažna karakteristika upravljanja obrtnim kapitalom jeste dinamika

konverzije. Naime tipičan ciklus obrtnog kapitala počinje konverzijom novčanih sredstava u odgovarajuće zalihe, zalihe u potraživanja. I na kraju naplatom potraživanja operativni ciklus se zatvara.

Operativni ciklus se, dakle sastoji od perioda konverzije zaliha i Operativni ciklus se, dakle sastoji od perioda konverzije zaliha i perioda konverzije potraživanja.

Dužina operativnog ciklusa, a time i obima podsegmenata je od izuzetnog značaja za efikasno upravljanje obrtnim kapitalom.

Duži operativni ciklus dovodi do potrebe za dodatnim finansiranjemuz niže prinose na imovinu i kapital preduzeća i obrnuto.

nastavak

Kod analize operativnog ciklusa preduzeća, bitno je osvrnuti se i na kategoriju gotovinskog ciklusa.

Gotovinski ciklus je samo ekstremno identičan operativnom ciklusu.

Gotovinski ciklus je period koji u prosjeku traje od momenta plaćanja obaveza do momenta naplate potraživanja, a izračunava se kao razlika izmeñu oparativnog ciklusa i obrta obaveza u se kao razlika izmeñu oparativnog ciklusa i obrta obaveza u danima.

Gotovinski ciklus= Operativni ciklus – Obrt obaveza ( u danima)

Efikasnim upravljanjem tekućim sredstvima težimo maksimalnom skraćenju operativnog ali i gotovinskog ciklusa, naravno vodeći pri tome računa o likvidnosti i realizaciji poslovnih ciljeva preduzeća.

POLITIKA UPRAVLJANJA OBRTNIM KAPITALOM

PROFITABILNOST I RIZIK

Koliko preduzeću treba novaca treba da zna finansijski menadžer.

Da bi došao do odgovora koji optimizira nivo tekućih sredstava naspram poslovnih ciljeva, nekoliko je važnih momenata bitno analizirati od kojih su posebno bitni:analizirati od kojih su posebno bitni:

vrsta djelatnosti

dužina operativnog ciklusa i

iznos planirane prodaje

Osim ova tri još su dva aspekta optimizacije upravljanja tekućim sredstvima od posebnog značaja:

Profitabilnost i rizik

nastavak

Profitabilnost poslovanja u kontekstu politike upravljanja tekućim sredstvima mjerimo odnosom zarade prije oporezivanja i troškova finansiranja i ukupno angažovanih sredstava.

EBIT/ Aktiva

Rizik posmatran u kontekstu odreñivanja iznosa potrebnih tekućih sredstava je u neposrednoj vezi sa politikom neto - obrtnog sredstava je u neposrednoj vezi sa politikom neto - obrtnog kapitala.

Odnos likvidnost – rizik - profitabilnost

Opis Visoko Srednje Nisko

Likvidnost A B C

Profitabilnost C B A

Rizik C B A

nastavak

Kad je u pitanju politika visine tekućih sredstava onda u prethodnom primjeru imamo:

Politika A nudi visoku, politika B umjerenu, a politika C nisku likvidnost.

Istovremeno, politika A omogućava najmanji prinos na imovinu Istovremeno, politika A omogućava najmanji prinos na imovinu (ROI), politika B srednji, a politika C najveći ROI.

Mi se za jednu od politika moramo opredijeliti, ali moramo imati na umu da, dakle profitabilnost i likvidnost idu u suprotnom smjeru, a profitabilnost i tizik u istom.

Sada će mo pažnju usmjeriti na izuzetno važnu podjelu tekućih sredstava u kontekstu upravljanja tekućim sredstvima.

nastavak

Polazimo od toga da li nam tekuća sredstva trebaju u kontinuitetu, dakle tokom cijele godine, ili samo povremeno, u sezoni rasta poslovanja razlikovat će mo:-permanentna tekuća sredstva i-povremena tekuća sredstva

Permanentna tekuća sredstva predstavljaju minimum tekućih sredstava koji je preduzeću potreban u poslovanju. Drugačije rečeno, u periodu kada preduzeće posluje na najnižem nivou (van sezone) ono ipak treba odreñeni nivo tekućih sredstava.

Taj najniži nivo tekućih sredstava zabilježen u godini dana poslovanja nazvat ćemo permanentnim tekućim sredstvima

nastavak

Razlika izmeñu ukupnih tekućih sredstava i permanentnih tekućih sredstava su povremena tekuća sredstva i njihov iznos varira od mjeseca do mjeseca, od sezone do sezone.

Tekuća sredstva = Permanentna tekuća sredstva + Povremena tekuća sredstva

Permanentna tekuća sredstva zahtijevaju kontinuirano finansiranje Permanentna tekuća sredstva zahtijevaju kontinuirano finansiranje i sa stanovišta determiniranja instrumenata finansiranja nameću potrebu dugoročnijeg finansiranja.

Konzervativni pristup upravljanju tekućim sredstvima

Preduzeće koje preferira likvidnost i sigurnost u odnosu na profitabilnost, izabrat će konzervativni pristup u upravljanju tekućim sredstvima.

U ovom slučaju preduzeće oprezno pristupa upravljanju tekućim U ovom slučaju preduzeće oprezno pristupa upravljanju tekućim sredstvima. Rezultat te preferencije je djelimično osiguranje dugoročnog finansiranja čak i za povremene potrebe za tekućim sredstvima.

Ovaj pristup proizilazi iz potrebe da se prvenstveno osigura likvidnost poslovanja preduzeća. Ovo se uglavnom radi u preduzećima u kojima rizik nelikvidnosti može dramatično uticati na buduće poslovanje i opstanak preduzeća.

Agresivni pristup upravljanju tekućim sredstvima

Ako preduzeće posluje u djelatnosti ili pak okolnostima koje ne podrazumijevaju visok rizik nelikvidnosti, te ako uticaj privremene nelikvidnosti ne može značajnije ugroziti ostvarenje poslovnih ciljeva , ono može izabrati agresivni pristup upravljanja tekućim sredstvima.

Agresivni pristup preduzeće će izabrati i kada preferira Agresivni pristup preduzeće će izabrati i kada preferira profitabilnost u odnosu na rizik likvidnosti jer on rezultira najpovoljnijim instrumentima finansiranja tekućih sredstava.

Pristup s negativnim neto – obrtnim kapitalom

U literaturi će mo veoma rijetko sresti pristup koji podrazumijeva negativan neto obrtni kapital.

Meñutim, u našem okruženju takve situacije su veoma česte.

Zato ćemo ga i objasniti.

Ovakav pristup podrazumijeva da se, pored cjelokupnog iznosa Ovakav pristup podrazumijeva da se, pored cjelokupnog iznosa tekućih sredstava, i dio stalnih sredstava finansira kratkoročnim instrumentima finansiranja.

To znači da su kratkoročne obaveze sa primjenom ovakvog pristupa veće od tekućih sredstava.

Kad god je tekući odnos manji od 1, susrećemo takav pristup.

nastavak

Takav pristup može biti:-Izbor menadžmenta preduzeća-Rezultat dugoročnijeg pada poslovanja ( i likvidnosti) ili-Rezultat nerazumijevanja posljedica tizika nelikvidnosti

Svjestan izbor menadžmenta može biti zbog niskog rizika Svjestan izbor menadžmenta može biti zbog niskog rizika nelikvidnosti ili brze mogućnosti pribavljanja dodatnih obrtnih sredstava.

Višegodišnji gubici stvaraju negativan neto-obrtni kapital. To nije odluka menadžera nego je posljedica prilika.

Ako je negativan neto obrtni kapital posljedica nerazumijevanja posljedica rizika nelikvidnosti, ono može biti najteži scenario za prevazilaženje.

10. UPRAVLJANJE NOVCEM10. UPRAVLJANJE NOVCEM

Upravljanje novcem

Novčana sredstva participiraju u strukturi tekućih sredstava. Ona su najlikvidniji dio te strukture, s obzirom da se momentalno mogu upotrijebiti za plaćanje dospjelih obaveza.

Evo nekoliko bitnih aspekata koje ovom prilikom treba naglasiti.Evo nekoliko bitnih aspekata koje ovom prilikom treba naglasiti.

Prvo, ovaj oblik sredstava predstavlja početak i završetak poslovnog ciklusa preduzeća.

Drugo, novčani tokovi su najsuptilniji aspekt finansijske analize preduzeća jer omogućavaju precizan uvid u kvalitet upravljanja i poslovanja resursima preduzeća.

Novčani tokovi se koriste kao osnova za odobravanje investicionih projekata.

nastavak

Treće, novčana sredstva su jedina sredstva koja u sebi ne sadrže nikakav prinos. Dakle, teoretski posmatrano, preduzeće ne bi, u strukturi svojih sredstava, trebalo posjedovati bilo koji iznos novca preko dnevne potrebe.

Sva druga sredstva su, ili bi barem trebala biti, dio investicione politike preduzeća.(stalna sredstva za investicije, zalihe, potraživanja).potraživanja).

Potraživanja su investicije u funkciji ostvarenja prodajnih i profitnih ciljeva.

Upravljanje novcem ima za cilj da, s jedne strane, osigura kontinuitet poslovanja preduzeća i da, s druge strane, ne bude u suprotnosti sa ostvarenjem temeljnih ciljeva vezanih za profitabilnost i prinos na ulaganja.

nastavakPrekomjeran novac na računima sugeriše neefikasnost u upravljanju

sredstvima i rezultira manjim prinosom na ulaganja.

Nedostatak novca može imati katastrofalne posljedice, ne samo po realizaciji poslovnih ciljeva preduzeća, nego i njegov opstanak uopšte.

MOTIVI DRŽANJA NOVCAMOTIVI DRŽANJA NOVCA

Preduzeće na raspolaganju mora imati odreñena novčana sredstvakako bi osiguralo, s jedne strane kontinuitet u poslovanju, a s druge strane, iskoristilo tržišne pogodnosti.

Iz ovoga proizilaze ključni motivi držanja gotovine na računima uprkos činjenici da novac, sam po sebi, ne donosi prinos na investicije.

nastavak

Dijelimo ih u tri kategorije:-Transakcijski motivi-Motivi promišljenog opreza-Špekulativni motivi

Transakcijski motiv proizilazi iz potrebe da se na dnevnom, sedmičnom ili Transakcijski motiv proizilazi iz potrebe da se na dnevnom, sedmičnom ili mjesečnom nivou odvijaju uobičajene transakcije.

Preduzeće na raspolaganju mora da ima novac za plaćanje obaveza dobavljačima, plaćanje poreza, dospjele rate kredita, plate radnicima .

U suprptnom njegova poslovna funkcija dolazi u pitanje.Ukoliko preduzeće ne obezbijedi novac dospijeva u stanje nelikvidnosti.

Zato treba projicirati potrebe za novcem i brinuti se o dinamici pribavljanja novca u skladu s tim projekcijama.

SISTEM UPRAVLJANJA NOVCEMUpravljanje novcem se sastoji iz:

- Prikupljanja novčanih sredstava- Raspodjele novčanih sredstava- Privremenog investiranja

Prikupljanje novčanih sredstavaa) Prodajaa) Prodaja

Prvi izvor prikupljanja novčanih sredstava bazira se na prodaji.Kroz politiku prodaje preduzeće difiniše standarde kreditiranja kao

i diskontnu politiku.Prodaja može biti : prodaja za gotovinu i prodaja na kreditKod prodaje na kredit preduzeće projicira procentualnu strukturu

po mjesecima.

nastavak

Pretpostavka primjer:

Planirana godišnja prodaja u iznosu od 20 miliona KM.

Očekuje se 20% prodaje za gotovinu, a 80 % prodaje na kredit.

Od predviñenih 80% prodaje na kredit planira se unovčiti uz 50% naplate unutar 30 dana, a 30% za 60 dananaplate unutar 30 dana, a 30% za 60 dana

( Obrazloženje ćemo naći u dijelu koji govori o budžetiranju novca)

Prodaja stalnih sredstavaNovčani primici od prodaje spadaju u redovne izvore novčanih

sredstava preduzeća.

Postoje i oni primici koji su manje redovni, ali ipak nisu nezanemarivi instrumenti finansiranja.

Jedan od njih je gotovina na osnovu povremene prodaje stalnih Jedan od njih je gotovina na osnovu povremene prodaje stalnih sredstava.

Preduzeća s vremena na vrijeme dolaze u situaciju kada mu ne trebaju stalna sredstva ili ona koja su amortizovana.

Njihovom prodajom dolazi se do novčanih sredstava koja može uvrstiti u planove prikupljanja

NASTAVAK

Budžetiranje i privremeno investiranje novca

1.Budžetiranje novčanih tokova

U narednom grafikonu projicirat ćemo budžet novca za period od godinu dana. U primjeru je vidljivo da preduzeće ostvaruje privremeni manjak novca u skoro svim periodima prve polovice privremeni manjak novca u skoro svim periodima prve polovice godine, a privremeni višak pojavljuje se u drugoj polovini godine.

Rezultati ove projekcije će navesti menadžera da osigura dodatno finansiranje za period u kome dolazi do nedostatka novca, a zatim da istraži mogućnosti investiranja novca u periodima kada postoji višak.

NastavakFinansiranje

Važan izvor prikupljanja potrebnih novčanih sredstava jeste eksterno finansiranje. Kada god se u budžetu novčanih tokova pokaže manjak redovnih priliva u odnosu na očekivane izdatke, to implicira obavezu privremenog eksternog finansiranja. Preduzeće uvijek treba računati s potrebnim minimumom Preduzeće uvijek treba računati s potrebnim minimumom novčanih sredstava koje treba iamti na raspolaganju.

U našem primjeru ugovoren je kratkoročni kredit s rokovima koji zadovoljavaju potrebe za nedostajućim novcem i uz kamatnu stopu od 6%. Godišnje koju će mo tretirati u redovnim izdacima novca.

Primjer: Budžetiranje gotovinskih tokovaOpis I-III IV-VI VII-IX X-XII Total

Prodaja proizvoda 2.000 4800 7.600 4.500 18.900

Prodaja stalnih sredstava 50 - - - 50

Prodaja kratkoročnih investicija 30 - - - 30

Ostali prilivi novca - - - - -

Prilivi - ukupno 2.080 4.800 7.600 4.500 18.980

Izdaci za sir.mater.i robu (1.900) (3.600) (5.300) (2.800) (13.600)

Izdaci za zaposlene (150) (150) (150) (150) (600)

Takse, naknade porezi (405) (1.000) (1.600) (800) (3.805)

Kamate (4) (7,5) (7,5) (0,5) (19,5)

Izdaci za usluge (45) (45) (45) (45) (180)

Ostali izdaci (30) (30) (30) (30) (120)

Izdaci - ukupno (2.534) (4.832,5) (7.132,5) (3825,5) (18.324,5)

Početno stanje novca 423,5 355,5 208 1.267 100

Prilivi - izdaci (454) (32,5) 467 674,5 655,5

Prilivi iz kredita 500 - - - 500

Izdaci za kredite (400) (100) (500)

Stanje kredita 1.300 1.500 1.100 - 0

Konačno stanje novca 469,5 323 275,5 1.841,5 755,5

Privremeno investiranje novcaKada je u pitanju privremeno investiranje valja istaknuti nekoliko

bitnih aspekata.Prvo: U slučaju viška novčanih sredstava iznad poterba treba

utvrditi prirodu nastanka novog scenarija. Visak novčanih sredstava iznad tekućih poterba može biti:- privremenog- privremenog- sezonskog ili- trajnijeg karaktera

Drugo: Nakon identifikovanja karaktera viška novčanih sredstava slijedi donošenje odluke o investiranju ili zadržavanju sredstava na računu do momemta upotrebe.

Postoji ozbiljna diferencijacija mogućnosti privremenog investiranja kod nas i u savremenom svijetu.

nastavakFinansijska tržišta u regionu nisu dovoljno razvijena da bi ponudila

ozbiljne mogućnosti ulaganja u kratkoročne vrijednosne papire.

Zbog toga osnovna mogućnost koja stoji na raspolaganju jesu privremene investicije kod banaka sa visokim rejtingom.

Ograničen izbor ulaganja je, usljed toga, često razlog zbog kojeg preduzeća kod nas privremene ili čak i sezonske viškove preduzeća kod nas privremene ili čak i sezonske viškove novčanih sredstava zadržavaju na računima do momenta kada ih je neophodno ponovo angažovati.

I konačno, ako se preduzeće odlučuje na investiranje sredstava, u skladu sa periodom investiranja treba uzeti u obzir i preferencije.

(preferencija (lat.), davanje prednosti, ili prvenstva,

iskazivanje sklonosti; preferencijalni tretman, povlašteni

postupak (u međunar. odnosima); preferirati, više voljeti.

NastavakPrivremeni višak sredstava nastaje usljed povremenih pozitivnih

razlikaizmeñu priliva i izdataka novca na dnevnom ili nekom drugom nivou.

Investiranje privremenog viška sredstava zahtijeva ozbiljan pristup u ocjeni sigurnosti i likvidnosti takvih ulaganja.

Ove investicije trebaju biti maksimalno sigurne, što podrazumijeva Ove investicije trebaju biti maksimalno sigurne, što podrazumijeva neupitan rejting korisnika te investicije.

Sezonski višak sredstava uglavnom može nastati iz osnova:

-Unovčene, ali još uvijek neangažovane amortizacije

- Perioda od evidencije do momenta nastanka obaveze plaćanja poreza na dobit

- Perioda do isplate dividende.

Nastavak

Osnovna razlika izmeñu sezonskog i privremenog viška sredstava je u dužini perioda trajanja tog viška.

Sezonski višak uglavnom se može investirati u nekoliko mjeseci, dok privremeni ne prelazi jedan mjesec.

Za investiranje sezonskih viškova mora se imati u vidu maksimalna sigurnost.sigurnost.

Trajni višak sredstava je onaj iznos novčanih sredstava koji proizilazi iz zadržanog profita preduzeća iznad isplaćene dividende, a koji nije planiran u investicije za dalji razvoj poslovanja preduzeća.

Ako stvarno nastane ovaj iznos sredstava se može investirati slobodno,a li se mora voditi računa o mogućem riziku i prinosu.

NastavakInvestiranje u tržište novca

U literaturi ćemo naići na mnoštvo mogućnosti koje su vezane za privremeno investiranje viška novčanih sredstava.

U ekonomijama sa razvijenim tržištima novca i kapitala mnoge opcije stoje na raspolaganju prilikom investiranja:

- od trezorskih zapisa, korporativnih zapisa, eurodolara itd.- od trezorskih zapisa, korporativnih zapisa, eurodolara itd.

Na domaćem tržištu se situacija bitno razlikuje od razvijenih tržišta novca ia kapitala.

Ulaganja u naše kratkoročne vrijednosne papire ili uopšte nisu moguća ili se tu i tamo pajave neki izdvojeni slučajevi.

Baš zbog toga treba biti maksimalno oprezan posebno kod ocjene kredibiliteta emitera.

NastavakIpak odreñene mogućnosti privremenog investiranja, naročito kod

poslovnih banaka postoje i trebamo biti upoznati sa modalitetima i efektima takvih o blika investiranja.

Koncentrisanje upravljanja novčanim tokovima

1.Koncentracija menadžmenta1.Koncentracija menadžmentaNovčani tokovi preduzeća se nikada ne mogu potpuno predvidjeti.Uvijek postoji odreñeni stepen vjerovatnoće da će prilivi novca biti

manji u odnosu na planirane.U isto vrijeme dio novčanih izdataka je fiksan i bez odreñenih

posljedica ga nije moguće značajnije izmijeniti.Znači adekvatan menadžment novčanih sredstava koji

podrazumijeva sprečavanje nelikvidnosti novčanih sredstava

nastavakZ apredviñene izdatke i tržišne prilike, te održavanje raspoloživih

novčanih sredstava na minimumus ciljem kreiranja ciljanog prinosa na investiciju je zahtijevan izazov.

Na putu ostvarivanja tog cilja važan aspekt u upravljanju novčanim sredstvima je koncentracija tokova, računa i odnosa s finansijskim institucijama.institucijama.

Bilo kakva nepotrebna decentralizacija, bilo na nivou odlučivanja, prikupljanja sredstava, njihovog raspolaganja ili investiranja, može biti ozbiljna prijetnja osnovnih ciljeva u upravljanju novcem.

Novčanim tokovima se jednostavno mora upravljati s jednog mjesta, pogotovo u našim okolnostima.

Na jednom mjestu trebaju biti planovi i efekti prikupljanja novca.

nastavakPosebno je značajno da se na jednom mjestu donose odluke o

dnevnom rasporedu novčanih sredstava (plaćanjima, investiranju).

Ako se dopusti bilo kakva decentralizacija politike prikupljanja i raspodjele novčanih sredstava preduzeće preuzima rizik da rezultat takve politike neće biti u funkciji ostvarivanja svih ciljeva vezanih za upravljanje novcem.vezanih za upravljanje novcem.

Kreiranje odnosa sa kupcima, u pogledu stimulisanja prijevremenog plaćanja, praćenje naplate potraživanja, prioriteti u plaćanju obaveza, te privremeno investiranje ili finansiranje, obavezno se stavljaju pod nadzor jednog organa.

Takvu politiku moraju prihvatiti i dalje provoditi svi ostali segmenti preduzeća, od nabavne funkcije, prodajne funkcije kao i organizacione cjeline koje posluju izvan sjedišta preduzeća.

Koncentracijsko bankarstvo

Politika upravljanja novčanim tokovima može uticati na izbor glavne banke. Preduzeće održava slične odnose sa više komercijalnih banaka, ali može izabrati samo jednu s kojom će obavlajti najviše transakcija.

Banka s kojom preduzeće stupa u odnos koji prevazilazi osnovne finansijske operacije postaje koncentacijska banka.finansijske operacije postaje koncentacijska banka.

