ŠUTNJA U PSIHOTERAPIJI I ZAJEDNICI ZBORNIK SAŢETAKA ... · ŠUTNJA U VELIKOJ GRUPI U BOSNI I...

KLINIKA ZA PSIHIJATRIJU

UKC TUZLA

UDRUŢENJE ZA GRUPNU ANALIZU BOSNE I HERCEGOVINE

UDRUŢENJE PSIHIJATARA TUZLANSKOG KANTONA

ŠUTNJA U PSIHOTERAPIJI I ZAJEDNICI

ZBORNIK SAŢETAKA STRUČNOG SKUPA

TUZLA, 25. – 26. SEPTEMBRA/RUJNA 2009.

SARAJEVO

2009.

2

PRVI PSIHOTERAPIJSKI SIMPOZIJ BOSNE I HERCEGOVINE

„ŠUTNJA U PSIHOTERAPIJI I ZAJEDNICI“

TUZLA, 25. – 26. SEPTEMBRA/RUJNA 2009.

STRUČNI ODBOR

Eduard Klain, Ljiljana Moro, Rudolf Gregurek, Tanja Franĉišković, Gorana Tocilj-

Šimunković

Organizacioni odbor

Izet Pajević (predsjednik), Esmina Avdibegović, Alija Sutović, Mevludin Hasanović, Vesna,

Horvat, Sabina Popović, Behzad Hadţić, Miro Klarić, Elvira Koić, Amra Delić (sekretar),

Rusmir Softić (sekretar), Nermina Kravić, Elvir Bećirović

Urednici

Esmina Avdibegović, Amra Delić, Rusmir Softić

Priprema

Klinika za psihijatriju, Univerzitetski kliniĉki centar Tuzla, Rate Dugonjića bb, 75000 Tuzla

IZDAVAČ

Bosnalijek, d.d., Jukiĉeva 53, Sarajevo

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i

Hercegovine, Sarajevo

3

SADRŢAJ PLENARNA PREDAVANJA

Eduard Klain (Zagreb) ............................................................................................................................................ 5

ŠUTNJA KAO FENOMEN (OD VELIKE GRUPE DO MALE PSIHOTERAPIJSKE GRUPE) Ljiljana Moro (Zagreb) ......................................................................................................................................... 11

ŠUTNJA, TIŠINA I NJIHOVA JEKA U PSIHOTERAPIJI (ANALITIĈKOJ PSIHOTERAPIJI I GRUPNOJ

ANALIZI) – FENOMENOLOGIJA I DINAMIKA ŠUTNJE U PSIHOTERAPIJI Rudolf Gregurek (Zagreb)..................................................................................................................................... 23

ŠUTNJA IZMEĐU INDIVIDUALNIH I SOCIJALNIH SINAPSI

ORALNE PREZENTACIJE

Marija Burgić-Radmanović(Banja Luka) ............................................................................................................. 30 PSIHOTERAPIJSKI TRETMAN DJECE

Edina Vejo (Zenica) .............................................................................................................................................. 30 SOCIOPEDAGOŠKI PRISTUP U RAZUMIJEVANJU ZNAĈENJA ŠUTNJE

Mevludin Hasanović (Tuzla) ................................................................................................................................. 31 ŠUTNJA MEĐU UĈENICIMA TEOĈAKA I TUZLE O MASAKRU KOJI SE DESIO TOKOM RATA

Alija Sutović (Tuzla) .............................................................................................................................................. 32 ŠUTNJA U VELIKOJ GRUPI U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ ISTORIJU

Alma Džubur-Kulenović, Tvrtko Kulenović, Abdulah Kuĉukalić (Sarajevo) ........................................................ 33 ŠUTE LI MUZE KADA GOVORI ORUŢJE

Izet Pajević (Tuzla) ............................................................................................................................................... 34 KREATIVNA ŠUTNJA KOD MEŠE SELIMOVIĆA

KAZUISTIĈKI PRIKAZI U SUPERVIZIJSKOJ GRUPI

Devla Baraković (Brĉko)....................................................................................................................................... 35 STIGMA I ŠUTNJA U GRUPNOJ ANALIZI

Besima Ćatić-Suljević, Irfanka Pašagić (Tuzla) ................................................................................................... 35 ŠUTNJA U PORODICI

Rusmir Softić.......................................................................................................................................................... 35

PRIĈA KOJA JE ISPRIĈANA PREKASNO Teufika Ibrahimefendić (Tuzla) ............................................................................................................................. 36

ŠUTNJA U RADU S ŢRTVAMA TORTURE Esmina Avdibegović (Tuzla) ................................................................................................................................. 37

ŠUTNJA U SUPERVIZIJI – O ĈEMU TERAPEUT NE GOVORI Vesna Horvat, Sabina Popović (Sarajevo) ............................................................................................................ 37

FENOMEN ŠUTNJE U TERAPIJSKOJ GRUPI STUDENATA ĈIJI SU RODITELJI BILI IZLOŢENI

TEŠKOJ TORTURI U LOGORU Nermina Kravić, Mevludin Hasanović, Amra Delić (Tuzla) ................................................................................. 38

KAD MAJKE ŠUTE – PRIKAZ SLUĈAJA Aneta Sandić (Sarajevo) ...................................................................................................................................... 388

ŠUTNJA KAO IZRAZ PACIJENTOVOG OTPORA, NO UJEDNO I TERAPEUTSKI MANEVAR

UPUĆEN OD STRANE PSIHOTERAPEUTA

POSTER PREZENTACIJE

Amra Delić, Alija Sutović, Esmina Avdibegović (Tuzla) ....................................................................................... 40 SKRIVENA ŢRTVA INCESTUOZNOG OCA – PRIKAZ SLUĈAJA

Jasna Petković, Lejla Zonić (Tuzla) ...................................................................................................................... 40 KOMPARATIVNI PRIKAZ RADA SA ŠUTNJOM U PSIHOANALIZI I KOGNITIVNO

BIHEVIORALNOJ TERAPIJI Samir Kasper, Meliha Brdarević (Zenica) ............................................................................................................ 41

UPRAVLJANJE ŠUTNJOM U OBITELJSKOJ TERAPIJI OVISNIKA Amra Muslić, Zinaida Fehrić, Nermina Ćurĉić-Hadžagić (Sarajevo) .................................................................. 41

EFEKTI PSIHOSOCIJALNE PODRŠKE KOD DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA ŢRTAVA I

SVJEDOKA NASILJA U PORODICI Zihnet Selimbašić, Esmina Avdibegović, Kanita Hadžibeganović (Tuzla) ............................................................ 42

ŠUTNJA U GRUPI VETERANA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEĆAJEM Kuldija Abdurahman, Mevludin Hasanović, Nermina Kravić, Izet Pajević (Tuzla) ........................................... 422

ŠUTNJA O ZLOUPOTREBI ILEGALNIH DROGA U PORODICI I TERAPIJI

4

Nermina Kravić, Mevludin Hasanović (Tuzla) ..................................................................................................... 43 TRANSGENERACIJSKI PRIJENOS PORODIĈNE TAJNE - PRIKAZ SLUĈAJA

Vahida Djedović (Tuzla) ....................................................................................................................................... 44 ŠUTNJA KAO MIT – KULTUROLOŠKI, KNJIŢEVNI I ANALITIĈKI OSVRT

Rusmir Softić, Elvir Bećirović (Tuzla) ................................................................................................................ 444 DESENZITIZACIJA POKRETIMA OĈIJU I REPROCESIRANJE (EMDR): KADA SU RIJEĈI NEMOĆNE

Elvir Bećirović (Tuzla) .......................................................................................................................................... 45 OĈI „ŠIROM“ ZATVORENE: ŠUTNJA O SEKSU

Alija Sutović, Vahida Djedović (Tuzla) ............................................................................................................... 455 ŠUTNJA U „TRAVNIĈKOJ HRONICI“

Sabina Popović (Sarajevo) .................................................................................................................................... 46 ZNAĈAJ AKTIVNOG STAVA PREŢIVJELIH U ELABORACIJI VIŠESTRUKE TRAUMATIZACIJE,

ZATOĈENJA I TORTURE – 14 GODINA NAKON RATA U BiH Samira Selesković, Emina Zoletić (Tuzla) ............................................................................................................. 47

DUHOVI PROŠLOSTI U SAVREMENOJ ŠUTNJI O NASILJU NAD ŢENAMA Nera Kravić-Prelić, Slobodan Pavlović, Indira Mehmedović, Emina Zoletić, Samira Selesković (Tuzla) ........... 47

EMOCIONALNI EKVIVALENT ŠUTNJE U TRAUMATIZIRANE DJECE INDEX ............................................................................................................................................................ 488

5

PLENARNA PREDAVANJA

Eduard Klain (Zagreb)

ŠUTNJA KAO FENOMEN (OD VELIKE GRUPE DO MALE PSIHOTERAPIJSKE

GRUPE)

Jedna od osnovnih ljudskih karakteristika kojom se razlikuju od drugih živih bića je

verbalizacija. Svjesna i namjerna šutnja je takoĊer karakteristika ljudske jedinke. Ona se u

naĉelu javlja pod utjecajem emocija: strah, ljutnja, bijes, žalost, tuga itd. Šutnja se javlja u

vrlo velikim grupama kao što su države, nacionalne zajednice, plemena i sliĉno. U radnji će

se pokušati izvršiti analiza: omerte, šutnje o Domovinskom ratu, o Holokaustu, o ratu u

Izraelu itd. Najĉešće se šuti zbog straha, vrlo ĉesto zbog užasa, nerijetko zbog stida ili mržnje.

Šutnja se javlja u prirodnoj grupi, tj. u obitelji kada treba prikriti neželjeni graviditet i

abortus, psihiĉku bolest ili zaostalost, zavjeru šutnje (stid). Dijete koje tuku roditelji od bijesa

i mržnje neće da plaĉe, a razjareni roditelj viĉe „plaĉi“, a ono i dalje šuti. Šutnja se javlja i u

radnom okruženju kao npr. šutnja u odnosu na šefa koja najĉešće odražava strah i mržnju.

Šutnja u psihoterapijskoj grupi najĉešće je znak otpora a može predstavljati i uvid u grupni

proces. U radnji će biti opisan primjer šutnje nakon acting outa u grupi, kao izraz otpora

prema terapeutu. Iznijet je i primjer nezadovoljstva cijele grupe. U radnji će se analizirati

primjer šutnje nakon narcistiĉke povrede ĉlana grupe i reakcija ĉitave grupe. TakoĊer će biti

prikazan primjer kada tijekom više seansi ĉlan grupe neverbalno izražava prezir prema

drugom ĉlanu grupe. Da li je šutnja za psihoterapijsku grupu dobra ili loša, korisna ili štetna,

da li unapreĊuje ili unazaĊuje grupu i pojedinca? Šutnja je ĉešće neproduktivna nego

produktivna i ĉešće je regresivna nego progresivna. Šutnja je kao bol, neugodna je ali

upozorava i opominje.

Uvod

Jedna od osnovnih ljudskih karakteristika kojom se razlikuju od drugih ţivih bića je

verbalizacija. Svjesna i namjerna šutnja je takoĊer karakteristika ljudske jedinke. Ona se u

naĉelu javlja pod utjecajem emocija: strah, ljutnja, bijes, ţalost, tuga itd. Šutnja se javlja u

vrlo velikim grupama: to su drţave, nacionalne zajednice, plemena i sl. U radnji će se

pokušati izvršiti analiza omerte, šutnje o ratu u bivšoj Jugoslaviji, o Holokaustu, o ratu u

Izraelu itd. Najĉešće se šuti zbog straha, vrlo ĉesto zbog uţasa, nerijetko zbog stida i mrţnje.

Šutnja ĉesto prethodi konfliktu ili je njegova posljedica. Tada moţe trajati danima ali i

godinama. Šutnja u okolici izaziva znatiţelju ali i strah, ljutnju. Moţe izazvati suosjećanje

kod ljudi ako onaj koji šuti time izraţava duboku bol. Šutnja u grupi moţe biti izazvana

uţasom (prijetnja strijeljanjem, vješanjem i sl., neposredno nakon napada bombaša

samoubojice i sl.). Zagonetku šutnje u velikim i malim grupama, a i kod pojedinaca

pokušavamo razumjeti neverbalnim znakovima što nam ponekad i uspijeva. U svakom sluĉaju

šutnja je uvijek izazov i zagonetka.

Šutnja u vrlo velikim grupama (narodi, drţave, religije, rase)

Da bismo razumjeli šutnju u vrlo velikim grupama moramo najprije razumjeti povijesni

razvoj traume, odnosno, psihotraume u njima. Volkan (1996., 1997) kaţe: „Ja koristim termin

6

izabrana trauma da opišem zajedniĉko sjećanje na prijetnju koja se jednom spustila na pretke

ove grupe. To je naravno više nego obiĉno prisjećanje, to je podijeljena mentalna

reprezentacija dogaĊaja koja ukljuĉuje realistiĉku informaciju, fantazirana oĉekivanja,

intenzivne osjećaje i obrane protiv neprihvatljivih misli. Pod kolapsom vremena

podrazumijevam da se dogaĊaj od prije pet stotina, šest stotina godina dogodio juĉer. Kolaps

vremena, interpretacije, fantazije i osjećaji o bivšoj traumi miješaju se s traumom u sadašnjoj

situaciji. Pod utjecajem kolapsa vremena, ljudi mogu intelektualno odvojiti bivši dogaĊaj od

sadašnjeg, ali emocionalno se ta dva dogaĊaja spajaju“. Za nas je od najveće vaţnosti da

razumijemo izabranu traumu koja se javljala kod naroda i religija u bivšoj Jugoslaviji. Za Srbe

u bivšoj Jugoslaviji to je bilo kada su Turci pobijedili Srbe u bici na Kosovu polju 1389.g.

Legenda kaţe (to nije historijska ĉinjenica) da su Turci nakon pobjede nad Srbima ubili sve

djeĉake i silovali sve mlade srpske ţene tako da bi one rodile Turke. U istoĉnoj religiji otac

oznaĉava djetetov religijski identitet, majka predstavlja samo zemlju u koju je oĉevo sjeme

poloţeno. Ovaj mit o turskom ponašanju nakon Kosovske bitke ostao je ţiv u sjećanju

srpskog naroda do danas. I u ovom ratu je bio generator osvete prema Bošnjacima. U jednoj

od mojih grupa pomirbe bosanski ĉlanovi su naznaĉili njihovu izabranu traumu. Ta njihova

izabrana trauma ima samo djelomiĉno elemente takve traume, ali mislim da je vrlo korisno da

je spomenemo. Jedan ĉlan je rekao da je za njega izabrana trauma bio posljednji sastanak CK

Jugoslavenske komunistiĉke partije 1989.g. kad su najprije slovenski, a onda hrvatski delegati

napustili sastanak. On je znao tada da će se Jugoslavija raspasti i da će ĉetnici napasti i klati

opet kao za vrijeme II Svjetskog rata. Drugi ĉlan je rekao da je za njega Titova smrt i raspad

bivše Jugoslavije, te napad JNA na Bosnu predstavljao izabranu traumu. Drugi ĉlan se vratio

daleko u povijest i rekao da za njega i njegov narod općenito, izabrana trauma se dogodila

kada je bosanska muslimanska aristokracija ustala protiv Turske vlasti 1830. godine. U prvoj

bici su pobijedili Turke, ali tada je turski sultan sakupio vrlo jaku armiju i pobio sve bosanske

plemiće. Zanimljivo je da se to, takoĊer, dogodilo na Kosovu polju. Navedeni osjećaji bili su

prenošeni s generacije na generaciju ali su prije raspada bivše Jugoslavije bili potisnuti i

obavijeni šutnjom. Šutnja o nacionalnom i vjerskom identitetu bila je uvjetovana strahom od

kazne za vrijeme komunistiĉkog reţima. Moţemo reći da se intergeneracijski prijenos ove

traume i osjećaja vezanih za nju vrši stalno, ali u tišini. Sjećanje na psihotraumu praćeno je

brojnim emocijama koje se u dubokoj tišini prenose s generacije na generaciju i ostavljaju

duboki trag u liĉnostima, grupama i vrlo velikim grupama. Njihove posljedice imali smo

priliku osjetiti na vlastitoj koţi u prošlom ratu, a danas ih pratimo u mnogim krajevima

svijeta. Da bismo bolje razumjeli, poslušajmo što o tome kaţu Freud i Volkan. Freud (1915)

je pisao: „Ljudsko biće nije samo pod utjecajem i pritiskom neposredne kulturne okoline već

je izloţeno utjecajima kulturne povijesti svojih predaka“. U egu i idu iz 1923. godine on je

ponudio tezu da mnoga ponašanja, kulturne manifestacije, ideali, etiĉki principi i sl. su

naslijeĊeni putem superega. Po njegovom mišljenju djeĉji superego se formira ne po

roditeljskom egu nego u skladu s roditeljskim superegom i sve taloţenje općih principa

superega se prenosi budućim generacijama.

Vamik Volkan (1996) je inetergeneracijski prijenos traume i osjećaja ponudio ovako: „To je

kada starija osoba nesvjesno eksternalizira svoj traumatizirani self u djeĉju liĉnost u razvoju.

Dijete tada postaje rezervoar neţeljenih dijelova starije generacije. Budući da stariji imaju

veliki utjecaj na dijete, ono apsorbira njihove ţelje i oĉekivanja i prisiljeno je da djeluje u

skladu s njima. Postaje tako djetetova duţnost da ţaluje, da vrati poniţenje i osjećaj

bespomoćnosti koja pripada traumi predaka. Prenošenje traumatizirane slike o sebi dogaĊa se

kao da je psihološka DNA utisnuta u liĉnost mlaĊe generacije putem njihovog odnosa s

prošlim generacijama“.

7

Za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji, u šutnji su bujale emocije: mrţnja, ţeĊ za osvetom, stid,

strah, poniţenost, krivnja. Nabujale su i brojne predrasude koje su bile potisnute više u

predsvjesno nego nesvjesno i odjednom su kao lava iz vulkana probile na površinu. Tako su

npr. Srbi osvećivali svoju izabranu traumu na seksualnom nivou silujući bošnjaĉke ţene i

zadrţavajući ih u logorima do konca graviditeta, tako da bi one rodile Srbe. I muškarci su bili

silovani. Naprimjer, bošnjaĉki zarobljeni borci bili su muĉeni od srpskih ţena koje su im

rezale penise i testise. U opisivanju osjećanja koja iskrsnu nakon dugotrajne šutnje zapoĉeli

bismo s generaliziranom mrţnjom. U meĊuetniĉkim konfliktima meĊu velikim grupama jedan

od velikih problema je generalizirana mrţnja. Svi pripadnici druge grupe su krivi i sve njih

treba likvidirati. Nisu samo muĉitelji u logorima krivi nego cijeli narod koji oni predstavljaju i

sve ih treba mrziti. Ogromnu mrţnju mi smo osjetili u majki i ţena boraca koji su bili

odvedeni i nestali. Ljudi u šutnji teško pate ĉekajući osvetu. Osjećaj osvete je vrlo sloţen

osjećaj koji uništava liĉnost bila ona toga svjesna ili ne. Stalno se osjećaji unutra mnoţe i

rastu. Nasilje se hrani osvetom, a osveta se hrani nasiljem. Imali smo prilike vidjeti mnogo

ljudi koji su teţili osveti koja ih je zapravo izjedala. Vrlo teško je podnositi tu bol a izvršena

osveta u naĉelu ne donosi olakšanje. Najţalosnije je to da se osveta najĉešće dogaĊa prema

nevinima. To smo vidjeli u ratu u Jugoslaviji na svim stranama. Kod nas su uĉinjeni zloĉini i

o njima se šuti više od 20 godina. Najveći svjedok osvete nad nevinima sa svim posljedicama

za iduće generacije je Holokaust. Ranije sam o tome pisao slijedeće (Klain, 2002): „Osveta

ţrtve rijetko dovodi do olakšanja. Muĉenja i ubijanja Srba dovela su do sliĉnih reakcija

Hrvata i Bošnjaka. Osveta ţrtve je u stvari jedan od najteţih udaraca samoj ţrtvi koju joj

nanosi progonitelj i muĉitelj jer na taj naĉin ţrtva postaje sliĉna svom muĉitelju. Kao primjer

takve osvete mogu nam posluţiti navodi iz knjige Johna Sacka o Ţidovima koji su preţivjeli

Auswitz i o njihovoj osveti nad, meĊu ostalim, i nevinim Nijemcima. Šutnja gotovo uvijek

obavija osjećaj krivnje. Najbolji primjer za to su silovane ţene i seksualno maltretirani

muškarci koji razvijaju jak nesvjesni osjećaj krivnje za ono što im se dogodilo i trpe tešku

narcistiĉku povredu, stid i gubitak samopoštovanja. Samoubojstva u ovim grupama po našem

mišljenju su posljedica zasluţene kazne superega jer ego ne moţe podnijeti teške prigovore

superega. Poseban fenomen je krivnja preţivjelog koju smo mogli opservirati u drugoj

generaciji ţrtava Holokausta. U našem ratu mnogi preţivjeli su oĉitovali tu krivnju. Hrvatski

ratni veterani ĉesto su osjećali krivnju zbog svojih drugova, zapovjednika koji nisu preţivjeli.

Ĉak i oni koji su postali invalidi u ratu i pretrpjeli strašne muke u logorima osjećali su krivnju

preţivjelih.

Zavjera šutnje je ĉesta posljedica odnosa uţe i šire okoline prema preţivjelima Holokausta, a i

rata u bivšoj Jugoslaviji. Pojam je predloţila Danieli (1982., 1988) koja kaţe: „Ljudi ne samo

da nisu bili spremni da ĉuju iskustva preţivjelih, oni su, takoĊer, odbijali da vjeruju u strahote

koje su ovi doţivjeli. Prevladavajuće socijalno izbjegavanje, potiskivanje i negiranje ĉesto su

uzrokovali da su se preţivjeli osjećali izdanim, napuštenim i šutjeli su“. Ponašanje ljudi

prema našim veteranima takoĊer ih tjera na zavjeru šutnje. Radi se zapravo o retraumatizaciji

i otvaranju narcistiĉkih rana naših veterana. Susreću se ĉesto s odgovorom ljudi „tko te tjerao

da ratuješ, zašto si se dobrovoljno javio u rat“. I odnos drţave prema posttraumatskom

stresnom poremećaju bio je više nego sramotan. U obiteljima, na poslu i u društvu, kada

veteran priĉa o svojim doţivljajima iz rata on postaje dosadan, izbjegavaju ga ili mu se rugaju.

Posljedica toga su šutnja i osjećaj napuštenosti koji tjera naše veterane da odlaze u šumu i

dugo sami šetaju, da odlaze u ribolov jer su tamo sami. Jedino gdje mogu govoriti je njihova

grupa veterana koji su s njima bili. Na taj naĉin oni postaju getoizirani. Šutnja veterana

izaziva u njihove djece razne misli i fantazije. Oni se pitaju što su doţivljavali u logoru naši

oĉevi, kako su se ponašali, sve do toga da djeca sanjaju da njihovi oĉevi zajedno piju s

muĉiteljima, kako siluju i sliĉno. Djeca u naĉelu pate i šute. Djeca, takoĊer, pate i šute kada

8

im se daju imena ubijenih ĉlanova obitelji, što je bilo ĉesto nakon Holokausta. Takvu djecu su

nazivali zamjenskom djecom ili spomen svijećama (Wardi, 1992).

