UNIVERZITET CRNE GORE EKONOMSKI FAKULTET …
Transcript of UNIVERZITET CRNE GORE EKONOMSKI FAKULTET …
UNIVERZITET CRNE GORE
EKONOMSKI FAKULTET PODGORICA
Sanja Šćepanović
UTICAJ PROŠIRENJA EU NA MIGRACIJE
ZDRAVSTVENIH RADNIKA – primjer Crne Gore
MAGISTARSKI RAD
Podgorica, 2017. godine
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
2
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
3
PREDGOVOR
Ulazak novih zemalja članica u Evropsku uniju (EU) odražava se na sve segmente njihove
ekonomije i društva, pa tako i na zdravstveni sistem.
Zdravlje se smatra jednim od integralnih djelova strategije razvoja EU, budući da se dobro zdravlje
građana može povoljno odraziti na sveukupnu produktivnost i razvojnu performansu nacionalnih
ekonomija.
Međunarodna migracija ljekara i drugih zdravstvenih radnika nije novi fenomen, ali je posljednjih
godina privukla veliku pažnju zbog zabrinutosti da bi mogla dovesti do smanjenja broja
visokokvalifikovanih medicinskih radnika u određenim zemljama, posebno u nekim zemljama u
razvoju koje već imaju problema zbog nedovoljnog broja zdravstvenih radnika.
Dodatni izazov za zemlje kandidate, među kojima je i Crna Gora, predstavlja ulazak u Evropsku
uniju, lakši pristup evropskom tržištu rada, ponajprije slobodno kretanje zdravstvenih radnika, koje
im omogućava da se kreću izvan granica svoje zemlje i zapošljavaju u drugim zemljama
članicama.
Dinamika međunarodne mobilnosti, migracije i angažovanje zdravstvenih radnika su kompleksni
i uključuju lična prava i izbor, motivaciju i stavove zdravstvenih radnika, različite pristupe vlada
zemalja vezano za upravljanje, olakšavanje ili pokušaj ograničavanja migracije zdravstvenih
radnika.
Sve navedeno podstaklo je želju autora za sprovođenjem empirijskog istraživanja među ljekarima
u Crnoj Gori radi dobijanja realnije slike o broju potencijalnih migranta i faktorima koji doprinose
donošenju odluka o napuštanju zemlje radi odlaska na rad u inostranstvo.
Motiv rada je i sveobuhvatan prikaz osnovnih standarda, principa i vrijednosti u razvoju
zdravstvenog sistema u zemljama članicama Evropske unije i ključnih izazova kada su u pitanju
ljudski resursi u zdravstvu EU.
Poseban dio analize ovoga rada je i analiza uticaja proširenja Evropske unije na trend migracija
zdravstvenih radnika u novim zemljama članicama i prikaz osnovnih potisnih i privlačnih faktora
vezano za migracije.
Odlazak zdravstvenih radnika iz zemlje usljed migracija utiče na dostupnost i kvalitet zdravstvenih
usluga, predstavlja nepovratni gubitak novca uloženog u razvoj ljudskih resursa, a ujedno otežava
potreban transfer znanja na mlađe generacije.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
4
APSTRAKT
Evropska unija ima svoju ulogu u globalnom procesu migracija zdravstvenih radnika, a proces
proširenja utiče na povećanje ove tendencije. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su da su
proširenja EU olakšala i pojačala migraciju zdravstvenih radnika iz novih u stare države članice
EU. Iako su odlivi bili relativno umjereni, oko 3% na godišnjem nivou, i u skladu sa ukupnom
migracijom u EU, neke zemlje su izgubile znatan broj zdravstvenih radnika nakon pristupanja.
U cilju dobijanja odgovora na istraživačko pitanje kojim treba identifikovati veličinu i
determinante potencijalnih migratornih tokova ljekara iz Crne Gore, sprovedeno je empirijsko
istraživanje radi ispitivanja stavova, namjera i motiva ljekara u Crnoj Gori vezano za poslovne
mogućnosti u EU i druge zemlje. U istraživanju, koje je sprovedeno anketiranjem, primjenom
posebno kreiranog upitnika, po uzoru na upitnik koji je korišćen u istraživanju o emigracijskim
namjerama zdravstvenih radnika u Srbiji, Makedoniji, Albaniji i Kosovu, učestvovalo je 265
ljekara, ili 18% ukupnog broja ljekara u Crnoj Gori u 2015. godini, na primarnom, sekundarnom i
tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.
