Ustavno pravo

Page |1

USTAVNO PRAVO O PREDMETU, METODAMA I ODNOSU USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTI

1.

O POJMU POLITIKE I VLASTIPrije definiranja politikih institucija, potrebno je definirati pojam politike. U najirem smislu politika je svjesna djelatnost kojom se neka drutvena skupina nastoji usmjeriti da bi se ostvarili njeni odreeni ciljevi; ona podrazumijeva definiranje interesa, definiranje metoda ostvarivanja prihvaenih ciljeva te usklaivanje pojedinanih i posebnih interesa te oblikovanje zajednikih interesa. Unutar svih posebnih politika (obiteljska, crkvena, dravna..) meusobni ljudi oblikuju se i ostvaruju primarno kao odnosi vlasti. Za sve oblike vlasti zajedniko je da netko unutar skupine namee neto nekome i pritom postoje dvije vrste subjekata oni koji nameu i oni kojima se namee. Zato vlast moemo definirati kao mogunost provedbe volje i unato otporu onoga ili onih prema kome je volja upuena. Dva su osnovna razloga zbog kojih odnosi u vlasti u pojedinim drutvenim skupinama nastaju i odravaju se: a) Ovisnost pripadnika skupine kojima se namee volja o onima koji je nameu. Ta ovisnost moe biti fizika i psihika, a moe biti i gospodarska i ideoloka. b) Sama priroda politike jer izbor cilja i usmjeravanje drutvene skupine prijeko potrebno trai usklaivanje svih pojedinanih i posebnih interesa, a to je mogue samo kroz podjelu rada na one koji odluuju i one koji izvravaju odluke. Potrebno je napomenuti da nijedna od posebnih vlasti, a time ujedno i politika, ne raspolae apsolutnom mogunou nametanja volje unato otporu onih kojima se namee. Time ne raspolae ni dravna vlast koja ima monopol legitimnog fizikog nasilja. Kod svake vlasti postoji makar i u malom stupnju odnos uzajamnosti izmeu onih koji nameu i onih kojima se namee. Gdje nema veih elemenata ovisnosti jednih lanova skupine o drugima, odnos uzajamnosti mnogo je izraeniji pa takvu vlast moemo nazvati autoritetom. Autoritet je vlast gdje se odreena posebna politika ostvaruje odnosima meu ljudima unutar kojih pojedinci prihvaaju odluke pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog moguih sankcija jer su uvjereni da su one u njihovom interesu. Na jaanje odnosa uzajamnosti utjee prirodna elja svih vlastodraca da im vlast bude djelotvorna. Nijedna vlast ni politika ne moe se dulje vrijeme temeljiti iskljuivo pa ni preteito na sili pa ju stoga vlastodrci nastoje pokazati kao

Page |2 legitimnu. To ponajprije vrijedi za dravnu vlasti i politiku ija se mo u suvremenim demokratskim drutvima i zbiljski i ustavnopravno ponajprije izvodi iz legitimiteta to se stjee izbora i legaliteta. Legalitet je sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se drava samoograniava pravom odreujui unaprijed pravila igre za sve formalne (dravna tijela) i zbiljske (politike stranke i osobe) vlastodrce. Dva su temeljna svojstva svake posebne politike: a) Politika je borba, bitka za vlast i oko vlasti jer vlast omoguuje pojedincima i skupinama kojima pripada da s pomou nje izvlae za sebe gospodarske i druge koristi b) Politika je ujedno i djelatnost kojom se usklaivanjem pojedinanih i posebnih interesa osigurava oblikovanje zajednikog interesa No, unutar iste posebne politike postoji odnos borbe i integracije te se mijenja u vremenu. to su odnosi uzajamnosti izraeniji, to je politika manje vlast, a vie autoritet, to je manje sila, to e biti izraenije njezino drugo svojstvo integracija, to e vie biti odluivanje kompromisom, a ne dominacijom, to e biti demokratskija.

PREDMET USTAVNOG PRAVAZa odreenje predmeta ustavnog prava relevantan je samo pojam dravne politike. Pritom taj pojam ne shvaamo usko u smislu skupa institucija koje obuhvaaju ustrojstvo i djelovanje dravnih tijela, ve ire: sustav institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje u cjelini i u svim njezinim dijelovima politika vlast u odreenoj dravi. Pojam politike kao dravne i politike i pojam politikih institucija kao institucija dravne politike koji ine predmet ustavnog prava obuhvaa: a) Institucije dravnog ustrojstva (u smislu izbora ili imenovanja nositelja i obnaatelja pojedinih dravnih vlasti, njihova djelokruga, meusobnih odnosa, naina donoenja odluka) b) Institucije djelovanja graana u odnosu na dravnu vlast (kroz ostvarivanje njihovih pravom utvrenih osobnih i kolektivnih sloboda, prava i dunosti) c) Cjelovit sustav institucija (koje u meusobnoj povratnoj sprezi odreuju u prvom redu obiljeja i sadraj svih odluka tijela dravne vlasti bez obzira radi li se o pravnim propisima ili politikim odlukama) Te institucije (odnosno drutvene skupine i pojedinci koji kao politiki subjekti ine temeljni sadraj dravne politike kao stalnog politikog procesa) su: nacija i druge etnike skupine, politike stranke, razliite drutvene skupine koje se okupljaju na temelju gospodarskog interesa te, interesne skupine i vodee politike osobe. Politike institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi oni dravni i nedravni politiki subjekti i sloen sustav njihovih povrtanih meusobnih veza kroz koje se kontinuirano oblikuje i stvara dravna politika kao jedina

Page |3 relevantna politika za ustavno pravo jer se njome ostvaruje politika vlast u odreenoj dravi. Dravna politika od ostalih se razlikuje po tome to raspolae monopolom legitimne fizike prisile te po tome to je politika globalnog drutva, a ne politike jedne vie ili manje sloene skupine.

TEMELJNA OBILJEJA ODNOSA PRAVA I POLITIKESvako je pravo izraz odreene politike. U tom smislu gotovo svaki pravni propis moemo promatrati kao pravnu transpoziciju odreenog drutvenog interesa s obzirom da se on manje ili vie demokratski odgovarajuim politikim procesom artikulira i integrira u cjelinu politikog sustava odreene drave. Dakle, svaki pravni propis je istodobno, ako se razmatra drutveni aspekt njegova donoenja, vie ili manje i politika odluka. Svaka politika vlast nastoji, da bi bila djelotvorna, ostvariti to iri konsenzus svih pripadnika drutva. Da bi to postigla, mora ostvariti to potpuniji stupanj legitimiteta, a pravni sustav, kao gotovo sinonim njene legalnosti, jedan je od osnovnih sredstava za tu svrhu. Kako propisi ive tek svojom primjenom, bilo bi potrebno empririjskim istraivanjem pratiti njihovu primjenu, a pritom bi pitanje trebalo biti to stvarno jest, a ne samo to bi trebalo biti.

ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH ZNANOSTIU ustavnom pravu, pravni propisi redovito sadre politika rjeenja, a ne tehnika kao u nekim drugim pravnim granama. Sam ustav je najvii pravni akt, ali i najznaajniji politiki dokument odreene drave. Kad donosi ustav, ustavotvorac tono zna to eli politiki postii odreenim propisima. Ipak, politika rjeenja ne sadre samo ustavi, ve i svi ostali zakoni i drugi propisi koji ine izvore ustavnog prava. Dakle, ustavno pravo se ne moe odvojiti od politike, ono je politiko pravo. Meutim, ustavno pravo ne moe obuhvatiti svu politiku dinamiku, jer izvan ustavnih struktura djeluju brojni politiki odnosi i institucije; politike stranke, interesne skupine, javno mnijenje, ideoloki sustavi vrijednosti, a upravo te izvanustavne strukture prouavaju politike znanosti.

Page |4 Nadalje, jedno su formalni ustavni propisi, a drugo je stvarnost. Kadikad je ve na prvi pogled oito da formalni propis ne moe odgovarati stvarnom stanju, primjerice, sustav parlamenatrne vlade, ne karakterizira ravnotea parlamenta i izvrnih tijela, kako bi to po ustavu trebalo biti, ve nadmo izvrnih tijela. Upravo zato, ustavno pravo se ne bi smjelo ograniiti na prouavanje politikih institucija i djelovanja mehanizama vlasti iskljuivo kroz pravne propise.

METODE USTAVNOG PRAVATri su klasine metode: normativistika, usporedna i povijesna. a) Normativistika metoda Prouavale su se i analizirale ustavne norme, objaanjavale se namjere ustavotvorca, ispitivalo se jesu li se mogla nai bolja pravniko-tehnika rjeenja, istraivale su se pravne praznine i neloginosti u ustavnim i zakonskim rjeenjima, tumaile ih pomou jezine i logine analize. Na osnovi toga donosili su se zakljuci i razvijale se prethodno ili naknadno razne pravne teorije o svrhovitosti ili o potrebi njihove izmjene ili donoenju novih propisa iz odreenog podruja ustavnog prava. Negativnost metode prije svega to nije vodila dovoljno rauna o stvarnosti, stoga se njezina primjena svodi samo na prvi korak u istraivanju politike institucije. b) Usporedna (komparativna) metoda A. Normativistikom varijantom usporedne metode koristila se klasina znanost o ustavnom pravu prouavajui propise ustavnog prava koji ureuju iste ili sline drutvene odnose u razliitim dravama primjerice o izbornom sustavu, odnosu zakonodavne i izvrne vlasti, o nadzoru ustavnosti zakona B. suvremena znanost ustavnog prava usporednu metodu koristi kako bi usporeivala politike institucije od njihovog zaetka, kao politikih ideja preko pravnih propisa pa do ostvarivanja u politikoj zbilji i to ne odvojeno, ve uvijek povezano u njihovoj ukupnosti politikih sustava. c) Povijesna metoda A. normativistika varijanta pomou nje se prati samo razvojni put i mijenjanje pravnih propisa u odreenoj politikoj instituciji B. suvremena varijanta u svom totalitetu prati i prouava povijesni razvoj odreene politike institucije, od politike ideje, preko pravne formulacije u propisu, pa do politike zbilje. Normativistika varijanta ograniena je na ustavno pravo, dok suvremena varijanta povezuje ustavno pravo i politike znanosti (ba poput usporedne).

Budui da te tri klasine metode vie nisu dostatne, razvile su se: d) Specifine politoloke metode mahom iz sociologije i socijalne psihologije, a prouavaju odnose izvan pravno ureenih politikih institucija,

Page |5 primjerice; rad politikih stranaka, interesnih skupina, oblikovanje javnog mnijenja, stvaranje politikih odluka kroz politiki proces Radi se uglavnom o kvantitativnim i empirijskim metodama: posredno i neposredno promatranje, promatranje i sudjelovanje, eksperimentalna metoda. e) Pomone metode matematike i grafike metode Ustavno pravo kao znanstvena disciplina mora u prvom redu nastojati odgovoriti na pitanje kakav je odnos izmeu onoga to bi prema ustavnim propisima trebalo biti i onoga to stvarno jest, dok politologiju zanima to u politikoj zbilji jest. Navedene metode dokaz su ambivalentnosti ustavnog prava; ono je dakle, istodobno pravna, ali i politoloka znanost, pa e se primjerice znanstvenici ustavnog prava, ponajprije koristiti rezultatima politolokih istraivanja, to je jo jedan dokaz njihove uske povezanosti.