Šutnja zbog straha od represije u velikim grupama

Rekao bih nekoliko rijeĉi o tzv. oslobodilaĉkim ili teroristiĉkim pokretima (suprotni nazivi

koje koristi jedna ili druga strana) u svijetu danas. To su Palestina, Ĉeĉenija, Irak, Afganistan

kao najkrvaviji primjeri. Princip agiranja u tim velikim grupama je osveta nad nevinima i

stvaranje panike i nesigurnosti na protivniĉkoj strani. Samo ubijanje nije sebi svrha. U

Palestini je pokret Hamas obavijen šutnjom, ne samo pripadnika pokreta nego i drugih

Palestinaca, dijelom zbog prihvaćanja, a dijelom zbog straha od represije. Oni ubijaju svakog

svog pripadnika za kojeg smatraju da suraĊuje s Izraelcima. U Ĉeĉeniji su poĉinjeni grozni

zloĉini na koje su prisiljene najĉešće ţene, o ĉemu je objavljeno i dosta knjiga. Mislim da je

najkrvavija scena i pozornica danas Irak gdje dnevno pogibaju stotine ljudi u akcijama

samoubojica bombaša. U svim tim organizacijama koje sebe smatraju oslobodilaĉkim, a

većina svijeta teroristiĉkim, šutnja je vrlo prisutna i jako, jako izraţena i praćena velikim

strahom od represije. Sliĉno je i u kriminalnoj organizaciji koja se zove mafija. Ona ima

posebne karakteristike. Vezana je za Siciliju od kuda se eksportira u svijet, vezana je uz

„familiju“, to je izraz koji se upotrebljava za širu obitelj u kojoj je vaţna poslušnost djece

prema roditeljima (Di Maria, 1989). Šutnja u mafijaškoj organizaciji ima posebno ime i zove

se omerta.

Teško je spomenuti, sjetiti se i govoriti o Srebrenici. Zavjera šutnje oko Srebrenice je strašna.

Ponašanje meĊunarodne zajednice za vrijeme pokolja u Srebrenici je sramotno. Što i kako

pomoći? Smatram da je jako vaţno omogućiti ţalovanje ĉlanovima obitelji ţrtava. Poznato je

da se ţalovanje omogućuje ako se pronaĊe mrtvo tijelo. Da li pomaţe osveta zloĉincima? O

osveti smo govorili već ranije i mišljenja sam da teţnja za osvetom i stalno razmišljanje o

zloĉincima u javi i u snu teško pogaĊa preţivjele i ne donosi im pravo oslobaĊanje od teških

trauma. Ja razumijem tu arhaiĉnu potrebu, mogli bismo reći starozavjetnu, ali naţalost ona

mnogo ne pomaţe.

Pitamo se sada kako pomoći ljudima u velikim grupama koji su pretrpjeli teške traume i koji

su više ili manje osuĊeni na šutnju.

Kako pomoći?

Da bismo pomogli morali bismo presjeći lanac intergeneracijskog prijenosa mrţnje, bijesa,

osvete i krivnje. Dok to kaţem, ja sam svjestan utopijske prirode ove reĉenice. Ali zapitajmo

se što će prekinuti ili što moţe prekinuti lanac intergeneracijskog prenošenja negativnih

emocija i što to znaĉi. U našem sluĉaju to bi znaĉilo da se patrijarhalna obitelj transformira u

suvremenu, da ljudi prevladaju potrebu za apsolutnim autoritetom i da više nema nekritiĉnog

nacionalizma vezanog za ksenofobiju. To bi zapravo znaĉilo stvaranje dinamiĉkog grupnog

matrixa koji karakterizira kohezija i koherencija kao u maloj, dobroj, analitiĉkoj grupi (Klain,

1998). U svakom sluĉaju neophodno je prekinuti šutnju, odnosno, omogućiti ţrtvama da

govore. Bitno je takoĊer obrazovati nove generacije poĉevši od osnovne škole, ali ne u mrţnji,

neprijateljstvu i krivnji, već iznoseći ĉinjenice uz pozitivan emocionalni naboj.

Šutnja u maloj psihoterapijskoj grupi

U analitiĉkoj grupi koja dugo radi zajedno i gdje je „najstariji ĉlan“ osam godina u grupi, a

„najmlaĊi“ dvije godine dogodilo se ovo dramatsko zbivanje.

9

Damir stalno petlja nešto po mobitelu i u jednom trenutku Marija ne izdrži tenziju i kaže mu

„prestani s tim mobitelom, sve nas nerviraš“. On se poĉne jako derati na nju rekavši „ti si

cinkaroš, zašto si me cinkala, Klain to nije vidio, ja moram poslati poruku mojoj dragoj, to mi

je sad najhitnije“. Marija poĉne tiho plakati, a grupom zavlada grobna tišina koja je trajala

desetak minuta. Tada Tanja reĉe: „Da si to meni rekao ja bih te zadavila“, a Damir

odgovori „probaj“. Nakon toga šutnja se produžila daljnjih desetak minuta. Ana je na kraju

rekla „ovakve scene sam ja već u životu doživljavala“.

Damir je graniĉna struktura liĉnosti s vrlo promjenjivim granicama. Marija je vrlo osjetljiva i

silno je bila pogoĊena ovom agresivnom reakcijom. Ovdje se radi o narcistiĉkoj povredi koju

je doţivjela Marija od Damira. Mislio sam kako je ova interakcija završena i šutnja o njoj

trajala je slijedeće dvije seanse. MeĊutim, u trećoj seansi Marija kaţe kako je razoĉarana

cijelom grupom i samnom jer nismo reagirali na Damirovu vrlo ruţnu intervenciju. Osobno

sam se osjećao neugodno a to sam vidio i kod drugih ĉlanova grupe, koji su se poĉeli

opravdavati. Mi svi zajedno nismo razumjeli da je šutnja o tom dogaĊaju koja je slijedila

iduće dvije seanse bila zapravo produbljavanje Marijine narcistiĉke povrede koja se osjetila

napuštenom od svih nas. Pitam se što bi bilo da Marija nije iskusan ĉlan grupe i da nije makar

nakon tri seanse rekla svoj doţivljaj. Njen bijes, razoĉaranje i poniţenje bi sigurno negativno

utjecali na njen razvoj u radu grupe a i grupa bi bila osiromašena za jedno vrijedno iskustvo

koje je karakteriziralo šutnju nakon acting outa ĉlana u grupi. Evo još jednog primjera.

U grupi koja je dugo zajedno, Danica nekoliko seansi šuti. Ona je inaĉe dugo u grupi i bila je

skoro psihotiĉna, da bi posljednju godinu dana mnogo napredovala. Inaĉe je izuzetno

inteligentna i emocionalno vrlo vulnerabilna. Zadnjih nekoliko seansi, kao što sam već

napomenuo, stalno šuti. Kad je ĉlanovi grupe nešto pitaju, Danica kaže da nema što reći ili

da je ništa ne zanima. Dok drugi u grupi govore, ona preokreće oĉima ili pravi grimase koje

izražavaju prezir. Posebno je osjetljiva na Ivanku koja stalno mnogo govori o svakodnevnim

stvarima i dosadna je i ostalim ĉlanovima grupe, koji svoju šutnju ne poprate ovakvim

grimasama koje izražavaju duboki prezir. Ivanka reagira ljutito na Danicu i kaže joj: „Ako te

ja smetam, ti nešto reci, reci nešto drugo, nemoj preokretati oĉima“. Pokušao sam

interpretirati situaciju u grupi u smislu tolerancije govoreći da su neki više a neki manje

tolerantni, spominjući i Danicu. Ona kaže „ja ne mogu slušati gluposti i gotovo“.

Ova dva primjera pokazuju veliku sloţenost i raznovrsnost šutnje u analitiĉkoj grupi. Ona je u

prvom primjeru bila reakcija ĉitave grupe na acting out, zatim je bila zadovoljstvo grupe što je

sve dobro prošlo, da bi nakon tri seanse postala izraz neugode i krivnje prema Mariji. U

drugom primjeru prisutna je otvorena neverbalna reakcija jednog ĉlana prema grupi u cjelini,

a posebno prema drugom ĉlanu koja se dala dešifrirati i mogla se analizirati i interpretirati u

grupi. O šutnji u grupnoj analizi napisane su knjige. Ovdje ćemo pokušati istaknuti samo neke

znaĉajnije ĉimbenike u vezi šutnje u maloj analitiĉkoj grupi. Osnovni razlog šutnje u grupi

kako navode mnogi autori je otpor. Otpor ĉlanovima grupe, otpor voditelju grupe, otpor

promjeni, znaĉi otpor svemu i svaĉemu. Poznato je da se katkad dogodi da je jedna grupna

situacija toliko vaţna, znaĉajna i intervencije koje su slijedile toliko korisne za razvoj grupe

da ĉlanovi grupe šute i razmišljaju o tome što se dogodilo. To je tzv. šutnja iz uvida. Drugi

razlozi su rjeĊe ovako pozitivni kao npr. strah od odbacivanja ili prihvaćanja, nedostatak

povjerenja u grupu, osjećaj ĉlana da nema ništa vrijednog reći ili da ne ţeli govoriti o sebi.

Postoji strah da ne ispadne glup i smiješan u grupi. Nekad se javlja strah od nekih ĉlanova

grupe ili od autoriteta voditelja. Šutnja nam ukazuje na regresivan dio osobnosti. Šutnja u

grupi moţe predstavljati i progresivne fenomene kao npr. biti izraz sublimiranog dijela

10

osobnosti i zrelijih obrana koje na odreĊen naĉin reguliraju unutarnje i vanjske odnose (Urlić,

2008)

Šutnja u grupama pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem nije ĉest dogaĊaj. Ona

se najĉešće javlja nakon konfliktnih situacija u grupi. To se npr. dogaĊa kada dio grupe koji je

uznapredovao nema više potrebu da govori o dogaĊajima u ratu, a još manje da govori o

penziji i sliĉnim materijalnim problemima. Tada dolazi do konflikta jedne podgrupe s drugom

nakon koje obiĉno nastane prijeteća tišina. Druga situacija kada nastaje šutnja u ovakvoj grupi

je stanje nakon intervencije terapeuta. Ovi pacijenti rijetko podnose konfrontacije terapeuta s

njihovim ponašanjem u grupi i obiĉno nakon intervencije terapeuta nastane kraća šutnja na

koju slijedi atak na terapeuta. Sjećam se jedne situacije kada je pacijent kojeg sam

konfrontirao s njegovim ponašanjem, nakon kratke šutnje ispruţio se u stolcu, pruţio glavu

prema meni, iskolaĉio oĉi i rekao promrsivši „vama je doktore jezik brţi od pameti“, nakon

ĉega je nastala opet šutnja u grupi. I terapeut nekada zamukne kada bi trebao nešto reći. Evo

jednog primjera: Pacijent je ljutito u grupi uzviknuo „mi smo ustaše, mi smo ovdje svi

ustaše“. Ja sam se sledio. Htio sam nešto reći ali nisam mogao. Taj tren nisam znao što me

tako uplašilo. U kasnijim razmišljanjima sjetio sam se jedne zgode iz II Svjetskog rata o kojoj

mi je otac priĉao. On je bio partizanski oficir i u Italiji gdje su bile razne vojske bivše

Jugoslavije, odnosno, u ratu se našao u jednom krugu, on je mislio partizana, koji su,

odjednom je prepoznao, bili ustaše. Spasilo ga je to što nije volio nositi kapu pa se polako

izvukao iz te grupe. Tada sam prepoznao što me uplašilo kada je pacijent vikao „mi smo svi

ustaše“. Terapijski uspijeh u grupama s posttraumatskim stresnim poremećajem naţalost nije

velik ukoliko ostaju homogene. Ovakve grupe najviše što mogu postići je da se smanji

destruktivna agresivnost. U njima se razvija patološka kohezivnost i oni se stalno hrane

priĉama iz rata i priĉama o nepravdi drţave i svih oko njih. U nizu grupa koje sam

supervizirao sjećam se jedne grupe koja je trajala 10 ili 12 godina i u kojoj su postignuti dobri

rezultati. U drugim grupama to naţalost nisam doţivio. Neophodno je nakon izvjesnog

vremena, šest mjeseci do godine dana, pacijente uvrstiti u heterogene grupe i onda su rezultati

mnogo bolji. Neka skromna iskustva imam iz grupa pomirenja gdje sam struĉnjake koji rade u

okviru mentalnog zdravlja u nekim prilikama doveo u malu analitiĉku grupu. To su bili

Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci. Iako se radilo o nekoliko seansi iskustva su bila vrlo

zanimljiva (Klain i Pavić, 2002).

Što reći o šutnji u analitiĉkoj grupi? Da li je ona korisna ili štetna, da li unapreĊuje ili

unazaĊuje grupu, odnosno ĉlana grupe? Po mojem iskustvu šutnja je ĉešće neproduktivna

nego produktivna i ĉešće regresivna nego progresivna. MeĊutim, ona u odreĊenim situacijama

u grupi moţe biti vrlo korisna i otkrivajuća. Na kraju bih rekao da je šutnja kao bol. Neugodna

je, ali upozorava i opominje.

Literatura:

Danieli Y (1982) Therapists' Difficulties in treating Survivors of the Nazi Holocaust and their

Children, Ph.D. dissertation, New York: New York University.

Danieli Y (1988) Confronting the unimaginable: psychotherapists’ reactions to victims of the Nazi

Holocaust. In: Wilson JP, Harel Z, Kahama B (ed). New York: Plenum Press.

Di Maria F et al. (1989) Il sentire Mafioso. Milano: Giuffre

Freud S (1915) Thought for the times of war and death. SE XIV London: Hogarth Press and Institute

of Psychoanalysis.

Freud S (1923) The Ego and the Id. SE XIX

Klain E (1992) Experiences and Perspectives of an Individual in the War in Croatia. Croat Med J;

33:180.

11

Klain E (1998) Intergenerational Aspects of Conflict in Former Yugoslavia: in Danieli Y (ed).

Intergenerational Handbook of Multigenerational Legacies of Trauma. New York: Plenum Press.

Klain E, Pavić L (2002) Psychotrauma and Reconciliation. Croat Med J; 42(3):126.

Kozarić-Kovaĉić D et al. (1995) Rape, torture and traumatization of Bosnian and Croatian women:

psychological sequele. Am J Ortopsychiat; 65:428.

Urlić I (2008) Procesi u grupi – šutnja. U: Klain E i sur. (ur). Grupna analiza – 2. izdanje. Zagreb:

Medicinska naklada.

Volkan V (1996) Intergenerational transmission and „chosen traumas”. In: Moser – Hruskovski R,

Rangel L (ed). Psychoanalysis at the Political Border. Madison: IUP.

Volkan V (1997) Bloodlines – from ethnic pride to ethnic terrorism. New York: Strans and Giroux.

Wardi D (1992) Memorial candles (Children of the Holocaust) London: Routledge.

Profesor dr. sc. Eduard Klain, psihijatar, edukator iz psihoanalize i grupne analize, IPA ĉlan

Institut za grupnu analizu Zagreb, Klinika za psihološku medicinu, 10000 Zagreb, Hrvatska

Ljiljana Moro (Zagreb)

ŠUTNJA, TIŠINA I NJIHOVA JEKA U PSIHOTERAPIJI (ANALITIĈKOJ

PSIHOTERAPIJI I GRUPNOJ ANALIZI) – FENOMENOLOGIJA I DINAMIKA

ŠUTNJE U PSIHOTERAPIJI

Šutnja je jedan od važnih aspekata terapijske komunikacije. Psihoterapeut je „ograĊen

šutnjom i tišinom“ o svojim osobnim sadržajima i stalni je nesvjesni poticaj na razmišljanje

pacijenta kako u individualnoj tako i u grupnoj psihoterapiji. Ta tišina budi fantazije svih oko

njega. Pokušati ću predoĉiti razne varijacije šutnje pacijenata i psihoterapeuta kao i ĉlanova

grupe i samog voditelja. Naime, šutnja pacijenta može biti uzrokovana trenutaĉnom

aktivacijom psihiĉkog konflikta, nekom transfernom relacijom bilo prema psihoterapeutu u

dijadnom odnosu ili ĉlanu grupe i prema voditelju u grupnoj psihoterapiji. Može biti znak

odrastanja i prilagodbe a isto tako otpora ili samo porasta nelagode i tjeskobe.

Spomenut ću znaĉenje psihoterapeutove šutnje i kada je šutnja kao intervencija, a kada je

posljedica kontratransfera.

Uvod

Kada pogledamo u Anićev (1998) rjeĉnik hrvatskog jezika što znaĉi šutnja nalazimo sljedeće

objašnjenje:

- stanje kad se šuti, kad se ne govori (duboka šutnja), smišljeno ustezanje od izricanja

mišljenja, nijemi otpor; ignorancija, prešućivanje (taj roman je doĉekala šutnja);

- šutjeti, ne govoriti, ne davati glasa, muĉati, šuti kao zaliven, kao riba; ne priĉa ono što mu je

povjereno, ne buni se, ne pravi probleme;

- šutiti kao kurva - bijedno se ponašati, ne htjeti se izjasniti u nezgodnoj situaciji, šutjeti kad

se oĉekuje odluĉna rijeĉ. U istom rjeĉniku nalazimo i znaĉenje tišine: stanje bez zvukova,

glasova i šumova; vrijeme bez vjetra, mirno tiho vrijeme; stanje bez uzbuĊenja; duševna

ravnoteţa, muk, spokojstvo; mrtva, duboka, grobna, mukla tišina, potpuni mir.

Kao što vidimo samo znaĉenje rijeĉi šutnja nije jednostrano i daje do znanja da smisao

izriĉaja ovisi o nizu, kako unutarnjih tako i vanjskih faktora. Šutnja ne znaĉi samo da osoba

ne govori već to moţe biti svijesno izbjegavanje sudjelovanja u komunikaciji s drugima i

12

otkrivanja svog stava ili mišljenja. Moţe, takoĊer, biti odraz odnosa s drugom osobom i da

ono što joj je povjereno ne priĉa s nikim. Tišina - na prvi pogled je izvanjski gledano šutnja;

ali terapeut treba razlikovati kada pacijent šuti, a kada je u stanju tišine što znaĉi stanje bez

uzbuĊenja, duševni mir i potpuno, pravo spokojstvo i da nema potrebe za terapeutovom

intervencijom.

Povijest razvoja koncepta šutnje u psihoterapiji

U psihoterapiji šutnja kao fenomen je trebala šezdesetak godina kako bi donekle bila

konceptualizirana i još uvijek taj proces nije završen. Freud (1912) je smatrao šutnju moćnim,

snaţnim otporom. Prema njemu, pacijent se borio sa svojim analnim erotskim ţeljama koje

nije smio tijekom terapijskog procesa prevesti u svjesno, što bi znaĉilo verbaliziranje

transfernih misli i osjećanja prema analitiĉaru koje je imao za vrijeme šutnje. Mnogi autori

(Ferenczi, 1916/1955; Abraham, 1919/1949; Reik, 1926/1968) se slaţu da i šutnja ima svoj

doprinos u razumijevanju terapijskog odnosa, pacijentovog konflikta, obrana i

interpersonalnog stila. No, tek od 1960. godine šutnja se poĉela razmatrati kao forma

komunikacije unutar terapijskog saveza. Od tog vremena šutnja se sve više elaborira kao

obrana i komunikacija koja determinira psihiĉko stanje koje sluţi razliĉite ego procese. Šutnja

je konceptualizirana kao ekspresija nesvjesnih transfernih fantazija ili acting out ponovnog

proţivljavanja fragmenata iskustva sa objektom iz prošlosti. Strean (1969) u ĉlanku o

neverbalnim intervencijama u psihoterapiji navodi da neki pacijenti trebaju neverbalni vid

intervencije. Prema njemu to su pacijenti koji su bili napušteni ili zapušteni prije razvoja

govora ili prije nego što su misli mogli pretoĉiti u rijeĉi. Kako navodi Lane i sur. (2002), u

psihoterapijskoj situaciji šutnju kao fenomen moţemo promatrati sa strane pacijenta i sa

strane terapeuta.

Kada pacijent šuti?

Šutnja pacijenta moţe imati nekoliko korjenova. Moţe proizlaziti zbog intrapsihiĉkog

konflikta i posljediĉne regresije, moţe biti odraz transferne situacije što znaĉi otpor, šutnja

kao ţelja da se bude progutan tj. nevidljiv, šutnja kao kontrola ili stanje bespomoćnosti. Danas

se šutnju sve više percipira kao komunikacija, i na koncu šutnja koja sluţi u svrhu prilagodbe

na novonastalu ţivotnu ili terapijsku situaciju (Lane i sur., 2002; Levitt, 2002).

Šutnja i intrapsihiĉki konflikt

Šutnja moţe biti vezana uz sve nivoe psihoseksualnog razvoja. Liegner (1971) u ĉlanku

„Šutljivi pacijent“ smatra da šutnja ima izvorište u nesvjesnom i da je rezultat psihiĉkog

konflikta i izraţava ljutnju, strah, depresiju, nezainteresiranost, izbjegavanje ili nedostatak

emocija. Za Sabbadinievu (1991) to nije „nedostatak rijeĉi već aktivno prezentiranje“.

Pacijentova šutnja sluţi kako bi transformirala nesvjesnu anksioznost proizašlu iz konflikta u

svjesnu anksioznost vezanu za psihoterapijsku situaciju. U središtu te anksioznosti, šutnja

moţe postati „ jedna vrsta vlastite cenzure-ne reĉi ništa loše“ što se obiĉno odnosi na

agresivne, osvetniĉke i seksualne osjećaje. Kurtz (1984) u ĉlanku o šutnji smatra da šutnja

moţe imati protektivnu i reparatornu funkciju. Prvo, putem šutnje pacijent pokuša reparirati

štetu uĉinjenu objektu putem opasnih instinkata i drugo, šutnja moţe biti kontra snaga da ne

doĊe do raspada upravo stvorenog stabilnog sustava. Za vrijeme šutnje pacijent je u stalnoj

raspravi sa svojom tjeskobom, strahom, ili sa ţeljom da regredira prema sigurnijem prostoru,

koji u fantaziji moţe simbolizirati maternicu, djeĉji krevetac ili samo spavanje. Benjamin

(1981) piše da pacijentova šutljivost moţe znaĉiti stanje konfuzije i potrebu da sredi misli i

13

osjećanja. Pacijentova šutnja moţe biti potreba za magiĉnom simbiotskom fuzijom ili

separacija/individuacija pri ĉemu pacijenti oĉekuju empatskog psihoterapeuta koji će u tišini

razumjeti njihove potrebe bez upotrebe govora. Tišina u koju ponekad pacijent zapadne je

sakupljajuća, integrirajuća i prorada ranih objektnih relacija.

Šutnja i prijenos

Šutnja pacijenta je ponekad vaţna manifestacija prijenosnih (transfernih) osjećanja. Ovisno o

razini toĉke fiksacije i time posljediĉne regresije, šutnja moţe sadrţavati osjećanja krivnje,

srama, ljutnje, zavisti i seksualnih ţelja prema psihoterapeutu. Šutnja moţe biti obrana u

depresivnih pacijenata i moţemo je razumjeti kao naĉin rješavanja ili kao mogućnost

stvaranja nove objektne relacije (Glover, 1974). Leira (1995) raspravlja da klasiĉni koncept

prijenosa je neprijemljiv ili nepogodan za konceptualizaciju šutnje kao komunikacije zbog

relacije prijenosa s transfernom neurozom koja zahtijeva verbalizaciju. Ista autorica navodi da

za šutljive pacijente koristi „ovisniĉko/sadrţavajući prijenos“ (dependent/containing

transference) koji je paralela majka-dijete relaciji i nudi aktualizaciju razvojnog konflikta.

Autorica radije koristi vlastita kontratransferna osjećanja, raspoloţenje, iskustvo i doţivljaje

kako bi razumjela što se odvija u relaciji sa šutljivim pacijentom nego da se uzda u izgovoreni

materijal.

