URO u Hrvatskoj
description
Transcript of URO u Hrvatskoj
-
SVEUILITE U SPLITU
EKONOMSKI FAKULTET SPLIT
DIPLOMSKI RAD
REOSIGURANJE U UPRAVLJANJU RIZICIMA
DRUTAVA ZA OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Mentor: Student:
Prof. dr. sc. Marijana urak Marija Utrobii
Split, rujan, 2013.
-
1
SADRAJ:
1. UVOD ............................................................................................................... 3
1.1. Problem istraivanja ..................................................................................................... 3
1.2. Ciljevi istraivanja ........................................................................................................ 7
1.3. Metode istraivanja ....................................................................................................... 7
1.4. Struktura diplomskog rada .......................................................................................... 8
2. RIZICI IZ POSLOVA OSIGURANJA I METODE UPRAVLJANJA ... 10
2.1. Rizici pribave i reosigurateljni rizik .......................................................................... 10
2.2. Metode raspodjele rizika kojima su izloena drutva za osiguranje ...................... 12
2.2.1. Suosiguranje ........................................................................................................... 13
2.2.2. Pool za osiguranje i reosiguranje ........................................................................... 14
2.2.3. Novi ili alternativni oblici transfera rizika ............................................................. 14
2.3. Reosiguranje kao temeljni oblik upravljanja rizicima drutava za osiguranje .... 16
2.3.1. Funkcije reosiguranja ............................................................................................. 17
2.3.2. Status osiguranika u reosiguranju i razlike izmeu reosiguranja i suosiguranja .... 19
2.3.3. Vrste reosiguranja .................................................................................................. 20
2.3.4. Sudionici trita reosiguranja i odnosi meu njima ............................................... 25
3. IMBENICI IZBORA REOSIGURANJA ................................................ 27
3.1. Objektivni i subjektivni imbenici koji utjeu na potranju za reosiguranjem .... 27
3.2. Utjecaj financijskih i operativnih karakteristika drutava za osiguranje i imbenika iz okruenja na odluku o reosiguranju .......................................................... 30
3.2.1. Stupanj koritenja financijske poluge .................................................................... 30
3.2.2. Rezultati iz investicijskih aktivnosti ...................................................................... 33
3.2.3. Veliina drutva za osiguranje ............................................................................... 34
3.2.4. Uspjenost procesa preuzimanja rizika (engl. underwriting risk) .......................... 35
3.2.5. Struktura vlasnitva ................................................................................................ 36
3.2.6. Udio neivotnog osiguranja u ukupnim premijama ............................................... 37
3.2.7. Financijska kriza .................................................................................................... 38
3.3. Rezultati dosadanjih empirijskih istraivanja ........................................................ 39
4. KARAKTERISTIKE TRITA REOSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I USPOREDBA SA SVJETSKIM TRENDOVIMA ............ 42
4.1. Karakteristike trita reosiguranja u Republici Hrvatskoj .................................... 42
4.1.1.Veliina trita reosiguranja .................................................................................... 43
4.1.2.Kvota tete ............................................................................................................... 44
4.2. Usporedba hrvatskog trita reosiguranja sa svjetskim trendovima ..................... 44
4.3. Smjernice za unaprjeenje politike reosiguranja .................................................... 45
-
2
5. EMPIRIJSKA ANALIZA POTRANJE ZA REOSIGURANJEM U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................................................................. 49
5.1. Podaci ........................................................................................................................... 49
5.2. Metodologija ................................................................................................................ 51
5.3. Analiza rezultata istraivanja .................................................................................... 52
6. ZAKLJUAK ................................................................................................ 61
LITERATURA .................................................................................................. 63
POPIS SLIKA .................................................................................................... 65
POPIS TABLICA .............................................................................................. 66
SAETAK .......................................................................................................... 67
SUMMARY ........................................................................................................ 68
-
3
1. UVOD
1.1. Problem istraivanja
Budui da poslovne tokove dananjice obiljeavaju ubrzane promjene, znatan i konstantan
porast konkurencije i neizvjesna budunost, poslovni subjekti su izloeni brojnim rizicima
kojima se na razne naine pokuavaju suprotstaviti. Upravo u ostvarenju tog cilja, mnoge
tvrtke koriste osiguranje, kao najpopularniju metodu zatite od rizika.
Meutim, pitanje je to se dogaa kod drutava za osiguranje u tom kontekstu? Naime,
obavljanjem svoje temeljne djelatnosti, koja podrazumijeva preuzimanje i upravljanje
rizicima, drutva se takoer izlau brojnim rizicima. Temeljni rizik koji predstavlja najveu
prijetnju drutvima za osiguranje jest pad solventnosti. Izvor tog rizika se nalazi u
neprimjerenoj i nepromiljenoj politici preuzimanja rizika. Drutva ponekad prihvaaju
individualne rizike koji premauje njihove vlastite kapacitete, ili u drugom sluaju, prihvaaju
rizike koji nose mogunost nastanka katastrofalnih teta. U sluaju ostvarenja takvih teta,
drutvo se suoava s velikim i neplaniranim izdacima, budui da posljedice nastalih teta
premauju planirane izdatke po osiguranim rizicima. Drutva za osiguranje u tenji ostvarenja
profitabilnosti i adekvatne solventnosti koriste mnoge metode zatite od rizika, a jedna od njih
jest reosiguranje, o emu e biti rijei u ovom radu.
Reosiguranje kao metoda zatite od rizika drutva za osiguranje predstavlja transfer dijela
rizika koje premauje vlastiti kapacitet od strane osiguratelja na reosiguratelja. Brojne
prednosti proizlaze iz koritenja reosiguranja u ovladavanju rizicima. Meutim, temeljna
prednost jest umanjenje temeljnog rizika, zbog ega drutva ostvaruju veu stabilnost
poslovanja. Takoer, kapacitet za preuzimanje novih rizika je proiren, ime drutva
uivaju povjerenje javnosti.
Vie je imbenika koji odreuju potranju za reosiguranjem. Dosadanja istraivanja u
inozemnoj literaturi su otkrila varijable koje imaju utjecaj na potranju za reosiguranjem, kao
to su: veliina1, financijska poluga2, rezultat iz investicijskih aktivnosti3, poslovna i
1 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., On the Corporate Demand for Insurance: Evidence from the Reinsurance Market,
The Journal of Business, vol. 63, No. 1, 1990.; Powell, L. S., Sommer, D. W., Internal versus External Capital
Markets in the Insurance Industry: The Role Of Reinsurance, Journal of Financial services Research, 2002.;
Garven, J. R., Tennant, J. L., The Demand for Reinsurance: Theory and Empirical Tests; Insurance and Risk
Management, vol. 7, No. 3, 2003.; Reissaus, R., Wambach, A., Risk Transfer between Insurers and Reinsurers:
-
4
zemljopisna koncentracija4, kvota tete5, volatilnost imovine6, te organizacijska forma7.
Motiv ovog istraivanja je injenica da izloena tema nije dovoljno istraena u domaoj
literaturi.
Budui da reosiguranje predstavlja najznaajniji instrument ovladavanja rizikom kojemu su
izloena drutva za osiguranje, izaziva interes i zanimanje o motivima i imbenicima koji
utjeu na manju ili veu potranju za istim. Upravo iz tog razloga, predmet ovog rada jest:
teorijski i empirijski istraiti utjecaj razliitih imbenika unutar drutava za osiguranje koji
imaju utjecaj na odluku drutava za osiguranje u Republici Hrvatskoj o kupnji reosiguranja u
kontekstu upravljanja rizicima.
U skladu s definiranim predmetom istraivanja, analiza e se provesti na temelju podataka o
poslovanju drutava za osiguranje na podruju Republike Hrvatske. Prema uvjetu dostupnosti
podataka, analizom e biti obuhvaeno 13 drutava za osiguranje, a razdoblje promatranja je
od 2006. do 2011. godine. Potrebno je napomenuti koji je iskorak ovog istraivanja u odnosu
na istraivanje provedeno u 2010. godini na Ekonomskom fakultetu u Splitu8. Naime,
citiranim radom se analizirao utjecaj veliine drutva, rezultata iz investicijskih ulaganja i
razina koritenja financijske poluge na potranju drutava za reosiguranjem. Iskorak ovog
rada u odnosu na prethodni je u uvoenju dodatnih varijabli u analizu dodatno se analizira
utjecaj neivotnog osiguranja, vlasnike strukture, uspjeha iz procesa preuzimanja rizika i
financijske krize na potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje u Republici
Hrvatskoj. Takoer, razdoblje promatranja je produeno za dodatne tri godine budui da je
citiranim radom analiza obuhvatila razdoblje do 2008. godine, a analiza ovog rada se protee
do 2011. godine.
An Empirical Analysis, Center for financial studies, Frankfurt, 2005.; Carneiro, L. A., Sherris, M., Demand for
Reinsurance: Evidence from Australian Insurers, Faculty of Commerce and Economics, Sydney, 2005. 2 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., op. cit.; Powell, L. S., Sommer, D. W., op. cit.; Garven, J. R., Tennant, J. L., op.
cit.; Reissaus, R., Wambach, A., op. cit.; Carneiro, L., A., Sherris, M., op. cit. 3 Garven, J. R., Tennant, J. L., op. cit.; Carneiro, L., A., Sherris, M., op. cit.
4 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., op. cit.; Powell, L. S., Sommer, D. W., op. cit.; Garven, J. R., Tennant, J. L., op.
cit. 5 Reissaus, R., Wambach, A., op. cit.
6 Garven, J. R., Tennant, J. L., op. cit.
7 Mayers, D., Smith, C. W. Jr., op. cit.; Powell, L. S., Sommer, D. W., op. cit.; Garven, J. R., Tennant, J. L., op.
cit.; Reissaus, R., Wambach, A., op. cit.; Carneiro, L., A., Sherris, M., op. cit. 8 Kova, D., Potranja za reosiguranjem drutava za osiguranje u Republici Hrvatskoj, diplomski rad, Split,
2010.
-
5
Na temelju izloenog predmeta istraivanja postavlja se sljedea glavna radna hipoteza:
HIPOTEZA: Na odluku o reosiguranju od strane drutava za osiguranje u Republici
Hrvatskoj utjeu njihove operativne i financijske karakteristike, te uvjeti iz okruenja
djelovanja drutava za osiguranje.
Na temelju definirane glavne radne hipoteze, definiraju se pomone radne hipoteze:
(1) Koliina rizika koju e pojedino drutvo za osiguranje prenijeti na reosiguranje
znaajno ovisi o politici financiranja drutva, to jest o stupnju koritenja financijske
poluge.
Drutva za osiguranje raspolau ukupnim sredstvima za obavljanje poslovanja koja se
sastoje od kapitala i tehnikih priuva koja slue za podmirenje obveza preuzetih
putem ugovora o osiguranju. Drutvo za osiguranje koje preuzima previe obveza u
svoj portfelj u odnosu na vlastite sposobnosti izlae se riziku bankrota. Upravo
opisana situacija predstavlja sluaj koritenja visokog stupnja financijske poluge, te
posljedino nesposobnost drutva za osiguranje da vlastitim fondovima pokrije
nepredviene financijske i operativne gubitke. Dakle, viim stupnjem koritenja
financijske poluge, drutvo se izlae veem riziku propasti, pa e potranja za
reosiguranjem biti vea kao instrument zatite.
(2) Program reosiguranja drutava za osiguranje ovisi o rezultatu iz investicijskih
aktivnosti.