2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVA I NJEGOVI IZVORISADRAJ USTAVNOG PRAVAPostavlja se pitanje koje pravne norme odreuju ustavno pravo kao granu prava. U tom smislu kaemo da ustavno pravo obuhvaa sve pravne norme, bez obzira u kojim se opim aktima nalaze (ustavu, zakonu, podzakonskim opim aktima), a kojima se ureuju politike institucije. Tako odreene norme dijelimo u tri skupine, dvije temeljne i dopunsku; 1. norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina Ovo je temeljna skupina, jer odraava samu ideju ustavnosti ogranienje drave i njene vlasti vladavinom prava (ono omekavanje koje vlastodrac mora vriti). Ova skupina odreuje okvir cjelokupnog pravnog poretka, te daje i sadrajni temelj drugim granama prava. to se razvoja skupine tie govorimo o tzv. generacijama prava 2. norme kojima se ureuje ustrojstvo dravne vlasti Dakle, rije je o normama kojima se utvruju temeljna naela dravne vlasti, a dalje i: a) koja su to temeljna dravna tijela b) izbor, odnosno postupak imenovanja, a eventualno i odgovornosti svakog od temeljnh dravnih tijela c) djelokrug (nadlenost) temeljnih dravnih tijela d) meusobni vertikalni i horizontalni odnosi temeljnih dravnih tijela - horizontalni odnosi razliitih dravnih tijela na istoj razini obavljanja dravne vlasti

Page |6 vertikalni odnosi dravnih tijela na razliitim teritorijalnim/podrunim razinama obnaanja dravne vlasti u pravilu odnosi sredinjih i lokalnih tijela e) ureuje nain rada i odluivanja, tj. donoenja odluka od strane temeljnih dravnih tijela 3. norme kojima se ureuju odnosi izmeu nedravnih politikih subjekata i drave Ureuje odnose nedravnih politikih subjekata (poput politikih stranaka, interesnih skupina i sl.) i drave. Ipak, te odnose pravo ureuje samo segmentarno jer vei dio tih odnosa zbiljski je izvan pravne regulacije. Unato slaboj pravnoj regulativi, one su od velike vanosti jer se upravo kroz takve subjekte ostvaruje politiki proces oblikovanja i djelovanja dravne vlasti (a to je prepoznao i Ustav RH iz 2000.). -

ODNOS USTAVNOG SUSTAVA

PRAVA

I

DRUGIH

GRANA

PRAVNOG

Norme ustavnog prava odreuju okvir cjeline pravnog sustava odreene drave i osnovicu njegova sadraja. Velika veina normi ustavnog prava norme su i drugih grana prava. Razlika je u tome to je u ustavnom pravu takva norma i poetna i zavrna jer se u pravilu poblie ne razrauje, dok je ona u nekoj drugoj grani prava osnova i poetna norma iz koje se razradom izvodi i oblikuje niz posebnih normi to je uvjet njezine primjene. a) Kazneno pravo Naelo nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege ujedno je i ustavna norma, no detaljno se ne razrauje kao u kaznenom pravu. b) Upravno pravo Ustav nareuje da akti upravnih organa budu u skladu sa zakonima i podvrgava ih provjeri sudskih tijela. To je ustavna norma, no ujedno i norma upravnog prava u kojem se ona detaljno razrauje, posebno po pitanju sudske provjere akata upravnih organa upravnog spora. c) Meunarodno pravo Odnos meunarodnog i ustavnog prava osebujan je i razliit od odnosa ustavnog prava s drugim granama. Danas predvladava (kako u svijetu, tako i u nas) monistiko shvaanje odnosa meunarodnog i unutarnjeg dravnog prava koje polazi od povezanosti pa i jedinstvenosti ovih pravnih poredaka pri emu primat ima meunarodno pravo. l. 140 Ustava RH: Propisuje neposrednu primjenu meunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni te koji su na snazi. Oni su dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su njima utvreni ili suglasno s opim pravilima meunarodnog prava. Tako ustavno pravo predstavlja formalnu poveznicu izmeu meunarodnog i drugih grana unutarnjeg dravnog prava. Potrebno je

Page |7 spomenuti da od sredine prolog stoljea irenje meunarodne zatite ljudskih prava dovodi i do sadrajne povezanosti ustavnog i meunarodnog prava (tako Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te mehanizam njihove zatite putem odluka Europskog suda za ljudska prava predstavlja izvor ustavnog prava RH). Preteit broj normi ustavnog prava je i prema pravnoj snazi iznad drugih grana prava. Ipak, postoji manji broj normi ustavnog prava koje su samo norme ustavnog prava. To su ponajprije norme iz druge skupine, primjerice one kojima se ureuje nain izbora. U hrvatskom ustavnom pracu to se norme o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, o djelokrugu Sabora, predsjednika Republike i njegovim ovlastima, odnosima Sabora i Vlade te predsjednika Republike i Vlade primjerice odredbe lanka 71. Ustava RH prema kojoj Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju ope i jednakog birakog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

IZVORI USTAVNOG PRAVANorme ustavnog prava mogu se nalaziti u raznim pravnim oblicima pravni propisi u kojima se donose pravne norme ustavnog prava nazivaju se izvori ustavnog prava. Cjelinom svojih normi izvori ustavnog prava su: A. pisani ustav U veini (demokratskih) drava temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav, kao najvii pravni akt (kruti ustav) u kojem se nalazi preteit broj normi ustavnog prava Naravno da se norme ustavnog prava ne mogu propisivati iskljuivo u ustavu (neovisno o njegovoj opirnosti), ve uvijek i u odreenoj mjeri i zakonima, pa i podzakonskim opim aktima. to je ustav saetiji, to e se vei broj normi ustavnog prava ureivati zakonima. Hrvatski Ustav po broju lanaka (147) i prema ukupnoj koliini teksta, spada meu krae suvremene demokratske ustave. B. organski zakoni U nekim se dravama (npr. FRA i SPA) temeljne ustavne norme o pravima i slobodama ovjeka i graanina te o ustrojstvu dravne vlasti (dakle, I. & II. skupina) tradicionalno razrauju u zasebnoj vrsti zakona, koji se nazivaju organski zakoni a koji se prema pravnoj snazi nalaze ispod ustava, a iznad zakona. Ta vea pravna snaga organskih zakona izvire iz stroe, kvalificirane veine kojom se oni donose (za razliku od drugih zakona koji se donose natpolovinom veinom nazonih zastupnika) Prema Ustavu RH organski zakoni su: a) zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, a koje Hrvatski sabor donosi 2/3 veinom glasova svih zastupnika, te b) zakoni kojima se razrauje Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, te ustrojstvo lokalne i podrune (regionalne)

Page |8 samouprave, a koje Hrvatski sabor donosi veinom glasova svih zastupnika. C. ustavni zakoni Ustavni zakon u punom smislu rijei je samo onaj koji je kao takav definiran samim Ustavom, te je, osim to nosi naziv ustavni zakon, donesen po postupku predvienom za donoenje i promjenu odredbi samog Ustava RH. Takvi su Ustavni zakoni: Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH Ustavni zakon za provedbu Ustava RH izmjene i dopune navedenih zakona Ustavnim zakonom su izvrene izmjene i dopune Ustava RH 1997., 2000. i 2001. Godine. Pored navedenih koji su Ustavni zakoni u punom smislu, postoji cijeli niz ustavnih zakona koji zapravo predstavljaju organske zakone, a kojima je iz politikih razloga, odnosno vanosti materije koju ureuju dan naziv ustavni zakon. Primjerice: Ustavni zakon o pravima nacionalnh manjina iz 2002. u njemu se ureuju nacionalna prava i razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, to je nedvojbeno prema l. 82. Ustava kategorija organskih zakona. Ovakva falsa nominatio ne mijenja pravnu prirodu zakona, ne ini ih pravno drukijim od onog to oni po Ustavu i po svom sadraju jesu, a Ustavni sud ih ne ocjenjuje po njihovom imenu, nego po njihovoj pravnoj prirodi. D. zakoni U dravama koje ne prihvaaju kategoriju organskih zakona, sve se norme koje se inae odnose na organske zakone (izborni sustav, ustrojstvo dravne vlasti, odnosi sredinjih i podrunih dravnih tijela) razrauju zakonom. Svi su ti zakoni u takvim dravama izvori ustavnog prava. Budui da Ustav RH prihvaa kategoriju organskih zakona i to vrlo iroko, a osim toga previa i kategoriju Ustavnih zakona, ostali se zakoni praktiki ne mogu javiti kao izvori ustavnog prava. E. podzakonski propisi Od podzakonskih propisa izvorima ustavnog prava smatraju se: a) poslovnici temeljnih dravnih tijela. Poslovnicima se razrauju ustavne odredbe o nainu rada, a napose odluivanja dravnih tijela. U RH primjerice: Poslovnik Hrvatskog Sabora, Poslovnik Ustavnog suda RH, Poslovnik Vlade RH. Od podzakonskih opih akata, kao izvori ustavnog prava mogu se pojaviti i b) uredbe opi pravni akt, koji u skladu s Ustavom i zakonom donose izvrna tijela

Page |9 Od dvih vrsta uredbi kao samostalni izvor prava pojavljuju se uredbe iz nude one se donose kada je onemogueno redovito djelovanje tijela dravne vlasti; u ratnom stanju ili uvjetima neposredne ugroenosti dravne neovisnosti, a kojima se ovlauje izvrna vlast da ureuje one odnose koje izvan stanja nude ureuje zakonima predstavniko tijelo. Ako bi se izvrnim tijelima dalo Ustavom da mogu obustavljati primjenu ili ak mijenjati odredbe ustava, tada su takve uredbe samostalni izvor ustavnog prava (one su praktiki ustavni akti) i imaju ustavnopravnu snagu Prema Ustavu RH, Predsjednik donosi uredbe iz nude sa zakonskom snagom za vrijeme trajanja ratnog stanja, u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Predsjednik temeljem gore navedenog donese uredbu koja pripada sadrajno organskim zakonima te su uredbe tada izvor ustavnog prava. F. ustavni obiaj Pisani izvori ustavnog prava su: ustav, organski zakoni, zakoni, poslovnici i podzakonski opi akti, te zaista obuhvaaju gotovo sve norme ustavnog prava. Upravo su stoga, ustavni obiaj u ustavnom pravu jo vie nego u drugim granama prava minorizirani (iznimka V.B.). U RH se ustavni obiaj moe se razviti u dva sluaja: 1. kad pisani izvori ustavnog prava ne ureuju odreeni politiki odnos ili instituciju 2. kad pisani izvor pol.odnos ili instituciju ne ureuje u dovoljnoj mjeri U oba sluaja dugotrajnim istovrsnim injenjem ili neinjenjem odreenih radnji (longa consuetudo) stvara se svijest o nunosti (opinio necessitatis) takvog ponaanja dravnog tijela ili drugog politikog subjekta. Tako nastaje ustavni obiaj kao nepisana dopuna ustava. U RH primjer devedesetih ministri birani iz reda saborskih zastupnika. Taj je obiaj vrijedio do donoenja Zakona o izborima zastupnika u Sabor RH iz 1992. koji je propisao da zastupnik ne moe istodobno biti predsjednik, potpredsjednik, ministar i drugi lan Vlade RH. Ustavnim obiajem se ne mogu mijenjati norme ureene pisanim izvorom ustavnog prava. Ustavni obiaji mogu samo nadopunjavati pravne praznine. Ustavni obiaji se mogu mijenjati na dva naina: 1. odjednom bilo kojim pisanim izvorom ustavnog prava (od ustava pa do podzakonskog opeg akta) 2. postupno oblikovanjem novog, sadrajno suprotnog ustavnog obiaja

3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVAPOJAM USTAVA; MATERIJALNI I FORMALNI USTAVUstav je temeljni pravni izvor ustavnog prava jer se u njemu nalazi preteit broj normi koje sadrajno odreuju ustavno pravo kao granu

P a g e | 10

prava. O pojmu ustava mnogo se raspravljalo i pisalo u sklopu tradicionalne ustavnopravne znanosti tijekom 19. Stoljea u Francuskoj i Njemakoj. Dva su temeljna pristupa pojmu ustava:

P a g e | 11

A)