Preduzeće se prema toj banci obavezuje da će glavninu finansijskih transakcija usmjeravati preko njenih potencijala.

Koncentracijska banka je banka preko koje preduzeće usmjerava glavninu novčanih priliva, obavlja najveći dio kreditnih poslova i s bankom stupa u značajne investicione poslove.

Nastavak

Preferencijom koncentracijske banke preduzeće omogućava da banka ostvaruje dodatni doprinos.

Motivi izbora koncentacijske banka za preduzeće su višestruki.

Minimalni troškovi transakcija

Minimalni troškovi kreditiranjaMinimalni troškovi kreditiranja

Posebna procedura odobravanja kredita

Kreditna linija za sprečavanje rizika nelikvidnosti i dr.

Ukoliko se kroz koncentacijske banke mogu ostvariti dodatne povoljnosti koje će rezultirati manjim troškovima finansiranja i smanjenjem rizika nelikvidnosti onda je izbor takve banke racionalan.

NOVČANI CIKLUS

Osnovni ciklus poslovanja obuhvata nabavku, proizvodnju/preradu, prodaju i naplatu potraživanja.

Nabavka sirovina, repromaterijala, robe ili usluga rezultira ili istovremenim ili odgoñenim plaćanjem obaveza.

Prosječno vrijeme od nastanka do plaćanja obaveza nazivamo Prosječno vrijeme od nastanka do plaćanja obaveza nazivamo periodom obrta obaveza.

Koeficijent obrta obaveza računamo kao odnos ukupnih nabavki u posmatranom periodu i prosječnih obaveza prema dobavljačima.

Koeficijent obrta potraživanja te obrt zaliha čine poslovni ciklus, period od momenta nabavki ulaznih inputa do momenta naplate potraživanja.

nastavak

Kada od polovnog ciklusa oduzmemo period obrta dobijemo novčani ciklus, odnosno prosječno vrijeme koje protekne od plaćanja obaveza do naplate potraživanja.

Kontinuirani zadatak finansijskog menadžmenta u segmentu upravljanja novčanim tokovima jeste skraćenje novčanog ciklusa koje se postižu ili skraćivanjem ili produžavanjem obrta obaveza.koje se postižu ili skraćivanjem ili produžavanjem obrta obaveza.

Ubrzavanje poslovnog ciklusa

Uloga finansijskog menadžera u ubrzavanju poslovnog ciklusa je veoma specifična. Proizvodna funkcija u preduzeću nastoji svoj položaj učiniti što konformnijim pribavljajući što više zaliha.

nastavak

Na ovaj način proizvodna funkcija nastoji da udovolji svim zahtjevima iz prodajnog sektora.

Prodajna funkcija kontinuirano insistira na dužim rokovima kreditiranja kupaca jer time osigurava povoljniju poziciju u ostvarivanju ciljeva prodaje.

Rezultat ovakvih tendencija je veća potreba za tekućim sredstvima Rezultat ovakvih tendencija je veća potreba za tekućim sredstvima te sporiji poslovni ciklus.

Veće potrebe za tekućim sredstvima podrazumijevaju i veće potrebe za novčanim sredstvima.

Težnja proizvodnog i prodajnog sektora da uspore poslovni ciklus stoje naspram ciljeva vezanih za profitabilnost, prinos i obrt.

nastavak

U praksi se ovakvim aspiracijama suprostavljaju finansijski menadžeri koji imaju obavezu da brinu o obuhvatnoj realizaciji planiranih performansi poslovanja.

Iz ovog razloga, finansijski menadžeri trebaju vršiti kontinuirani pritisak na proizvodnu i prodajnu funkciju preduzeća, s ciljem reduciranja perioda obrta zaliha i potraživanja kako bi se do reduciranja perioda obrta zaliha i potraživanja kako bi se do novčanih priliva dolazilo u što kraćem vremenskom periodu.

Dakle, finansijski menadžer se nikada ne zadovoljava postignutim i uvijek traga za načinima na koje može ubrzati dotok novčanih sredstava iz poslovnog ciklusa preduzeća.

Usporavanje koeficijenta obrta obaveza

Na sličan načinkako djeluju proizvodna i prodajna funkcija u preduzeću i nabavna funkcija nastoji osigurati kraći period plaćanja svojih obaveza prema dobavljačima.

Ova tendencija se pravda cjenovnim pogodnostima i položajem na tržištu nabavke, ali kod sticanja takvih ambicija treba biti veoma tržištu nabavke, ali kod sticanja takvih ambicija treba biti veoma oprezan.

Finansijski menadžer će uvijek insistirati na sporijem obrtu obaveza nastojeći na taj način smanjiti novčani ciklus.

Što je kraći novčani ciklus potrebno je manje novca za finansiranje poslovanja preduzeća.

Ubrzavanjem poslovnog ciklusa i usporavanjem novčanog ciklusa nastoji se minimizirati potrebe za novčanim sredstvima, a tekući

nastavak

debalans raspoloživih novčanih sredstava u odnosu na dospijeća obaveza svesti na minimum vodeći računa da se ne izlazi iz okvira temeljnih poslovnih ciljeva.

Kod upravljanja novčanim sredstvima finansijski menadžer će uvijek držati odreñenu tenziju prema nabavnom, proizvodnom i prodajnom sektoru u smislu reduciranja poslovnog ciklusa i prodajnom sektoru u smislu reduciranja poslovnog ciklusa i novčanih ciklusa te insistirati preko uprave preduzeća da se takva politika inplementira kao zajednička strategija cijelog preduzeća.

Drugim riječima, ovaj posao nikada nije dovršen.

Treba kontinuirano tragati za dodatnim pogodnostima koje će omogućiti skraćivanje poslovnog i novčanog ciklusa.

Budan nadzor nad tokovima ima značajno preventivno dejstvo.

UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJIMA

Bitna komponenta u strukturi tekućih sredstava gotovo svakog preduzeća jesu potraživanja od kupaca.

Ona nastaju kao posljedica prodaje uz odgoñeno plaćanje.

Preduzeće očekuje naplatu za već isporučene proizvode, robu ili izvršene usluge, evidentira potraživanje od kupaca koja prestaju postojati u momentu njihove naplate.postojati u momentu njihove naplate.

Veoma rijetko preduzeće prodaju u cjelosti naplaćuje odmah po izvršenoj realizaciji. U te rijetke slučajeve spada maloprodaja odnosno prodaja za gotovinu.

Ipak, velika većina preduzeća prodaju realizira uz odgoñenu naplatu.

Ciljevi investiranja u potraživanja od kupaca

Koji su to ciljevi zbog kojih se preduzeća odlučuju na prodaju uz odgoñeno plaćanje. Meñu one najznačajnije spadaju:

-Prilagoñavanje tržišnim uvjetima

-Realizacija planirane prodaje i

-Prinos od investicije

Prilagoñavanje tržišnim uvjetima

Preduzeće može biti proizvodno, prerañivačko, trgovačko, uslužno ili kombinacija navedenih kategorija.

Bez obzira na vrstu djelatnosti kojom se bavi, ono postaje dio šireg tržišta u kome već postoje i posluju preduzeća koja identičnom ili sličnom djelatnošću.

nastavak

Kada govorimo o uslovima naplate potraživanja, odnosno isporuka dobavljača uz odgoñeno plaćanje na svakom tržištu je poznat prosječni period naplate potraživanja od kupaca.

Kupac koji zahtijeva duže rokove plaćanja od uobičajenih, sebe izlaže riziku većih nabavnih cijena u odnosu na konkurenciju.

Dobavljač koji insistira na na kraćim rokovima plaćanja se izlaže Dobavljač koji insistira na na kraćim rokovima plaćanja se izlaže riziku manje prodaje.

Realizacija prodajnih ciljeva

Svako preduzeće planirati svoju godišnju prodaju.Planom prodaje se definišu količine, cijene, struktura tržišta, ali i

novčani tokovi po osnovu prodaje koji podrazumijevaju prosječan rok naplate potraživanja od kupaca.

Ako zamislimo u primjeru da preduzeće planira godišnju prodaju od 10 miliona KM uz perio naplate od 45 dana.10 miliona KM uz perio naplate od 45 dana.

Nakon prvih tri mjeseca realizacije prodaje preduzeće je suočeno sa prodajom koja je manja od planirane.

Umjesto planiranih 2,5 miliona KM realizovano je svega 2 miliona KM.

Jedna od opcija koja stoji na raspolaganju preduzeću jeste inicijativa koja bi kupcima omogućila duže rokove plaćanja u zamjenu za veću kupovinu.

nastavak

Ako preduzeće produženjem rokova naplate potraživanja sa 45 na 60 dana može osigurati realizaciju prodaje, tada se suočava sa tretmanom dodatnih troškova finansiranja za 15 dana.

Ako preduzeće taj dodatni trošak finansiranja može pokriti bez povećane cijene a da pri tome ne naruši parametre vezane za profitabilnost, ono se može odlučiti za ovakvu inicijativu na tržištu.profitabilnost, ono se može odlučiti za ovakvu inicijativu na tržištu.

Takva aktivnost može rezultirati i odgovorom konkurencije što izaziva dalje posljedice.

Prinos na investicije

Potraživanja od kupaca treba posmatrati kao specifičnu investicionu aktivnost.

Zaista, potraživanja od kupaca sadrže sve elemente investicije: početni iznos, period trajanja, novčani tok i na kraju, očekivani prinos.prinos.

Razlika u cijeni, koja se postiže kroz prodajnu cijenu, sadrži potencijal za ostvarenje prinosan a ovu vrstu investicije.

Razlika u cijeni bi trebala biti strukturirana iz tri kategorije:

Osnovna razlika u cijeni jeste razlika u cijeni koja bi se zaračunavala kupcu pod uslovom da plaćanje izvrši u pomentu isporuke.

nastavak

Trošak finansiranja jeste prosječna kamatna stopa za iznos sredstava “zamrznut” u potraživanjima.

Prosječan trošak finansiranja ne smije biti niži od troška kamata na pozajmljena sredstva.

Rizik koji se obračuna prilikom odobravanja prodaje na kredit, odreñen je procjenom kredibiliteta kupca.odreñen je procjenom kredibiliteta kupca.

Ukoliko postoji veća vjerovatnoća neplaćanja ili neblagovremenog plaćanja od strane kupcapotrebno je obračunati veću razliku u cijeni.

Ukoliko je rizik neplaćanja iole značajan to nalaže izuzetan oprez kod obobravanja prodaje na kredit.

Nastavak

Politika prodaje na kredit treba biti podložna kontinuiranom monitoringu, kako na nivou preduzeća u cjelini tako i prema svakom kupcu pojedinačno.

Odobravanje potraživanja kao investicijetreba biti u funkciji realizacije tržišnih i profitnih ciljeva.

Istovremeno kreditna politika prema svakom kupcu treba biti Istovremeno kreditna politika prema svakom kupcu treba biti izbalansirana u skladu sa s ciljevima vezanim za tretman prinosa i rizika.

nastavak

Neophodnost postojanja potraživanja potcrtavamo sa nekoliko bitnih momenata.

Potraživanja koja nisu negativna pojava u strukturi sredstava preduzeća i ne treba ih posmatrati na takav način.

Potraživanja trebaju podržavati osnovne ciljeve vezane za prodaju i Potraživanja trebaju podržavati osnovne ciljeve vezane za prodaju i profitabilnost poslovanja preduzeća.

Potraživanja zahtijevaju kontinuiran nadzor kako bi uvijek bila u funkciji zacrtanih ciljeva.

Politiku kreditiranja kupca treba podešavati , vodeći pri tome računa o individualnim karakteristikama kupca.

Osnove upravljanja potraživanjima

Potraživanja od kupaca su neizostavna kategorija u strukturi sredstava većine preduzeća.

Potraživanja od kupaca u osnovi imaju direktan uticaj na:

-Prodaju

-Profit-Profit

-Likvidnost i

-Rizik

Značaj navedenih kategorija nameće uspostavu adekvatnih tehnika upravljanja potraživanjima koje će biti u funkciji podrške odobrenim planovima i ciljevima.

Upravljanje potraživanjima u funkciji realizacije prodajnih ciljeva

Potraživanje od kupaca ima specifičan značaj za realizaciju prodajnih ciljeva.

Na nivou svakog preduzeća neophodna je jasna procedura upravljanja potraživanjima u funkciji realizacije prodajnih ciljeva.

Otuda proizilazi potreba za nekoliko jasnih planskih kategorija, od Otuda proizilazi potreba za nekoliko jasnih planskih kategorija, od kojih su najznačajnije.

Prodaja (izražena količinski i finansijski) iProsječan iznos potraživanja od kupacaUpravljanje potraživanjima u funkciji realizacije prodajnih ciljeva

podrazumijeva praćenje planskih i realnih kategorija prodaje i potraživanja od prodaje kao i njihovih omjera.

nastavak

Preuzeće iz mjeseca u mjesecima obavezu pomno pratiti odnos planskih i ostvarenih kategorija prodaje.

Ukoliko se prodaje ostvaruje u skladu sa planom, tada nije neophodno razmatrati opcije produženja rokova naplate potraživanjakupcima.

U suprotnom ako doñe do negativnog odstupanja prodaje od U suprotnom ako doñe do negativnog odstupanja prodaje od planskih vrijednosti jedna od opcija je svakako i ponuda dodatnih rokova odgode plaćanja kupcima u zamjenu za povećanje prodaje.

Preduzeće ima obavezu pratiti i odnos planiranih i realizovanih vrijednosti potraživanja od prodaje od kupaca.

Ukoliko su potraživanja veća od planiranih tada se analiziraju razlozi.

nastavak

U slučaju da je potraživanje od prodaje veće od planiranog zbof veće prodaje od planirane tada razloga za zabrinutost nema.

Ako je do većih potraživanja od prodaje došlo usljed usporavanja koeficijenta obrta potraživanja, to svakako predstavlja ozbiljan signal za detaljnu analizu.

Razlozi su brojni a navest će mo neke.Razlozi su brojni a navest će mo neke.

-Samoinicijativna odluka prodajnog osoblja da produže rokove naplate

-Nelikvidnost kupaca.

Nelikvidnost kupaca je posebno ozbiljan problem kome treba posvetiti maksimalnu pažnju.

Upravljanje potraživanjima u funkciji realizacije profitnih ciljeva

Potraživanja od kupaca na realizaciju profitnih ciljeva utiču dvojako.

1.Kroz realizaciju prodaje generiše se razlika u cijeni koja omogućava ostvarivanje profita.omogućava ostvarivanje profita.

2.Upravljanje potraživanjima ima značajan uticaj na aspekt profitabilnosti poslovanja koji se mjeri prinosom na ulaganja.

( prinos na cjelokupnu aktivu i prinos na kapital)

Vrijednost potraživanja od kupaca utiče na ostvarivanje profitnih ciljeva preduzeća bilo direktno bilo indirektno.

Upravljanje potraživanjima u funkciji likvidnosti

Likvidnost prduzeća je njegova sposobnost da blagovremeno izmiruje svoje dospijele obaveze.

Obaveze se izmiruju raspoloživim novčanim sredstvima.

Preduzeće je likvidno ako dospjele obaveze izmiruje u kontinuitetu, te ako ne postoji evidentan rizik debalansa raspoloživih novčanih ako ne postoji evidentan rizik debalansa raspoloživih novčanih sredstava i dospijeća obaveza.

Dospjele obaveze preduzeće može podmiriti vlastitim ili pozajmljenim novčanim sredstvima.

Brži rokovi naplate potraživanja poboljšavaju likvidnost preduzeća i obrnuto.

Svaki pozitivan pomak u smislu brže naplate potraživanja rezultira manjim angažovanjem novčanih sredstava za likvidnost istog nivoa .

Upravljanje potraživanjima u funkciji reduciranja rizika

Jedan od najznačajnijih aspekata u upravljanju potraživanjima jeste kontrola rizika.

Prodaja uz odgoñeno plaćanje generiše rizik da kupac ne izvrši plaćanje u skladu sa ugovorenim rokovima plaćanja ili uopšte ne izvrši obavezu plaćanja.izvrši obavezu plaćanja.

Na nivou preduzeća je potrebno razviti sveobuhvatan model kontrole i monitoringa rizika neplaćanja.

Ako neadekvatno tretiramo ovaj rizik to može imati ozbiljan uticaj na likvidnost preduzeća.

Model kontrole rizika naplate potraživanja možemo tretirati statički ali i dinamički.

nastavak

Statički, obaveza preduzeća je da prati strukturu svojih potraživanja, ročnost i kvalitet, te u skladu s tim poduzima odreñene korake.

Dinamički, model je povezan sa procjenama rizika i donošenjem Dinamički, model je povezan sa procjenama rizika i donošenjem odluka koje povezuju odreñeni profit i rizik neplaćanja.

Statički model kontrole rizika neplaćanja

Ovaj model podrazumijeva strukturisanje potraživanja po ročnosti i kvalitetu te poduzimanju odgovarajućih koraka s ciljem korekcije negativnih uticaja.

PRIMJER: U B.stanja iznos potraživanja od kupaca iznosi 5 miliona KM i to kao u tabeli :

Ročnost Do 30 Do 60 Do 90 Do 180 Preko 180

Potraživanja smo podijelili u pet kategorija. Broj kategorija potraživanja može biti veći i manji od pet.

Potreba da se potraživanje prati i strukturira u kontinuitetu je uslov bez kojeg nije moguće donositi racionalne odluke.

Ročnost Do 30 Do 60 Do 90 Do 180 Preko 180

Iznos potraživanja 1.000.000 1.000.000 1.000.000 1.000.000 1.000.000

nastavak

Prije utvrñivanja konkretne akcije moramo uraditi sljedeće:

1.Da li i u kom omjeru, kupci koji kasne sa plaćanjem svojih obaveza participiraju i u strukturi još nedospjelih obaveza.

2. Da li je i kom omjeru, rezultat kašnjenja u naplati potraživanja odraz neadekvatnog sistema naplate potraživanja ili pak odraz neadekvatnog sistema naplate potraživanja ili pak nelikvidnost kupaca.

3. U kom omjeru se naplati dospjelih potraživanja može pristupiti direktno, a gdje postoji potreba za angažmanom instrumenata obezbjeñenja ili pak sudskih organa.

4. Koji iznos potraživanja se može kalkulisati kao nenaplativ.

nastavak

Rezultat ove analize će sugerisati odgovarajuće korektivne aktivnosti koje izmeñu ostalog podrazumijevaju:

1.Povećanje pritiska na “redovne” kupce,

2.Korekciju rokova naplate potraživanja, tamo gdje se to pokaže smislenimsmislenim

3. Tretman troškova finansiranja za period kašnjenja u plaćanju

4. Poboljšanje sistema naplate potraživanja od kupaca

5. Realizaciju raspoloživih instrumenata naplate potraživanja

6. Pokretanje odgovarajućih sudskih i drugih izvršnih postupaka radi naplate potraživanja.

nastavakProces statičkog modeliranja kontrole potraživanja od kupaca treba

rezultirati:

1.Korekcijom planiranih novčanih tokova

2.Restrukturiranjem potraživanja od kupaca

3.Redefinisanjem ili pak zaključenjem saradnje sa kupcima koji 3.Redefinisanjem ili pak zaključenjem saradnje sa kupcima koji doprinose negativnim efektima

4.Poboljšanjem sistema geberisanja i praćenja potraživanja od kupaca.

Dinamički model kontrole rizika naplate potraživanja od kupaca

Preduzeće se veoma često nalazi pred izazovima koji omogućava povećanje prodaje, ali i rezultira dužim rokovima dospijeća potraživanja i samim tim većim rizikom od neplaćanja.

Odobravanje liberalnijih uslova kreditiranja kupaca može uticati na rast prodaje ili pak zadržavanje postojeće prodaje što ponekad rast prodaje ili pak zadržavanje postojeće prodaje što ponekad može imati ozbiljan izazov.

Ovaj model zahtijeva:1.Procjena vjerovatnoće naplate postojećih potraživanja2.Procjenu vjerovatnoće naplate potraživanja uz uslov liberalizacije

kreditiranja kupaca3.Procjenu očekivanih efekata liberalizacije kreditnih standarda za

kupce

nastavak

Evaluaciju efekata i na osnovu te evaluacije donošenje adekvatne odluke.

Osnovni princip za donošenje odluke o kreditiranju kupaca treba polaziti od premise da se maksimizacija dodane vrijednosti ne polaziti od premise da se maksimizacija dodane vrijednosti ne ostvaruje minimizacijom rizika naplate potraživanja.

Profitabilnost i prinosPROFITABILNOST I PRINOS

Cijena proizvoda usluge 5

Varijabilni trošak 4

Doprinos po jedinici proizvoda 1

Broj jedinica 100.000

Koeficijent obrta potraživanja 5

Rast prodaje (novi kupci) 50.000

Koeficijent obrta potraživanja (postojeći kupci) 5Koeficijent obrta potraživanja (postojeći kupci) 5

Koeficijent obrta potraživanja (novi kupci) 4

Oportunitetni trošak nove investicije 20%

Finansijski iznos postojeće prodaje 500.000

Finansijski iznos nove prodaje 250.000

Obim potraživanja (postojeći kupci) 100.000

Obim potraživanja (novi kupci) 62.500

Investicija u nova potraživanja (varijabilni trošak) 50.000

Profitabilnost dodatne prodaje 50.000

Zahtijevani prinos na dodatnu investiciju 10.000

nastavak

Cijena proizvoda, varijabilni trošak i doprinos po jedinici proizvoda odreñuju razliku u cijeni za svaki prodati proizvod.

Dinamički model kontrole potraživanja od kupaca zahtijeva i procjenu rizika nenaplaćenih potraživanja.

Procjena rizika nenaplaćenih potraživanja je izuzetno značajna kod donošenja odluka preduzeća o politici kreditiranja prodaje.