Drutvo za osiguranje koje ima bolje rezultate iz vlastitih investicijskih aktivnosti ima
veu sposobnost izvrenja svojih obveza, kao i saniranje neoekivanih gubitaka i
loijih rezultata iz osnovnog posla. Na taj nain umanjuje vjerojatnost bankrota, to
dovodi do smanjene potrebe za transferiranjem dijela rizika na reosiguratelja.
(3) Na potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje znaajno utjee
veliina drutva.
Utjecaj ove varijable na potranju drutava za osiguranje za reosiguranjem moe biti
dvojak.
U prvom sluaju veim drutvima za osiguranje zbog ekonomije razmjera prijeti manji
rizik, ostvaruju znaajnu efikasnost u podruju preuzimanja rizika i upravljanja
tetama to sve zajedno rezultira smanjenom potranjom za reosiguranjem. Meutim,
druga mogunost je da vea drutva za osiguranje zbog same veliine, opsega
-
6
poslovanja, te samim time i opsega potencijalnih obveza potrauju vie reosiguranja
kao instrument zatite.
(4) Vlasnika struktura drutva za osiguranje utjee na postotak rizika koji e biti
transferiran na reosiguratelja u odnosu na ukupan portfelj preuzetih rizika.
Pretpostavka je da e drutvo za osiguranje kod kojeg je vea zastupljenost stranog
vlasnitva imati vei postotak rizika transferiranih na reosiguratelja zbog vee
mogunosti ugovaranja i same dostupnosti reosiguranja.
(5) Na odluku o reosiguranju od strane drutava za osiguranje utjee udio neivotnog
osiguranja u ukupnim premijama drutva.
Osim to se isplate teta po osiguranim sluajevima ee javljaju kod neivotnih
osiguranja u odnosu na ivotna osiguranja, takoer je uestalije odstupanje stvarnih
teta u odnosu na oekivane, te je stupanj predvidljivosti nastupa tetnog dogaaja
manji kod neivotnih osiguranja. Zbog toga, pretpostavka je kako e reosiguranje biti
vie koriteno od strane drutava za osiguranje kod kojih poslovi iz neivotnih
osiguranja zauzimaju vei postotak u odnosu na poslove ivotnih osiguranja.
(6) Koliina preuzetih rizika koja e biti transferirana na reosiguratelja ovisi i o uspjehu
iz procesa preuzimanja pojedinog drutva za osiguranje.
Uspjeh iz procesa preuzimanja rizika najee se iskazuje putem pokazatelja kvota
tete koji se rauna stavljanjem u omjer ukupnih teta i zaraene premije osiguranja.
Sam nain izrauna upuuje na zakljuak kako vea razina pokazatelja upuuje na
veu izloenost riziku od strane drutva za osiguranje, budui da vei udio teta u
zaraenim premijama upuuje na nestabilnost i dovodi u pitanje budunost poslovanja
drutva. Prema tome, u sluaju veeg pokazatelja kvote tete, drutva e potraivati
vie reosiguranja kako bi se zatitila od prevelikog rizika.
(7) Na odluku o reosiguranju od strane drutava za osiguranje utjee financijska kriza.
Drutva za osiguranje, kao i ostali poslovni subjekti, u uvjetima financijske krize su
izloena veem riziku bankrota. Naime, budui da ostvaruju loije poslovne rezultate,
upitna je njihova mogunost udovoljavanju zahtjevima za isplatom osiguranih
sluajeva. Stoga se moe zakljuiti kako drutva u uvjetima financijske krize vie
-
7
poseu za reosiguranjem kako bi transferirali dio rizika drugim drutvima i na taj
nain umanjili vlastitu izloenost spram riziku.
1.2. Ciljevi istraivanja
Prema izloenom problemu, predmetu istraivanja, kao i postavljenoj temeljnoj, te pomonim
radnim hipotezama definira se i cilj istraivanja: analizirati reosiguranje kao instrument
upravljanja rizicima, te empirijskim istraivanjem utvrditi faktore koji imaju utjecaj na odluku
o reosiguranju od strane drutava za osiguranje u Republici Hrvatskoj za promatrano
razdoblje.
Uz osnovni cilj istraivanja, cilj je usporediti razvijenost trita reosiguranja sa svjetskim
tritem na nain da e se usporediti udio transferiranih rizika na reosiguratelje u ukupnim
preuzetim rizicima, te e se taj prosjek usporediti sa svjetskim prosjekom. Uvid u stanje
reosiguranja na domaem tritu u usporedbi sa svjetskim e uputiti na eventualne promjene i
smjernice djelovanja.
1.3. Metode istraivanja
Kako bi se dobili odgovori na pitanja, te prihvatile ili odbacile radne hipoteze, u radu e biti
koritene razne znanstvene metode istraivanja sukladno podruju istraivanja za koje se
primjenjuju. Rad se sastoji od teoretskog i empirijskog dijela istraivanja, te e kao takav u
svakom dijelu biti istraen adekvatnim metodama.
U teorijskom dijelu istraivanja koristit e se metode analize i sinteze, indukcije i dedukcije,
metoda klasifikacije, metode apstrakcije i konkretizacije, te metoda generalizacije. Metoda
komparacije i deskripcije biti e koritena za postizanje sekundarnog cilja istraivanja, dakle
usporedba trita reosiguranja sa svjetskim trendovima.
U empirijskom dijelu istraivanja e se analizirati financijski podaci drutava za osiguranje na
podruju Republike Hrvatske koji su objavljeni u financijskim izvjetajima odnosnih drutava
putem Interneta, te e se testirati statistiki model. Analiza prikupljenih pooled podataka e
biti provedena viestrukim linearnim regresijskim modelom u statistikom programu SPSS,
nakon ega e poetno definirane radne hipoteze biti prihvaene ili odbaene, ovisno o
-
8
dobivenim rezultatima. Ovaj dio rada takoer ukljuuje koritenje indukcije i dedukcije kako
bi se donijeli zakljuci na temelju rezultata dobivenih analizom.
1.4. Struktura diplomskog rada
Diplomski rad se sastoji od est dijelova iji e se sadraj objasniti u nastavku.
U drugom dijelu e se izloiti temeljni rizici kojima su drutva za osiguranje izloena u svom
poslovanju. Potom e se opisati temeljne karakteristike razliitih metoda raspodjele rizika. U
konanici e se definirati pojam reosiguranja, te e se opisati glavne odrednice reosiguranja
kao jednog od temeljnih instrumenata upravljanja rizicima drutva za osiguranje.
Takoer e se objasniti vanost uporabe reosiguranja, te e se predstaviti osnovne funkcije i
koristi koje proizlaze iz reosiguranja. Na kraju poglavlja izvrit e se klasifikacija
reosiguranja prema dva najvanija kriterija, te e se izloiti prednosti i nedostaci koritenja
pojedinog oblika reosiguranja.
U treem dijelu e se ukazati na motive koji potiu drutva na koritenje reosiguranja te e se
na osnovi toga odrediti specifine karakteristike drutava koje izravno utjeu na potranju za
reosiguranjem, to e predstavljati osnovu za empirijsko testiranje koje e se provesti u petom
dijelu rada. Na kraju ovog poglavlja predstavit e se rezultati empirijskih istraivanja na
najrazvijenijim tritima.
U etvrtom dijelu e se analizirati trite reosiguranja u Republici Hrvatskoj, te e se izloiti i
objasniti uoene specifinosti. Istraivat e se koritenje reosiguranja od strane drutava za
osiguranje na podruju Republike Hrvatske, te e se usporediti sa svjetskim trendovima kako
bi se ukazalo na eventualna ogranienja i nedostatke. Takoer, uputit e se na smjernice za
poboljanje politike reosiguranja.
U petom dijelu e se izvriti empirijska analiza potranje za reosiguranjem u Republici
Hrvatskoj, tako to e se odabranim statistikim metodama odrediti utjecaj pojedinih
specifinih karakteristika drutava na potranju za reosiguranjem. Na taj nain e se dokazati
ili opovrgnuti postavljene hipoteze, a dobiveni rezultati e se protumaiti uzimajui u obzir
osnovne teorijske pretpostavke, ali i specifinosti hrvatskog trita reosiguranja.
-
9
U estom dijelu e se sintetizirati injenice i spoznaje, te relevantni zakljuci izvedeni iz
istraivanja.
-
10
2. RIZICI IZ POSLOVA OSIGURANJA I METODE UPRAVLJANJA
2.1. Rizici pribave i reosigurateljni rizik
Temeljna funkcija drutava za osiguranje na kojoj poiva bit i osnovna djelatnost istih jest
preuzimanje osigurljivih rizika u vlastiti portfelj, te kvalitetno upravljanje njima kako bi se
osiguralo profitabilno i stabilno poslovanje. Sustav upravljanja rizicima moe se definirati kao
cjelovit proces obuhvaanja, mjerenja i nadziranja relevantnih i potencijalnih rizika, te analize
s tim u vezi potencijalnih gubitaka9. Postupak upravljanja rizikom sastoji se od est koraka:
utvrivanje ciljeva, identifikacija rizika, procjena rizika, razmatranje alternativa i odabiranje
instrumenta za upravljanje rizikom, primjena odluke, te procjena i ponovno ispitivanje10
.
U svojem djelovanju, drutva za osiguranje su suoena s raznim rizicima kao to su: rizici
pribave, operativni rizici, investicijski rizici, te reosigurateljni rizici. U nastavku slijedi
upoznavanje s temeljnim karakteristikama rizika koji su znaajni za temu ovog rada, a to su
rizici pribave i reosigurateljni rizici.
1) Rizici pribave
Budui da sam osigurateljni posao zapoinje pribavom osiguranja, rizici u pribavi osiguranja
predstavljaju ishodite svih drugih rizika drutava za osiguranje. Preuzimanje rizika
predstavlja najvaniju funkciju osiguratelja o ijoj efikasnosti ovisi efikasnost svih ostalih
funkcija i aktivnosti.
Izvor navedenog rizika je u samom inu prijenosa rizika od strane osiguranika na osiguratelja
uz plaanje premije za osiguranje, zbog ega postoji vjerojatnost da osiguratelj nee uspjeti
prikupiti premijske prihode za isplatu teta ili osiguranih svota. Dakle, temeljni rizik pribave
je rizik cijene ili vjerojatnost da je cijena za pojedini proizvod neprimjerena, u smislu preniske
ili previsoke cijene. Ovaj rizik se posebno odnosi na osiguranje imovine uslijed velikih i
katastrofalnih teta. Jo jedan, takoer znaajan izvor rizika pribave proizlazi iz nedovoljne
atomizacije ili usitnjavanja rizika.
Kada se radi o neprimjerenoj cijeni za pojedini osigurateljni proizvod, razlikuju se dvije
krajnosti preniska i previsoka cijena. Preniska cijena se kao takva esto odreuje kako bi se
zbog trine konkurentnosti privuklo osiguranike i povealo osigurateljni portfelj. Posljedica
9 Osmanagi, B. N., Kriza kao ansa, kolska knjiga, Zagreb, 2003., p. 59.
10
Vaughan, E., Vaughan, T., Osnove osiguranja, Kanada, 1995., p. 30.