Ustav u materijalnom smislu

Ustav obuhvaa sve pravne izvore ustavnog prava u dravi, bez obzira je li rije o pisanom ustavu, organskom zakonu, zakonu, podzakonskom opem aktu ili ustavnom obiaju. (u V.B. npr. povelje, paktovi itd.)Svaka drava ima ustav u materijalnom smislu jer su uvijek, neovisno o pravnom obliku, postojala pravila kojima se ureivalo ustrojstvo dravne vlasti. Osim oblika ureivanja, kroz povijest se uvelike mijenja i sadraj ustava u materijalnom smislu. Sve do graanskih revolucija, sva dravna vlast bila je u rukama monarha, a ta je vlast ujedno bila i nasljedna. Priznavala su se i odreena prava prema stalekoj pripadnosti stanovnika neke drave. Razvojem prirodnopravne kole (15./16.st.) i teorije o drutvenom ugovoru (17.st.) nastoji se ograniiti dravna vlast i to dvostruko: priznavanjem i pravnim oblikovanjem u pisanom propisu koji bi po pravnoj snazi bio iznad svih ostalih pravnih akata te propisivanjem unaprijed prava i dunosti za sva pa i najvia dravna tijela i to takoer u pisano pravnom propisu najvie pravne snage kako bi bio obvezan i za sve subjekte dravne vlasti. B) Ustav u formalnom smislu To je pisani opi pravni akt koji nosi naziv ustav - rije je o jedinstvenom aktu u kojem su skupljene sve temeljne, ali i najvei broj drugih pravnih normi koje ureuju ustavnu materiju. Upravo zato se esto naziva i kodificiranim ustavom, te se, s obzirom na obiljeja normi koje obuhvaa, smatra ne samo pravnim, nego i politikim aktom. Neki teoretiari izjednaavaju ga s krutim ustavom u smislu pisanog opeg pravnog akta koji ima veu pravnu snagu od zakona i ostalih opih pravnih akata u nekoj dravi. Ipak, u povijesti su donoeni i meki ustavi (francuski iz 1830.). Dakle, i meki ustav je ustav u formalnom smislu jer je rije o jedinstvenom opem pravnom aktu koji nosi naziv ustav, a obuhvaa najvei broj normi ustavnog prava, a pritom pitanje pravne snage nije primarno za odreenje pojma ustava.

PISANI I NEPISANI USTAVOdnos pisani/nepisani, formalni/materijalni ustav, moe se lijepo objasniti na primjeru Velike Britanije. Naime, esto se navodi kako V.B. nema pisani ustav, ime se zapravo eli kazati kako V.B. nema ustav u formalnom smislu, odnosno da nema opi pravni akt koji nosi naziv Ustav. Dakle, u V.B. ne postoji formalni ustav, ali to ne znai da ne postoji pisani ustav (dakako, ustav u materijalnom smislu), odnosno, niz normi kojima se ureuju ustavna pitanja, npr. brojne povelje, pakti, zakoni..

P a g e | 12

A) pisani ustav predstavljaju razliite vrste pravnih akata (od formalnog ustava pa do podzakonskih opih akata) u kojima se nalaze norme ustavnog prava. B) Nepisani ustav je sinonim za sustav ustavnih obiaja to postoje u odreenoj dravi. Naziva se i realni ustav, u smislu to pokazuje zbilju, a ne ono to ustav idealizira.

P a g e | 13

DIOBA USTAVA U FORMALNOM SMISLU PREMA NAINU DONOENJAOvaje dioba danas izgubila ustavnopravni smisao zajedno sa normativistikom metodom. Ustave je dijelila na: A. ustavna povelja ili oktroirani ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt vladara kojim on dijeli vlast izmeu sebe i predstavnikog tijela odnosno naroda Takav je, primjerice, Ustav Kraljevine Jugoslavije kojeg je 1931. oktroirao kralj Aleksandar. B. ustavni pakt formalno ustavnopravno dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovu donoenju sudjeluje preko predstavnikog tijela Meutim, ve od poetka 20. st., u europskim parlamentarnim demokracijama s monarhistikim oblikom vladavine (npr. vedska, Norveka, Danska, Belgija, Nizozemska i druge), monarh je zbiljski samo simbolian. C. narodni ustav formalno ustavnopravno jednostrani akt naroda, u svim dravama s republikanskim oblikom vladavine, a koji se donosi vie ili manje na demokratski nain. Donosi ga i mijenja ili narod neposredno na ustavotvornom referendumu ili to ini predstavniko tijelo naroda.

KRUTI I MEKI USTAVA) Kruti ustavi ustavi koji se mogu revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina donoenja ili mijenjanja zakona Iz toga proizlazi da pravne norme krutog ustava imaju nadzakonsku snagu, odnosno da svi pravni propisi u dravi moraju biti u skladu s normama krutog ustava. B) Meki ustavi ustavi koji se mogu mijenjati na isti nain kao i zakoni, drugim rijeima, svaki zakon moe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava Primjerice u Velikoj Britaniji, koja nema ustav u formalnom, ve samo materijalnom smislu, zakon je najvii izvor ustavnog prava te se njime mogu mijenati bilo koje norme ustava u materijalnom smislu, pa u tom smislu kaemo da Velika Britanija ima meko ustavno ureenje. Danas je gotovo svaki formalni ustav ujedno i kruti ustav. Meki ustav je iznimka, gotovo se na prste mogu nabrojati.

RAZLOZI KRUTOSTI USTAVADva su temeljna razloga:

P a g e | 14 1. zahtijev za stvaranjem akta koji bi na jednom mjestu naveo sva temeljna prava, a koji s obzirom na svoju vanost mora biti iznad zakona i svih drugih propisa u dravi 2. drugi razlog proizlazi iz ideje ograniavanja najviih dravnih tijela, a preko njih sustav dravne vlasti u cijelosti te iz ideje usmjeravanja zakonodavca putem (krutog) Ustava Ipak, valja biti realan pa biti svjestan da je krutost ustava samo formalnost, uostalom: ideal: kruti ustav osigurava trajnost i rjee mijenjanje zbilja: npr. francuski ustav iz 1791. mijenjan ve 2 godine kasnije, a ak je sadravao zabranu mijenjanja na 4 godine ako ustav ne odgovara vladajuoj politikoj skupini moe biti: o nasilno sruen (politika revolucija ili dravni udar) o jo jednostavnije moe krenuti u suprotnom smjeru kroz realni ustav, odnosno sustav ustavnih obiaja o moe se mijenjati previenim postupkom kad god i koliko god puta se poeli Ipak, treba istaknuti da krutost ustava ima vrlo vanu pravnu posljedicu: njegovu viu pravnu snagu od zakona, iz ega slijedi zahtjev ustavnosti zakona, ime se iri i jaa vladavina prava i pravno ograniava dravna vlast.

STUPNJEVANJE KRUTOSTI USTAVARazlikujemo stupnjeve krutosti ustava:1. Zabrana svake promjene Najvii teorijski stupanj krutosti ustava bio kad bi ustav sadravao opu zabranu da ga se mijenja, takav ustav bio bi vjean. Ipak, unato zahtjevima kole prirodnog prava, ova je opcija ostala samo u sferi teorije. 2. Privremena zabrana promjene Privremena zabrana promjene. Ustav zabranjuje njegovo mijenjanje u cijelosti, ali samo na odreeno vrijeme. Primjerice; prvi francuski Ustav iz 1791. zabranjivao mijenjanje na 4 godine. 3. Trajna zabrana promjene pojedinih odredbi Sluaj kada ustav trajno zabranjuje mijenjanje, ali samo nekih tono odreenih normi. Uglavnom se odnosi na zabranu ustavom propisanog oblika vladavine. l.141. st. 2. Ustava RH zabranjuje udruivanje RH u saveze koji bi mogli dovesti do obnove jugoslavenske drave ili kakve druge balkanske dravne sveze. to se tie pitanja pravne snage tih zabrana ako se steknu politiki uvjeti, ta zabrana e (bez problema) biti prekrena.

P a g e | 15 4. Ustavna revizija u posebnom postupku Najmanji stupanj krutosti ustava. Ovakav Ustav doputa svoje mijenjanje u cijelosti, ali samo na nain predvien ustavom, a koji se razlikuje od naina mijenjanja zakona. Dakako, fraza nain predvien Ustavom se razlikuje pa se ovaj stupanj moe unutar sebe stupnjevati.

NAIN MIJENJANJA (REVIZIJSKI SUSTAVI) KRUTOG USTAVARevizijske sustave dijelimo u dvije velike skupine, ije se razlikovanje vri s obzirom mijenja li se ustav neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda ili o promjenama odluuje predstavniko tijelo. 1. Ustavotvorni referendum Revizija Ustava u ovom sluaju se vri neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda. Razlikujemo; a) apsolutno obvezan ako se za svaku promjenu ustava referendum mora raspisati b) relativno obvezatan ako se raspisuje za mijenjanje samo unaprijed odreenih normi c) fakultativni referendum kod kojeg se referendum moe raspisati za svaku izmjenu ustava, ali ne mora niti za jednu O raspisivanju u pravilu, odluuje predstavniko tijelo. Ovaj tip referenduma propisuju ustavi gotovo svih modernih demokracija, kao i Ustav RH. 2. Promjena odlukom predstavnikog tijela Pri emu predstavniko tijelo moe biti: A. ustavotvorna skuptina posebno predstavniko tijelo koje se bira samo u svrhu donoenja ili izmjene ustava, a nakon obavljene zadae prstaje mu mandat *prikriveni referendum sada birai mogu, poznavajui stavove kandidata za skuptinu, odnosno njihove ustavne prijedloge, u velikoj mjeri posredno utjecati na ustavne izmjene B. redovito zakonodavno tijelo ei sluaj U ovom sluaju o ustavnoj izmjeni odluuje isto tijelo koje donosi i zakone, ali uz razliit postupak. Uglavnom se svodi na oteavanje pa primjerice u najveem broju sluajeva potreban je (katkad) dvotreinski kvorum, a uvijek dvotreinska ili neka druga kvalificirana veina. Neki ustavi propisuju da se redovito predstaviko tijelo rasputa te da konanu odluku donosi novoizabrano predstavniko tijelo ili da se prije konane odluke eka na istek mandata predstavnikog tijela. Dakle, oteavanje moe biti u fazi inicijative, u propisivanju posebne faze naelne odluke te u traenju kvalificiranog kvoruma i kvalificirane veine pri donoenju konane odluke o mijenjanju ustava. U sluaju federacije, mogua je potreba za suglasnou odreenog broja drava lanica federacije (SAD, Njemaka).

