Svoj braći Reda

Predraga braćo,

Gospodin vam dao svoj mir!

Dok vam pišem ovo pismo otvara se Ju-bilej milosrđa koji je, kako je napisao papa Franjo u Buli najave, trenutak u kojemu “smo pozvani još snažnije usmjeriti svoj pogled na milosrđe, kako bismo sami po-stali djelotvornim znakom Očeva djelova-nja” (Misericordiæ vultus, br. 3).

Hoćemo li moći podnositi pogled toga milosrđa dok nas toliko slijepo nasilje, tako brojni znakovi terora i smrti pogađaju, dok ulaze iz naših očiju u maštu, u emocije, u pamet? Sve to, zasigurno, ne pomaže nam da učinimo zrelim pogled sposoban za ga-nuće i sućut. Imamo potrebu zamaha srca da bismo mogli vidjeti na nov način i pre-poznati znakove milosrđa koje nam dolazi ususret na mnogo načina, upravo u ovom vremenu i u ovome svijetu, koji su, na prvi pogled, tako tuđi milosrđu i u isto vrijeme su ga tako žedni.

U Svetoj Božićnoj Noći pjevat ćemo Mi-losrđu Očevu koje se pojavilo među nama i objavilo se u tijelu naše krhkosti, koje je Gospodin Isus primio od Djevice Marije, koja ga je učinila našim bratom i po njoj smo postigli milosrđe (usp. 1Bon 9,3).

Ono krhko tijelo djeteta je isto koje će prolaziti putovima Palestine, dragati siro-mašne i bolesne, saginjati se nad grešnike, neće se bojati dopuštati da ga nježno do-tiču djeca i žene. Ono tijelo koje “je prošlo kroz sve jade ljudi” (Sv. Bazilije Veliki, Ho-milija o poniznosti, 6), sve do smrti na kri-žu. Zaista, o Božiću ćemo slaviti istinsku “Pashu Utjelovljenja” (Paul Evdokimov)!

Krhko tijelo svakoga muškaraca, žene,

djeteta, starih i mladih dotaknuto je i obli-kovano dodirom sa milosrđem koje nosi crte lica Isusa iz Nazreta, rođenoga za nas. U našem tijelu, dakle, već je upisano otaj-stvo ljubavi koja sve daje, koja prašta, koja uvijek otvara, štoviše širom otvara, vrata milosrđa onomu tko ga prima.

Nemamo izbora, braćo! Milosrđe je DNA ljudske osobe i sa njom vjernika. Nije pri-držano kršćanima jer ono nije samo jedna krepost među drugima ili neki ljudski stav. Ono je radije srce onogo što je naprosto ljudsko. Mogli bismo reći da je slika, što ju je Stvoritelj u nas od početka utisnuo, označena milosrđem, jer stvoreni smo za ljubav i u ljubavi, jednako kao i cijela ona “zajednička kuća” koja je sve stvorenje, nama povjereno da ga čuvamo.

Slijediti put milosrđa znači živjeti su-kladno razumu, to jest sukladno dubokom smislu našega bivovanja u svijetu, biti bra-ća jedni u odnosu s drugima, u zajedništvu sa svim stvorenjima.

Ako milosrđe ima toliko zajedničkoga s našim čovještvom na putu, onda je ono sa Utjelovljenjem plodno mjesto svakoga ljudskoga traženja Misterija. Doista, gdje milost Utjelovljenja prasne u našoj stvo-renjskoj stvarnosti ljudskosti, zaista nas čini ljudskima! I ne čini nam se malo! Ov-dje se ispunja jedini poziv čovjeka (usp. GS 19): “biti dionicima božanske naravi” (2Pt 1,4), priznavati da “se Utjelovljenjem nai-me Sin Božji na neki način sjedinio sa sva-kim čovjekom” (GS 22).

Upravo odatle možemo prepoznati traj-ni pokret koji oživljuje hod tolikih muška-raca i žena i naroda, pozvanih da postanu jedna obitelj: milosrđe joj sačinjava dubo-ku dušu, koja prosijava u tolikim jezicima, kulturama i religioznim traženjima. Tamne sile zla, za koje se čini da u ovom našem

Utjelovljenjem je milosrđe uzelo LicePismo za Rođenje Gospodinovo 2015

vremenu bjesne neuobičajenom snagom sve do našega paraliziranja, i koje snažno dotiču i “našu majku zemlju”, čini se da svojom bukom nadvisuju ovo dobro koje raste u dubokim brazdama čovječanstva. I plaše nas! Ipak možemo reći da te tamne sile nisu konačna stvarnost: “zlo nije vječ-no – ima malo vremena” (Otk 12,12b).