Šutnja kao manifestacija otpora

Prma Greensonu (1991) šutnja je ĉesta i transparentna forma otpora. To znaĉi da pacijent

svjesno ili nesvjesno ne ţeli komunicirati tj. prenijeti svoje misli i osjećanja analitiĉaru.

Analitiĉareva je tada duţnost da analizira razlog šutnje. Analitiĉar ţeli otkriti motiv opozicije

analitiĉkoj proceduri slobodnih asocijacija. Ponekad pacijent moţe otkriti motiv ili prezir koji

sadrţava šutnja svojim drţanjem, kretanjem ili facijalnom ekspresijom. To sve znaĉi da osoba

nije svjesna impulsa i borba se vodi otkriti ili prikriti osjećanja. Analitiĉareva šutnja pojaĉava

otpor i moţe utjecati na pojavu kompulzivnih reakcija i time repeticije dogaĊaja iz prošlosti,

zabranjenih pulzija seksualnih ili agresivnih. Pacijent tada doţivi razne tjelesne reakcije kojih

se srami i što ih nije mogao savladati pred analitiĉarem i zapada u šutnju koja tako koĉi razvoj

analitiĉkog procesa. Kada se dogodi potpuna šutnja, verbalna i neverbalna, dakle apsolutna

šutnja praćena nedostatkom tjelesnih i facijalnih manifestacija, takvo stanje pacijenta trebalo

bi navesti analitiĉara na razmišljanje, da u pacijentu postoje ubistveni i suicidalni impulsi i da

je to kljuĉ za fantazije o smrti. Ta je šutnja vrlo teška i analitiĉar se osjeća bespomoćno.

Šutnja kao otpor protiv otpora

Otpor nije jedina opozicijska snaga u psihoterapijskom procesu. Otpor nema ishodište samo iz

jednog psihiĉkog sloja već iz raznih slojeva. Što je otpor u jednoj instanci, moţe biti

zaštićujući u drugoj. Svi smo u terapijskom procesu doţivjeli kako pacijent uporno govori o

svakodnevnim stvarima koje ga ništa ne remete jer se štiti od srama da šuti jer nema što reći,

ništa mu ovaj moment ne pada na pamet, glava mu je prazna. U ovom sluĉaju imamo dva

izbjegavanja; bjeţi od nekog sadrţaja koji ga gura u šutnju, a da to izbjegne priĉa o nevaţnim

stvarima. U ovom sluĉaju pacijent tretira šutnju kao misao koja je zabranjeni impuls. Pacijenti

koji imaju potrebu biti dobri, obiĉno se osjećaju posramljeni ako šute. Isto tako izbjegavajuća

šutnja moţe biti reakcija na novi i bolni uvid. Obrana koja je nastala kao transferna reakcija i

nakon toga obrana da izbjegne razrješavanje transferne reakcije. Novi uvid uzrokuje bol,

ponekad ogorĉenost i tjeskobu što je uobiĉajeno da se od takvih stanja pokušamo obraniti.

Moţemo navesti nekoliko razloga za pojavu otpora protiv otpora:

14

a) Kada su pacijenti posramljeni ili ustrašeni otkriti da su u stanju otpora. Otpor znaĉi

defekt koji moţe uzrokovati gubitak ljubavi i kaznu;

b) Boje se izloţiti procesu otkrivanja i obradi otpora. Obiĉno izbjegavaju neprijateljske

transferne reakcije. To su pacijenti koji se boje iskazati ljutnju i ne preuzimaju rizik

doţivjeti je. U svakodnevnom ţivotu su submisivni.

Pacijenti ĉesto neke doţivljaje iz prošlosti ne ţele dijeliti s terapeutom. Tajne su obiĉno

kamen spoticanja u analitiĉkom radu i ako grupa ili analitiĉar inzistiraju tada moţe doći do

acting-out-a. Takvu šutnju treba pustiti sve dok pacijent ne stekne povjerenje u grupu ili

analitiĉara. Ako se radi o sadomazohistiĉkom odnosu i takvoj vrsti otpora u kojem tajna sluţi

u svrhu uspostave takvog odnosa, tada se u tom kontekstu treba i interpretirati.

Šutnja kao prilagodba

Nedostatak spontanog govora je na neki naĉin kontraterapijski i u isto vrijeme prezentira na

odreĊeni naĉin jedan od pacijentovih problema zbog kojih traţi pomoć. Dok kod drugih

pacijenata šutnja moţe znaĉajno pomoći u prilagodbi na novonastalu situaciju i time znaĉiti

psihološko zdravlje. Balint (1958) objašnjava da ako šutnju shvatimo kao otpor i pacijent

„bjeţi“ od aktualne transferne situacije, isto tako pacijent ide prema stanju u kojem se osjeća

sigurnim i osjeća da moţe i sam uĉiniti nešto s problemom koji ga uznemiruje. Liegnerova

(1971) istiĉe mnoge pozitivne znaĉajke šutnje kao što su stanja zadovoljstva, unutarnje

harmonije, prihvaćenosti, potvrĊivanja i razumijevanja. Isto tako Nacht (1964) vidi šutnju kao

jedan „integrativni faktor“. Podsjeća na duboki kontakt izmeĊu pacijenta i analitiĉara koji

podrazumijeva neverbalnu i predobjektnu fazu razvoja i gratifikaciju koja pripada

predobjektnoj fazi i traţi fuziju s objektom. Nacht (1964) sugerira da je fantazija o fuziji

prekinuta prilikom razvoja govora i pacijentov trenutak šutnje je bio ekvivalent savršenog

jedinstva izmeĊu selfa i objekta, a sada pacijenta i analitiĉara. U takvim situacijama analitiĉar

treba biti dobar objekt i analiza mora biti slobodna od neprijateljskih fantazija s obje strane.

Podrazumijeva se analitiĉareva ţelja da pomogne i njegovo potpuno prihvaćanje situacije je

reparativno i eventualno vodi integraciji a time i razvoju selfa. Na taj naĉin verbalna relacija

ovisi o snaţnoj neverbalnoj relaciji. Lane i sur. (2002) objašnjavaju da šutnja moţe biti

prilagodbena i zdrava ako je govor svakodnevno korišten s ciljem zlostavljanja. Govor, u

kontekstu kompulzivne repeticije, što znaĉi stalno ponavljanje, moţe biti obuzdan kada

šutljiva meditacija nudi osobi promjenu da moţe „tolerirati fiziĉku bol, veliku tjelesnu tenziju

i razviti strpljivost“. Kroz aktivno korištenje šutnje, osoba moţe regredirati na preverbalni

nivo, ponovo se uţivjeti u majka-dijete relaciju i fazu „baziĉnog povjerenja“ i tako uspostaviti

bolju homeostazu. Šutnja ukljuĉuje dijeljenje interpersonalnog iskustva, potpomaţe vlastito

promatranje i refleksiju. Kada je šutnja korištena na taj naĉin to je obiĉno kada analitiĉar

penetrira u pacijentove misli i osjeća pacijentove emocije. To stanje ushićenja kada je šutnja

posvećena potpuno pacijentu - omogućava analitiĉaru da razumije pacijentove dileme i

izraţava interpretacije koje su ispravne, a pacijent se u takvoj šutnji osjeća sigurnim kao

barka na mirnom moru. Nastaje smirenje – tišina gdje se ĉuje samo unutarnja jeka oba

subjekta.

Reakcije terapeuta na šutnju

Reakcije terapeuta mogu biti razliĉite. Dati ću primjer jednog mog pacijenta koji je sada u

grupi ali je prije toga bio oko ĉetiri godine u analitiĉkoj psihoterapiji 2 puta tjedno.Osvrnut

ću se više na moje reakcije jer je pacijent zaista šutio iz seanse u seansu tj., bio smanjenog

govornog kapaciteta.

15

Tina mi je poslao kolega koji je bio dobar s njegovim roditeljima i organizirao je niz pretraga

zbog Tinovih tjelesnih pritužbi. Kako su nalazi bili uredni smatrao je da mu je potrebna

psihoterapija. Već tijekom intervjua primjetila sam da Tin odgovara s kratkim reĉenicama i

minimalnom koliĉinom informacija. Nakon toga sam mu pojasnila svrhu terapije i da sve što

mu padne na pamet pokuša izgovoriti na glas. Primjetila sam da se trudi ali bi izmeĊu svake

reĉenice bile duge šutnje. Imala sam poteškoće upamtiti što je rekao tj. izgovorio. Ĉinilo mi se

da se ja osjećam nelagodnije nego Tin tijekom tih šutnji. Osjećala sam da ne mogu prodrijeti

do njega a imala sam želju da mu pomognem. Jedno kratko vrijeme sam razmišljala da mu ne

mogu pomoći i kao da je to osjetio poĉeo se ponovo žaliti na tjelesne smetnje koje su njega

izrazito plašile. Uspjeli smo otkriti psihogenezu smetnji što je njega umirilo i kao da je

predobjektni stadij dobio elemente parcijalnih objekata. Uvijek je redovito dolazio. Šutnje su i

dalje bile podugaĉke ali tijekom verbalnog dijela osjetila sam dio njegovih projekcija i kako

se s verbalnim dijelom ponekad ne snalazim kao da nisu dio mene. Trebalo mi je vremena da

prihvatim taj projicirani dio i da krenemo u dijalog a da pri tome se ne branim već prihvatim

to što je rekao i pokušam kroz obradu iznesene situacije navesti ga da taj svoj loši dio ne vidi

tako dramatiĉno i da nije potrebno to odmah poslati drugome. Taj proces je trajao

mjesecima. Ja sam kroz šutnje razumjela da njegov otac nikada nije pokazao interes za

njegova osjećanja već bi ga upozorio na to što bi mogao loše uraditi ili je već uradio. Jedino

je otac bio u strahu kada bi se Tin žalio da ga nešto boli. Tada bi otac angažirao sve

poznanike da pregledaju Tina i riješe njegovo stanje. U tim situacijama ga je Tin vidio

zabrinutog i osjećao se sigurnim jer je znao da ništa ružno neće ĉuti od oca. Majka u svemu

tome nije bila važna niti ju je Tin registrirao kao nekog ĉije mišljenje je bitno. Osjetila sam da

je bitna moja uloga lijeĉnika, ujedno oca koji se nije prestrašio njegovih tjelesnih smetnji i

nije trebao pomoć, a s druge strane nije mu stalno govorio da je loš zato što nije nešto

pravilno razumio.

U poĉetku sam se osjećala nemoćno, kada sam to prevladala i poruĉila šutnjom pacijentu da

je to naš zajedniĉki posao osjetila sam se sigurnijom i mogla sam prihvatiti njegove

projekcije, obraditi ih i suoĉiti ga da postoje drugi koji ne mogu biti sigurni u asimilaciji

šutnje što ona zaista znaĉi bez da to ne izgovore na glas.

Kako navodi Greenson (1991) muškarcu je najteţe nositi se s primitivnom mrţnjom prema

majci, a ţeni s primitivnom ljubavi prema majci. Analitiĉar mora biti mješavina majĉinskih i

oĉinskih osjećaja u svrhu identifikacijskih procesa tijekom psihoterapije. Analitiĉarev

majĉinski, njegovateljski dio koji sluţi primitivnim i intimnim potrebama relativno

bespomoćnog pacijenta i istovremeno oĉinski koji se ne boji suoĉiti s opasnostima koje muĉe

pacijenta u svakodnevnom ţivotu.

Rad sa šutnjom

Nakon što smo promatrali reakcije psihoterapeuta na pacijentovu šutnju, pitamo se kako će

psihoterapeut i kada će moći uspješno riješiti šutnju. Baziĉno je pitanje kada i na koji naĉin

intervenirati a kada prihvatiti šutnju. Ako psihoterapeut ne moţe svladati svoje

kontratransferne reakcije tada je najbolje da ne intervenira već pokuša prevladati to

emocionalno stanje i pridrţavati se ĉisto tehniĉkih uputa i upitati pacijenta “gdje ste u

mislima“ ili „danas mi se ĉinite zakoĉeni“. Ukoliko šutnja ne proizvodi nelagodu tada će

psihoterapeutov pristup biti leţerniji i strpljiviji. Pacijent će sigurno registrirati u kakvom je

stanju njegov terapeut i već to moţe dovesti do promjene. Psihoterapeut treba vjerovati u

svoju izobrazbu i da će pronaći adekvatan pristup rješavanju problema šutnje. Ukoliko

pacijent tijekom terapijskog sata odjednom zašuti, ponoviti zadnju reĉenicu koju je pacijent

izgovorio s posebnom intonacijom. Posebno su teške šutnje u poĉetnoj fazi terapijskog

16

procesa kada psihoterapeut još ne poznaje pacijenta a pacijent je ambivalentan da li da uĊe u

taj zajedniĉki projekt ili ne. Moje iskustvo je da dobra klarifikacija, u kakav zajedniĉki projekt

se upuštamo, pomaţe da pacijent osjeti povjerenje da što god rekao o sebi, o svojim

roditeljima i bliţnjima neće utjecati na odnos s psihoterapeutom, tj. osjetiti će da ga

psihoterapeut prihvaća takvog kakav je. I u tome treba biti vrlo umjeren jer pacijent vrlo brzo

stvori naviku da puno pita a terapeut objašnjava, te se stvori nova vrsta otpora.

Psihoterapeutova je zadaća da pacijenta nauĉi da je komunikacija s terapeutom i pacijentova

odgovornost. Sabbadini (1991) stavlja na znanje da bi analitiĉar trebao s vremena na vrijeme

ohrabriti „šutljivi prostor“ unutar pacijenta, analitiĉara i terapijske relacije. Po njoj, šutnju bi

trebalo tretirati kao i san. Lane i sur. (2002) navode “ Slušati šutnju i razumjeti je u terminima

latentnih ţelja, fantazija i ideja iz kojih je šutnja i proizašla“. Wilmer (1995) ohrabruje

analitiĉare da slušaju pacijentovu šutnju kroz dijalog i empatiju ali samo kada postanu

sposobni slušati pacijenta unutar šutnje. Liegner (1971) sugerira da je najbolji pristup šutnji

sa zrcalenjem, ujedinjenjem ili reagirati emocionalno. Opisuje „konstruktivno korištenje

negativnog kontratransfera“ što bi znaĉilo da se pacijenta “ţedna prevede preko vode“.

Naime, zapoĉne se s pacijentom trivijalna konverzacija o knjigama, filmovima ili hobijima i

pokuša ga se navesti da opiše svakodnevna zbivanja s puno detalja. Nakon toga stvorivši

ugodnu, sigurnu atmosferu pacijent shvati da je vaţan terapeutu i poĉne govoriti emocionalno

vaţne dogaĊaje.

Šutnja psihoterapeuta

Terapeutovu šutnju je najviše opisivao Robert Langs (1973, 1976, 1982, 1988). On opisuje da

se šutnja moţe promatrati na dva naĉina: kada je terapeut koristi adekvatno, a to je podrţavati

i sadrţavati pacijenta i time podrţavati „ ĉvrstu terapijsku simbiozu“, i kada to nije sluĉaj već

terapeut šutnju zloupotrebljava - u biti tada šutnja predstavlja „ neuspjelu intervenciju“.

Šutnja kao intervencija

Za Langs-a (1973), šutnja je korištena prikladno kao intervencija u slušanju i komuniciranju i

ima široki spektar znaĉenja za pacijenta. To znaĉi prenošenje prihvaćanja i tolerancije aspekta

samog pacijenta, kako ga drugi vide, a omogućuje terapeutu da izbjegne moralno

prosuĊivanje ili kritiziranje. Kada bude pacijent spreman, terapeut će pacijentu u datom

trenutku objasniti kako je doţivio njegovu šutnju, tj. kako ga vidi, što znaĉi do tada

neprosuĊenu njegovu kvalitetu u terapijskom procesu i time omogućiti proces prelaţenja

nesvjesnog u svjesno, tj. dolaţenje do uvida. To dozvoljava razvoj transfera u intenzitetu i

jasnoći što će pojaĉati ego snage i ponovo forsirati stvaranje autonomije i zrelije objektne

relacije (Glover, 1974). Langs (1973) preporuĉa da terapeut ne reagira na pacijentove greške

tj. da šuti i tako će postići bolju toleranciju na frustracije. Da bi to postigao, pacijent njegovu

šutnju mora osjetiti iskrenom i toplom, prihvaćajućom. Posljednja istraţivanja upućuju na

neophodnost fokusiranja terapeutove paţnje na kvalitetu terapijskog saveza. Taj savez mora

odraţavati pozitivnu relaciju izmeĊu terapeuta i pacijenta. Bordin (1980) upozorava na razliku

izmeĊu transfera i pozitivnog druţenja terapeuta i pacijenta u savezu protiv pacijentove boli i

trpnje. U radu Horvath i Symonds (1991) metaanalizom 24 studije koje su mjerile razne vrste

tretmana našli su da je snaţan prediktor terapijskog ishoda terapijski savez. Naţalost i kod

mudrog i paţljivog korištenja šutnje, šutnja moţe stvarati dojam terapeutove distanciranosti,

neukljuĉenosti u sam proces, emocionalne nezainteresiranosti što sve u većini sluĉajeva

kompromitira terapijski savez. Pogotovo fragilni pacijent moţe terapeutovu šutnju doţivjeti

kao nesigurnim mjestom za samog sebe.

17

Specifiĉne intervencije

Ogden (1994) predlaţe posebnu formu šutnje koju naziva „interpretativna aktivnost“, što za

pacijenta znaĉi razumijevanje transfera i kontratransfera. On je opisao interpretativne

aktivnosti kao terapeutovu komunikaciju razumijevanja komponenata transferno

kontratransfernih osjećanja prema pacijentu bez korištenja rijeĉi ili govora.

Kontratransferna šutnja

Terapeutova šutnja još od Freud-ova vremena se u većini sluĉajeva doţivljavala kao

posljedica kontratransfernih osjaćanja, što se ĉesto racionaliziralo kao analitiĉareva

neutralnost. Ta šutnja naizmjenice doprinosi pacijentovom miru, što u terpijskom procesu ne

moţe biti potpuno shvaćeno sve dok terapeut ne prepozna kontratransferne reakcije. Da bi u

potpunosti razumio znaĉenje pacijentove šutnje, terapeut mora istraţiti pacijentov i vlastiti

intrapsihiĉki konflikt i transferne fantazije, kao i dinamsku meĊuigru izmeĊu svih navedenih

komponenata. Kroz proces identifikacije sa psihoterapeutom koji je šutljiv, pacijent moţe

upoznati samo materijal koji potvrĊuje orijentaciju i oĉekivanja šutljivog terapeuta

(Brockbank, 1970). Terapeutova šutnja reflektira ljutnju sa strahom da će kazniti pacijenta

zbog nepotpunog odgovora ili kao obrana protiv seksualnih ili agresivnih intrapsihiĉkih

konflikata i fantazija o pacijentu (Langs, 1973). Šutnja sugerira obranu od osjećanja ljutnje

provocirane od pacijenta ili ţelja za gratifikacijom pacijentovih potreba za bliskošću, koja u

datom trenutku moţe biti interpretirana kao zavoĊenje. Za Langs-a (1973), naprijed navedene

manifestacije kontratransfera, ako se ponavljaju za vrijeme šutnje, nepotrebno je i

neadekvatno lišavanje pacijenta razvoja terapijskog procesa. To ukazuje na nedostatak

osjećaja za pacijentove potrebe i predstavlja slabost terapeuta da pomogne pacijentu da

dosegne zdravu promjenu. Kada se pojavi takva situacija u terapiji, pacijent moţe reagirati

acting-out-om, regresijom ili stvaranjem simptoma.

Korištenje šutnje je svojevrsni hazard i kontraindikacija u sluĉajevima kada pacijent upada u

stanja šutnje sam po sebi, što će dovesti do meĊusobnog nepovjerenja, muĉenja i bijesa.

Terapeut bi uvijek trebao razmišljati da li šutnju koristi adekvatno, primjereno ili reagira iz

svojih kontratransfernih osjećanja, ili se samo osjeća izgubljenim i nesigurnim i posvećuje

veliku paţnju vlastitim unutarnjim mislima i osjećajima. Kada terapeut osjeća ljutnju,

povrijeĊenost ili strah, mora se prvo upitati da li su vezane uz pacijenta i tada pripadaju

kontratransferu. Taj tip samoopaţanja moţe dopustiti terapeutu da pošteno prepozna

nedostatak razumijevanja terapijskog proces i same tehnike. To je uĉestala pojava u poĉetnika

i zbog toga odgovornost supervizora je velika jer mora dovesti kandidata do uvida o stupnju

vladanja psihoterapijskom tehnikom.

Šutnja u grupnoj psihoterapiji

Ţivot svake jedinke odvija se u nekoj od grupa - obiteljska, radna, školska itd. Grupa je medij

u kojem se sva znaĉenja šutnje mogu susresti. Razlika izmeĊu svakodnevne situacije i grupe

je da se u grupi znaĉenje šutnje otkrije, proradi njena pozadina i uspostavi novi model

komunikacije jer grupa je mjesto koje imitira vanjski svijet, ali upravo što ga imitira daje

mogućnost mijenjanja obrana, zrelijeg suoĉavanja i time vjeţbanja ega u akciji, što grupna

psihoterapija to sve naprijed navedeno omogućava. Foulkes (1964) navodi»: «Iako je verbalna

komunikacija nuţna za analitiĉki proces, neverbalna komunikacija kao što je facijalna

ekspresija, poza, stavovi i ponašanje nije ništa manje znaĉajna“.

18

Dakle, grupa je arteficijelna ţivotna situacija voĊena od voditelja koji je poseban ĉlan grupe,

ne unosi svoju povijest i pokušava odrţati neutralnost, a ta njegova „šutnja“, u ĉlanovima

grupe izaziva razliĉita osjećanja i fantazije. Na taj naĉin priziva u grupu sjećanja ĉlanova

grupe iz razliĉitih njihovih ţivotnih situacija koja sada imaju mogućnost drugaĉijeg

razumijevanja nego što je to bilo u vrijeme odvijanja istih. To je prva šutnja koja ulazi u

grupu i koja stalno pokreće grupni proces. Šutnje i tišine koje se mogu dogoditi u grupi su

jednim dijelom posljedica fantazmatskih relacija koje je proizvela šutnja voditelja i naĉin

prilagodbe ĉlanova na nova iskustva. Drugim dijelom, šutnja je odraz povezanosti sa libidom

i agresijom. Treći - operativni dio - je kada grupa i voditelj analiziraju što se trenutaĉno

dogaĊa u grupi i zbog ĉega je grupa zapala u šutnju. Naime, kada osoba šuti u grupi, kako

navodi Slavson (1967), okupirana je mislima i osjećanjima i obranom prema tim mislima i

osjećajima i kontinuirano se osjećanja doţivljavaju na razliĉitim psihiĉkim i tjelesnim

razinama bez mogućnosti verbalizacije. Slavson (1967) navodi da šutnji moţemo pristupiti

psihološki, kao što sam navela u prvom dijelu, metapsihološki u drugom dijelu, i operativno,

to jest, terapijski u trećem dijelu, što znaĉi da psihoterapeut vidi fenomen šutnje u relaciji s

odvijajućim terapijskim procesom. Šutnja se ĉešće pojavljuje kao fenomen ĉlana grupe a rjeĊe

grupe kao cjeline.

Kada šuti ĉlan grupe?

Obiĉno kada se pojedinac naĊe u specijalnoj situaciji u odnosu na nekog ĉlana grupe ili grupe

kao cjeline, ili je tema koja se trenutaĉno raspravlja u grupi za odreĊenog ĉlana prešla

frustrativni prag (Yalom, 1985). Ujedno, pojedini ĉlan priklanja se šutnji kada je neki drugi

ĉlan na „vrućoj stolici“, od straha da i on na nju ne sjedne. Druga vrsta individualne šutnje je

kada se ĉlan od samog ulaska u grupu ne javlja sa svojim asocijacijama, a i kada ga se

prozove odgovori kratkom reĉenicom pokušavajući pri tom ne odati stvarno emocionalno

stanje. Druga strana iste medalje je i kada ĉlan puno govori, monopolizira grupu i natjera

cijelu grupu u šutnju. Slavson (1967) razlikuje generalnu i selektivnu individualnu šutnju i

generalnu i selektivnu grupnu šutnju.

