V. NEDJELJA KROZ GODINU 10. II. 2013. Ulazna pjesmaDođite, prignimo koljenai padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori,jer on je Gospodin, Bog naš. (Ps 95, 6-7)

Zborna molitvaGospodine, tvoja nam je milost jedina nada,a tvoja zaštita jedina sigurnost.Molimo te: snaži svoju obiteljneprestanim dobročinstvima.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života.Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja.Po Kristu.

Pričesna pjesmaNeka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,za čudesa njegova sinovima ljudskim!Jer gladnu dušu on nasiti,dušu zgladnjelu on napuni dobrima. (Ps 107, 8-9)

Popričesna molitvaBože, htio si da jedemo od jednog kruhai pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemojedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta.Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 6, 1-2a.3-8Evo me, mene pošalji!

Čitanje Knjige proroka Izaije

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu svetište. Iznad njega stajahu serafi i klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!« Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: »Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!« Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.« Tada čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 138, 1-5. 7c-8Pripjev: Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine.

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srcajer si čuo riječi mojih usta.

1

Pred licem anđelâ pjevam tebi,bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotui vjernost. Kad sam te zazvao, uslišio si me,dušu si moju pokrijepio.Nek ti zahvaljuju, Gospodine,svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,nek pjevaju putove Gospodnje:»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

Gospodine, tvoja me desnica spašava!Gospodin će dovršiti što započe za me!Gospodine, vječna je ljubav tvoja:djelo ruku svojih ne zapusti!

Drugo čitanje 1Kor 15, 1-11Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaDozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.Riječ Gospodnja.Drugo čitanje 1Kor 15, 3-8.11 – kraća verzijaOvako propovijedamo, ovako vjerujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Ili dakle ja ili oni:tako propovijedamo, tako vjerujete.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 19Hajdete za mnom, govori Gospodin,učinit ću vas ribarima ljudi.

Evanđelje Lk 5, 1-11Oni ostaviše sve i pođoše za njim.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:

2

Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA V. NEDJELJA KROZ GODINU CBraćo i sestre, zajedničkom se molitvom utecimo Ocu nebeskomeda nam obnovi snagu vjere i pouzdanje u njegovu riječ. Molimo zajedno:

Obnovi nam vjeru, Gospodine.1. Za tvoju Crkvu, zajednicu vjernika:

da uvijek bude pozorna na tvoju riječ kako bi u svim iskušenjima svijetapronalazila siguran put spasenja, molimo te.

2. Za sve kojima povjeravaš vodstvo svoga svetoga naroda:izliječi svojom milošću njihovu nedostojnost i grješnosti;okrijepi ih u predanju tvome pozivu i daj da svojim životombudu ustrajni svjedoci svetosti na koju zoveš sve ljude, molimo te.

3. Za ljude koji tragaju za istinom i za radošću života:pohodi ih u svojoj dobroti i pomozi da na putu evanđeljaprepoznaju puninu života, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika:oslobodi nas od svega što priječi posluh i predanje tvojoj riječii pomozi da uvijek nasljedujemo put evanđelja, molimo te.

5. Okrijepi nas u vjeri da vjerodostojnošću životaumijemo biti svjedoci evanđelja svakomu čovjekukojeg stavljaš na naš životni put, molimo te.

Dobri Bože, po svome Sinu Isusu Kristu ti si u nas pohranio snagu novoga života.Obnovi nam vjeru da umijemo uvijek prepoznati tvoje lice i radosno svjedočititvoj dar spasenja svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

PRIJEDLOZI PJESAMA ZA PJEVANJE

Ulazna: 78.2Dođite, prignimo koljenaOtpj. ps.: Pred licem anđela (ŽV 01-2010)Prinosna: 229Od Božje snagePričesna: 247Uzmite, jediteZavršna: 183Ti, Kriste, Kralj si vjekova

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

5. nedjelja kroz godinu C (Lk 5,1-11)Popričesna meditacija

3

“Gospodine, tvoja me desnica spašava!” (Ps 138,7)“Gospodin će dovršiti što započe za me!” (Ps 138,8)Današnja tri čitanja tri su osjećaja nedostojnosti pred Bogom koji zove. Izaija sa strahom

priznaje: “Jao meni propadoh jer čovjek sam nečistih usana.” (Iz 6,5) Pavao će biti još iskreniji: “Nisam dostojan zvati se apostolom.”(1Kor 15,9) A Petar se baca na koljena i zaklinje: “Idi od mene, Gospodine. Grešan sam čovjek.” (Lk 5,8) Dakle, naše slabosti ne priječe Gospodina da izabere baš nas.

Poziv “Izvezi na pučinu” (Lk 5,4) zahtjevna je riječ protiv koje govore iskustvo, okolnosti, vrijeme, trendovi i zato istinsko čudo nisu mreže koje se razdiru, već mreže koje su bačene na njegovu riječ.

Zacijelo bi rijetkima ponos dopustio da mu se nestručnjak miješa u posao. Isus traži nešto nelogično. Nema nikakve ljudske sigurnosti, naprotiv! Ali Petar ima pred sobom Isusa koji preuzima rizik takvog pothvata. Stoga Petar veli: “Na tvoju riječ!” (Lk 5,5)

Svi poznajemo takve prilike u kojima smo se neizmerno trudili, mučili se, a rezultat je sasvim izostao. Život nam često izgleda kao more bez riba, najradije bismo kazali: to sve ionako nema smisla! Nameće se pitanje: želiš li ti pokušati s Isusom?

“Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” (Lk 5,8) Međutim, Isus prihvaća Petra takvog kakav je. Takvog Petra treba, da sve što u budućnosti bude ostvareno sasvim očito bude Isusovo djelo. Možda na isti način treba i tebe, i mene?

Gospodine, Tebi ništa nije nemoguće. Rasprši, Isuse, sve naše sumnje. Na Tvoju riječ, Isuse, moguće je započeti novi život. Na Tvoju riječ moguće je da i ja budem prikladan za ribara Tvoga kraljevstva. Jer Ti od grješnika možeš učiniti apostola.

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.

4

http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI

5

O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se 5. siječnja 2011. u 17 sati.

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.netMinistarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C  

C – Peta nedjelja kroz godinu

(Lk 5, 1-11)

Živimo u vremenu koje je kao u nekom stanju iščekivanja. Neki se povlače u sebe i beznađe, drugi opet imaju nadu u rađanje novog svijeta.

6

I jedni i drugi konstatiraju da se ne može nastaviti istim načinom života i ponašanja kao što se živjelo u prošlim stoljećima. Živimo u drukčijem svijetu i drukčiji je i sam čovjek. Čovjek je po svojoj naravi usmjeren prema naprijed, prema budućnosti.

Čovjek je nedovršeno biće koje se u vremenu ostvaruje. U početku je "malen pod zvijezdama", ali je pozvan da bude "nad zvijezdama". Sva je njegova veličina u budućnosti. Čovjek je biće poziva. Evanđelje nam donosi dvije slike, zapravo jednu sliku s dvije primjene.

Ribolov i naviještanje Evanđelja. Prva slika je svima očita i razumljiva. Ako nema ribe na jednom mjestu, na jednoj strani, na desnoj, treba pokušati loviti na drugoj strani, na lijevoj. To nam je svima jasno i prihvatljivo. Ali kada se radi o životnoj plovidbi i ‘životnom lovu’ tada se ne snalazimo, dapače tada nam se gubi ili gasi vizije novih načina i novih pokušaja. Ljudski život je kao ribolov. Pun je neizvjesnosti i mogućnosti. Svatko živi život na pučini svijeta.

Zato mu je potrebno imati vjeru, nadu i ljubav. To je osovina ljudskog življenja. Nada i vjera čovjeka otvaraju prema budućnosti, a ljubav mu daje zanos i smionost da se upušta u nepoznate zahvate. Budućnost je smionih i kuražnih. Velike su nade i velika ulaganja u promjenu lica ove naše zemlje, ali je veliko beznađe u promjenu ljudske dobrote i plemenitosti. Izgubila se nada u promjenu čovjeka. Isus je baš navjestitelj nade u boljeg čovjeka.

On vjeruje u čovjeka, on se nada svakom čovjeku. On nikoga ne otpisuje. Svakome pokazuje mogućnost u bolju budućnost. Samo treba pokušati živjeti na drukčiji način. U svakom novom pokušaju da se bude bolji i plemenitiji Isus garantira svoju prisutnost. Ono što je bitno jest da ljudi vjere uvijek budu ljudi nade. Nikada i ni u kojem slučaju i situaciji nisu zatvorena sva vrata. Uvijek ima izlaza. Ako Bog čovjeku zatvori vrata otvara mu prozore (Ptice umiru pjevajući).

Čovjek je ‘cvijet svijeta’ i u sebi nosi klicu da dozrije do svoje božanske punine. Nada mu je pokretna snaga razvoja, svladavanja teškoća i uspjeha. Nada je vjera i snaga u budućnost. Nju treba češće poticati i nikada sustati usprkos mnogih neuspjeha. Naša istinska nada nikada nije nešto isprazno. Nada nije astrologija ni imaginacija. Dubinska nada je usmjerenje i kuraž prema budućim dobrima i punini. U našoj nadi drijema naša budućnost koju treba ostvariti.

Jer budućnost je i u našim ljudskim rukama. Pozvani smo da budemo graditelji i dovršitelji stvaranja svijeta i čovjeka zajedno s Bogom. Mi vjerujemo u razvoj i napredak. Sv. Ivan piše: "Potom vidjeh novo nebo i novu zemlju. Bog će otrti svaku suzu s vaših očiju. Ne će više biti ni smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli". Ovo je kršćanski, kristovski navještaj bolje budućnosti. Kroz lik Petra i njegovog zdvajanja izrečena je ljudska stvarnost, čak i zaprepaštenost.

On je mislio da ga neće snaći nezgoda kad je kod njega Isus. Ipak nije bio oslobođen svih životnih teškoća. Imao je samo garanciju da će s njime biti Bog u svim njegovim

7

pothvatima. Ipak je upućen da baci mrežu "na drugu stranu". Ne treba uvijek i u svim uvjetima ‘bacati mreže’ na istu stranu, što je čest slučaj kod Petrovih nasljednika. Isus otvara Petru nadu i drukčiju mogućnost. Nisu sva rješenja samo na jednoj strani, bilo desnoj bilo lijevoj.

Desni trebaju vidjeti mogućnost na lijevoj strani i lijevi na desnoj. Kad bi nešto od ove poruke ozbiljno shvatili odgovorni u našoj Crkvi i Državi bilo bi manje isključivosti i suprotstavljanja. Svima bi nam bilo puno jasnije da su tražitelji dobra i uspjeha bez obzira na kojoj je strani rješenje. Biti kršćanin znači biti svjedok nade, pa i kad izgleda da su iscrpljene sve mogućnosti ili kad se čini da su ugašena sva svjetla. Nitko nije otpisan, nitko osuđen. Svima se nudi bolje sutra. Bog i Isus su s nama!

Marijan Jurčević, OP

(Lk 5, 1-11)

Slikom širokog mora i ribarenja Isus rasvjetljava nesigurnost ljudskog shvaćanja – treba započeti iznova i na drukčiji način – i snagu Vesele Vijesti (Isusove riječi) u moru čovječanstva. Isusova Vesela vijest naviješta se već dvije tisuće godina. Danas se pitamo koliko se ona proširila i koliko je uhvatila korijena u svijetu (na širokome moru)? Da li je uvijek naviještana Vesela vijest ili se pod njezinim imenom naviještalo svega i svačega? Dok se ovako pitamo znači da mislimo da je toga bilo i da toga ima i dan danas.