Politika kreditiranja kupacaKreditiranje kupaca je poslovna aktivnost koja podrazumijeva

rizik. Ova aktivnost je povezana sa ostvarivanjem prodajnih i profitnih ciljeva, odobravanje prodaje uz odgoñeno plaćanje svakom kupcu zahtijeva temeljit pristup.

Zbog toga treba razviti standarde na osnovu kojih će se vršiti Zbog toga treba razviti standarde na osnovu kojih će se vršiti procjena kupca, prodaja na kredit, ali i osiguravati blagovremenu naplatu potraživanja.

Standardi kreditiranja kupacaOdobravanje prodaje na kredit ne smije biti individualno pravo prodajnog

osoblja niti sektora prodaje.Odluku o prodaji na kredit donosi menadžment preduzeća, qa jedan od

najznačajnijih uticaja na karakter te odluke treba imati odjel za finansije.

Odluka o politici kreditiranja treba precizno definisati:Periode kreditiranja kupacaPeriode kreditiranja kupacaOsnovne pretpostavke za odobravanje prodaje na kredit individualnom

kupcu.Kategorizaciju kupaca prema rokovima kreditiranjaPopust na avansnu ili prijevremenu naplatu potraživanjaStrukturu cijena prema različitim periodima kreditiranja kupacaProcedure naplate dospjelih potraživanja.

Pretpostavke za odobravanje prodaje na kredit

Prodajom na kredit kupcu se stavlja na raspolaganje proizvod, roba ili usluga, te odobrava period do momenta plaćanja.

Preuzimanje rizika prodaje na kredit je stoga aktivnost koja zahtijeva izuzetan oprez i procedure koje minimiziraju rizik naplaćanja kupca.

Te procedure uključuju: Analizu kredibiliteta potencijalnog kupca , te mogućnost osiguranja naplate potraživanja.

Kod analize kredibiliteta potencijalalnog kupca preduzeće će koristiti sve raspoložive informacije prije nego donese odluku o odobravanju prodaje na kredit.

nastavak

Važan aspekt donošenja odluka o kreditiranju kupaca jesu instrumenti obezbijeñenja plaćanja.

Postoje različite kategorije instrumenata obezbijeñenja plaćanja od kojih su kod nas najčešće u primjeni:

Bankarska garancijaBankarska garancija

Akreditiv

Zalog na imovinu

Mjenica

Platni nalozi i dr.

UPRAVLJANJE ZALIHAMAZalihe značajno učestvuju u strukturi tekućih, a samim tim i

ukupnih sredstava većine preduzeća.

Struktura zaliha se bitno mijenja zavisno od djelatnosti, ali nezavisno o tome da li se radi o trgovačkom preduzeću u kome dominiraju zalihe gotove robe, prerañivačkom u čijoj kome dominiraju zalihe gotove robe, prerañivačkom u čijoj strukturi zaliha se nalazi značajan udio poluproizvoda ili pak proizvodnom koje u strukturi ima zastupljene sve vrste zaliha, upravljanje zalihama predstavlja izuzetno bitnu kariku u upravljanju potencijalima preduzeća.

nastavaknastavaknastavaknastavak

Evo nekih od pitanja kojima se moramo baviti kod upravljanja zalihama:

-Složenost strukture zaliha

-Uticaj na finansijske performanse

-Politika zaliha

-Vrednovanje zaliha

-Optimizacija zaliha

-Upravljanje i odlučivanje

STRUKTURA ZALIHA

Zalihe imaju karakter tekućih sredstava.To znači da je očekivani period njihove konverzije u novac kraći

od godinu dana.Da li je racionalno posjedovati zalihe čiji je očekivani period

konverzije u potraživanja, odnosno novac, duži od godine dana??? Naravno da nije.dana??? Naravno da nije.

Ponekada je obrt zaliha izuzetno brz. Ponegdje se zalihe obrću 2-3 puta godišnje.

Obrt zaliha se računa kao odnos troškova za prodano i prosječnih zaliha.

Koef.obrta zaliha = Troškovi za prodano/ Prosječne zalihe

nastavak

Obrt zaliha utiče na poslovni, odnosno novčani cilkus preduzeća.

Poslovni ciklus se računa kao zbir obrta zaliha i obrta potraživanja izraženih u danima, a da je novčani ciklus od poslovnog ciklusa kraći za period obrta obaveza izraženog u danima.

Poslovni ciklus = Obrtna sredstva + Obrt potraživanjaNovčani ciklus= Obrt zaliha + Obrt potraživanja + Obrt obaveza

U suštini zalihe se mogu nalaziti u jednoj od četiri kategorije:

- ulazne zalihe (sirovine, repromaterijal i sl.),

- procesne zalihe (proizvodnja u toku),

- zalihe gotovih proizvoda i

- zalihe robe

Ulazne zalihe

Zalihe sirovina, repromaterijala, energenata i odreñenih sklopova, poluproizvoda i slično karakteristične su za proizvodna odnosno prerañivačka preduzeća. One predstavljaju inpute u proizvodni proces, a njegovo odvijanje nezamislivo je bez adekvatne raspoloživosti tih zaliha.

Planiranje ovih zaliha je važno iz više razloga:Planiranje ovih zaliha je važno iz više razloga:

Prvo: Da bi preduzeće na raspolaganju imalo potrebne ulazne zalihe, treba imati pod kontrolom projekciju potreba zaliha i vrijeme naručivanja.

Vrijeme naručivanja je manje više poznata kategorija mada i ono ponekada varira, posebno u uslovima u kojima dobavljači nisu stalni donosno kada postoje problemi u snabdijevanju.

nastavakProjekcija potreba ulaznih zaliha je daleko kompleksniji problem.

Neadekvatna projekcija ulaznih zaliha može generisati ili nedostatka ili pak prekomjerne zalihe.

I jedno i drugo potrebno je izbjegavati.

Nedostupnost ulaznih zaliha u funkciji podmirenja zahtjeva za proizvodnjom, odnosno tražnje na tržištu može uticati na pad prodaje.proizvodnjom, odnosno tražnje na tržištu može uticati na pad prodaje.

Prekomjerne zalihe utiču na troškove, odnosno profitabilnost i prinos od ulaganja.

Zatim prekomjerne zalihe utiču na likvidnost preduzeća, smanjuju njegov novčani tok i usporavaju obrt zaliha.

Prema tome, u funkciji optimizacije ulaznih zaliha preduzeće treba razviti model praćenja i kontrole naručivanja i utroška zaliha.

Procesne zalihe

Period od momenta upotrebe ulaznih zaliha pa sve do momenta finalizacije proizvodnog odnosno prerañivačkog procesa nazivamo proizvodnjom u toku.

Proizvodnja u toku je nezaobilazna u proizvodnoj odnosno prerañivačkoj industriji.

Zalihe koje se vode kao proizvodnja u toku moraju se kontinuirano Zalihe koje se vode kao proizvodnja u toku moraju se kontinuirano nadzirati. Neophodno je pratiti udio tih zaliha u ukupnoj strukturi zaliha odnosno period njihove upotrebe u tom obliku.

Povećanje zaliha koje su u proizvodnji u toku utiču na povećanje ukupnih zaliha.

Proizvodnju u toku je veoma teško popisati. Ona se uglavnom procijenjuje na osnovu upotrebe ulaznih sirovina.

nastavak

Fluktuirajući karakter proizvodnje u toku je stoga i potencijalno područje skrivanja negativnih poslovnih rezultata, te je potrebno posebnu pažnju obratiti na eventualnu zloupotreebu stanja procesnih zaliha.

Iz tog razloga je potrebno usvojiti i primjenjivati tehnike koje će uticati na minimalne zalihe proizvodnje u toku, ali koje su u uticati na minimalne zalihe proizvodnje u toku, ali koje su u funkciji udovoljavanja zahtjevima prodaje, odnosno tržišta.

Zalihe gotovih proizvoda

Konačno, rezultat proizvodnje, odnosno prerañivačke djelatnosti, jesu zalihe gotovih proizvoda.

Te zalihe su u funkciji udovoljanja tražnji na tržištu.

I ovdje je bitno striktno kontrolisati udio tih zaliha u ukupnoj strukturi zaliha, odnosno tekućih sredstava.zaliha, odnosno tekućih sredstava.

Neadekvatne zalihe gotovih proizvoda mogu direktno uticati na smanjenje prodaje. Prekomjerne zalihe, pored negativnih efekata na profitabilnost i prinos mogu sugerisati i problem neadekvatnog planiranja prodaje.

Zalihe robe

Temeljna razlika izmeñu zaliha gotovih proizvoda i zaliha robe odnosi se na to da li je proizvod namijenjen prodaji dobijen proizvodnim procesom (gotov proizvod) ili nabavljen (roba). Dakle sve što se nabavi u funkciji dalje prodaje ima karakter robe.

Trgovačka preduzeća posjeduju zalihe roba, dok proizvodna preduzeća uglavnom posjeduju zalihe gotovih proizvoda, s tim što, u nekim slučajevima, u funkciji dopune vlastitog asortimana, obavljaju i trgovačku djelatnost ( posjeduju i zalihe roba).

Uticaj zaliha na finansijske performanse

Zalihe imaju direktan ili indirektan uticaj praktično na sve finansijske performanse preduzeća.

-ProfitabilnostZalihe utiču, prije svega, na bruto-profitabilnost jer se ta

performansa izvodi iz odnosa prihoda, odnosno cijene prodatih proizvoda i roba i troškova za prodano, dakle vrijednosti po proizvoda i roba i troškova za prodano, dakle vrijednosti po kojoj je evidentirana prodata zaliha.

Osim toga, profitabilnost preduzeća je indirektno povezana i sa promjenama vrijednosti zaliha i /ili otpisima zastarjelih zaliha.

Prinos na ulaganja se računa kao odnos ostvarenog profita i angažovanih sredstava. Dakle uz manje zalihe prinos na investiciju će biti veći i obrnuto.

Likvidnost

Likvidnost preduzeća je najdirektnije vezana za obim i konverziju tekućih sredstava. Tekuća sredstva sadrže i zalihe.

Temeljni finansijski pokazatelj likvidnosti je tekući odnos ili odnos tekućih sredstava i kratkoročnih obaveza.

Veće zalihe doprinijet će povećanju tekućeg odnosa.Zalihe su u pravilu najsporija kategorija konverzije u strukturi Zalihe su u pravilu najsporija kategorija konverzije u strukturi

tekućih sredstava.Nije nepoznato da se izvode čak i dodatni pokazatelji likvidnosti,

koji uopšte ne tretiraju zalihe kao što su npr. brzi odnos ili acid test.

Odlika zaliha da se sporo transformišu u novčana sredstva pod uticajem je njihove dvostruke konverzije: zalihe – potraživanja –novac.

nastavakOsim toga važno je naglasiti da postoje zalihe koje su van funkcije, ali

još uvijek neotpisane, zastarjele zalihe koje će se znatno sporije prodavati od onih redovnih, ali i precijenjene zalihe čija će valorizacija biti potvrñena tek s momentom prodaje.

ObrtObrt tekućih ali i ukupnih sredstava je pod stalnim uticajem fluktuacije

zaliha. Brži obrt zaliha omogućava kraći poslovni, a time i kraći novčani ciklus.To dalje zahtijeva manja angažovana sredstva odnosno poboljšava

likvidnost preduzeća i obrnuto.Direktno povezan uticaj zaliha na likvidnost je uticaj na performanse

aktivnosti ili upravljanja sredstvima. Brži obrt zaliha omogućava brži obrt tekućih, ali i ukupnih sredstava i obrnuto.

ProdajaProdajaProdajaProdaja

Raspoloživost zaliha u skladu sa tražnjom na tržištu utiče na pozitivne trendove u prodaji.

Nemogućnost preduzeća da raspoloživim zalihama gotovih proizvoda i roba udovoljava potrebna tržišta, ne samo da će pogoršati postojeću prodaju, već će imati negativan odraz i na buduće prodaje.buduće prodaje.

Dakle, ne postoje performaanse poslovanja na koje direktno ili indirektno ne utiču zalihe, odnosno sistem upravljanja zalihama.

Takav značaj zaliha nalaže konzistentan sistem upravljanja zalihama.

Osnovni problem koji se javlja kod upravljanja zalihama jeste odgovornost i ovlaštenja.

nastavak

� Sektori koji su zaduženi za proizvodnju i prodaju tradicionalno nastoje ostvariti dominantan uticaj na nabavku, strukturu i obnavljanje zaliha.

� Takoñe obje funkcije u drugi plan stavljaju aspekte uticaja zaliha na finansijske performanse preduzeća zaliha na finansijske performanse preduzeća

� Neprihvatljivo je da se finansijski aspekt uticaja zaliha na likvidnost, profitabilnost i upravljanje sredstvima zanemaruje.

Politike upravljanja zalihama

Politike upravljanja zalihama su u funkciji administriranja poslovnih aktivnosti vezanih za zalihe.

Narudžbama, nabavkom, držanjem, utroškom i zanavljanjem zaliha se nesmije baviti površno.

Odluke koje se tiču ovih radnji trebaju biti jasno odreñene sa osobljem koje je precizno zaduženo za svaku od tih aktivnosti.osobljem koje je precizno zaduženo za svaku od tih aktivnosti.

Politikom upravljanja zalihama pobliže se odreñuje:-Nivo centralizacije u upravljanju zalihama-Osoblje ili odjel zaduženi za upravljanje zalihama-Metodologija praćenja zaliha- Odnosi sa dobavljačima zaliah itd.

nastavak

Nivo centralizacije ili decentralizacije u upravljanju zalihama treba biti precizno utvrñen. Mora se tačno znati ko i na kom nivou je odgovoran za stanje zaliha u preduzeću.

Ko vrši monitoring? Ko priprema i naručuje zalihe? Na koji način se realizuju isporuke? Ko je odgovoran za prijem zaliha i potpis odgovarajuće dokumentacije o količini? Ko i naji način kontroliše odgovarajuće dokumentacije o količini? Ko i naji način kontroliše kvalitet zaliha? Na koji način se rješavaju sporovi u pogledu neusaglašenih količina ili neadekvatnog kvaliteta zaliha?

Koje radnje nisu dopuštene osoblju koje upravlja zalihama?

Ova i još mnoga druga pitanja moraju biti riješena kroz politike upravljanja zalihama na nivou odreñenog odjeljenja ili osoba.

nastavak

Metodologija praćenja zaliha predstavlja strateški koncept u upravljanju zalihama.

Ona podrazumijeva jasna uputstva o praćenju stanja i utroška zaliha, sistem odlučivanja o narudžbama i njihovim količinama, troškovima naručivanja, održavanja zaliha itd.troškovima naručivanja, održavanja zaliha itd.

Odnosi sa dobavljačima zaliha, isto tako, su dio politike upravljanja zalihama.

Tako je u nekim specifičnim slučajevima moguće odobriti da prati i popunjava naše zalihe prema unaprijed utvrñenim protokolima .

Pored toga potrebno je precizno definisati prevazilaženje konfliktnih situacija sa dobavljačima i dr.

Vrednovanje zalihaPosmatrajući strukturu sredstava preduzeća, prvo što možemo uočiti u

vezi sa zalihama jeste njihova knjigovodstvena vrijednost.Ta vrijednost je rezultat striktnih pravila i standarda koji se primjenjuju

na evidentiranje zaliha, praćenje njihovog kretanja i konačno njihovu prodaju.

U našim uslovima knjigovodstvena vrijednost zaliha veoma često odstupa od realne vrijednosti.odstupa od realne vrijednosti.

Najčešće su zalihe precijenjene. Takva odstupanja su moguća iz više razloga.

Prvi: se odnosi na propust da se zalihe koje se ne mogu staviti u funkciju, usljed zastarijevanja, otpišu.

Drugi:zbog dugog stajanja na stanjima zalihe gube vrijednost ali se ta vrijednost ne usklañuje.

Treći: odnosi se na sistem voñenja zaliha. Zalihe se mogu voditi po: FIFO,LIFO ili sistem prosječnih cijena.

nastavak

Ako se zalihe vode po FIFO metodi, tada realizacija prodaje može pokazati značajna odstupanja u odnosu na stvarni efekat.

Ukoliko doñe do značajnih pomjeranja cijena naviše, tada će ova metoda precijeniti efekte prodaje.

Ukoliko pak doñe do značajnog pada ulaznih cijena, desit će se Ukoliko pak doñe do značajnog pada ulaznih cijena, desit će se efekat potcjenjivanja rezultata prodaje.

Ako se zalihe vode po LIFO metodi generisat će se drugačiji efekti. Prodajni rezultat bit će potcijenjen, ako je došlo do rasta cijena, jer se kod trošenja zaliha tretiraju ulazne cijene na kraju.

Obrnuto po ovoj metodi, uz uslov pada cijena doći će do precjenjivanja prodajnih rezultata.

nastavak

Nedostatci FIFO I LIFO metoda se nastoje ublažiti primjenom prosječne ponderisane cijene.Ova metoda je i najbliža realnom prikazu prodajnih prodajnih rezultata iz razloga što se u odnosu na ostvarenu prodajnu cijenu tretiraju prosječni ulazni troškovi zaliha.

Ni ova metoda neće idealno suočiti prihode i troškove za prodano, Ni ova metoda neće idealno suočiti prihode i troškove za prodano, ali je najbliža realnoj procjeni prodajnih efekata.

Dodatni razlog mogućeg precjenjivanja/ podcjenjivanja zaliha odnosi se na odabir metode obuhvatanja troškova koji su nastali kao posljedica pokretanja proizvodnog ciklusa.

U jednom slučaju tereti se poslovanje u tekućem periodu bez obzira da li je došlo do prodaje zaliha, a iskazano stanje zaliha će biti podcijenjeno..

nastavak

U drugom slučaju, neadekvatna denominacija fiksnih troškova, npr. previsoka amortizacija, može dovesti do precjenjivanja zaliha i podcjenjivanja neto knjigovodstvene vrijednosti amortizovane dugotrajne imovine.

U svakom slučaju vrijednost zaliha i njihova procjena su u fokusu menadžmenta zaliha, jer se pravilnim odreñenjem naspram njegove vrijednosti i sistema vrednovanja prilikom prodaje omogućava realnija slika i njihov uticaj na performanse.

OPTIMIZACIJA ZALIHAKategorija kojoj se kod upravljanja zalihama posvećuje najveća

pažnja jeste optimizacija zaliha.Optimalne zalihe omogućavaju ostvarenje poslovnih ciljeva

preduzeća uz minimalan angažman sredstava neophodnih za njihovo finansiranje, odnosno minimalne troškove njihovog korištenja i održavanja.korištenja i održavanja.

Optimizaciju zaliha posmatrat će mo kroz metode kojim kojim se nastoje ostvariti optimalni efekti . Te metode uključuju:-ABC kontrolu zaliha,-EOQ sistem naručivanja zaliha,-SCM sistem upravljanja zalihama.

ABC kontrola zaliha

Zamislimo zalihe jednog velikog marketa koje se sastoje od nekoliko hiljada artikala i nekoliko hiljada posjetilaca koji svakodnevno kupuju u tom marketu.

Sretna je okolnost što ne moramo brojati sve svakog dana. Jer to je zaista nemoguća misija.

Ipak veliki je izazov upravljati takvim zalihama čak i ako je na lalihi Ipak veliki je izazov upravljati takvim zalihama čak i ako je na lalihi mnogo manje artikala.

Suština A-B-C metode upravljanja zalihama jeste klasifikacija artikala prema frekventnosti upotrebe.

Kategorizacija zaliha po ABC metodu proizilazi iz Paretovog zakona. Ovaj zakon podrazumijeva da se unutar bilo koje populacije ( pa i strukture zaliha) nalazi 20% jedinica koje nose 80% vrijednosti.

nastavak

Vrijednost se u kontekstu strukture zaliha može tretirati kroz novčanu vrijednost, ali i kroz frekvenciju utroška zaliha.

Vrlo često su ova dva kriterijuma u bliskoj vezi.

Značaj ovog sistema kontrole zaliha proizilazi iz praćanja po strukturi.strukturi.

Da bi bili u prilici tretirati zalihe prema značaju, prije svega potrebno je sačiniti cjelovitu strukturu zaliha, odnosno A-B-C matricu zaliha.

Ta matrica mogla bi da izgleda na ovakav način:

Matrica A-B-C rasporeda zalihaR.Br Opis Godišnje potrebe Udio u količ.% Cijena

KMVrijednost KM

Udio u ukupnojvrijednosti %

Kumulativno%

1 A 90 9 60 5.400 6,32 6,32

2 B 40 4 350 14.000 16,39 22,72

3 C 130 13 30 3.900 4,57 27,28

4 D 60 6 80 4.800 5,62 32,904 D 60 6 80 4.800 5,62 32,90

5 E 100 10 30 3.000 3,51 36,42

6 F 180 18 20 3.600 4,22 40,63

7 G 170 17 10 1.700 1,99 42,62

8 H 50 5 320 16.000 18,74 61,36

9 I 60 6 510 30.600 35,83 97,19

10 J 120 12 20 2.400 2,81 100,00

Ukupno 1.000 100,00 85.400 100,00

nastavak

Matricu A-B-C dobit će mo kada prethodnu tabelu strukturišemo po opadajućem nizu prema udjelu u ukupnoj vrijednosti zaliha.

Neke od značajnih karakteristika ovog sistema su:

Prvo: ne postoji standardno pravilo stratifikacije zaliha.

Drugo: svako preduzeće će samostalno odlučiti gdje će podcrtati A, Drugo: svako preduzeće će samostalno odlučiti gdje će podcrtati A, B i C kategoriju zaliha.

Ozbiljne probleme u kontroli zaliha može prouzrokovati razlika u količinskom i finansijskom udjelu pojedinih artikala u ukupnoj strukturi.