P a g e | 16

Tehnike promjene ustava Dvije su osnovne tehnike mijenjanja ustava: A) tehnika ustavnog zakona ustav se mijenja tako da se ukida onaj lanak koji se eli promijeniti i zamijenjuje se novim. Isto je i sa dopunama one se ubacuju u cjelinu. Prikladnija za vei broj izmjena i ee izmjene. Primjerice, Ustav RH 1990. B) tehnika ustavnih amandmana (dodataka, dopuna) sada prvobitni tekst ostaje nepromijenjen, pa se pri svakoj promjeni ili dopuni na isti, temeljni ustavni tekst samo dodaju odredbe u obliku amandmana. Prikladnija kada se ustav samo dopunjuje (npr. SAD)

PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RHUstav RH za reviziju koristi sustav redovitog predstavnikog tijela uz fakultativni ustavotvorni referendum. a) Promjena Ustava odlukom Hrvatskog sabora ustavotvornu inicijativu ima 1/5 zastupnika, predsjednik Republike i Vlada RH (l. 142.) nakon to je promjena ustava predloena, slijedi naelno odluivanje Sabora hoe li se pristupiti promjeni ustava ili ne, veinom glasova svih zastupnika u sluaju izglasavanja, oblikovat e se nacrt promjene ustava koji Sabor utvruje veinom glasova svih zastupnika (l. 143.) konanu odluku o promjeni Ustava RH, Sabor e donijeti 2/3 veinom svih zastupnika promjenu e proglasiti Sabor (l. 144. i 145.) Promjena ustava ustavotvornim referendumom o raspisivanju odluuje Sabor (veina glasova, natpolovini kvorum), ali i predsjednik Republike (na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade). o reviziji se odluuje voljom veine biraa, uz uvjet da je referendumu pristupila veina od ukupnog broja biraa ovako donesena odluka je obvezatna

STRUKTURA I TEMELJNA OBILJEJA SADRAJA USTAVAStruktura ustava: a) proslov ili preambula na poetku ustava, u tom se dijelu naznauje tko donosi ustav i u ije se ime ustav prihvaa, izlau se povijesni temelji ustava i drave za koju se donosi, navode se temeljna naela koja se u ustavu razrauju, naelno ne sadri nikakve norme, pisan je sveanim stilom, a sadraj je opisan, odnosno deklarativan

P a g e | 17

b) aneksi posebni dodaci na koje se upuuje u normativnom dijelu, ima ih

manji broj ustava c) amandmani dodaci uz osnovni prvobitni tekst, samo u dravama u kojima se ustav mijenja tehnikom ustavnog amandmana d) normativni dio sadrajno obuhvaa sve temeljne norme ustavnog prava; ponajprije obuhvaa odredbe o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a zatim odredbe o dravnom ustrojstvu; esto se na poetku nalaze temeljne odredbe koje se odnose jednako i na slobode i prava ovjeka i graanina i na ustrojstvo vlasti, a njihovim posebnim izdvajanjem istie se njihova vanost za odreeni ustavni poredak; na kraju ustava najee se nalaza prijelazne i zavrne odrebe kojima se ponajprije rjeava sloeno pravno i faktiko pitanje usklaivanja prije donoenja ustava vaeih pravnih normi s njime.

STRUKURA USTAVA

I TEMELJNA OBILJEJA

SADRAJA

HRVATSKOG

Ustav RH donesen 22.prosinca 1990. Vane izmjene 1997., 2000., 2001. U izvornom obliku obuhvaao je 9 dijelova (odjeljaka) sa 142 lanka, a danas obuhvaa 9 odjeljaka sa 147 lanaka. Dijelovi ustava nose naslove: I. Izvorine osnove II. Temeljne odredbe III. Temeljne slobode i prava ovjeka i graanina IV. Ustrojstvo dravne vlasti V. Ustavni sud Republike Hrvatske VI. Mjesna, lokalna i podruna (regionalna) samouprava VII.Meunarodni odnosi VIII. Promjena Ustava IX. Zavrne odredbe Izvorine osnove (proslov ili preambula) u Ustavu RH: e) vie od uobiajenog ustavnog proslova, iako imaju deklaratorni izriaj, one imaju ustavnopravnu vanost kao i svi drugi dijelovi f) uspostava Republike Hrvatske kao nacionalne drave hrvatskog naroda i drave pripadnika autohtonih nacionalnih manjina izvodi se iz tisuljetne nacionalne samobitnosti, te dravnopravne misli i zbilje drave hrvatskog naroda od 7.st. do danas, u slijedu temeljnih povijesnih injenica koje o tome svjedoe g) RH je nacionalna drava hrvatskog naroda i autohtonih nacionalnih manjina (Srbi, esi, Slovaci, Talijani, Madari, idovi, Nijemci, Ukrajinci, Rusini i drugi) kojima se jami ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta h) na kraju se navodi cilj donoenja i temeljna obiljeja Ustava kojim se RH oblikuje kako bi se razvijala kao suverena i demokratska drava u kojoj se jame i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava ovjeka i graanina te promie njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje Temeljne odredbe:

P a g e | 18

RH kao jedinstvena, demokratska, socijalna drava, dakle, unitarna, a ne federativna (preventiva za federalizaciju, ali to nije prepreka za oblikovanje sustava iroke i djelotvorne lokalne samouprave) te socijalna drava u smislu da se cjelovit gospodarski sustav slobodnog trinog poduzetnitva treba ostvarivati u ravnotei s naelom socijalne pravde (jedna od najviih vrednota hrvatskog ustavnog poretka) utvruje se naelo narodnog suvereniteta i podrobno odreuje sadraj dravnog suvereniteta RH (l. 1. st. 1. i 2. te l. 2) navoenje najviih vrednota ustavnog poretka (suvremen nain Njemaka i panjolska tk. ih navode) u l. 3.: a) sloboda b) jednakost c) nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova d) mirotvorstvo e) socijalna pravda f) potivanje prava ovjeka g) nepovredivost vlasnitva h) ouvanje prirode i ovjekova okolia i) vladavina prava i demokratski viestranaki sustav naelo diobe vlasti uz ogranienje Ustavom zajamenim pravom na lokalnu i podrunu samoupravu; po ustavnim izmjenama iz 2000. naelo diobe vlasti ukljuuje i oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti, propisane ustavom i zakonom (l. 4.) to vrijedi i za utvrivanje naela ustavnosti i zakonitosti (l. 5.) te za propisivanje potovanja slobodnog osnivanja i djelovanja politikih stranaka, odreivanjem temeljnog naela po kojem stranke moraju biti ustrojene sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima, kao i propisivanje razloga za njihovo zabranjivanje od Ustavnog suda RH (l. 6.) oruane snage RH tite njezin suverenitet i brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, a obrambeno ustrojstvo drave ureuje se zakonom; oruane snage RH mogu prijei njene granice ili djelovati preko njenih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskog sabora, uz iznimkju vjebi u okviru meunarodnih obrambenih organizacija (l. 7.) granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (l. 8.) ureenje hrvatskog dravljanstva: hrvatski dravljanin ne moe biti prognan niti mu se moe oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen drugoj dravi (l. 9.) zatita prava i interesa svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu, a dijelovima hrvatskog naroda u drugim dravama jami osobitu skrb i zatitu (l. 10.) nain i zatita grba, zastave i himne RH, uz naznaku da se poblie ureuju zakonom (l. 11.) u uporabi je hrvatski jezik i latinino pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama, pod uvjetima propisanim zakonom, mogue je uvesti u uporabu i drugi je zik te irilino ili koje drugo pismo (l. 12.) glavni grad RH je Zagreb, a njegovo se ustrojstvo ureuje zakonom (l. 13.)

TEMELJNA OBILJEJA USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVA RH OD 18.12.1997.

P a g e | 19 Hrvatski dravni sabor je donio Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava RH 18.12.1997. godine kojim je ukinuo ili promijenio samo one ustavne odredbe (lanak 140., 141. i 142.) koje su bile uvjetovane time to je u trenutku proglaenja Ustava 22.12.1990. godine Hrvatska jo formalno pravno bila u sastavu bive SFRJ. U lanku 140. je bilo propisano da RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drukije. Te su odredbe nakon izlaska RH iz SFRJ izgubile smisao i prestale vaiti. Temeljem tog lanka i sukladno referendumu o samooredenju hrvatskog naroda, Hrvatski dravni sabor je 25.06.1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, a 08.10.1991. Ustavnu odluku o raskidu svih dravnopravnih sveza RH sa SFRJ. lanci 141. i 142. su takoer ukinuti jer su ispunili svoju zadau. Iz Ustava su promijenjene ili brisane sve odredbe koje su u pravno formalnom, vrijednosnom ili jezinom smislu bile ostaci biveg sustava. Ustav je struno pravno poboljan tako to su pomnije odreeni svi pojmovi za koje se u ustavnoj primjeni pokazalo da pruaju mogunost razliitog tumaenja. Ustavnopravno i ustavno politiki najvanije je dopuna l. 135. Ustava novim stavkom 2. kojim se zabranjuje pokretanje postupka udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog zajednitva, odnosno neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku. Izvorine osnove su dopunjene povijesnim, politikih i pravnim injenicama koje su dovele do uspostave i obrane nezavisne demokratske hrvatske drave, unesen je i Ustav iz 1990. i pobjeda u Domovinskom ratu od 1991-1995. Promijenjen je naziv Sabora RH u Hrvatski dravni sabor (a 2000. godine ponovno u Hrvatski sabor).

USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000. GODINENakon izbora iz 1999. godine odlueno je da se slabosti u funkcioniranju politikog sustava otklone ustavnom revizijom (koalicija est stranaka koja je uspostavila prvu koalicijsku Vladu predsjednika Ivice Raana). Nakon predsjednikih izbora, predsjednik Republike Stjepan Mesi je imenovao strunu radnu skupinu koju su inili istaknuti ustavni strunjaci (Veljko Mratovi, Branko Smerdel, Arsen Bai, Jadranko Crni, Nikola Filipovi i Zvonimir Lauc), iji je prijedlog prihvatila saborska komisija. Prijedlog je znaajno izmijenjen, ali je ipak posluio kao temeljni struni okvir ustavnih promjena. Postojale su (i postoje) odreene slabosti i u Ustavu. To je bila pretjerana koncentracija ovlasti predsjednika RH u odnosu na Vladu, to je osiguravao tzv.

P a g e | 20 polupredsjedniki sustav, te doputanje predsjedniku da zadri stranaku funkciju. Ustavnim promjenama u studenom 2000. godine reformiran je sustav ustrojstva vlasti RH. Rezultat je inaica parlamentarnog sustava s neposredno izabranim predsjednikom i detaljnom regulacijom institucija kojima se ustavno razrauje naelo diobe vlasti te nekim elementima skuptinske vlade (racionaliziranog parlamentarizma). Cilj ustavnih promjena bio je uspostaviti sustav odgovorne i djelotvorne izvrne vlasti. Relativno djelotvorno sredstvo za postizanje tog cilja bila je ustavna razrada naela diobe vlasti, koja postavlja prepreke (provjere i ravnotee, checks and balances) svakom nositelju dravnih funkcija koji tezi proirenju svoje vlasti preko dodijeljenih ovlasti. Ponovno je promijenjen naziv Sabora u Hrvatski Sabor. Uvedena je jedinstvena prohibitivna klauzula od 5%, a uvedena je i mogunost narodne inicijative.

USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001. GODINEUstavnim promjenama iz oujka 2001. godine dovren je proces velike ustavne reforme zapoet na proljee 2000. godine. Dvije velike ustavne reforme, ustrojstva vlasti i naputanje dvodomnog sustava, obavljene su naknadnim promjenama u kratkom roku. Promjenama je naputen dvodomni sustav Hrvatskog sabora koji je prestao s djelovanjem stupanjem na snagu ustavnih promjena. Radna skupina predsjednika Republike je predloila ukidanje upanijskog doma, ali da promjene stupe na snagu istekom mandata zastupnika. Obrazloenje Radne skupine za naputanje dvodomnog sustava: 1. glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je jaanje poloaja Hrvatskog Dravnog Sabora. Slabljenje uloge predsjednika Republike u donoenju politikih odluka zahtijeva jaanje Vlade i Hrvatskog Dravnog Sabora 2. nije opravdan niti jedan od tradicionalnih teorijskih argumenata u prilog drugog doma u Hrvatskom Dravnom saboru Kao ostali razlozi primjene dvodomnog sustava navode se u teoriji: federalizam kao oblik dravnog ureenja, veliina i broj stanovnika, izraavanje regionalnih posebnosti, te povijesni i tradicionalni razlozi. Hrvatska je mala zemlja s relativno malim brojem stanovnika, tako da otpada razlog veliine, kao temelj dvodomnog sustava. Hrvatska parlamentarna tradicija suprotna je postojanju drugog doma. Nikada u povijesti Hrvatski Sabor nije bio dvodoman.

