ŽUPNIKOVA PROPOVIJED NA MISI BALGOSLOVA ŠKOLARACA ...

2
ŽUPNIKOVA PROPOVIJED NA MISI BALGOSLOVA ŠKOLARACA, RODITELJA I PROFESORA, 12. 9. 2021. 29.09.2021 08:18 SUGLASJE ŠKOLSKOG I ŽUPNOG VJERONAUKA 1. Školski vjeronauk Hvala Bogu da naša djece imaju vjeronauk u školi. Evanđelista Marko nam u 8. poglavlju svoga evanđelja pripovijeda da je Isus poveo apostole u sela oko Cezareje Filipove. Putem ih upita: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« Baš nam ovaj upit i ovi odgovori mogu pomoći da shvatimo koja je uloga školskog vjeronauka. U školi se uči tko je bio Isus, što je radio i u kakvom je okruženju živio. Koja je uloga kršćanstva u općoj povijesti svijeta i td. Naravno, uči se i o ostalim religijama. Školski vjeronauk je i informacija i formacija u isto vrijeme. 2. Župni vjeronauk Ovo drugo Isusovo pitanje apostolima pojašnjava nam koja je uloga Župnog vjeronauka: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I na kraju im Isus kaže: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Ovdje iščitavamo koja je uloga Župnog vjeronauka: da djeci pomognemo da osobno stupe u odnos s Isusom Kristom, s događajem njegova Križa, da ih uvodimo u vjeru i da ih poučimo kako živjeti svoj kršćanski život. Župni vjeronauk treba im pomoći da žive svoju stvorenost na sliku i priliku Božju, jer jedino tako mogu postati i ostati svoji i otvoriti se drugima. Čovjek je, reći će Drugi vatikanski sabor, jedino stvorenje na svijetu koje je Bog stvorio radi njega samoga i da taj isti čovjek može ostvariti sebe kroz vlastito darivanje samoga sebe, kroz sebedarje. Bog ne stvara dijete ni radi roditelja, niti radi njega kao Boga, nego ga, stvara tako da svako dijete, da svaki čovjek u sebi samome ima svoj cilj. Čovjek ima takvo dostojanstvo da nikada i nikomu ne smije biti sredstvo. Dakle, Bog nam daje djecu da ih odgajamo i obrazujemo kako bi mogli biti svoji, svoji u svom dostojanstvu slike Božje, svoji po svojim posebnostima, iznimkama, darovima i karizmama, pa čak svoji i po svojim nestašlucima. Moramo ih prihvaćati i odgajati tako da se i u školi i u crkvi i na ulici mogu osjećati kao svoji na svome, svjesni svoga dostojanstva, svoga znanja i zvanja, svojih prava i dužnosti, svoje osobnosti i svojih sposobnosti. 3. Moralna i društvena dimenzija Župnog vjeronauka Na župnom vjeronauku djecu moramo odgajati tako da spoznaju i prihvate da je čovjek društveno biće, biće odnosa i dijaloga. To su bitne dimenzije cjelovita odgoja svake ljudske osobe. Shodno tome postoje četiri dijaloška odnosa kroz koja se čovjek jedino može ostvariti kao osoba i kao vjernik: odnos prema Bogu, odnos prema bližnjima, odnos prema samome sebi i odnos prema općem dobru (prema okruženju). Uz ova četiri odgojna imperativa postoje i četiri vrste grijeha: grijesi protiv Boga – ako nam Bog nije na prvom mjestu; grijesi protiv bližnjih – ako ih ne ljubimo kao što Isus nas voli; grijesi protiv samih sebe - ako smo oholi, škrti, bludni, zavidni, neumjereni u jelu i piću, srditi i lijeni; te grijesi protiv općeg dobra – a to su primjerice oni grijesi kada svoje radno mjesto podredimo sebi, kada se svojim radnim mjestom

Transcript of ŽUPNIKOVA PROPOVIJED NA MISI BALGOSLOVA ŠKOLARACA ...

ŽUPNIKOVA PROPOVIJED NA MISI BALGOSLOVAŠKOLARACA, RODITELJA I PROFESORA, 12. 9. 2021.

29.09.2021 08:18

SUGLASJE ŠKOLSKOG I ŽUPNOG VJERONAUKA

1. Školski vjeronauk

Hvala Bogu da naša djece imaju vjeronauk u školi. Evanđelista Marko nam u 8. poglavlju svoga evanđeljapripovijeda da je Isus poveo apostole u sela oko Cezareje Filipove. Putem ih upita: »Što govore ljudi, tkosam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« Baš namovaj upit i ovi odgovori mogu pomoći da shvatimo koja je uloga školskog vjeronauka. U školi se uči tko jebio Isus, što je radio i u kakvom je okruženju živio. Koja je uloga kršćanstva u općoj povijesti svijeta i td.Naravno, uči se i o ostalim religijama. Školski vjeronauk je i informacija i formacija u isto vrijeme.

