TEMA: Urbanizam u ekolokoj perspektivi

SEMINARSKI RAD

PREDMET: Urbanizam i saobraaj Mentor: Student:

Prof.Dr.Kulovi Mirsad Fejzi Mirsad

180/10-s

Travnik, Juni 2012 godineSadraj

1.UVOD...32.URBANIZAM U EKOLOKOJ PERSPEKTIVI43.URBANA EKOLOGIJA I EKOLOGIJA.....................................................................................44.MODERNA ARHITEKTURA I DEVASTIRANJE OKOLIA GRAENJEM........................55.UZROCI DEVASTIRANJA OKOLIA GRAENJEM.............................................................66.URBANA EKOLOGIJA I KRITIKA ARHITEKTURE..............................................................77.URBANA EKOLOGIJA I URBANISTIKI PLANOVI............................................................88.SANIRANJE OTEENJA U OKOLIU...99.KAKO LIJEITI ARHITEKTURU...1010.ZAKLJUAK.......1211.LITERATURA.....131.UVOD

Urbanizacija svijeta prouzrokovala je duboke promjene u praktino svakoj fazi drutvenog ivota. Savremenost i brzina urbanizacije odgovorni su za akutnost naih urbanih problema i na nedostatak svijesti o njima. Uprkos dominaciji urbanizma u modernom svijetu i dalje nam nedostaje socioloka definicija grada koja bi adekvatno uzela u obzir injenicu da dok je grad karakteristino mjesto urbanizma, urbani nain ivota nije ogranien gradovima. U sociolokom smislu, grad je relativno velika, gusta, i stalna naseobina heterogenih pojedinaca. Veliki broj razlog je pojedinane raznolikosti, relativnog odsustva intimnog linog poznanstva, segmentalizacije ljudskih odnosa koji su veinom anonimni, povrni i prolazni, i slinih karakteristika. Gustina obuhvata diverzifikaciju i specijalizaciju, sluajnost bliskog fizikog kontakta i udaljenih drutvenih odnosa, bljetave kontraste, sloene obrasce segregacije, predominaciju formalne drutvene kontrole i naglaenog neslaganja. Heterogenost pokuava da razbije rigidne drutvene strukture i proizvede poveanu mobilnost, nestabilnost i nesigurnost, i pripadnost pojedinaca raznovrsnim ukrtenim i dodirnim drutvenim grupama s visokim stepenom fluktuacija u lanstvu. Novana veza pokuava da istisne line odnose, a institucije obino opsluuju zahtjeve mase prije nego pojedinaca. Individua, stoga, postaje efikasna samo kad djeluje kroz organizovane grupe. Komplikovani fenomeni urbanizma mogu da zadobiju jedinstvo i koherentnost ako se socioloka analiza nastavi u svjetlu takve teorije. Empirijski dokaz u vezi ekologije, drutvene organizacije i drutvene psihologije urbanog naina ivota potvruje plodnost ovog pristupa.