-
11
opisane situacije se odraava preniskom matematikom priuvom, to dugorono moe imati
posljedice nepravodobnog i nepotpunog ispunjenja obveza za isplate osiguranih svota prema
vlastitim osiguranicima. Strunom terminologijom, moe se rei kako se radi o negativnom
tehnikom rezultatu. U tom sluaju, mnogi osiguratelji poseu za izravnavanjem rizika. To je
tehnika izrauna osigurateljnih obveza na temelju matematikog oekivanja. Vea efikasnost
ove tehnike se postie usitnjavanjem ili atomizacijom rizika, gdje se radi o proirenju portfelja
osiguranja na vie osiguranika. Navedeno je mogue postii disperzijom rizika u prostoru i
vremenu. Prostorna disperzija omoguava proirenje prostora portfelja rizika, te se na taj
nain postie bolje izravnanje mjerodavnih teta i mjerodavnih premija, budui da se postie
bolja diversifikacija. Vremenska disperzija tijekom trajanja viegodinjeg osiguranja
omoguava usklaenje kolebanja visine mjerodavnih premija i mjerodavnih teta.
Druga krajnost neprimjerene cijene proizvoda je previsoka cijena koja se javlja uslijed
precijenjenih rizika, zbog ega osiguranik plaa veu svotu premije, te posljedino ima vei
troak osiguranja koji nije ekonomski opravdan.
Kod ivotnih osiguranja se javlja rizik pribave uslijed neprimjerene obraunate premije s
obzirom na komponente rizinosti dob i spol. Budui da se nastoji pridobiti osiguranje,
uglavnom se radi o preniskoj premiji. Posljedice ovakve situacije su preniske priuve, to
dovodi do nemogunosti pravodobnog i potpunog ispunjenja obveza prema svojim
osiguranicima.
Rizikom pribave je mogue upravljati pridravajui se sljedeih navedenih naela:
cijene osigurateljnih proizvoda odreivati provjerenim aktuarskim metodama uz
naglaenu osobnu odgovornost aktuara,
mijenjati cijene kad sustavna analiza argumentira takvu potrebu,
preuzimati rizike u skladu s cijenom i procijenjenim uvjetima izbjegavajui dumping,
izbjegavati partnere koji donose problematine klijente,
s reosigurateljima uspostaviti kvalitetnu i permanentnu suradnju na razinama
upravljanja pojedinanim i ukupnim bilannim rizicima,
nove rizike preuzimati s velikom dozom opreza i to samo na podruju u kojem
osiguratelj ima dovoljno znanja i iskustva,
usmjeriti se na trine nie kojima se aktuarsko-statistikim metodama racionalno
moe ponuditi konkurentna nia cijena,
-
12
paljivo procjenjivati tehnike priuve jer su to najvanije stavke za kvalitetu
financijskog poloaja osiguratelja.11
2) Reosigurateljni rizik
Ukoliko osiguratelj preuzima rizike iznad vlastitih kapaciteta, nuno e mu biti zakljuiti
ugovor o reosiguranju kako bi viak rizika proslijedio reosiguratelju. Prema ugovorima o
reosiguranju, rasporeuju se premijski prihodi, ali isto tako i likvidacija teta. Isplata teta je
primarno odgovornost osiguratelja, dok udio reosiguratelja u obvezi isplate teta predstavlja
rizik osiguratelja prema reosiguratelju. Dakle, reosigurateljni rizik moe biti definiran kao
vjerojatnost neispunjenja ugovorne obveze reosiguratelja prema osiguratelju.
Upravljanje reosigurateljnim rizikom moe se pospjeiti poduzimanjem sljedeih aktivnosti:
prije samog zakljuenja ugovora s reosigurateljem prouiti njihova financijska
izvjea i kreditni rejting objavljen od strane renomirane rejting agencije,
provjeravati i nadzirati bonitet reosiguratelja za vrijeme trajanja ugovora,
ograniiti kumulativnu izloenost prema pojedinom osiguratelju,
redovito razmjenjivati bonitetne informacije u svrhu stvaranja visoke razine povjerenja
sa svim reosigurateljnim partnerima.12
2.2. Metode raspodjele rizika kojima su izloena drutva za osiguranje
Budui da su drutva za osiguranje esto suoena s negativnim odstupanjem stvarnih od
oekivanih teta, to ujedno predstavlja glavni rizik kojem su drutva izloena, na mnoge
naine pokuavaju umanjiti vrijednosti takvih odstupanja. Ublaavanje negativnih varijacija
mogue je postii poveavanjem broja jedinica izloenih riziku, geografskom rasprenou
jedinica izloenih riziku, ili izbjegavanjem preuzimanja velikih pojedinanih rizika. Meutim,
poduzimanje ovih aktivnosti nije uvijek mogue, zbog ega drutva za osiguranje izlaze na
trite raspodjele, tj. transfera rizika. Postoje tradicionalni i novi ili alternativni naini
transfera rizika.
Meu tradicionalne naine transfera rizika se ubrajaju: suosiguranje, reosiguranje i
organiziranje poola. Novi ili alternativni nain je transfer rizika na trite kapitala putem
sekuritizacije u osiguranju i derivata osiguranja. Budui da je reosiguranje upravo tema ovog
11
urak, M., Jakovevi, D., Osiguranje i rizici, RRIF plus, Zagreb, 2007., p. 95. 98. 12
Ibidem, p. 113. 114.
-
13
rada, u ovom dijelu e biti rijei o ostalim nainima transfera rizika, dok e o reosiguranju biti
vie rijei u daljnjem dijelu rada.
2.2.1. Suosiguranje
S osigurateljskog aspekta suosiguranje predstavlja izravno sudjelovanje dvaju ili vie drutava
za osiguranje, odnosno suosiguratelja u sklapanju jednog ugovora o osiguranju na nain da
svaki meu njima preuzme pokrie odreenog dijela rizika. Budui da preuzimaju dio rizika i
dio obveza prema osiguraniku, suosiguratelji ostvaruju tzv. horizontalnu raspodjelu rizika.
S gledita osiguranika, suosiguranje se poima kao oblik osiguranja u kojem osiguranik jedan
rizik dijeli na vie osiguratelja. Bitno je uvidjeti razliku izmeu suosiguranja i viestrukog
osiguranja. Naime, kod viestrukog osiguranja se takoer jedan predmet osigurava kod vie
osiguratelja, ali je pri tome sklopljeno vie ugovora o osiguranju.
Suosiguranje je pogodan oblik raspodjele rizika u sluajevima kada jedan osiguratelj ne moe
u cijelosti preuzeti u pokrie odreeni rizik. Najee se radi o velikim rizicima ije
potencijalne tete prelaze kapacitet jednog drutva za osiguranje. Dio rizika se preuzima
prema utvrenom postotku ili ugovorenoj svoti, a obveza plaanja naknade za nastale tete je
razmjerna dijelu preuzetog rizika i naplaene premije. Meutim, kako bi se zatitilo
osiguranika u sluaju nepodmirenja dijela obveze jednog od suosiguratelja, sklapa se ugovor
prema naelu solidarne odgovornosti. Na taj nain suosiguratelji odgovaraju osiguraniku za
cjelokupnu svotu tete.
Za nastanak suosiguranja nije nuna inicijativa osiguratelja, ve se moe dogoditi i
inicijativom osiguranika. Polica koja se izdaje prilikom suosiguranja se naziva kolektivna
polica, te mora biti potpisana od strane svih suosiguratelja. Plaanje premije od strane
osiguranika prema drutvima za osiguranje moe se ostvariti izravnim plaanjem svakom
pojedinanom sudioniku suosiguranja, dok je najee sluaj da osiguranik plaa vodeem
drutvu za osiguranje koji vri daljnju raspodjelu naplaene premije na suosiguratelje. Pri
tome se raspodjela moe obaviti obraunom ukupne ili neto-premije. U prvom sluaju su
suosiguratelji duni vodeem osiguratelju nadoknaditi trokove nastale pri zakljuenju
-
14
ugovora, likvidaciji tete, raspodjeli premije itd. U sluaju raspodjele na osnovi neto-premije,
reijski dodatak u ukupnoj svoti zadrava vodei osiguratelj13.
2.2.2. Pool za osiguranje i reosiguranje
Jo jedan od naina raspodjele rizika osiguratelja jest pool u kojem se udruuju osiguratelji
i/ili reosiguratelji kako bi ujedinili vlastite kapacitete u zajednikom preuzimanju rizika.
Prava i obveze lanova takvog udruenja su sporazumno utvreni, a koristi za lanove poola
su u atomizaciji rizika na iroj osnovi.
to se tie mogunosti sudjelovanja u poolu, mogue je da takvo udruenje formiraju
osiguratelji, reosiguratelji ili i jedni i drugi. U posljednjem se sluaju radi o mjeovitom
poolu. Svaki lan poola, s obzirom na odreeni postotak od kapacitetea cijelog udruenja, ili
prema svotama vlastitog kapaciteta, ima odreen vlastiti udio u premiji, naknadi tete,
administrativnim trokovima, te dobitku odnosno gubitku.
Preuzimanje rizika u osiguranje za pool obavlja jedan lan udruenja u ime svih lanova
poola, te je obvezan taj rizik prenijeti na pool. Takoer, postoji mogunost da lanovi poola
izabiru jednu ili vie osoba kao njihove zajednike zastupnike koji e u njihovo ime i za
njihov raun nastupati prema osiguranicima i zakljuivati ugovore. Upravljati poolom moe
jedan od lanova ili neovisna osoba.
Poolovi se najee osnivaju za preuzimanje rizika koji mogu izazvati tete velikih razmjera.
Primjerice, takvi rizici su: nuklearni rizici; rizici u pomorstvu, zrakoplovstvu, rizici
odgovornosti proizvoaa farmaceutskih proizvoda od teta uinjenih treim osobama.
Poolovi mogu imati nacionalno ili meunarodno obiljeje. U sluaju da odreeni rizici prelaze
kapacitet jednog poola, dio njih se moe transferirati na drugi pool ili na reosiguratelja14.
2.2.3. Novi ili alternativni oblici transfera rizika
Uslijed nedostatka kapaciteta na tritu osiguranja i reosiguranja, kao i zbog snanog razvitka
trita kapitala, razvili su se novi financijski proizvodi kao tritu kapitala orijentirana
osigurateljska rjeenja.
13
Ibidem, p. 269. - 270. 14
Ibidem, p. 302. - 303.
-
15
Upotrebom ovog naina transfera rizika, rizik osiguratelja se transferira na investitore na
tritu kapitala. Prednosti koje proizlaze iz transfera rizika ovog tipa su: poveanje efikasnosti
transfera rizika, stvaranje dodatnog kapaciteta za preuzimanje rizika, te proirenje spektra
osigurljivih rizika.
Glavno mjesto meu financijskim proizvodima koji su rezultat ovog oblika upravljanja
rizicima zauzimaju obveznice vezane za katastrofalne rizike. Ove vrijednosnice su produkt
postupka sekuritizacije. U tom postupku sudjeluju osiguratelj, Special Purpose Vehicle (SPV)
i investitori. SPV je najee offshore reosiguratelj, te predstavlja specijalnog posrednika
izmeu osiguratelja i trita kapitala koji obavlja poslove vezane za sekuritizaciju. Takoer,
njegova funkcija je pruanje reosigurateljskog pokria rizika osiguratelja, na nain da pokriva
preuzete obveze emisijom obveznica i plasira sredstva u niskorizine plasmane.
Povrat sredstava uloenih u obveznice i prinos odreeni su kretanjima teta osiguratelja
vezanih za katastrofalne dogaaje ili pak kretanjima indeksa katastrofalnih teta koji su odraz
teta u cjelokupnoj industriji osiguranja. Analogno tome, postoji razlika meu obveznicama
koje su vezane za portfelj rizika osiguratelja i onih koje su vezane za indeks. Ako kretanje
vrijednosti aktualnih katastrofalnih teta ide u prilog osiguratelju, dakle ukoliko prijeu
odreenu svotu ili razinu indeksa, osiguratelj nije obvezan isplatiti dio ili cjelokupnu glavnicu
ili kamate prema upisnicima obveznica. Tako prikupljena sredstva e osiguratelj iskoristiti za
podmirenje svojih obveza prema vlastitim osiguranicima.