P a g e | 21 3. uvoenje upanijskog doma je bilo u suprotnosti sa koncepcijom Ustava i stajalitima rasprave o Nacrtu ustava 1990. godine. Ideja o uvoenju dvodomnog sustava prvi put je uvedena od strane Potkomisije za strunu pripremu prijedloga Komisije za ustavna pitanja Sabora 09.12.1990. godine, po zavretku javne rasprave o Nacrtu ustava. To je uinjeno na inzistiranje predsjednika Republike, a nasuprot miljenju veine lanova. Predsjednik Tuman je na ideju doao prilikom neformalnog razgovora s amerikim politiarom Rudijem Perpichem. Prijedlog je na brzinu razraen, unesen u tekst Prijedloga ustava i usvojen. Rezultat je bio slabi drugi dom, nejasnih kompetencija, koji nije potvrdio oekivanja predlagaa. 4. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu ustrojstva vlasti da nadzire i poboljava kvalitetu zakonodavne djelatnosti Zastupnikog doma. Nakon izbora od 2000. godine zakljueno je da upanijski dom, niti u uvjetima kada oporba u njemu ima veinu, ne moe znaajnije pridonijeti kvaliteti odluivanja Zastupnikog doma, ali ga moe bitno oslabiti u odnosu prema tijelima izvrne vlasti. 5. upanijski dom prestao je postojati istekom mandata u veljai 2001. godine. Ustavnim promjenama obavljeno je i daljnje jezino ienje ustavnog teksta, u cilju preciziranja znaenja brojnih ustavnih odredbi i jasnog razgranienja pojmova kao to su "graanin" i "dravljanin", te preciznog odreivanja smisla niza odredbi o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.USTAV I USTAVNA VLADAVINAUstav i ustavna vladavina uzajamno su povezani, a ipak razliiti pojmovi. Podrijetlo pojma je u latinskoj rijei constitutio, koja je u rimskom pravu oznaavala znaajnije propise to su ih donosili vladari glede dravnog ustrojstva i ovlasti pojedinih dravnih dunosnika.

DEMOKRATSKI USTAVUstav je najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa s njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanja javne vlasti i graana. Njegova nadzakonska pravna snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja, te se razlikuje od postupka donoenja zakona i onda kad isto tijelo donosi oba akta. On je zbog toga politiki, programski, a tek potom i pravni dokument. Bit ozbiljenja ustavne vladavine je da ustav postane pravni dokument, ije krenje je sankcionirano pravom. Ustav i zakoni moraju omoguiti uspostavljanje djelotvorne javne vlasti, ali je istodobno moraju ograniiti kako bi se sprijeile zlouporabe.

P a g e | 22 Bit ustava je u ograniavanju vlasti. Rije "ustav" u hrvatskom jeziku znai branu ili prepreku. Ograniavanje mora biti takve prirode da omogui nuno potreban stupanj djelotvornosti vlasti, ali istodobno sprijei njezina presizanja u zatieno podruje graanskih sloboda i prava. Naziv ustava zasluuje samo demokratski ustav jer je cilj i svrha donoenja ustava uspostavljanje demokratskog ustavnog poretka.

P a g e | 23

USTAVNA VLADAVINAUstavna vladavina (constitutional governance) oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je vlast ograniena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odraava stari demokratski ideal po kojem se graani ne pokoravaju drugim ljudima, ve zakonima: non sub homine sed sub lege. Ona je obuhvaena i u modernoj teoriji vladavine koja nastoji utvrditi zbiljske putove donoenja politikih odluka i koritenja politikog utjecaja u politikoj zajednici koji prelaze, a esto su skriveni u odredbama i institucijama formalnog ustavnog poretka. Koncept ustavne vladavine konstitucionalizma. utemeljen je na idejama vladavine prava i

VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW)Pojam oznaava sustav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava, zakona i drugih propisa, kako od graanstva (adresata), tako i od nositelja vlasti (adresanata). Svi zakoni, drugi propisi kao i postupci nositelja vlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, odnosno na zakonu utemeljenom propisu. To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti. Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue zatiti ljudskih prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru demokratskog politikog sustava. Jedino demokratski ustav moe osigurati ozbiljenje naela vladavine prava. Potivanje i provedba nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju ljudska prava, suprotno je konceptu vladavine prava. Naelo vladavine prava izraeno je u l. 5. Ustava RH, kao jedno od temeljnih vrednota, te je prije svega usmjereno na: naelo ustavnosti i zakonitosti tenju da pravo bude u slubi zatite ljudskih prava i sloboda Vladavini prava srodan koncept pravne drave, razvijen u njemakoj doktrini 19. stoljea, stavljao je vei naglasak na hijerarhiju i potivanje pravnih propisa, nego na njihov sadraj.

KONSTITUCIONALIZAMPojam konstitucionalizma obuhvaa: a) skup politikih teorija kojima je zajedniko to zahtijevaju da javna vlast u obnaanju svojih funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon te djelovati u interesu pojedinaca lanova politike zajednice

P a g e | 24 b) sustav ustavnih institucija usmjerenih na ozbiljenje ustavne vladavine, putem ograniavanja i uzajamnog nadzora svih nositelja vlasti u dravi, te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda c) zbiljski demokratski politiki sustav koji djeluje u skladu s navedenim naelima i na njima temeljenim institucionalnim rjeenjima; graani imaju ustavno pravo i mogunost na opim izborima mirnim putem smijeniti nositelje vlasti, a to je minimalni uvjet da bi se neka drava mogla odrediti kao demokratska Zakoni su podvrgnuti nadzoru ustavnosti. Krenja ustava od strane najviih nositelja vlasti spreavaju se uzajamnim nadzorom i mogunou djelovanja jednih na druge. Jamstva ljudskih prava poduprta su djelotvornim sustavom pravne zatite i sankcija za njihovo krenje (ubi jus ibi remedium). Dravna tijela izraavaju dravni suverenitet prema drugim dravama i meunarodnim organizacijama, obnaaju odreene funkcije u interesu politike zajednice, na nain predvien ustavom i zakonima, te na temelju mandata steenog od naroda putem izbora. Suverenitet pripada narodu kao ukupnosti svih dravljana (narodni ili puki suverenitet). Svako dravno tijelo ogranieno je u djelovanju pravom: zakonodavno tijelo mora se pridravati ustava, a izvrna i sudbena vlast ustava i zakona.

PROVEDBA USTAVNIH NORMIPostojanje ustava nuno je za ozbiljenje ustavne vladavine. U veini drava to je pisani ustav, donesen u sveanom obliku, kao najvii akt drave. No, pisani ustav nuno ne dovodi do ustavne vladavine, dok suprotno, ona moe biti utemeljena i na nepisanim pravilima ustavne snage (tako Velika Britanija nema pisani ustav, dok je u mnogim zemljama s pisanim ustavom teko govoriti o ustavnoj vladavini jer je ustav neostvaren ili takav da svojim odredbama kri naela takve vladavine). Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe, kojim se rijei zapisane u sveani dokument imaju realizirati u svakodnevnom ivotu. U provedbi ustava sudjeluju dravna tijela, dunosnici i graani svojim tumaenjem (interpretacijom) ustavnih normi u konkretnim ivotnim situacijama. Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini implementacije: a) tijekom razrade u zakonodavstvu b) kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini c) kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika zakonodavne i izvrne vlasti te kroz postupanje tijela lokalne samouprave i stabiliziranje njihovih meusobnih odnosa d) u pravorijecima sudbene vlasti u sporovima medu graanima i pravnim osobama te u primjeni kaznenog zakonodavstva

P a g e | 25 e) kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju o pravima i obvezama graana f) putem utjecaja meunarodne zajednice, meunarodnopravnih instrumenata zatite ljudskih sloboda i prava g) kroz postupke graana i njihovih udruga, koji dre ustav potenim okvirom zatite svojih sloboda i prava i promicanja svojih interesa u odnosima s drugim graanima i s dravnom vlasti

P a g e | 26

PRIRODNO PRAVO I USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKAIdeja o prirodnom pravu prirodno pravo, kao skupina prava koja se stjee roenjem i koje je nadreno dravnom pravu, budui da proizlazi iz samog prirodnog poretka stvari; temeljem ove teorije graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava; Hugo Grotius je utemeljitelj Teorija drutvenog ugovora smatraju (Thomas Hobbes) kako su ljudi isprva ivjeli u ratu svih protiv svih, a da bi mogli ivjeti u miru uspostavili su dravu, te na nju prenijeli svoja suverena prava Ideje o apsolutnoj vlasti najprisutnije u povijesti; smatraju da vlast mora biti iznad zakona; to predstavlja teorijsko opravdanje diktatura Za razvitak ustavnosti posebno vane teorije koje su smatrale da vjera u moralnost vladara nije dovoljno, te da su nune papirnate prepreke. U tom smislu posebno istiemo: Locke, Montesquieu dioba vlasti izmeu vie njezinih grana.

KAKO JE MOGUE OGRANIITI VLASTKad je nekome povjerena vlast tada nadzor postaje problem: previe ogranienja moe vlast uiniti nedjelotvornom i onemoguiti joj obavljanje zadaa zbog kojih je uspostavljena, a odsutnost ogranienja omoguuje nositeljima vlasti da je koriste u svom interesu nasuprot interesa graana i politike zajednice u cijelosti. Neki su pisci smatrali da nije mogue nadzirati vlast. Thomas Hobbes je tvrdio da je jedini nain za uspostavljanje zajednike vlasti da narod svu svoju mo prenese na jednog ovjeka ili skupinu ljudi, koji e djelovati u njegovo ime, a ta se osoba naziva suverenom i kae se da ima suverenu vlast i svatko drugi je njegov podanik. Pridravanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno pravo je vie skup moralnih pravila. Hobbes je govorio o boanskim zakonima kojih bi se vladar morao drati, makar ga na to nitko ne moe prisiliti. Za razvitak ustavnosti su vani oni mislioci koji su razmatrali institucionalne mehanizme kojima bi se prepreke to ih vladarima nameu ustavi mogle uiniti djelotvornim. Meu njima se istiu John Locke i Montesquie. Njihovim su se idejama inspirirali utemeljitelji amerikog Ustava. Sredstvo ograniavanja onih koji imaju vlast je dioba vlasti izmeu zakonodavstva, izvrne vlasti i sudstva. Ako su sve tri objedinjene u jednoj osobi ili tijelu, rezultat je tiranija. Odvajanje vlasti rezultira time to e svaka od njih, u svome interesu, paziti i nastojati sprijeiti zadiranja druge vlasti u njezino podruje. Jedino vlast moe nadzirati i zaustavljati drugu vlast. Dioba vlasti je potrebna za uspostavu ustavne vladavine. Suprotna teorija, tzv. demokratskog jedinstva vlasti, pokazala se neuspjenom i neostvarivom, a najee je koritena da se prikriju odnosi dominacije u politikom sustavu. To su istaknuli francuski revolucionari krajem 18. stoljea u francuskoj Deklaraciji prava

P a g e | 27 iz 1789. godine koja u lanku 16. kae da drutvo gdje nije provedena dioba vlasti i zajamena prava ovjeka nema ustava.

P a g e | 28

RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU OZBILJENJAAmeriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa prema ustavnoj vladavini. Tako razlikuje:

1. normativni ustav onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine idoista je ozbiljen u ivotu, te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji (ideal tip) 2. nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve ustavne vladavine, eli ga se provesti, ali iz odreenih razloga nije u cijelosti ozbiljen u ivotu 3. semantiki ustav ustav po znaenju rijei, bez obzira na svoje normativne znaajke nije uope primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, te slui iskljuivo prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti

USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA"Antiki filozof Aristotel razmatrao je pitanje to je to dobra vladavina. Dananji politiki teoretiari skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent governance). Pristojna vlada kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu i postupa sukladno pravilima modernog civiliziranog drutva. Europska komisija je 2001. godine u dokumentu pod naslovom "Bijela knjiga o vladavinskom sustavu (European Governance. A White Paper") formulirala i usvojila naela dobre vladavine: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija zajedno s dravama lanicama, one moraju aktivno raspravljati o onom to EU ini i odlukama koje donosi Sudjelovanje (participacija) kvaliteta, znaaj i djelotvornost politika EU zavisi od sudjelovanja u cijelom politikom procesu - od formuliranja politika do provedbe Odgovornost svaka institucija mora preuzeti odgovornost za ono to ini Djelotvornost politike moraju biti djelotvorne i pravovremene, utemeljene na jasnim ciljevima, procjeni buduih uinaka i ranijim iskustvima razini Usklaenost (koherentnost) politike i djelovanja moraju biti usklaene i lako razumljive Razmjernost (proporcionalnost) ogranienja sloboda i prava ograniavanja slobode koritenja ustavom zajamenim pravima, mora biti propisano ustavom i zakonom i ogranieno na potrebnu mjeru; u sudskoj praksi (jurisprudenciji) meunarodnih sudova i europskih zemalja formulirano je naelo proporcionainosti ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu u svakom pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za ogranienjem Supsidijarnost odreuje se kao naelo donoenja politikih odluka na razini najpogodnijoj sa stajalita racionalnosti i

7.