2.URBANIZAM U EKOLOKOJ PERSPEKTIVI

Zatita okolia bez zatite od upropatavanja graenjem ne moe se vie smatrati zatitom okolia. Graenjem, iz kojeg je izbaen umjetniki proces, stvaraju se oteenja, pa je graenje bez arhitekture postalo jedan od ozbiljnih faktora u devastaciji okolia. Postalo je uobiajeno da se arhitekturom nazivaju dokumentacija, nacrti, djelatnost, postupci, propisi, uvjeti iz urbanistikih planova, graevinske dozvole i zgrade u kojima nema arhitekture. Zatita od devastiranja graenjem moe se zasnivati jedino na stvaranju uslova za razvitak arhitekture visokih vrijednosti. Zadaa politike jest da zatiti okoli i stvori uslove za stvaranje arhitekture visokih vrijednosti. Devastiranje graenjem drutveni je i duhovni poremeaj, koji se tek kao posljedica ostvaruje u okoliu. Predmet urbane ekologije i disciplina iz koje se razvija urbana ekologija jest zatita okolia od devastiranja graenjem, kao i saniranje uzroka koji su zapravo drutveni i duhovni poremeaji. U urbanoj ekologiji potrebno je razviti metode i evidentirati sluajeve oteenja graenjem, stvoriti baze podataka, unositi ih u urbanistike planove u obliku obaveznih priloga i razvijati planove saniranja. Urbana ekologija zasniva se i razvija na kritici arhitekture,jer je sluajeve potrebno obrazloiti temeljnim analizama.Uzroke poremeaja valja opisivati i pratiti kroz drutvene mehanizme i strukture, kako bi se moglo pokrenuti saniranje.3.URBANA EKOLOGIJA I EKOLOGIJAKriza u arhitekturi naeg vremena stvorila je potrebu za urbanom ekologijom. Rije je o krizi koja je nastala masovnom izgradnjom. Arhitektura je, u toj savremenoj krizi, potisnuta ili nestaje. A projektovanje, kojim se ne stvara arhitektura, prisvojilo je naziv arhitektura. Stvoren je birokratski sistem u kojem se za projekte, koji nisu arhitektura i kojima se devastira okoli, koriste nazivi arhitektura, arhitektonski projekt i postupci, poslovi i propisi za arhitekturu, uslovi iz urbanistikih planova, graevinske dozvole itd. Ujedno se projektanti koji ne stvaraju arhitekturu nazivaju arhitektima. Kriza se jasno vidi u velikoj produkciji povrno projektovanih zgrada i malobrojnim umjetnikim djelima. Nerazmjer izmeu arhitekture i toga graenja karakteristian je za posljednjih stotinjak godina. Nikada ranije nije se na takav nain irilo graenje velikog broja, serija i volumena runih zgrada bez umjetnikih vrijednosti. Primitivne gradnje i gradnje bez arhitektonske vrijednosti bile su u prolosti rijetke ili vezane uz siromatvo. Danas se, za razliku od toga, i sa skupim materijalima i na skupim zemljitima grade slabo osmiljeni projekti.Poremeeno graenje, iz kojeg je izbaen umjetniki proces, stvara poremeeno stanje u okoliu. Graenje bez arhitekture postalo je jedan od ozbiljnih faktora u upropatavanju okolia. Zato, kada danas govorimo o ekolokim problemima, moramo poeti govoriti i o devastiranju okolia graenjem. Ekologija je opisana kao nauka o odnosima organizama i njihova okolia. Da podsjetimo, ona studira odnose ljudskih grupa prema fizikom i drutvenom okoliu i tetne uticaje moderne civilizacije na okoli. Ovo potonje ukljuuje zatitu,odravanje i uvanje okolia. Ta disciplina nazvana je i humanom ekologijom.Rije ekologija potie iz grkog jezika, gdje oikos znai kua, a logos se ustalio za oznaavanje nauke. Ekologija danas nije nauka o kuama, iako zahvata i tetne uticaje u kuama i oko kua bez razmatranja arhitekture. Stoga, ako elimo govoriti o uticaju izgradnje i arhitekture na okoli, valja upotrijebiti dodatnu oznaku za to podruje. Urbana ekologija ulazi u humanu ekologiju, a bavi se izgraenim okoliem i jo neizgraenim prostorom. To ukljuuje odravanje, zatitu i uvanje izgraenog i neizgraenog okolia od tetnih uticaja koji su nastali ili mogu nastati graenjem. Ukratko, urbana ekologija jest ekologija arhitekture i graenja.4.MODERNA ARHITEKTURA I DEVASTIRANJE OKOLIA GRAENJEM