Kako bi rekli rječnikom kakav je upotrebljavan u današnjem Evanđelju onda bi mogli reći da su u ovoj povjesnici širenja kršćanstva mnogi 'bacali mreže' po svojem nahođenju ili po svojoj mudrosti i vrlo često ostali praznih mreža. Da, oni su se 'mučili cijelu noć', ali to ne znači da su i 'ulovili' ribe. Da bi se počelo događati 'Novo' potrebno je i novo mišljenje kao i novi način ponašanja i djelovanja. Ako se ostane na istom načinu mišljenja ne treba očekivati novost u djelovanju. Koliko god nam se činilo da mislimo pošteno, ali ako je 'produkt' tog mišljenja neučinkovit treba postaviti pitanje ispravnosti takvog mišljenja. (Nije pitanje u tome da zdvajamo radi mišljenja drugih, nego da li vidimo mogućnost drukčijega i izvan našeg mišljenja).

Ne radi se o tome da ne vrednujemo svoje mišljenje. Bez toga ne bi mogli ništa sigurno raditi, ali isto tako ne smijemo svoje mišljenje ni apsolutizirati ni petrificirati. Mišljenje se također razvija i na poticaj drugoga. 'Petre, baci mreže na drugu stranu, uza sve što do sada nisi ništa ulovio…'. Treba pokušati drukčije, svježije. Nekada se začahurimo u svoje shvaćanje i izgleda nam svako drugo nemoguće. Pa tada ne činimo ni nove pokušaje. Zato je potrebno uvoditi 'nove ribare' koji će ribariti na drugačiji način. I što je do jučer izgledalo nemoguće sada postaje čudesno ostvarenje. – Bila bi opasnost za svaku osobu kada bi se u sebi (u svojem mišljenju) blokirala.

8

Takvi se blokiraju i prema ljudskoj i božanskoj riječi i pozivu. Postaju nesposobni za budućnost… U širenju kršćanstva (Vesele vijesti) potrebno je stati na primjeru i savjetu Isusa Krista. Neki nam njegovi pozivi izgledaju nemogući ili utopijski, a ipak mogu postati stvarnost. Tu se skriva mogućnost paradoksa. Koliko li nam je stvarnosti izgledalo nemoguće, a ipak je vrlo lagano postalo moguće. Trebalo je “zaveslati na drugu stranu – na pučinu“, trebalo je baciti 'mreže' kad se po uhodanom običaju nije bacalo, i dogodilo se čudo Božje i ljudsko. (Mislim da nije dobro u ovome evanđeoskom tekstu ostati na nekom fizičkom čudu – ovo čudo govori o mogućnosti drugih čudesa koja i mi možemo činiti).

Iz ovoga se vidi koliko je kršćanstvo za pluralizam u mišljenju i djelovanju. Razni i različiti su putovi čovjeka i čovječanstva. Nije samo jedan put. Kad bi bio samo jedan put onda bi svi morali biti isti, a to znači da ne bi bili ni slobodni ni posebne jedinke. Različiti su putovi čovjeka i svatko će sebe naći ako izabere svoj pravi put. Isto tako treba poštivati drugoga na njegovom putu. Ako je naš put nama najbolji ne znači da je najbolji i za druge.

Također put drugoga čovjeka ne kaže da je naš loš nego da je njemu taj drugi put jedini… Kad netko svoj put, svoje mišljenje, svoje programe proglašava jedino ispravnim to je znak dogmatičnog i krutog mišljenja i ponašanja. Mi svoje mišljenje, svoj nazor možemo ponuditi, a drugi će odlučiti da li je to ono što on traži. Oni koji su 'susreli' Isusa uskliknuli su da je on baš onaj što ga njihov život traži. I pošli su za njim, pošli su za zovom svoje savjesti.

Svi planovi za širenjem kršćanstva 'dobri' su i treba ih promišljati, ali je osnovno i bitno vjerovanje Isusu Kristu i njegovoj poruci. Istinsko življenje i vjerovanje Isusove poruke uvijek pravi iznenađenja. Iz vjere u Isusa Krista 'nastaju čuda' koja čovjek vrlo teško racionalno može predvidjeti. Oni koji su vjerovali Isusovoj riječi, oni su pronosili Vijest spasenja, oni su činili čudesa. Izgledali su da su izvan svijeta a svijet su mijenjali.

Zato naviještanje nije ni retorika ni didaktika, naviještanje je vjerovanje i življenje. Evanđelje ima svoju 'čudesnost' i svoju plodnost. Ono 'lovi' sve one koji čeznu za ljubavlju, dobrotom i pravdom. Na te vrednote uvijek su se ljudi 'hvatali' i od toga živjeli. Kroz Radosnu vijest ljubavi događala su se čudesa spasenja. Uvijek je inicijativa od Boga. Bog prvi poziva, od Adama, Mojsija, pa do današnjih dana. I svatko je od nas pozvan da ostvari poslanje svojeg života.

Marijan Jurčević, OPhttp://www.katolicki-tjednik.com SVECENICKI RED (SEDAM SVETIH SAKRAMENATA)

Svecenik je najjaci sakrament Božje Rijeci u ovome svijetu

Uvod u pokajnički čin:

9

Lijepo je učiti od onih koji sami vrše što govore! To je evangelizacija na djelu. Svećenici bi trebali biti sami evangelizirani kako bi u Godini vjere evangelizirali druge. Stoga kao uzore trebali bi imati svece koji su istinski protagonisti naviještanja evanđelja jer govore jezikom koji svi razumiju, a to je govor primjerena života i djela ljubavi. Vjera nam omogućava izlazak iz zatvorenosti u sebe, ona nas otvara stvarnosti, životu, drugim ljudima i Bogu kao apsolutno Drugome i kao izvoru života. Ljudski život može uspjeti samo u vjeri, povjerenju, ljubavi i nadi. Zatvorenost nas osiromašuje, a otvorenost obogaćuje. Vjera nas otvara i vodi punom životu. Otvorimo na početku ovoga misnog slavlja svoja srca Bogu da bismo mogli biti otvoreni i jedni drugima!

Svećenik je najjači sakrament Božje Riječi u ovome svijetu

U Godini vjere, prijeka je potreba svećenika i vjernika, voditi suvremeno čovječanstvo k Isusu, privesti ih susretu s Njim živim koji se uprisutnjuje u našim okupljanjima na euharistijskim slavljima. Unutar svećeničkog naroda Božjega nositelji se službi osposobljuju za svoje služenje u Crkvi posebnim sakramentom, sakramentom Reda, koji je jedan i koji u različitoj punini osposobljuje pojedine krštenike za služenje u zajednici Crkve. Punina se sakramenta Reda izlijeva na biskupa (usp. LG 21). Ovdje treba istaknuti razliku krsnog svećeništva kojim je opečaćena cijela Crkva, od nositelja službi po kojima Isus Krist vrši svoje svećeničko služenje cijeloj Crkvi. Razlika je bitna, i čini je upravo specifičnost sakramenta Reda. Stoga se često upotrebljava i terminologija: sveopće (krsno) svećeništvo naroda Božjega i ministerijalno (služeničko) svećeništvo.

MN/ Nastanak pojma svetog Reda

Samo ime za sakrament potječe još od rimskih vremena. U rimskom je carstvu izraz ordinatio - ređenje, ordo - red označavao ulaz u posebni red i taj se izraz upotrebljavao za carske službenike, pogotovo ako ih je imenovao sam car ili kralj. Prvi je taj izraz u kršćanskom smislu upotrijebio Tertulijan (160.-225.) i to u vezi s crkvenom službom. On izraz Red upotrebljava u smislu susljedne liste biskupa (lista sukcesije). Pojam je dalje razvio i sistematizirao afrički biskup sv. Ciprijan (210.-258.). Kod njega pojam dolazi u dva značenja: „kao kanonsko uvrštenje pojedinog krštenika u kolegij nositelja službi i u smislu milosti Božje za nas“.Novozavjetni spisi spominju postavljanje u službu po polaganju ruku što nam donose pastoralne poslanice Timoteju (25.-100.): „Ruku prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj! (…) Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku“ (1 Tim 5,22 i 2 Tim 1,6). Timotej je svoju službu primio po polaganju ruku. Po tom polaganju ruku on je primio i „milosni dar Božji“ s kojim mora surađivati. Imamo dakle „vanjski, vidljivi znak koji daje milosni dar Božji“, a to je bitna oznaka sakramenta. Iz ovoga vidimo da je Timotej u svoju službu bio postavljen po sakramentu. Kako je njegova „služba za zajednicu i u zajednici“, očito je da se u službe zajednice postavljalo po sakramentu. To je sakrament službe u Crkvi, sakrament Reda.

MN/ Socijalni sakramentUčinak sakramenta Reda, jest „milosni dar Božji“ koji pojedinca osposobljava za različite službe unutar pojedine zajednice. Svaki je sakrament susret s Isusom Kristom u kojem Krist obogaćuje čovjeka krštenika darom potrebnim za pojedinu situaciju života. Sakrament Reda se naziva i socijalnim sakramentom (kao i ženidba) jer se on ne podjeljuje prvenstveno na korist primatelja, već smjera na zajednicu. Tim sakramentom Krist osposobljava krštenika da snagom Njegove osobe vrši u zajednici pojedinu službu na korist čitave zajednice, na rast Tijela Kristova koje je Crkva. Sakrament utiskuje u primatelju neizbrisiv pečat, stoga se može primiti samo jednom u životu.Djelitelj sakramenta Reda u Crkvi je biskup. Polaganjem njegovih ruku i zazivanjem Duha Svetoga podjeljuje se u Crkvi služba biskupa, svećenika i đakona. Danas se kandidati za službe u

10

Crkvi dugo pripremaju,kako studijem teologije, tako i osobnom pripravom izgrađujući se za službe koje će im biti povjerene. U Crkvi se danas službe po sakramentu Reda podjeljuju samo krštenim muškarcima. Za sve nositelje crkvenih službi koji ih primaju po sakramentu Reda vrijedi crkveni zakon neženstva (celibata) koji je u Rimskoj Katoličkoj crkvi prvi puta implicitno iznesen na I. lateranskom saboru 1123., a izričito u kanonima 6. i 7. II. lateranskog sabora 1139. U Latinskoj se Crkvi zaređuju neoženjeni muškarci (iznimna je, nakon II. vatikanskog sabora, služba samostalnog trajnog đakonata) i njih veže zakon neženstva nakon ređenja. U Istočnoj se Crkvi u crkvene službe rukopolažu oženjeni ljudi, a jedino za službu episkopa postavlja se neoženjeni muškarac.

MN / Bog stoji u temelju svećeništva

Svećenik je svećenik jer ga Bog želi kao svećenika. On je čovjek Božji, jer pripada Bogu više nego sebi ili bilo kome drugome. Isus Krist, Sin Božji postao je čovjekom „nama u svemu jednak osim u grijehu“ (Heb 4,15). U Njemu Bog se učinio bliskim svom narodu; u Njemu je Bog pohodio svoj narod; u Njemu je Bog izravno progovorio čovjeku. Isusovo čovještvo postalo je sredstvo Božjega spasenjskog djelovanja: „Bog nije poslao Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu“. Isus je put po kojem Bog dolazi čovjeku, ali i put po kojem čovjek dolazi Bogu: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne može doći Ocu osim po meni“ (Iv 14,6). Dakle, u zajedništvo života s Bogom moguće je jedino doći po čovještvu Isusa Krista. On je most, put i sredstvo sjedinjenja s božanskim, s Bogom.Ova istina je vrlo važna za svećenika koji je pozvan biti „živa slika“ Isusa Krista. Po sakramentu svetog Reda Isus Krist suobličuje svećenika samome sebi. Jasno je da svećenici i oni koji žele biti svećenici moraju mnogo raditi na vlastitoj ljudskoj izgradnji kako bi i njihovo čovještvo postalo most, putokaz prema Bogu, a ne zapreka na tom putu. Naime, sakrament svetog Reda neće na jedan automatski način svećenika učiniti boljim čovjekom.