P a g e | 29 djelotvornosti odluivanja; naelo vai za sve federativne sustave, a sadrano je i u Ustavu SAD, gdje se odreuje kako sve ovlasti koje Ustavom nisu povjerene saveznim vlastima, ostaju pridrane dravama lanicama (10. amandman)

P a g e | 30

2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETUPRVI PISANI USTAVIPrvi pisani ustavi: Ustav SAD-a 1787., francuski Ustav iz 1791., poljski Ustav iz 1791. rezultat su revolucija i izraz su nastojanja da se ideje zbog kojih je podignuta revolucija i promjene koje su postignute, utvrde i uine temeljem novog poretka u politikoj zajednici. Tri mogunosti uspostave ustavnog poretka: 1. sluajnost posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavnost neke zemlje (npr. Velika Britanija) 2. nasilje unutarnji revolucionarni dogaaji, ili vanjski napadaj, kojima je nametnut odreeni ustav (npr. Francuska) 3. ustavni izbor svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija ustavne vladavine (npr. SAD) Prvim pisanim se ustavima nastoji uspostaviti dravno ustrojstvo utemeljeno na shvaanju o uzajamnim pravima i dunostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Zbog toga su utemeljeni na naelima koja izraavaju tadanje shvaanje demokracije kao vladavine naroda: narodni suverenitet, jednakost graana pred zakonom, jednaka jamstva i zatita sloboda i prava, dioba vlasti, predstavnitvo kao izvor mandata za obnaanje svih dravnih funkcija, izborno pravo, potivanje lokalnih sloboda, itd. Dokument koji ne vodi rauna o ograniavanju vlasti, makar se nazivao ustavom, u svojoj biti to nije jer povjerava obnaanje vlasti pojedincu ili skupini ljudi bez ogranienja.

ZAPADNE DEMOKRACIJE USPOSTAVLJANJE USTAVNOG PORETKA: PROCES USTAVNOG IZBORAUstavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odluivanja na najvioj razini putem kojeg graani u politikim zajednicama odluuju o svojim temeljnim politikim opredjeljenjima i o sustavu institucija kojima e upravljati zajednikim poslovima. Kao cilj ustavnog izbora pretpostavlja uspostavljanje demokratske vladavine utemeljene na naelu vladavine prava. Zapadni pisci zakljuuju kako postoje tri mogunosti uspostave ustavnog poretka: sluajnost, nasilje i ustavni izbor. Sluajnost znai posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavni razvitak neke zemlje (Velika Britanija). Nasilje znai unutarnje revolucionarne dogaaje ili vanjski napad, kojima je nametnut odreeni ustav (Francuska).

P a g e | 31 Ustavni izbor znai svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija koji e usmjeravati politiki razvitak u smjeru ustavne vladavine (SAD).

P a g e | 32

USTAV SAD-aPovijesni redoslijed: a) Nastanak amerikog Ustava iz 1787 13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike izborilo je nezavisnost od Velike Britanije revolucijom za nezavisnost od 1775-1783. godine. Sazvale su II. Kontinentalni kongres koji je 04.07.1776. godine usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Deklaracija se temelji na Lockeovu shvaanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti, te odvajanje od drave koja kri prirodna prava. Autor deklaracije nezavisnosti je Thomas Jefferson. U 27 paragrafa navode se nepravde i krenja sloboda i prava koja je poinio britanski kralj i njegovi ministri. b) Prijelazno razdoblje: Konfederacija Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije, usvojen tijekom rata, u studenom 1777. godine, te je zatraena ratifkacija od drava. lanci o konfederaciji stupili su na snagu 1781. godine, kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava. Zajedniko tijelo saveza je Kongres u koji svaka drava alje delegaciju i svaka ima po jedan glas bez obzira na veliinu i broj stanovnika. Delegacije su vezane imperativnim mandatom, odluuju iskljuivo prema naputcima svoje drave.

Kongres bira Odbor drava kojeg ini po 1 zastupnik iz svake drave. Odbor obavlja poslove kad Kongres nije u zasjedanju. O najvanijim pitanjima, Kongres je odluivao 2/3-inskom veinom glasova svih drava. Odluke obvezuju drave, ali ne i njihove graane. I savez i drave imaju pravo istupati u meunarodnim odnosima. lanci o konfederaciji usvojeni su i mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom drava lanica. Drave imaju pravo istupiti iz konfederacije.

c) Ustavna konvencija u Philadelphiji Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih sjevernih drava, smatrali su da bi osnivanjem vre unije, bio omoguen bri gospodarski razvitak i prosperitet. U svibnju 1787. godine ustavna konvencija u Philadlphiji je zasjedala etiri mjeseca, da bi u rujnu usvojila ustavni tekst i poslala ga na potvrdu ustavnim konventima drava lanica konfederacije. Za stupanje Ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drava lanica (9 od 13). Ratifikacija je zavrena u roku 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789. Konvenciju je inilo 55 zastupnika (34 pravnika). Thomas Jefferson i John Adams nisu nazoili konvenciji, a neki su je napustili jer su se protivili koncepciji ustava. Konaan tekst Nacrta potpisalo je 37 sudionika. Najistaknutiji autori, Madison, Hamilton i John Jay, obrazloili su ciljeve i

P a g e | 33 koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih prvo u novinama, a kasnije u zbirci pod nazivom The Federalist. Dva su pitanja dominirala Konvencijom: nadzora politike vlasti te ureenje odnosa meu dravama. Ustavom je razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvrnom vlasti, federalizam i lokalna samouprava.

P a g e | 34 d) Nepovjerenje prema nositeljima (checks and balances) vlasti: provjere i ravnotee

Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila javna dobrobit moe biti koritena na pogrean nain ili izravno zloupotrebljena. Smatrali su da ni sebi ne mogu vjerovati kad se radi o odluivanju o svojim interesima nasuprot interesima drugih. U Ustavu je provedena dioba vlasti izmeu zakonodavne (Kongres), izvrne (predsjednik), te sudbene (sudovi, Vrhovni sud SAD). Provedena je i u pojedinim funkcijama vlasti, u kojima sudjeluju razliita tijela koja se nadziru i koe. e) Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam U raspravama na Konvenciji sukobljavali su se federalisti (Virginia Plan), pristae jaanja sredinje vlasti i antifederalisti (New Jersey Plan), koji su se zalagali za uvanje prava drava. Postignut je Veliki kompromis na prijedlog drave Connecticut, iji je rezultat dvodomna struktura zakonodavnog tijela: a) b) Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju zastupnike u svojim izbornim okruzima, pa su vee drave jae zastupljene, Senat u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice upuuje po 2 senatora.

Time je nastao klasini ustavni model federativne drave. Pomireni su interesi velikih i malih drava, iako je pitanje odnosa meu dravama dovelo do graanskog rata 1861.-1865. godine.

f) Trajnost ustava Najtrajniji ustav na svijetu je kratak, ima 7 duih lanaka (odjeljaka), te do 27 ustavnih amandmana, koji sadre 85 odredbi ili pravila. To omoguuje prilagodbe drutvenim prilikama, to ini Vrhovni sud SAD svojim tumaenjima pri obavljanju nadzora ustavnosti zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom.

BRITANSKI USTAV1. Nastanak nepisanog ustava Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, sveano donesen dokument nadzakonske pravne snage. U Engleskoj se jo u 12. stoljeu smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom poveljom sloboda (Magna Carta Libertatum) iz 1215. godine, koja utvruje vladareve obveze prema baronima, te im priznaje pravo na pobunu ako bi preuzete obveze bile prekrene. 1295. godine sazvan je Ogledni parlament (Model Parliament), u kojem uz plemie i crkvene dostojanstvenike sudjeluju i graani, pa zbog toga ima

P a g e | 35 dvodomnu strukturu: Dom lordova i Donji dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta bila je da se ne mogu uvoditi porezi ili druga davanja bez pristanka obveznika danog preko njihovih predstavnika. U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu Kralja i Parlamenta polovicom 17. stoljea pod Oliverom Cromwellom je uinjen pokuaj donoenja ustava (Instrument of Government), koji nikad nije proveden. 1688. godine revolucionarni ratovi su zavreni restauracijom, koju Britanci nazivaju slavnom revolucijom. Tijekom 18. stoljea uspostavljena je ravnotea izmeu monarhijske vlasti i Parlamenta, nestaje vladarevo pravo zakonodavne sankcije, pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomonika ministara, te prvi oblici preuzimanja politike odgovornosti Kabineta i Prvog ministra pred Parlamentom za odluke koje donose u ime vladara. Postupno se uspostavlja i jaa nezavisnost sudbene vlasti. Dio promjena utvren je zakonima koje je donio Parlament, a vei dio oblikovan je kao ustavni obiaji - konvencije ili kroz pravorijeke sudova. Tijekom 19. stoljea postupno je uspostavljen sustav predstavnike vlade, a izvrna vlast (i danas u rukama vladara), prelazi na izabrani i odgovorni Kabinet. Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav koji utvruje sustav vlasti i dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih dravnih vlasti, meusobno i prema obinim graanima. 2. Izvori britanskog ustavnog prava Britanski ustav kao sustav pravila izvodi se iz etiri izvora: 1. 2. 3. 4. zakoni Parlamenta (Statute Law) jurisprudencija sudova parlamentarni obiaji i pravila (Common Law) ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog prava

Zakonsko pravo (Statute law) obuhvaa akte Parlamenta koji u cijelosti ili djelomino ureuju podruje ustavnog prava. Akti koji utvruju sustav dravnih tijela i njihove meusobne odnose su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Bill of Rights iz 1689. godine, The Act of Settlement iz 1701. godine, Zakon o uniji sa kotskom iz 1706. Zakon o Parlamentu 1911. i 1949., Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972., te Zakon o Europskoj zajednici iz 1972.

Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio amandman na Bill of Rights iz 1689. godine kojim je omoguio zastupnicima da, odriui se svoje parlamentarne povlastice, podnose tube protiv medija zbog objavljivanja odreenih informacija. Zakoni koji ureuju odnose dravnih tijela i graana jesu: 1. Bill of Rights iz 1689.

P a g e | 36 2. The Habeas Corpus Act iz 1679. 3. Zakon o javnom redu iz 1936. te 4. Zakon o pravosuu iz 1960. Velika Britanija nema zakon koji sadri popis ustavnih jamstava sloboda i prava graana, iako se godinama raspravlja i zahtijeva njegovo donoenje.

Obiajno pravo (Common Law) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje zakonima. Neka najvanija naela britanskog ustava ureena su iskljuivo pravnim obiajima (suverenitet Parlamenta, monarha, politika odgovornost ministara, nezavisnost sudbene vlasti, formalni pojam zakona). Pravila o postupanju domova Parlamenta, pravima i dunostima i imunitetu zastupnika smatraju se dijelom Common Law, dok su dijelom obuhvaeni kasnijim zakonima ili sudskim odlukama.