Loa arhitektura je fenomen novog vijeka. Danas su vrijedna ostvarenja iznimke, a redovna je pojava masovno, nekontrolirano graenje loe arhitekture. Projektiranje u kojem se nekritiki i bez razumijevanja oponaaju oblici nastali u modernoj arhitekturi jest svakodnevna, uobiajena, praksa. Posljedica je ponavljanje velikih serija jednakih ili slinih oblika i stvaranje nesreenih mjeavina. vicarski arhitekt Rolf Keller to je nazvao haosom i monotonijom (Keller, 1973.). Moderni oblici vrlo su brzo postali obrasci koji se primjenjuju bez razumijevanja, razloga i naela razvijenih u evoluciji modernog oblikovanja. Umjetniki postupci modernih arhitekata jednostavno su zaboravljeni, a masovnu produkciju preuzeli su epigoni. Nastao je novi fenomen degenerirana moderna arhitektura.Degeneriranu modernu arhitekturu ne smijemo poistovjetiti s modernom arhitekturom. Radi se o razliitim fenomenima koji trae razliit pristup. Kritike u kojima se modernoj arhitekturi odrie vrijednost zbog degenerirane moderne previdjele su razliku i promaile smisao. To se posebno odnosi na kritiku moderne arhitekture u teoriji postmoderne (Jencks, 1977.; DeFusco, 1972.). Postoje, naravno, rubni sluajevi, slabija arhitektonska rjeenja i uspjeliji sluajevi masovne izgradnje ili gradnje samouka itd., u kojima se mogu nai arhitektonske vrijednosti. Ekstremi moderna arhitektura na jednoj i degenerirana moderna na drugoj strani jasno se razlikuju, a sluajevi izmeu njih uvijek e biti zanimljivi za kritiku arhitekture.U savremenoj izgradnji razvila se jo jedna iroko rasprostranjena pojava oponaanje oblika iz narodne arhitekture i ranijih stilova. Ti se oblici nekritiki mijeaju s oblicima,materijalima i strukturama suvremenoga graenja. Mijeanje motiva i fragmenata nastalo je kao reakcija na degeneriranu modernu da bi se stopilo s njom i postalo njezin svakodnevni izraz. Imitacije narodne arhitekture najvie su prisutne u izgradnji malih zgrada, koja je najbrojnija i kojima se oteuju najvee povrine.5.UZROCI DEVASTIRANJA OKOLIA GRAENJEM