MN / Milost pretpostavlja narav

Bog u sakramentu sv. Reda gradi na onome što mu mi ponudimo i s „materijalom“ što mu ga stavimo na raspolaganje. Potrebno je odgojem i radom na sebi, često mučnim i teškim, pripraviti svoje čovještvo da ga milost svetoga Reda što više usavrši i oplemeni. U životu svećeničkih kandidata potreban je odgoj „u ljubavi prema istini, u odanosti, u poštovanju svake osobe, u osjećaju za pravednost, u vjernosti zadanoj riječi, u stvarnom suosjećanju, u dosljednosti i osobito u uravnoteženosti ponašanja, izabirući samo ono što je plemenito“ (PDV 43). Ovo je zadatak za svećenika za čitav život.Svećenik je čovjek Božji koji dobiva od Boga riječ i tom se riječju obraća onima kojima je poslan. U Novom zavjetu Pavao govori svome suradniku Timoteju: „A ti, čovječe Božji, teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji život vječni na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima“ (1 Tim 6,11-12). Bog stoji u temelju svećeništva. „On je čovjek Božji jer pripada Bogu. Ta pripadnost Bogu ne može se uspoređivati ni s jednom drugom pripadnošću: ni s pripadnošću sebi ni s pripadnošću bilo kome.MN/ Svećenik je čovjek među ljudima On je „čovjek Božje riječi“: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim“ (Mt 28,19); „Mi vršimo poslaničku službu u ime Krista – kao da Bog opominje po nama“ (2 Kor 5,20); svećenik je „čovjek opraštanja“: „Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im“ (Iv 20,23); svećenik je „prijatelj Kristov“: „Vi ste moji prijatelji (…) Više vas ne nazivam slugama“ (Iv 15,14-15); svećenik je „čovjek euharistije“: „Ovo činite na moju uspomenu“ (Lk 22,19).U Novom zavjetu „svećenik je čovjek izabran između ljudi, postavljen je na korist ljudima u njihovu odnosu s Bogom da prinosi i darove i žrtve za grijehe, (i to) kao onaj koji može biti blag prema onima koji iz neznanja griješe, budući da i sam nosi na sebi slabosti. I zbog tih istih slabosti mora prinositi žrtve za grijehe i za narod i za samoga sebe“ (Heb 5,1-3).

11

„Krist je nazočan u svećenicima sa svojom božanskom i ljudskom vlašću“, uprisutnjuje se u svojoj sakramentalnoj stvarnosti pomoću svećeničke ponizne i uzvišene službe.

MN/ Čimbenici koji ograničavaju

Često u komunikaciji s drugim ljudima pojavljuju se poteškoće kojih svećenik ponekad nije ni svjestan te umjesto da postane most, postaje prepreka na putu k Bogu. Čimbenici koji ga ograničavaju, sputavaju, ne moraju biti samo plod izvanjskih okolnosti, nego i nečega što svećenik nosi u samome sebi, primjerice:Njegov fizički izgled za koji nije ni zaslužan ni kriv. Za zdrav psihički i duhovni život vrlo je važno sebe ljubiti na ispravan način, prihvatiti i doživjeti sebe kao djelo Božje, kao Božji original i divno čudo u ovome svijetu, dakako, znajući da je vanjština prolazna, a da nutrina ostaje.Njegov temperament može postati čimbenik koji ga ograničava, koji druge tjera od njega. Stoga je nužno naučiti kontrolirati svoje emocije, biti sve više tolerantan, znati saslušati druge, cijeniti tuđe mišljenje. To neće biti teško ako svećenik sebe doživi u službi drugoga, ako nastoji istinski se posvetiti drugome, drugoga ljubiti. Jer koga se ljubi, toga se rado poštuje i sluša.Njegovo genetsko, obiteljsko naslijeđe može ga ograničavati u mnogočemu. No, to nikada ne smije postati izgovor za loše vladanje ili za propuste. Ma koliko bio uvjetovan naslijeđem, krivim odgojem, doživljajima iz ranog djetinjstva koji su ga duboko povrijedili, ipak ostaje slobodan, a time i odgovoran za svoje čine.

MN/ Bog računa na svećenikovu malu kap

Veliki je cilj pred svakim svećenikom da postane savršena suobličenost Isusu Kristu, tj. kršćansko savršenstvo koje se postiže nasljedovanjem savršenoga čovjeka Isusa Krista. Put k ostvarenju toga cilja ide preko mnoštva malih koraka. Duhovni život ne poznaje skokove, nego uporan i ustrajan rad na sebi. Ne smijemo zaboraviti da je u ljudskoj i svećeničkoj izgradnji na djelu sam Duh Sveti. „Sve svećenikovo umijeće je znati se prepustiti vodstvu Duha, imati povjerenja u Božje planove“. Bog računa sa svećenikovim siromaštvom, ograničenošću i slabošću. U tome se i sastoji veličina kršćanstva. U oceanu svoje ljubavi, odnosno Kristovih zasluga i ljubavi, Bog računa na svećenikovu malu kap. Do nje mu je stalo kao da o njoj sve ovisi. No ta kap treba biti darovana sa srcem, iz ljubavi koja uvijek teži većemu, boljemu, savršenijemu. Bog ima povjerenja u čovjeka kojega poziva u svećeništvo. Nužno je i da svećenici imaju povjerenja u darove koje Bog polaže u njihovo biće kako bi izvršili poslanje koje im je namijenio.

MN/ Svećenik – lice Crkve

„Svećenik je najjači simbol-znak ili sakrament Božje Riječi u ovome svijetu. On je znak Boga u ovom svijetu. On je lice Crkve, odsjaj onoga što se u Crkvi događa, ali i znakom, vidljivim znakom Božje volje, znakom Božje milosti i Božjeg očinstva. Kao što svjetiljka prosvijetljuje put, tako i svećenik očituje Božju volju. Možda i ne mislimo o svjetiljci dok gledamo kamo koračamo, tako možda često i zaboravimo da je svećenik svjetiljka Božjeg očinstva i milosti“ (M. Semren, Življenje pred Bogom živim. Meditacije nad Spisima sv. Franje Asiškog, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2012, 268-269).Biblijski komentar misnih čitanja u godini CPozvani i poslani5. nedjelja kroz godinu:U današnjem prvom čitanju, koje pripravlja na događaj iz evanđelja, imamo poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu za vrijeme "zasjedanja nebeskog dvora" na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: "Evo mene, pošalji mene!" U evanđelju nakon obilnog ribolova Isus zove učenike koji

12

ostavljaju dotadašnji poziv i polaze za njim. Zove ih da bi ih slao još prije svoje muke i smrti na propovijedanje kraljevstva Božjega među Židove, a poslije smrti i uskrsnuća među sve narode.U drugom čitanju Pavao izjednačava svoje viđenje uskrslog Krista s ukazanjem Dvanaestorici i na tome viđenju temelji svoj poziv za misionara pogana: "Ili oni ili ja: tako propovijedamo, tako vjerujete!" Tako se u današnjim misnim čitanjima susrećemo s pozivom na učeničku i apostolsku službu. Taj poziv uključuje odmah i poslanje iz kojeg je nikla Crkva kao velika zajednica odazvanih i poslanih. U popričesnoj molitvi zahvaljujemo što se pričešćujemo od istog kruha i iste čaše te molimo da kao Crkva "životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta."Poziv i poslanje starozavjetnog proroka (Iz 6, 1-8)Cijelo šesto poglavlje donosi poziv Izaije, a naše današnje čitanje odabire glavni dio tog izvještaja. U izvorniku se poglavlje dijeli na četiri strofe koje su razvidne po literarnoj strukturi i sadržaju: reci 1-4 govore o viđenju u jeruzalemskom hramu, r. 5-7 prikazuju Izaijinu svijest grešnosti, r. 8-10 sadrže poziv i poslanje, r. 11-13 nagoviještaju proroku da će Izrael biti odveden u sužanjstvo, ali će "panj njihov biti sveto sjeme".Viđenje se događa godine 740. pr. Kr., u istoj godini kad je umro Uzija koji je ojačao obranu Jeruzalema, reorganizirao vojsku i pospješio razvoj poljoprivrede u svom kraljevstvu. Izaija je djelovao za vrijeme trojice jeruzalemskih kraljeva te doživio propast sjevernog kraljevstva godine 721. pr. Kr.Izaija je vjerojatno bio na hramskim vratima za vrijeme miomirisne žrtve koja se jedina prikazivala u svetom zdanju a sve ostale prikazivale su se u dvorištu. U r. 4 on priznaje da se "dom napunio dimom". Dok se u hramu odvija zemaljska liturgija, Izaija čuje kako anđeli naizmjenično pjevaju "Svet, svet, svet Jahve nad vojskama?" To je superlativ, a "svet" znači "drugačiji od materijalnog svijeta". Kasnije će Izaija u svojim propovijedima Boga često zvati Svecem Izraelovim. Ispunjenost zemlje i neba Jahvinom slavom je Božja posvudašnja prisutnost i stabilnost uslijed promjenjivih povijesnih događaja. Ljudi i priroda se mijenjaju, ali Bog ostaje uz zadanu riječ. "Jahve nad vojskama" je gospodar nebeskih zvijezda koje su pogani Izaijina vremena štovali kao božanstva. Patres kojega posljedice Izaija opaža na dovracima i pragovima (r. 4) nastaje od glasa anđela koji pjevaju. To je reakcija prirode na objavu koja se događa.Svijest grešnosti prilikom viđenja odražava Izaijinu ispovijest da se nije laktao za proročkim zvanjem. Osjećao se nesposobnim, ali ga je Jahve očistio i osposobio. "Narod nečistih usana" je grešni narod nad kojim se Izaija ne uzdiže. Pripadnik je naroda iz kojega se ne može i ne želi isključiti ni kad je riječ o zajedničkoj grešnosti. "Žrtvenik" koji se spominje u r. 6 je oltar miomirisa na kojem je bilo stalno žara. U SZ vatri se pripisuje moć kaljenja, čišćenja, brisanja (usp. Br 17, 11-13 i dr.). Moralno očišćen, Izaija može dalje pratiti sjednicu nebeskog dvora i razumjeti riječi: "Koga da pošaljem? Tka će nam ići?" Ovaj nam može se razumjeti kao Božje savjetovanje s dvorjanima ili kao "plural veličanstva", jer su u starini monarsi sebi govorili "Mi". Samo pitanje pokazuje da Bog traži ljudske suradnike za izvedbu svoga plana o ljudima.Izaijin odgovor: "Evo me, mene pošalji" izraz je svijesti da on slabi čovjek može pridonositi ostvarenju Božjeg plana u prilog ljudima. Izaija se odmah stavlja na raspolaganje, ali je ovu odluku mora uvijek iznova donositi; kad se suočavao s poteškoćama. Njegova sloboda uključivala je i mogućnost odbijanja. Prihvativši proročki poziv, dobio je i novu vrstu slobode te snagu da izvršava ono na što ga Bog šalje.Ukaza se i meni (1 Kor I5, 1-11)U 25. poglavlju Prve Korinćanima Pavao je odgovorio na poteškoću krštenih Grka u vezi s uskrsnućem Krista i budućim tjelesnim uskrišenjem svih ljudi. Njima je ta istina vjere izgledala neprihvatljiva, vjerojatno zato što su u duhu ondašnje stoičke filozofije tijelo smatrali zatvorom duha pa bi novi povratak u tijelo značio povratak u zatvor.Pavao ih najprije podsjeća na "Evanđelje" koje im je predao. To Evanđelje glasi: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrsnu treći dan pa Pismima; ukaza se? Ovdje "evanđelje" znači kerigmatsku formulu ili bitni sadržaj misionarskog naviještanja među Židovima i poganima. Tog sadržaja drže se svi misionari. " Po Pismima" znači da se smrt i uskrsnuće Kristovo u skladu s Pismom vrednuju kao ključni spasenjski događaji koji se tiču