Postoji jo jedan oblik transfera rizika na trite kapitala, a ostvaruje se derivatima osiguranja
u obliku opcija (engl. catastrophe options) i zamjena (engl. swaps). Tako primjerice,
osiguratelj ili reosiguratelj koji se eli zatititi od katastrofalnih rizika, moe odabrati opcije
kojima se trguje na burzi. Ove opcije predstavljaju standardizirane ugovore koji, uz odreenu
premiju koja odgovara premiji reosiguranja (retrocesije), daju pravo kupcu na odgovarajuu
svotu odtete, odnosno gotovinskih isplata, ukoliko katastrofalne tete tijekom odreenog
razdoblja uzrokuju porast indeksa katastrofalnih teta iznad odreene razine (engl. strike
price).
Osim opcija, oblik derivativnih financijskih proizvoda povezanih s osiguranjem, su zamjene
katastrofalnih rizika. To su ugovori slini reosiguranju kod kojih su serije fiksnih novanih
tokova koje osiguratelj plaa drugoj strani zamijenjene serijama fluktuirajuih novanih
tokova ija vrijednost ovisi o realizaciji katastrofalnog dogaaja.
Prednosti za osiguratelja iz alternativnih naina transfera rizika su mnogobrojne, a meu
njima se posebno istiu: mogunost izbora alternative u sluaju suenog kapaciteta za
-
16
preuzimanje rizika na tritu reosiguranja ili u sluaju visokih cijena tradicionalnih metoda
transfera rizika; zatita za viegodinje razdoblje po unaprijed utvrenoj cijeni, ime se
osiguratelj zatiuje i od fluktuacija premija reosiguranja; smanjivanje kreditnog rizika.
Meutim, kod poslova koji ukljuuju derivate osiguranja, osiguratelji snose kreditni rizik, te
se takoer prilikom koritenja obveznica povezanih s indeksom suoavaju s rizikom baze,
odnosno s rizikom da e naknada koju e ostvariti biti manja od svote teta. Jo jedan
nedostatak koji se odnosi na alternativne naine transfera rizika jest visoka svota trokova
realizacije15
.
2.3. Reosiguranje kao temeljni oblik upravljanja rizicima drutava za osiguranje
Uz ve prethodno izloene i objanjene temeljne karakteristike pojedinih instrumenata
transfera rizika, u ovom dijelu rada e se posebno obratiti panja na reosiguranje kao
najvaniji instrument transfera rizika drutava za osiguranje.
Reosiguranje (engl. reinsurance) jest posebna djelatnost osiguranja u kojoj osiguratelj
transferira dio rizika iz vlastitog portfelja na reosiguratelja i za uzvrat plaa reosiguratelju
premiju reosiguranja. Reosiguranje predstavlja najvaniji oblik raspodjele rizika osiguratelja.
Jednostavno reeno, reosiguranje je osiguranje osiguratelja gdje se rizik jednog osiguratelja,
odnosno reosiguranika ili primarnog osiguratelja raspodjeljuje na drugog osiguratelja,
odnosno reosiguratelja. Primarni osiguratelj se nalazi u poziciji kupca osiguranja za rizike
koje je preuzeo, a koje ne moe samostalno pokriti. Pri tome reosiguratelj ne preuzima rizike
u cijelosti, nego zahtjeva od osiguratelja zadravanje dijela rizika u vlastitom pokriu. Upravo
taj dio rizika predstavlja maksimalni udio u potencijalnoj naknadi tete koji je osiguratelj
spreman samostalno pokriti po pojedinom riziku, grupi rizika ili portfelju, te ukupnim
godinjim tetama. U literaturi i praksi se takav dio rizika naziva samopridraj16. Kljuni
faktor u procesu odreivanja samopridraja mora biti identifikacija i kvantifikacija svih rizika
preuzetih u osigurateljni portfelj (risk management). Taj postotak se moe izraziti u novanoj
svoti, u postotku od osigurane svote ili u kombinaciji tih izraza. Kljuni faktori odreenja
samopridraja su financijski kapacitet i tehniki kapacitet17. S druge strane, reosiguratelj
ograniava maksimalnu svotu u kojoj e pokriti rizik. U sluaju da svota tete prijee
reosigurateljsko pokrie, preostali teret pada na osiguratelja.
15
Ibidem, p. 303. 306. 16
Ibidem, p. 271. 17
Koovi, J., uleji, P., Rakonjac-Anti, T., Osiguranje, Centar za izdavaku djelatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2010., p. 308.
-
17
Temeljni razlozi za reosiguranje su:
zatita kapitala drutva za osiguranje i njegovih dioniara,
stabiliziranje viegodinjih rezultata niveliranjem oscilacija u tetama,
poveanje vlastitih kapaciteta za prihvaanje u osiguranje veih i kompleksnijih rizika
u razliitim vrstama osiguranja,
zadravanje statutom odreene minimalne solventnosti i sigurnosti i ojaavanje
financijske snage drutva za osiguranje,
disperziranje rizika po svjetskim tritima, a ne samo lokalno, kako bi se smanjili
financijski udari na bilo koju nacionalnu ekonomiju.18
Reosiguranje se, usprkos odreenim razlikama, esto izjednaava s pojmom cesije, gdje
reosiguranik (cedent) ustupa dio obveze na reosiguratelja (cesionara). Pri tome, dio rizika
preuzetog u osiguranje kojeg zadrava prvi osiguratelj jest samopridraj, a onaj dio koj je
prenesen na reosiguratelja predstavlja cesiju19
.
U svrhu odabira odgovarajue zatite putem reosiguranja, drutvo za osiguranje treba
poduzeti sljedee: izvriti analizu portfelja, izraditi program reosiguravajue zatite, izvriti
izbor oblika i vidova reosiguravajue zatite, uskladiti uvjete kod pojedinih oblika
reosiguravajue zatite, te plasirati ugovore o reosiguranju i potpisati ih.20 Izuzetno je vano
da drutvo za osiguranje utvrdi optimalni program reosiguranja koji se temelji na analizi
potreba drutva i uvjeta na tritu reosiguranja.
2.3.1. Funkcije reosiguranja
U dananjem okruenju u kojem pravni i fiziki subjekti djeluju, gotovo je nemogue
zamisliti ivot bez osiguranja, ali i reosiguranja. U nastavku slijedi upoznavanje s temeljnim
funkcijama koje reosiguranje prua, zbog kojih se u posljednje vrijeme biljei porast drutava
za osiguranje koja biraju upravo ovu metodu u upravljanju rizicima.
Glavne funkcije reosiguranja, odnosno koristi koje proizlaze iz poduzimanja reosiguranja su
sljedee:
1. smanjenje fluktuacija odtetnih zahtjeva i stabilizacija zarada,
18
Klobuar, D., Risk management i osiguranje, Tectus, 2007., p. 476. 19
urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 272. 20
Bijeli, M., Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb, 2002., p. 373.
-
18
2. poveanje kapaciteta za preuzimanje rizika,
3. financiranje,
4. poboljanje uinkovitosti osiguratelja putem savjeta i pomoi od strane reosiguratelja.
Dogaaji koji su izazvani katastrofalnim tetama kao to su eksplozije u industriji, prirodne
katastrofe i sl., uzrokuju znaajna odstupanja stvarnih od oekivanih teta. Uzrok takvim
odstupanjima moe biti takoer i u heterogenim rizicima. Opasnost koja prijeti iz odstupanja
je ugroenost kapitala, tj. solventnosti drutva za osiguranje. Prednost reosiguranja kao
sredstva prijenosa dijela rizika, posebice velikih rizika i onih s velikim osiguranim svotama,
jest u mogunosti ostvarenja vee homogenizacije portfelja na nain da se ograniava
maksimalna svota vlastitih obveza, te posljedino osigura stabilnost u rezultatima poslova
preuzimanja rizika. Reosiguranje, dakle, pridonosi da primarni osiguratelj smanji fluktuacije
zarada, te osigura stabilnost poslovanja.
Reosiguranje prua i mnoge neizravne pozitivne uinke, kao to su: zatita vlasnika drutva za
osiguranje od smanjivanja, odnosno gubitka njihovog vlasnikog udjela; osiguranicima je
dostupnija zatita zbog poveanja sposobnosti osiguratelja da naknadi tetu; zaposlenici
zadravaju radno mjesto, a dravi pritjeu porezni prihodi od drutava za osiguranje.
Drugi bitan razlog zbog kojeg drutva za osiguranje sklapaju ugovore o reosiguranju jest
dodatni kapacitet za preuzimanje rizika. Na taj nain se poveava maksimalna svota
pojedinanih rizika koje drutvo za osiguranje moe preuzeti, te je primarni osiguratelj u
mogunosti da samostalno preuzme rizik u cijelosti, iako on prelazi visinu njegovog
samopridraja. To mu omoguava da privue nove klijente i zadri postojee. Poveanje
kapaciteta primarnom osiguratelju daje mogunost fleksibilnosti u preuzimanju veih rizika,
pristupa u nova podruja osiguranja, porasta konkurentnosti, akumuliranja veih svota
sredstava, te mogunost kontinuiranog rasta. Takoer, ovim putem je mogue ostvariti
potencijal za uinke ekonomije razmjera, odnosno porast efikasnosti poslovanja, budui da
preuzimanjem vee svote rizika drutvo za osiguranje dijeli fiksne trokove na vei obujam
poslovanja.
Drutvo za osiguranje poduzima poslove reosiguranja takoer i zbog financijskih razloga.
Financiranje kroz reosiguranje omogueno je smanjivanjem priuva za prijenosne premije
koje predstavljaju nezaraene premije u trenutku obrauna, odnosno dio premije osiguranja
koje se prenosi u sljedee poslovno razdoblje radi nastavka osiguranja. Ovu pogodnost
najee koriste manja i nova drutva za osiguranje, budui da su ograniena u preuzimanju
-
19
veih svota osiguranja. Sklapanjem ugovora o reosiguranja, primarni osiguratelj ima
mogunost smanjenja zahtijevane svote priuva za prijenosne premije, te se na taj nain
poveava razlika izmeu imovine i obveza, odnosno kapital.
Uz navedene prednosti koje proizlaze iz reosiguranja, posljednja koja je takoer jako bitna
jest mogunost ostvarenja koristi iz dopunskih usluga od strane reosiguratelja prema
osiguratelju. Takve usluge obuhvaaju tehniku potporu u poslovima preuzimanja rizika, npr.
aktuarske usluge, pruanje raznih statistikih podataka vanih za preuzimanje rizika prilikom
ulaska u nova podruja osiguranja, procjena specifinih rizika, te odreivanje visine
samopridraja. Takoer, reosiguratelji mogu pruiti znaajan doprinos osigurateljima na
podruju razvoja novih proizvoda kako bi se poveala diversifikacija. Ispunjenje dopunskih
usluga od strane reosiguratelja vodi veoj povezanosti osiguratelja i reosiguratelja21.
2.3.2. Status osiguranika u reosiguranju i razlike izmeu reosiguranja i suosiguranja
Bitno je razumjeti kako reosiguranje ne podrazumijeva ugovorni odnos izmeu osiguranika i
reosiguratelja, niti se formiraju obveze izmeu njih. Takoer ne postoji mogunost utjecaja na
ugovorni odnos izmeu primarnog osiguratelja i osiguranika.