Kao i svi problemi devastiranja okolia, devastiranje graenjem nastalo je u kratkom vremenu i brzo se iri. Serije loe projektiranih zgrada okruuju, mijenjaju i ulaze u vrijedne ambijente nastale tokom istorije. Zone s istorijskim spomenicima i periferije gradova izloene su postupnom razaranju, pa postaju jednako bezline. Upozorenja na ovaj problem savremenog razvitka okolia, prostornoga planiranja i ekologije pojavila su se relativno kasno (Keller, 1973.). Stvaranje oteenja rairilo se tada ve svijetom, a institucije zaduene za zatitu okolia, umjetnikih djela i prirode ustalile su praksu da ne reagiraju, umjesto da prue zatitu. Umjesto da politike institucije i slube formuliraju naela, planove, programe i mjere zatite u zakonima, propisima i njihovim tumaenjima, sistematski se otvaraju nove mogunosti za zaobilaenje i zlouptrebe postojeih, nedostatnih pravila (Morsan, B., Vahi, Morsan, I., 2002.). Zatita okolia od oteivanja graenjem ulazi u problematiku arhitekture i urbanizma, ali je kroz arhitekturu i urbanizam povezana i s drutvenim i duhovnim naukama pravom, sociologijom, politikim naukama, psihologijom i, danas slabo razvijenom, socijalnom psihijatrijom. Uzroci devastiranja okolia graenjem nalaze se daleko izvan arhitekture, urbanizma i kritike arhitekture. Urbana ekologija mora voditi rauna o drutvenim uzrocima upropatavanja okolia graenjem, jer oni pokazuju put u discipline, podruja i teme s kojima je urbana ekologija interdisciplinarno povezana. U svim tim disciplinama otkrivaju se uzroci i uticaji na devastiranje okolia graenjem. Devastiranje okolia graenjem jest drutveni i duhovni poremeaj, koji se tek kao posljedica ostvaruje u graenju.6.URBANA EKOLOGIJA I KRITIKA ARHITEKTUREU prethodnom tekstu opisali smo stanje u arhitekturi i okoliu i govorili o izvorima poremeaja. Urbana ekologija nastaje kao odgovor na to stanje. Prva i osnovns zadaa urbane ekologije jest zaustaviti dalje irenje oteenja okolia. Da bi se to postiglo, valja razluiti arhitekturu od onoga to arhitektura nije. Urbana ekologija zasniva se na kritici arhitekture.Razluivanje je kritiki postupak koji treba provesti egzaktno i s jasnim tumaenjima, jer postoji opasnost od konfliktnih situacija.Ako elimo razluiti arhitekturu od projekata koji nisu arhitektura i ako to primijenimo na zatitu okolia, otvaramo pitanje koliko je kritika, zasnovana na estetici, egzaktna disciplina i kakve su uope mogunosti da odvojimo umjetnost od onoga to umjetnost nije. To pitanje ulazi u filozofiju umjetnosti.Dovoljno je podsjetiti se na nekoliko osnovnih stvari. Prvo, kritiko ocjenjivanje neizostavni je dio svakoga stvaralakog postupka. Slikovito reeno, svaka crta na papiru otvara estetska pitanja i vrednovanje. Ni jedno umjetniko djelo nije nastalo izvan takva procesa. Drugo, ono to se u stvaranju umjetnosti javlja tek kao nasluivanje, asocijacije, emocionalna stanja, podsvjesne reakcije itd., odraava se na razumijevanje i tumaenje. S razumijevanjem i tumaenjem poinje kritiko promiljanje. Tree, sva razumijevanja i tumaenja umjetnikih fenomena i doivljaja tvore sistem estetika je sistem. Estetika kao sistem znanja i iskustava i kritika kao metoda nisu ono to zovemo ukus. Ukus su razliiti neposredni doivljaji o kojima se ne moe raspravljati. Estetika, meutim, poinje ondje gdje prestaje ukus. Estetika i kritika poivaju na razumijevanju i tumaenju nasluivanja i dojmova to ih ostavlja umjetniko djelo. etvrto, svaka se profesija zasniva na apstraktnom znanju ili teoriji . U arhitekturi je to kompleks pitanja razvijenih u teoriji arhitekture, kritici i estetici. Sve zajedno vezano je uz filozofiju umjetnosti i istoriju umjetnosti. Bez toga apstraktnog znanja teorije, kritike i estetike nemogue je govoriti o arhitekturi i uopte odrediti to je to arhitektura. Za urbanu ekologiju vano je pitanje: koliko je danas kritika arhitekture razvijena i moe li taj sistem i metoda dati pouzdane procjene kad pokuamo odvojiti arhitekturu koju valja graditi od onoga to nije arhitektura, dakle to ne treba graditi zbog uvanja okolia. Odgovor se uvijek vee uz konkretno djelo ili skup slinih primjera. Treba poi od toga da se u kritikim analizama mogu tano opisati pogreke u arhitekturi i nedostatci projekta. Zanimljivo je da se danas revidiraju milimetri izolacija I eljeznih ipki u betonu i niz nevanih formalnih izjava, a da izvan kontrole ostaje arhitektura ota zamisao, smisao i vrijednost projekata. Upropatavanje okolia graenjem nastaje uz beskrajno pedantnu administraciju i minuncioznu kontrolu nevanih pojedinosti. Revizije arhitekture, o kojima govorimo, zapravo su ista vrsta strune kontrole kakvu prolaze izabrani projekti na arhitektonskim natjeajima. Naravno, bez usporeivanja vise projekata. Revizije arhitekture trebale bi ubudue zamijeniti administrativne, neprofesionalne, kontrole, u kojima se kontroliu nevane stvari, u kojima slubenici nisu kadri procjenjivati arhitekturu i iji je kadar velikim dijelom sastavljen od ljudi koji nemaju nikakve kvalifikacije koje se tiu arhitekture: tehniari, ininjeri graevine i pravnici bez znanja teorije arhitekture . Za revizije arhitekture vano je da svaki arhitekt moe zatraiti reviziju od bilo kojeg revidenta. Na taj nain moe se izbjei opasnost od osporavanja razliitih pristupa ili stilskih orijentacija ili stvaranja privilegiranih arhitekata na nekom podruju. Drugi filter koji valja organizovati zbog devastiranja okolia jest mjesto gradskog arhitekta i s njim povezanoga savjeta za arhitekturu, urbanizam i okoli. Te su institucije vane zbog javnoga djelovanja i obavjetavanja javnosti, rjeavanja konfliktnih situacija, dugoronih planova i rada na planovima saniranja naslijeenih oteenja.7.URBANA EKOLOGIJA I URBANISTIKI PLANOVIDanas u prostornim i urbanistikim planovima nema nikakvih podataka ni sistemskih evidencija o devastiranju graenjem. Posljedica je da nema ni planova za saniranje oteenih mjesta. Da bi se oteenja graenjem mogla unijeti u urbanistike planove, treba ih opisati i obrazloiti u kritikim analizama i ustanoviti u emu su pogreke i na koji su nain uinjene. To vrijedi za zone u planovima vieg rada i za pojedine zgrade u detaljnim planovima.Na temelju takvih analiza mogu se odrediti mjesta za koja treba napraviti planove saniranja. Tada se mogu poeti razmatrati mogunosti rekonstruiranja i popravljanja zona i zgrada. Sami planovi saniranja ulaze u projektiranje arhitekture, raspisivanje arhitektonskih natjeaja itd. U urbanoj ekologiji treba raunati s onim to se redovno dogaa u ekologiji. Negativne pojave u okoliu doivljavaju svi koji se koriste okoliem, osim poinitelja devastacije. Poinitelji nastoje nijekati tete, umanjiti njihovo znaenje ili ih opravdavaju na ove i one naine. Zbog toga e ubudue odluke o posebnim reimima zatite ili graenja trebati donositi tijela na koja nemaju utjecaj oni koji su poinili oteenja u okoliu.8.SANIRANJE OTEENJA U OKOLIU