Opredeljenje A-B-C kategorizacije

R.br Opis God.potrebe Udio u količinama

%

Cijena KM Vrijednost KM

Udio u ukupnoj vrijed.%

Kumulativno %

9 I 60 6 510 30.600 35,83 35,83

8 H 50 5 320 16.000 18,74 54,57

2 B 40 4 350 14.000 16,39 70,96

1 A 90 9 60 5.400 6,32 77,281 A 90 9 60 5.400 6,32 77,28

4 D 60 6 80 4.800 5,62 82,90

3 C 130 13 30 3.900 4,57 87,47

6 F 180 18 20 3.600 4,22 91,69

5 E 100 10 30 3.000 3,51 95,20

10 J 120 12 20 2.400 2,81 98,01

7 G 170 17 10 1.700 1,99 100,00

Ukupno 1000 100,00 85.400 100,00

nastavakKategorizacija zaliha po ABC sistemu omogućava adekvatnije

planiranje zaliha, jer pruža kvalitetan pregled potrebnih količina, ali i finansijski udio svakog artikla odnosno svake grupe artikala.

Važno je da napomenemo da u prethodnom primjeru prve tri Važno je da napomenemo da u prethodnom primjeru prve tri kategorije čine 70,96% ukupnih zaliha.

EOQ metod optimizacije zaliha

EOQ (economic order quantity) metod optimizacije zaliha polazi od premise da troškovi zaliha zavise dominantno o troškovima naručioca i troškovima držanja zaliha.

Osnovni koncept EOQ metoda jeste održavanje ovih troškova na minimumu.

Temeljne pretpostavke EOQ metoda optimizacije zaliha su:

-Potrošnja zaliha je poznata i konstantna

-Nisu dopušteni nedostaci zaliha

-Vrijeme od narudžbe do prijema zaliha su konstantne

-Naručena količina se zaprima odjednom.

nastavak

Ukupni troškovi zaliha koji se tiču EOQ metoda jesu godišnji troškovi naručivanjani godišnji troškovi održavanja zaliha.

Ukupni troškovi zaliha (total inventory costs) TIC su zbir troškova naručivanja i troškova držanja zaliha na godišnjoj troškova naručivanja i troškova držanja zaliha na godišnjoj osnovi:

Minimalni troškovi se dobiju iznalaženjem minimuma ove funkcije za dati period.

Upravljanje sistemom distribucijeUpravljanje sistemom distribucije skraćeno SCM (supply chain

management), ima za cilj da minimizira sve troškove povezane sa zadovoljavanjem potreba kupaca, a koji proizilaze iz dinamike proizvodnje, odnosno nabavke i distribucije proizvoda i roba.

To podrazumijeva povezivanje skladišta dobavljača sa ostalim skladištima, koja se koriste u ovom lancu: od proizvoñača pa sve do distributera kranjim kupcima.distributera kranjim kupcima.

Minimiziranje troškova distrubucije nosi odreñeni rizik:-Rizik da proizvoñač u odreñeno vrijeme ne raspolaže količinom i

strukturom koja se zahtijeva.-Rizik da distributer nije u mogućnosti blagovremeno isporučiti tražene

proizvode.- Rizik da zbog tijesnog planiranja roba ne može biti prevezena do

krajnjih korisnika po prihvatljivim troškovima distrubucije itd.

nastavak

Krajnji cilj SCM-a jeste primjena sistema distribucije u zadanom vremenskom roku, ili kako se to popularno naziva u engleskoj literaturi “just in time” sistem distribucije.

Just in time – JITJIT sistem upravljanja zalihama podrazumijeva da se zalihe JIT sistem upravljanja zalihama podrazumijeva da se zalihe

osiguravaju tačno na vrijeme, dakle, bez ikakvih dodatnih troškova držanja.

Izuzetno, u situacijama koje ne trpe nikakve zastoje, komuće su odreñene minimalne zalihe, ali samo u funkciji zaštite od rizika kašnjenja u nabavci.

nastavak

Ovaj sistem planiranja zaliha odreñen je veoma preciznim ugovorima o snabdijevanju u kojima su su predviñeni datumi isporuke, a ponekad čak i satnica dostave ugovorene količine robe.

Ovakve ugovorne klauzule u stanju su osigurati samo veoma uticajni tržišni činioci.uticajni tržišni činioci.

Proizvoñač ili dobavljač koji sudjeluje u lancu velikog distributera će u većini slučajeva prihvatiti na sebe rizik i doddatne troškove distribucije da bi ispunio zahtjeve iz ugovorenog JIT sistema, nego izgubiti udio u distribuciji preko tog distributera.

nastavak

Ovaj sistem je prvi puta primijenila Toyota 70-tih godina.

JIT sistem je uspostavljen s ciljem redukcije potrebnih skladišnih prostora, nivoa zaliha, opreme za manipulaciju zaliha, vremena od proizvodnje do isporuke i kontinuirane borbe za poboljšanjem kvaliteta.kvaliteta.

Koncept ovog sistema je eliminacija aktivnosti koje ne donose dodatnu vrijednost.

Postoji sedam izvora rasipanja kojima se bavi JIT:

1.Prekapacitiranost proizvodnje; 2. Vrijeme čekanja; 3.Transport.

4.Faze proizvodnje; 5. Zalihe: 6. Manipulacija i 7. Defekti

Rizici SCM-a-GlobalizacijaDo pojave globalizacije preduzeća su funkcionisala u sistemu

distribucije, koji je bio manje podložan rizicima.Postojali su čak i koncerni koji su gotovo u potpunosti kontrolisali

cjelokupan sistem distrubucije, od samog početka do isporukr krajnjem korisniku.

Glabalizacija je uticala na decentalizaciju sistema distribucije, a podstaknuta nižim troškovimaproizvela je veću zavisnost odnosno veći rizik.

Uopšte gledano globalizacija je uticala na odvajanje segmenataproizvodnje od prodaje i distribucije.To je rezultiralo manjim uticajem pojedinačnih sudionika u sistemu

distribucije.

Konfliktni interesi

Učesnici lanca distribucije imaju odreñene ciljeve, koje će mo istaknuti prije nego ih suočimo.

Dobavljači sirovina i materijala nastoje od proizvoñača osigurati obavezujuće velike količine, stabilnu dinamiku, ali uz fleksibilne termine isporuke kojim će obi biti izloženi.

U isto vrijeme proizvoñači kod distributera nastoje obezbijediti ugovore s velikim količinama uz minimalne rabate na količine, i paralelno nastoje se osigurati od fluktuacija u tražnji na tržištu.

Dakle, proizvoñači insistiraju na stabilnosti u isporukama, a distributeri na fleksibilnosti.

Fluktuacije

Učesnici u lancu distribucije su izloženi procesima globalizacije, ali i konfliktnim interesima. Uporedo s tim, svi, a posebno krajnji distributeri snose rizik, kako sezonskih, tako i drugih vrsta fluktuacija .

Bez obzira na činjenicu da će ozbiljan distributer koristiti tehnike predviñanja fluktuacija, ipak je tražnja ta koja u krajnjoj instanci predviñanja fluktuacija, ipak je tražnja ta koja u krajnjoj instanci odreñuje karakter i intenzitet fluktuacija.

Takoñe, fluktuacije se dešavaju i u pogledu ekspanzije, kontrakcije ili promjene samog lanca distribucije. Naima lanac distribucije je nestalna kategorija koja evoluira.

Primjena Just in time sistema vodi ka reduciranju broja dobavljača, dok istovremeno krajnji kupci diktiraju strukturu dobavljača.

nastavak

I na kraju, fluktuacije koje se tiču strukture proizvoda, stalni razvoj i sve veća složenost, zahtijevaju odabir užeg broja dobavljača.

To, nadalje povećava rizik cjelokupnog sistema distribucije jer manji broj dobavljača, uz sve već navedene rizike, predstavlja dodatni problem u sprovoñenju projektovane predstavlja dodatni problem u sprovoñenju projektovane nabavke do krajnjeg korisnika.

Ostali rizici: Rizik neadekvatnog informacionog sistema, loša komunikacija, rizik individualnog reagovanja svakog učesnika u lancu na promjene u tražnji.

Svako treba da identifikuje rizike svog sistema distribucije.

KRATKOROČNO FINANSIRANJE

Poslovanje preduzeća je uslovljeno izmeñu ostalog i strukturom finansiranja. Njene osnovne komponente su:

Kapital (Dugoročno finansiranje vlasnika)

Dugoročne obaveze (dugoročni krediti, finans.na osnovu obveznica koje dospijevaja za razdoblje duže od godine).obveznica koje dospijevaja za razdoblje duže od godine).

Kratkoročne obaveze (finansiranje koje dospijeva unutar 1 god.)

nastavakU kratkoročne obaveze spadaju:1.Kratkoročni krediti2.Obaveze prema dobavljačima i3.Ostale kratkoročne obaveze (prema radnicima, poreske

obaveze i druge obaveze koje dospijevaju unutar 1 godine)Kratkoročno finansiranje je praktično nezaobilazno, ali i veoma

značajna komponenta u strukturi finansiranja preduzeća.Ponekada kratkoročno finansiranje dominira u odnosu na

cjelukupnu strukturu finansiranja.Upravljanje kratkoročnim finansiranjem je kompleksno i nalaže

kontinuiranu pažnju,

nastavak

Kratkoročno finansiranje nalaže dinamično usklañivanje novčanih tokova sa rokovima dospijeća kratkoročnih obaveza.

Osim toga troškovi finansiranja,dostupnost izvora kao i dinamika poslovanja zahtijervaju stalnu brigu o strukturi kratkoročnog finansiranja.

Pored podjele po strukturi, kratkoročno finansiranje možemo podijeli Pored podjele po strukturi, kratkoročno finansiranje možemo podijeli prema procesu nastanka.

Jedan dio kratkoročnih obaveza zavisi od obima poslovne aktivnosti dok drugi nastaje pod striktnim, unaprijed dogovorenim, ugovornim klauzulama.

Prema tome kratkoročno finansiranje dijelimo na spontano i ugovoreno

SPONTANO KRATKOROČNO FINANSIRANJE

Pretpostavka:

Sa dobavljačima ugovoreno plaćanje na 30 dana. Dalje pretpostavimo da je dat iznos od 500.000 KM kao input od dobavljača. Ako se obim poslovanja poveća tako je potrebno povećati nabavku. I ponovo dogovor za iste uslove.povećati nabavku. I ponovo dogovor za iste uslove.

Slično je i sa odavezama prema zaposlenima kao i za neplaćene poreze.

Dakle ove obaveze nastaju spontano. Povećanje obaveza prema dobavljačima izazvano većim obimom poslovanja pretpostavlja odnos dobavljača i kupca zasnovan na povjerenju i otvorenom nivou saradnje.

Obaveze prema dobavljačima

Obaveze prema dobavljačima možemo nazvati trgovačkim kreditom koji ne uključuje kamatu.

Uslovi prodaje dobavljača:

U osnovne uslove koje dobavljači kreiraju prema kupcima spadaju:spadaju:

1.Plaćanje za isporuku

2.Odgoñeno plaćanje (neto razdoblje) – bez popusta

3.Odgoñeno plaćanje sa popustom i

4. Sezonsko datiranje (akcije)

Ostali oblici spontanog kratkoročnog finansiranja

U spontane oblike kratkoročnog finansiranja spadaju kategorije obračunatih a neplaćenih troškova i rashoda. To su uglavnom obaveze za obračunate, a još ne isplaćene:

Plaće

PorezePoreze

Dividende

Ostale obaveze (npr. kamate)

nastavak

Prilikom ugovaranja kupcima je na raspolaganju mogućnost izbora cijene koju kreiraju dobavljači.

Kupac može izabrati opciju plaćanja uz isporuku i pri tome koristiti najpovoljniju cjenovnu kategoriju.

Koju će opciju kupac odabrati i koje će povoljnosti koristiti zavisi od Koju će opciju kupac odabrati i koje će povoljnosti koristiti zavisi od situacije u kojoj je to moguće, odnosno kada je to ekonomski opravdano.

Sezonski karakter snabdijevanja:

Nekada se dobavljaču najviše isplati kontinuirano snabdijevanje kupca prema unaprijed utvrñenoj dinamici proizvodnje ili nabavke

nastavak

Kupci su rijetko u mogućnosti prihvatiti kontinuirano snabdijevanje osim ukoliko tržište nije zavisno od sezonskih uticaja.

Dobavljač na raspolaganju može imati i prekomjerne zalihe kojih se želi riješiti.

I u jednom i u drugom slučaju dobavljači mogu ponuditi odreñene I u jednom i u drugom slučaju dobavljači mogu ponuditi odreñene dodatne povoljnosti s ciljem balasiranja sezonskih problema.

Dobavljači u pravilu nude kupcima odgovarajuće popuste kojim stimuliraju plaćanje u momentu isporuke ili do odreñenog roka.

UGOVORNO KRATKOROČNO FINANSIRANJE (284)

Kada i gdje god funkcioniše tržište novca ono predstavlja izvor ugovornog kratkoročnog finansiranja. Prema tome, izvori ugovornog kratkoročnog finansiranja su;

1. Banke

2. Tržište novca2. Tržište novca

Kratkoročni krediti:

U zavisnosti od politike komercijalnih banaka, u ponudi se nalazi čitav spaktar mogućnosti kreditiranja na krataka rok.

nastavak

Kratkoročni krediti mogu biti dizajnirani kao;1.Osigurani i neosigurani krediti.2. Revolving i jednokratni krediti3. Kreditne linije4. Transakcijski krediti i sl.Osigurani krediti:To su krediti čije korištenje je uslovljeno postojanjem odreñenog

kolaterala.Kolateral su instrumenti osiguranja realizacije otplatnog plana

preduzeća po osnovu odobrenog kratkoročnog kredita.Ti instrumenti najčešće su povezani sa nadzorom nad imovinomili

novčanim tokovima preduzeća.

nastavak

Imovinski kolateral omogućava banci kao kreditoru djelimičnu kontrolu nad imovinom preduzeća sa ciljem reduciranja rizika naplate potraživanja po osnovi odobrenog kredita.

U najčešće korištene oblike kolaterala spadaju:1.Hipoteka ili zalog nad odreñenom nepokretnom imovinom pred.2. Zalog nad odreñenom pokretnom fiksnom imovinom preduzeća2. Zalog nad odreñenom pokretnom fiksnom imovinom preduzeća3. Zalog nad zalihama i4. Zalog nad potraživanjima.Redoslijed ovog kolaterala nije slučajno postavljen.Upisana hipoteka koja glasi na banku onemogućava preduzeće da

otuñi nepokretnu imovinu.

nastavak

U slučaju kašnjenja ili nemogućnosti otplaate kredita banka pokreće postupak prodaje založene imovine i naplate svog potraživanja.

Hipoteka nad nepokretnom imovinom umanjuje i stečajnu masu u slučaju pokretanja stečajnog postupka i smatra se najkvalitetnijim oblikom kolaterala.najkvalitetnijim oblikom kolaterala.

Ovdje nesmijemo zaboraviti da postoji rizik tržišne cijene založene imovine, jer ako su efekti te imovine manji od nivoa potraživanja po osnovu kredita, preostali iznos nenaplaćenih potraživanja ima status redovnog potraživanja sa svim rizicima koji su imanentni.

Zbog toga banke nastoje osigurati što povoljniji odnos založene imovine i vrijednosti potraživanja. Najčešće 1:2 ili i više.

nastavak

Ukoliko nepokretna imovina preduzeća nije dostupna da pokrije zahtjeve banke, sljedeći predmet interesovanja jeste zalog na pokretnoj fiksnoj imovini.preduzeća.

To su najčešće oprema, transportna sredstva i sl.

Pokretna imovina je za razliku od nepokretne podložna riziku kvara Pokretna imovina je za razliku od nepokretne podložna riziku kvara i ispadanja iz funkcijete te su to razlozi zbog kojih se zalog na ovoj imovini smarta instrumentom nižeg kvaliteta.

Ponekada banke pristaju i na upis zaloga na odreñenoj vrijednosti zaliha. Ovaj oblik kolaterala je specifičan i nije toliko čest, ali je ipak prisutan i treba ga obraditi.

nastavak

Ukoliko banka pristane da odreñenu vrijednost zaliha upiše kao zalog iako se ta zaliha ne odreñuje u smislu njenog zamrzavanja ili izmještanja na posebnu lokaciju.

Banka u takvim situacijama zahtijeva garanciju preduzeća da će se na posebnoj, ugovorom definisanoj lokaciji nalaziti vrijednost zaliha, koja je veća ili jednaka založenoj i obezbjeñuje pravo zaliha, koja je veća ili jednaka založenoj i obezbjeñuje pravo raspolaganja tim zalihama u uslovima kašnjenja ili nemogućnosti servisiranja kreditnih obaveza preduzeća.

Ovaj oblik kolaterala snosi najveći rizik s obzirom da preduzeće može prodati zalihe jer banka nema kontinuirani nadzor nad zalihama. Vrijednost zaliha može varirati iz više razloga.

nastavak

Pored instrumenata koji se tiču imovine, banke koriste i instrumente koji se odnose na kontrolu novčanih tokova preduzeća.

Najčeći oblici kolaterala te vrste su mjenice koje bankama omogućavaju prioritetnu naplatu potraživanja.

Protestiranjem mjenica banke mogu blokirati novčane tokove preduzeća i sve novčane prilive od momenta protestovanja do momenta naplate punog iznosa na koji glasi mjenica usmjeriti na svoj račun.

Takoñe, banke mogu koristiti i akceptne naloge i druge instrumente koji ograničavaju ili usmjeravaju novčane tokove preduzeća.

nastavak

Poseban, specifičan oblik kontrole novčanih tokova jeste zalog potraživanja preduzeća.

U ovom slučaju preduzeća se obavezuje da se naplatom odreñenih potraživanja vrši servisiranje obaveza po osnovu odobrenih kredita.

Neosigurani kratkoročni krediti

Kratkoročni krediti koje ne prati nakakvo dodatno osiguranje, osim kredibiliteta korisnika kredita se prepoznaju kao neosigurani krediti.

U našim okolnostima su rijetke situacije u kojima banke odobravaju neosigurane kredite, čak i na kratkoročnoj osnovi.

Meñutim ukoliko banke imaju apsolutno povjerenje u preduzeće, korisnika kredita, one mogu odobriti kredit na osnovu njegove poslovne i kreditne istorije, te projekcije novčanih tokova koji ne sadrže ozbiljniji rizik.

Revolving krediti

Krediti na revolving osnovi su kratkoročni krediti, koji se odobravaju do odreñenog iznosa uz mogućnost preduzeća da ih povlači i vraća neograničeno naravno uz uslov da se ne prekorači odobreni iznos kredita.

Takvi krediti ne sadže klauzule o vraćanju kredita na rate niti podrazumijevaju korištenje cjelokupnog odobrenog iznosa.podrazumijevaju korištenje cjelokupnog odobrenog iznosa.

Preduzeće koje koristi revolving kredit, u skladu sa svojim potrebama povlači sredstva i vraća ih u predviñenoj dinamici.

Temeljne obaveze koje proizilaze iz ugovora o revolvingu jesu krajnji rok do kog preduzeće treba vratiti cjelokupan kredit i plaćanje kamata za vučeni iznos sredstava.

Revolving krediti su uvijek kratkoročni.

Jednokratni i kratkoročni krediti

Ukoliko banka odobri kratkoročni kredit preduzeću, a da on ne sadrži konture revolvinga tada se na takvu vrstu kredita primjenjuje uobičajena praksa.

Preduzeće je u obavezi da koristi cjelokupan iznos kredita, da otplaćuje rate do dospijeća ili pak cijeli kredit po dospijeću te da plaća kamate na tako odobreni kredit.plaća kamate na tako odobreni kredit.

Kreditna linija

Veoma važan aspekt kratkoročnog kreditiranja jesu kreditne linije.Kreditna linija je globalni okvir koji definiše maksimalan iznos do kog

preduzeće može povlačiti kratkoročne kredite.Karakteristika kreditne linije jeste da je to obaveza koja ima načelan

karekter, ali koja nije strogo formalizovana.Odobravanjem kreditne linije banka obavještava preduzeće o svojoj

odluci da je spremna na kratkoročnoj osnovi kreditirate preduzeće do odluci da je spremna na kratkoročnoj osnovi kreditirate preduzeće do odreñenog iznosa.

Ipak za svaki formalni, odnosno obavezujući angažman slijedi oficijelan zahtjev preduzeća i oficijelna obrada, te odluka banke po tom zahtijevu.

U praksi se, meñutim, odluke o kreditnim linijama donose na osnovu detaljne analize novčanih tokova preuzeća. Njegovog profitnog potencijala i kapaciteta otplate kredita.

nastavak

Ako postoji odobrena kreditna linija formalna procedura obobravanja kredita je jednostavna i brza.

Banka tom procedurom značajno skraćuje proces formalnog odobravanja kredita uz mogućnost da reducira iznos ukoliko procijeni novi rizik u poslovanju preduzeća, koga u momentu analize i odobravanja kreditne linije nije bilo.analize i odobravanja kreditne linije nije bilo.

Transakcijski krediti

Posebav oblik kratkoročnog kreditiranja su transakcijski krediti.Transakcijski kredit je u osnovi vezan za velike i jednokratne poslovne

dogañaje, čije provoñenje zahtijeva angažovanje većeg iznosa tekućih sredstava, a čiji angažman prestaje u momentu zatvaranja transakcije.

Banka prilikom odobravanja transakcijskog kredita zahtijeva sljedeće:Banka prilikom odobravanja transakcijskog kredita zahtijeva sljedeće:1.Kolateral na toj robi sve do momenta njene prodaje krajnjem kupcu

(dakle dok je roba u transportu, ona vije vlasništvo preduzeća).2. Kolateral na potraživanja od kupaca nastalim po osnovu prodaje te

robe krajnjem kupcu i3. Zatvaranje transakcijskog kredita naplatom potraživanja od prodaje

predmetne prodaje.