Osiguranik moe, ali i ne mora biti obavijeten o sklapanju ugovora o reosiguranju izmeu
osiguratelja i reosiguratelja. Primarni osiguratelj ima izravnu obvezu prema osiguraniku
temeljem ugovora o osiguranju, ak i kada mu reosiguratelj ne izvri plaanje naknade po
ugovoru o reosiguranju.
Upravo izravna veza primarnog osiguratelja prema osiguraniku ini vrlo bitnu razliku izmeu
reosiguranja kao vertikalne raspodjele rizika i suosiguranja kao horizontalne raspodjele rizika.
Iako im je svrha ista, kod suosiguranja su svi suosiguratelji u izravnoj vezi s osiguranikom, te
su svi obvezni prema njemu. S druge strane, kod reosiguranja je reosiguratelj obvezan samo
prema osiguratelju.
Sve prethodno izloene injenice upuuju na nepostojanje mogunosti osiguranika za
traenjem naknade tete od reosiguratelja u sluaju insolventnosti osiguratelja.
Osiguranik reosiguranjem ostvaruje neizravne koristi po ugovoru o osiguranju. Temeljna
meu njima jest porast stabilnosti poslovanja osiguratelja i jaanje solventnosti, zbog ega
postoji i vea vjerojatnost da e osiguratelj moi ispuniti ugovorne obveze prema osiguraniku.
21
urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 272. 276.
-
20
Takoer, prednost je u mogunosti osiguranja odreenih rizika i u svoti koje bez reosiguranja
osiguratelj ne bi mogao prihvatiti22
.
2.3.3. Vrste reosiguranja
Literatura koja prouava tematiku reosiguranja navodi vie razliitih klasifikacija reosiguranja
prema vrstama, a ovisno o kriteriju podjele. Prva podjela je na fakultativno i obligatorno
reosiguranje, a o takvim vrstama se govori kada se klasifikacija vri prema kriteriju naina
ugovaranja. Druga podjela je na proporcionalna i neproporcionalna reosiguranja. Ovakva
klasifikacija se temelji na kriteriju podjele obveza izmeu drutva za osiguranje i
reosiguratelja. esto se spominje i podjela na aktivno i pasivno reosiguranje. Takva
klasifikacija je izvrena prema kriteriju ustupanja ili preuzimanja rizika u reosiguranje.
Preuzimanje rizika u pokrie od strane reosiguratelja predstavlja aktivno reosiguranje, dok je
ustupanje rizika u reosiguranje pasivno reosiguranje. Drugim rijeima, aktivno reosiguranje je
ono u kojem se drutvo pojavljuje u ulozi reosiguratelja, a pasivno kad je ono u ulozi
reosiguranika. Budui da se u ovom radu analizira potranja za reosiguranjem od strane
drutava za osiguranje, tu je rije o pasivnom reosiguranju.
U daljnjem tekstu slijedi upoznavanje s karakteristikama temeljnih vrsta reosiguranja, to e
dati uvid u osnovne motive potranje za reosiguranjem, to predstavlja i temu ovog rada.
Fakultativno i obligatorno reosiguranje
Prema kriteriju naina ugovaranja reosiguranja razlikuju se fakultativno i obligatorno
reosiguranje, te njihova kombinacija fakultativnoobligatorno reosiguranje.
Fakultativno reosiguranje predstavlja metodu reosiguranja u kojoj svaka ugovorna strana
dobrovoljno odluuje o sklapanju ugovora o reosiguranju za pojedinane rizike i pod kojim
uvjetima. Upravo najvanija karakteristika fakultativnog reosiguranja jest dobrovoljna odluka
o sklapanju ugovora od strane obiju ugovornih strana, te upravo ta karakteristika ini temeljnu
razliku izmeu fakultativnog i obligatornog reosiguranja. Osiguratelj, u sluaju da eli
reosigurateljno pokrie dijela rizika, upuuje zahtjev s podacima relevantnim za procjenu
rizika, te visinu samopridraja osiguratelja, te se reosiguranje izvrava tek davanjem izjave
reosiguratelja o voljnosti prihvaanja odreenog dijela rizika po odreenim uvjetima.
22
Ibidem, p. 276. - 277.
-
21
Takoer, reosiguratelj moe odbiti zahtjev, ili uputiti prijedlog s izmjenama, nakon to ga
osiguratelj treba prihvatiti kako bi se sklopio posao. Jo jedna bitna karakteristika
fakultativnog reosiguranja jest da se esto naziva pojedinanim ugovorom o reosiguranju,
budui da se zakljuuje posebni ugovor za svaku pojedinanu transakciju reosiguranja.
Fakultativno reosiguranje je pogodno u sluaju veih rizika, kada se osiguratelj nae u
situaciji preuzimanja rizika u osiguranje koji prelazi vlastiti samopridraj, a istodobno je
kapacitet obligatornog reosiguranja iskoriten, ili kada odreeni rizici nisu uope pokriveni
obligatornim reosiguranjem, odnosno kada su zbog svoje veliine koja ugroava portfelj,
iskljueni iz obligatornog reosigurateljskog pokria. Kao takvo, fakultativno reosiguranje
predstavlja dopunu obligatornom reosiguranju. Uz izloene prednosti koje proizlaze iz
fakultativnog reosiguranja, jo jedna jako bitna prednost jest fleksibilnost u smislu
prilagoavanja svakom pojedinom sluaju preuzimanja rizika, dok za reosiguratelja prednost
proizlazi iz mogunosti detaljnog upoznavanja obiljeja pojedinanog rizika kojeg preuzima.
Iako ima brojne prednosti, glavni nedostatak fakultativnog reosiguranja jest u neizvjesnosti
realizacije reosiguranja, tj. pronalasku reosiguratelja koji je spreman preuzeti odreeni rizik u
reosiguranje. Danas se ovaj oblik reosiguranja manje koristi takoer zbog visokih
administrativnih trokova i vie vremena potrebnog za analizu rizika, pa predstavlja skupu
metodu reosiguranja. Takoer, nedostatak je u niim provizijama koje plaa reosiguratelj, te
jedan od najznaajnijih nedostataka osiguratelj je primoran odgoditi prihvaanje rizika u
osiguranje sve do sklapanja ugovora o reosiguranju. Svi navedeni nedostaci su uzrokovali
razvoj obligatornog reosiguranja.
Obligatorno reosiguranje je varijanta reosiguranja kod koje se primarni osiguratelj unaprijed
obvezuje da e prenositi rizike na reosiguratelja, dok se reosiguratelj obvezuje da e ih
prihvaati pod odreenim uvjetima. Za razliku od fakultativnog reosiguranja, obligatorno
reosiguranje se temelji na ugovoru kojim je pokriven vei broj rizika - portfelj rizika, pa se taj
ugovor naziva i opim ili okvirnim ugovorom o reosiguranju. Takav ugovor se zakljuuje
unaprijed, gdje se primarni osiguratelj i reosiguratelj sporazumijevaju o bitnim uvjetima
ugovora, tj. o meusobnim pravima i obvezama. Drutvo za osiguranje samostalno preuzima
rizike u osiguranje, odreuje premiju i likvidira tete unutar okvira zadanih ugovorom o
reosiguranju, a onda ih reosiguratelj automatski preuzima u reosiguranje.
Upravo nedostatak kod fakultativnog reosiguranja predstavlja prednost kod obligatornog
reosiguranja. Dakle, izostanak neizvjesnosti ostvarenja reosiguranja. Takoer, bitna je
-
22
prednost u odnosu na fakultativno reosiguranje i to je mnogo ekonominije zbog niih
trokova ugovaranja.
Ipak, obligatorno reosiguranje karakteriziraju i neka negativna obiljeja, kao to je
nepoznavanje karakteristika rizika prije samog preuzimanja, te mogunost neadekvatne
procjene rizika i visine premije od strane primarnog osiguratelja. Dakle, moe se rei da
reosiguratelj uz osnovni rizik preuzima i rizik nepovoljne selekcije i nedostatne premije
osiguranja. Uz izloene nedostatke za reosiguratelja, nedostatak za primarnog osiguratelja
proizlazi iz obveze prijenosa rizika koje je u mogunosti zadrati u vlastitom pokriu.
Kombinacija izloenih dviju temeljnih vrsta reosiguranja jest trea vrsta, fakultativno-
obligatorno reosiguranje. Ova vrsta reosiguranja se naziva i otvoreno pokrie gdje osiguratelj
ima pravo na izbor prijenosa rizika na reosiguratelja, ali je reosiguratelj, naprotiv svom
suugovorniku, obvezan preuzeti rizike za koje osiguratelj trai reosiguranje. Dakle, ovaj oblik
reosiguranja je opcijski za osiguratelja, a obligatoran za reosiguratelja.
Nedostatak za reosiguratelja kod ove vrste reosiguranja je to je izloen riziku nepovoljne
selekcije. Zbog ovog razloga, reosiguratelji su oprezni pri izboru osiguratelja s kojima
zakljuuju ugovore o fakultativno-obligatornom reosiguranju23.
Proporcionalna i neproporcionalna reosiguranja
Reosiguranje se, s obzirom na nain na koji se dijele obveze izmeu reosiguratelja i
reosiguranika, dijeli na proporcionalno reosiguranje i neproporcionalno reosiguranje. Dok je
kod proporcionalnog reosiguranja obveza reosiguratelja uvjetovana rizikom gdje reosiguratelj
prihvaa dio rizika odreen ugovorom i s istim udjelom sudjeluje u premiji osiguranja i
naknadi tete, kod neproporcionalnog reosiguranja je situacija drugaija. Naime, kod
neproporcionalnog reosiguranja ne postoji proporcionalna veza izmeu premije i visine
naknade koju stvara, odnosno plaa reosiguratelj. Dakle, obveza izmeu reosiguranika i
reosiguratelja se temelji na visini tete. Kod takvog oblika reosiguranja, reosiguratelj je
obvezan nadoknaditi dio tete samo ukoliko teta prijee svotu definiranu ugovorom koju
zadrava reosiguranik. Proporcionalno reosiguranje se dalje dijeli na dvije podvrste kvotno
reosiguranje i ekscedentno reosiguranje. Nepreoporcionalno reosiguranje se takoer dijeli na
dvije podvrste reosiguranje vika teta i reosiguranje vika godinjih teta ili reosiguranje
23
Ibidem, p. 278. 281.
-
23
tehnikog rezultata. U nastavku slijedi upoznavanje s osnovnim karakteristikama pojedinih
oblika reosiguranja.
1) Proporcionalna reosiguranja
Kvotno reosiguranje je prvi od oblika proporcionalnih reosiguranja i ujedno jedan od
najjednostavnijih oblika reosiguranja openito. Kod takvog oblika reosiguranja, osiguratelj na
reosiguratelja unaprijed prenosi utvreni postotak, tj. kvotu svih rizika koji su obuhvaeni
ugovorom o reosiguranju. Pokrie od strane reosiguratelja je odreeno razlikom izmeu
vrijednosti osiguranja i samopridraja osiguratelja koji se odreuje kao postotak svote
osiguranja. Premija i obveza za naknadu tete se dijeli u jednakoj proporciji kao i rizik izmeu
osiguratelja i reosiguratelja.