Prema njemu, generalna individualna šutnja je kada osoba koja nije psihotiĉna šuti. Postoje

dva razloga zbog kojih ona to ĉini. Prvi, pripada strukturi liĉnosti, dakle, karakterološki, i

drugi uzrok ima korijen u neurotskom poremećaju. Kada govorimo o osobnosti moţemo

razmatrati da li ĉlan ima elemente shizoidne osobnosti ili tijekom intervjua shvatimo da se

osoba identificirala sa šutljivim roditeljima tijekom razvoja. Ponekad ćemo prepoznati da se

radi o katatoniĉkom modelu obrane koji je nastao kao posljedica ranog pritiska tijekom

odrastanja i posljediĉnog straha. Osim toga, tijekom razrješavanja analne faze moţe doći do

premještanja tako da dijete zadrţavanjem fecesa prestane i govoriti tj. verbalizirati. TakoĊer,

šutnja moţe biti reakcija na preplavljujuće potisnuto neprijateljstvo i, na kraju, moţe biti kao

odraz fiksacije tijekom ranog razvoja. Sumirajući razloge zbog kojih se šutnja javlja, tj.

kliniĉki manifestira na neurotskoj razini, moţemo reĉi da će se javiti kada je osoba pod

pritiskom pervazivne anksioznosti, prilikom pojave generalizirane anksioznosti i plašljivosti,

straha od kazne, osjećanja krivnje, osjećanja defektnog tjelesnog imidţa i slabog

samopoštovanja.

Kada govorimo o selektivnoj individualnoj šutnji, tada je obiĉno osoba nezainteresirana za

temu koju grupa trenutaĉno raspravlja jer nije relevantna za njenu ili njegovu preokupiranost.

Ako pratimo ponašanje dotiĉnog ĉlana u grupi, tada kod osoba koje su smanjenog kapaciteta

za apstraktno mišljenje ili nisu dosegle odreĊeni nivo emocionalnog razvoja, moţemo

oĉekivati da će biti sklone šutnji. Nedostaje spretnost ili okretnost u praćenju emocionalnih

19

reakcija drugih. Selektivna individualna šutnja se takoĊer moţe pojaviti ukoliko sadrţaj dira

strahove odreĊenog ĉlana i nije se spreman izloţiti grupi ili ga preplavljuje tjeskoba.

Primjer: Grupa koja traje nekoliko mjeseci i jedna ĉlanica je najmlaĊa u grupi i uporno šuti.

Voditelj grupe u svojim intervencijama vraćanja sadržaja u grupu navodi kako S. nije ništa

rekla. S. tada neverbalno, preokretanjem oĉiju, daje do znanja da joj to smeta. Nakon

nekoliko seansi ĉlanovi grupe ju pokušavaju uvući u interakciju, što im je u jednom od

pokušaja i uspjelo te je tada S. iznijela jedan od svojih bolnih doživljaja i pri tome se

rasplakala što joj jako teško palo jer ona nikada ne plaĉe. Bilo je oĉito da se osjeća

posramljeno zbog suza. Nakon toga je S. ponovo zašutila i otresito odgovarala na upite

grupe, a posebno kada bi voditelj intervenirao, na što su je ĉlanovi upozorili i upitali zašto je

voditelj smeta. Uspjela je iznijeti da u njenoj obitelji tata šuti a mama stalno govori. Drugi iz

njene okoline govore kako je postala društvenija, ali ona sama ne prepoznaje da se puno

promijenila. Bilo je oĉito da joj se teško izložiti u grupi i da je šutnja prilagodbena.

Slavson (1967) ovu vrstu šutnje svrstava u kategoriju nespretnosti, dok kategoriju obrambene

šutnje smatra odgovornom u jednakim dijelovima osobnost ĉlana i grupu. Svaka osoba se u

svakodnevnom ţivotu brani u trenutku kada ne ţeli aktivno atakirati drugoga ili izgubiti ponos

ili iznijeti na vidjelo neke detalje jer pomisao na njih u osobi provocira nelagodu, sram ili

krivnju. To se isto dešava i u grupi, ĉlan šuti jer osjeća nelagodu neizbjeţno induciranom

anksioznošću od strane grupe koja ga samim sjedenjem u krugu suoĉava svojim postojanjem i

da ga vide, što u ĉlanu izaziva potrebu za prikrivanjem, što se dešava i u svakodnevnom

ţivotu. Drugi vid šutnje je negativni stav ljutnje, zlobe i ogorĉenosti prouzrokovana

trenutaĉnom situacijom. Takva vrsta šutnje obiĉno završava acting out-om i pasivnim

otporom.

Grupna šutnja

Generalna grupna šutnja, prema Slavsonu (1967), javlja se u inicijalnom vremenu rada grupe

kada je anksioznost koju proizvodi samo prisustvovanje u grupi visoka i rezultira strahom,

plašljivošću i nelagodom u svakom ĉlanu grupe. Uspostavljanjem komunikacije meĊu

ĉlanovima, ta vrsta grupne šutnje se javlja sve rjeĊe. U daljnjim stadijima grupnog procesa

grupna šutnja se javlja kada grupa kao cjelina ne razumije što se u grupi zbiva, jer je

psihološki neobrazovana i nisu sposobni razmijeniti tu vrstu poruke. Generalna grupna šutnja

se moţe pojaviti kao otpor grupnom procesu i taj vid šutnje mogu mobilizirati negativna

transferna osjećanja prema voditelju grupe ili prema dijelu grupe u odreĊenom trenutku.

Generalna grupna šutnja se takoĊer moţe pojaviti kada grupu preplavljuju snaţne emocije i

reflektivna razmišljanja pod utjecajem specijalno afektivno nabijenih stanja ili znaĉajnih misli

kao što je razgovor o muško-ţenskim odnosima, te ĉlanovi prepoznaju sebe ili svoje partnere

u drugom ĉlanu. Grupa moţe zapasti u prolaznu generalnu šutnju kao odgovor na nespretnu

terapeutovu intervenciju ili ponašanje koje ima dodirnih toĉaka s transfernim relacijama

izmeĊu njega i grupe. Na koncu, generalna grupna šutnja moţe biti poziv na komunikaciju

grupa – terapeut, kao što se to javlja i u individualnoj terapiji.

Selektivna grupna šutnja se rijetko javlja u grupi. Grupa kao cjelina moţe biti promatrana kao

osoba ali, ipak, ne moţemo govoriti o osobnosti grupe kao cjeline jer nema odreĊene ego

funkcije, kao što to ima ĉlan grupe te tako grupa ne moţe odabirati, kao što to moţe

individua, što je adekvatno i što nije. Za oĉekivati je da će ĉlan grupe poznati intenzivna

osjećanja ili imati potrebu za jedinstvenim stavom u većini vaţnih pitanja, iako to moţe biti

na uštrb ostatka grupe, što moţe uzrokovati šutnju. Moţemo govoriti o pojavi selektivne

20

grupne šutnje kada se u grupi pojavi tema iz podruĉja religije, odnosa prema nacionalnom

opredjeljenju, osjećanja koja pripadaju edipskoj fazi razvoja, incestu, suicidalnim i ubistvenim

tendencama. Selektivna grupna šutnja se ĉešće moţe javiti uz naprijed navedenu topiku u

inicijalnoj fazi grupnog procesa kada se ĉlanovi i inaĉe ustruĉavaju govoriti o tabuiziranim

temama. TakoĊer, moţemo govoriti o selektivnoj grupnoj šutnji kada se u grupi jave snaţne

emocije kao što je šok, saţaljenje ili izrazita simpatija prema odreĊenom ĉlanu ili intenzivna

tjeskoba, što sve dovodi do trenutaĉne selektivne grupne šutnje. Bilo da se radi o šutnji koja je

tijekom razvoja postala dio osobnosti ili je stvorena socijalnom i kulturološkom okolnosti

odreĊene sredine, voditelj grupe treba prepoznati uzrok šutnje i pomoći grupi i ĉlanu u

otkrivanju podlijeţećih sjećanja i osjećaja.

Kada voditelj stvara u grupi šutnju?

Posebnu paţnju ćemo posvetiti voditeljevom udjelu u stvaranju šutnje. Prisustvo voditelja

stvara u svakom ĉlanu osjećaj koji po intenzitetu moţe biti od nelagode do stresa. Posebno još

mogu dodatno stvarati neugodu voditeljevi stavovi, navike i stil voĊenja. Jednako tako su

vaţna i kontratransferna osjećanja koja ponekad doprinose stvaranju šutnje u grupi, ali ne

uvijek. To je, na primjer, voditeljeva neuvremenjena intervencija ili interpretacija koja

„šokira“ grupu. Što se tiĉe grupe, to se dešava kada ĉlan grupe nije emocionalno spreman za

takvu intervenciju ili njegov nivo razumijevanja psihološkog nije dosegao odreĊenu razinu.

Ova vrsta intervencije se zna desiti kod mladih voditelja kada doslovce ţele što prije

interpretirati ono što im je supervizijska grupa pomogla prepoznati, ili kod voditelja zbog

negativnih kontratransfernih osjećanja koja potiĉu voditelja na aktivnost iako je svjestan da bi

bilo najbolje ne intervenirati. Kada voditelj kritizira ĉlana grupe i grupa se solidarizira i

ujedinjuje protiv voditelja obiĉno to pokazuju šutnjom. Ukoliko voditelj ponudi neko

irelevantno objašnjenje ili stav, grupa najĉešće zapadne u šutnju, a naroĉito ako ih to

objašnjenje ljuti ili iritira. Šutnja moţe upozoriti voditelja da nije uspio prepoznati potrebe

grupe. Za voditelja je vrlo bitno da prepozna šutnju koja nastane nakon uvremenjene i

ispravne intervencije, a znaĉi šutnju razmišljanja koja ima sve elemente tišine i koja najĉešće

vodi do uvida, a time i do promjene. Tu tišinu voditelj ne bi smio ometati tj. prekidati.

Šutnja kao komunikacija

U psihoterapijskom procesu kao i u svakodnevnom ţivotu šutnja moţe biti forma

komunikacije. Znaĉenje rijeĉi komunikacija pretpostavlja da će se osoba glasom javiti i da

ima ţelju uputiti nekome poruku. Šutnja postaje komunikacija ukoliko je primatelj razumio

znaĉenje šutnje. Problem je da primatelj nije uvijek siguran što šutnja stvarno znaĉi. U

nedostatku razumijevanja znaĉenja šutnje kao komunikacije nemoguće je prepoznati kada je

kraj iste te komunikacije.

Razlika izmeĊu tišine u pustinji i ljudske šutnje je što je šutnja u ljudi praćena mimikom lica,

pogledom, pokretom oĉiju i cijelog tijela, što moţe pomoći primatelju u opserviranju svega

navedenoga i prepoznavanju znaĉenja šutnje. Ljudsko lice posebno reagira u podruĉju oko

oĉiju i ustiju. Taj dio tijela stvoren je tako da reflektira osjećanja i misli. Sve to nazivamo

neverbalnom komunikacijom. Naţalost, uvijek postoji opasnost da svi navedeni znaci

neverbalne komunikacije budu krivo percipirani, a time uslijedi i kriva njihova interpretacija.

U psihoterapiji je neobiĉno vaţno pravilno razumijevanje latentnog znaĉenja šutnje. Jedna

greška u prosudbi znaĉenja šutnje i ukoliko je voditelj grupe verbalizira, moţe signifikantno

utjecati na transferne stavove ĉlana grupe. Ĉlan grupe u tom trenutku osjeća da ga voditelj ne

razumije,što znaĉi da mu ne moţe ni pomoći. Voditelj grupe razmišlja da li šutnja znaĉi otpor

21

daljnjem radu, da li je razumije kao obrambenu, kao ljutnju, zlobu, slaganje ili neslaganje,

neko od stanja raspoloţenja, osjećanja. Voditelj će za poĉetak cilj šutnje pretvoriti od stanja u

kojem nitko ne reagira i nema asocijacija, u situaciju da poĉnu o tome verbalizirati, pitajući ih

što u tom trenutku razmišljaju i osjećaju. Najĉešće ĉlanovi spontano zapoĉnu reagirati i

dotadašnji šutaĉi zapoĉnu spontano govoriti i na adekvatan naĉin sudjeluju u razjašnjavanju

nastale šutnje. Naime, psihoterapijski proces ne moţe se odvijati kroz šutnju. Psihoterapijska

matrica je verbalna interakcija sa voditeljem i ostalim ĉlanovima. Osjećanja, sjećanja i ideje

moraju biti kanalizirane kroz jezik te tako kroz reakcije u drugim ĉlanovima unutar settinga

stvara se osnova tkanja i tkiva koje je rezultat psihoterapijskog rada i rezultat promjena

pojedinog ĉlana.

Kada voditelj treba reagirati ili ne reagirati na šutnju?

Kada je voditelj siguran da je trenutaĉna šutnja nastala nakon njegove bitne intervencije, do

skoro bismo mogli reći tišina kao što je mirno more u ĉijim dubinama se odvija vrlo ţivahan

zbir odnosa razliĉitih vrsta, tako da bismo ga mogli usporediti s našim nesvjesnim i dijelom

predsvjesnim, tada neka i voditelj bude tiho i ne dozvoli da to poremete ĉlanovi koji se plaše

prorade na takvim dubinama. U drugom sluĉaju kada se radi o otporu ili neprijateljstvu prema

voditelju, voditelj smije savjetodavno suoĉiti grupu kao cjelinu s prevladavajućim transfernim

osjećanjima. To moţe uĉiniti na dva naĉina; direktnom konfrontacijom ukoliko smatra da je

grupa spremna da se suoĉi s tom situacijom, ili ako smatra da grupa nije dosegla tu razinu

zrelosti, da na adekvatan naĉin postavi pitanje o razlogu ili znaĉenju šutnje. U prvom sluĉaju

podrazumijeva se da će voditelj dati interpretaciju o podljeţećim transfernim osjećanjima, dok

druga intervencija bi trebala biti okidaĉ za ĉlanove grupe da sami istraţe vlastita osjećanja

tijekom šutnje. Ova posljedna, obiĉno, vodi do znaĉajnih ranih traumatskih iskustava ili

sadašnjih stresnih situacija o kojima u prvi mah nisu ţeljeli glasno govoriti. U svakom sluĉaju

voditelj treba biti oprezan sa šutnjom ĉlana grupe ili grupe kao cjeline kada je svjestan njihove

psihološke nerazvijenosti ili emocionalne zaravnjenosti, pogotovo u njihovom poĉetnom

sudjelovanju u grupi. U takvim situacijama voditelj treba opremiti terapijsko jedrenje prema

stalnim ili prolaznim limitima kako ne bi preplavio ĉlanove grupe i silio da pokušaju i dalje

izbjeći suoĉavanje s bolnim sjećanjima u šutnji kao što to ĉine izbjeglice.

Rezultati rada šutnje i tišine u grupi

Voditelj mora razlikovati prirodu i namjeru šutnje i tišine i raditi s trenutaĉnom situacijom u

grupi. Voditelj grupe treba osjetiti kada ĉlanovi grupe rade u tišini u ne neutraliziranom

libidu i nakon svega postaju duhovno obogaćeni i estetski, intelektualno kreativniji, i sve to

postignu većinom u izolaciji. U psihoterapiji, promjene u psihiĉkoj strukturi ĉlana grupe

javljaju se u vremenu šutnje izmeĊu dvije seanse kada automatski ponovo promišljaju o

svojim unutarnjim snagama, što se sve javlja kroz poravnjavanja, uvid i ispitivanje samog

sebe. Sve ovo nije zasluga samo šutnje i tišine kao što sam naprijed prikazala, već i rezultat

transfernih i kontratransfernih i negativnih namjera koje su u grupi analizirane i prepoznate.

Kada šutnja ima prekidajuće i blokirajuće znaĉenje, to je u svakom sluĉaju negativno za

daljnje razvijanje terapijskog procesa. Kako pozitivni uĉinci šutnje i tišine u grupi, i verbalne i

neverbalne interakcije su tkanje i potka terapijskog procesa i dio terapijske hrane, tako su

negativni zaustavljajući i neophodno je da se problem „otvori“. Razliĉiti fenomeni šutnje

trebaju postati subjekt grupnog istraţivanja. Nerijetko, rezultat rasprave zašto je grupa šutjela

je poĉetak otkrivanja nesvjesnih i predsvjesnih osjećanja i stavova i pomaţe kako u otkrivanju

tako i u razrješavanju ranih duboko zakopanih traumatskih doţivljaja (Klain, 2008).

Voditeljeva inicijativa je poluga i voditelj je svjestan znaĉenja specifiĉne šutljive epizode i

22

postupno, korak po korak prenosi razumijevanje šutnje i tišine u grupu. Postupanje sa šutnjom

zahtjeva mnogo oprezniji rad nego što je to u sluĉaju verbalne komunikacije, jer je oĉito da

pojedinac ili cijela grupa nisu spremni da dijele ta osjetljiva sjećanja s drugima ili s

voditeljem, i brane se šutnjom. Nespretna intervencija moţe razoriti pozitivna transferna

osjećanja kako prema voditelju grupe tako i prema pojedinim ĉlanovima.

Zakljuĉak

Šutnja bilo pacijenta bilo psihoterapeuta moţe imati nebrojeno znaĉenja i razloga. Kao što

smo vidjeli šutnja je moćno sredstvo, ali kao i ostale terapijske zadaće, trebala bi biti

razmatrana i konaĉni rezultat je razumjevanje komunikacije unutar šutnje od svih sudionika.

Šutnja moţe biti vrlo znaĉajna za terapeuta i njegovo razumijevanje terapijske situacije, razine

pacijentovog psihiĉkog konflikta kao stanja njegovih obrana a time i otpora, njegovih

prilagodbenih sposobnosti što znaĉi snaga ega, i da li se radi o naĉinu komunikacije općenito.

Vrijeme šutnje ima, kao što smo vidjeli, i komunikacijsko znaĉenje injicirano bilo od

terapeuta bilo od pacijenta. Šutnja i tišina uvijek imaju znaĉenje tajne za obje strane i tek

verbalizacijom dolaze do pravog znaĉenja. Paţljivo slušajući kako rijeĉi tako i šutnju i tišinu,

terapeut uĉi o pacijentu, o njegovom svakodnevnom ţivotu, stilu ponašanja, unutarnjem

svijetu objekata kao što uĉi i kroz razumijevanje pacijentovog simptoma, snova, latentnih

poruka. Kao što smo vidjeli da šutnja u terapijskom procesu znaĉi odreĊenu vrstu

komunikacije, moţe biti zdrava regresija kao i prilagodba na trenutaĉnu situaciju kada je

mudro šutjeti. Promatrajući šutnju sa strane terapeuta, ona ne smije biti u momentima

pacijentove velike emocionalne potrebe i terapeut mora biti svjestan kako će njegova šutnja

utjecati na razvoj terapijskog odnosa i njegovu kvalitetu. Pacijentova šutnja postoji da bi bila

prepoznata po sadrţaju i emocionalnoj pratnji, a terapeutova je dio terapijskog procesa i dio je

terapeutovih vještina u voĊenju terapijskog procesa.

Literatura:

Abraham K (1919/1949) A particular form of neurotic resistance against the psycho-analytic method.

Selected papers on psychoanalysis. London: Hogarth Press: 303–311.

Anić V (1998) Rjeĉnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi Libar.

Balint, M. (1958) The three areas of the mind. Int J Psychoanal; 39:328–340.

Benjamin A (1981) The helping interview (3rd ed.). Boston: Houghton Mifflin.

Bordin ES (1980) Of human bonds that bind or free. Presidential address delivered at the meeting of

the Society for Psychotherapy Research, Pacific Grove, CA.

Brockbank R (1970) On the analyst’s silence in psychoanalysis: a synthesis of intrapsychic content

and interpersonal manifestation. Int J Psychoanal; 57: 457–464.

Ferenczi S (1916/1955) Silence is golden. Further contributions to the theory and technique of

psychoanalysis. New York: Basic Books.

Freud S (1912) The dynamics of transference. The standard edition of the complete psychological

works of Sigmund Freud.

Foulkes SH (1964) Therapeutic group analysis. London: George Allen&Unwin LTD.

Glover E (1974) The Technique of Psychoanalysis. New York: International Universities Press, INC.

Greenson RR (1991) The Technique and Practice of Psychoanalysis. Madison-Connceticut:

International Universities Press, ING.

Horvath AO, Symonds BD (1991) Relationship between working alliance and outcome in

psychotherapy. J Couns Psychol; 38:139–149.

Klain E (2008) Grupna analiza - 2 izdanje. Zagreb: Medicinska naklada.

Kurtz S A (1984) On silence. Psychoanal Rev; 71:227–245.

Lane RC, Koetting MG, Bishop J (2002) Silence as communication in psychodinamic psychotherapy.

Langs R (1973) The technique of psychoanalytic psychotherapy, vol. 1. New York: Jason Aronson.

Langs R (1976) The therapeutic interaction, vol. 1. New York: Jason Aronson.

23

Langs R (1982) Psychotherapy: a basic text. New York: Jason Aronson.

Langs R (1988) A primer of psychotherapy. New York: Gardner Press.

Liegner E (1971) The silent patient. Psychoanal Rev; 61:229–245.

Leira T (1995) Silence and communication: nonverbal dialogue and therapeutic action. Scandinavian

Psychoanal Rev; 18: 41–65.

Levitt HM (2002) Clients Experiences of Obstructive Silence: Integrating Conscious Reports and

Analytic Theories. Journal of Contemporary Psychotherapy, 31 (4).

Nacht S (1964) Silence as an integrative factor. Int J Psychoanal; 45: 299–303.

Ogden TH (1994) The concept of interpretive action. Psychoanal Q; 58: 245–291.

Reik T (1926/1968) The psychological meaning of silence. Psychoanal Rev; 55: 172–186.

Sabbadini A (1991) Listening to silence. British Journal of Psychotherapy; 7: 406–415.

Strean HS (1969) Non-verbal intervention in psychotherapy. Psychotherapy: Theory, Research and

Practice; 6(4): 235–237.

Slavson SR (1967) The Phenomenology and Dynamics of Silenece in Psychotherapy Groups. The

Psychoanal Q; 36.

Wilmer HA (1995) Silence: something we rarely hear, which does not exist. J Am Acad Psychoanal;

23: 723–730.

Yalom ID (1985) The Theory and Pactice of Group Psychotherapy. Basic Books, Harper Collins

Publishers

Profesorica dr. sc. Ljiljana Moro, neuropsihijatar, edukator iz grupne analize, Institut za grupnu

analizu Zagreb, Klinika za psihološku medicinu, 10000 Zagreb, Hrvatska

Rudolf Gregurek (Zagreb)

ŠUTNJA IZMEĐU INDIVIDUALNIH I SOCIJALNIH SINAPSI

Govor u šutnji ili govor koji stvara šutnju.

Prekrasno je slušati šutnju.