Nastavak:

Ovakav tip transakcije omogućava obavljanje posla u kome je svaka strana aktivni sudionik, a nedovoljna finansijska sredstva na privremenoj osnovi obezbjeñuje banka, finansijer transakcije.

Korisnik transakcijskog kredita u suštini efektuira razliku u cijeni predmetne robe, uz prihvatanje ograničenja i supervizije koju provodi banka.provodi banka.

Na kraju i preduzeće i banka ostvaruju pozitivan ishod, a rizik cijele transakcije je prihvatljiv za obje strane.

Transakcijski kredit na tržištu novca može se uspješno nadomjestiti bankarskim akceptom, ali ta praksa je prilično daleko od ovog regiona.

Troškovi finansiranja kratkoročnim kreditima

Cijena koju preduzeće plaća prilikom povlačenja kratkoročnih kredita zavisi od niza izuzetno bitnih faktora.

1.Kamatne stope po kojoj banka plaća pribavljena sredstva

2.Kreditne sposobnosti klijenta

3. Kvaliteta odnosa banke i klijenta3. Kvaliteta odnosa banke i klijenta

Kamatna stopa koju banka plaća na pribavljena sredstva je polazna osnova za utvrñivanje kamatne stope prema klijentima

Kamatna stopa koju banka traži nikada ne može biti niža od stope po kojoj ona pribavlja sredstva. Zašto???? Pa zbog toga što bi to bio čist gubitak.

nastavak

Banke se od direktnog gubitka na kamatnoj stopi štite ugovornim klauzulama koje prate kretanja internacionalno priznatih kamatnih stopa kao npr. Euribor ili Libor.

Drugi bitan faktor koji utiče na visinu kamatne stope na kratkoročne kredite jeste kreditna sposobnost klijenta.kredite jeste kreditna sposobnost klijenta.

Kreditno sposobno preduzeće je u mogućnosti postići povoljnije kamtne stope od onog koje to nije.

Banke su rigorozne u pogledu tretmana rizika novčanih tokova i ako postoji bilo kakv rizik to nastoje kompenzirati višom kamatnom stopom.

nastavak

Kvalitet odnosa banke i preduzeća je, takoñe, bitan pregovarački aspekt prilikom definisanja kamatne stope.

Visok nivo poslovnih odnosa suspreže banku da po svaku cijenu traži višu kamatnu stopu.

Preduzeće ima interes da njeguje dobre poslovne odnose s Preduzeće ima interes da njeguje dobre poslovne odnose s bankama i servisira sve svoje obaveze na vrijeme jer time postiže pogodnu pregovaračku poziciju.

Prilikom definisanja cijene koju preduzeće plaća treba imati u vidu nekoliko vezanih odredbi iz kojih proizilazi cjelikupan trošak finansiranja kao što su:

nastavak- kamatna stopa

- naknade za odobravanje kredita

- ograničenja koja proizvode troškove

Primjer: Odobren kredit 10.000 KM uz kamatu 9%.

Kamata 900KamataOdobreni kredit

90010.000

Kamata po odnovi naplateKamata po osnovi diskonta

9,00%9,89%

DepozitEfektivna kamata

2.00011,25%

Naknada za odobreni kreditEfektivna kamata

20011,005

Kratkoročno finansiranje posredstvom tržišta novca

Tržište novca sublimira transakcije sa kratkoročnim vrijednosnim papirima , uglavnom trezorskim i komercijalnim zapisima.

Pored zapisa na tržištu novca se nalaze i drugi kratkoročni vrijednosni papiri poput bankarskih akcepata, euro-dolarskih depozita i sl.

Kupovina vrijednosnih papira na tržištu novca sadrži elemente Kupovina vrijednosnih papira na tržištu novca sadrži elemente ugovornog finansiranja jer je za pribavljanje sredstava na tržištu novca neophodno emitovati vrijednosne papire, a zatim putem standardizovanih ugovora realizovati prodaju.

Tržište novca je tržište institucionalnih investitora koji prikupljaju sredstva od malih investitora i zatim ih investiraju u velike transakcije.

nastavak

Tom prilikom investicioni investitori provode detaljnu analizu emitera i procjenjuju rizik povrata na novčane tokove koji su unaprijed definisani kamatnom stopom i rokom dospijeća.

Motiv za emisiju kratkoročnih vrijednosnih papira, u odnosu na kreditiranje putem banaka vezan je za niže troškove finansiranja.finansiranja.

Kada to nije tako, tržište novca nije u funkciji koja mu je u osnovi namjenjena.

Prilikom osvrta na finansijska tržišta dovoljnu pažnju smo posvetili i tržištu novca i tržištu kapitala.

nastavak

Još samo da se kratko zadržimo na bankarskim akceptima kao instrumentima tržišta novca.

Bankarski akcept je instrument kojeg izdaje banka kao garanciju plaćanja na odreñeni datum i koji, s obzirom na izvjesnost navedenog novčanog toka, postaje vrijednosni papir kojim se trguje.trguje.

Ovaj dokumenat nastaje u funkciji podrške meñunarodnoj trgovini u uslovima u kojima se dobavljač i kupac ne poznaju ili je nivo povjerenja izmeñu njih nedovoljan te je potrebna podrška posrednika, odnosno banaka.

U ovom slučaju kupac izdaje mjenicu koja glasi na donosioca.

nastavak

Ta mjenica, odnosno bankarski akcept, s obzirom da garantuje sasvim predvidiv novčani tok na datum dospijeća omogućava, sjedne strane dobavljaču da njenom prodajom osigura naplatu svojih potraživanja prije roka ostavljenog za plaćanje od strane kupca.

S druge strane, banka dobavljača taj akcept, tu mjenicu na S druge strane, banka dobavljača taj akcept, tu mjenicu na donosioca, može dalje realizovati na tržištu novca i novčane tokove učiniti veoma efikasnim.

Ovakva finansijska transakcija podrazumijeva visok kredibilitet banke kupca, koji nadalje garantuje naplatu po osnovu bankarskog akcepta na dan dospijeća.

UPRAVLJANJE INVESTICIJAMA

S pojmom investicije se susrećemo svakodnevno.

Bez investicija nema razvoja. Razvoj novih proizvoda i tržišta nezamislivi su bez investiranja.

Razvoj infrastrukture na nivou države nije moguć bez investicija koje će omogućiti njihovu izgradnju.

Znači ne postoji niko ko ne zna šta su to investicije i kakav je njihov Znači ne postoji niko ko ne zna šta su to investicije i kakav je njihov značaj.

Svjedoci smo mnogobrojnih investicija čija realizacija je doživjela neuspjeh. Ponekada, i prije nego što se projekat investiranja okonča.

Pad konkurentnosti, gubitak tržišnog udjela, pad performansi poslovanja često su rezultat zakašnjelih procesa investiranja.

nastavak

Ako već razumijemo značaj investicija, u čemu je onda problem?Problem je očigledno, u metodologiji i tehnikama upravljanja

investicijama.Šta se podrazumijeva pod pojmom upravljanja investicijama?Podrazumijeva se poznavati osnove upravljanja investicijama koje

obuhvataju razumijevanje samog procesa, osnovna načela obuhvataju razumijevanje samog procesa, osnovna načela investiranja, tehnike ocjene isplativosti i na kraju, implementaciju i nadzor realizacije svih bitnih aspekata investicije.

Dakle preduzeće je jedna ili skup investicija. Znači imovinu preduzeća možemo posmatrati kao jedno ili više

investicionih ulaganja.

Nastavak

Imovina preduzeća treba biti sazdana od investicionih odluka.Odnosno:

AKTIVA = INVESTICIJEInvesticija je ulaganje koje ima za cilj da u dužem vremenskom

periodu kroz ostvareni prinos generiše vrijednost koja nadilazi početno ulaganje. nadilazi početno ulaganje.

da bi precizno razumjeli ovu dosta kompleksnu formulaciju, razložit će mo je na ključne pojmove.

Investicija podrazumijeva početno ulaganje , a početno ulaganje je zapravo novčani izdatak s ciljem da se uspostavi investiciona struktura koja može generisati prinos.

nastavak

Investiranje upućuje na dugoročnu perspektivu.Ponekada i sam proces kreiranja investicione strukture zahtijeva

duži period ponekada i nekoliko godina.U slučaju proširenja proizvodnog asortimana investirat će mo u

stalna sredstva (objekti, tehnologija) i tekuća sredstva (poslovni ciklus dodatnog asortimana). Ovdje uočavamo drugu ciklus dodatnog asortimana). Ovdje uočavamo drugu karakterističnu dimenziju investiranja; ulaganje na duži rok.

Svaka investicija se otplaćuje kroz prinos kojeg generiše.Odluka o investiranju se zasniva na kategoriji zahtijevanog prinosa.Zahtijevani prinos izvodimo iz investitorove percepcije

investicionog projekta.

nastavak

Prije nego izračunamo opravdanost investicije i primjenimo zahtijevani prinos, kalkulisat će mo očekivani prinos same investicije.

Očekivani prinos dobijemo kao ponderisani prosjek vjerovatnoća pretpostavljenih scenarija. Odavde proizilazi da svaka investicija sadrži rizik kojeg je neophodno identifikovati i št kvalitetnije sadrži rizik kojeg je neophodno identifikovati i št kvalitetnije kvanifikovati.

Tek analizom potencijalnih scenarija, projekcijom vjerovatnoće i identifikacijom očekivanog prinosa dolazimo u poziciju da procijenjujemo efekte investicije odnosno da donosimo odluku o njenoj opravdanosti.

nastavak

Ukoliko očekivani prinos potencijalne investicije opravdava investitorova očekivanja (očekivani prinos = zahtijevani prinos) pristupit će mo odlučivanju o opravdanosti investicije.

Dodatna vrijednost investicije je motiv za investiranje.Identifikacija dodatne vrijednosti koju nudi očekivani prinos, nalaže

komparaciju izvjesnog početnog ulaganja i čitavog niza komparaciju izvjesnog početnog ulaganja i čitavog niza projektovanih tokova novca u periodu realizacije odnosno amortizacije investicije.

Iz ove konstatacije proizilaze dvije bitne karakteristike procesa upravljanja investicijama:

Značaj novčanih tokova i sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova.

nastavak

Kod procjene opravdanosti investicija uzimaju se uzimaju se u obzir projektovani novčani tokovi, a dodatna vrijednost se dobije kao razlika sadašnje vrijednosti projektovanih novčanih tokova u vremenu amortizacije investicije i početnog ulaganja.

Iz ovga se vidi da najosnovnije odreñenje pojma investicija zahtijeva niz preciznih pojašnjenja osnovnih kategorija.zahtijeva niz preciznih pojašnjenja osnovnih kategorija.

To upućuje na veoma kompleksnu proceduru vrednovanja investicija.

nastavak

Sada će mo se osvrnuti na sljedeće aspekte procesa upravljanja investicijama:

1.Postupak ocjene isplativosti investicija.

2.Tehnike ocjene isplativosti

3. Rizik investicionih projekata3. Rizik investicionih projekata

4. Uloga troška kapitala u definisanju zahtijevanog prinosa na investicije.

POSTUPAK OCJENE ISPLATIVOSTI INVESTICIJE

Prije nego počnemo razmatrati detaljan tretman tehnika ocjene isplativosti investicija, rizika i identifikovanja zahtijevanog prinosa, prezentirat ćemo osnove samog postupka ocjene isplativosti investicija. Taj postupak obuhvata:

1.Izradu prijedloga investicionog projekta,

2. Procjenu dodatnih novčanih tokova po projektima

3. Izbor investicionog projekta i

4. Kontrolu efekata projekata koji se implementiraju i reviziju efekata okončanih projekata.

Izrada prijedloga investicionih projekata

Investicioni projekti su nazaobilazna kategorija i uslov daljeg razvoja, a samim tim i opstanka preduzeća.

Preduzeće koje ne investira osuñeno je na stagnaciju i nestanak.Investicione projekte možemo podijeliti na:1.Projekte zamjene2. Projekte reduciranja troškova3. Projekte ekspanzije postojećih proizvoda/ tržišta3. Projekte ekspanzije postojećih proizvoda/ tržišta4. Projekte razvoja novih proizvoda/ tržišta5. Projekte redukcije poslovanja6. Projekte osiguranja sigurnosnih i ekoloških standarda7. Projekte preuzimanja cijelih ili dijela kompanija8. Ostale projekte (istraživanje i razvoj i sl.)

nastavak

Investicioni projekti zamjene odnose se na zamjenu postojećih tehnologija nekim novim učinkovitijim. Postojećih objekata modernijim, postojećih proizvoda novim i sl.

Investicioni projekti reduciranja troškova se mogu odnositi na povećanje produktivnosti u radnim procesima, reduciranju troškova skladištenja, transporta, distribucije uopšte i sl.troškova skladištenja, transporta, distribucije uopšte i sl.

Investicioni projekti koji imaju za cilj rast tržišnog udjela na postojećim tržištima ili otvaranje novih tržišta su sljedeća bitna kategorija projekata koji se razmatraju na vivou preduzeća.

Posebnu pažnju privlače projekti čiji značaj proizilazi iz razvoja novih proizvoda odnosno procjene njihovih efektuiranja.

nastavak

Posljednjih decenija projekti spajanja i pripajanja preduzeća zauzimaju značajnu poziciju, posebno kod velikih kompanija koje aktivno sudjeluju u procesima globalizacije.

I na kraju projekti zadovoljavanja odreñenih standarda, istraživanja i razvoja su projekti koji se povremeno nalaze u procesu analize i ocjene isplativosti.procesu analize i ocjene isplativosti.

Svi navedeni projekti se na nivou preduzeća pripremaju se prema preciznoj metodologiji i uz definisane nosioce i nivoe odlučivanja.

Nivo odlučivanja uvijek zavisi od veličine projekta.

Procjena dodatnih novčanih tokova.

Novčani tokovi su osnova za ocjenu isplativosti investicionih projekata.

Koliko često se u našem okruženju projektuju novčani tokovi prije nego doñe do odluke o investiranju ?????

Pouzdano možemo reći da su to prave rijetkosti.Pouzdano možemo reći da su to prave rijetkosti.

Kod nas se u investiciju kreće instiktivno ili pak kopirajući druge.

Vrednovanje investicionih projekata je jednostavno nemoguće bez adekvatne projekcije novčanih tokova i to dodatnih novčanih tokova, odnosno novčanih tokova koji se tiču samog projekta.

nastavak

Dodatni novčani tokovi jesu prva bitna karakteristika procesa ocjene isplativosti investicionih projekata.

Ukoliko se odreñeni investicioni projekat treba implementirati unutar postojećeg preduzeća neophodno je odvojeno posmatrati novčani tok samog projekta.

Uvijek moramo imati na umu da se prilikom vrednovanja investicionih projekata ne tretiraju poslovni tokovi (prihodi i rashodi).

Prilikom ocjene isplativosti investicionih troškova bitne kategorije su: nataloženi i oportunitetni troškovi.

nastavak

Nataloženi troškovi proizilaze iz novčanih izdataka, koji su uslijedili prije razmatranja samog projekta i koji nikako ne mogu biti anulirani.Npr. kupili i uredili zemlju.

Nataloženi troškovi se uzimaju u obzir prilikom vrednovanja projekata, odnosno ne zbrajaju se u početno stanje.

Oportunitetni trošak je neostvareni prinos usljed alokacije Oportunitetni trošak je neostvareni prinos usljed alokacije sredstava u drugi projekat. Ovaj trošak se treba uzeti u obzir prilikom vrednovanja isplativosti investicionih projekata.

Oportunitetni trošak može biti i odreñena imovina koja ima svoju tržišnu vrijednost, a koja može biti uključena u projekat. Njena tržišna vrijednost se uzima u obzir prilikom vrednovanja investicionih projekata.

nastavak

Prilikom vrednovanja investicionih projekata tretiraju se dodatni novčani tokovi. Ti novčani tokovi pored ostalog mogu uključivati i dodatne izdatke za tekuća sredstva.

Dakle svi novčani izdaci uključujući i one koji se odnose na izdatke za dodatna tekuća sredstva, su sadržani u strukturi novčanih tokova investicionog projekta.novčanih tokova investicionog projekta.

Prilikom vrednovanja investicionih projekata, očekivani rast cijena, odnosno očekivana inflacija, se obavezno uzima u obzir.

nastavak

Novčani tokovi koji se vežu za investicioni projekat se mogu klasifikovati kao:

Početni izdatak novca,

Neto - tokovi unutar razdoblja,Neto - tokovi unutar razdoblja,

Neto – tokovi u zadnjoj godini.

Početni izdatak novca sadrži sljedeće kategorije:

nastavak

Novčani iznos nabavke (dugoročne ) imovine

+ Izdaci za stavljanje imovine u funkciju

+ (-) Povećanje (smanjenje) nivoa neto- obrtnog kapitala

č- Novčani primici od prodaje “stare” imovine

+ (-) Efekat poreza (poreskih ušteda) od prodaje “stare imovine

= POČETNI IZDATAK NOVCA

nastavak

Novčani iznos nabavke imovine jednak je nabavoj vrijednosti, uvećanoj za troškove transporta, carina i ostalih zavisnih troškova nabake robe.

Ponekada stavljanje u funkciju nove opreme omogućava prodaju stare. Efekat prodaje stare imovine će svakako uticati na umanjenje iznosa početnog ulaganja.umanjenje iznosa početnog ulaganja.

Ako prodaja stare imovine omogućava poreske uštede tada će se iznos ušteda odbiti prilikom konačnog obračuna početnog ulaganja. U suprotnom, eventualni dodatni porezi koji proisteknu iz prodaje stare imovine će biti pripisani početnom ulaganju.

nastavak

Neto tokovi novca za vrijeme trajanja investicije, sve do godine projektovanog vijeka trajanja, sublimiraju se kroz sljedeću tabelu:

Neto prihodi – neto rashodi (osim poreski priznate amortizacije)

- (+) Neto povećanje (smanjenje) poreski priznate amortizacije

= Neto promjena u dobiti prije poreza

- (+) Neto povećanje (smanjenje) poreza na dobit

Vidimo da se dodatni tok novca dobije nakon što projektovanu dobit u prvom koraku korigujemo za amortizaciju koja predstavlja nenovčani trošak.

- (+) Neto povećanje (smanjenje) poreza na dobit

= Neto promjena u dobiti nakon poreza

+ (-) Neto povećanje (smanjenje) poreski priznate amortizacije

= DODATNI TOK NOVCA ZA RAZDOBLJE

nastavak

U godini u kojoj ističe projektovani vijek trajanja projekta, dodatni novčani tok proizilazi iz kombinacije efekata redovnog efektuiranja projekta i efekata napuštanja, odnosno amortizacije projekta. Dodatni novčani tok:

Dodatni tok novca za razdoblje

Na redovni novčani tok posljednje godine dodajemo ostatak vrijednosti projekta korigovan za poreske efekte.

Dodatni tok novca za razdoblje

+ Ostatak vrijednosti imovine projekta

- (+) Porezi (poreske uštede) zbog prodaje imovine projekta

+ (-) Umanjenje (povećanje) nivoa obrtnog kapitala

= DODATNI NOVČANI TOK U ZADNJOJ GODINI

TEHNIKE OCJENE ISPLATIVOSTI INVESTICIJA

Nakon projektovanja novčanih tokova, od početnog ulaganja preko vijeka trajanja, pa sve do zadnje godine, u mogućnosti smo pristupiti narednim koracima u ocjeni isplativosti projektovane investicije. Postoji nekoliko tehnika koje možemo koristiti s ciljem identifikovanja projekata koji su prihvatljivi:

Razdoblje povrata

Neto sadašnja vrijednost

Interna stopa prinosa i

Indeks profitabilnosti

nastavak

Radoblje povrata je tehnika koja se od ostalih razlikuje po tome što ne koristi proces diskontovanja novčanih tokova.

Neto sadašnja vrijednost, interna stopa prinosa i index profitabilnosti sadrže diskontovanje novčanih tokova.

Iako su naočigled iste, primarna funkcija svake od navedenih Iako su naočigled iste, primarna funkcija svake od navedenih tehnika je specifična primjena.

Tehnika neto sadašnje vrijednosti je superiorna tehnika u odnosu na sve ostale i kada su rezultati dobijeni putem NSV tehnike i neke druge tefnike različiti sa stanovišta ocjene isplativosti, koriste se rezultati koje ponudi neto sadašnja vrijednost.

Razdoblje otplate

Razdoblje otplate je vrijeme za povrat investicije:

God Izdatak Primitak Neto novčani tok Kumulativni

primici

0 250.000 0 (250.000) 0

1 15.000 45.000 30.000 30.000

2 0 60.000 60.000 90.000

3 0 60.000 60.000 150.0003 0 60.000 60.000 150.000

4 0 60.000 60.000 210.000

5 20.000 60.000 50.000 260.000

6 0 60.000 60.000 320.000

7 0 60.000 60.000 380.000

8 0 60.000 60.000 440.000

a b d c

nastavak

Razdoblje otplate se nalazi izmeñu četvrte i pete godine trajanja investicionog projekta. Zbog toga je izračunavanje razdoblja otplate potrebno koristiti sljedeće parametre:

1.Poslednju godinu u kojoj je kumulativni neto- novčani tok manji

od iznosa početnog ulaganja (a),od iznosa početnog ulaganja (a),

2.Početni iznos ulaganja (b),

3. Kumulativni iznos ulaganja u godini a, koji označavamo sa (c) i

4. Neto novčani tok u godini u kojoj kumulativni neto- novčani tok nadilazi početno ulaganje (d)

nastavak

Obrazac za izračunavanje razdoblja otplate PP (payback period) je:

PP = a + ( b-c) / dU ovom primjeru to je 4,8 godina.Ova tehnika se primarno koristi za eliminaciju projekata čije razdoblje

otplate zahtijeva duži rok nego što su investitori uopšte spremni otplate zahtijeva duži rok nego što su investitori uopšte spremni prihvatiti.