Zbog injenice da u transferu svakog rizika iz portfelja osiguratelja postoji fiksno utvren
prosjek u kojem se oni transferiraju, odnosno tono odreena kvota jednaka za sve rizike,
ugovori o kvotnom reosiguranju su upravo dobili takvo ime24
. Osim to je jednostavno,
takoer ima prednosti u niim trokovima administriranja. Pogodan je oblik reosiguranja za
nova drutva za osiguranje ili drutva koja ulaze u novo podruje osiguranja i koja nemaju
iskustva sa tetama, zbog ega tee odreuju visinu premije osiguranja. Takoer je pogodno
za drutva koja ne raspolau veim financijskim sredstvima.
to se tie negativnih strana ovog oblika reosiguranja, osnovna je u nemogunosti
reosiguranika da zadri dijelove onih rizika koje bi elio zadrati i pokriti, tj. poslove koji su
profitabilni, pa ne postoji mogunost veih zarada. Takoer, ne postoji efekt izjednaavanja
rizika u portfelju osiguratelja jer nije uzeta u obzir visina pojedinanih osiguranja, pa kod
nepredvienog gomilanja veih teta pada velika obveza na drutva za osiguranje.
Ekscedentno reosiguranje se razlikuje od kvotnog u tome to je reosiguratelj duan pokriti
samo tete po onim rizicima ija svota prelazi samopridraj osiguratelja. Takoer, kod ovog
oblika se samopridraj izraava kao novana svota, a ne u obliku postotka. U sluaju vee
svote osiguranja u odnosu na samopridraj, svota koja prelazi samopridraj se prenosi kao
ekscedent u reosiguranje, ali se obveza reosiguratelja po ugovoru o reosiguranju ograniava
do odreene maksimalne svote. Takav limit se odreuje kao viekratnik samopridraja
osiguratelja. Dakle, na reosiguratelja se prenosi odreeni broj samopridraja osiguratelja ili
24
Njegomir V., Osiguranje i reosiguranje tradicionalni i alternativni pristupi, Tectus, Zagreb, 2011., p. 170.
-
24
linija. U sluaju manje svote osiguranja u odnosu na svotu samopridraja, nema prijenosa
rizika. Raspodjela obveza za naknadu tete i premija izmeu osiguratelja i reosiguratelja
temelji se na odnosu izmeu rizika koji ostaje u samopridraju osiguratelja i onog dijela koji
se prenosi na reosiguratelja. Reosiguratelj je obvezan nadoknaditi svaku tetu u proporciji
koja odgovara odnosu samopridraja i ekscedenta. Utvrivanje visine samopridraja, osim to
se moe temeljiti na svoti osiguranja koja se koristi kod onih vrsta rizika koji mogu izazvati
totalnu tetu, moe takoer biti utemeljeno i na maksimalnoj moguoj teti.
Temeljna prednost ekscedentnog reosiguranja je u homogenizaciji rizika i prevencija velikih
fluktuacija u trokovima pokria teta, budui da se zadrava u vlastitom portfelju samo dio
rizika, odnosno samopridraj. Takoer, mogue je uskladiti samopridraj s vlastitim
financijskim mogunostima. Ekscedentno reosiguranje je posebno pogodno za rizike s
velikim razlikama u osiguranim svotama, te onima koji mogu izazvati pojedinano velike
tete (npr. transportna osiguranja i osiguranja od poara). Temeljni nedostaci ekscedentnog
reosiguranja su sloenost i visoki administrativni trokovi u odnosu na kvotno reosiguranje25.
2) Neproporcionalna reosiguranja
Reosiguranje vika teta je oblik reosiguranja kojim osiguratelj pokriva tete do unaprijed
utvrene svote tzv. prioriteta, a obveza reosiguratelja nastupa ako tete prijeu tu svotu i
protee se do ugovorene granice reosiguranja. Na taj nain se limitira obveza reosiguratelja do
odreene maksimalne svote. Naime, reosiguratelj ograniava svoju obvezu na odreeni iznos
po jednom tetnom dogaaju, a najee i na ukupan iznos naknade26. Unutar reosiguranja
vika teta postoje dva tipa reosiguranja reosiguranje po riziku i reosiguranje po dogaaju.
Kod reosiguranja po riziku ostvaruje se mogunost zatite primarnog osiguratelja po jednom
riziku, tj. zatita je ostvarena na svakom osiguranom riziku ili predmetu osiguranja. Ovaj
oblik reosiguranja se primjenjuje kod osiguranja kod kojih se moe identificirati individualne
rizike koji izazivaju pojedinane tete.
Reosiguranje po dogaaju se jo naziva i reosiguranje vika teta po katastrofalnom dogaaju.
Ovaj oblik reosiguranja omoguava osiguratelju zatitu od velikog broja teta s velikom
ukupnom svotom, a koje su izazvane jednim dogaajem, primjerice prilikom poplava, potresa,
oluja, i sl., gdje nije vaan broj osiguranih predmeta. Na taj nain osiguratelj ima zatitu od
kumuliranja rizika, te na taj nain ograniava vlastite obveze za tete po jednom dogaaju.
25
urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 282. 286. 26
Andrijaevi, S., Petranovi, V., Ekonomika osiguranja, Zagreb, 1999., p. 317.
-
25
Prednosti reosiguranja vika teta su u jednostavnoj primjeni i realizaciji, te niim trokovima.
Za reosiguranika je temeljna prednost u zadravanju veeg dijela premije osiguranja. Osnovni
problem kod ove vrste reosiguranja jest utvrivanje visine premije reosiguranja.
Drugi oblik neproporcionalnih reosiguranja jest reosiguranje vika godinjih teta ili
reosiguranje tehnikog rezultata. Kod ovog oblika reosiguranja, reosiguratelj ima obvezu
pokria dijela teta koje nastanu u odreenom razdoblju i kada prijeu odreenu svotu.
Ovakvo reosiguranje moe biti definirano kao kvota tete ili postotak godinjih teta u odnosu
na godinje premije za poslove koji su pokriveni reosiguranjem. Druga mogunost je da bude
definirano kao odreena apsolutna svota ili kombinacija prethodnih dviju varijanti. Obveza
reosiguratelja je ograniena do odreenog postotka, odnosno svote. Ovakav oblik reosiguranja
se koristi u kombinaciji s ostalim oblicima reosiguranja. Osnovni cilj je ublaiti utjecaj
pojedinanih ukupnih teta na ukupne godinje tete. Temeljna razlika izmeu ovog i ostalih
oblika reosiguranja je to se ne moe ugovoriti kao fakultativni, ve samo kao obligatorni
ugovor o reosiguranju.
Prednost reosiguranja tehnikog rezultata je u manjim administrativnim trokovima, a
najee se koristi kod onih osiguranja kod kojih se dogaaju velike godinje fluktuacije (npr.
osiguranje od opsnosti oluje i tue). Takoer, velika je prednost to drutvo za osiguranje
unaprijed zna svoje obveze.
Nedostaci ovog oblika reosiguranja su izloenost velikom riziku od strane reosiguratelja i
ogranienost djelovanja na rizik. Upravo zbog iznesenih razloga je ovaj tip reosiguranja malo
zastupljen u koritenju svih oblika reosiguranja. Takoer, postoji veliki rizik nastupa
nepredvienih promjena u poslovanju reosiguranika, ali i opasnost manipulacije. Jo jedna
negativna strana reosiguranja tehnikog rezultata jest i tekoa pri utvrivanju premije
reosiguranja27
.
2.3.4. Sudionici trita reosiguranja i odnosi meu njima
Na tritu reosiguranja djeluju osim profesionalnih drutava za reosiguranje i drutva za
osiguranje, te posrednici ili brokeri reosiguranja. Najee se meu prodavateljima mogu nai
profesionalna drutva za reosiguranje, meutim, kako bi smanjili izloenost rizicima po
sklopljenim ugovorima o reosiguranju, pretvaraju se u kupce reosiguranja budui da te rizike
ele transportirati na druge reosiguratelje. Isto tako, primarni osiguratelji takoer nude i
27
urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 286. 290.
-
26
proizvode reosiguranja. Dakle, esto nisu jasne granice izmeu kupaca i prodavatelja na
tritu reosiguranja. Naime, jedno drutvo moe se nai i u jednoj i u drugoj ulozi.
Brokeri obavljaju posredniku ulogu izmeu kupaca i prodavatelja na tritu reosiguranja28.
Takoer, pomau primarnom osiguratelju pri utvrivanju potreba reosiguranja, odreivanju
oblika reosiguranja, uz pruanje informacija o uvjetima na tritu reosiguranja, kao i o
izraunu visine samopridraja. Takoer obavlja pregovore i administrativne poslove29.
28
Ibidem, p. 295. 296. 29
Ibidem, p. 300.
-
27
3. IMBENICI IZBORA REOSIGURANJA
3.1. Objektivni i subjektivni imbenici koji utjeu na potranju za reosiguranjem
Budui da na tritu reosiguranja vrijede jednake zakonitosti kao i na drugim tritima na
kojima se prodaju razliiti proizvodi i usluge, trite reosiguranja funkcionira upravo na isti
nain kao i ostala trita. Dakle, na takvom tritu djeluju dobavljai i kupci, gdje su
dobavljai reosiguratelji, a kupci reosiguranici. Pri tome dobavljai nude vlastite proizvode, te
ustraju u planiranoj profitabilnosti, dok kupci kupuju proizvode koji im nude zatitu,
uzimajui u obzir da trokovi takvih proizvoda budu prihvatljivi.
Reosiguratelji odreuju politiku preuzimanja rizika (engl. underwriting policy). Kroz takvu
politiku reosiguratelji odreuju proizvode koje e nuditi, rizike koje e biti spremni prihvatiti,
kao i uvjete koji e morati biti ispunjeni kako bi se sklopio ugovor. Drutva za osiguranje
odreuju vlastitu politiku reosiguranja (engl. reinsurance policy) koja je odreena
reosiguranikovim potrebama, preferencijama i mogunostima30. Smjernicama takve politike
vode se pri donoenju odluka o reosiguranju. Takve odluke ukljuuju odluku o vrsti
reosiguranja koje e koristiti, odluku o cijeni koju su spremni prihvatiti, te odluku o kriteriju
prema kojem e odabrati reosiguratelja.
U ovom radu e se panja usmjeriti na politiku reosiguranja, budui da njeni elementi i
smjernice utjeu na odluku o reosiguranju. Glavni imbenici koji odreuju potranju za
reosiguranjem od strane drutva za osiguranje su sljedei: visina i adekvatnost kapitala,
kapacitet za preuzimanje rizika, veliina preuzetog rizika i strukturna uravnoteenost
portfelja, zaraunata premija osiguranja po pojedinoj vrsti osiguranja, te stabilnost i likvidnost
investicijskog portfelja.
Osim izloenih, temeljnih imbenika koji odreuju potranju za reosiguranjem, takoer na
potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje djeluju i sporedni imbenici kao
to su:
izloenost katastrofalnim rizicima,
vrsta osiguranja,
raspoloivost financijskih izvora,
obujam preuzetog osiguranja,
30
Schwepcke, A., Reinsurance: principles and state of the art, Swiss Re, 2004., p. 29.
-
28
planovi rasta.
Slijedi objanjenje utjecaja pojedinih imbenika na potranju za reosiguranjem. Bitno je
naglasiti kako se oni meusobno ne iskljuuju, ve djeluju zajedno ovisno jedan o drugom.