Poseban su problem velike devastirane zone oko gradova i atraktivne turistike zone. esto su pune kua izgraenih bez graevinskih dozvola. Za takve zone, bez tragova urbanistikoga planiranja i arhitektonskoga promiljanja, pogodan je naziv rezervati, jer je njihovo irenje potrebno ograniiti strogo odreenim granicama. Saniranje unutar granica rezervata teak je problem zbog toga to zavisi o ekonomskim prilikama i promjenama stava, svijesti o stanju okolia i raspoloenja stanovnika. Cilj urbane ekologije svakako je to prije dovesti stanovnike i vlasnike do odluke da se zone rekonstruiraju i saniraju. Pritom se mora raunati i s otporom promjenama, pogotovo u generacijama koje su kue i izgradile. Moe se pretpostaviti da e potrebu za promjenama osjetiti tek budue generacije. Jedna od metoda kojom bi se stanovnici mogli potaknuti na promjene moe biti da se unutar granica zone dopusti graenje bez ikakvih ogranienja, osim moda ogranienja visina izgradnje. Uz to treba razvijati svijest o devastiranom okoliu. Tek kad nekoordinirano graenje pone ugroavati i smetati stanovnike, moe se oekivati da e se pojaviti potreba za promjenama i rekonstruiranjem. Bilo kakva intervencija, djelimino popravljanje, uobiajeni birokratski postupak ili legaliziranje postojeeg stanja moe samo produiti stanje nereda u takvim zonama. Promjene, kada je mogue, trebale bi biti projektirane tako da stanovnicima donesu ekonomsku korist, vee i kvalitetnije zgrade itd.9.KAKO LIJEITI ARHITEKTURU