Dakle prije analize vremenske vrijednosti novca, te eventualnog rangiranja potencijalno prihvatljivih projekata, razdoblje otplate koje sugeriše duži vremenski period od prihvatljivog će primarno eliminisati sve takve projekte.

nastavak

Drugim riječima ova tehnika se ne može koristiti za usporedbu projekata ili davanje ocjene isplativosti.

Ona je korisna samo u eliminaciji projekata sa stanovišta dužine otplate iznosa početne investicije.

Razdoblje otplate bi se umjesto tehnike ocjene isplativosti radije moglo nazvati tehnikom eliminacije pojedinih investicionih projekata.nazvati tehnikom eliminacije pojedinih investicionih projekata.

Ključni razlozi zbog kojih se razdoblje otplate ne koristi za ocjenu isplativosti i rangiranje isplativih projekata su:

Izostanak vremenske vrijednosti novca

Zanemarivanje vijeka trajanja efekata investicije

Nemogućnost procjene efekata investicije na rast vrijednosti

nastvakPrvi očigledan nedostatak razdoblja otplate otklanja se

diskontovanjem novčanih tokova i korištenjem tih diskontovanih iznosa kao osnove za identifikaciju razdoblja otplate:

god Izdatak Primitak Neto novčani tok

Diskontovani novčani tok

Kumulativni primici

0 250.000 0 (250.000) -

1 15.000 45.000 30.000 27.273 27.2731 15.000 45.000 30.000 27.273 27.273

2 60.000 60.000 49.587 76.860

3 60.000 60.000 45.079 121.938

4 60.000 60.000 40.981 162.919

5 20.000 60.000 50.000 31.046 193.965

6 60.000 60.000 33.868 227.834

7 60.000 60.000 30.789 258.623

8 60.000 60.000 27.990 286.614

a b D c

nastavak

Primjenom kumulativnog iznosa diskontovanih novčanih tokova dolazimo do saznanja da je sada razdoblje povrata PP = 6,7 godina.

Razdoblje otplate sugeriše nam nivo rizika i likvidnost projekta. Razdoblje otplate sugeriše nam nivo rizika i likvidnost projekta.

Kraće razdoblje otplate,uz sve ostale nepromijenjene parametre, ukazuje na veću likvidnost projekta.

Uz to duži period otplate znači i veći rizik projekta.

Neto sadašnja vrijednost projekta

Neto sadašnja vrijednost projekta (NPV) je tehnika koja se najčešće koristi u procesu ocjene isplativosti investicionih projekata.

NPV tehnika omoñućava usporedbu početnog ulaganja, sa neto novčanim tokovima diskontovanim po odreñenoj stopi.

Sadašnja vrijednost neto novčanih tokova za sve godine trajanja projekta i početno investiciono ulaganje jesu dvije osnovne komponente VPV tehnike.

Neto sadašnju vrijednost projekta dobijemo kada od tako dobijene sadašnje vrijednosti oduzmemo početno investiciono ulaganje.

nastavak

Neto sadašnju vrijednost projekta dobijemo kada saberemo sve diskontovane iznose neto-novčanih tokova, a onda od te sume oduzmemo iznos početnog ulaganja.

Šta nama znači taj dobijeni iznos.???Jednostavno on sugeriše da je sadašnja vrijednost neto novčanih

tokova veća od početnog ulaganja, odnosno on predstavlja tokova veća od početnog ulaganja, odnosno on predstavlja dodatnu vrijednost investitoru, ukoliko ga realizuje.

Sadašnju vrijednost projekta dobijemo na osnovu:Neto novčanih tokova svih godina u periodu trajanja projekta

diskontovanih po: Primijenjenoj diskontnoj stopi ili zahtijevanoj stopi

nastavak

Obe ove kategorije nalaze se u sferi procjene.

Neto novčane tokove projekta izvodimo iz procjene očekivanih efekata prilikom realizacije investicionih projekata, a diskontnu stopu odreñujemo uzimajući u obzir rizik projekta i očekivani prinos investitora.

Ukoliko bi investitor zahtijevao da prinos na projekat umjesto npr. 6% bude 10% tada bi neto sadašnja vrijednost bila negativna.

Odavde je moguće izvesti i osnovni kriterij prihvatljivosti investicije prema tehnici neto-sadašnje vrijednosti projekta:

Nastavak

1.Projekat je prijvatljiv ukoliko je neto sadašnja vrijednost dobijena na osnovu neto-novčanih tokova i primjenjene diskontne (zahtijevane) stope pozitivna.

2. Projekat nije prihvatljiv ukoliko je pak tako dobijena neto-sadašnja vrijednost negativna.

3. Ukoliko je neto-sadašnja vrijednost jednaka nuli, projekat ima 3. Ukoliko je neto-sadašnja vrijednost jednaka nuli, projekat ima neutralan efekat na percipuranu vrijednost investitora.

4. Ukoliko na raspolaganju imamo više projekata koji se meñusobno isključuju, preferiramo one sa većom neto-sadašnjom vrijednošću.

5. Sve projekte sa negativno neto-sadašnjom vrijednošću ćemo odbaciti.

nastavak

Izračunavanje neto sadašnje vrijednosti projekata je veoma mukotrpno ukoliko bismo to radili korak po korak.

Meñutim sve je to moguće nadomjestiti primjenom Excel funkcije NVP.

Interna stopa prinosa (IRR)

Interna stopa prinosa bavi se daljnjim razmaztranjem primjene diskontne stope ali s veoma važnim ciljem.

Diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost neto-novčanih tokova projekta sa početnim iznosom ulaganja se naziva internom stopom prinosa projekata odnosno IRR.

Zbog čega je IRR tehnika tako zanimljiva, kada se bavi samo jednom jedinom situacijom vezanom za novčane tokove projekta? Odgovor je veoma jasan.

Ukoliko je IRR veći od zahtijevane stope projekta, tada će realizacijom projekta doći do povećanja vrijednosti za investitora.

nastavak

Jedan od problema koji se može pojaviti kod IRR tehnike jesu situacije u kojima se tokom trajanja projekta pojave negativni iznosi neto-novčanih tokova projekta.

Novčani tokovi koji nisu normalni sa stanovišta primjene IRR tehnike jesu oni kod kojih je niz pozitivnih novčanih tokova u vremenu trajanja projekta bar jednom prekinut negativnim vremenu trajanja projekta bar jednom prekinut negativnim iznosom.

Stopa koju dobijemo korištenjem IRR tehnike implicira da je novac moguće reinvestirati po toj stopi.

IRR predstavlja očekivanu stopu prinosa na investicioni projekat.

Indeks profitabilnosti (NPV)

NPV tehnika nam omogućava da doznamo neto sadašnju vrijednost projekta na način da od sadašnje vrijednosti neto-novčanih tokova oduzmemo početni iznos investicije.

Ako ove dvije veličine stavimo u odnos dobit ćemo indeks profitabilnosti kao posljednju u nizu tehnika koje obrañujemo u dijelu ocjene isplativosti investicija.

Koristeći dosadašnja saznanja o prihvatljivosti projekta po NPV tehnici, kriterije prihvatljivosti prema PI tehnici jednostavno izvodimo:

Projekat je prihvatljiv ako je PI >1,Projekat se odbacuje ako je PI<1,U slučaju meñusobno isključivih projekata preferira se projekat sa većim

PI.

nastavak

Pitanje koje zaslužuje posebnu pažnju jeste svrsishodnost PI tehnike u uslovima u kojima NPV nudi istovjetne rezultate.

Posebna vrijednost PI tehnike jeste njena primjena u uslovima ograničene raspoloživosti budžeta za investicije.

Da ponovimo.U ovom dijelu smo elaborisali sljedeće tehnike ocjene isplativosti U ovom dijelu smo elaborisali sljedeće tehnike ocjene isplativosti

investicionih projekata:Pored otplate sa i bez diskontovanja neto.novčanih tokova,Neto – sadašnja vrijednostInternu stopu prinosa sa i bez modifikovanja teIndeks profitabilnosti

nastavak

Sve u ovom izlaganju pomenute tehnike nude korisne informacije uprkos činjenici da NPV tehnika omogućava sve bitne odgovore o ocjeni isplativosti projekata.

Tako period otplate nudi blic informaciju o vremenu otplate početne investicije.

Neto sadašnja vrijednost uporeñuje početni iznos investicije sa sadašnjom vrijednošću svih efekata investicije u periodu njenog sadašnjom vrijednošću svih efekata investicije u periodu njenog trajanja.

Interna stopa prinosa sugeriše procentualne efekte prinosa na investiciju i usporedbu internog u odnosu na zahtijevani prinos.

Modifikovana stopa prinosa to još realnije predstavlja.Index profitabilnosti je tehnika koja omogućava rangiranje projekata s

ciljem maksimizacije vrijednosti u uslovima ograničene raspoloživosti sredstava odobrenih za investicije.

15.TROŠAK KAPITALA

Sveobuhvatno poznavanje kategorije troška kapitala i njenog potencijalnog uticaja na investicione odluke je od fundamentalne važnosti u procesu selekcije projekata sa pozitivnom ocjenom isplativosti.

Investicije su nezaobilazan dio poslovne aktivnosti svakog ozbiljnog preduzeća.ozbiljnog preduzeća.

Proces selekcije investicija kojeg smo obradili prošli put, zahtijeva poznavanje ne samo strukture investicije, već i poznavanje tehnika za identifikaciju potencijalno isplativih projekata.

Svoñenje projektovanih budućih novčanih tokova na sadašnju vrijednost podrazumijeva diskontovanje novčanih tokova.

nastavak

Diskontovanje novčanih tokova nije moguće bez diskontne stope.Osnovno pitanje i značaj koji se veže za kategoriju troška

kapitala jeste identifikacija korektne diskontne stope.Jednostavno rečeno izračunavanjem troška kapitala mi dobijemo

značajnu ulaznu informaciju za primjenu odreñene diskontne stope.stope.

U slučaju da preduzeće koristi isključivo kapital vlasnika trošak kapitala bi bio zahtijevani prinos na kapital.

Meñutim, preduzeća se u pravilu finansiraju kako investiranjem vlasnika tako i zaduživanjem, dugoročnim i kratkoročnim te se trošak svakog od tih oblika finansiranja treba uzeti u obzir prilikom izračunavanja troška kapitala cijelog preduzeća.

nastavak

Trošak kapitala preduzeća, predstavlja ponderisani prosjek troška postojećih oblika finansiranja preduzeća.

Ovu kategoriju najčešće obilježavamo oznakom WACC.

Ova formula nas upućuje na to da se uvijek nalazi u funkciji izračunavanja troška kapitala preduzeća u cjelini, ali imamo na izračunavanja troška kapitala preduzeća u cjelini, ali imamo na umu da je uvijek potrebno izračunati pojedinačne troškove kapitala svih komponenti u strukturi finansiranja.

TROŠAK DUGA

Trošak duga je u našim okvirima nešto nejasija kategorija nego je u razvijenijim zemljama.

Nejasnoće proizilaze iz prilično uskog izbora opcija finansiranja putem zaduživanja.

Preduzeće pored tradicionalnih komercijalnih kredita, može koristiti emisije obveznica različitog perioda dospijeća, dijelom i koristiti emisije obveznica različitog perioda dospijeća, dijelom i emisiju instrumenata na tržištu novca.

Sad nam postaje jasno zbog čega se ova komponenta troškakapitala naziva trošak duga.

Ovdje se radi o trošku koji je zasnovan na svim postojećim oblicima finansiranja koji obuhvataju dužnički odnos preduzeća.

nastavak

Bitno je istaknuti da se kod kamatne stope koja se koristi za korištenje finansiranja uzima u obzir postojeća, dakle nova stopa, a ne stopa koja je primjenjivana na neka ranija zaduženja.

Takav pristup je logičan jer se investicioni projekti odnose na budućnost, a ne na prošla dešavanja, te je i najnoviji input vezan za kamatnu stopu najbolji parametar za izračunavanje troška za kamatnu stopu najbolji parametar za izračunavanje troška duga.

Kamatna stopa koja se plaća na obveznice, zapise ili pak kredite proizvodi trošak koji ulazi u obračun poslovnog rizika.

Dakle trošak duga računamo tako što uz postojeću strukturu finansiranja putem duga identifikujemo odgovarajuće kamatne stope.

TROŠAK PREFERENCIJALNIH DIONICA

Šta u preferencijalne dionice??????

Preferencijalne dionice su dionice čiji vlasnik ima pravo na fiksni iznos dividende. Uz to preferencijalne dionice nemaju pravo glasa, izuzev ukoliko preduzeće nije u mogućnosti da isplaćuje tu dividendu.

Za razliku od kuponske stope na obveznice ili kamatne stope na na kredite, dividenda na preferencijalne dionice ne ulazi u poresku osnovicu prilikom obračuna poslovnog rezultata, dakle ispalućuje se iz oporezovane dobiti.

Trošak duga za preferencijalnu dionicu se obračunava kao odnos ugovorene dividende i cijene preferencijalne dionice.

Primjer:

Npr. ugovorena dividenda na preferencijalnu dionicu 7 KM, a cijena dionice 100 KM, dobit će mo da je trošak preferencijalnih dionica 7%.

Ako je glavnica 20 miliona KM, a od toga 5 miliona KM preferencijalnih dionica dobit će mo da je ta komponenta troška kapitala:kapitala:

Wps + rps = 0,25 * 7% = 1,75% Wps= učešće preferencijalnih dionica u ukupnoj strukturi finansiranja.rps= troškovi duga i preferencijalnih dionica i glavnice U praksi je uglavnom trošak preferencijalnih dionica niži od troška duga

u prosjeku

nastavak

Rezultat je to zakonske regulative koja omogućava da preduzeća koja ostvaruju dividendu po osnovu posjedovanja povlaštenih dionica u drugim preduzećima, po tom osnovu ne plaćaju porez na dobit, te je na taj način omogućen veći prinos na ovu vrstu investiranja nego na dužničko finansiranje.dužničko finansiranje.

TROŠAK GLAVNICE

Dioničari ili vlasnici kapitala u preduzećima očekuju prinos na investiciju.

Pri tome preduzeće može finansirati nove investicije, kroz dokapitalizaciju ili kroz zadržavanje dobiti.

Bilo koja od ove dvije mogućnosti podrazumijeva trošak kapitala.Bilo koja od ove dvije mogućnosti podrazumijeva trošak kapitala.

Ako preduzeće zadrži dobit odnosno ne isplati dividende vlasnicima, time ih je onemogućilo da te dividende ulože negdje drugo.

Vlasnici su tada izloženi oportunitetnom trošku koji treba biti kompenzovan kroz poslovanje preduzeća.

nastavak

Reinvestirana dobit u skladu sa tim ima trošak kapitala, koji je minimalno oportunitetni trošak za investitore.

Taj oportunitetni trošak, odnosno mogućnost da investitori ostvare prinos na investicijama sličnog rizika je najkompleksniji dio izračunavanja troška kapitala preduzeća.

Iz tog razloga postoje tri metode koje, svaka na svoj način, Iz tog razloga postoje tri metode koje, svaka na svoj način, omogućava detaljan pristup izračunavanju troškova glavnice:

1.Pristup uz korištenje Modela vrednovanja kapitalne imovine

(CAPM pristup)

2.Metod diskontovanja novčanih tokova

3. Pristup temeljen na nerizičnom prinosu i premiji za rizik

CAPM pristup (Model vrednovanja kapitalne imovine)

Izračunavanje troška kapitala uz korištenje CAPM pristupa obuhvata četiri ključna koraka:

-identifikaciju nerizičnog prinosa,

- procjenu premije na tržišni rizik

- procjenu relativnog rizika kapitala (dionice) preduzeća - procjenu relativnog rizika kapitala (dionice) preduzeća putem ß koeficijenta i

- procjenu troška kapitala korištenjem ove tri kategorije.

Nerizični prinos

U našim okolnostima je veoma teško odrediti nerizični prinos.

Moderna literatura odmah posegne za obveznicama ili trezorskim zapisima kredibilnih država, dok je to nama slab oslonac.

Mi jednostavno nemamo mogućnost da nerizični prinos odredimo koristeći slične parametre.odredimo koristeći slične parametre.

Ono što se čini najlogičnijim izborom u našim uslovima jesu kamatne stope koje nude kreditne banke na dugoročno oročena novčana sredstva.

Uvijek postoji odreñeni rizik od likvidacije tih banaka, ali pažljivim odabirom banke ta vrsta rizika se može minimizirati.

Premija na tržišni rizik

Premija na tržišni rizik izvodi se iz razlike prinosa na tržišni portfolio i prinosa na nerizično ulaganje.

rM – rRF

Prinos na tržišni portfolio ja praktično nemoguće konstruisati Prinos na tržišni portfolio ja praktično nemoguće konstruisati sveobuhvatno. Iz tog razloga se koriste indeksi koji u osnovi reprezentuju temeljne karakteristike tržišta pa ćemo, u buduće, pod tržišnim portfoliom smatrati prinos na odgovarajući reprezentativni indeks.

nastavak

Ako poñemo od pretpostavke da smo identifikovali nerizični prinos, ostaje nam da premiju na tržišni rizik izvedemo nakon što utvrdimo zahtijevani prinos na tržišni portfolio.

Prinos na tržišni portfolio možemo posmatrati kroz prizmu:

Istorijskih zbivanjaIstorijskih zbivanja

Budućih očekivanja investitora i

Korištenjem projekcija eksperata

Svaka od ovih mogućnosti posjeduje prednosti i nedostatke.

nastavak

Istorijski pogled, s jedne strane, obezbjeñuje tačnost ostvarenih prinosa na reprezentativni tržišni portfolio.

Meñutim kretanja u prošlosti uopšte nisu dovoljna garancija budućih dešavanja.

Zatim dužina perioda koji se posmatra kod izračunavanja prosječnog prinosa na tržišni portfolio je posebno pitanje. prosječnog prinosa na tržišni portfolio je posebno pitanje.

Ako uzmemo kraći period dobit ćemo bitno drugačiju sliku u odnosu na duži vremenski period.

Očekivani prinosi u budućnosti sadrže rizik i to je negativna strana primjene ove percepcije. S druge strane očekivani prinosi uzimaju u obzir postojeće stanje i racionalnu predstavu o budućim očekivanjima na finasijskim tržištima.

nastavak

Procjene eksperata na finansijskom tržištu mogu se koristiti kao pristup projekcijama prinosa nešto objektivnije u odnosu na investitore, a s druge strane, osloboñene su odgovornosti za tačnost, odnosno rizika pogrešne procjene.

S ciljem determinisanja ispravnog tržišnog portfolija, predlažemo da se koriste sve raspoložive informacije i prognoze, jer to da se koriste sve raspoložive informacije i prognoze, jer to smanjuje rizik značajne pogreške u konačnom odreñenju premije na tržišni rizik.

Beta (β)Prije izračunavanja zahtijevane stope kroz primjenu CAPM

pristupa, neophodno je odrediti mjeru relativnog rizika, dakle rizika konkretne dionice, odnosno portfolia, čiji rizik nalikuje riziku odnosnog preduzeća i tržišnog rizika.

Beta se računa kao odnos kovarijanse predmetne dionice /portfolia i tržišnog portfolia podijeljene sa varijansom tržišnog /portfolia i tržišnog portfolia podijeljene sa varijansom tržišnog portfolia.

β= Cov(s,S)/ Var S

Njen rezultat sugeriše relativni odnos rizika. Ako je β>1, tada je dionica ili portfolio za koji računamo trošak kapitala rizičniji od tržišta. Ako je β<1 tada je manje rizičan, a znak jednakosti ukazuje na isti nivo rizika obe kategorije.

Zahtijevani prinos (trošak glavnice uz CAPM)

Sada kada smo izračunali parametre za sve tri vrijednosti, nerizični prinos, premiju za tržišni portfolio i β, veoma jednostavno će mo dobiti trošak kapitala glavnice.

Neka je npr. nerizični prinos 5%, prinos na tržišni portfolio 9%, a β=1,3. Trošak kapitala, odnosno zahtijevani prinos ćemo izračunati primjenjujući standardni CAPM obrazacizračunati primjenjujući standardni CAPM obrazac

rs = rRF + (rM – rRF) β

rs = 5%+(9%-5%)*1,3 =10,2%

Prema tome, zahtijevani prinos, odnosno trošak kapitala ili diskontna stopa koju ćemo koristiti prilikom ocjene isplativosti investicionog projekta sličnog rizika jeste 10,2%.

DCF pristup (diskontovanje budućih prinosa)

Drugi pristup u procesu identifikacije troška kapitala glavnice, odnosno zahtijevanog prinosa, izvodi se iz diskontovanja budućih novčanih tokova koji proizilaze iz investicije. Novčani efekti koje investitor može očekivati jesu dividende, odnosno dobit koju možemo slobodno koristiti.

Projekcijom očekivanih dividendi i izjednačavanjem sadašnje Projekcijom očekivanih dividendi i izjednačavanjem sadašnje vrijednosti tih novčanih tokova sa tržišnom cijenom dionica moguće je dobiti prinos do dospijeća, odnosno zahtijevani prinos investitora. Tu stopu je, zatim moguće upotrijebiti kao diskontni faktor ( trošak glavnice) za sve investicije sličnog nivoa rizika.

Internu stopu prinosa za projicirane dividende odnosno tržišnu cijenu dionice moguće je uraditi ako imamo dioničko društvo.

nastavak

A kako sve ovo uraditi ako preduzeće nije organizovano kao dioničko društvo???????