2. Župni vjeronauk

Ovo drugo Isusovo pitanje apostolima pojašnjava nam koja je uloga Župnog vjeronauka: »A vi, što vikažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I na kraju im Isus kaže: »Hoće li tkoza mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svojspasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Ovdje iščitavamo kojaje uloga Župnog vjeronauka: da djeci pomognemo da osobno stupe u odnos s Isusom Kristom, sdogađajem njegova Križa, da ih uvodimo u vjeru i da ih poučimo kako živjeti svoj kršćanski život. Župnivjeronauk treba im pomoći da žive svoju stvorenost na sliku i priliku Božju, jer jedino tako mogu postati iostati svoji i otvoriti se drugima. Čovjek je, reći će Drugi vatikanski sabor, jedino stvorenje na svijetukoje je Bog stvorio radi njega samoga i da taj isti čovjek može ostvariti sebe kroz vlastito darivanjesamoga sebe, kroz sebedarje. Bog ne stvara dijete ni radi roditelja, niti radi njega kao Boga, nego ga,stvara tako da svako dijete, da svaki čovjek u sebi samome ima svoj cilj. Čovjek ima takvo dostojanstvoda nikada i nikomu ne smije biti sredstvo. Dakle, Bog nam daje djecu da ih odgajamo i obrazujemo kakobi mogli biti svoji, svoji u svom dostojanstvu slike Božje, svoji po svojim posebnostima, iznimkama,darovima i karizmama, pa čak svoji i po svojim nestašlucima. Moramo ih prihvaćati i odgajati tako da se iu školi i u crkvi i na ulici mogu osjećati kao svoji na svome, svjesni svoga dostojanstva, svoga znanja izvanja, svojih prava i dužnosti, svoje osobnosti i svojih sposobnosti.

3. Moralna i društvena dimenzija Župnog vjeronauka

Na župnom vjeronauku djecu moramo odgajati tako da spoznaju i prihvate da je čovjek društveno biće,biće odnosa i dijaloga. To su bitne dimenzije cjelovita odgoja svake ljudske osobe. Shodno tome postoječetiri dijaloška odnosa kroz koja se čovjek jedino može ostvariti kao osoba i kao vjernik: odnos premaBogu, odnos prema bližnjima, odnos prema samome sebi i odnos prema općem dobru (prema okruženju).Uz ova četiri odgojna imperativa postoje i četiri vrste grijeha: grijesi protiv Boga – ako nam Bog nije naprvom mjestu; grijesi protiv bližnjih – ako ih ne ljubimo kao što Isus nas voli; grijesi protiv samih sebe -ako smo oholi, škrti, bludni, zavidni, neumjereni u jelu i piću, srditi i lijeni; te grijesi protiv općeg dobra –a to su primjerice oni grijesi kada svoje radno mjesto podredimo sebi, kada se svojim radnim mjestom

uhljebimo i stalno okrećemo vodu na svoj mlin, kada nismo tu radi drugih, nego radi sebe, kada zlorabimosvoj položaj štetno utječući na živote drugih ljudi, zaboravljajući da smo na tom radnom mjestu kaoupravitelji Božjih dobara i da smo tu da svojim radnim mjestom, svojom stručnošću i ljubaznošću služimodrugima, i jedni drugima. Ako smo ispravni i pošteni, onda nećeš do svojih životnih ciljeva ići prijekimputovima, onda nam ne trebaju ni mito, ni korupcija, ne trebaju nam veze i vezice, ni plave koverte. Akosi pravedan onda ćeš činiti drugima ono i onako kako bi ti želio da tebi drugi čini. Ako si pravedan pomozisvima da dođu do svojih ljudskih i građanskih prava. Ukratko, djecu moramo odgajati za Bogoljublje,čovjekoljublje, domoljublje i sebedarje. Tu se susreće župni i školski vjeronauk i u tom se vidi njihovakomplementarnost.

4. Poziv roditeljima, učiteljima, vjeroučiteljima i katehistima

Ako toliki roditelji moraju, pored škole i toliko nastavnih sati za svoju djecu plaćati instrukcije iz nekognastavnog predmeta, onda nisi dobar nastavnik. Ako roditelji moraju sa svojom djecom pisati svakudomaću zadaću, nisi dobar učitelj. Ako djecu prepuštaš samima sebi: ulici i internetu, nisi dobar roditelj.Ako svoje vjeroučenike i vjernike ostavljaš u nedoumici radi svoga neznanja i malovjerja, nisi dobarroditelj, svećenik i kateheta. Zato nam Isus Markovim evanđeljem od prošle nedjelje (24. nedjelje krozgodinu „B“ (Mk 8, 27-35) ide svima ususret i upomoć svojom odgojnom metodom: Tko se ne odreknesamoga sebe, i ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik, moj odgojitelj, moj profesori nastavnik, moj kateheta i svećenik.

Draga nastavnici i svjetovnih predmeta i vjeronauka, naš križ jest prvotno naša profesionalna dužnost, jestnaša odgovornost za druge ljude, ponajprije za one kojima smo poslani profesionalno služiti i služeći ihljubiti. Tko se ne odrekne samoga sebe, ne može biti ni dobar čovjek, ni dobar roditelj, ni dobar nastavnik,ni dobar odgojitelj, niti dobar svećenik. Ako se u svojim službama maksimalno ne zalažemo i ako se neodričemo samih sebe, onda mi djeci i maldima oduzimamo njihovo temeljno ljudsko pravo, a to je darastu u mudrosti i milosti, pred Bogom i pred ljudima..

Riječ profesija i profesor dolazi od latinske riječi propheta koja znači prorok. A prorok znači biti Božjiglasnik, biti čovjek na svom mjestu, biti pošten i profesionalan u obnašanju svoje odgojne dužnosti. Dragiprofesori, vi ste današnji proroci našoj djeci. Vi ste glasnici Božje mudrosti i znanja, vi ste odgojitelji.Budite svjesni toga dostojanstva i te odgovornosti. Jedino nam vi možete pomoći da neučinkovitiobrazovni sustav ne zatupi našu djecu i da im takozvani „građanski odgoj“ ne otupi savjest i ne uprlja unjima sliku i priliku Božju.

don Krešo Puljić, župnik

Vrh stranice

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)