Naime, nedostatak u jednom segmentu moe biti neutraliziran prednou na nekom drugom
segmentu. Tako se, primjerice, paljivim izborom pri preuzimanju rizika smanjuje potreba za
reosiguranjem. Kao posebno povoljan oblik smanjenja potrebe za reosiguranjem jest odabir
kvalitetnog investicijskog portfelja, od ijih e se zarada moi nadoknaditi eventualne
gubitke.
to se tie utjecaja sporednih imbenika na potranju za reosiguranjem, katastrofalni rizici,
primjerice poplave i potresi, odreuju politiku reosiguranja na nain da geografska pozicija
nosi razliit rizik od katastrofalne tete, a time i razliitu potrebu za reosiguranjem. Zbog toga
drutvo za osiguranje treba procijeniti maksimalnu potencijalnu tetu izazvanu jednim
katastrofalnim dogaajem kako bi odredilo potrebnu potranju za reosiguranjem.
Vrsta osiguranja utjee na potranju za reosiguranjem tako to se tete javljaju ravnomjerno,
odnosno neravnomjerno uestalo i s jednakim, odnosno razliitim intenzitetom s obzirom na
vrstu osiguranja kojom se drutvo za osiguranje bavi. Tako drutva za osiguranje koja prodaju
iskljuivo proizvode ivotnog osiguranja imaju manje potrebe za reosiguranjem od onih koja
prodaju i proizvode neivotnog osiguranja, budui da su kod takvih osiguranja tete tee
procjenjive i predvidljive jer vie variraju prema uestalosti, ali i intenzitetu.
Raspoloivost financijskih izvora takoer utjee na potranju za reosiguranjem. Naime,
drutva za osiguranje loe poslovne rezultate kompenziraju zaduivanjem, ali to nije uvijek
pravo rjeenje, posebno u situaciji krize koja je obuhvatila cijeli svijet. Takoer, pokuaj
kompenzacije loijih poslovnih rezultata novim zaduivanjem, predstavlja najskuplje rjeenje
za pojedino drutvo.
Obujam preuzetog osiguranja je negativno koreliran potrebi za reosiguranjem. Naime, prema
zakonu velikih brojeva, vei broj sklopljenih polica o osiguranju obeavaju veu stabilnost
teta, a time i samog poslovanja to smanjuje potrebu odreenog drutva za reosiguranjem.
Plan rasta pozitivno utjee na potranju za reosiguranjem, budui da planiran bri rast
najee znai i prihvaanje u portfelj rizike ija je teta manje predvidiva i zahtjeva veu
isplatu, te takoer, bri rast zahtjeva i vea financijska sredstva31.
31
urak, M., Jakovevi, D., op. cit., p. 291.
-
29
Postoje objektivne i subjektivne determinante potranje za reosiguranjem. Za objektivne
determinante potranje za reosiguranjem pobrinuo se Zakon o osiguranju32 koji propisuje
odredbe prema kojima drutvo za osiguranje mora predati u reosiguranje dio preuzetih
osiguranih rizika koji prema tablicama maksimalnog pokria premauje njihove vlastite udjele
u kompenzaciji rizika. Takoer, drutvo za osiguranje mora za svaku poslovnu godinu
prihvatiti planirani program osiguranja, te su definirani kriteriji prema kojima se utvruju
vlastiti udjeli prema pojedinim vrstama osiguranja, kao to su: visina jamstvenog kapitala,
cjelokupni opseg poslova, visina premije osiguranja u skupinama i vrstama osiguranja, udjeli
osiguranja po pojedinim vrstama osiguranja i ispravke zbog odstupanja u pojedinim vrstama
osiguranja. Osim objektivnih imbenika postoje i subjektivni imbenici koji mogu biti
protumaeni kao odrednice preferencija spram riziku od strane pojedinog drutva za
osiguranje.
Proces analize potreba za reosiguranjem ostavlja dovoljno prostora drutvu kako bi doao
do odreenog optimalnog rezultata procjene. Naime, nije striktno odreen i uzima u obzir
subjektivne imbenike, te je jako bitan stav prema riziku koji moe varirati meu naizgled
slinim drutvima za osiguranje i na taj nain dati razliite rezultate. Zbog razlika meu
drutvima moe doi do razliitih odluka ak i kod lako mjerljivih veliina.
Takoer je mogue izbjei vanjski transfer dijela rizika, na nain da se paljivo biraju rizici
koji se prihvaaju u osiguranje. Dakle, pametnom politikom procesa preuzimanja rizika se
kreira stabilan i kvalitetan portfelj. U sluaju da se dogaaji razvijaju na eljen nain, drutvo
e ostvariti znaajno bolje financijske rezultate, te e imati smanjene potrebe za
reosiguranjem.
Razina na kojoj se odluka o reosiguranju donosi u organizaciji takoer ima znaajnu ulogu.
Ukoliko ovakve odluke donosi uski tim menadera (engl. top management), tj. odluke se
donose centralizirano, jasno je da e takve odluke biti voene usvojenim korporacijskim
naelima koji vrijede za sve organizacijske jedinice. No, ukoliko se radi o odlukama o
reosiguranju na razini pojedine organizacijske jedinice, tj. ako se odluke donose
decentralizirano, dolazi do ukupnog poveanja potranje za reosiguranjem zato to se u ovom
sluaju ne uvaava znaaj koji diversifikacija poslovanja ima na ukupno smanjenje izloenosti
riziku.
Jo jedna bitna stavka u potranji za reosiguranjem je sve vei porast u primjeni drugih naina
transfera rizika, kao to je suosiguranje ili transfer rizika na sudionike trita kapitala.
32
Zakon o osiguranju, l. 129. i 130., NN br. 151/05, 87/08, 82/09, 54/13
-
30
Naravno da se poveanom ponudom drugih oblika transfera rizika, potranja za
reosiguranjem smanjuje. U ovom se sluaju radi o utjecaju cijena povezanih dobara, tj.
supstituta, budui da supstituti predstavljaju dobra koja mogu u potronji zamijeniti druga
dobra, tj. dva dobra kod kojih porast cijene jednog dobra dovodi do porasta potranje za
drugim dobrom.
Proces analize i procjene potrebe za reosiguranjem je od kljune vanosti za pojedino drutvo
budui da je dobro ili loe obavljena procjena temelj stabilnosti, odnosno nestalnosti
poslovanja drutva za osiguranje. Zbog toga pri analizi treba uzeti u obzir objektivne i
subjektivne imbenike kako bi se u konanici dolo do optimalne odluke.
3.2. Utjecaj financijskih i operativnih karakteristika drutava za osiguranje i imbenika iz okruenja na odluku o reosiguranju
U prethodnom dijelu rada panja se usmjerila na imbenike koji utjeu na proces donoenja
odluke o reosiguranju. Ipak, na program reosiguranja pojedinog drutva za osiguranje utjeu i
financijske i operativne karakteristike odnosnog drutva. Dakle, razni imbenici uz
financijske i operativne karakteristike pojedinog drutva za osiguranje zajedniki i
kooperativno djeluju na program reosiguranja tog drutva.
Budui da je financijske i operativne karakteristike mogue izmjeriti, pri analizi potranje za
reosiguranjem se koriste razni pokazatelji kako bi se istraio utjecaj promjene pojedine
karakteristike drutva za osiguranje na potranju za reosiguranjem. U najveem broju
dosadanjih istraivanja promatraju se sljedee karakteristike drutava za osiguranje: stupanj
koritenja financijske poluge, rezultati iz investicijskih aktivnosti, veliina drutva i
uspjenost u procesu preuzimanja rizika. Budui da se ovim radom istraivanje proiruje na
dodatne varijable, takoer e se izloiti oekivani utjecaj vlasnike strukture (domae/strano
vlasnitvo), udio neivotnog osiguranja u ukupnim premijama, te utjecaj financijske krize na
potranju za reosiguranjem.
3.2.1. Stupanj koritenja financijske poluge
Stupanj koritenja financijske poluge predstavlja temeljnu karakteristiku drutava za
osiguranje koja ima utjecaj na potranju za reosiguranjem. Naime, pasiva drutava za
osiguranje je sastavljena od kapitala i tehnikih priuva, pri emu potonje slue za podmirenje
-
31
obveza prema osiguranicima. Kapital ima funkciju zatite prilikom nepovoljnih financijskih
rezultata kao posljedice neoekivano velikih stvarnih teta u odnosu na oekivane, ali takoer
i prilikom pada vrijednosti investicijskog portfelja. Naime, preniska razina vlastitih sredstava
nosi rizik bankrota, posebno zato to je osiguranje specifina industrija gdje je neizvjesna
budunost jer drutvu nije unaprijed poznato koliku e svotu platiti po nastalim tetama.
Dakle, kapital je garancija ispunjenja obveza od strane drutva prema svojim osiguranicima,
ali i vrsta utvrda solventnosti. Kao takav, pred drutva su postavljena donji limiti glede
njegovog udjela u ukupnoj pasivi. Zbog toga drutva moraju udovoljavati zakonskim
odredbama o adekvatnosti kapitala. Izraun adekvatnosti kapitala u Republici Hrvatskoj je
definiran Zakonom osiguranju33. Na razinu kapitala kod pojedinog drutva za osiguranje
utjee vrsta i opseg poslova koje drutvo obavlja, te vrsta rizika iz poslovnog okruenja.
Drutva za osiguranje moraju kontrolirati vlastitu razinu solventnosti, ali unutar dozvoljene
granice im je ostavljena mogunost vlastitog izbora razine kapitala.
Analizom pasive drutava za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj se uoava da su
tehnike priuve zauzimale najvei udio (70,0%), dok su kapital i rezerve inili 18,9% pasive.
Iz slike 1 je mogue vidjeti promjene koje su se dogodile u 2011. u odnosu na 2010. godinu
meu pojedinim stavkama pasive. Primjerice, moe se uoiti da su se tehnike priuve u
2011. smanjile u odnosu na 2010. godinu, dok su se kapital i rezerve blago poveali, to
predstavlja pozitivnu promjenu.
Iz pregleda strukture pasive se moe rei kako drutva za osiguranje i drutva za reosiguranje
u Republici Hrvatskoj ipak u odreenoj mjeri brinu o razini kapitala kao o faktoru o kojem
ovisi daljnja egzistencija pojedinog drutva. Meutim, pitanje je koliko su drutva dovoljno
osigurana od bankrota trenutnom razinom vlastitog kapitala. Trend smanjenja tehnikih
priuva i poveanja vlastitih sredstava u Republici Hrvatskoj je pohvalan, ali bi se trebao dalje
nastaviti kako bi vlastita sredstva zauzela vodstvo u ukupnoj strukturi pasive. Na taj nain bi
si drutva osigurala stabilnije poslovanje. Meutim, u situaciji prevelike izloenosti riziku,
razni oblici transfera rizika im znaajno pomau u ouvanju stabilnosti. Naime, prema
trendovima na tritu ini se kako drutva za osiguranje sve vie uviaju pozitivne strane
reosiguranja kao jednog od oblika transfera rizika.
33
Ibidem, l. 301.
-
32
Slika 1: Struktura pasive drutava za osiguranje i drutava za reosiguranje na dan
31.12.2010. i 31.12.2011. (u%)
Izvor: HANFA
Iako drutva za osiguranje u Republici Hrvatskoj slijede trendove s razvijenih trita, ne bi se
trebali ugledati na nisku razinu vlastitih sredstava u ukupnoj pasivi budui da se rizik kojem
su drutva za osiguranje izloena poveava tim vie to drutva sklapaju vie poslova
osiguranja, drei razinu kapitala konstantnom. Dakle, ukoliko se ele razvijati i proirivati
vlastiti opseg poslovanja, trebaju poveati razinu kapitala. Alternativa ovom rjeenju jest
transfer dijela rizika u reosiguranje.