Loa arhitektura djeluje kao bilo koji runi prizor, kao rune slike s filmova ili televizije, runi snovi ili neugodni doivljaji. Cijele zajednice izloene takvoj okolini prisiljene su ivjeti s potisnutim nezadovoljstvom prema okolini. Prisiljeni su nositi slike koje su im neugodne jer nije angairan bolji arhitekt, plaen bolje osmiljen i dulje studirani projekt u kojemu bi se arhitekti meusobno vie konsultovali, u kojemu bi uslovi izgradnje bili napisani na temelju prostudiranoga idejnog rjeenja, u kojemu se zbog nekakvog interesa ne bi mijenjao projekt ili ugraivao neodgovarajui graevni materijali itd. Pitanje je: kako lijeiti poremeene procese, kako popraviti drutvene mehanizme i stvoriti stanje u kojemu e se iskazati stvaralaki dometi? Mnogo se govori o obnovi i duhovnoj obnovi drutva. U tom skupu pitanja cilj izgleda jasan, ali ne i put do njega. Osnovni zahvat u lijeenju arhitekture mora biti donoenje novih zakona kojima e se arhitektura zatititi kao umjetnika praksa i kompletan stvaralaki proces, koj e ukinuti razdvajanje arhitekture na kulturu i graevinarstvo. Drugi nivo lijeenja koji se djelomino moe rijeiti zakonima obuhvata izbora arhitekata. Ako se, kao to je danas sluaj, slabim arhitektima prepusti da se mue sa zadacima kojima nisu dorasli, njihovi rezultati moi e zadovoljiti samo populaciju s najniom prostornom kulturom -populaciju koja prihvaa i razvija novokomponovanu arhitekturu i njezine varijante razraene u projektima iz kataloga. Novi zahtjevi moraju se postaviti i kad je rije o kolovanju arhitekata i kriterijima studija, od prijemnih ispita do diplomskih radova. Trei nivo lijeenja pripada obrazovanju i podizanju prostome odnosno likovne kulture. Ona je povezana s problematikom mentalne higijene. Kao i u bolesti, opisana sociopatoloka situacija u arhitekturi nije rezultat postojanja uzronika nego oslabljene otpornosti drutva. Bolest se javlja povremeno iako uzronici postoje uvijek i svugdje. Uvijek je postojao sloj ljudi koji su mogli imati koristi od iskoritavanja i komercijalizovanja arhitekture uz nizak ukus i nedovoljno visoke vrijednosne kriterije. U novije vrijeme taj je sloj ljudi sa svojim zakonima i naelima proizvodnje izmakao kontroli i razvio specifinu psihopatologiju i sociopatologiju graenja. Postoji, naalost, i politika dimenzija tog problema. kao to je u naoj sredini provoeno nasilje nad kulturom govora, jezikom, knjievnosti, sistemom obrazovanja, religioznim ivotom i uopte svim tekovinama kulture, obiaja, strunog rada i civilizovanog ivota, destruirana je i kultura graenja. Kao sredstvo za to stvoreni su mehanizmi i drutveni sloj koji je iskoritavao, razvijao i imao koristi od takvog stanja. Taj sloj kao sredstvo razaranja kulture graenja dugoroni je uzrok ekoloke krize, destrukcija i poremeaja. Destrukcija graenja kao dijela kulturnog identiteta bila je manje oita i bolje prikrivena nego uplitanje u jezik i govornu kulturu. U dananjim prilikama obnove ve se primjeuje da e se kultura govora, jezik i kolstvo oporaviti mnogo bre nego kultura prostora. Javno je zanimanje vrlo slabo usmjereno prema graditeljstvu.10.ZAKLJUAK

Danas na slubenom nivou ne postoji ni jedna ideja, akcija, rjeenje, zakon, pravilo ili program protiv devastacije graenjem. S druge strane, sva ogranienja i propisane mjere usmjerene su protiv razvitka arhitekture visokih vrijednosti. Zbog svega ovoga treba upropatavanje graenjem promatrati kao specifinu socijalnu patologiju. Raste broj izvanstrunih pravila i smetnji nametnutih profesionalnoj praksi. Jasan indikator mentalnoga zdravlja drutva bit e vrijeme potrebno da se isprave opisani propisi. Do sada razvijenim metodama i politikom problemi se ne mogu rijeiti. Patoloki procesi zahtijevaju nov pristup i metode lijeenja, koje danas jo nemamo.11.Literatura:

1.Prof.Dr.Kulovi M.:Uvod u saobraajno ininjerstvo,Internacionalni univerzitet Travnik u

Travniku,Saobraajni fakultet Travnik,2011.g2.Morsan,B.: Kako lijeiti arhitekturu - prinos analizi sociopatologije graenja3.Pai,.: Drutvo masovnog ravnoduja4.Internet izvori:

-http://bib.irb.hrhttp://virtual.arhitekt.hr INTERNATIONAL UNIVERSITY TRAVNIK

INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

Boris Morsan,Urbana ekologija i uzroci devastiranja graenjem,Arhitektonski fakultet Zagreb

EssaysDesign, for vol. IAppendice 2000of the Italian Treccani Encyclopaedia, 2000.

Morsan, B.,Vahi,Morsan,I.,Urbana ekologija,Zagreb 2002

8