13

svakog čovjeka. Isus je po smrti i uskrsnuću ušao u stanje proslavljenosti iz kojega može spašavati. Zato njegovi misionari naviještaju evanđelje i krštavaju one koji povjeruju (usp. Mt 28, 18-20).Uskrslog i proslavljenog Krista nisu vidjeli svi koji su se tih dana zatekli u Jeruzalemu nego samo odabrani svjedoci. Prvi na popisu onih koji su ga vidjeli je Kefa ili Petar, zatim ostali članovi zbora Dvanaestorice, pet stotina "braće" (tj. vjernika), Jakov i najposlije - Pavao.Za ukazanje Petru i sebi Pavao upotrebljava grčki aorisni oblik ofthe koji znači: "Prouzroči da bude viđen." Ne radi se o iluziji ili pobožnoj želji nego o zbiljskom doživljaju koji je preokrenuo ustrašenu Jedanaestoricu u svjedoke proslavljenog Gospodina.Pavao priznaje da je prije ukazanja Uskrslog progonio Crkvu Božju i za to se kaje, ali na tom ukazanju temelji svoje zvanje misionara pogana. U Gal 2, 8 on zahvalno ističe braneći prava krštenih pogana u Crkvi: "Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima!" U odazivu pogana na vjeru Pavao je doživljavao Božju potvrdu svoga misionarskog djelovanja i uvjerenja da ima zbiljsko zvanje, da se nije ugurao u službu koju obavija. U našem današnjem odlomku jednako zahvalno ističe: "Njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni!" Znao je da mu Petar i jeruzalemska grupa "pružaju desnicu zajedništva" (Gal 2, 9) odobravajući i priznavajući njegovo djelovanje. Ipak, u našem odlomku ne pripisuje svome zalaganju apostolski uspjeh pa zato dodaje: "Ali ne ja, nego milost Božja sa mnom! "U zaključnom uskliku: "Ili ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete" vidi se potreba jedinstva u vjerskom naučavanju, ali i u življenju organizirane crkvenosti. Zato se na ovo čitanje odnosi prošnja iz današnje popričesne molitve da "životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta".Ostaviše sve i pođoše za njima (Lk 5, 1-11)Luka je otpočeo prikaz Isusova mesijanskog djelovanja nastupom u nazaretskoj sinagogi o kojem smo razmišljali posljednje dvije nedjelje. Nakon toga prikazuje Luka jedan Isusov "radni" dan u Kafarnaumu gdje je bio lijepo primljen (4, 31-44). Iako je u toku Isusova dana pokazao kako je Isus boravio u Šimunovoj kući te mu izliječio punicu od ognjice, u današnjem odlomku Luka prikazuje poziv Šimunu i njegovim drugovima u ribarskom poslu Jakovu i Ivanu. Glavno lice zgode je Šimun koji je u vrijeme Lukina pisanja već bio podnio mučeničku smrt, ali je Luka sa svojim povijesnim čitaocima vjerovao da Šimunova služba na neki način i dalje postoji u zajednici Isusovih sljedbenika.U r. 1 današnje zgode izraz "dok se jednom oko njega narod gurao da čuje riječ Božju" pokazuje da se Crkva sabire riječju Božjom. Izraz "jednom" odaje da je Luka namjerno u ovaj kontekst povezao obilan ribolov, Isusovo propovijedanje mnoštvu i poziv Petru. Od dviju lađa Isus odabire Šimunovu da iz nje mirno propovijeda mnoštvu koje je ostalo na obali. "Proučavaše" je imperfekt koji pokazuje da se radilo o dugačkom poučavanju te da je kroz sve to vrijeme Isus upotrebljavao Petrovu lađu za ambon. Time Luka ističe Petrovu ulogu u prvoj Crkvi. Nakon pouke mnoštvu Isus predlaže Petru da usred bijela dana, kad nitko "normalan" ne lovi na pučini jezera, otisne lađu na pučinu i baci mreže za lov. Petar odvraća da su se uzalud trudili po noći koja je normalno vrijeme lova pa nema izgleda da će po danu nešto uloviti. On pri tome Isusa oslovljava s "Učitelju" što je naziv poštovanja koji podsjeća na čudesno ozdravljenje u kafarnaumskoj sinagogi i u Petrovoj kući. Petar je stanovnik Kafarnauma gdje su strani ljudi počeli vjerovati u Isusa. Zato on izjavljuje da će na Učiteljevu riječ baciti mreže.Ulov je bio tako obilan da su ribari morali pozvati kolege s obale iz druge lađe. Napunili su obje lađe. Luka izostavlja divljenje mnoštva s obale, jer mu je u središtu pažnje Petar.On pada do nogu Isusovih u znak svoje nedostojnosti i Učiteljeve veličine. Zove Isusa Gospodinom, što je naziv za poslijeuskrsnog, proslavljenog Isusa. On je za Petra već prvih dana svoga mesijanskog djelovanja Gospodin po kojem Bog čini izvanredna djela i koji je sama svetost. Petar se osjeća nedostojnim grešnikom i moli Isusa da odstupi od njega grešnika. U ovim Petrovim riječima prisutna je aluzija na izdaju u toku muke. Kod posljednje večere Petar se hvalio da neće ostaviti Učitelja, a onda ga izdao na upit sluškinje, da nije i on od njegovih učenika. Isus se tada obazro i pogledao ga, a Petar izašao van i gorko zaplakao (usp. Lk 22, 33-

14

34. 54-62). Petar je za Lukinu Crkvu obraćeni grešnik s kojim Isus računa. Upravo to imponira Lukinim povijesnim čitaocima na Isusu. Ako je jednom obraćenom grešniku mogao povjeriti službu utvrđivanja braće u vjeri, računa sa svim krštenicima koji su obraćeni grešnici i traži da oni tako održavaju svojim životom Božju dobrotu da ljudi požele obratiti se među Isusove sljedbenike.Tek u r. 9 našeg odlomka Luka izvještava tko su bili Petrovi kolege na lađi: Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi. U Djelima apostolskim, koja je također napisao Luka, Jakov se spominje kao prvi Apostol pogubljen za svoju vjeru (12, 2). U Lk 9, 51-56 opisuje se prijedlog Ivana i Jakova da Isus dadne spaliti negostoljubivo samarijansko selo zato što tamošnji stanovnici nisu primili Isusa i Dvanaestoricu kad su bili na proputovanju za Jeruzalem. Ova su dva brata bili eksplozivni pa ih je Isus ipak pozvao među Dvanaestoricu. Petar je bio plašljiv pa ga je učinio pročelnikom zbora Dvanaestorice.Iako su trojica svjedoci čudesnog ribolova, Isus se obraća samo Petru: "Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!" Ovdje "loviti" znači spašavati od opasnosti da se utope. Glagol zogreo koji je ovdje upotrijebljen znači "živa uhvatiti, zarobljenu život pokloniti, nekoga u životu sačuvati". Tim glagolom u prijevodu Sedamdesetorice izražena je spašavanje od sigurne smrti (usp. npr. Pnz 20, 16 Jš 2, 13 i dr.) Služba Petra i ostalih misionara nije dakle u lukavom primamljivanju ljudi u mreže Crkve i religije nego u uključivanju svih ljudi u spasenje koje je dostupno u Kristu.Petar i dva Zebedejeva sina ostavljaju lađe na kopnu i odmah polaze za Isusom. Ovakav "odlazak" pretpostavlja obraćenje Isusu i slobodno prihvaćanje poziva. Marko je to zabilježio ovako: "Pozove koje sam htjede... i ustanovi Dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati" (3, 13-14).Na čelu s nasljednicima Dvanaestorice Crkva je zajednica pozvanih i poslanih koji spasenje u Kristu čine dostupnim svima ljudima.

Dr. Mate Zovkić: GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112

http://www.don-ivica.net GODINA C 2012/13

Utorak, 05 Veljača 2013

10.II. je Stepinčevo bilo bi dobro komemorirati ovaj dan makar sa nekoliko riječi u pozdravnoj riječi.

MolitvaGospodine cijele noći smo se trudili,a to znači dan i noćSve smo pokušaliDonijeli smo iskustva,radili s najnovijim metodamapazili na zakone psihologijea malo smo postigli.

Gospodin odgovori:Da, tako mnogo ste investiraliprobali ste sve moguće,ali jedno ste zaboravili:sve to činiti u jedinstvu sa mnom.

Ja bih vam tako rado pomogaoali vi mislite da sve morate samiPreviše očekujete od svog plana

15

a premalo od mojeg djelovanja.

Previše gledate na svoja htijenjaa premalo na moju volju.Ja vas držim za vrlo važne,a vi na mene ne računate.Imajte povjerenja u menedržite se moje riječi.A onda bacite mrežeI onda ćete se čuditi.Hans Schwarzl: Der Geist macht lebendig

Doživljaj razlikeTema ući / izaći nalazi se samo kod Luke u opisu Petrova ribolova i dobiva teološku stvarnost. Isus propovijeda iz Šimunova čamca ljudima na obali Genezaretskog jezera. Kad je dovršio svoj govor, potakne Petra da isplovi na pučinu i baci mrežu za lov. Petar se usprotivi: lovili su cijelu noć, a ništa nisu ulovili, ali ipak, na njegovu riječ, on još jednom želi baciti mrežu.

Otpada normalna misijska strategija. Isus ne drži Petra čvrsto. Isus nije nikakav zemljoradnik, nikakav ribar. Ne želi ih fascinirati riječima. Ni jednom ne spominje Petru njegov život i ne pita ga o djelovanju svoje propovijedi na njega, nego ga šalje na njegov posao, odmah od sebe u rizik vlastitog iskustva. I ovaj ribar, u svom ribarskom poslu, prihvaća savjet sina jednog drvodjelca. Čini nešto protiv svoga iskustva i onoga što mu govori razum. Uspjeh nije izostao. Toliko je došlo iz dubine da je bila opasnost da se razderu mreže, pa su ribari trebali i drugi čamac i oba su se skoro potopila od silne težine.

Takav uspjeh je zastrašujući. Tolika masa vraća misao na prošlu, bezuspješnu noć. Puno i prazno se blizu izmjenjuju tako da Petar (i njegovi sudrugovi) osjećaju sveto uznemirenje i Petar se baca na koljena i govori Isusu: "Odlazi od mene, Gospodine, jer sam čovjek grješnik." (r.8) Zašto? Zar ne bi bilo mnogo korisnije da misli ili da se hvali, da se veseli da je ribolov konačno uspio. Zadivljujuće je i ostaje. On ne govori ovu rečenicu zato što je ulovio, nego zato što je neobično puno ulovio. Nikakva pokornička propovijed, nikakva moralna oluja ne vodi tom priznanju, čak ni nikakav neuspjeh. Petar nije slomljen, niti depresivan. Njegova radikalna izjava ne dolazi od izgubljenosti, niti iz doživljaja nemoći ili iz pokajanja, nego iz zaprepašćujuće radosti potpunog iznenađenja.