U ovom slučaju se projicira iznos dobiti koja se dijeli sa glavnicom, a vrši se procjena tržišne vrijednosti preduzeća, odnosno glavnice koja se dobije kada se od tako dobijene tržišne vrijednosti odbiju obaveze.vrijednosti odbiju obaveze.

Procjena zahtijevane stope prinosa se jednostavnije računa, ako pretpostavimo model konstantnog rasta dividendi (Gordonov model).

nastavak

Gordonov model zahtijeva poznavanje tri kategorije: trenutnu tržišnu cijenu dionice, očekivanu dividendu u prvoj godini projekcije i projiciranu stopu rasta dividende.

I ovdje možemo koristiti tri tehnike:Istorijat dividendi i rastaModel zadržavanja dobiti iModel zadržavanja dobiti iDostupne analize eksperataUkoliko su dividende u prethodnom periodu imale stabilan tok uz rast

koji se može odrediti odreñenom stopom, te ukoliko investitori ne očekuju bitnije promjene u politici dividendi tada se podaci iz prošlosti mogu koristiti kao osnovna projekcija budućih parametara , odnosno izvoditi zahtijevana stopa rasta, ili trošak glavnice.

nastavak

Investitori mogu koristiti model koji polazi od standardizovane politike zadržavanja dobiti te stopu rasta projektovati putem obrasca:

g = ROE * RR

RR – racio zadržavanja dobitiRR – racio zadržavanja dobiti

ROE – prinos na glavnicu

Osnova ove ideje je da se što više dobiti zadržava unutar preduzeća, te što su veći prinosi na zadržanu dobit, odnosno na glavnicu u cjelini, veća od stope rasta g.

nastavak

Ukoliko preduzeće isplaćuje 60% svoje dobiti, a 40% zadržava tada je racio zadržane dobiti 0,4. Ako je prinos na glavnicu 15% tada imamo da je stopa rasta g:

g = 15% * 0,4 = 6%Moderna finansijska tržišta prate kontinuirane projekcije stope

rasta dividendi za preduzeća koja simbolizuju masovniju trgovinu rasta dividendi za preduzeća koja simbolizuju masovniju trgovinu i značaj.

Postoje dva scenarija usporedbe informacija dobijenih primjenom različitih pristupa i to olakšava odabir.

S druge srane, ukoliko se rezultati njihove primjene bitnije razlikuju, tada je moguće primjeniti prosjek dobijenih rezultata ili još podrobnije analizirati razloge zbog kojih su rezultati oprečni.

nastavak

Ako pretpostavimo da je dividenda 5 KM, a cijena dionice 100 KM, proizilazi da je zahtijevani prinos 11%

rs= D1/Po+g= 5/100+6%

Pristup temeljen na nerizičnom prinosu i premiji za rizik

Treći pristup je prilično jednostavan i zasnovan je na subjektivnoj Treći pristup je prilično jednostavan i zasnovan je na subjektivnoj procjeni rizika projekta, odnosno djelatnosti. Primjena ovog pristupa podrazumijeva upotrebu nerizičnog prinosa korigovanog za dodatni rizik.

rs = rRF + premija za rizik

nastavak

Uobičajeno je da se na nerizični prinos dodaje premija od 3 – 5 % rizika i da se tako izvedeni zahtijevani prinos, odnosno utrošak glavnice koristi za dalje namjene.

Dakle, uz pretpostavku da je nerizični prinos 5%, a subjektivna procjena premija na rizik 4% imamo da je trošak glavnice za projekte tog nivoa rizika:projekte tog nivoa rizika:

rs = 5%+4% = 9%

Ovaj pristup ne smije biti jedina osnova prilikom procjene troška glavnice, ali može poslužiti kao korisna nadopuna procjeni troška glavnice izvedenog iz CAPM DCF pristupa.

nastavak

Koristeći prethodna tri pristupa, dobili smo sljedeće vrijednosti troška glavnice: 10,2% (CAPM), 11% (DCF) i 9% (nerizični prinos)

Rezultate ova tri pristupa, možemo iskoristiti u funkciji izračunavanja prosjeka, ali se možemo odlučiti i na ponderisanje tih rezultata.ponderisanje tih rezultata.

Kompanije u svijetu najčešće koriste pristup zasnovan na CAPM –u, zatim slijedi DCF pristup i tek neznatan broj kompanija u svijetu koristi treći pristup.

S tim u vezi možemo prvom pristupu dodijeliti ponder od 0,6 drugom od 0,3 a trećem od 0,1 da bi dobili konačnu upotrebljivu

stopu troška glavnice.

nastavak

0,6 * 10,2% + 0,3 * 11% + 0,1 * 9% = 10,32%Ovako ponderisani trošak glavnice najbliži je vrijednosti temeljenoj na

CAPM pristupu što je prihvatljivo.Pristup temeljen na nerizičnom prinosu uvećanom za premiju za rizik

bitnije odstupa od preostala dva , dakle onda je potrebno izvršiti bitnije odstupa od preostala dva , dakle onda je potrebno izvršiti dodatne analize pretpostavki koje su dovele do takvih razlika. Suština je da rezultati nebi smjeli značajnije odstupati.

Koristeći tako dobijenu stopu i strukturu finansiranja dobit će mo kombinaciju troška glavnice prosječnom ponderisanom trošku kapitala preduzeća.

Ws * rs = 0,5 *10,32% = 5,16%

PRIMJENA TROŠKA KAPITALA U ANALIZI ISPLATIVOSTI INVESTICIJE

Da se podsjetimo podataka iz primjera kojeg smo imali u prethodnom izlaganju: Trošak kapitala iznosi:

WACC = Wdrd (1 - T) + Wpsrps + Wsrs1,53% + 1,75% +5,16% = 8,44%

8,44% je stopa, koju će mo koristiti kao zahtijevani prinos, odnosno diskontnu stopu prilikom ocjene isplativosti investicija, ali uz dva diskontnu stopu prilikom ocjene isplativosti investicija, ali uz dva bitna uslova.

Prvi uslov vezan je za rizik projekta.Drugi uslov je vezan za strukturu finansiranja.Ako je rizik projekta sličan prosječnom riziku poslovanja

preduzeća tada je ova stopa adekvatna za ocjenu isplativosti.

nastavak

Ukoliko se radi o potpuno novom projektu koji podrazumijeva značajniji rizik u odnosu na prosječan rizik u poslovanju preduzeća, na ovu stopu treba dodati rizik, odnosno ona treba biti uvećana.

Drugi uslov podrazumijeva da struktura finansiranja novog projekta nalikuje postojećoj strukturi investiranja.projekta nalikuje postojećoj strukturi investiranja.

Ako to nije slučaj, onda se trebaju izvršiti odreñene korekcije.Sad će mo oba primjera iskoristiti na postojeći primjer.Npr. projekat čiju ocjenu isplativosti provodimo nosi 30% veći rizik

od postojećeg rizika poslovanja preduzeća. U tom slučaju bi diskontnu stopu trebalo uvećati za 30% odnosno primjeniti diskontnu stopu od cca. 11%.

nastavak

U primjeru struktura kapitala iznosi 20 miliona KM. Ako će se novi (rizičniji) projekat finansirati isključivo dokapitalizacijom i ako je projektovano početno ulaganje 3 miliona KM tada se primjenjuje stopa od 11%.

Ako npr. novi projekat sadrži isti nivo rizika kao prosječan rizik u poslovanju preduzeća, tada će mo provesti korigovani obračun poslovanju preduzeća, tada će mo provesti korigovani obračun zahtijevanog prinosa, odnosno troška kapitala.

Wd = 0,22 , Wps = 0,22 , Ws =0,43 , W”s = 0,13

I dobili zahtijevi prinos za taj projekat.

0,04 * 8% + 0,18 * 0,6% +n 0,22 * 7% + 0,56 * 10,32% = 8,8%

nastavak

Nove pondere smo dobili tako što postojeće iznose finansiranja podijelimo sa novim, ukupnim iznosom finansiranja, npr. za finansiranje preferencijalnih dionica 5/23. ili za novi projekat 3/23. Razliku u iznosu troška kapitala 8,8% u odnosu na 8,44% smo dobili kao rezultat promjene strukture.

U funkciji zadržavanja prinosa kod rizičnih projekata moramo uzeti U funkciji zadržavanja prinosa kod rizičnih projekata moramo uzeti u obzir ne prosječan trošak, već višak kapitala koji se odnosi na taj projekat, dok se kod projekta prosječnog rizika primjenjuje prosječan ponderisani trošak kapitala.

Prema tome trošak kapitala preduzeća je izuzetno važna kategorija za ocjenu isplativosti svih budućih investicionih projekata.

nastavak

Prilikom izračunavanja troška kapitala treba imati u vidu i odreñene faktore koji na to utiču.

Jedan od tih faktora je izvan kontrole preduzeća dok drugi jesu.

Faktori koji su izvan kontrole preduzeća, a koji utiču na trošak kapitala su;kapitala su;

1.Stanje na finansijskom tržištu i kretanje kamatne stope,

2. Premija za tržišni rizik koja proizilazi iz tolerancije rizika investitora prisutnih na finansijskim tržištima i

3. Stopa oporezivanja dobiti.

nastavak

Osim nabrojanih postoje i drugi faktori koji utiču na trošak kapitala preduzeća , a koji su pod kontrolom preduzeća;

1.Struktura kapitala preduzeća (postojeća i buduća)

2. Politika dividendi i zadržavanja dobiti i

3. Politika investiranja ( nivo tizika novih investicija)3. Politika investiranja ( nivo tizika novih investicija)

Sve ove faktore treba imati u vidu prilikom konačnog odreñivanja troška kapitala koji se primjenjuje u konkretnoj situaciji.

Temeljni zaključak, koji možemo izvući jeste neophodnost primjene odgovarajućeg troška kapitala, kao osnove za ocjenu isplalativosti investicije, uprkos svim ograničavajućim faktorima.

16.RIZIK PROJEKTA

Ocjena isplativosti investicija, odnosno investicionih projekata, se zasniva na projektovanim novčanim tokovima i usporedbi sadašnje vrijednosti tih novčanih tokova sa iznosom kojeg je potrebno uložiti da bi projekat bio realizovan.

Proces donošenja odluke o isplativosti projekta je relativno jednostavan kada identifikujemo novčane tokove projekta i jednostavan kada identifikujemo novčane tokove projekta i primjenimo odgovarajuću diskontnu stopu.

Sadašnja vrijednost se dobije diskontovanjem novčanih tokova odgovarajućom stopom koja u sebi sadrži rizik.

Rizik projekta odnosi se na potencijalno odstupanje stvarnih novčanih tokova od projektovanih.

nastavak

U ovom poglavlju bavit ćemo se upravo rizikom novčanih tokova projekta, jer rizik novčanih tokova direktno utiče na izračunavanje sadašnje vrijednosti, a samim tim i na odluku o prihvatanju ili pak odbacivanju projekta.

Drugim riječima, analiza rizika projekta jeste upravo analiza rizika projektovanih novčanih tokova.projektovanih novčanih tokova.

U nastavku ćemo prvo tretirati strukturisanje novčanih tokova i bitnih aspekata koji ga odreñuju. Nakon toga se posvetiti analizi rizika tih novčanih tokova, odnosno rizika projekta.

NAČELA PROJEKCIJE NOVČANIH TOKOVA PROJEKTA

Priprema novčanih tokova projekta je izuzetno zahtjevan proces.

U funkciji pripreme što temeljitije i kvalitetne projekcije koriste se prognoze i znanja različitih struktura unutar i izvan preduzeća.

Projekcija prodaje i cijena zahtijeva od marketinga da izračuna produktivnost, a od proizvodnog procesa pitanja za ulaganje i produktivnost, a od proizvodnog procesa pitanja za ulaganje i održavanje tehnološkog procesa.

Projekcija novčanih tokova podrazumijeva korištenje sličnih pretpostavki odnosno upućuje na tijesnu saradnju kod projektovanja novčanih tokova.

Na kraju veoma je važno da se isključe oslonci na subjektivne procjene, koliko god je to moguće.

Novčani tokovi iz računovodstvene kategorije

Kategorije novčanih tokova kakvi su npr. operativni novčani tokovi, slobodni novčani tok, razlikuju se od kategorija prihodi profit i sl.

Novčani tokovi se mogu distribuirati investitorima, odnosno novčani tokovi direktno utiču na vrijednost preduzeća.

Slobodni novčani tok jeste novac raspoloživ za distribuciju investitorima ili pak reinvestiranje.

Iskazani profit nije adekvatan pokazatelj koji se može koristiti za te namjene, ako ga ne prate adekvatni novčani tokovi.

Kada god analiziramo projekte, u fokusu su nam novčani tokovi, a ne računovodstvene katergorije poslovnog rezultata.

nastavak

To je prvo načelo kojeg se treba pridržavati.

U dosadašnjem osvrtu na investicije niti jednom nismo spomenuli ostvareni poslovni rezultat upravo iz tog razloga.

Dakle novčani tokovi a ne iskazani poslovni rezultat su osnova za ocjenu isplativosti projekta.ocjenu isplativosti projekta.

Uticaj nabavke sredstava i amortizacije

Jedan od razloga koji sugerišu primjenu gornjeg postulata jeste interesantan uticaj dva poslovna dogañaja :

NABAVKA SREDSTAVA I AMORTIZACIJANabavka sredstava nema nikakav uticaj na poslovni rezultat preduzeća.

Prilikom nabavke sredstava dešava se konverzija iz novčanog u drugi oblik, a sve ostale bilansne kategorije ostaju neutralne. Meñutim nabavka sredstava zahtijeva novčani izdataknabavka sredstava zahtijeva novčani izdatak

Manje sredstava na računu uzrokuje manje raspoloživih za distribuciju investitorima.

Tek korištenje odnosno starenje nabavljenog sredstva, uzrokuje trošak koji se naziva amortizacija.

Taj trošak uvijek je vezan za životni vijek sredstva i stepen iskorištenja.Obračunata amortizacija se uvijek dodaje operativnom novčanom toku

jer predstavlja nenovčani trošak koji utiče na poslovni rezultat.

Promjene u neto obrtnom kapitalu

Realizacijom investicije doći će do odreñenih promjena u potrebnom obrtnom kapitalu.

Ukoliko projekat utiče na ekspanziju poslovne aktivnosti preduzeća vjerovatno je da će doći do povećanja obrtnog kapitala.

Ovdje je potrebno uzeti u obzir očekivane promjene i na strani Ovdje je potrebno uzeti u obzir očekivane promjene i na strani tekućih sredstava i na strani tekućih obaveza.

Pozitivna razlika izmeñu povećanja tekućih sredstava i tekućih obaveza zahtijeva dodatno finansiranje i obrnuto.

Promjene u neto obrtnom kapitalu, same po sebi, nemaju nikakav uticaj na poslovni rezultat, ali vidimo da itekako imaju uticaj na novčani tok.

Troškovi kamata i novčani tok projekta

Na prvi pogled logično bi bilo da se trošak kamata kao novčani izdatak uvrsti u projektovani novčani tok projekta.

Ipak to bi bila greška. Zašto????Zato što se sadašnja vrijednost projektovanih novčanih tokova

dobija diskontovanjem po stopi koja sadrži trošak kapitala.Znači već tom stopom mi smo tretirali trošak kapitala pa bi Znači već tom stopom mi smo tretirali trošak kapitala pa bi

oduzimanje izdataka za kamate iz projekcije novčanog toka bilo dvostruko tretiranje jednog te istog uticaja.

Odavde proizilazi da se novčani izdatak po osnovu kamata nastalih realizacijom projekta ne oduzima od projektovanih novčanih tokova projekta.

Dodatni novčani tok

Prilikom analize projekata i donošenja ocjene isplativosti od krucijalne je važnosti karakter novčanih tokova koji se koriste.

U zavisnosti od toga da li će projekat biti prihvaćen ili odbačen, preduzeće će imati različite novčane tokove.

Razlika u novčanim tokovima izmeñu ta dva scenarija jesu nočani Razlika u novčanim tokovima izmeñu ta dva scenarija jesu nočani tokovi koji se uzimaju u analizu ocjene isplativosti.

Ta razlika se naziva inkrementalni ili dodatni novčani tokovi ili jednostavno novčani tokovi koji rezultiraju realizacijom projekta.

Dodatni novčani tok = Novčani tok preduzeća sa projektom –

Novčani tok bez projekta

Nataloženi troškovi

Npr. naručili smo i platili studiju isplativosti uvoñenja odreñenog proizvoda. Nakon toga se nalazimo pred dilemom da li projekat prihvatiti ili odbaciti.

Postavlja se pitanje da li da li ovaj izdatak treba biti uključen u početno ulaganje ili ne?

Ako projekat nije prihvaćen taj trošak izvodivosti neće biti nadoknañen. Takvi novčani izdaci koji su nastali i koji se nikakvim aktivnostima ne mogu vratiti ne trebaju biti uključeni u projekcije prilikom ocjenjivanja prihvatljivosti projekta.

Oportuni troškovi

Nastavimo sa prethodnim primjerom da objasnimo tretman oportunihtroškova. Neka je u početnom izdatku potrebno uložiti 700.000 KM u tehnologije, a 300.000 KM je vrijednost objekta kojeg preduzeće posjeduje.

S obzirom da će preduzeće investirati svega 700.000 KM kakav je tretman objekta koji unosi u projekat. Ovdje je odgovor drugačiji u tretman objekta koji unosi u projekat. Ovdje je odgovor drugačiji u odnosu na nataloženi trošak. Ako bi preduzeće prodalo taj objekat ostvarilo bi 300.000 KM novčanog priliva i zbog toga je potrebno oportune troškove uključiti u evaluaciju novčanih tokova projekta.

Za razliku od nataloženih troškova oportuni troškovi trebaju biti uključeni u projekcije novčanih tokova, i to kao izdaci u iznosu koji bi bilo moguće ostvariti upotrebom sredstava preduzeća u namjene izvan projekta, a koja će biti uključena u projekat.

ANALIZA RIZIKA PROJEKTA

Rizik investicionog projekta možemo posmatrati iz tri različite perspkive:

Rizik novčanih tokova projekta

Rizik projekta kao dijela preduzeća

Tržišni ili beta rizik

Rizik novčanih tokova projekta odnosi se na situaciju u kojoj je projekat jedino sredstvo koje postoji unutar preduzeća, jedan proizvod, jedan tehnološki proces, jedno tržište.

Ovo korespondira sa posjedovanjem dionica samo jednog preduzeća i preuzimanjem rizika budućih novčanih tokova koje donosi ta dionica.

nastavak

Rizik projekta kao dijela preduzeća podrazumijeva da je projekat dio obuhvatnije cjeline.

To je situacija u kojoj se na strukturu postojećih proizvoda uvodi novi proizvod, dodatni tehnološki proces, dodatno tržište i sl.

Ovaj rizik je diverzifikovan na nivou preduzeća, ali ignoriše Ovaj rizik je diverzifikovan na nivou preduzeća, ali ignoriše diverzifikaciju od strane investitora.

Ovo je najčešći rizik kojem su izloženi investitori u našem okruženju, jer se uglavnom donose odluke o uvoñenju dodatnih projekata na postojeću strukturu investicija u preduzeću.

Tržišni rizik ili beta rizik je rizik kojeg projekat donosi u atmosferi diverzifikovanog seta projekata na nivou preduzeća i diverzifikovanog ulagačkog portfolia investitora.

nastavak

Temeljna analiza rizika projekta se zasniva na riziku realizacije novčanih tokova projekta.

Tip projekta se uporeñuje sa ostalim projektima unutar preduzeća i pripisuje mu se viši, niži ili sličan rizik u odnosu na prosječan rizik u preduizeću, iako je veoma teško ustanoviti adekvatnu skalu rizika projekta, a samim tim i prilagoñavati WACC takvoj skalu rizika projekta, a samim tim i prilagoñavati WACC takvoj skali. Ipak svako preduzeće treba, na osnovu prosječnog troška kapitala, procijeniti dodatni trošak za projekte višeg nivoa rizika i niži trošak za projekte nižeg rizika.

Mjerenje rizika novčanih tokova projektaNovčani tokovi projekta sadrže znatan broj komponenti.

Suočiti se sa projekcijama svih komponenti novčanih tokova projekta je izuzetno zahtjevan i odgovoran poduhvat. Ipak bez takvog pristupa nije moguće doći do odgovarajućih validnih odluka o njegovom prihvatanju ili pak odbijanju.

Da li je moguće baš sve precizno projektovati???? Naravno da nijeDa li je moguće baš sve precizno projektovati???? Naravno da nije

Prema tome sve vrijednosti koje unosimo u projekciju su OČEKIVANE vrijednosti. Analiza rizika projekta se upravo bavi potencijalnim odstupanjima stvarnih od očekivanih vrijednosti novčanih tokova projekta.

Ipak na raspolaganju nam prilikom procjene rizika novčanih tokova stoje dvije korisne tehnike:

nastavak

1.Analiza osjetljivosti2.Analiza scenarijaAnaliza osjetljivosti mjeri procentualnu promjenu neto sadašnje

vrijednosti projekta, nastalu promjenom od 1% inputa, u novčanim tokovima.

Analiza osjetljivosti nam daje odgovor na pitanje za koliko Analiza osjetljivosti nam daje odgovor na pitanje za koliko procenata će se promijeniti NPV (neto sadašnja vrijednost)

projekta, ako se za 1% promijeni varijabla koja čini novčani tok uz uslov da sve ostale varijable ostanu na nivou očekivanog.