Iz prethodnog izlaganja slijedi logian zakljuak o utjecaju financijske poluge na potranju za
reosiguranjem. Naime, ukoliko su vlastita sredstva u pojedinom drutvu za osiguranje na
niskoj razini, postoji vjerojatnost nemogunosti ispunjenja obveza prema vlastitim
osiguranicima u sluaju nastupanja dogaaja koji moe izazvati trokove koji znatno
premauju planirane izdatke. U ovom sluaju moe vrlo lako doi do bankrota drutva.
Sredstvo koje moe umanjiti izloenost takvom riziku jest reosiguranje. Prema tome,
pribliavajui se granici solventnosti, drutvo e se lake odluiti na reosiguranje.
0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80%
Kapital i rezerve
Obveze drugog reda (podreene obveze)
tehnike priuve
Posebna priuva za osiguranje iz skupine
Ostale priuve
Odgoena i tekua porezna obveza
Depoziti zadrani iz poslova predanog u
Financijske obveze
Ostale obveze
Odgoeno plaanje trokova i prihod
31.12.2011.
31.12.2010.
-
33
3.2.2. Rezultati iz investicijskih aktivnosti
Jo jedna jako bitna karakteristika prema utjecaju na potranju za reosiguranjem od strane
drutava za osiguranje jest pokazatelj rezultata iz investicijskih aktivnosti. Naime, budui da
drutvima za osiguranje nisu unaprijed poznate vrijednosti trokova po preuzetim rizicima,
nastoje si stvoriti utoite u sluaju znatnih odstupanja stvarnih trokova u odnosu na
planirane. Dakle, ostvarena dobit iz investicijskih aktivnosti omoguava drutvima za
osiguranje da nadoknade loe rezultate iz osnovnog posla. Ova injenica upuuje na smjer
utjecaja rezultata iz investicijskih aktivnosti na potranju za reosiguranjem. Naime, u sluaju
loijih ekonomskih tokova i pada vrijednosti financijske imovine, pada i vrijednost aktive, a
vrijednost obveza ostaje ista. Kako bi se uravnoteio odnos aktive i pasive, potrebno je ili
poveati vlastiti kapital, ili smanjiti obveze posredstvom reosiguranja.
U sklopu teme ovog dijela rada, bitno je naglasiti kako financijska kriza ima izrazito
negativan utjecaj na rezultate iz investicijskih aktivnosti i vrijednost financijske imovine.
Naime, prema izvjetaju European Insurance-a34, najvei i ujedno prvi pad vrijednosti
investicijskog portfelja svih europskih drutava za osiguranje (u odnosu na 2000.) je
zabiljeen u 2008. Naime, tada je vrijednost sveukupnog investicijskog portfelja pala za 4,2%.
Kretanje vrijednosti portfelja prikazano je na slici 2.
Slika 2: Kretanje vrijednosti investicijskog portfelja svih drutava za osiguranje u
Europi u razdoblju od 2000. do 2010. godine (u bilijunima )
Izvor: European Insurance in Figures, CEA Statistics No44, 2011.
34
European Insurance in Figures, CEA Statistics No44, Bruxelles, 2011., p. 28.
0
1000
2000
3000
4000
5000
6000
7000
8000
Ukupni investicijski portfelj
drutva za osiguranje
Investicijski portfelj drutva za osiguranje koja prodaju
neivotna osiguranja
Investicijski portfelj
drutava za osiguranje koja prodaju ivotna osiguranja
-
34
Osim negativnog utjecaja financijske krize na vrijednost financijske imovine, brojni su
indirektni negativni uinci, kao to su: velika odstupanja nastalih teta u odnosu na oekivane
na tritu osiguranja kredita, osiguranja od odgovornosti direktora i lanova uprave, te
osiguranja od odgovornosti za greke i propuste; smanjena mogunost pribave novog kapitala
izdavanjem dionica; smanjena kupovna mo stanovnitva, te posljedino smanjen broj
sklopljenih polica osiguranja; oteani uvjeti kratkoronog financiranja.
Iz izloenog je jasno kako uslijed mnogobrojnih negativnih uinaka koje financijska kriza
nosi, drutva za osiguranje trebaju adekvatnu zatitu. Budui da se u kriznim vremenima ne
mogu osloniti na zarade iz ulagakih aktivnosti, reosiguranje se i u ovom sluaju javlja kao
adekvatna metoda zatite od rizika.
3.2.3. Veliina drutva za osiguranje
Jo jedna u nizu karakteristika drutava za osiguranje koje utjeu na potranju za
reosiguranjem jest veliina drutva za osiguranje. Naime, u osiguranju vrijedi zakon velikih
brojeva. Dakle, kako bi drutva za osiguranje to bolje i to tonije odredila vrijednost
buduih teta, potrebno je da u vlastitom portfelju imaju to vei broj polica osiguranja. Na taj
nain e odstupanja stvarnih u odnosu na oekivane tete biti manja, te e drutva bolje
prilagoditi zaraunatu premiju u odnosu na trokove po osiguranim sluajevima. Potrebno je
razjasniti odnos zakona velikih brojeva i potranje za reosiguranjem. Dakle, budui da vei
broj promatranja istog dogaaja ima karakter zakonitosti, ujedno je lako mogue odrediti
oekivanu vrijednost tete po tom osiguranom dogaaju. Iz toga proizlazi kako e drutva s
veim portfeljem jednostavnije i preciznije odrediti uestalost i intenzitet buduih teta, to
znai i lake predvianje svojih buduih obveza. Sve to im omoguava veu stabilnost
poslovanja, zbog ega e imati smanjene potrebe za reosiguranjem.
Osim smanjenih potreba za reosiguranjem uslijed mogunosti preciznijeg predvianja
buduih teta, mnoge su druge prednosti proizale iz veliine drutva koje utjeu na smanjenu
potranju za reosiguranjem (vei apsorpcijski kapacitet pri eventualnim gubicima, vea
mogunost diversifikacije rizika unutar samog drutva). Sve navedeno utjee na manju
potranju za reosiguranjem od strane veih drutava za osiguranje, te veu potrebu
reosiguranja od strane manjih drutava za osiguranje.
Utjecaj veliine drutva za osiguranje na njegovu stabilnost poslovanja, a time i na potrebu za
reosiguranjem je u industriji osiguranja izrazito znaajan s obzirom na inverziju proizvodnog
ciklusa koja je specifina za tu industriju. Izrazito je bitno to preciznije predvidjeti obveze po
-
35
buduim dogaajima na temelju statistike baze, a manja drutva za osiguranje nemaju takvu
bazu koja bi im dala precizna predvianja.
Meutim, u uvodnom dijelu rada postavljena je pomona radna hipoteza o utjecaju veliine
drutva na potranju za reosiguranjem u kojoj se istie kako veliina drutva za osiguranje
moe dvosmjerno utjecati na potranju za reosiguranjem. Dakle, postoji mogunost da velika
drutva za osiguranje, usprkos djelovanju zakona velikih brojeva, zbog veeg opsega vlastitog
poslovanja potrauju vie reosiguranja kako bi se zatitili od poveanog rizika kojem su
izloeni. Empirijskom analizom e se dokazati u kojem smjeru veliina drutva zaista djeluje
na tritu osiguranja u Republici Hrvatskoj.
3.2.4. Uspjenost procesa preuzimanja rizika (engl. underwriting risk)
Da bi se bolje razumio znaaj koji proces preuzimanja rizika ima na potranju za
reosiguranjem, potrebno je objasniti taj proces. Dakle, proces preuzimanja rizika se moe
definirati kao proces u kojem drutvo razmatra i procjenjuje rizik kojemu je jedinica koja trai
osiguranje izloena, te na temelju vlastitih zapaanja donosi odluku o prihvaanju ili
odbijanju zahtjeva. Ovaj proces je posebno znaajan faktor utjecaja na potranju za
reosiguranjem, budui da se osnovna djelatnost drutava za osiguranje temelji na preuzimanju
i upravljanju rizicima. Takoer, o uspjenosti ljudskih resursa koji rade na ovom procesu ovisi
stabilnost poslovanja, budui da je njihov cilj kreirati kvalitetan i profitabilan portfelj ugovora
o osiguranju. Kako bi se taj cilj ostvario potrebno je jasno odrediti politiku preuzimanja
rizika, to podrazumijeva definiranje vrsta osiguranja koje e preuzimati u portfelj, vrste
rizika koje e prihvaati, te imbenike i kriterije koji e utjecati na premije osiguranja.
Rezultati iz procesa preuzimanja rizika se mogu pratiti pomou tri pokazatelja: kvota tete,
pokazatelj trokova i kombinirani pokazatelj. Pri tome se najee koristi pokazatelj kvota
tete, te e u ovom radu takoer biti koriten kako bi se empirijski utvrdio utjecaj procesa
preuzimanja rizika na potranju za reosiguranjem od strane drutava za osiguranje u Republici
Hrvatskoj. Rauna se kao omjer ukupne tete i zaraene premije osiguranja. Iz naina
izrauna tog pokazatelja je jasno kakao e drutva za osiguranje iji je pokazatelj kvota tete
vii, ujedno biti izloena veem riziku bankrota. Kako bi si osigurala daljnju egzistenciju,
posezati e za reosiguranjem kao sredstvom zatite od pretjerane izloenosti riziku.
-
36
3.2.5. Struktura vlasnitva
Budui da se struktura vlasnitva prema kriteriju utjecaja na reosiguranje smatra takoer
utjecajnom varijablom, ovim radom se istrauje utjecaj domaeg, odnosno stranog vlasnitva
drutva za osiguranje na potranju za reosiguranjem. Strukturu vlasnitva je mogue sagledati
sa dva razliita aspekta: prema obliku vlasnitva (dioniko ili neki drugi oblik vlasnitva), te
prema udjelu rezidenata/nerezidenata u ukupnoj strukturi vlasnitva. Budui da su u Republici
Hrvatskoj sva drutva za osiguranje dionika drutva, panja e se usmjeriti na drugi kriterij,
dakle na udio domaeg, odnosno stranog vlasnitva u ukupnoj vlasnikoj strukturi.
Slika 3 prikazuje strukturu vlasnitva drutava za osiguranje i drutava za reosiguranje u
razdoblju od 2002. do 2011. godine. Iz slike je vidljivo kako se udio nerezidenata u ukupnoj
vlasnikoj strukturi poveava prema odmaku razdoblja. U prve dvije godine promatranog
razdoblja vei je udio rezidenata u strukturi vlasnitva svih licenciranih drutava za osiguranje
i drutava za reosiguranje u Republici Hrvatskoj. 2004. godine se taj odnos izjednaava, a od
2005. godine vei udio u strukturi vlasnitva zauzimaju nerezidenti i taj trend se nastavlja do
kraja promatranog razdoblja.
Slika 3: Vlasnika struktura licenciranih drutava za osiguranje i drutava za
reosiguranje (neposredno vlasnitvo) u razdoblju od 2002. do 2011. godine
Izvor: HANFA
Teoretsko oekivanje je da e vei udio nerezidenata u vlasnikoj strukturi drutava za
osiguranje znaiti i veu mogunost za ugovaranjem reosiguranja. Takvo objanjenje proizlazi
11 12 13 14 12
14
18 18 15 16
13 13
13 11
10
11
11 12
12 12
0
5
10
15
20
25
30
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
Drutva u neposrednom vlasnitvu rezidenata
Drutva u neposredno