Kakvo je to priznanje grijeha? Što ovdje znači "grješan"? Što podrazumijeva ovdje rečenica: „Odlazi od mene, grješan sam čovjek." Pokušavam prevesti ovako: Tvoja stvarnost nije moja stvarnost. Ne živimo u istom svijetu i ne možemo zajedno postojati. Ti si prejak. Ravnoteža je ovdje izgubljena. Plašim se. To znači: Božja stvarnost ulazi i podiže. I zato Petar ne može ostati i pada k zemlji. Poput Izaije koji ne može opstati kad se Bog pojavi i krši ljudske granice. Zato ljudi trebaju, ponekad, isto tako Božju udaljenost, tako nepodnošljivu kakva je. Božja udaljenost i Božja blizina, obje se teško podnose. "Biti grješan" ovdje znači (i često) ne činiti nešto zlo. Onda bi ljudi ostali po samima sebi definirani, kvalificirani i diskvalificirani. "Grijeh" u teološkom smislu cilja na ponor između našeg svagdašnjeg iskustva i pune Božje stvarnosti. Grijeh u svom korijenu nije antropološki pojam, nego teološki. On ne govori o našim većim i manjim padovima, propustima, promašajima nego o doživljaju, nego o razlici, suprotnosti i protivljenju između Boga i ljudi. Kršćanska propovijed o grijehu ne čini ljude malenima, uništenima, ne učvršćuje i ukorjenjuje nepovjerenje, niti nevjeru i sumnju. To se tek sve može sagledati i izmjeriti sa strane punine, čudesa i neočekivanog. Prava spoznaja grijeha slijedi "iskustvo" evanđelja.

To je jedno sveopće pravilo: Mi spoznajemo jedno tek u ponovnom gledanju i promatranju s obzirom na drugo. Kako sam bio zdrav, znam tek onda kad postanem bolestan. I sve drugo je tako. Kako sam ljubio i kako sam bio ljubljen, spoznat ću tek kad ljubav umre. Što je bezbožnost znati ću tek kad Bog dođe. Svijest i spoznaja cvjetaju i rastu na granicama, na prijelazima i na lomovima.

I što odgovara Isus? On mu ne spominje ispovijed. Niti se na nju ne osvrće. Jednostavno govori: "Ne plaši se." (r.10) A to se može protumačiti: Što ti smatraš nemogućim povezati, ja ću povezati. "Kraljevstvo Božje" nije ništa drugo nego prodor Božje stvarnosti. Tu gdje ti vidiš provaliju između moje propovijedi i moje vlasti na tvom svijetu, s druge

16

strane ću sagraditi most. Ne postoje dva svijeta, nego "jedno stvorenje: nebo i zemlja".

Možda čak to i nije ništa novo. Svakako ostaje sasvim razumljiv sljedeći korak, a to je da će Petar od ribolovca postati ribar ljudi. "Od sada ćeš ljude loviti". Petar i njegovi sudrugovi su činili ono što će sada činiti. Oni tek sada svoje iskustvo ne smiju odbaciti. Kao što je Isus učinio kad mu je Petar posudio čamac. Isus uzima u posjed ono što pripada nama, kao znak da ćemo mi pripadati njemu.

Petar se neće osloboditi razočaranja u sebe i u druge ljude, on će naići na odbacivanja, na nerazumijevanja, ali i na svoje zatajenje Gospodina. Vrlo često će se ponašati protiv razumnih iskustava, očekivanja, razmišljanja. On će se i dalje čuditi i riskirati. Petar i drugovi će morati isplovljavati na pučinu kad drugi ostaju u plićini. Često će i bol doživljavati da usprkos blizine Kraljevstva Božjeg kojeg je najavljivao Isus, Bog i čovjek ne žive u jednom svijetu punom pitanja. A ipak često će njegov čamac biti pun. Plašit će se da će mnogo od dna doći na površinu i da ga s njim ne povuče. U svakom slučaju neće to biti sramotan i nezahtjevan život. Prestrašiti se ostaje znak Božje blizine u njegovu i našem životu. "Ne boj se!"

Gerhard Marcel Martin: Vogel-frei

Misno slavlje

Pozdrav:

Milost Gospodina našega, koji vas je pozvao, neka bude sa svima vama.

Uvod:

Sestre i braćo, sakupili smo se ovdje da slavimo susret sa Gospodinom našim, Isusom Kristom. On jedini svet, on jedini Gospodin je sada među nama.

Tog Boga možemo sada doživjeti u njegovoj riječi i kruhu pričesti u kojem nam se sam dariva. Da, ako se pred Bogom otvorimo, onda će doći do susreta, koji nas može promijeniti, kao što je promijenio proroka Izaiju, Pavla ili kako je promijenio Petra. To nam žele pokazati današnji tekstovi.

Prije nego poslušamo riječ Božju i slavimo Kristovu žrtvu, stavimo se pred našeg uzvišenog i milosrdnog Boga i molimo ga za oproštenje.

Molitva vjernika:

Sveti Bože, pred tobom smo svi mi grješnici, koji trebaju tvoje milosrđe. zato te molimo:

posveti svoju Crkvu i daj da u njoj raste živa vjera u tvoju radosnu vijest, molimo te Blagoslovi zemlju i daj da svi narodi i sve rase nađu pravi mir, molimo teSmiluj se nevoljama ovoga svijeta i pokaži ljudima putove k pravednom dijeljenju dobara, molimo teTješi nas svojom Riječju i daj da postanemo glasnici tvoje ljubavi, molimo tePrimi u svoj mir naše pokojnike i daj da nađu vječnu radost kod tebe, molimo teU tišini iznesimo svoje osobne molitve i želje Gospodinu....

Bože, čudesno je tvoje djelo među ljudima, zato hvalimo tvoje ime sada i u sve vjekove.

Meditacija:

Sve što Bog čini ljudima je konačno njegova milost i ne dopušta da propadne niti jedno naše nastojanje. On nas želi promijeniti i učinit će to, ali ne bez našeg sudjelovanja.Tako neka nas susret s Gospodinom učini spremnima da nosimo dalje njegovu ljubav i njegovu riječ.I nama je upućena ista riječ kao i Šimunu Petru: " Ne boj se", a ja želim nadodati: Bog je s nama - idite u miru.***

Nasljedovati Krista je uvijek povezano s Kristovim križem. U tom križu nema beznađa, jer se u njemu osjeća blizina Gospodinova. Svaki osobni križ je mjesto susreta s Bogom. Moj DA ovome križu je i dar za sve ljude.

17

Moja ljubav, moje razumijevanje bi trebali osjećati članovi moje obitelji, susjedstva,- kad šutim s nekim koji podnosi patnju,- kad nekom bolesniku donesem dah proljeća,- kad sretnem sakatog, a da se pri tom sam ne osjećam nelagodno- kad nekom tko me drži za ruku, pokažem dom- kad onom tko zdvaja, poklonim malo pažnje i vremena.- kad s nekim tko je zalutao, malo dužim putem hodam- kad sam radostan s nekim tko se veseli i kad tu radost odsijavamo dalje i tako hvalimo Gospodina Isusa Krista.

Propovjedi1.

1. Preplašiti se Boga

Tekstovi iz Izaije, iz poslanice Korinćanima i iz Lukina evanđelja govore, uza sve različitosti, o istoj atmosferi: preplašiti se pred Bogom. Preplašiti se, nije ovdje u smislu nečeg iznenađujućeg, neočekivanog, nego u smislu straha koji zahvaća ljude ako postaju svjesni onoga pred kime stoje.Izaija, Pavao, Petar u različitim situacijama doživljaja straha pred Bogom. Izaija mističar, gleda u viziji Božje veličanstvo i bori se protiv toga da naviješta Boga.Pavao, propovjednik, gleda svoj život unatrag i vidi koliko je malo njegova zasluga što ima službu apostola.Petar, čovjek spontanih reakcija kad je vidio što riječ Božja čini, padne pred Isusom na koljena i moli: «Otiđi od mene, Gospodine, jer sam čovjek grješan.»Tri čovjeka koji su došli tako blizu Bogu da su shvatili kako je nemjerljivo ono što sam ja u blizini Božjoj.Postoje i drugi, bezbrojni primjeri, možda i nama bliži. Svima je zajedničko da Bog ljude dotiče. Pomisao na veličinu Stvoritelja, na nezasluženu ljubav, dubinu ponora grijeha. U svim tim situacijama Bog dotiče ljude, ispunja ih strahom, spasiteljskim strahom.

2. Strahote ljudskog nasilja

Vrijednost straha pred Bogom možemo usporediti i izmjeriti ako pogledamo figuru smaknutog patra Alfreda Leppa pred narodnim sudom 1944. Uspravan i smiren stoji pred svojim sucima. Nakon neuspjelog atentata na Hitlera 20. srpnja 1944. Delp je bio uhapšen, jer je sudjelovao u nekim krugovima na izradi prijedloga za Novu Njemačku, nakon barbarstva. I zato je doveden pred «narodni» sud Rolanda Freislera.

Postoji dovoljno slika i filmskih dokumenata da možemo, još i danas, vidjeti kakva je bila atmosfera toga suda. Tu se, u samosigurnosti, širi ideologija straha. Tu se jedan stavlja na stranu jačih i uništava druge, slabije i tako je doveo pravni poredak do farse. Dugi niz smrtnih presuda su instrument ovoga straha.

I u posljednjim recima koje Delp u samici, čekajući smrt, piše vezanim rukama, govori o živom patriotizmu. Tu izbija njegova neprestana ljubav prema narodu kojemu otvara oči da spozna razliku između straha Božjega i straha pred Rolandom Freislerom. U brizi za ljude Bog budi strah pred sobom - koji pobjeđuje strah pred diktatorom, jer taj strah pred Bogom ojačava ljude.

3. Protivljenje

Biblija, mnogo puta, opisuje ljudski strah pred Bogom. U tom strahu postaje uočljivo tko je Bog, a tko je čovjek. Postaje jasno kako je Bog prisutan - ne protiv čovjeka, nego po čovjeku, koji je tako drukčiji nego Bog. Upravo po tome što iskustvo Boga može potresti čovjeka i jer to iskustvo može izbaciti čovjeka iz kolotečine samosigurnosti, on dobiva potporu.

Na zauzimanje, posebno Francuske, spriječeno je da u novom ustavu Europe bude spomenuto ime Božje. Upozoravanje pape posebno ističe da nasljednici revolucije giljotine misle da je dovoljno pozvati se na «vrijednosti» europske tradicije. Kod trgovačkog ocjenjivanja vrijednosti ljudskog embrija (začetka) vidi se na što se svodi ta vrijednost. Svi propisi, konvencije, ograničenja nisu, u određenim trenucima, ništa vrijedni, jer nema izgleda za profit.

Bez straha Božjega prijeti da se svaka vrijednost sruši, jer se čovjek postavlja iznad interesa drugog čovjeka, tamo

18

gdje se korist čini dovoljno velikom. Zbog standarda ili zdravlja jednih, žrtvuju se drugi: umirući, nerođeni, slabi.

Petar je sreo Boga u propovjedniku kojem je posudio svoj čamac da može propovijedati mnoštvu. Petar je trebao mnogo naučiti, ponekad je krivo shvaćao. No, on nikada nije zaboravio onu neograničenu veličinu koja mu je došla u susret, u Bogu.