Što je veća procentualna promjena NPV-a za datu promjenu varijable, kažemo da je NPV osjetljiviji na datu varijablu.

nastavak

Kriva osjetljivosti NPV-a ima veći nagib što je ona osjetljivija na promjenu odreñene varijable. Kvalitet ove analize jeste da se posveti veća pažnja onim varijablama, na čije promjene je NPV osjetljiviji.(neto sadašnja vrijednost)

Uzmimo za primjer da su osnovne varijable kod nas:Uzmimo za primjer da su osnovne varijable kod nas:ICOProj prodajnih jedinicaCijena po jedinici proizvodaVarijabilni troškovi po jedinici proizvodaFiksni troškovi

Analiza scenarija

Analiza osjetljivosti zasnovana je na mjerenju uticaja svake pojedinačne varijable na konačan rezultat uz pretpostavku da sve ostale varijable ostaju iste.

Ipak, malo je vjerovatno da će varijable koje utiču na NPV biti konstanta dok se mijenja samo jedna.

Realnije je pretpostaviti mogućnost promjene nekolicine ili svih varijabli koje sudjeluju u kreiranju NPV-a projekta.

Takvim situacijama se bavi analiza scenarija.

U praksi je moguće razviti mnoge scenarije vezane za realizaciju projekta, a time i za NPV. (neto sadašnju vrijednost)

nastavak

Najprihvatljivija varijanta polazi od tri pretpostavljena scenarija:Osnovni, najlošiji i najbolji scenarij.Svakom od ovih scenarija pripisuje se odreñena vjerovatnoća

dešavanja, a to nadalje omogućava dobivanje očekivane vrijednosti, standardne devijacije i koeficijenta varijacije NPV-a.

Do osnovnog, najlošijeg i najboljeg scenarija dolazimo tako što Do osnovnog, najlošijeg i najboljeg scenarija dolazimo tako što konsultujemo sve sudionike u planiranju projekta, jer je od izuzetnog značaja da se varijable koje utiču na rezultat, odnosno NPV poslože tako da se za sve scenarije osigura maksimalna moguća saglasnost na nivou preduzeća.

Uobičajeno je da se osnovnom scenariju pripiše 50% vjerovatnoće, a po 25% za preostala dva.

Stablo odlučivanja

Ako razvijemo tri ili više scenarija, veoma korisno sredstvo u okviru scenario analize jeste stablo odlučivanja.

Temeljni dio naše analize rizika projekta odnosi se na analizu rizika novčanih tokova, odnosno varijabilnosti novčanih tokova projekta. Iz tog razloga je neophodno procijeniti (sve) moguće ishode novčanih tokova projekta te svakom od njih pripisati ishode novčanih tokova projekta te svakom od njih pripisati odgovarajuću vjerovatnoću nastanka.

Stablo odlučivanja nam pomaže, kako u konstrukciji svakog mogućeg scenarija, tako i u faznom posmatranju projekta.

nastavak

Važno za napomenuti je da se novčani tokovi projekta dešavaju kroz nekoliko godina.

Da bi smo dobili NPV projekta, osnosno očekivanu neto sadašnju vrijednost novčanih tokova projekta, poduzimaju se dvije radnje.

1.Izolovati vremensku vrijednost svake grane stabla 1.Izolovati vremensku vrijednost svake grane stabla vjerovatnoće i

2.Dodati premiju na rizik projekta

Vremensku vrijednost svake grane stabla vjerovatnoće projekta dobit ćemo tako što će mo njene novčane tokove diskontovati koristeći nerizičnu stopu.

nastavak

Očekivanu vrijednost neto sadašnje vrijednosti novčanih tokova projekta dobijemo kada svaki NPV pomnožimo sa njegovom zajedničkom vjerovatnoćom i tako dobijene vrijednosti zbrojimo.

S obzorom da je očekivana vrijednost neto novčanih tokova projekta veća od početnog ulaganja da li to znači da projekat možemo veća od početnog ulaganja da li to znači da projekat možemo prihvatiti????

NE. Jer smo do sada koristili isključivo nerizičnu stopu.

To znači da bi projekat bio prihvatljiv kada ne bi uopšte bio rizičan.

Da di smo dodali rizik projekta potrebno je utvrditi standardnu devijaciju neto novčanih tokova projekta.

nastavak

Zavisno od veličine koeficijenta varijacije projekta i prosječnog koeficijenta varijacije u preduzeću, dodaje se premija za preuzimanje rizika projekta i tek tada izračunava NPV koji je prilagoñen riziku.

Rizik i menadžerske opcije

Ako saznamo iz prethodnih analiza da je neto sadašnja vrijednost projekta negativna da li će nas to saznanje odvratiti od njegove realizacije???

Odgovor koji nam se nameće je potvrdan.Prihvatanjem tog projekta mi očekujemo gubitak u iznosu

negativnog NPV-a.negativnog NPV-a.Meñutim, šta ako nakon dvije godine taj projekat možemo prodati

pod uslovom da nama više nije zanimljiv.Ili šta ako na taj projekat možemo dograditi novi projekat koji će

nadoknaditi negativan rezultat iz prethodnog perioda.Osjećamo da bi odgovor trebao biti dodatno analiziran.

nastavak

Prema tome, ukoliko prilikom realizacije projekta na raspolaganju imamo mogućnosti da projekat ponudi dodatni novčani tok, čija sadašnja vrijednost će nadoknaditi početni negativni NPV, u tom slučaju projekat će biti isplativ.

Potencijalni dogañaji koji nude dodatni novčani tok, ako se projekat prihvati nazivaju se menadžerske opcije.prihvati nazivaju se menadžerske opcije.

Najčešće opcije povezane sa implementacijom projekta jesu:Opcija napuštanjaOpcija proširenjaOpcija dogañanja implementacije iOpcija fleksibilnosti u realizaciji

nastavak

Menadžerske opcije u proces odlučivanja uključujemo tako da neto-sadašnju vrijednost novčanog toka opcije pridodajemo neto sadašnjoj vrijednosti projekta.

Menadžerske opcije su veoma značajan aspekt odlučivanja o projektima jer, sa ili bez temeljitog procesa odlučivanja o projektima, mnogo projekata se realno ne bi moglo prihvatiti, ako projektima, mnogo projekata se realno ne bi moglo prihvatiti, ako ne nude i dodatne opcije koje kompenziraju potencijalne gubitke, koji proizilaze iz identifikovanog rizika projekta.

Opcija napuštanja projekta

Opcija napuštanja projekta je zapravo opcija prodaje projekta u situaciji u kojoj očekivani novčani tokovi ili realizovani novčani tokovi ne ponude pozitivan NPV.

U fazi odlučivanja o projektu neophodno je procijeniti vrijednost projekta nakon odreñenog broja godina njegove realizacije koristeći trenutno raspoložive informacije.koristeći trenutno raspoložive informacije.

Opcija napuštanja je izvjesnija i vrednija ukoliko se projekat, odnosno imovina projekta može koristiti višenamjenski, za razliku od striktne namjene.

Opcija proširenja projekta

Ako analizom novčanih tokova utvrdimo da projekat nije prihvatljiv jer ne osigurava pozitivan očekivani NPV. Ali ako u daljoj analizi ustanovimo da je nabavkom samo jednog manjeg dijela tehnologije moguće raditi profitabilniji posao.

Tu opciju ćemo pridodati osnovnoj analizi. Ukoliko novčani tokovi opcije proširenja projekta nude kompenzaciju negativnog opcije proširenja projekta nude kompenzaciju negativnog novčanog toka osnove projekta, onda je projekat prihvatljiv.

Opcije proširenja objekta su izuzetno važne i neophodno ih je identifikovati i vrednovati, kako inače prihvatljiv projekat ne bi bio odbačen.

Ostale opcije

U ostale opcije spadaju opcija čekanja i opcija fleksibilnosti, mada ove dvije opcije možemo tretirati kao manje značajne u odnosu na prethodne dvije.

Opcija čekanja podrazumijeva kašnjenje u donošenju odluke o projektu s ciljem prikupljanja dodatnih informacija.

Ona je vrijedna pažnje, ako je isčekivanje prihvatljivije od jednokratne odluke o prihvatanju ili napuštanju projekta.

Opcija fleksibilnosti podrazumijeva mogućnost promjene inputa ili outputa projekta zavisno o realizaciji projekta u početnim fazama. Ako postoje takve mogućnosti i ako nude dodatni novčani tok , one svakako trebaju biti vrednovane.

nastavak

Ipak sve opcije koje se menadžeru nude kao dodatni potencijali za generisanje pozitivnog novčanog toka, trebaju biti pažljivo tretirane s ciljem pravilnog pristupa u procesu donošenja odluke o prihvatanju ili odbacivanju projekta.

17. Poslovna i finansijska poluga

Poslovna poluga egzistira uz postojanje fiksnih troškova poslovanja preduzeća.

Fiksni troškovi su gotovo neizbježni. Oni čine rashode u poslovanju bez obzira na nivo poslovne aktivnosti preduzeća.

Oni su u stvari “početni minus” kojeg se kroz poslovanje treba nadoknaditi. A do ostvarivanja profita neophodno ih je prevazići, nadoknaditi. A do ostvarivanja profita neophodno ih je prevazići, zajedno sa pripadajućim dijelom varijabilnih troškova.

Fiksni troškovi nisu vezani za nivo poslovne aktivnosti, varijabilni jesu.

Fiksni troškovi su; amortizacija , energija, održavanje, troškovi osoblja.

Varijabilni troškovi su: troškovi nabavke, transporta,skladištenja, dodatni troškovi osoblja, logistike i dr.

nastavak

Pojedini troškovi se ne mogu precizno definisati. Za takve troškove bitno je utvrditi do kog nivoa oni jesu fiksni, a kada poprimaju karakter varijabilnih.

Osnovna karakteristika fiksnih troškova jeste da njihov iznos ne mijenja bez obzira na nivo poslovne aktivnosti.

Dakle ako je poslovanje na višem nivou tada je udio fiksnih Dakle ako je poslovanje na višem nivou tada je udio fiksnih troškova po jedinici prodaje manji, odnosno profitabilnost po jedinici prodaje veća.

Efekat fiksnih troškova poslovanja, dakle, opadanje udjela fiksnih troškova prilikom rasta prodaje, predstavlja poslovnu polugu koja omogućava iznadproporcionalnu promjenu profitabilnostiu odnosu na rast poslovne aktivnosti.

nastavak

Poslovna poluga ima i svoj drugi kraj, kao uostalom i svaka poluga.

Opadanjem poslovne aktivnosti, odnosno padom prodaje udio fiksnih troškova se povećavapa profitabilnost opada po stopi koja je veća od stope pada prodaje.

Analiza fiksnih troškova poslovanja, odnosno poslovne poluge se Analiza fiksnih troškova poslovanja, odnosno poslovne poluge se primarno bavi sledećim kategorijama.

Analiza prelomne tačke profitabilnosti poslovanja preduzeća odnosno količinska i vrijednosna tačka pokrića i

Analiza osjetljivosti poslovanja (analiza stepena poslovne poluge).

Analiza prelomne tačke

Analiza prelomne tačke, odnosno praga profitabilnosti poslovanja preduzeća je tačka u kojoj se presijecaju ukupni prihodi i ukupni troškovi.

U toj tačci ili na tom nivou poslovanja preduzeće posluje bez gubitka ( ali i bez dobiti).

Ukoliko je poslovanje na nižem nivou preduzeće trpi gubitke dok iznad te tačke preduzeće ostvaruje dobit.

Prelomna tačka je prema tome izuzetno važan parametar u poslovanju preduzeća, jer je temeljni smisao postojanja preduzeća generiranje zadovoljavajućeg prinosa za ulagače kapitala.

nastavak

Cilj preduzeća mora biti da posluje iznad praga profitabilnosti.Da bi mogli izračunati prelomnu tačku moramo precizno

identifikovati kako fiksne troškove tako i varijabilne troškove preduzeća.

Prelomnu tačku možemo posmatrati sa aspekta količinske i vrijednosne prelomne tačke.vrijednosne prelomne tačke.

Količinska prelomna tačka.Količinsku prelomnu tačku je jednostavno izračunati. Meñutim, ona

ima veoma ograničenu upotrebnu vrijednost. Npr. ukoliko preduzeće proizvodi više od jednog proizvoda tada nam je obrazac za izračun jednostavno neprimjenjiv.

nastavak

U okolnostima koje su realne, a koje podrazumijevaju strukturu proizvoda odnosno usluga daleko kvalitetniji i primjenjiviji pokazatelj je finansijska prelomna tačka.

Finansijska prelomna tačka

Finansijska prelomna tačka nije vezana za broj jedinica proizvoda Finansijska prelomna tačka nije vezana za broj jedinica proizvoda koji se prodaju niti sasvim odreñenu strukturu.

Ona se, zapravo, tiče ukupnog prihoda (od prodaje), kojeg je neophodno ostvariti da bi se pokrili fiksni i varijabilni troškovi poslovanja. Ovdje se kao što vidite suočavamo sa dvije nepoznate. (fiksni i varijabilni troškovi) zbog različitih mogućih kombinacija.

nastavak

Rješenje ovog problema izvodimo empirijski, tako što će mo uzeti odnos varijabilnih troškova i ukupnog prihoda iz referentnog prethodnog perioda.

Svako preduzeće treba voditi računa o prelomnoj tačci.

Poslovanje ispod te tačke preduzeće vodi u gubitak, a to dugoročno Poslovanje ispod te tačke preduzeće vodi u gubitak, a to dugoročno vodi u likvidaciju.

Prema tome preduzeće nivo fiksnih troškova mora mora prihvatiti kao zadanu kategoriju, a onda politikama prodaje osigurati nivo prodaje koji omogućava pokriće troškova.

Tek u području iznad prelomne tačke preduzeće može primjenjivati specifičniju poslovnu politiku.

nastavak

Jednostavno rečeno, borba za prelomnu tačku je borba za opstanak preduzeća.

Poslovanje iznad prelomne tačke je borba za kvalitet i kvantitet ostvarenog poslovnog rezultata.

BERZE I BERZANSKO POSLOVANJE

Šta je berza ???Berza je posebno stalno tržište na kojem se, po unaprijed utvrñenim

kritetijima i pravilima, ali i vremenskim sekvencama , kupuje odreñena roba.

Predmet kupovanja i prodaje ne berzama mogu biti, novac, devize, hartije od vrijednsoti i roda.hartije od vrijednsoti i roda.

Sa stanovišta predmeta poslovanja sve berze se mogu podijeliti na:a)Efektne berze ( ili tržište kapitala)b) Novčane berze (tržište novca)c) Devizne berzed) Robne ili produktne berze

Efektne berze (tržište kapitala)

Šta su efektne berze ili berze efekata? Kako funkcionišu berze? Ko se može pojaviti na berzi? Kakve su funkcije berzi?

Sve su ovo pitanja koja se moraju postaviti.Tržište kapitala (efektne berze) odnose se na onaj dio finansijskog

tržišta na kojem se kupuje i prodaje finansijski kapital (dionice, obveznice, certifikati).obveznice, certifikati).

Tržište kapitala obezbjeñuje investitorima, preduzećima, pojedincima, društvima, korporacijama, državi dolazak do slobodnih (ponuñenih) kapitala uz brzu izmjenu strukture investicionih portfelja, transformaciju štediša (vlasnika kapitala) u povjerioce uz alokaciju finansijskih sredstava u rentabilne investicione projekte.

nastavak

Efektna berza stoga predstavlja specijalizovano tržište kapitala na kojem se vrši komisiona prodaja hartija od vrijednosti dugoročnog karaktera.

Berza efekata dakle predstavlja finansijsku instituciju na kojoj se koncentrišu ponuda i tražnja kapitala (novčanog i efekata).

U čemu je smisao dioničarskog ( berzanskog ) poslovanja?

Osnovni smisao je u tome što se preko berzi (tržišta kapitala) vrši ubrzavanje i uvećavanje privrednih i finansijskih tokova putem emisija i prometa svih vrsta hartija od vrijednosti (kako kratkoročnih tako i dugoročnih).

nastavak

Dominantan značaj imaju dionice i obveznice.Smisao trgovanja efektima je u tome da se svi nalozi za kupovinu

efekata izvrše po najnižim cijenama,a svi nalozi za prodaju po najvišim cijenama.

To znači da se tekuće cijene efekata formiraju na osnovu ponude i tražnje na tržištu kapitala.tražnje na tržištu kapitala.

Efekti berze predstavljaju moderno organizovan tržišni mehanizam, institucije opremljene savremenim sistemom za komuniciranje.

To su institucije čije informacije o kretanju kurseva efekata imaju prvorazredan značaj za voñenje poslovne politike svih subjekata ali i za voñenje makroekonomske politike.

nastavak

Funkcija berze efekata je da obezbijedi stalno tržište hartija od vrijednosti “ po cijenama koje ne odstupaju bitno od onih kojima su prethodno prodate”.

Kontinuitet berze efekata smatra se neophodnim za očuvanje likvidnosti hartija od vrijednosti, bez koje bi teško mogla privući sredstva (kapital) investitora koji ulažu u te efekte.sredstva (kapital) investitora koji ulažu u te efekte.

Kontinuitet ovog tržišta smanjuje kolebanje cijena hartija od vrijednosti (efekata), što povećava njihivu likvidnost, odnosno sposobnost lake i brze konverzije u gotov novac putem prodaja hartija od vrijednosti na ovom tržištu.

nastavak

Efektne berze mogu biti:

1. Terminske berze, na kojima se vrše transakcije hartijama od vrijednosti u kojima se obaveze ne izvršavaju odmah (promptno), ili neposredno nakon zaključenja ugovora već u nekom unaprijed utvrñenom roku.

2. Promptene berze efekata na kojima se ugovaraju poslovi i vrše transakcije dnevno (promptno).

Novčane berze (tržište novca)

Novčane berze predstavljaju tokove finansijske organizacije koje na tržištu novca obavljaju kupovinu i prodaju za račun svojih članova.

Ponuda i potražnja su koncentrisane na jednom mjestu i u isto vrijeme tako da je utvrñivanje cijene novca (kamate) efikasnije i brže nego na drugim tržištima.brže nego na drugim tržištima.

Istovremeno je pregled ponude i realizovane tražnje novca znatno bolji. Na berzi novca se vrši kupovina i prodaja kratkoročnih novčanih sredstava, kratkoročnih hartija od vrijednosti koje se kotiraju na ovom tržištu.

Predmet kupovine i prodaje novca odnosi se samo na žiralni ili depozitni novac (viškovi novca utvrñeni na odreñeni dan i sat).

nastavak

Predmet kupovine i prodaje kratkoročnih hartija od vrijednosti na ovom tržištu odnosi se samo na hartije od vrijednosti koje emituje Centralna banka, ili ona proglasi takvim hartijama od vrijednosti.

To je primarno novčano tržište. Na ztv. sekundarnom tržištu novca se vrši kupovina i prodaja svih oblika kratkoročnih hartija od se vrši kupovina i prodaja svih oblika kratkoročnih hartija od vrijednosti.

Višak žiralnog (depozitnog) novca, uglavnom kod banaka, čini ponudu, a kupovina ovog novca tražnju.

Devizne berze

Na deviznim berzama se vrši kupovina i prodaja deviznih sredstava.

Na ovom tržištu se usklañuje ponuda i tražnja deviza i utvrñuje devizni kurs, kao cijena deviza.

Na deviznom tržištu sve devizne operacije vrše brokeri, bez mogućnosti kupovine u svoje ime i za svoj račun.mogućnosti kupovine u svoje ime i za svoj račun.

Na ovom tržištu se javljaju i dileri kao trgovci devizama koji u ovlaštenim bankama ( kao učesnicima na deviznom tržištu) obavljaju kupovine i prodaje deviza.

Na deviznim berzama se obavljaju promptni i terminski poslovi.

Promptni poslovi se odnose na svaku kupovinu i prodaju deviza koje se obavljaju odmah ili najkasnije dva dana od obavljene operacije.

nastavak

Ovdje Centralna banka može intervenisati u cilju zaštite deviznog kursa ili velikih fluktuacija kurseva, kada oni osciliraju iznad ili ispod gornje i donje granice dozvoljene oscilacije ( koje odreñuje Centralna banka).

Terminski poslovi se odnose na sve kupovine ili prodaje deviza na odreñeni odloženi rok., bez intervencije Centralne banke u na odreñeni odloženi rok., bez intervencije Centralne banke u zaštiti deviznog kursa.

Na terminskom tržištu devizni kursevi mogu znatno više oscilirati i u većim rasponima u odnosu na promptno tržište.

Učesici u berzanskim poslovima

Svi učesnici u berzanskim transakcijama mogu se svrstari u tri grupe:

Berzanski posrednici mešetari,

Berzanski trgovci (dileri, brokeri , džoberi),

Ostali učesnici na berzi efekata.Ostali učesnici na berzi efekata.

Na efektnim berzama učestvuju tri osnovne grupe učesnika:

Berzanski posrednici mešetari su ustvari interni učesnici na berzi

Berzanski trgovci. Njih čine predstavnici banaka , investicinih fondova , i drugih posredničkih institucija.

Ovu grupu učesnika svrstavamo u eksterne učesnike na berzi.

nastavak

Ostali učesnici na efektnoj berzi bankarski i drugi posrednici ( bez ovlaštenja za trgovanje na berzi.

Svi učesnici na berzi su uključeni u poznate berzanske špekulacije.Berzanska špekulacija podrazumijeva kao pretpostavku veliki broj

učesnika na berzi, visok životni standard, veliki broj štediša –ponudu kapitala, poduzetnika – pozajmilaca.ponudu kapitala, poduzetnika – pozajmilaca.

Berzanski špekulanti kupuju danas odreñene hartije od vrijednosti u očekivanju da će ih kasnije ( u pogodnom trenutku) uspjeti unosnije prodati.

Dozirana i umjerena špekulacija na berzi je normalna i potrebna, jer bi u suprotnom izostale berzanske transakcije , pa i poslovanje berze.

Berzanski poslovi i način poslovanja berze

Preduzetništvo odnosno dioničarstvo