Govor i rijeĉ oduvijek imaju bitno mjesto u psihoterapiji, a šutnja ima mnogostruko znaĉenje,

ona može odražavati osjećaje veselja, sreće, uzbuĊenja, zahvalnosti, ali i tuge, beznaĊa,

oĉaja, žalovanja. Rijeĉ kao i pogled predstavljaju odnos jer oni ne pripadaju samo onome tko

sluša ili gleda već pripadaju i onome kome se rijeĉ upućuje i koga se gleda; zbog toga one

imaju transcedentalno znaĉenje i oznaĉavaju fundamentalnu relaciju izvana (od drugih-

majke) prema unutra (prema selfu) i na taj naĉin konstituiraju osobu, ali i odreĊuju njegove

nedostatke. Govor poĉinje kombinacijom zvukova i pokreta, što objašnjava zašto su

funkcionalno geste, pokreti i govor povezani u mozgu, a tijekom evolucije ove regije mozga

razvijale su se i preuzimale funkciju kontrole govora. Razvoj semantiĉkih sposobnosti

postupno je nadvladao potrebu za gestovnim, znakovnim komuniciranje, a ljudska potreba za

gestama prilikom govora posljedica je ovog evolucijskog procesa.

Razgovor roditelj-djete u kontekstu usklaĊenog emocionalnog odnosa osigurava osnovu za

narativne sposobnosti i priĉanje priĉa. Kada verbalna interakcija ukljuĉuje i odgovarajuće

osjećaje, ponašanja, misli i senzacije osiguran je medij kroz koji djeĉji mozak ima mogućnost

integriranja razliĉitih aspekata iskustva u koherentnom obliku.

Individualni neuroni odvojeni su pukotinama – sinapsama koje nisu prazan prostor već su

ispunjene s kemijskim supstancama koje u konaĉnici stvaraju kompleksnu interakciju meĊu

24

neuronima – sinaptiĉku transmisiju, koja stimulira neurone, osiguravajući njihovo

preživljavanje i rast, kao i oblikovanje potaknuto iskustvom. Komunikacija meĊu neuronima

potaknuta transmisijom osigurava njihovu aktivaciju i preživljavanje putem razliĉitih

prijenosnika. Sliĉan proces meĊusobnih interakcija odvija se i meĊu ljudima. Vrlo lako

možemo preslikati proces koji se odvija na razini individualnih sinapsi, na širi aspekt, ljudski

mozak, ali isto tako vrlo lako možemo otkriti sliĉnosti na razini komunikacije i ineterakcije

izmeĊu ljudi, ljudskih grupa i zajednica. Socijalne sinapse su prostor izmeĊu nas, izmeĊu

osoba, ali one su isto i medij koji nas povezuje u veće organizacije, obitelji, plemena,

zajednice, društva, narode i na kraju u ljudsku vrstu.

Šutnja nije tišina, šutnja je odsutnost glasa, odsutnost govora, njegova suprotnost. Šutnja ima

mnogostruko znaĉenje, ona moţe odraţavati osjećaje veselja, sreće, uzbuĊenja, zahvalnosti,

ali i tuge, beznaĊa, oĉaja, ţalovanja. Ona moţe biti most i konteiner, ali i zaštita, prepreka i

granica. Šutnja u sebi sadrţi preverbalne oblike komunikacije i najĉešće predstavlja oblik

regresije iako moţe biti i izraz zrelog promišljanja.

S druge strane ljudska rijeĉ igra krucialnu ulogu u psihijatriji i psihološkom uopće: ona moţe

predstavljati glas druge osobe, glas majke (znaĉajnog drugog) sa svim svojim višeznaĉjima od

gnjezda do kaveza, a isto tako rijeĉ moţe predstavljati glas savijesti koji nam govori što

smijemo, a što ne smijemo raditi (glas superega).

Govor i rijeĉ oduvijek imaju bitno mjesto u psihoterapiji, a posebice u psihoanalizi i on za

Freuda ima dvostruki znaĉaj s jedne strane on predstavlja materijalizaciju simptoma i

manifestaciju nesvjesnog konflikta, ali istovremeno oznaĉava i pristup nesvjesnom.

Povijesno gledano šutnja za Freuda predstavlja najmoćniji otpor, prvenstveno otpor analnim

erotiĉnim ţeljama i fantazijama. Za Ferenczia (1911) govor predstavlja oblik oslobaĊanja

nagonskih impulsa, a šutnja predstavlja oblik potiskivanja. Abraham (1919) sugerira da govor

ima funkciju oslobaĊanja afekta, a šutnja reprezentira obranu, premještanje s originalne

erotske zone na organske sustave povezane s govorom i na sam govor koji u ovom obliku ima

funkciju potiskivanja. Reik (1926) uvodi pojam šutnje u psihoterapijski odnos i naglašava

znaĉaj uloge i terapeuta i pacijenta kao i njihovog odnosa u kreiranju šutnje. Fliess (1949)

klasificira šutnju u terminima libidinalnih stadija shvaćajući šutnju kao obranu protiv tjelesnih

senzacija, misli i osjećaja povezanih s pojedinim fazama razvoja; na primjer, faliĉka šutnja

moţe biti obrana od kastracijske anksioznosti.

Rijeĉ (govor) kao i pogled predstavljaju odnos jer oni ne pripadaju samo onome tko sluša ili

gleda već pripadaju i onome kome se rijeĉ upućuje i koga se gleda; zbog toga oni imaju

transcedentalno znaĉenje i oznaĉavaju fundamentalnu relaciju izvana (od drugih-majke)

prema unutra (prema selfu) i na taj naĉin konstituiraju osobu, ali i odreĊuju njegove

nedostatke.

Primarna ĉinjenica nije tišina, šutnja već zaglušujuća buka svijeta koji nas okruţuje i u tome

se postavlja pitanje kako stvoriti prostor za tišinu kako bismo mogli ĉuti ono što ţelimo. Za

Heideggera odgovor je u „zvucima tišine“ („sound of silence“). S druge strane, šutnja je

prethodila govoru, jer prije nego je nastao govor koji je povezan s ekspolozivnim razvojem

ljudskog mozga, šutnja ili bolje reĉeno ne govorenje je imalo svoju dominaciju. Da bi se

govor uopće razvio treba postojati odnos s drugim objektom odnosno osobom, a taj odnos

kreira arhitekturu ljudskog centra za govor u mozgu.

25

Nesvjesno je bezvremeno, a nesvjesno je tišina. Prije svega i prije rijeĉi postojala je

sveprisutna šutnja, ontogenetski ponavljajući u ljudima njihova najranija iskustva. Šutnja je

forma komunikacije karakterizirana ranim, primitivnom odnosom majka-dijete iz stadija

fuzije objekta i subjekta (Cremerius, 1969). Tijekom hranjenja na dojci dialog izmeĊu majke i

djeteta odvija se gotovo u potpunoj tišini i bez rijeĉi. I na kraju „bez rijeĉi“ ne znaĉi i šutnju:

dijete u majĉinom naruĉju, kao i ranije, fetus u uterusu, uronjeno je u svijet zvukova. Za

Anzieua (1985) upravo taj zvuĉni prostor predstavlja i prvi fiziĉki prostor. U odsustvu rijeĉi,

zvukovi i buka mogu dobiti svoje znaĉenje: noću dijete moţe biti prestravljeno škripom

podova ili zvukov vode iz slavine dok istovremeno te zvukove i ne primjećuje tijekom dana u

igri s drugom djecom.

Prvi dani ljudskog ţivota oznaĉeni su intimnim odnosom djeteta s majkom, njenim mirisom,

okusom, zvukom njenog glasa i njenom sposobnošću da osjeti i prepozna sve djetetove

potrebe. Istovremeno da bi preţivio i da bi se razvio ljudski mozak, osim o genetskoj

predispoziciji ovisi i o odnosu s drugom osobom. Geni sluţe kao „predloţak“, a dalji razvoj

mozga ovisi o razliĉitim stresnim situacijama, frustracijama, kritiĉnim razdobljima tijekom

ranog ljudskog razvoja koji utjeĉu na transkripciju gena i njihovo konĉano oblikovanje.

Optimalno oblikovanje prefrontalnog korteksa odvija se u zdravom i primjerenom odnosu

majka-dijete koje osigurava djetetu uvjete da misli o sebi i drugima, da stvara povjerenje u

sebe i druge, da regulira i kontrolira svoje emocije, da koristi svoje intelektualne i

emocionalne kapacitete kroz postupno riješavanje poteškoća na koje nailazi.

Razvoj govora je postupan, poĉinje neartikuliranim zvukovima da bi u dosegao svoj konaĉni

oblik i razumljivost za druge osobe. Razvoj govora povezan je s ljudskom evolucijom i

postupnim stvaranjem sve većih grupa koje su nuţno trebale neki oblik komunikacije da bi

preţivjeli opasnosti kojima su bile izloţene. Razvoj govora, korištenjem sve sloţenijih oblika

simboliĉke i apstraktne komunikacije istovremeno je bio praćen razvojem ljudskog mozga ,

posebice odgovarajućih regija mozga. Nastanak facijalne ekspresije, gesta, pokreti ruku,

razvoj govora i upotreba rijeĉi povezana je s potrebom za efikasnijim odnosom s drugim

osobama i kvalitetnijim socijalnim relacijama ali i s kvalitetnijom izmjenom informacija.

Odavno je poznato da prije nego što razvijemo sposobnost jeziĉne prorade informacija/govora

neverbalna komunikacija ostavlja dubok utisak na razvoj liĉnosti. Djeca uĉe po modelu –

promatrajući druge, a zrcalni neuroni su moţda kljuĉ objašnjenja kako se to dogaĊa na

neurološkoj razini. Razvojne studije ponašanja pokazale su da su geste vrlo usko povezane sa

govornim izraţavanjem – gestikuliramo i kada telefoniramo.

U novije vrijeme su metodom funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) u podruĉjima

moţdane kore zaduţenim za planiranje i izvršavanje motoriĉkih aktivnosti (ukljuĉujući

jeziĉne), npr. velika podruĉja premotoriĉke i tjemene moţdane kore, otkriveni tzv. "zrcalni"

(engl. mirror) neuroni koji se ne aktiviraju samo izvoĊenjem odreĊene radnje, već i samim

gledanjem (promatranjem) te radnje (tj. motoriĉke aktivnosti drugih osoba). Tijekom

promatranja radnje oni izbijaju samo ako radnju obavlja biološki subjekt (npr. ruka), pri ĉemu

se premotorni korteks aktivira na tzv. somatotopski naĉin. Parijetalni korteks se aktivira samo

kad se radnja vrši na nekom objektu (npr. uzimanje olovke), dok aktivacija premotornog

korteksa nije ovisna o objektu. Zrcalne neurone otkrili su 90-tih godina Gallese i Rizzolatti na

Sveuĉilištu u Parmi.

Ĉini se da su u Brokinom podruĉju za govor, koje u lijevoj hemisferi obuhvaća tzv.

Brodmanova podruĉja BA44 i BA45 u donjem ĉeonom girusu, osim govora, predstavljeni i

26

pokreti ruke. Funkcionalnim slikovnim (fMRI) i magnetoencefalografskim prikazom mozga

potvrĊeno je da su Brokino podruĉje i premotoriĉki korteks aktivni tijekom izvoĊenja pokreta

rukom, kao i tijekom promatranja sliĉnih pokreta druge osobe. Istraţivanja takoĊer pokazuju

da je podraţljivost (ekscitabilnost) motornog korteksa za ruku na dominantnoj hemisferi

povećana tijekom glasnog ĉitanja. Ipak, u bolesnika koji su se djelomiĉno oporavili od afazije

uzrokovane moţdanim udarom, takav uĉinak primijećen je u nedominantnoj hemisferi. Iz toga

slijedi da je nakon moţdanog udara došlo do kortikalne reorganizacije i ukljuĉivanja

nedominantne hemisfere u stvaranje govora.

Premda su interpretacije fMRI u bolesnika s afazijom proturjeĉne, prihvaćeno je mišljenje da

je u tih bolesnika desna hemisfera aktivnija u odnosu na zdrave pojedince. To se objašnjava

smanjenjem transkalozne inhibicije iz dominantne hemisfere. Osim toga, podatak da bolesnici

s afazijom ne mogu prepoznati pokrete ruku pri pantomimi, takoĊer ukazuje na povezanost

podruĉja za pokrete ruku i jeziĉnog podruĉja.

Odgovor na pitanje zašto se podruĉje za pokrete ruke i Brokino podruĉje poklapaju moţemo

potraţiti u rezultatima istraţivanja izvršenim na primatima. Kortikalno podruĉje F5 majmuna

dio je donjeg ĉeonog podruĉja i odgovara Brokinom podruĉju za govor ĉovjeka. Ono uz

podruĉje za ruku sadrţi i podruĉje za usta i lice, te se njegovom stimulacijom potiĉu pokreti

ruku i ustiju. Prema teoriji Rizzolattija i Arbiba podruĉje koje je bilo preteĉa F5 podruĉja

odigralo je kljuĉnu ulogu u komunikaciji putem gestikulacije licem i rukama.

Besmisleni zvukovi su postupno poprimali specifiĉno znaĉenje tako da je sustav "zrcalnih"

neurona koji koordinira pokrete ruku i ustiju, postao temelj za evoluciju govora. U skladu s

tom teorijom podudara se i dobro poznata sprega gestikulacije i govora u ĉovjeka. Isto tako,

pokazalo se da ljudi koji mucaju prekidaju gestikulaciju kad poĉnu mucati, a njezin poĉetak se

podudara s poĉetkom teĉnog govora. Nadalje, u dvojeziĉne djece pokreti rukama povezani s

govorom razvijaju se istovremeno s razvojem pojedinog jezika. Iz navedenog moţe se

zakljuĉiti da "zrcalni" neuroni u ĉovjeka ukljuĉuju najmanje Brokino podruĉje, primarni

motorni korteks i moţdanu koru parijetalnog reţnja oko vrška gornje sljepooĉne brazde, a

Brokino podruĉje usklaĊuje djelovanje ovog sustava. Stoga se ĉini da je Brokino motoriĉko

podruĉje za govor nastalo i lateraliziralo se povećanjem susjednog podruĉja neurona

specijaliziranih za izvoĊenje pokreta desne ruke.

Gdje su zaĉeci ljudskog govora? Govor poĉinje kombinacijom zvukova i pokreta, što

objašnjava zašto su funkcionalno geste, pokreti i govor povezani u mozgu, a tijekom evolucije

ove regije mozga razvijale su se i preuzimale funkciju kontrole govora. Razvoj semantiĉkih

sposobnosti postupno je nadvladao potrebu za gestovnim, znakovnim komuniciranje, a

ljudska potreba za gestama prilikom govora posljedica je ovog evolucijskog procesa.

Govor je isti tako usko povezan s tjeskobom i strahom. Stresne situacije potiĉu emocionalni

odgovor i aktiviraju odgovarajuće koritkalne regije koje stimuliraju ili inhibiraju ljudske

aktivnosti i interese, ali istovremeno dovode do razvoja kognitivnih i bihavioralnih

sposobnosti kao i do akvizicije govora. Frustracije i stresori stvaraju rascijep izmeĊu emocija i

kognicije, a govor je na neki naĉin most izmeĊu ovih dvaja aspekata. Ovaj rascijep ili toĉka

greške, odnosno mjesto gdje osjećaji leţe iza kognicije odreĊuje našu humanost. Specifiĉni

ljudski osjećaji, kao tjeskoba, nastali su u trenutku kad su ljudski preci izgubili emocionalu

reakciju u biološkim instinktima i ovaj gubitak zamijenili simboliĉkom regulacijom i

kontrolom.

27

Ljudski govor u kombinaciji s emocionalnim usklaĊivanjem stvara mogućnost za podrţavanje

neuronskog rasta i integracije. Kada je djete ostavljeno u tišini uslijed roditeljske

nesposobnosti za verbalizacijim unutrašnjih proţivljavanja ono nema kapacitet za

razumijevanje svog vlastitog unutrašnjeg ţivota. Sposobnost govora je nuţna kako bi došlo do

integriranja neuronskih struktura i organiziranja iskustva na svjesnoj razini, a kada je djete

zlostavljano ili napušteno, nezronska organizacija i strukturiranost je narušena.

Razgovor roditelj-djete u kontekstu usklaĊenog emocionalnog odnosa osigurava osnovu za

narativne sposobnosti i priĉanje priĉa. Kada verbalna interakcija ukljuĉuje i odgovarajuće

osjećaje, ponašanja, misli i senzacije osiguran je medij kroz koji djeĉji mozak ima mogućnost

integriranja razliĉitih aspekata iskustva u koherentnom obliku. Autobiografska memorija na

naĉin koji ukljuĉuje obradu kroz multiple neuronske veze unapreĊuje samosvijest, povećava

sposobnost suoĉavanja s problemima i omogućava nam da se nosimo s stresorima i

kontroliramo osjećaje.

Socijalno sudjelovanje je odmalena glavna aktivnost kroz koju uĉimo. Kroz socijalne

aktivnosti većinom nesvjesno internaliziramo (usvajamo) aktivnosti, navike, vokabular i ideje

ĉlanova zajednice u kojoj ţivimo - oponašanje (imitacija) i identifikacija su toliko superiorni

naĉini uĉenja da su tijekom evolucije mozga ĉovjeka nadvladali sve druge oblike uĉenja.

Imitiacija i identifikacija ukljuĉuje razvoj memorijskog sustava, prvenstveno proceduralne

memorije, razvoj mirror neurona, imitirajuće ponašanje, prolongiranu ovisnost o roditeljima

koja omogućava imitaciju i usklaĊivanje kao i proces mentalizacije svojstven ljudskoj vrsti.

Gledajući detaljnije na ljudsko tijelo koje je sastavljeno od mnoštva stanica, a u mozgu

neurona, koji se diferenciraju, migiraju na specifiĉne lokacije u tijelu stvarajući funkcionalne

sustave, organe i kreirajući u konaĉnici ljudsku jedinku. S druge strane, priroda koristi istu

strategiju povezujući pojedince u veće biološke sustave i grupe, u vrste.

Individualni neuroni odvojeni su malim pukotinama – sinapsama koje nisu prazan prostor već

su ispunjene s kemijskim supstancama koje u konaĉnici stvaraju kompleksnu interakciju

meĊu neuronima – sinaptiĉku transmisiju, koja stimulira neurone, osiguravajući njihovo

preţivljavanje i rast, kao i oblikovanje potaknuto iskustvom. Komunikacija meĊu neuronima

potaknuta transmisijom osigurava njihovu aktivaciju i preţivljavanje putem razliĉitih

prijenosnika.

Sliĉan proces meĊusobnih interakcija odvija se i meĊu ljudima. Vrlo lako moţemo preslikati

proces koji se odvija na razini individualnih sinapsi, na širi aspekt, ljudski mozak, ali isto tako

vrlo lako moţemo otkriti sliĉnosti na razini komunikacije i ineterakcije izmeĊu ljudi, ljudskih

grupa i zajednica. Kada se smijemo, gestikuliramo, kada smo tuţni, nesretni, ovo ponašanje

emitira se pomoću rijeĉi i znakova kroz prostor izmeĊu ljudi. Ove elektriĉne i mehaniĉke

poruke primaju se pomoću naših osjetila, pretvaraju u elektriĉne signale u našem ţivĉanom

sustavu i šalju u naš mozak. Elektriĉni podraţaji izazivaju kemijske promjene na razini

individualnih sinapsi, prevode se i obraĊuju u našem mozgu i opet obrnutim putem,

kemijskim aktivnostima koje se pretvaraju u elektriĉnu aktivnost pretvaraju u oblike

ponašanja i komunikacije i emitiraju putem socijalnih sinapsi prema drugim osobama.

Socijalne sinapse su prostor izmeĊu nas, izmeĊu osoba, ali one su isto i medij koji nas

povezuje u veće organizacije, obitelji, plemena, zajednice, društva, narode i na kraju u ljudsku

vrstu. Većina ovih poruka, komunikacija i ineterakcija odvija se mimo naše svijesti, kao

posljedica ljudskog postojanja na rubovima ovih sinapsi.

28

Ako prihvatimo ovaj teorijski koncept, koncept postojanja socijalnih sinapsi, moramo

prihvatiti i koncept o transformaciji trostupanjskog prijenosa informacija s neuronske razine

na širu, socijalnu razinu. U osnovi neuroni imaju tri slijeda prijenosa informacija: prvi je na

razini sinapsi, slijedeći se bazira na promjeni biokemije stanice (neurona) i završi stupanj je

aktivacija mRNA (prijenosne ribonukleinske kiseline koja pretvara proteine u nove moţdane

strukture) i rezultira s promjenama u mozgu kao odgovoru na nova iskustva.

Pokušajmo ovaj slijed dogaĊaja prijenjeti na ljudske odnose. Da li je moguće promatrati ovaj

slijed zbivanja i prijenosa informacija na meĊusobne odnose ljudi? Drugim rijeĉima, da li je

moguće da tijekom meĊusobnog odnosa dviju osoba ili odnosa meĊu ljudima dolazi do

interakcija koje rezultiraju biokemijskim promjenama koje kroz duţe vrijeme mogu utjevati

na moţdanu strukturu i konstrukciju mozga druge osobe?

Psihiĉki poremećaju koji se redukcionistiĉki svode na biokemijske promjene u mozgu,

pokušavaju se lijeĉiti biokemijskim supstancama koje mogu suspstituirati nedostatak ili

sprijeĉiti pretjeranu aktivnost ali je upitno koliko mogu dovesti do izljeĉenja. Isto tako,

terapijski pristupi koje se temelje na kognitivnom pristupu zadrţavaju svoje djelovanje na

višim razinama i osoba moţe samo više ili manje uspješno nauĉiti kontrolirati svoje ponašanje

i simptome. Suvremena neuroznanost osigurava novi pogled na lijeĉenje, lijeĉenje koje se

temelji na odnosu i emocionalnoj interakciji meĊu ljudima, a taj terapijski pristup osigurava

jedino psihodinamski terapijski pristup.

Zbog toga na kraju s psihodinamskog aspekta šutnja ili odsustvo odnosa nesvjesno se

izjednaĉena s ništavilom, strahom od smrti, anhilacijom i ultimativno je povezana s duboko

ukorijenjenom tjeskobom. Istovremeno ona je duboko determinirana, znakovita i moţe

izraţavati sve osjećaje od ţalosti, bola, tuge do uzbuĊenja, radosti, veselja, zahvalnosti. Ona je

istovremno i most i konteiner, ali i štit i svojstveni element svih verbalnih komunikacija.

Šutnja na kraju moţe predstavljati svojesvrsni oblik verbalne anoreksije, verbalne

konstipacije, verbalne impotencije kao i verbalne trudnoće.

Literatura:

Abraham K (1919) A particular form of neurotic resistance against the psychoanalytic method. In

Selected Papers on Psycho-analysis, pp. 303–11. London: Hogarth Press, 1949.

Anzieu D (1985) Le Moi peau. Paris: Dunod. English translation, The Skin Ego. New Haven and

London: Yale University Press, 1989.

Cozolino L (2006) The neuroscience of human relationship New York-London: Norton Co.

Cremerius J (1969) Schweigen als Probleme der psychoanalytischen Technik. Jahrbuch der

Psychoanalyse 6: 69–103.

Ferenczi S (1911) On obscene words. In First Contributions to Psycho-analysis, London: Maresfield

Reprints, 1980.

Ferenczi S (1916–17) Silence is golden. In Further Contributions to the Theory and Technique of

Psycho-analysis, London: Maresfield Reprints, 1980.

Fliess R (1949) Silence and verbalization: a supplement to the theory of the analytic rule. International

Journal of Psycho-Analysis 30: 21–30.

Freud S, Breuer J (1893–95) Studies on Hysteria. Standard Edition, vol. 2.

Freud S (1901) The Psychopathology of Everyday Life. In Standard Edition, vol. 6. London: Hogarth

Press.

Freud S (1926) The Question of Lay Analysis. In Standard Edition, vol. 20.

Gallese V, Goldman A (1998) Mirror neurons and the simulation theory of mindreading. Trends in

Cognitive Sciences, 12: 493-501.

Heidegger M (1962) Being and Time. New York: Harper and Row.

29

Reik T (1926) In the beginning is silence. In The Inner Experience of a Psychoanalyst. London:

George Allen & Unwin, 1949.