«Otiđi od mene, grješan sam čovjek» je bila reakcija Šimuna Petra. A Isus je toga Petra ipak izabrao za ugaoni kamen svoje Crkve. Alfred Delp nikad nije proglašen svetim. Imao je mnogo krivina i kutova. U odlučujućem trenutku, osjetio je veličinu Božju i tako u licu smrti vidio svoj život.

2.

Smijem li s tobom putovati u tvom životnom čamcu?

Dok je Isus stajao na obali Genezaretskog jezera, narod je hrlio k njemu da čuje riječ Božju. Tu on opazi dva čamca na obali. Ribari su bili izašli i prali svoje mreže. Isus uđe u čamac koji je pripadao Šimunu Petru i zamoli ga da se odveze malo od obale. Tada sjedne i učio je narod. (Lk 5, 1-13)

Jedan moj subrat pripada još staroj školi. Bilo da ide u grad ili se vozi metroom, uvijek ide u redovničkoj odjeći. K tome ima svoj vlastiti način putovanja. A to se redovito događa autostopom. Rijetko kada mora duže čekati na rubu ceste dok ga netko ne uzme. I zanimljive razgovore je, na ovaj način, u autu vodio, često su se razvili i u ispovjedne razgovore, iako ti ljudi nikada nisu htjeli pristupiti k ispovjedaonici.

Biste li vi uzeli nekog takvog u auto? Ili se možda plašite ovakve avanture. Sam sam češće uzimao ljude u auto. Jednom je došlo do neugodne situacije. Bio je to susret s jednim pijancem kojega sam se jedva oslobodio. Bila je to avantura kad je Šimun Petar dopustio Isusu da uđe u njegov čamac. I on ga se više nije mogao osloboditi.

Kako biste vi postupili kad bi vam Isus rekao: «Pusti me u svoj čamac»? Možda biste mu odgovorili: radije drugi put, ovaj put ne mogu, cijelu noć sam radio i sada sam umoran, perem svoje mreže, a onda imam slobodnu večer. Idem kući, popit ću pivo ili čašu vina i leći u krevet.U jutro moram biti spreman za noćnu smjenu.

Možda biste Isusu i rastumačili: «Ako me opravdaš na radnom mjestu, rado možeš ući. Konačno moram hraniti obitelj. Ako prošle noći ništa nisam uhvatio, želim nešto na crno zaraditi.»

Ili bismo rekli: «Isuse vidim da te ljudi pritišću sa svih strana, dođi, uđi, osjećam da imaš nešto važno reći."?

Biste li pustili Isusa u svoj čamac - nije nikakvo teoretsko pitanje, jer on stvarno želi ući u vaš čamac, u vaš životni čamac. I zato vas pita: »Jeste li spremni prihvatiti me u svoj život?» Ovim pitanjem: «Smijem li putovati s tobom, u tvom životnom čamcu?» - Isus nam dolazi svakog jutra. Prema tome, naša jutarnja molitva bi mogla značiti: Gospodine, putuj danas sa mnom, u mom životnom čamcu.

3.

Susret s IsusomUzalud

«Opet uzaludno čekao!» «Svi napori su bili uzaludni!» «Moja dobra volja bila je uzaludna!» «Uzalud uložio toliko snage i vremena!» Ne poznajemo li ovo - ovaj doživljaj, ovaj osjećaj «uzaludnoga» - uzaludno se trudio - ništa se nije zapravo promijenilo...

Zadržimo, pri tome, još jednom, kratko pred očima situaciju koju smo upravo čuli iz evanđelja: Genezaretsko jezero, mnogi ljudi koji se tiskaju oko Isusa, koji očigledno hoće nešto od njega. Čamci, muškarci koji na obali peru svoje mreže. Oni su umorni, iscrpljeni, izmoreni i vjerojatno razočarani, jer cijelu noć nisu ništa ulovili. Oni upravo, na svojoj koži, doživljavaju situaciju «uzalud se trudio - uzalud se mučio.» A Isus ulazi u jedan čamac. Pripada Šimunu. Isus ga zamoli da ga odveze nešto dalje od obale. Mi ne znamo što je Isus rekao ljudima na obali. Mi samo znamo da se obratio direktno Šimunu u čiji je čamac ušao: «Vozi dalje gdje je duboko, tamo baci mreže za lov!»

19

Ali, na ove riječi očituje se Šimunovo razočaranje, frustriranost, dugi uzaludni sati na jezeru, neprospavana noć, uzaludan trud. On je umoran i ne može (ništa) više.

«Učitelju, mi smo radili cijelu noć, uzalud se trudili.» A ipak je moralo nešto mnogo više zazvoniti u Isusovim riječima, jer Šimun odgovara dalje: «Ipak, ako Ti kažeš, bacit ću mreže.»

Isus i Šimun - jedan susret koji nadilazi razočaranje. Jedan susret koji daje hrabrosti da se započne iznova. Jedan susret koji izvodi iz - uzaludnog iskustva - samo zbog jedne riječi - na Njegovu riječ.

Ja sam čekao na jednu riječ«Ja sam čekao na jednu riječ!», čula sam ponekad razočarane riječi i to poznajem kod sebe također vrlo dobro, ili: «Tvoje riječi su mi pomogle!»

Što se to događa kroz jednu riječ na koju čekam, odnosno koja je riječ koja mi pomaže?

Ja mogu, iz vlastitog iskustva, potvrditi kako ja kroz tu riječ osjećam da sam osobno dotaknuta. Meni samoj je upravljena ta riječ. Takova jedna riječ može pomoći da se izađe iz čvrsto uhodane situacije, može pomoći donijeti jasnoću...

Tko od nas ne poznaje (osjećaj) da duši godi kada netko, poslije svađe, jednom riječju pokloni oproštenje?

Ili: koliko godi konačno kada se opet, poslije duge šutnje između subraće, djece i roditelja, progovori oslobađajuća, prijateljska riječ koja omogućuje novi početak?

Dozvoliti Isusu da uđe«Riječ koja ti pomaže, ne možeš je sam sebi reći!» - glasi jedna etiopska uzrečica. Ne čekamo li mi, možda prečesto, na velika čuda koja trebaju najednom sve promijeniti?

Šimun je dozvolio Isusu da uđe u njegov čamac - jedna slika za njegov vlastiti život. Isus je s njim zaplovio po vodi života. Šimun se usudi povjerovati riječi koju mu je Isus priopćio. U početku, bez sigurnosti - jednostavno samo na njegovu riječ.

Vjerujem da je Šimun spoznao taj trenutak i nije ga propustio, jer mu je bio tu, posve osobno ukazan slijedeći korak na njegovom životnom putu, od Onoga većega.

«Ne možeš sam sebi reći riječ koja ti pomaže!»

Nemojmo se plašiti upuštanja u novo, međusobno opraštanje i pomirenje, promjenu...

Nemojmo se bojati saslušati riječi koje su nam upućene i njima dozvoliti da djeluju u našem svakidašnjem životu. Na njegovu riječ, smijemo se i mi usuditi na sljedeći korak. Amen.

S. Mariata Meister, prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen

4.

1. Početak

Ono što vidimo u evanđelju je nastanak Crkve. Sve počima time što je Isus naviještao Božju riječ. Po njemu, njegovoj osobi Božja riječ dobiva zvuk i glas. I ljudi žele to slušati. Oni su tražili čovjeka potpuno ispunjenog Bogom tako da po njemu Božja riječ postaje prisutna i posadašnjena.

Isus ulazi u čamac ribara Petra. S jezera govori okupljenom mnoštvu na obali. Sjedne u čamac u kojemu su ribari bili cijele noći na ribanju i nisu ništa ulovili. I on ne treba ništa više, nego mjesto u čamcu da bi bio za mnoge prihvatljiv.

Šimun je potpuno nezainteresiran. Isus traži od njega da baci mreže još jednom i najednom se u njemu nešto pokreće. On je trebao ovu riječ i ima povjerenja da, potpuno neočekivano, još jednom počne ribariti.

Crkva počima ondje gdje ljudi počimaju djelovati potaknuti Isusovom riječi. Sve drugo dolazi kasnije, u preciznom

20

smislu riječi, je drugotne važnosti. Šimun će spoznati svoje poslanje: apostol, - poslanik- temeljac Crkve. No, najprije je potrebno ono što je temeljno, bitno ovom poslanju: povjerenje, vjera u Isusa Krista. To je temelj ovog našeg skupa koji je Crkva.

2. Koraci k pozivu

Poziv nije konac, nego početak. To je postalo jasno i Petru, kao i svakomu tko ga nasljeduje u apostolskoj ili petrovskoj službi. Ono što vrijedi za poziv u službu, vrijedi i za svaki poziv. Zlobno je pitanje da li se ispunja ono zašto me Bog zove u nekoj zadaći ili službi. Onda se to pitanje jednostavno rješava krštenjem. Krštenjem nas Bog već poziva. Tu je Isus ušao u naš čamac. I sada, odatle, on želi ljudima donijeti svoju riječ. Iz čamca svakog pojedinog krštenika.

Zato se isplati, još jednom, pažljivo promotriti sve korake u kojima se događa poziv u današnjem evanđelju. Prvi kontakt s Isusom je Petar imao, prema Lukinu evanđelju, kad je ušao u njegovu kuću i izliječio majku njegove žene.(Luka gleda na Crkvu u kojoj su mnogi, preko obitelji, došli u dodir s Isusom), a onda dolazi situacija kad Isus ulazi u njegovu lađicu.

Odgovor Petrov je povjerenje: „Ali na tvoju riječ bacit ću mreže..." Na ovaj početak povezuju se dva pola koja se inače ne mogu povezati. Jedno je iskustvo obilnog ribolova, a drugo je ono što je Petar, pun divljenja i straha, rekao: „Odlazi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek." Petar nije Isusa stavio u svijest svoga savršenstva. Isus ga je uzeo u svoju službu i otkriva kako je malo pripravan i pogodan da bude pozvan po Duhu Svetom.

3. Živjeti poziv

Luka povezuje početak Crkve s pozivom apostola. Onda dolazi sve više učenika k Isusu. Za mnoge je to poziv u Crkvenu službu, za druge poziv znači naći Isusa u sredini životne situacije, kao muž ili žena, sam ili u partnerstvu, ovim i onim sklonostima i darovima, u siromaštvu ili bogatstvu.. Neke Isus poziva da napuste dosadašnji način života i počnu jedan sasvim drugi. Mnogi su pozvani posvećivati ono mjesto gdje žive i rade ili studiraju. Poziv je uvijek samo početak.

Što će slijediti nakon ovog početka, razvija se iz povjerenja u Isusa. On nas uzima u naukovanje, manje riječima, a više po onome što čini. Njegovim načinom moljenja, njegovim pristupanjem ljudima, u njegovim osjećajima za nepravdu, ograničavanje, možemo naći polazne točke i uporišta kako bismo mogli živjeti. I poziv će se produžiti u život, da se ja naučim, na ovaj Isusov način, živjeti i gledati i tako dobijem predosjećaj kako mogu postati «drugi Krist». Za to je potrebno čitati Pismo i slušati izvještaje o pozivima.