Ustavne konvencije su osobitost britanskog ustavnog prava. Odreuju se kao pravila ponaanja utvrena dugotrajnim postupanjem, pa se smatraju obvezatnim, ali ne uivaju sudsku zatitu ni zatitu dunosnika u domovima Parlamenta iako ih oni mogu uzimati u obzir. To su pravila ije se potivanje temelji na shvaanju o njihovoj obvezatnosti od strane onih na koja se ta pravila i odnose, ali nema sudbene niti druge pravne sankcije. Sankcija za krenje konvencije koja dolazi u obzir je politike prirode.

USTAVNOST U FRANCUSKOJUstavnost u Francuskoj: a) francuski ustavi: Ustav ograniene monarhije 1791., Montagnardski ustav 1793., direktorijalni ustav 1795., Ustav iz 1815., Ustav parlamentarne (orleanske) monarhije 1830., Ustav Tree Republike 1875., De Gaulleov ustav 1958. b) Ustav Pete Republike iz 1958. uklonio dotadanju supremaciju legislative u francuskom parlamentarnom sustavu, kohabitacija (predsjednitvo dri pripadnik druge politike stranke od vlade) c) dva razdoblja ustavnog razvitka Francuske (Maurice Duvergera): 1. razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799., u kojem se ubrzano nastoje pronai i uspostaviti nove institucije koje bi trebale znaiti potpun prekid sa starim reimom 2. razdoblje traenja kompromisa 1799.-1958., u kojem se gradi novi stabilizirani ustavnopravni sustav, konaan kompromis je Ustav iz 1958. koji je uspjeno pomirio zahtjeve za demokratskim nadzorom vlasti s potrebom ouvanja stabilnosti ustavnog poretka

1.USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMAUSTAVNOST U NOVIM DEMOKRACIJAMANakon sloma komunizma dolazi do intenziviranja ustavnih aktivnosti ustavna revolucija.

P a g e | 37 Tri sloena zadatka; 1. prijelaz iz kontrolirane planske u trinu ekonomiju 2. prijelaz iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokraciju 3. prijelaz iz sustava arbitrarne i neograniene vlasti prema ustavnoj vladavini i pravnoj dravi Tijekom 1991 97. veina je donijela ustave, svaki ima svoje specifinosti s obzirom na nepostojanje tradicije konstitucionalizma, ali i brojne slinosti, u prvom redu zbog tendencije postsocijalistikih zemalja da oponaaju zapadne demokracije. pa npr. politiko ureenje uglavnom isto prevladavaju parlamentarni sustavi u polupredsjednikoj inaici

TEMELJNA FEDERALISTIKA RJEENJA USTAVA SFRJ IZ 1974. GODINENakon sukoba u vrhu vlasti, razrijeenim na tzv. Brijunskom plenumu 1966. godine, uslijedio je niz ustavnih promjena izvrenih ustavnim amandmanima iz 1967., 1968, i 1971. godine. Federalistiki demokratski pokreti koji su se razvili u Hrvatskoj i Sloveniji, zaustavljeni su represijom tijekom 1972. i kasnijih godina. Rezultat je bio novi Ustav iz 1974. godine, koji je posebnu pozornost posvetio federalnom sustavu. Ustav je odredio socijalistike republike (BiH, HR, SRB, SLO, MAK, CG) i dvije autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo). Odlueno; savezni ustav se mijenja suglasnou skuptina republika i auto. pokrajina republike imaju pravo na odcjepljenje i samoodreenje svi poslovi koji Ustavom nisu propisani kao savezni, ostaju u nadlenosti republika i autonomnih pokrajina Vijee republika i pokrajina je prvi dom Savezne skuptine, te je najvanije zakonodavno tijelo predsjednitvo je kolegijalni dravni poglavar u koji ulazi po jedan predstavnik svake republike i pokrajine, te predsjednik Centralnog komiteta vladajue partije, Saveza komunista; Predsjednik Predsjednitva bira se na godinu dana, po unaprijed utvrenom redoslijedu republika i pokrajina; Predsjednitvo je kolegijalni zapovjednik oruanih snaga, koje se sastoje od JNA, kao zajednike oruane sile i teritorijalne obrane republika i pokrajina sva kolektivna tijela federacije su bila utemeljena na ravnopravnoj zastupljenosti republika i autonomnih pokrajina Na temelju ustava iz 1974. omogueno je jaanje dravnosti i i izgradnja republikih institucija, pa primjerice, SRH (Socijalistika republika Hrvatska) imala je;

P a g e | 38 Sabor, Izvrno vijee, Vrhovni sud, Ustavni sud Funkciju dravnog poglavara obavlja Predsjednitvo, koje ima osam lanova izabranih od Sabora, a u njegov sastav ulazi i predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Predsjednik Predsjednitva bira se iz reda lanova na jednu godinu. Preko delegacija u saveznim tijelima, on sudjeluje u odluivanju na razini federacije.

USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJTijekom 1989. godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, te poinju djelovati zahtijevajui obranu suvereniteta, putanje politikih zatvorenika, uvoenje viestranakog sustava te prijevremene slobodne i demokratske viestranake izbore. Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora donesena je krajem prosinca 1989. godine, uz masovne javne demonstracije i manifestacije. U Europi se lanano rue komunistiki sustavi u nizu zemalja (Rumunjska). Nakon donoenja odluke o uspostavi suverene RH, trebalo je izraditi i usvojiti promjene Ustava, prijedlog izbornog zakonodavstva i niz drugih zakona, npr. zakon o politikom udruivanju i sredstvima javnog priopavanja.

IZBORNI ZAKON OD 15. VELJAE 1990. GODINENakon sastavljanja nacrta, Sabor je hitnim postupkom 15. veljae 1990. usvojio izborni zakon Zakon o izboru odbornika i zastupnika. S obzirom na urnost donoenja, zakon je ocijenjen kao zakon za jednokratnu uporabu, ija je svrha bila omoguiti potene, viestranake izbore. Njegova temeljna rjeenja glede; 1. kandidiranja isticanje kandidata obavljeno je prikupljanjem potpisa graana koji imaju prebivalite na podruju izborne jedinice za koju se kandidat istie; kandidat, osim opeg birakog prava, mora imati prebivalite na podruju politike zajednice za iju se skuptinu natjee 2. zatita izbornog prava osigurana podnoenjem prigovora izbornim povjerenstvima, iji su predsjednici diplomirani pravnici, u pravilu suci; te pravom priziva Vrhovnom sudu RH Osnovan je i Republiki odbor za nadzor izbora pod predsjedanjem predsjednika Ustavnog suda RH, a inilo ga je 7 istaknutih javnih osoba, koje nisu smjele biti lanovima vodstva politikih stranaka akcent stavljen na predizbornu kampanju. 3. utvrivanje izbornih rezultata primjenjen sustav apsolutne veine u malim izbornim jedinicama, s izborima koji se provode u dva kruga: u prvom krugu izabire se kandidat koji je dobio natpolovinu veinu glasova svih biraa koji su glasovali u izobrnoj jedinici, pod uvjetom da

P a g e | 39 broj glasova koji je dobio nije manji od 1/3 biraa upisanih u biraki popis u toj izbornoj jedinici ako niti jedan od kandidata ne dobije takvu veinu, nakon 14 dana odrava se drugi krug izbora, u kojem se natjeu samo oni kandidati koji su u prvom krugu dobili najmanje 7% glasova biraa koji su pristupili izborima u drugom krugu, prema pravilima relativne veine, pobjeuje onaj kandidat koji dobije najvie glasova. Ako bi dva, ili vie kandidata dobili isti broj glasova, izbori se u toj izbornoj jedinici ponavljaju. Prvo izborno zakonodavstvo RH ispunilo je svoju svrhu izbori su proli mirno i u redu, a jednako je tako i prenesena vlast na pobjedniku stranku HDZ. Ipak, izborni zakon je pokazao potrebu za doradom nadzastupljenost pobjednike stranke u odnosu na birako tijelo koje se za nju odluilo.

P a g e | 40

DONOENJE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE OD 22. PROSINCA 1990.Nakon to je obavljen prijenos vlasti Sabor je ve u srpnju donio amandmane na Ustav SRH iz 1974. Tim je amandmanima; izbaen naziv socijalistika iz naziva republike Hrvatske promijenjen grb i zastava predsjednik predsjednitva postao je predsjednik republike, a lanovi predsjednitva potpredsjednicima Vladi je omogueno poduzimanje mjera u cilju ostvarenja jedinstvenosti pravnog poretka Predsjednik Republike dr. Franjo Tuman je 25. srpnja 1990. podnio Saboru formalnu inicijativu da se pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Sabor je prihvatio inicijativu i dokument pod naslovom Politika i metodologijska polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava Republike Hrvatske, kao temeljni naputak o naelima koja se imaju potivati pri donoenju Ustava. Ta temeljna naela su bila odreena na slijedei nain: 1. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju 2. Ustav mora osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku ustavnu tradiciju 3. Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka 4. Ustav treba biti trajnije vrijednosti Komisija za ustavna pitanja Sabora je u srpnju imenovala radnu skupinu strunjaka sa zadaom da pripremi nacrt ustavnog teksta (u sastavu: Vladimir eks, Smiljko Sokol, Krunislav Oluji i tajnik Ljubomir Valkovi), koja je prvi nacrt podnijela Saboru 15.08. (Krki nacrt). U meuvremenu, Predsjednitvo RH je donijelo odluku o osnivanju Ustavotvorne komisije u koju je imenovalo vie od dvjesto lanova razliitih struka i zanimanja te nacionalne i vjerske pripadnosti i politike orijentacije. Na prvoj sjednici prihvatila je prijedlog Predsjednika Republike o osnivanju Urednikog vijea, u iji su sastav uli lanovi vodstava politikih stranaka, istaknuti dravni dunosnici i strunjaci. Ustavotvorna komisija je imenovala svoju radnu skupinu, u sastavu Veljko Mratovi, Nikola Filipovi, Smiijko Sokol i Branko Smerdel, te kao tajnik Darko Beki. S obzirom da je prva radna skupina podnijela prvi nacrt ustavnog teksta, radne skupine su zajedniki nastavile rad. Nakon isteka roka javne rasprave, redakciju Prijedloga Ustava obavila je Redakcijska skupina u sastavu Smiljko Sokol, Zdravko Tomac i Vladimir eks. Franjo Tuman, kao predsjednik Ustavotvorne komisije, izravno je utjecao na neka ustavna rjeenja, a pisac je Izvorinih osnova (preambule ili proslova).

P a g e | 41 Prvi nacrt podnesen je Urednikom vijeu polovicom rujna i putem televizije i novinstva, predstavljen javnosti. U javnoj raspravi podneseni su brojni, esto kontradiktorni prijedlozi i primjedbe od kojih su mnoge uvaene.

P a g e | 42

2. USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH POLITIKI RAZVITAK TIJEKOM 1991. GODINESRBIJA RUI SAVEZNI USTAV U rujnu 1989. Srbija donosi novi Ustav kojim rui autonomiju Kosova i Vojvodine, a u travnju 1991 srpski blok odbija da u Predsjednitvu SFRJ bude izabran hrvatski predstavnik Stipe Mesi za predsjednika Predsjednitva SFRJ na rok od 1 godine. HRVATSKA NUDI MIRAN RASPLET Zbog navedenih kriza odlueno je da Ustav treba prilagoditi prijelaznom razdoblju, pa je u njega unesen l. 140 RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drugaije PRIJEDLOG KONFEDERACIJE Hrvastka zajedno sa Slovenijom nudi preobrazbu federacije u konfederaciju, kao savez suverenih drava, po uzoru na Europsku ekonomsku zajednicu. Nacrt ugovora odbijen od Srbije i Crne Gore, koje su inzistirale na federaciji kao jedinstvenoj dravi. REFERENDUM O SUVERENOSTI I SAMOSTALNOSTI Ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen, pa je Sabor 21.02.1991. godine donio Rezoluciju po kojoj se savezni zakoni oglaavaju nevaeim u RH, ako nisu u suglasnosti s Ustavom. Koji su to zakoni utvrditi e Vlada. Istoga dana, Hrvatska se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se pone postupak mirnog razdruivanja jugoslavenske federacije. Predsjednik Republike je 25.04.1991. godine, na temelju ovlasti iz lanka 98. Ustava, pozvao graane da se na opem referendumu izjasne o pitanju da li RH moe stupiti u savez suverenih drava s drugim dravama, prema prijedlogu Hrvatske i Slovenije ili da ostane u federativnoj Jugoslaviji, kao jedinstvenoj suverenoj dravi, prema prijedlogu Srbije i Crne Gore. Na referendumu od 19.05.1991. glasovalo je 84.94% biraa, od kojih je 93,94% dalo svoj glas za suverenu i nezavisnu RH.