Rizzolatti G, Arbib M (1998) Language within our grasp. Trends in Neurosciences, 21:188.

Profesor dr. sc. Rudolf Gregurek, psihijatar, edukator iz grupne analize, Medicinski fakultet

Sveuĉilišta u Zagrebu, Institut za grupnu analizu Zagreb, Klinika za psihološku medicinu,

KBC Zagreb, 10000 Zagreb, Hrvatska

30

ORALNE PREZENTACIJE

Marija Burgić-Radmanović(Banja Luka)

PSIHOTERAPIJSKI TRETMAN DJECE

Psihoterapija u djeĉijoj i adolescentnoj dobi obuhvata mnoge oblike ukljuĉujući kratkotrajne i

dugotrajne pristupe sa raznolikim konceptualnim okvirima. Brojna istraţivanja u novije

vrijeme su pokazale efikasnost kognitivno-bihejvioralnih intervencija za širok spektar djeĉijih

i adolescentnih poremećaja, posebno kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, anksioznih i

depresivnih poremećaja. Primarni cilj svake psihoterapijske intervencije je uspostavljanje

radne veze izmeĊu djeteta ili adolescenta i terapeuta. Uspješnost psihoterapijske intervencije

kod djece zahtjeva i ukljuĉivanje roditelja. Psihoterapija u djece se fokusira na poboljšanje

djeĉijih adaptivnih vještina i smanjenje specifiĉne psihopatologije. Tretman reflektuje

razumijevanje djeĉijeg razvojnog nivoa i pokazuje kulturološku senzitivnost prema porodici i

okruţenju u kome dijete ţivi. Djeca ĉesto vjeruju da su uzeti u terapiju zbog svog lošeg

ponašanja ili kao kazna za loše uĉinjeno.

Zavisno od razvojnog nivoa, emocionalnog i socijalnog razvoja, terapeuti u radu koriste

razliĉite psihoterapeutske tehnike u djetinjstvu. Psihodinamski pristup se miješa sa

suportivnim komponentama i bihejvioralnim tehnikama u gradnji obuhvatnog terapijskog

plana za svako dijete. Individualna psihoterapija djeteta ĉesto je udruţena sa porodiĉnom

terapijom, grupnom terapijom i kada je indikovano i psihofarmakologijom. Nekoliko

teoretskih sistema podupire psihoterapijske pristupe u radu sa djecom, ukljuĉujući

psihoanalitiĉke teorije, bihejvioralne teorije, sistemske porodiĉne teorije i razvojne teorije.

Marija Burgić-Radmanović, Klinika za psihijatriju, Kliniĉki centar Banja Luka, Medicinski

fakultet Univerzitet u Banja Luci, 78000 Banja Luka, BiH

Edina Vejo (Zenica)

SOCIOPEDAGOŠKI PRISTUP U RAZUMIJEVANJU ZNAĈENJA ŠUTNJE

Rad diskutira suvremene znanstveno-teorijske koncepcije, koje prikazuju kako znanost uopće,

time i socijalna pedagogija, moţe dospjeti do pouzdanih rezultata. S tom svrhom dati su

slijedeći konceptualni modeli:

- model paradigmi (Kuhn, Lakatos, Feyerabend) koji ukazuje na to da kriteriji znanstvenog

istraţivanja nisu utvrĊeni jednom zauvijek, već se razvijaju u sklopu istraţivaĉkog procesa;

- postmoderna perspektiva (Foucald, Dernida) koja znanstveno znanje smatra oblikom

znanja, odreĊenim oblikom diskursa koji se odvija u skladu s odreĊenim pravilima, meĊutim,

ne postoje metakriteriji prema kojima bi se znanstveno znanje izdvajalo prema ostalim

vrstama znanja. Upravo je predmet znanosti u postmoderni pravila prema kojima se znanje

konstituira, ĉime znanost postaje svjesna svojih granica. Ovim biva otvoreno pitanje: Kako

razlikovati diskurse znanstvenog utemeljenja od manipulativnog uvjeravanja?;

- konstruktivistiĉka perspektiva: znanstvena spoznaja predstavlja rezultat ljudskih

konstrukcija (Lorenzen, Kamilah, Maturana).

Spoznaju uvijek treba gledati u suodnosu s posmatraĉem, ne postoji o posmatraĉu neovisna

spoznaja. Iz konstruktivistiĉke znanstveno-teorijske koncepcije razvijamo svoj prilog šutnji

31

kao psihoterapijskom istraţivaĉkom izazovu, ali i komunitarnom izazovu. Razumijevanje

šutnje stvaramo iz našeg iskustva, jer ono tvori svijet u kojem ţivimo. Ne smijemo se zavesti

emocionalnim, ideološkim prizvucima koji se konotativno pridaju šutnji, poput, adaptirati se

situaciji, uklopiti se u situaciju, podvrći se. U stvari, šutnja je naĉin da se uspostavi kontrola

nad okolinom, ništa manje znaĉajna od podvrgavanja okoline sebi. Neaktivan, 'odbrambeni',

parazitski naĉin. Naglašena aplikabilnost, jaĉine modalne mentalitetske crte, je rezultat

procesa usklaĊivanja funkcioniranja procedura svojih motivacionih zadovoljenja sa

konstelacijom struktura i nametnutom predvidljivošću dogaĊanja. Uspostavlja se poguban niz:

postulirana normativnost-uniformnost kao obiljeţje većeg dijela našeg ponašanja (u našim

okolnostima postaje odgojenom konstitutivnom mentalitetskom crtom) - konformizam

vlastitog ponašanja s već konstruiranim modelima ponašanja u okolini. Konstruktivistiĉki

pristup okrenut je ka tome da razotkrije mogućnosti kako nekome pomoći da provjeri i

eventualno izmijeni svoju konstrukciju stvarnosti.

Sociopedagoški model razumijevanja šutnje je snaţno socijalno atribuiran, jer je naglašeno

usmjeren na zajednicu i razotkrivanje procesa unutar nje kao priloga razrješenju naše

individualne i komunitarne 'tihe drame'.

Edina Vejo, Odsjek za socijalnu pedagogiju IPF Univerziteta u Zenici, 72000 Zenica

BiH

Mevludin Hasanović (Tuzla)

ŠUTNJA MEĐU UĈENICIMA TEOĈAKA I TUZLE O MASAKRU KOJI SE DESIO

TOKOM RATA

Uslov da se velike kolektivne tragedije ne ponove je da se o njima otvoreno priĉa mlaĊim

generacijama u porodicama i kroz školsko gradivo na satima povijesti. Zbog simptoma

izbjegavanja kod posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) o tragedijama se u

porodicama izbjegava govoriti. S druge strane, meĊunarodna zajednica je u svrhu „pomirenja“

u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini (BiH), strogom revizijom školskih planova i programa u

osnovnim i srednjim školama izvršila znaĉajnu redukciju povijesnih ĉinjenica iz neposredno

završenog rata 1992-95. godine. Posljedica je da uĉenici osnovnih i srednjih škola u Federaciji

BiH uĉe gradivo bez prouĉavanja znaĉajnih dogaĊaja kao što su masovna ubistva i masakri.

Cilj ovog rada je bio utvrditi sociodemografske karakteristike, psihološke posljedice traume

meĊu ispitivanim uĉenicima, te koliko ispitanih uĉenika zna da se u Teoĉaku/Tuzli desio

masakr tokom rata. Autor je analizirao grupu od 366 uĉenika (181 u osnovnim) i (185 u

srednjim) školama, 193 iz Teoĉaka i 173 uĉenika iz Tuzle dobi 15.3±1.4 godina. Testiranje je

obavljeno u periodu januar-mart 2007. godine u uĉionicama u kojima uĉenici pohaĊaju

nastavu. Korišten je standardizirani obrazac za prikupljanje potrebnih podataka za psihološke

karakteristike i sociodemografske podatke, a za informisanost o masakru, postavljeno je

pitanje: „U mjestu u kojem sam ţivio u toku rata se desio masakr“, a uĉenici su odgovarali sa

„da“ i „ne“. NaĊeno je da su uĉenici iz Teoĉaka imali znaĉajno veći skor na listi traumatskih

dogaĊaja tokom rata i simptoma PTSP nego oni iz Tuzle (P<0.001), kao i na listi simptoma

depresivnosti (P=0.024). Znatno više uĉenika iz Teoĉaka 163 (84.5%) je odgovorilo da u

njihovom mjestu nije bilo masakra, od uĉenika u Tuzli 130 (75.2%) (P=0.026). Informisanost

o masakru pozitivno je povezana sa brojem traumatskih dogaĊaja u ratu, kao i sa intenzitetom

simptoma PTSP-a. Simptomi depresivnosti, spol i uzrast nisu povezani sa informisanošću o

masakru u mjestima stanovanja. Prisilno napuštanje doma zbog ratnih aktivnosti, granatiranje

i rušenje doma, pogibija djeda/nene, gubitak omiljenih stvari/ljubimaca, gledanje mrtvih i

32

ranjenih u medijima su pozitivno povezani sa informisanošću o masakru. Iskustvo velike

hladnoće i gladi tokom rata, iskusvo bliske smrtne opasnosti, nastavak prognaniĉkog ţivota i

nakon rata, teška bolest u porodici, smrt voljene osobe nakon rata, nedostatak novca za

optimalan ţivot nakon rata, status socijalne ugroţenosti, nezaposlenost roditelja nakon rata,

odvojenost od voljenih osoba zbog rata i uvjerenje da uĉenici sa svojim porodicama nemaju

perspektive u BiH su pozitivino povezani sa informisanošću o masakru. Šutnja o masakru je

znatno rasprostranjenija u maloj sredini. O masakru su više informisani uĉenici sa više

traumatskih dogaĊaja i sa većim skorom PTSP-a. Traume vezane za razaranje doma,

izbjeglištvo, gubitak znaĉajnih objekata, osjećaj besperspektivnosti u domovini i siromaštvo

su pozitivno povezane sa informisanošću o masakru. Škola podrţava odrţavanje šutnje o

velikim kolektivnim tragedijama koje su se desile u ratu u BiH.

Mevludin Hasanović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u

Tuzli, 75000 Tuzla, BiH

Alija Sutović (Tuzla)

ŠUTNJA U VELIKOJ GRUPI U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ ISTORIJU

Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima svoj istorijski identitet. To je prostor u kojem se

nalaze tri razliĉita civilizacijska sloja, tri razliĉite istorije i gledanja na istoriju tog prostora.

Prostor u kojem nedostaje konsenzus o bitnim istorijskim pitanjima biva ispunjen - šutnjom.

Šutnja je tako tipiĉan bosanski proizvod u kojem bujaju emocije i mitovi. Na temelju mrţnje,

straha, ţelje za osvetom, stida, krivnje, poniţenosti, razvijaju se mitovi koji u pogodnim

istorijskim okolnostima rezultiraju krvavim ratnim pohodima. Rezultat svega toga je taj što se

od X stoljeća, kada se prvi put u istorijskim izvorima spominje Bosna, do danas ţivotni

prostor, relativna i apsolutna brojnost jednog njenog naroda smanjuje. Stoljećima prije

odreĊenja nacija u današnjem smislu, Bosnom su harali i istoĉni i zapadni susjedi, a nakon

balkanske ekspanzije Tvrtkove Bosne, Bosna doĉekuje novu sudbonosnu dimenziju –

otomansku imperiju, koja će na razne naĉine determinirati njenu budućnost. Prihvatanje

Islama pokazuje se kao egzistencijalno spasonosno rješenje i posebnost u datoj istorijskoj

vjetrometini. Ta ĉinjenica je kasnije korištena za stvaranje novih mitova o «genetskoj

karakternoj slabosti» Bošnjaka, «izdaji vere pradedovske», niţoj vrijednosti u rasnom

znaĉenju. Ta ista ĉinjenica je produbila šutnju baziranu na strahu od potpunog uništenja, ali i

krivnji i stidu koji su, moguće, bili prisutni u nekim dubokim slojevima kolektivno

nesvjesnog Bošnjaka. Bošnjaci su sa slabljenjem turske carevine bili direktno izloţeni

talasima eksterminacije sa velikih balkanskih podruĉja na naĉin koji odgovara savremenoj

definiciji pojma – genocid. No i unutar same otomanske imperije, sa samosvjesnim, kulturno

posebnim, ponosnim i buntovnim narodom, Bosna je bila poprište brojnih kaznenih

ekspedicija upućenih sa Porte, koje se nisu završavale samo «katil-fermanima» i smaknućima

najviših dostojanstvenika, već je svaki put bila uništavana svojevrsna «piramida» vlasti i

«infrastruktura» koja se sastojala od plemstva i svih drugih politiĉki znaĉajnih pojedinaca. Iz

ove nevjerovatne, tragiĉne pozicije, derivira se izabrana trauma Bošnjaka. Sa drugim

balkanskim susjedima dijelili su istu burnu istoriju, solidarizirali se sa nacionalnim pokretima

i sudjelovali u ratovima i kreiranju zajedniĉkih drţava na ovim prostorima. Uprkos tome,

samo zbog ĉinjenice religijske pripadnosti koja ih povezuje sa ranijom osvajaĉkom

imperijom, Bošnjaci bivaju izloţeni seriji od 11 genocida kojima se zatire njihovo postojanje

i svaki trag njihove kulture na velikim podruĉjima Balkana. Njihov ţivotni prostor postaje sve

manji, njihov strah sve veći, njihova šutnja sve dublja. IzmeĊu genocidnih pohoda, u mirnim

33

vremenima, Bošnjaci postaju dijelovima i ţiteljima drţava koje su ĉesto brutalno negirale

njihovo ime i njihovo postojanje. Krajem XX stoljeća, u jeku dekade mozga i tehnološkog

procvata ĉovjeĉanstva, svijet je mogao gledati direktan prijenos još jednog genocida nad

Bošnjacima. Osupnuta šokantnom spoznajom da u Evropi uopće ţivi tako velika grupacija

muslimana, te da ta grupacija ima ambicije da se politiĉki i drţavotvorno organizira, tzv.

zapadna civilizacija formalizirana u bezliĉnu «MeĊunarodnu zajednicu», insitucionalizirana u

formi licemjernih «Ujedinjenih naroda», na temelju medijski plasiranih mitova, zabluda i laţi

o uzrocima i prirodi rata u Bosni i Hercegovini, ta «civilizacija» se odluĉuje na – šutnju.

Hrabri pojedinci iz svijeta razbijaju tu šutnju koja odobrava genocid, plasiraju vijesti o

koncentracijskim logorima u Bosni, masovnim silovanjima, «otkrivaju» svijetu pravu prirodu

i suštinu Bosne i agresije na nju. Godina je 2009. skoro dva desetljeća nakon posljednje

agresije, šutnja je neizdrţljiva i poprima intenzitet jeke pa i vriska. Bošnjaĉki narod šuti u

strahu i nevjerici da se genocid nastavlja, bespomoćan zbog udesa koji ga prati kroz istoriju.

Konaĉno, svijet šuti.

Alija Sutović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli,

75000 Tuzla, BiH

Alma Džubur-Kulenović, Tvrtko Kulenović, Abdulah Kuĉukalić (Sarajevo)

ŠUTE LI MUZE KADA GOVORI ORUŢJE

Stari Latini ostavili su nam u naslijeĊe ĉitav niz poslovica koje se tiĉu povijesti i ljudskog

ţivota, a jedna od poznatijih je svakako Ciceronova 'Kada oruţje govori muze šute', (Inter

arma silent Musae, et leges). Ova, kao i druge definicije, meĊutim, govori o onome što je za

neku situaciju specifiĉno, karakteristiĉno, i u tom smislu je istinita, ali srećom ne pokriva

ĉitavu povijesnu realnost. Premda je istina da ratovi oteţavaju svaku stvaralaĉku djelatnost,

kao što je i istina da umjetnost bolje uspijeva u miru i bogatstvu, u stvarnosti se dogaĊaju i

potpuno suprotne pojave kada podstaknuti ţeljom da se suprotstave stravi anticivilizacijske

biti rata i agresije, ili sa ciljem da svojim djelovanjem pokušaju doprinijeti naporima pruţanja

otpora, umjetnici stvaraju, ako ne sa većim obimom djelovanja, onda sa većim ţarom i

intenzitetom.

Mnogi od umjetnika koji su stvarali za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini govorili su i sami

da je ĉin stvaranja u njihovom individualnom doţivljaju predstavljao ne samo katarzu nego i

lijeĉenje i olakšanje njihove osobne patnje. Kako se slobodno moţe reći da svaki oblik

umjetniĉkog stvaralaštva podrazumijeva priĉu, kazivanje, ovo onda nije jedini primjer koji

dokazuje da ljeĉidbenu moć kazivanja priĉa nisu otkrili profesionalci mentalnog zdravlja nego

da ona predstavlja civilizacijsku istinu. Jedna ameroindijanska pjesnikinja kaţe: "Ako nemaš

priĉe, nemaš ništa". Ona najvjerojatnije pretjeruje što je u knjiţevnosti dozvoljeno, ali se

moţemo sloţiti da je potreba za kazivanjem priĉa, a osobito priĉa o vlastitim iskustvima,

jedna od baziĉnih ljudskih potreba. 'Naša najveća teţnja', kaţe Daniel Taylor (1), 'veća ĉak i

od ţelje za srećom, je ţelja da naši ţivoti imaju znaĉenje.' Ova ţelja predstavlja originalni

impuls za priĉe. Kazujemo priĉe jer se tako nadamo pronaći ili ostvariti veze meĊu stvarima i

dogaĊajima. Priĉe povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost na naĉin koji kazuje gdje smo bili

ĉak i u vremenu kada nismo bili roĊeni, gdje jesmo i kamo idemo.

34

Autori primjere za ovu tezu nalaze u pregledu umjetniĉkog stvaralaštva za vrijeme agresije na

Bosnu i Hercegovinu. Pregled predstavlja pokušaj prikazivanja ukupnog umjetniĉkog

stvaralaštva u ovom periodu sa osvrtom na knjiţevnost, poeziju, muziĉku umjetnost, likovnu

umjetnost, skulpturu, kazalište, igrani i dokumentarni film, grafiĉki dizajn, ali i radove djece i

neprofesionalnih pisaca kao što je bila naša Ana Franck – Zlata Filipović.

Literatura:

Taylor D (1996). The Healing Power of Stories. New York: Doubleday.

Alma Džubur Kulenović, Klinika za psihijatriju, KCUS, Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH;

Tvrtko Kulenović, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo, BiH; Abdulah

Kuĉukalić, Klinika za psihijatriju, KCUS Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH

Izet Pajević (Tuzla)

KREATIVNA ŠUTNJA KOD MEŠE SELIMOVIĆA

Svako psihotraumatsko iskustvo, u sklopu simptoma koji ga karakterišu, sadrţi moralni

konflikt kao izvor straha, tuge, osjećanja krivice, povrijeĊenosti, uvrijeĊenosti. Ĉovjek po

svojoj prirodi i psihiĉkom ustrojstvu moţe preduprijediti traumatsko iskustvo a ukoliko do

njega doĊe moţe ga prevladati i usmjeriti pozitivnim tokovima.

Kulturna zajednica u svojoj strukturi ima mehanizme pomoću kojih moţe preduprijediti

psihotraumu, a ukoliko do nje doĊe uspješno je prevladati i usmjeriti u pravcu kulturnog

uzdizanja i napretka. Preporodu, osvješćenju, napretku društvene zajednice i mnogim

kulturno-civilizacijskim dostignućima na svim poljima ljudske djelatnosti predhodilo je

odreĊeno kolektivno psihotraumatsko iskustvo. Mnogobrojni primjeri iz historije

ĉovjeĉanstva potvrĊuju da individualno i kolektivno psihotraumatsko iskustvo moţe se

preduprjediti ili prevladati kroz: poboţnost, duhovnost i religioznost; dobroĉinstvo, moralno

ponašanje i djelovanje; nauĉnu i umjetniĉku kreaciju.

U radu će se analizirati primjer dvadesetogodišnje kreativne šutnje bosanskog knjiţevnika

Meše Selimovića koja je uslijedila nakon traume gubitka brata a na koncu krunisana

jedinstvenom umjetniĉkom kreacijom romana „Derviš i smrt“.

Izet Pajević, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli,

75000 Tuzla, BiH

35

KAZUISTIĈKI PRIKAZI U SUPERVIZIJSKOJ GRUPI

Voditelji supervizijskih grupa:

Profesorica dr. sc. Tanja Franĉišković, psihijatar, edukator iz grupne analize, Medicinski

fakultet Sveuĉilišta u Rijeci, Klinika za psihijatriju KBC Rijeka, 51000 Rijeka, Institut za

grupnu analizu Zagreb, Hrvatska

Dr. med. Gorana Tocilj-Šimunković mr. sc., psihijatar, edukator iz grupne analize Zagreb,

Institut za grupnu analizu, Klinika za psihološku medicinu KBC Zagreb, 10000 Zagreb,

Hrvatska

Devla Baraković (Brĉko)

STIGMA I ŠUTNJA U GRUPNOJ ANALIZI

Obiĉno se o duševnim poremećajima šuti i nastoji ih se prikriti. Na inidivdualnom nivou strah

od stigmatizacije najĉešći je razlog šutnje. Šutnja u grupnoj terapiji predstavlja odreĊenu vrstu

komunikacije i moţe imati razliĉita znaĉenja. U radu autor analizira uzajamni odnos straha od

stigmatizacije i šutnje u grupnoj analizi. Prikazom sluĉaja pacijenta iz grupne analize

opterećenog strahom od stigme duševnog bolesnika autor analizira njegovu šutnju u grupi i

potrebu za tim „biti nevidljiv“. Edo je u analitiĉkoj grupi 2.5 godine. Odrastao je u porodici s

pozitivnom porodiĉnom istorijom za duševne bolesti. Od djetinjstva nastoji biti „nevidljiv“ ali

ulazi u riziĉna ponašanja. Niskog je samopouzdanja, imao je teškoće u uspostavljanju relacija

s vršnjacima što je pokušao prevazići konzumiranjem alkohola i psihoaktivnih supstanci.

Psihijatrijsko lijeĉenje je zapoĉeo na nagovor majke zbog strahova. Posebno je imao naglašen

strah od duševne bolnice i ludila. U grupi je malo govorio o sebi, više je bio šutljiv i kada se

ukljuĉivao onda je to bilo na poticaj voditelja. U sesiji koju autor prezentira u ovom radu Edo

unosi san putem kojeg je grupi i voditelju ponudio svoj osjećaj obiljeţenosti, strah od

odbacivanja i potrebu biti vezan za druge, biti prihvaćen i biti dio grupe.

Devla Baraković, Služba neuropsihijatrije, Opšta bolnica Brĉko Distrikt, 76000 Brĉko, BiH

Besima Ćatić-Suljević, Irfanka Pašagić (Tuzla)

ŠUTNJA U PORODICI

Rusmir Softić (Tuzla)

PRIĈA KOJA JE ISPRIĈANA PREKASNO

Doba puberteta i adolescencije su riziĉni periodi kada mogu nastati razliĉiti psihiĉki

poremećaji i smetnje. Promjene vezane uz fiziĉki izgled i seksualnost ĉesto se doţivljavaju na

dramatiĉan naĉin. Oboljenja ovih organa mogu biti praćena jakim osjećanjima stida i

neadekvatnosti koja osobu prate cijeli ţivot. Prikaz sluĉaja: Pacijent muškog spola star 52

godine, neoţenjen, bez djece, veteran rata '92-'95, pati od hroniĉne suicidalnosti. Tri puta je

pokušao suicid, a dva puta lijeĉen je hospitalno na Klinici za psihijatriju. Od pubertetskih

36

dana ĉlanovi porodice pacijenta doţivljavaju kao „usamljenika“ i „ĉudnog“, a njegove

autodestruktivne i rjeĊe heterodestruktivne ispade u ponašanju, sklonost zloupotrebi alkohola,

disforiĉna raspoloţenja, uporno izbjegavanje emocionalnih veza sa osobama ţenskog spola

kao neobjašnjive. Nakon duţeg vremena intenzivnog alkoholiziranja obolio je od šećerne

bolesti, a ubrzo su uslijedile i sve njene komplikacije koje rezultiraju amputacijom noge,

novim pokušajem suicida i hospitalizacijom na Klinici za psihijatriju. Tokom lijeĉenja došlo

je do inicijalne stabilizacije stanja. Postavljena je dijagnoza povratnog depresivnog

poremećaja sa psihotiĉnim simptomima i trajnih promjena liĉnosti nakon katastrofiĉnih

doţivljaja, ali meĊu timom ljekara ostaje dojam da je pacijent i dalje dijagnostiĉki nejasan.