Božić stoga nije sladunjava svetkovina koja nas uspavljuje pred dramom koja su događa u povijesti. Upravo nazočnost u njoj krhkog i siromašnog Djeteta, određe-nog za smrt na križu, objavljuje da “otaj-stvo bezakonja već očituje svoju silu; samo neka bude uklonjen onaj koji ga dosad za-država” (2Sol 2,7). Identitet onoga tko ga zadržava ostaje misteriozan, ali možemo pokušati razmišljati da je svako kašnje-nje ili kočenje milosrđa sukrivac dolaska Gospodinova, jer smanjuje prostor života i prema tome spasenja koje nam je Krist darovao.

Ako se s Božićem “pojavila mi-lost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tt 2,11), onda je milosrđe, koje je okus, svjetlo, toplina te milosti, stvarnost koja očituje novost no-voga žviota u Kristu, odlučujuća crta učenika Isusova.

“Milosrđe je sam temelj na kojem počiva život Crkve. Cje-lokupno njezino pastoralno djelovanje moralo bi biti oba-vijeno nježnošću koju poka-zuje prema vjernicima; ništa u njezinu naviještanju i nje-zinu svjedočenju svijetu ne bi smjelo biti lišeno milo-srđa. Sama se vjerodostoj-nost Crkve očituje u tome kako ona pokazuje milosrd-nu i suosjećajnu ljubav “ (Mi-sericordiæ vultus, br. 10).

Sveti Franjo nam kaže da je milosrđe srce nasljedovanja Isusa kao braća: “neka ne bude bilo kojega brata na svijetu koji sagriješi koliko god može sagriješiti, pa pošto vidi tvoje oči, da ikada ode bez tvo-

ga smilovanja ako smilovanje traži. Ako ne bude tražio smilovanja, ti ga upitaj želi li smilovanje” PMin 9-11).

Dok nas zabrinjava zlo koje je u svijetu, ne okrećimo glavu od onoga zla koje pre-biva u nama! Postajemo manjom braćom u mjeri u kojoj milosrđe raste i ozdravlja tolike naše podjele i rane, grijehe i zatvo-renosti ljubavi Očevoj, nedostatke uzaja-mnog poštivanja i dobra, mlakosti u odgo-voru na dar primljenog poziva, komotno-sti i prisvijanja dobara, a ti nas nedostaci izobličuju.

Koračajmo kao braća i manji u ovom na-šem vremenu u znaku milosrđa. Upravo na tom putu susrest ćemo Onoga “koji se rodi radi nas na putu i bi položen u jasle, jer nemaše mjesta u svratištu “ (ČMu Ps 15,7), tuđinac i pridošlica, odbačen i mar-ginaliziran kao toliki odbačeni u poviejsti

koji i danas ispunjaju tolike naše ze-mlje, obale i mora, preskaču zido-

ve i pregrade, ponovno učinjeni robovima i izbjeglicama, umiru bez nade moguće budućnosti.

Upravo na ovom putu moći ćemo dobiti novi poticaj

što ga toliko braće izme-đu nas traže i žele, da po-novno dadnemo snagu i svjetlo našem evanđeo-skom životu manje bra-će.

Upravo na ovom putu naša ljudskost će moći

rasti i postati sposob-na za nježnost i za suze,

za bliskost malenima i za obraćenje u ljubavi.

Upravo na ovom putu radost Evanđelja će moći postati zarazna

u svjedočenju ostvarenom po životu bez svađa i prepiranja i ostajući podložni sva-kom stvorenju iz ljubavi prema Bogu (usp. NPr 16, 6).

Upravo na ovom putu izgrađenom od milosrđa želim svima vama, braćo, neu-

doban Božić bogat ovim milosrđem koje razara naše navike, stavlja snagu u naše korake da susrećemo druge, oživljuje naše oblike umora i malodušnosti.

Upravo na ovom putu milosrđa želimo koračati s muškarcima i ženama, s malima i velikima, siromasima i bogatima, mladi-ma i starima i s obiteljima našega vreme-na.

Sa sv. Franjom radosno pjevajmo svijetu da “u onaj dan Gospodin posla milosrđe svoje, a noću pjesmu svoju” (ČMu Ps 15, 5).

Sretan Božić svima i svakom pojedino-me!

Rim, 8. prosinca 2015Svetkovina Bezgrješnoga Začeća i otvorenje Svetih vrata.

Bratski,

Fr. Michael A. Perry, OFMGeneralni Ministar i sluga

www.ofm.orgImmagine: Carlo Bertagnin, OFM (Convento San Francesco, Palestrina, Roma)Prot. 106137