OBJAVA NEZAVISNOSTI RH 25.06.1991. Temeljem referenduma, Sabor je 25.lipnja 1991. Donio dvije vane odluke: 1. Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne RH 2. Ustavnu odluku RH o suverenosti i samostalnosti

P a g e | 43 Deklaracija o proglaenju suverene i samostalne RH ima pet duih odjeljaka. U prvom se kao temelj za objavu nezavisnosti naznaava povijesna hrvatska dravnopravna tradicija. Drugi izlae razloge zbog kojih se zahtijeva razdruivanje federacije. U treem se naglaavaju jamstva ravnopravnosti i zatite prava svih dravljana RH bez obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnost. U petom Hrvatska priznaje jednaka prava suvereniteta svim ostalim republikama bive Jugoslavije te predlae mjere u cilju mirnog razrjeenja meusobnih prava i obveza.

Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH proglaena 25.06.1991. godine glasi: 1. RH se proglaava suverenom i samostalnom dravom 2. RH pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, te pokree postupak za meunarodno priznanje 3. Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat e se u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage 4. Na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. RH preuzima prava i obveze koja su Ustavom RH i SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja uredit e se ustavnim zakonom, 5. Dravne granice RH su meunarodno priznate granice dosadanje SFRJ u dijelu u kojem se odnose na RH te granice izmeu RH i R. Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore u okviru dosadanje SFRJ 6. Prihvaajui naela Parike povelje, RH jami svojim dravljanima nacionalna i druga temeljna prava i slobode ovjeka i graanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najvie vrednote svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka 7. Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor RH Posredovanjem misije, koju je uputila Komisija EZ za provedbu tih odluka, tzv. Brijunskom deklaracijom 08.07.1991. godine prihvaen je moratorij, odgoda daljnjih postupaka i akata u roku od 3 mjeseca. Hrvatska je odgodu prihvatila nadajui se da e Srbija i Crna Gora pristati na mirno razdruivanje SFRJ. Zapovjednitvo JNA je pokazalo sklonost silom podrati srbijansku politiku. Zbog toga je tijekom roka moratorija jaala ratna agresija na RH. Rat je bio agresija sa ciljem zauzimanja to vie teritorija za novu Veliku Srbiju, protjerivanjem pripadnika hrvatske, maarske i drugih narodnosti s osvojenog teritorija.

ODLUKA SABORA OD 08.10.1991. Istekom roka moratorija Sabor RH je 08.10.1991. na sjednici u Zagrebu usvojio Odluku o raskidanju svih dravnopravnih veza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadanja SFRJ. RH odrie legitimitet i

P a g e | 44 legalitet svim tijelima SFRJ niti priznaje valjanim bilo koji pravni akt tih tijela. RH priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika. Odlukom od 08.10.1991 Sabor je potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i ostale dokumente od 25.06.1991. godine. Zbog toga se danom stjecanja suverenosti i neovisnosti RH smatra se 25.06.1991. godine.

MEUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE Meunarodno priznanje RH uslijedilo je 15.01.1992. godine temeljem odluke zemalja lanica EZ, koju su slijedile druge drave. U rujnu 1991. godine u Den Haagu poela je s radom Konferencija o Jugoslaviji. Imenovala je Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem Roberta Badintera, koje je konstatiralo: 1. da je SFRJ u procesu raspadanja 2. da republike trebaju rijeiti probleme dravne sukcesije koji mogu proizii iz tog procesa, u skladu s naelima i pravilima meunarodnog prava 3. da republike koje ele mogu zajedniki djelovati na stvaranju nove asocijacije, koja bi imala demokratske institucije po njihovu izboru.

Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene postupke javne vlasti, bilo da se radi o: 1. suzdravanju od presizanja u zatienu sferu pojedinca kod osobnih i politikih prava i sloboda 2. aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava Ona su veim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja. Ustavna regulacija nadopunjena je i brojnim meunarodnim dokumentima, a kojima su u drugoj polovici 20. st. uspostavljeni meunarodni standardi prava ovjeka. U RH, kao i u veini drugih europskih zemalja koje primjenjuju monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg prava, takvi su dokumenti dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom.

1. JAMSTVA SLOBODA DEMOKRATSKE DRAVE

I

PRAVA:

TEMELJ

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKARazvoj ljudskih prava najbolje se ilustrira tradicionalnom podjelom na tri narataja sloboda i prava.

PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I GRAANINA

P a g e | 45 Prava I. generacije uvode ih ve deklaracije s kraja 18. i poetka 19. st. Prije svega to su: osobne slobode i prava (pravo na ivot, zabrana zlostavljanja, zabrana prisilnog rada,..), politike slobode i prava (birako pravo, sloboda tiska, okupljanja, udruivanja, pravo pritube..), pravo vlasnitva. Vezane uz pojavu prvih dokumenata kojima se jame prava i slobode. Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus Act, Amerika deklaracija nezavisnosti, Francuska deklaracija o pravima ovjeka i graanina Dakle, dominiraju tzv. negativna prava, odn. prava koja su usmjerena na zatitu privatne sfere pojedinca od djelovanja dravnih vlasti.

DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVAPrava II. generacije obuhvaaju gospodarska, socijalna, kulturna prava, a pojavljuju se ustavima nakon I. Svjetskog rata (npr. Weimarski ustav Njemake republike 1919.), istiu se; pravo na rad, pravo na dostojnu zaradu, pravo zaposelnih i lanova obitelji na socijalno osiguranje, pravo na trajk,.. Uz negativna, sada se unose i tzv. pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima osigura odreenu sigurnost - ta su prava temelj koncepcije intervencijske, socijalne drave koja jami svojim graanima minimum socijalne sigurnosti, a osobito skupinama slabijih i hendikepiranih lanova. Ova jamstva najee ostaju samo deklaracija, ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruilo zatitu graaninu koji se na takvo pravo poziva. Ona su uvijek lex imperfecta, nepotpuni pravni propis. Drutveno-ekonomska prava unose se i u ustave graanskih drava nakon II. Svjetskog rata (Italija, Njemaka, panjolska).

TREI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVAPrava III. generacije javljaju se poetkom 60tih 20. st., u prvom redu to su pravo na zdrav ivot ovjeka i cijeli sklop ekolokih prava. Pravima treeg narataja smatraju se prava na zatitu ovjekovog prirodnog okolia, prava neroenih i prava drugih ivih bia, osim ovjeka, tj. ivotinja i biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja njihova opstanka. Pravo ovjeka na zatitu prvatne sfere obuhvaa i jamstva zatite u sklopu razvijenih raunalnih sustava, pohranjivanja i koritenja informacija. Tome se dodaju nova prava, iji je sadraj dosta neodreen: pravo na mir, na razvitak, na zajedniko nasljee, na humanitarnu pomo i druga - etvrti narataj prava ovjeka.

MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA

P a g e | 46 Meunarodni dokumenti Ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, u govoru nakon amerikog stupanja u II. svjetski rat (Four Freedoms Adress) naznaio je kao ciljeve naprednog ovjeanstva ostvarenje etiri temeljne slobode, iz kojih se mogu izvesti sve ostale. One ukljuuju dva negativna i dva pozitivna prava: sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice. Trend ljudskih prava razvija se sredinom prolog stoljea, a usporedno s njim i ideja da zatita ljudskih prava nije iskljuivo unutarnja stvar drave, ve meunardna problematika, a to je izraeno u Povelji Organizacije ujedinjenih naroda iz 1945. Pa tako u poslijeratnom razdoblju nastaje golem corpus juris na tom podruju. Opa deklaracija o ljudskim pravima, 1949. Opa skuptina OUN usvojila je 10.12.1949. godine Opu deklaraciju o ljudskim pravima i taj se dan slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka. Na temelju naela Deklaracije, 1966. usvojena (stupili na snagu 1976.) su dva vana dokumenta: 1. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima 2. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima Ovi dokumentu predvidjeli su gradnju sustava zatite temeljnih sloboda i prava (npr. osnovan Odbor za ljudska prava OUN). Postoje jo dva vana dokumenta zatite ljudskih prava, ali nisu obvezatni ugovori meunarodnog prava: Dokumenti iz Kopenhagena (1990.) i Moskve (1991.). Tu su i dokumenti Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi o tzv. humanoj dimenziji te politiki dokumenti beke Konferencije elnika drava i vlada odrane u prosincu 1993. godine i Prve Europske ministarske konferencije o ljudskim pravima, odrane u Beu 1995. godine. Kasnije nastaju i brojne konvencije OUN o pravima ovjeka i temeljnim slobodama, o: - ukidanju rasne diskriminacije - sprjeavanju i kanjavanju genocida - pravima djeteta - politikim pravima ena

ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH DOKUMENATAKada je donesena, Opa deklaracija o ljudskim pravima, imala je znaenje sredstva koje je sluilo kako bi unijelo nadu i potakla politiko djelovanje, ali sa stajalita prava i pravnika ona je bila skup idealistikih i utopijskih zahtjeva.

P a g e | 47 Navode se dvije kole; 1. kola realista dominirala u periodu hladnog rata, te je isticala da takvi meunarodni dokumenti o ljudskim pravima imaju samo svrhu politikog pritiska, jo jedno od hladnoratovskih oruja, ali koja ne treba uzimati suvie ozbiljno. 2. kola idealista je pak, borbu za ljudska prava shvaala vrlo ozbiljno, te nastojala mobilizirati javnost, ali se svodilo uglavnom na propovijedi. Nakon gotovo 40tak godina pomak se ostvario, meutim kao Opcijski protokol, a kojeg je prihvatio samo mali broj drava. Oslikan kao; razraeni postupak koji zavrava bacanjem pritubi u smee. Naelo dravnog suvereniteta sprjeavalo je gotovo svaku meunarodnu intervenciju. Danas je ipak drugaije, te su mehanizmi i dalje nesavreni, ali oni postoje: - dunost izvjeivanja posebnih tijela za provedbu konvencija - njihove preporuke vladama drava lanica - posebni izvjestitelji koji prate stanje u pojedinoj zemlji - prituba drave protiv druge drave lanice neke konvecije

EUROPSKE KONVENCIJE1. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 1950. 2. Europska socijalna povelja, 1961. 3. Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, 1957. 4. Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnh manjina 5. Europska povelja o lokalnoj samoupravi Navedene konvencije obvezuju sve lanice Vijea Europe, organizacije osnovane 1949. sa zadatkom da vodi brigu o napretku ljudskih prava i demokracije. Najvanija je svakako, Europska konvencija o ljudskim pravima koja je nadopunjena s trinaest dopunskh meunarodnih ugovora (protokola), kojima je reformiran sustav zatite zajamenih sloboda i prava. Najvaniji, 11. Protokol stupio je na snagu 1998. godine i time je uspostavljen stalni Europski sud za ljudska prava. Konvencija je stupila na snagu i u RH (1997.) to znai da su je sudovi i druga dravna tijela duna izravno primjenjivati, neovisno o eventualno suprotnim unutarnjim zakonskim odredbama.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U STRASSBOURGU

P a g e | 48 Europski sud za ljudska prav

Ustavno pravo

Documents

Transcript of Ustavno pravo