Nakon godinu dana apstinencije od alkohola ponovo zapada u krizu, intenzivno se opija, a u

trenutku ultimativne suicidalne rješenosti i svoĊenja ţivotne bilance odluĉuje bliskim

ĉlanovima porodice, po prvi puta, ispriĉati svoju priĉu.

Usprkos razvoju društva ljudska seksualnost i dalje ostaje tabu tema, a genitalni organi se

smatraju „sramnim mjestima“. Oboljenja ovih organa u riziĉnom periodu puberteta, pored

fiziĉkih, mogu ostaviti i trajne psihološke posljedice na pojedinca. Ovakve predrasude

izraţenije su u tradicionalnim, patrijarhalnim porodicama, gdje se ne ohrabruje razgovor

vezan uz seksualnost i genitalno. Stid raĊa šutnju, a šutnja pomaţe uĉvršĉivanju kognitivnih

distorzija, gubitku samopoštovanja i razvijanju izbjegavajućeg ponašanja sa svim njegovim

komplikacijama.

Rusmir Softić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli,

75000 Tuzla, BiH

Teufika Ibrahimefendić (Tuzla)

ŠUTNJA U RADU S ŢRTVAMA TORTURE

U toku rata u BiH (1992.-1995.) provedena je masovna tortura kao metoda namjernog

nanošenja fiziĉke i psihiĉke patnje osobama. Godinama nakon završetka rata imamo veliki

broj preţivjelih ţrtava torture. Budući da se radi o jednoj od najtraumatiziranijih kategorija

klijenata iz ovog rata potrebno je bilo obezbijediti im odgovarajući tretman i rehabilitaciju.

Psihoterapija je ĉesto prvi kontekst u kome ţrtva torture govori svoja iksustva.

U ovom radu autorica daje prikaz sluĉaja klijnta starog 48 godina, oţenjenog, bez djece,

trgovca po zanimanju. Sada zaraĊuje za ţivot radeći kao vulkanizer u privatnoj radnji, a

unazad dvije godine bavi se pĉelarstvom. Na poĉetku rata (20. maja 1992.) je uhvaćen ispred

svoje kuće i odveden u logor. U logoru je preţivio muĉenje i zlostavljanje, torturu. U Centru

za terapiju i rehabilitaciju “Vive ţene” je u kontinuiranom tretmanu dva mjeseca. Na tretman

se javio zbog toga što ga u posljednju godinu dana proganjaju sjećanja na logor koja u njemu

izazivaju intenzivan strah. Ima teške snove (sanja da mu steţu grlo, da se guši), ne moţe da

spava, plaši se raznih zvkova. U ovom radu kroz analizu terapijskih sesija autorica upućuje na

vaţnost šutnje u radu s ţrtvama torture. Naĉin na koji je klijent u terapijskim sesijama

komunicirao svoje traumatsko iskustvo obilovalo je šutnjom. Šutnja kao naĉin prenošenja

traumatskog iskustva bila je prihvatljiva i za klijenta i za terapeuta. Višegodišnje

„premotavanje“ slika ostavljalo ga je bez rijeĉi. Rijeĉi nisu mogle da izraze ono što je osjećao

i u ovom dijelu šutnja podrţana od strane terapeutkinje bila je ljeĉidbena.

Teufika Ibrahimefendić, Centar za terapiju i rehabilitaciju „Vive žene“ Tuzla, 75000 Tuzla,

BiH

37

Esmina Avdibegović (Tuzla)

ŠUTNJA U SUPERVIZIJI – O ĈEMU TERAPEUT NE GOVORI

Supervizija je prostor u kome se susreću supervizant ili grupa supervizanata i supervizor.

Supervizijski prostor neki autori oznaĉavaju kreativnim prostorom terapeuta. U superviziji

psihoterapeut ima mogućnost izraziti svoje misli, osjećaje u odnosu na pacijenta/klijenta,

psihoterapijski proces i svoje profesionalne vještine, te integrisati liĉni razvoj, znanje i

vještine u procesu meĊudjelovanja supervizanta i pacijenta/klijenta. Psihoterapeutu se u

superviziji daje mogućnost da svoj naĉin odnosa prema pacijentu/klijentu vidi iz razliĉitih

perspektiva, otkrije svoju snagu i svoje resurse i da kroz superviziju poveća svoje

samopouzdanje i kompetencije. Supervizija u psihoterapiji moţe biti u obliku inidivualne,

grupne ili uzajamne supervizije. Grupna supervizija daje mogućnosti svakom supervizantu da

koristi prostor za refleksiju koji je rezevisan za njega i da koristi kumulirano znanje grupe.

Svaka supervizijska grupa razvija svoju kulturu i naĉin organiziranja supervizijskog procesa

ovisno o potrebama i liĉnostima supervizanata. Kao što i u psihoterapiji šutnja ima svoja

višestruka znaĉenja tako i u superviziji šutnja moţe imati razliĉita znaĉenja. U poĉetku u

superviziji je oĉita neravnopravna raspodjela moći i ovisnost o supervizoru. Kasnije,

supervizijska grupa sa sticanjem znanja i vještina supervizanata, postepenim razvijanjem

„unutarnjeg supervizora“ u svakom supervizantu, internalizacijom supervizora postaje manje

ovisna o supervizoru koji dobiva ulogu poticatelja procesa supervizije. U grupnoj superviziji

šutnja psihoterapeuta moţe odraţavati nepovjerenje, nesigurnost, stid, sram da se ne „otkrije“

šta se ne zna, strah da se ne „otkriju“ neprihvatljive ili neugodne misli i osjećanja prema

pacijentu. U ovom radu autor iznosi vlastita iskustva iz supervizijske grupe tokom edukacije

iz grupne analize ĉineći refleksiju na šutnju u superviziji i o ĉemu u superviziji nije govoreno.

Esmina Avdibegović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u


Vesna Horvat, Sabina Popović (Sarajevo)

FENOMEN ŠUTNJE U TERAPIJSKOJ GRUPI STUDENATA ĈIJI SU RODITELJI

BILI IZLOŢENI TEŠKOJ TORTURI U LOGORU

Šutnja je prezentirana kao dio iskustva u radu sa studentima ĉiji su roditelji prošli iskustvo

teške torture u logoru. Grupa je po nizu karakteristika bila specifiĉna te je i šutnja u grupi

imala posebno znaĉenje. Šutnja je za ĉlanove grupe tokom njihovog odrastanja bila znaĉajno

prisutan vid komunikacije unutar obitelji i šire. Teško traumatizirani roditelji zatvarali su se

pred svojom djecom štiteći se šutnjom, pa tako i njihova djeca nisu bila u stanju govoriti o

svojim osjećanjima. Ĉlanovi grupe projicirali su tu ukoĉenu obiteljsku atmosferu i poteškoće

u komuniciranju te je šutnja u grupi imala znaĉenje prijelaznog fenomena. Njihova šutljivost i

pasivnost je dominirala poĉetnom fazom grupne terapije, te je terapeut morao zauzeti aktivniji

stav. Poteškoća uspostavljanja dijaloga bila je odbrana od izlaganja neugodnim situacijama i

pokazatelj nemogućnosti stvarnog izraţavanja svojih emocija i slušanja sadrţaja drugih

ĉlanova grupe. U cijeloj grupi se osjećala neka vrsta napetosti, nepovjerljivosti, anksioznost,

apatija, emocinalna disocijacija. Postepeno, u grupnom setingu su se stvorili uvjeti za

izraţavanje osjećanja koje do tada nisu bili u stanju podijeliti kako sa roditeljima tako niti sa

drugima. Isto tako i šutnju su lakše podnosili i lakše prepoznavali njeno znaĉenje.

38

Emocionalno suoĉenje sa prošlošću svojih roditelja pomagalo je ponovnom uspostavljanju

kontinuiteta obitelji i zajednice te postizanja svog stvarnog identiteta i kontinuiteta.

Vesna Horvat, Psihijatrijska klinika KCU Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH; Sabina Popović,

Psihijatrijska klinika KCU Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH

Nermina Kravić, Mevludin Hasanović, Amra Delić (Tuzla)

KAD MAJKE ŠUTE – PRIKAZ SLUĈAJA

Nema djeteta bez majke, niti majke bez djeteta. Nedostatak majĉinske njege u prvim danima

ţivota dijete doţivljava kao prijetnju samom postojanju. Već od treće nedjelje starosti

primjećeno je da ako na nekoliko minuta majka ukoĉenim licem promatra svoje dijete, ono će

pokušati navesti majku da stupi u interakciju s njim i ako ne uspije pokazivati će uzrujanost i

konaĉno će odustati od socijalne interakcije s njom. Vaţno je šta u majĉinom unutrašnjem

svijetu dijete pretstavlja za nju. Dijete “nalazi sebe" u umu njegovatelja kao biće s

namjerama, a koje je motivisano mentalnim stanjima, vjerovanjima i ţeljama. Ova je

reprezentacija internalizirana kao jezgra psihološkog selfa. Za ostvarenje subjektiviteta

vrijedilo bi: "Moj njegovatelj misli o meni kao mislećem, prema tome postojim kao mislilac."

Šta da radi dijete ako mama šuti, a zna da je zlostavljano? Kako da objasni sebi da ona koja bi

ga iskonski trebala zaštititi i voljeti ne reaguje na njegovu patnju. Pribliţno 15% do 25% ţena

i 5% do 15% muškaraca bili su seksualno zlostavljani u djetinjstvu. Većina seksualnih

zlostavljaĉa poznati su svojim ţrtvama: oko 30% su rodbina, najĉešće braća, oĉevi, ili roĊaci.

Oko 60% su drugi poznati kao prijatelji porodice, komšije, oni koji ih ĉuvaju dok su roditelji

odsutni. Stranci su poĉinitelji u samo oko 10% sluĉajeva. Posljedice na psihološki razvoj i

pojavu psohopatoloških fenomena kod ţrtava su vrlo ĉeste. Kako bi djeca mogla poĉeti misliti

o mentalnim stanjima uz roditelje koji tvrde da im je stalo, a redovno ih poniţavaju ili

zlostavljaju?

Disocirana jezgra selfa je odsutni, prije nego autentiĉni psihiĉki sadrţaj. Ona odraţava

pukotine u granicama selfa, kreirajući otvorenost kolonizaciji mentalnim stanjima attachment

figure. Tragiĉno je da u sluĉajevima neke djece koja su bila ţrtve nasilja, kasnije tokom

razvoja to neće biti neutralna, već prije maltretirajuća osnova. Prikazom sluĉaja djevojĉice

stare 13 godina, seksualno zlostavljane i sa razvijenom kliniĉkom slikom anoreksije, autori su

u radu prezentirali posljedice ne samo zlostavljanja, već i odsustva podrţavajućeg porodiĉnog

okruţenja i zabrane priĉanja. Zabranu priĉanja pacijentkinja je dobila kroz šutnju majke.

Nermina Kravić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli;

Mevludin Hasanović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u

Tuzli; Amra Delić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

Aneta Sandić (Sarajevo)

ŠUTNJA KAO IZRAZ PACIJENTOVOG OTPORA, NO UJEDNO I TERAPEUTSKI

MANEVAR UPUĆEN OD STRANE PSIHOTERAPEUTA

Tokom analitiĉki orijentisanog psihoterapijskog postupka nebrojeno puta nalazimo se u

situaciji da analizant, neadekvatno setingu, šuti. Podsjetimo se da upravo ova šutnja

predstavlja daleko najĉešći oblik otpora koji se sreće u analitiĉki orijentisanom

39

psihoterapeutskom radu. Općenito, ona nas upućuje na to da je pacijent na svjesnom, ili pak

na nesvjesnom planu nevoljan podijeliti svoje misli ili emocije s psihoterapeutom.

Kada se tokom seanse ispolji otpor zadatak terapeuta je da se pozabavi kauzalnom analizom i

iznaĊe razloge koji provociraju ovakav vid ekspresije, a u odnosu na predmet ovog rada,

šutnje. Iz ovog razloga namjera je u ovom tekstu u kratkim crtama predoĉiti osnovne

analitiĉke teoretske postavke u odnosu na problematiku šutnje kao manifestaciji otpora, no i

kao posebnom vidu terapeutskog manevra. S ciljem ilusracije navedenog u radu će se u

kratkim crtama predoĉiti isjeĉak iz jedne analitiĉki orijentisane psihoterapijske seanse gdje se

šutnja ispoljila na oba pomenuta naĉina, odnosno i kao otpor od strane pacijenta, a i

psihoterapijska intervencija koju je terapeut uputio pacijentu s ciljem facilitacije razvoja

otpora.

Aneta Sandić, Privatna psihijatrijska ordinacija „Dr Sandić“, 71000 Sarajevo, BiH

40

POSTER PREZENTACIJE

Amra Delić, Alija Sutović, Esmina Avdibegović (Tuzla)

SKRIVENA ŢRTVA INCESTUOZNOG OCA – PRIKAZ SLUĈAJA

S obzirom na stavove društva koji se protive incestuoznom odnosu, zabrana istog postala je

univerzalna širom svijeta. To se odnosi na kulturalne prepreke jer podrazumijeva narušavanje

morala i moralnih shvatanja u vezi sa porodiĉnim relacijama. Pa, ipak, od svih kriviĉnih djela,

incest se najmanje prijavljuje, teško prepoznaje i teško otkriva jer dijete – najĉešća skrivena

ţrtva incesta, srama i straha, pati u tišini. Na taj naĉin se smanjuje mogućnost spreĉavanja

istog, kao i mogućnost pomoći, podrške i tretmana ţrtve, dok se istovremeno povećava

vjerovatnoća pojave teških psihiĉkih posljedica. Poznato je da, u odreĊenim sluĉajevima, kad

majka sazna za incestuzoni odnos izmeĊu kćerke i oca, iz razliĉitih razloga i ĉesto zbog svoje

ovisniĉke pozicije, prisiljava dijete da to ne prijavi. Kako se sve dešava u “privatnom krugu”

porodice, bez svjedoka, ĉak i kad se sluĉaj prijavi, poĉinitelj nerijetko biva osloboĊen zbog

nedostatka dokaza, što je prikazano u ovom radu. Seksualni tabui, osobito prisutni u

nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, doprinose ekspanziji moralne krize društva i

seksualne delinkvencije, te otuĊivanju i izolaciji ţrtve. Otuda bi, u budućem radu, veću paţnju

trebalo posvetiti podizanju javne svijesti o prisutnosti ovog problema i na našem tlu, kao i

sveobuhvatnijoj brizi za djecu koja zahtijeva multidisciplinarni pristup.

Amra Delić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla; Alija Sutović, Klinika za psihijatriju UKC

Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli; Esmina Avdibegović, Klinika za psihijatriju

UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli, 75000 Tuzla, BiH

Jasna Petković, Lejla Zonić (Tuzla)

KOMPARATIVNI PRIKAZ RADA SA ŠUTNJOM U PSIHOANALIZI I

KOGNITIVNO BIHEVIORALNOJ TERAPIJI

Danas postoje brojne psihoterapijske škole. Zanimljivo je da se psihoanaliza i iz nje nastale

psihodinamske škole uspješno odrţavaju unatoĉ pojavi novih pravaca, a u nekim su zemljama

još uvijek dominantan terapijski pravac. Za pretpostaviti je da je na stalnu pojavu novih škola,

svakako, utjecalo nezadovljstvo uĉinkovitošću iste. Ipak, sve teţe istom cilju i jedino je

ispravno postaviti pitanje koja terapija je najprimjerenija kod kojih klijenata i za koje

poremećaje. Psihoanaliza daje simboliĉko znaĉenje simptomima, a kao osnovne tehnike

koristi analizu transfera i kontratransfera. Mnogi autori šutnju ubrajaju u izraz transfera i kao

takvu je analiziraju. Kod kognitivno-bihevioralnih terapija, zajedniĉki je rad terapeuta i

klijenta. Kognitivno-bihevioralni terapeut teţi da spozna šta klijent ţeli od svoga ţivota

(njegove ciljeve) i da mu zatim pomogne da postigne te ciljeve. Terapeutova uloga je da sluša,

poduĉava i ohrabruje, dok je klijentova uloga da govori, uĉi i koristi što je nauĉio.

Jasna Petković, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla; Lejla Zonić, Klinika za neurologiju UKC

Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

41

Samir Kasper, Meliha Brdarević (Zenica)

UPRAVLJANJE ŠUTNJOM U OBITELJSKOJ TERAPIJI OVISNIKA

Svjetska zdravstvena organizacija definiše ovisnost o opijatima kao hroniĉnu recidivirajuću

bolest mozga. Ponavljanje upotrebe droge tokom duţeg perioda u potpunosti i dugotrajno

mijenja strukturu mozga i moţdane funkcije, što moţe trajati i dugo nakon prestanka

uzimanja. Prema tome, lijeĉenje ovisnika je dugotrajan, a vrlo ĉesto i doţivotan proces.

Ovisnost se moţe desiti svakome, ona ne zahvaća samo jednu skupinu. Dešava se muškarcima

i ţenama, tinejdţerima, odraslim, siromašnim, srednjim društvenim slojevima, bogatim,

ljudima u gradu jednako kao i onima u predgraĊu i ruralnim krajevima, od prosjeĉnih obitelji

do obitelji ispunjene ljubavlju. Cilj samog lijeĉenja je uspostaviti što duţu apstinenciju.

Obitelj se moţe definirati kao prvi stup u prevenciji ovisnosti. MeĊutim ona vrlo ĉesto zbog

svoje disfunkcionalnosti i patologije moţe postati jednim od glavnih ĉimbenika koji

povećavaju rizik skretanja djece na pogrešan put. Koliko će obitelj biti pogoĊena problemom

upotrebe droge zavisi od toga koliko dugo obitelj ţivi sa problemom, koji je stepen do kojeg

je bolest uznapredovala, koliko se stide problema ili ga sakrivaju, te od same odgovornosti

osobe koja ima problem. Ukoliko se problem ne rješava, osim same osobe sa problemom, i

obitelj će razviti destruktivne oblike ponašanja.

Cilj obiteljske terapije jeste omogućiti obitelji da otvoreno govori o problemu, da se oslobodi

krivice koju nosi, te da odredi u kojoj mjeri i smjeru moţe najbolje preventivno djelovati.

Ĉlanovi obitelji koji ţive sa osobom ovisnom o psihoaktivnim supstancama vrlo ĉesto sebe

zanemaruju, zaokupljeni su brigom za druge osobe, što dovodi do razvoja problema umjesto

do njegovog suzbijanja. Šutnja ne rješava problem, ona ga odlaţe, ne moţemo pomoći

drugima ukoliko ne pomognemo sebi.

Samir Kasper, Kantonalni zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti Zenica, 72000 Zenica, BiH;

Meliha Brdarević, Osnovna škola „Vladimir Nazor“ Zenica, 72000 Zenica, BiH

Amra Muslić, Zinaida Fehrić, Nermina Ćurĉić-Hadžagić (Sarajevo)

EFEKTI PSIHOSOCIJALNE PODRŠKE KOD DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA

ŢRTAVA I SVJEDOKA NASILJA U PORODICI

U BiH u poslijeratnom periodu imamo porast svih oblika zlostavljanja djece unutar porodice.

Cilj istraţivanja je bio utvrditi posljedice zlostavljanja i efekte psihoterapijskoga tretmana kod

djece od l do 6 godina starosti izloţene obiteljskom nasilju. Istraţivanje je provedeno na

uzorku 58 djece i njihovih majki, koji su tretirani u «Skloništu za zlostavljane ţene i djecu« u

Sarajevu. Prikupljanje podataka se izvršilo na osnovu sadrţaja originalnoga anketnog upitnika

za majke, intervjua sa majkama i zlostavljanom djecom, opservacije simptoma i ponašanja

djece, uz korištenje projektivnih tehnika, te podataka iz nadleţnih centara za socijalni rad,

policije i zdravstvenih ustanova. Prosjeĉna duţina boravka ispitanika je bila oko 3 mjeseca. U

radu sa djecom su se koristile projektivne, bihevioralne i relaksacione tehnike. Nakon

tretmana se usporeĊivao psihosocijalni status ispitanika na poĉetku i na kraju tretmana.

Najveći broj djece i njihovih majki je bio izloţen višestrukom zlostavljanju i bio svjedokom

nasilja izmeĊu roditelja. Rezultati istraţivanja su pokazali da je 76% djece imalo hroniĉni

PTSP, 22% akutni PTSP, a 2% djece nije imalo smetnje. Kod djece od 1-3 godine su u

kliniĉkoj slici dominirali poremećaji hranjenja, poremećaji spavanja (poremećeni ritam

spavanja), iritabilnost, zacjenjivanje, izljevi plaĉa, apatija, stereotipni pokreti i separaciona

anksioznost. Kod djece od 3-6 godina u kliniĉkoj slici su dominirale emocionalne i ponašajne

42

smetnje, regresivno ponašanje, noćno mokrenje, tikovi, mucanje, poremećaji spavanja,

tjelesne smetnje i prisilno ponavljanje elemenata traume u igri. Na poĉetku tretmana je bilo

ukupno 285 psihiĉkih indikatora, a djeca su imala 3-10 indikatora. Na kraju tretmana broj

indikatora se smanjio na 107, te je nestalo 62% simptoma, a broj indikatora se smanjio na 1-5.

Kod 51 ispitanika je došlo do smanjenja simptoma, kod jednog do povećanja, a kod pet je

stanje ostalo isto.

Amra Muslić, Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH; Zinaida Fehrić,

Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH; Nermina Ćurĉić-Hadžagić,

Psihijatrijska klinika KCU Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH

Zihnet Selimbašić, Esmina Avdibegović, Kanita Hadžibeganović (Tuzla)

ŠUTNJA U GRUPI VETERANA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM

POREMEĆAJEM

Šutnja, nijemost ili stanja biti bez rijeĉi ili nemati rijeĉi za osjećaje uţasa i straha ili boli i

patnje, unutarnje eksplozije ili preplavljenosti osjećajem izdanosti i uĉinjene im nepravde je

gotovo redovita pojava u veterana rata s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) u

terapijskom i vanterapijskom prostoru. Cilj ovog rada je analizirati pojavnost šutnje u

veterana rata s PTSP-em u maloj homogenoj veteranskoj grupi i srednjoj po spolu i psihiĉkim

poremećajima heterogenoj grupi. U radu je analizirana srednja heterogena grupa od 18

ĉlanova u kojoj je bilo osam veterana rata s PTSP-em i mala homogena veteranska grupa od

10 ĉlanova u odnosu na šutnju i znaĉenja šutnje u grupi. U srednjoj heterogenoj grupi veterani

su bili tri puta sedmiĉno 90 minuta tokom 45-to dnevnog tretmana na Klinici za psihijatriju

UKC Tuzla. U maloj veteranskoj grupi su bili jedanput sedmiĉno 90 minuta u trajanju od

godinu dana. U istraţivanju su korištene zabiljške voditelja grupa i radna mapa grupe. U

srednjoj heterogenoj grupi veterani rata su djelovali kao subgrupa, sjedali su na stolice jedan

do drugog i nisu mijenjali pozicije u grupi. Šutnja je bila ĉesta, a najĉešće reĉenice kojom su

opravdavali svoje neukljuĉivanje su bile „Vi to ne moţete razumjeti“, „Ne bih da opterećujem

druge u grupi“, „Mene to što priĉate ne interesuje“. Šutnju veterana u heterogenoj grupi

voditelji su ĉesto doţivljavali kao neugodu i moguću prijetnju. Drugi ĉlanovi grupe su u

odnosu na šutljive veterane bili više submisivni. U malim homogenim veteranskim grupama

šutnja veterana nije bila tako ĉesta. Šutnja se javljala kao otpor prema voditelju ili pri

neuvremenjenoj i neprimjerenoj inetervenciji voditelja ili kao izraz prijeteće agresije.