Ono što ovaj poziv nikako ne podnosi je samopravednost. Ne možemo htjeti slušati Boga ako sami želimo biti Bog. Nikad nećemo doživjeti svetost Božju ako ne pustimo mogućnost osjetiti strah koji je zahvatio učenike u čamcu. Odvažnost slijediti Isusa ne dobivamo iz precjenjivanja naše vlastite snage, nego po Isusovom ohrabrenju: „Ne boj se, odsad ćeš ljude loviti!" I riječ upućena Petru vrijedi svakome od nas: „Ne boj se, od danas..." i za svakoga ova rečenica ima vlastiti nastavak posred našeg života.

http://www.glas-koncila.hr/ Peta nedjelja kroz godinu (10. veljače)Iz 6,1-2a.3-8 * Ps 138,1-5.7c-8 * 1Kor 15,1-11 * Lk 5,1-11Bog treba ljudeKroz sva tri današnja liturgijska čitanja provlači se misao vodilja: Bog treba ljude! On jest svemoguć i ni o kome nije ovisan, ali on želi biti među ljudima i svoja djela izvoditi uz njihovu

21

pomoć i suradnju. Bog ne želi raditi sam poput mnogih zemaljskih menadžera koji nemaju povjerenja ni u koga i ne znaju u svome poslu ni s kim surađivati. On hoće, naprotiv, uključiti ljude u djelo spasenja koje se i njih tiče - želi aktivne i savjesne suradnike. Trojica ljudi iz današnjih čitanja koje Bog poziva na osobitu službu - prorok Izaija, apostol Pavao i apostol Petar - spoznaju dvije stvari: da su grešni ljudi i da Božjoj riječi koja ih grešne poziva treba vjerovati.Izaija, uveden u blještavo svjetlo Božje svetosti i veličanstva, osjeća se kao izgubljen, u strahu vapi: »Jao meni, propadoh!« Otkriva se sam sebi onakvim kakav u stvari i jest - grešnik. Međutim, najednom se neki oganj dotakne njegovih usana i on osjeti da je očišćen, otkida se od svojih zemaljskih misli, od svojih osobnih namjera i postaje potpuno raspoloživ za Boga. Na Božji glas: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?«, on sada može odgovoriti: »Evo me, mene pošalji!« Bog ga nije prisiljavao, nego je samo u njemu pobudio volju da se stavi na raspolaganje za služenje Božjoj stvari. To je zvanje: Bog koji u nekom čovjeku probudi potrebu i hrabrost da mu rekne svoj svojevoljni i slobodni »da«. I apostol Pavao priznaje svoju grešnost i nedostojnost - bio je žestoki progonitelj i zatiratelj kršćana i Evanđelja - ali svoje poslanje i službu u Crkvi pripisuje Bogu i njegovoj milosti (»milošću Božjom jesam što jesam«). To što je apostol, što smije drugima navješćivati Krista Raspetoga i Uskrsnuloga - to je za njega milost nad milostima. On u tome gleda čisti Božji dar. Bog je pogledao na njega, odabrao ga, očistio od njegove grešne prošlosti i učinio ga izabranom posudom da navijesti Evanđelje svemu tadašnjem svijetu.I priprosti ribar Petar, na temelju čudesnog ribolova spoznaje svoju grešnost. »Idi od mene, Gospodine, jer ja sam grešan čovjek!« No, Isus ga upravo zbog toga što je na njegovu riječ bacio mreže, jer je usprkos činjenici kako se to protivi zdravom razumu imao povjerenja u njegovu riječ, odabire i postavlja za apostolskog prvaka. I ohrabruje ga: »Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude! Poruka svega je: Bog nas treba onakve kakvi jesmo, ima u nas povjerenja - usprkos našoj grešnosti. On nudi časnu i uzvišenu službu, a kad ljudi prihvate, čudesno ih mijenja i osposobljava za povjerenu im zadaću.Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/ Za razmišljanje

U današnjem Evanđelju Luka spaja dva izvješća: poziv prvih učenika i čudo bogatog ulova. Zbog Petrove spremnosti radikalno i bez kompromisa vjerovati Isusu, njemu i njegovim drugovima povjerava se zadaća da ljude povedu k Isusu. Tu nije teško povući paralelu s našim životnim putom: tamo gdje se pustimo voditi čvrstim povjerenjem u Krista, tamo On može tako zahvatiti u naš život da to postane blagoslov za nas i ljude oko nas.

Bog poziva koga hoće. A koga poziva, toga i osposobljava. Isus ulazi u Šimunovu lađu – to znači da inicijativa dolazi od Isusa. Nije tako da bismo mi nešto morali učiniti kako bismo svratili na sebe Božju pažnju, nego On je taj koji čini prvi korak. Isus ne bira neki posebni trenutak da bi pozvao Petra: zove ga ondje gdje se upravo nalazi – u svakodnevici, kod ispiranja mreže, poslije jedne više-manje bezuspješne ribarske noći. Petar je zaposlen sa svojim svakodnevnim problemima, no

22

istovremeno dovoljno budan da čuje Isusov poziv. On i njegovi sudrugovi spremni su protiv svake logike i protiv vlastitog iskustva pustiti da Isus uzme njihovu sudbinu u svoje ruke. Uspjeh koji doživljavaju gotovo da ih plaši, a Petar izražava ono što svi osjećaju: "Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!" Neposredno nakon iskustva Božje slave povećava se i osjetljivost za vlastito unutarnje stanje i Petar uviđa svoju ljudsku slabost i grešnost. Pri tom se ne radi o tom da je on neposredno učinio nešto loše – takvo razmišljanje svelo bi svijest grešnosti na obični katalog s pitanjima. Petar u susretu s Bogočovjekom Isusom Kristom uviđa svoju nesavršenost – iskustvo koje može doživjeti svatko od nas kad u nekom čovjeku ili događaju susretne "sveca". Kad Isus na Petrovu ispovijest odgovara: "Ne boj se", to onda znači: Ne postavljam ti nikakve nedokučive zahtjeve. Štoviše, želim ti pomoći da budeš ono što od tebe očekujem. To obećanje vrijedi za svakoga tko želi slijediti Isusa.

Zvanje i poslanje tiče se svih onih ljudi koji po krštenju i potvrdi imaju udjela u zajedništvu vjernika i u zadaći Crkve da svijetu svjedoči Krista. Različite službe, dužnosti i zadaće u Crkvi uvijek su podređene zajedničkom pozivu i poslanju. "Ja sam na svojem mjestu potreban kao arkanđeo na svojem." (Kardinal Newman)

Poziv i poslanje crpe svoju snagu iz susreta, iz susreta Boga i čovjeka, čovjeka i čovjeka. I to nam današnje Evanđelje želi priopćiti. Susreti su važni za vjeru. Bog svakoga susreće s različitim intenzitetom i pod različitim uvjetima. Stoga susreti nikad nisu teorija ili filozofija, nego uvijek život! Ne radi se o tome što govorimo, nego kako susrećemo druge ljude. U katekizmu za odrasle stoji: "Nitko ne može vjerovati sam za sebe. Svatko je u svojoj vjeri upućen na to da ga drugi nose."

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr Jedan od najvećih teologa, Romano Guardini, napisao je u svojoj knjizi o Kristu i ovo: „Najveće što ti se može dogoditi jest da se susretneš s Gospodinom“. A kako je to moguće, ponovno vidimo u današnjem evanđelju.

Kad je Spasitelj putovao zemljom i navješćivao Radosnu vijest, u svojim govorima nikad se nije služio teškim, običnom puku neshvatljivim filozofsko-teološkim rječnikom jer ga tada ne bi svi mogli razumjeti. Krist je govorio jednostavno, svima razumljivo i prihvatljivo. Služio se prispodobama i metaforama koje su bile lako odgonetljive i u kojima su ljudi prepoznavali sebe i primjere iz svakodnevnoga života. Iako se iza te (prividne) jednostavnosti krije iznimna, Duhom Svetim nadahnuta dubina, Kristove su riječi zvučale tako da su ih mogla razumjeti i djeca. Svaku je propovijed započinjao otprilike ovako: Neki čovjek imao rodni vinograd... Ili: Neki je pastir primijetio da mu nedostaje jedna ovca... Ili: Ribari iziđoše da bace mreže... Krist je na poseban način znao uvesti ljude u tajne svijeta i života, u mudrost čovjekova ispravnog rasuđivanja, u mudrost prirode. Govoreći o običnim stvarima i događajima, Isus „aludira“ na nešto drugo, nastojeći nam otvoriti oči. Govori o vinu i vodi, o kvascu i zrnu gorušice, o ribama i kruhu, o žitu

23

i lozi, pastirima i ovcama. Sve ove „stvarnosti“ ogledalo su, odsjaj nečega drugoga, mnogo dubljega i važnijega. Takvo je i današnje evanđelje.

Krist, da bi ga okupljeno mnoštvo moglo bolje čuti i vidjeti dok propovijeda, sjeda u Petrovu barku i otisne se od obale Genezaretskog jezera. Ribarima, koji su već isprali mreže nakon neuspješnog ulova, kaže da ih ponovno bace. Petar ne vjeruje u uspjeh te nelogične „avanture“, ali ga ipak posluša. „Rezultat“ su prepune mreže koje su se gotovo razdirale od količine ulovljenih riba, dvije prepune lađe ulova i zapanjeno mnoštvo, osobito Petar i Zebedejevi sinovi Ivan i Jakov, također ribari. „Od sada ćeš loviti ljude“, Isus se obraća Petru. Oni izvukoše lađe na kopno, sve ostaviše i krenuše za Njim.

Tako je Krist „ulovio“ svog prvog sljedbenika Petra. Volja Neba je da, stupivši u službu Krista, postane ribar ljudi.

Ovo Kristovo „čudo“ nije senzacija zbog senzacije. Ugledavši Petra, Krist prepozna prvoga biskupa i svećenika, prvoga crkvenog poglavara. Njegovi prijatelji ribari također su odabrani da Božji narod privedu k spasenju. I oni će, kao i Petar, u mrežu svojih govora, truda i mukotrpnih nastojanja, uz silne žrtve i odricanja, nastojati pridobiti, „uloviti“ ljude za Krista i ono što je Kristovo, „da love srca Božanskom riječi“ (Krist na žalu, Ivan Pavao Drugi).

To je Petar shvatio tek na dan silaska Duha Svetoga, kada je tri tisuće ljudi svojim govorom priveo krsnom zdencu. Tek tada mu je postalo jasno što mu je Krist želio reći onim bogatim ulovom riba. I nakon Duhova Petar je redovito, sa svojim pratiteljima, odlazio „na more“ svijeta. Doduše, nisu se uvijek vraćali s ulovom, ali su na zapovijed Krista poslušno bacali mreže. Tako su i svi oni koji stoje u službi dušebrižništva (svećenstvo) spremni podnositi teškoće i razočaranja jer znaju da je to poslanje koje im je Krist namijenio, služba za koju su pomazani.

Svakomu od nas poznata su razočaranja kakva je doživio i sveti Petar: „Sve je uzalud, ribe nema... Ipak, Gospodine, ako ti kažeš da ponovno bacimo mreže…“ Naravno, Petar iz dugogodišnjeg iskustva kao ribar zna da je ova Isusova zapovijed besmislena - usred bijela dana poći na ribarenje!? Bori se s dostojanstvom svoga poziva i prakse, ali se ipak odaziva Učiteljevom pozivu, pa kao da kaže: „Ipak, ako ti tako kažeš, učinit ću to, opet ću baciti mreže – na tvoju odgovornost i na tvoju riječ...“

Ovakvom reakcijom Petar ulazi u red velikih ljudi, jake vjere i bogobojaznosti – kao što su bili Abraham, Mojsije, Izaija, Ivan, Marija, Josip... Svi su oni na sličan način bili pomalo sumnjičavi, što je posve razumljivo (pa dano nam je da pameću rasuđujemo, a razum je govorio da se ovdje zbiva nešto nevjerojatno), ali su ipak rekli svoje DA Bogu.

„Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba“, stoji u današnjem evanđelju. Petar je doživio čudo. Njegovo povjerenje u Isusa isplatilo se i očitovalo čudesnim ulovom, doslovnim i metaforičkim. Shvatio je da u njegovoj trošnoj barčici sjedi čovjek koji nije od ovoga svijeta, Bog-čovjek. Zato, impulzivan i strastven u svojim reakcijama i vjeri, pada ničice: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine“. To bi značilo – „Nisam zaslužio takvu nagradu! Nisam Te dostojan. To je previše dobro za mene neznatnog, nevaljalog, nedostojnog Tvoje milosti!“

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

24

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/ http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitekturahttp://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlade

možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.

25

http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info www.frafranjomabic.info Današnje Evanđelje poziva nas da razmislimo o našem povjerenju prema Gospodinu Bogu! Poziva nas da razmislimo o našem povjerenju u Isusove riječi i sva obećanja koja nam On ostavi zapisana kroz sva četiri Evanđelja. Također, isto tako, poziva nas da ustrajemo u povjerenju prema svemu onom što je Isus činio i naučavao, a ne bismo smjeli s uma smetnuti i današnje ponavljanje riječi lađa ili barka čak šest puta. Lađa će predstavljati Isusovu Crkvu kasnije. Ne zaboravimo onaj mir Isusa koji spava na uzglavlju palube, a oluja je uzdrmala lađu i apostole. Kormilar spašava svoju lađu i donosi mir svima. Današnji ulov u lađi mora otvoriti i moje oči i upitati me tko je mene doveo Isusu, učinio me ribarom, ili pak tko me je ulovio i stavio u Isusovu lađu – Crkvu. Onda odanvde slijede pitanja moga bivovanja i življenja u pozivu u kojem jesam i želim biti, a uvijek čineći dio i lađe i posade i putnika. Nekoliko desetljeća ranije jedna žena u Neshvillu rodila je prerano sitnu djevojčicu koja nije mogla ostati na životu bez pomoći inkubatora. Nekoliko dana nakon poroda djevojčica je dobila bolest imenom pneumonija, kratko zatim dobila je šarlah da bi konačno dobila polio (vrsta bolesti). Zadnja bolest osakatila je njemu lijevu nogu tako da se njeno stopalo skoro potpuno zavilo unutra. Kad je djevojčica napunila pet godina ona nije mogla normalo hodati bez pomoći metalnih proteza. Dok je ona tako šepala i s mukom pravila svoje korake drugi njeni vršnjaci trčali su oko nje preskačući konopac za igru. Kad je dospjela do jedanaeste godine bila je više umorna od metalne proteze te je željela hodati kao i druga djeca. Stojeći tako jednog dana u svojoj sobi sa svojom mlađom sestrom, zamolila ju je da pripazi na vrata da ne bi došli roditelji dok ona bude vježbala hodati bez proteza. Nije željela da je roditelji uhvate kako hoda po kući bez proteza jer su se oni strašno brinuli za nju da joj se stanja u kojem je živjela ne bi pogoršalo kakvim prelomom. No djevojčica je skoro cijelu godinu nastavila svoje tajno hodanje bez proteza. Ali jednog dana počela se osjećati krivom zbog toga što je svoj roditelje varala, te je prilikom redovnog liječničkog pregleda rekla svome liječniku što radi. On je ostao zapanjen, no, pristao je da joj dadne odobrenje da nastavi hodati bez proteza ali samo kratki period u jednom danu. No njena ideja o kratkom periodu hodanja bez proteze je vrlo različita od liječnikove ideje. Što je ona učinila bio je ovo: periodu hodanja dodala je period vrlo pobožne i iskrene molitve. Da dugu priču skratimo valja nam reći da je djevojčica čudom prohodala ostavivši svoje proteze za uvijek. Ova zgoda vrlo lijepo pristaje uz današnje Evanđelje. Opisuje nam trenutak, događaj, koji mi trebamo opet i opet, slušati kroz naš život. Ovaj događaj želi nam pokazati da je ustrajnost jedna od najvećih snaga u cijelom svijetu, naravno ako je ustrajnost u dobru i pak je povezana s molitvom.

26

Petar i njegovi prijatelji ribarili su cijelu noć no bezuspješno. Isus im je se približio te ih nagovorio da pokušaju baciti mreže još samo jedan put. Oni poslušaše, baciše mreže i čuli smo što se dogodilo, uhvatiše punu mrežu raznovrsnih riba. Zadnji njihov pokušaj učinio je razliku između neuspjeha kojeg su doživjeli prošle noći i uspjeha kojeg su doživjeli tokom zadnjeg bacanja mreža u Isusovu prisustvu. Zgodu s mora držimo i dalje pri svijesti no vratimo se opet priči o djevojčici iz Nashvilla. Što se njoj dogodilo? Dogodilo joj se isto ono što se dogodilo Petru i njegovim prijateljima. Dogodilo se nešto što je nadmašilo njen najveći životni san. Djevojčica ne samo da je počela hodati bez proteza, ona je počela trčati, zamislimo trčati. Trčanje je vježbala svaki dan čak i po nekoliko sati. Sa 16 godina ova nevjerojatna djevojčica kvalificira se, zamislite, na olimpijske igre koje su se održavale u Melbournu te je tamo osvojila brončanu medalju u disciplini 400m – štafeta. Četiri godina poslije na olimpijadi u Rimu ona je postala prva žena u povijesti sporta koja je osvojila tri zlatne medalje u trčanju i drugima atletskim disciplinama. Ta djevojka je bila Wilma Rudolph. Po povratku doma postala je zvijezda svih novina i magazina. Predsjednik Kennedy primio ju je u privatnu audijenciju a sportski stručnjaci proglasili su je nacionalnom prvakinjom amaterskog sporta. Jednak slučaj se zbio sada već pokojnom (poginuo u prometu) Glenu Hannigamu, engleskom nogometašu koji je čak igrao i u samom Realu iz Madrida. Svojom ustrajnošću je pobijedio i obitelj i liječnike i prohodao čudesno i postao slavni nogometaš Bez ustrajnosti i truda nema ničega na ovome svijetu.Oni su živi primjeri što može snaga ustrajnosti povezana s molitvom i pouzdanjem u Boga. Oni su primjer snage i mogućnosti ljudskog duha koji je prožet vjerskim nadahnućima. Jesmo li ikad, amo baš ikad u svom životu ustrajali u svojim iskrenim namjerama da povjerujemo da Isus može učiniti puno u našem životu. Jesmo li ustrajali u iskrenoj molitvi i povjerenju prema Njemu da nam On može pomoći ako smo se našli u krizi mi ili netko od naših milih i dragih.Današnje Evanđelje potiče nas da učinimo dvije stvari u svom životu. Prvo, da učinimo ono što je učinio Petar sa svojim prijateljima, a drugo, da da uključimo Isusa u naša životna nastojanja, da Ga uključimo u cijeli naš život u sve pore našega života. Bacajmo našu mrežu ustrajno s Isusom.

fra Franjo Mabić

http://www.sveti-juraj.com http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/

5. nedjelja kroz godinu (C) U istoj lađi Svi poznamo izreku: "Sjediti u istoj lađi". To pristaje za mnoge prigode. Rado se upotrebljava uz temu o klimi. Naš "svemirski brod" Zemlja je lađa, u kojoj svi sjedimo, i nitko ne će uteći olujama klimatskih promjena kojima je izložena. Mi također sjedimo društveno gledajući u istoj lađi, u Europi, u našoj domovini. Uspjesi i krize sve nas pogađaju (iako mnogi osjećaju manje uspjeha a više krize nego drugi).Slika o lađi je simbol zajedništva. Život je kao prijelaz od obale rođenja do obale smrti. Upravo nas rođendani podsjećaju na to, da lađa našega života bezuvjetno smjera na drugu obalu. Prijelaz krije mnoge opasnosti, oluje i visoko gibanje valova može lađicu života dovesti u nevolju, i može je dovesti do brodoloma.

27

Isus je većinu vremena svoga javnog djelovanja proveo u Galileji, uz Genezaretsko jezero. I mnogo toga se odigralo na jezeru, u ribarskim lađicama. Tako i danas. Sjeo je u ribarsku lađu i odatle poučavao mnoštvo na obali. To je lađa Šimuna Petra."Petrova lađica" je slika, postala je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Ta slika pokazuje Crkvu kao zajednicu koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, nego je osobitom čini da je Isus s njom u lađi. Biti s njim u istoj lađi to joj daje pouzdanje.Isus u lađi: to mijenja sve. To su tada doživjeli ribari. To doživljavamo mi do danas. Tada je Isus dao naoko besmislenu zapovijed. Po bijelu danu trebali su Petar i ostali ribari izvesti lađu na pučinu i baciti mreže. Oni kao ribari dobro znaju da je noć za ulov ribe. To je vrijeme ulova. Protekle noći sve je bilo bezuspješno. Ništa nisu ulovili.Ipak, kad Isus to kaže, oni radi povjerenja u njega bacaju svoje mreže. I događa se ono što i najiskusnije ribare obara s nogu: dvije ribarske lađe pune, umalo im ne potonuše. Tako će taj događaj biti spomenut kao "čudesan ulov ribe". To je bila samo predigra. Isus obećaje sasvim drukčiji ulov ribe: odsada ćete loviti ljude. Iz male čete nastala je vjernička zajednica rasprostranjena po čitavome svijetu, Crkva. Ne plivaju li i danas ribe u jatima? Je li se čudo na jezeru pretvorilo u suprotnost? Nije li ih sve manje u Petrovoj lađici? Trenutno tako izgleda. Ali jedno znam i čvrsto vjerujem: Dokle god je sam Isus na lađi, može se ponoviti čudo, pa i kod nas u Hrvatskoj.Fra Jozo Župić

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

28

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

29

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

VELJAČA 2013.

1. P Brigita; Miroslav; Sever2. S Prikazanje Gospodinovo - Svijećnica3. N 4. NED. KROZ GOD.; Sv. Blaž - Dan života4. P Andrija Corsini; Veronika Jeruz.; Ivana5. U Agata; Dobrila; Jagoda; Silvan6. S Pavao Miki i dr.; Doroteja7. Č Bl. Pio IX. papa; Rikard; Držislav8. P Jeronim Emilijani; Jerko; Mladen9. S Skolastika; Apolonija; Sunčana10. N 5. NED. KROZ GOD.; Bl. Alojzije Stepinac11. P Gospa Lurdska - Dan bolesnika12. U Eulalija; Zvonimir; Damjan13. S Čista srijeda - Pepelnica (post i nemrs!)14. Č Sv. Valentin; Zdravko15. P Klaudije; Colomb; Vitomir; Agapa16. S Julijana; Onezim; Miljenko; Daniel17. N 1. KORIZMENA NEDJELJA (Čista)18. P Šimun; Bernardica; Gizela19. U Konrad; Ratko; Blago20. S Eleuterije; Leon; Lav; Lea kvatre21. Č Petar Damiani; Damir; Eleonora22. P Katedra sv. Petra; Tvrtko kvatre23. S Polikarp; Grozdan; Romana kvatre24. N 2. KORIZMENA NEDJELJA (Pačista)25. P Viktorin; Hrvoje; Berislav26. U Aleksandar; Sandra; Branimir27. S Donat Zadarski; Gabrijel od Žal. Gospe28. Č Roman; Teofil; Bogoljub; Vikica

30