Zihnet Selimbašić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli;

Kanita Hadžibeganović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u

Tuzli; Esmina Avdibegović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet

u Tuzli, 75000 Tuzla, BiH

Kuldija Abdurahman, Mevludin Hasanović, Nermina Kravić, Izet Pajević (Tuzla)

ŠUTNJA O ZLOUPOTREBI ILEGALNIH DROGA U PORODICI I TERAPIJI

Adolescenti najĉešće svoja ovisniĉka iskustva skrivaju od roditelja. Lijeĉenje poĉinje kada

nastanu problemi koje adolescent ne moţe riješiti sam/a. Autori su analizirali grupu od 77

ovisnika o heroinu dobi 26.4±5.6 godina, bez razlike na spol, koji su lijeĉeni na Klinici za

psihijatriju u periodu 2006.-2009. godine. Korišten je standardizirani Pompidou obrazac za

prikupljanje potrebnih podataka. NaĊeno je da su ovisnici poĉinjali uzimati prvo sredstvo sa

43

17.2±3.9 godine, a roditelji su saznavali za to nakon prosjeĉno 2.8±1.3 godine. Duţina

trajanja skrivanja svoga ovisniĉkog ponašanja od roditelja je pozitino povezana sa dobi

ovisnika (ρ=0.515; P>0.001), duţinom ovisniĉkog staţa (ρ=0.463; P>0.001), razvodom

roditelja (ρ=0.432; P>0.001), ranijim sukobom sa zakonom (ρ=0.255; P=0.028), lošim

materijalnim statusom u porodici (ρ= 0.236, P=0.045) i sa ĉinjenicom da je prethodno

lijeĉen/a (ρ= 0.354, P=0.002). S druge strane, negativno je povezana sa ţivljenjem u zajednici

sa drugim ovisnikom (ρ= -0.363; P=0.001), intravenoznim uzimanjem heroina (ρ= -0.345;

P=0.003), otkrivenim hepatitisom B (ρ= -0.262, P=0.002), imanjem vlastite djece (ρ= -0.280;

P=0.016) i sa godinama završene škole oca (ρ= -0.245, P=0.008) i majke (ρ= -0.246,

P=0.036). Ovisnici o heroinu duţe skrivaju svoje ovisniĉko ponašanje od roditelja što su

stariji, što duţe zloupotrebljavaju drogu, ukoliko su im rodielji razvedeni, ako su imali

problema sa zakonom, što im je lošiji materijalni status porodice, i ukoliko su prethodno

lijeĉeni. S druge strane, šutnja je kraća ukoliko ţive u zajednici sa drugim ovisnikom, ako

uzimaju heroin intravenozno, ako dobiju hepatitis B, ako imaju vlastitu djecu, i ukoliko im

roditelji imaju više godina završenog obrazovanja.

Abdurahman Kuldija, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla; Mevludin Hasanović, Klinika za

psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli; Nermina Kravić, Klinika za

psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakulet Univerzitet u Tuzli; Izet Pajević, Klinika za

psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli, 75000 Tuzla, BiH

Nermina Kravić, Mevludin Hasanović (Tuzla)

TRANSGENERACIJSKI PRIJENOS PORODIĈNE TAJNE - PRIKAZ SLUĈAJA

Prikaz sluĉaja pacijentice stare 15 godina, uĉenice I razreda gimnazije, srednja od troje djece,

ţivi u potpunoj porodici. Na pregledu zbog uĉestalih razmišljanja o samoubistvu od poĉetka

školske godine (prvi pregled u novembru), ĉinilo joj se da je izgubila sve što je htjela, nije

upisala školu koju je htjela. Prije 2 godine sluĉajno je saznala da joj je majka kao beba

usvojena; od tada je promijenila odnos prema porodici i poĉela se povlaĉiti. Ne moţe da uĉi,

satima sjedi gledajući u knjigu, ima loše ocjene. Majci je prije 10-tak dana priznala da zna

njenu „tajnu“. Majka se nekoliko godina lijeĉila kod psihijatra zbog depresivnih tegoba, kada

je i sama bila VII razred O.Š., saznala je od kolegice u školi da je usvojena, pri ĉemu se jako

loše osjećala. Planirala je kćerki to reći „kasnije“. Transgeneracijski prijenos zavjere ćutnje o

porodiĉnoj „tajni“ rezonancijom, nesvjesno je djevojĉicu doveo do saznanja u istoj ţivotnoj

dobi kao što je bila i majka. Saznanje je imalo stresni efekat, ali je izazvalo i osjećaje ljutnje,

nepovjerenja te iskljuĉenosti iz cjeline kojoj pripada. Šutnja je tako dobila agresivnu umjesto

protektivnu ulogu. Adolescentno doba, proces separacije od roditelja, te njihove idealizirajuće

uloge koju imaju tokom djetinjstva, nesigurnost u formiranju identiteta i gubitak vlastitih

ţeljenih projekcija u budućnost, doveli su kod pacijentice do izrazite narcistiĉke

vulnerabilnosti i hipersenzitivnosti, depresivnih simptoma i akademske inhibicije, sa viĊenjem

suicida kao jedinog izvjesnog ţivotnog rješenja. Uz medikamentoznu terapiju

antidepresivima, psihoterapijski je raĊeno na poboljšanju komunikacije, proradi, uvidu i

interpretaciji znaĉenja navedenih saznanja za samu pacijenticu.

Nermina Kravić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli;

Mevludin Hasanović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u


44

Vahida Djedović (Tuzla)

ŠUTNJA KAO MIT – KULTUROLOŠKI, KNJIŢEVNI I ANALITIĈKI OSVRT

Svaka kultura razvila je svoju sopstvenu mitologiju i na taj naĉin definisala karakter i

ponudila naĉin razumijevanja svijeta. Iako su mitovi nastali u davnim vremenima, oni i dalje

utiĉu na svjetske civilizacije tako što se njihove teme koriste u literaturi, knjiţevnoj i likovnoj

umjetnosti, a arhetipovi, koje oni predstavljaju, pomaţu nam da dublje razumijemo ljudsku

psihu. Uglavnom, ljudske zajednice ne razumiju sile koje su veće od njih samih i, traţeći

zaštitu od boţanskih, a strahujući za svoje sopstvene ţivote, bili su u stanju da prebace

odgovornost jednom višem autoritetu. Mnogi mitovi ukazuju na isprepletene okolnosti izvan

kontrole smrtnika i bogova. Mogući su pokušaji sa ciljem da se uspori ono što sudbina nalaţe,

ili da se u potpunosti opovrgne, ali to nikada ne uspijeva. Jedan od najinteresantnijih

karakteristika mitova je naĉin na koji su oni bili usvojeni i prilagoĊeni kulturama koje su

kasnije nastale. Mitovi, specifiĉni za svaku kulturu i religiju, ukazuju na uopštene istine u vezi

sa ljudskim postojanjem. Pri konstrukciji nacionalnih priĉa naša je historiografija radije

prihvatala stvaranje mitova nego promjene u mnogim uporišnim taĉkama interpretacija. Jedna

takva priĉa je poznati Ĉolakovićev roman „Legenda o Ali-paši“, ĉija je šutnja mogućnost koja

vreba i koju izmaštavaju kulturološki strahovi od drugog/drugaĉijeg, a koja, na koncu, govori

o nepoznavanju sopstvene liĉnosti šutljivaca. Kako se uzroci šutnje ne objašnjavaju, tako

postaju društveno prihvatljivi. Šutnja je, dakle, zahtjev zajednice, imeprativ, kolektivno

(ne)svjesno, mit. Šutnja se moţe posmatrati i kao individualna i kao društvena osobina.

Ĉitatelji takvu šutnju podrazumijevaju i poznaju, te, Ĉolaković nije imao potrebu objašnjavati

ju. U grupnoj analizi, šutnja je najĉešće, forma otpora, a pod otporom se podrazumijeva svaki

otpor u pacijentu koji se dešava prilikom upoznavanja njegovog nesvjesnog. Ona je dokaz da

pacijent svjesno ili nesvjesno ne ţeli saobraćati svojim mislima, osjećanjima sa voditeljem ili

drugim ĉlanovima grupe. Šutnja uvijek znaĉi otpor, zbog toga što se za vrijeme šutnje uvijek

nešto dešava, impulsi se kreću pema svjesnom, ali odmah budu, zbog otpora, sputani. Za

vrijeme šutnje mogu se dešavati i dijelovi oţivljavanja nekih prošlih dogaĊaja. Ti dogaĊaji

obiĉno imaju jaku emocionalnu pozadinu.

Vahida Djedović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

Rusmir Softić, Elvir Bećirović (Tuzla)

DESENZITIZACIJA POKRETIMA OĈIJU I REPROCESIRANJE (EMDR): KADA

SU RIJEĈI NEMOĆNE

Neki ljudi doţive traumatska stanja koja ne mogu u potpunosti opisati rijeĉima. Mnogi od njih

nikada ni ne progovore o tome što su doţivjeli. Ali patnja se u njima nastavlja i organizam, a

ĉesto i okolina plaćaju ogromnu cijenu. U takvim sluĉajevima psihoterapija koja koristi rijeĉi

je nemoćna. Istraţivanja upućuju da jedna, relativno nova psihoterapijska metoda

desenzitizacija pokretima oĉiju i reprocesiranje (EMDR), moţe pomoći i takvim osobama.

Kada neko iskusi ozbiljnu psihološku traumu, ĉini se da dolazi do narušavanja ravnoteţe u

nervnom sistemu. Ta ravnoteţa je, moguće, narušena i posredstvom razliĉitih medijatora

poput adrenalina, serotonina, dopamina, kortizola itd. Zbog takve neravnoteţe onemogućeno

je optimalno funkcioniranje sistema za procesiranje informacija, a informacije vezane uz

traumatiĉan dogaĊaj poput slika, zvukova, afekata i fiziĉkih senzacija se zadrţavaju u

disfunkcionalnom, uznemirujućem obliku. Danas izranja shvatanje da postoji neurološki

45

balans u razliĉitim fiziološkim sistemima što omogućuje da informacije budu procesirane na

adaptivan naĉin. EMDR kod nekih traumatiziranih djeluje ĉak i kada osoba ne moţe govoriti

o tome što je preţivjela. Ono što je bitno jeste da se fokusira na traumatski dogaĊaj i da

suraĊuje sa terapeutom u procesu stimulisanja dualne paţnje što omogućava adaptivno

procesiranje informacija. Adaptivno procesiranje znaĉi uspostavljanje adekvatnih asocijacija i

pojavu da iskustvo biva konstruktivno ugraĊeno u pozitivne kognitivne i emocionalne sheme

pojedinca. Odnosno, oslobaĊa od simptoma i omogućava da se nova iskustva doţive bez

blokirajućeg uticaja traume.

Rusmir Softić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli;

Elvir Bećirović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

Elvir Bećirović (Tuzla)

OĈI „ŠIROM“ ZATVORENE: ŠUTNJA O SEKSU

Kada oĉi gledaju u nešto za što je mozak zainteresiran, onda se zjenice znaĉajno prošire. Kada

mozak razmišlja o neĉemu što ga uzbuĊuje, zjenice se prošire. Seks je jedna od takvih pojava.

Zjenice ne laţu jer nad njima nemamo kontrolu. Ali, nad rijeĉima imamo kontrolu. Šutnja je

specifiĉan naĉin komunikacije meĊu ljudima. Šutnjom pokušavamo zatvoriti oĉi. I obiĉno što

više o neĉemu šutimo to smo više zainteresirani. Seks, a osobito seksualne smetnje su jedna

od tema o kojima se šuti. „Ako se ne priĉa moţda i ne postoji“. Negacija, poništavanje i

potiskivanje su klasiĉni odbrambeni mehanizmi koji se koriste za sve ĉovjeku neprijatne

pojave. Seksualnost nije izuzetak. Iako je psihoanaliza izrasla na temeljima seksualnosti, o

seksualnosti i seksualnim problemima se rijetko govori. A kada se i govori, govor je

uglavnom u vidu šala, praćen smijehom, još jednim tipiĉnim odbrambenim mehanizmima.

Šutnja je opšteprihvaćen stav kad je u pitanju komunikacija o seksualnim problemima. Iako

brojni autori navode da je uĉestalost seksualnih smetnji oko 30% u opštoj populaciji, o njima

se rijetko govori. O njima se rijetko pita i u ordinacijama profesionalaca. Istraţivanje

dokumentacije na Klinici za psihijatriju u Tuzli potvrĊuje ovo mišljenje.

Elvir Bećirović,neuropsihijatar, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

Alija Sutović, Vahida Djedović (Tuzla)

ŠUTNJA U „TRAVNIĈKOJ HRONICI“

U vezirskom središtu Bosne, u Travniku, dolaze konzulska vremena. Glavna radnja

koncentrira se i odigrava meĊu strancima, konzulima sa Zapada i vezirima Osmanlijama sa

istoka. Bošnjaci ĉine u ovom romanu pozadinu, ambijent ili predmet razgovora, i ogledaju se

u pokretima i reagiranjima ĉaršijskih i mahalskih masa, ili su oni epizodne individualizirane

liĉnosti, ĉiji se doprinos i uloga iscrpljuje i završava u okviru jednog poglavlja ili jedne

epizode. Gledano iz ugla grupne analize, refleksije burnih dogaĊanja u velikoj grupi

(evropska i svjetska politiĉka scena), jasno se odraţavaju u osebujnom prikazu travniĉkih

begova koji u Lutvinoj kahvi svakodnevno o ićindiji imaju – malu ili srednju grupu. Oni su

uzdrţljivi i skeptiĉni ali sa vjerom da sve biva i prolazi u vremenu i Boţijem odreĊenju,

komentiraju vanjsko-politiĉka zbivanja kako ona do njih dopiru, podstaknuta dolaskom i

odlaskom konzula. U toj grupnoj dinamici, koja tako dobro odraţava dinamiku velike

bosanske grupe kroz istoriju, dominira šutnja. Ona predstavlja misao i spoznaju o prolaznosti,

46

relativnosti svega ljudskog u vremenu, minornosti ĉovjeka u istoriji. Šutnja takoĊer oslikava

intenzitet straha zbog svijesti begova i domaćih uglednika da će moćna Porta, kao i uvijek,

okrutnošću i nasiljem suzbiti svaki politiĉki pritisak begovata, ako procijeni da taj pritisak na

bilo koji naĉin ugroţava interese padišaha. Šutnja je znaĉila traţenje mjere kako da se

isposluju neki ustupci a da se ne izazove i razjari arslan sa Bosfora. Šutnja je znaĉila i ĉuĊenje

zbog naglih promjena u okruţenju i svijetu ali i uljuljkujući osjećaj sigurnosti i simbol

tvrdoglave postojanosti tradicije u vremenima koja se mijenjaju. Šutnja je fenomen i

mentalitet male, srednje i velike grupe u Travniĉkoj hronici, u kojoj i veziri, i konzuli, i

begovi i «raja od sve tri vere» imaju svoje traume, svoje strahove, svoje projekcije.

Alija Sutović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli;

Vahida Djedović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

Sabina Popović (Sarajevo)

ZNAĈAJ AKTIVNOG STAVA PREŢIVJELIH U ELABORACIJI VIŠESTRUKE

TRAUMATIZACIJE, ZATOĈENJA I TORTURE – 14 GODINA NAKON RATA U

BiH

Rat u bivšoj Jugoslaviji pripreman je sistematskom propagandom narcisoidnih voĊa. Na taj

naĉin su uvjerili narod da je u opasnosti od uništenja i potaknuli meĊunacionalnu mrţnju. I u

ovom ratu je potvrĊena Frommova teza «da je nivo grupne narcisoidnosti proporcionalan

nedostatku pravog zadovoljstva i oskudice na svim materijalnim i kulturnim podruĉjima». Sa

ljudima voljnim da ratuju se manipulisalo obećanjem materijalne dobiti, otuĊivanja tuĊeg

vlasništva i mogućnostima seksualnog iţivljavanja. Patrijarhalno ustrojeno društvo je

potenciralo transgeneracijsko prenošenje poruka mrţnje i osvete koji su bili u osnovi kršenja

svih ljudskih prava u ovom ratu. Najveći broj zatoĉenih osoba, oko 85%, su bili Bošnjaci, pa

su oni i najbrojnija ţrtva. Potiskivanje traumatskih iskustava kroz istoriju pridonijelo je

prihvatanju uloge ţrtve. Time se moţe objasniti ĉinjenica da je bilo moguće u vrlo kratkom

vremenskom periodu zatoĉiti hiljade ljudi bez ikakvog otpora. „Zavjera šutnje“ kao društveni

fenomen pogoduje ovakvim ishodima. Prema Y. Danieli, na transmisiju traume najteţe utiĉe

neproraĊeni afekt u generaciji roditelja koji postaje internaliziran u djeci. Društvo svojom

tendencom „zavjere šutnje“ onemogućava proradu i integraciju traume, a istovremeno skida

sa sebe moralnu odgovornost. Ovaj rat je ipak pokrenuo suoĉenja sa flagrantnim kršenjem

ljudskih prava i provedenom torturom. Mediji su doprinijeli dokumentiranju zloĉina, a

svjedoĉenja su potaknuta i uspostavom Haškog Tribunala. Reparativni posttraumatski proces

je uspostavio i izvjesna prava i nadoknade ţrtvama. Formirano je više respektabilnih

udruţenja ţrtava. Treba imati na umu da je ovaj proces neophodan i dugotrajan i da treba i

dalje razvijati društvenu svjesnost o njegovom znaĉaju.

Sabina Popović, Psihijatrijska klinika KCU Sarajevo, 71000 Sarajevo, BiH

47

Samira Selesković, Emina Zoletić (Tuzla)

DUHOVI PROŠLOSTI U SAVREMENOJ ŠUTNJI O NASILJU NAD ŢENAMA

Da bi se mogli otkriti i razumijeti uzroci šutnje o nasilju nad ţenom, u sadašnjem vremenu,

potrebno je razumijeti prošlost. Nasilje nad ţenama vršeno je tokom ĉitave ljudske historije,

neovisno o kojim regijama i kulturama je rijeĉ. Općenito govoreći, prihvaćeno je da korijeni

nasilja, zasnovanog na spolu, leţe u odnosima meĊu spolovima, koji su u ĉitavom svijetu

obiljeţeni dominacijom muškaraca i podreĊenošću ţena. Osnovni razlog muškog nasilja nad

ţenama je u patrijarhalnosti društva u kojem vlada model neravnopravne raspodjele meĊu

spolovima. Zbog toga se ĉesto nasilje nad “svojom” ţenom smatra normalnim i prihvatljivim

ponašanjem. U ovom radu bit će prikazan poloţaj ţene, njena prava kroz društvene klime

tokom historijskih vremenskih perioda, kao i implikacija istih na šutnju o nasilju danas, te

kako duhovi prošlosti kroz stavove, predrasude, mitove, ne išĉezavaju i ĉine plodno tlo za

šutnju ţena o nasilju nad njima. Teorija nauĉene bespomoćnosti, Leonore Walker, objašnjava

zašto ţene šute o nasilju, kako socijalizacijom uĉe tradicionalnu ulogu ţenskog spola koja u

njima stvara pogrešno vjerovanje da imaju malo direktne kontrole nad svojim ţivotom, te

paralizira svaku njihovu pomisao o aktivnom suprostavljanju i promjeni. Prizvati prošlost u

sjećanje i izreći istinu o davnim dogaĊajima je preduslov za svaku vrstu uspostavljanja neke

društvene ravnoteţe i za poĉetak lijeĉenja «šutnje».

Samira Selesković, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH; Emina Zoletić,

Klinika za psihijatriju UKC Tuzla, 75000 Tuzla, BiH

Nera Kravić-Prelić, Slobodan Pavlović, Indira Mehmedović, Emina Zoletić, Samira

Selesković (Tuzla)

EMOCIONALNI EKVIVALENT ŠUTNJE U TRAUMATIZIRANE DJECE

Istraţivanja traumatskih reakcija djece nakon razliĉitih vrsta trauma, pokazuju kako

traumatsko iskustvo moţe djelovati na gotovo sve apsekte djetetova funkcionisanja.

Posljedice se javljaju na kognitivnom, emocionalno – socijalnom i ponašajnom planu, a mogu

se javiti brojne somatske reakcije. Trauma u djece moţe izazvati jak osjećaj stida i

izolovanosti, usljed ĉega djeca ĉesto izbjegavaju podsjećanje na traumatska iskustva, tj. o

njima šute. Najizraţeniji ekvivalent šutnje u djece su upravo emocionalne reakcije.

U istraţivanje je ukljuĉeno 84-oro djece prosjeĉne dobi od 11 godina, koja su preţivjela teška

traumatska iskustva u toku rata. Praćeni su pokazatelji traume i emocionalno funkcionisanje

prije i nakon psihoterapijskog tretmana. Rezultati ukazuju na jasnu povezanost simptoma

traume sa emocionalnim funkcionisanjem kod djece koja su preţivjela teška traumatska

iskustva. Prolazak kroz psihoterapijski tretman pomaţe oslobaĊanju od šutnje, što dovodi do

stabilizacije na planu emocionalnog funkcionisanja.

Nera Kravić-Prelić, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla; Slobodan Pavlović, Privatna agencija

«IQ&EQ» Tuzla; Indira Mehmedović, Klinika za psihijatriju UKC Tuzla; Emina Zoletić,

Klinika za psihijatriju UKC Tuzla; Samira Selesković Klinika za psihijatriju UKC Tuzla,

75000 Tuzla, BiH

48

INDEX

Avdibegović E 37, 40, 42

Baraković D 35

Bećirović E 44, 45

Brdarević M 41

Burgić-Radmanović M 30

Ćatić-Suljević B 35

Ćurĉić-Hadţagić N 41

Delić A 38, 40

Djedović V 44, 45

Dţubur-Kulenović A 33

Fehrić Z 41

Gregurek R 23

Hadţibeganović K 42

Hasanović M 31, 38, 42

Horvat V 37

Ibrahimefendić T 36

Kasper S 41

Klain E 5

Kravić N 38, 43

Kravić-Prelić N 47

Kuĉukalić A 33

Kuldija A 42

Kulenović T 33

Mehmedović I 47

Moro Lj 11

Muslić A 41

Pajević I 34

Pašagić I 35

Pavlović S 47

Petković J 40

Popović S 37, 46

Sandić A 38

Selesković S 47

Selimbašić Z 42

Softić R 35, 45

Sutović A 32, 45

Vejo E 30

Zoletić E 47

Zonić L 40

ŠUTNJA U PSIHOTERAPIJI I ZAJEDNICI ZBORNIK SAŢETAKA ... · ŠUTNJA U VELIKOJ GRUPI U BOSNI I...

Documents

Transcript of ŠUTNJA U PSIHOTERAPIJI I ZAJEDNICI ZBORNIK SAŢETAKA ... · ŠUTNJA U VELIKOJ GRUPI U BOSNI I...