Rezultati istraživanja su pokazali da se 59,8% ljekara u Crnoj Gori mogu smatrati potencijalnim
migrantima, jer su nekada u životu razmišljali da napuste zemlju zbog odlaska na rad u
inostranstvo, kao i da je statistički značajno više ljekara specijalista i ljekara na specijalizaciji
izrazilo tu namjeru. Povezanost sa drugim socio-demografskim karakteristikama ispitanika, nije
potvrđena, mada je primjetno da ispitanici mlađe životne dobi u većoj mjeri razmišljaju o odlasku
u inostranstvo. Ipsitivanjem ekonomskih, profesionalnih i socijalnih razloga, kao aspekata posla
koji utiču na donošenje odluke o odlasku na rad u inostranstvo, utvrđeno je da su ekonomski i
profesionalni razlozi ti koji motivišu ljekare da traže posao u inostranstvu, i oni su statistički
značajno povezani sa namjerom odlaska iz zemlje.
Optimalna politika sprječavanja potencijalnih migracija ljekara iz Crne Gore bi trebalo da obuhvati
povećanje zarada, poboljšanje radnih uslova i pružanje više mogućnosti za profesionalni razvoj.
Ključne riječi: migracije, zdravstveni radnici, Evropska unija, proširenje EU, Crna Gora
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
5
ABSTRACT
The European Union has its role in the global process of migration of health workers, and the
enlargement process influences the increase of this tendency. The results of previous researches
have shown that EU enlargements have facilitated and strengthened the migration of health
workers from new to old EU Member States. Although outflows were relatively moderate, around
3% annually, and in line with overall migration flows in EU, some countries lost considerable
numbers of health workers after years of accession.
In order to obtain answer to a research question related to identifying the size and determinants of
the potential migration flows of Montenegrin doctors, empirical survey was carried out to evaluate
attitudes, intentions and motives of doctors in Montenegro to work in EU and other countries.
Research, conducted by interviewing, using specially designed questionnaire, based on
questionnaire used in the research on the emigration intentions of healthcare workers in Serbia,
Macedonia, Albania and Kosovo, included 265 doctors or 18% of the total number of doctors in
Montenegro in 2015, at the primary, secondary and tertiary health care level.
The research results showed that 59,8% of doctors in Montenegro can be considered as potential
migrants because they stated they thought about leaving the country to work abroad. There were
statistically significantly more specialists and doctors specializing in who considered going abroad
to work, but significance was not confirmed in relation to other socio-demographic characteristics
of respondents and their intention to work abroad, although it is noticeable that younger
respondents are more likely to think about going abroad. Analysing economic, professional and
social reasons, as aspects influencing decision to leave the country, it was found that economic
and professional reasons were dominant motivation for doctors to seek job abroad, and they were
statistically significantly related to the intention to leave the country.
The optimal policy for prevention of potential migration of doctors from Montenegro should
include salary increase, improving working conditions and providing more opportunities for
professional development.
Key words: migrations, health workers, European Union, EU enlargement, Montenegro
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
6
SADRŽAJ
UVOD ........................................................................................................................ 8
1. OSNOVNI STANDARDI U RAZVOJU ZDRAVSTVENOG SISTEMA U
ZEMLJAMA ČLANICAMA EVROPSKE UNIJE .................................................10
1.1 Karakteristike zdravstvenog sistema i institucija na nivou EU .......................................... 10
1.2 Osnovni principi i vrijednosti zdravstvenog sistema EU ................................................... 15
1.3 Pristup EU –zdravstveni programi i strategije EU ............................................................. 17
1.4 Planiranje ljudskih resursa u zdravstvu u EU ..................................................................... 19
1.5 Ključni izazovi ljudskih resursa u zdravstvu EU ............................................................... 21
2. UTICAJ PROŠIRENJA EVROPSKE UNIJE NA MIGRACIJE
ZDRAVSTVENIH RADNIKA ...............................................................................24
2.1 Evropski standardi koji se odnose na slobodno kretanje radnika EU ................................ 24
2.1.1 Sloboda kretanja radnika u EU ..................................................................................... 24
2.2 Migratorni tokovi u EU ...................................................................................................... 27
2.3 Faktori koji utiču na migracije zdravstvenih radnika ......................................................... 29
2.4 Migracije zdravstvenih radnika prije i nakon proširenja EU ............................................. 31
2004. i 2007. godine .................................................................................................................. 31
2.5 Priliv zdravstvenih radnika u zemlje EU15 ........................................................................ 33
2.6 Odliv zdravstvenih radnika iz zemalja EU12 ..................................................................... 36
2.7 Strategije planiranja zdravstvenih radnika u zemljama EU ............................................... 39
3. STAVOVI ZDRAVSTVENIH RADNIKA U CRNOJ GORI PREMA
MIGRACIJAMA U ZEMLJE EU ...........................................................................42
3.1 Zdravstveni sistem Crne Gore ............................................................................................ 42
3.1.1 Osnovni vitalni pokazatelji ........................................................................................... 42
3.1.2 Organizacija zdravstvenog sistema u Crnoj Gori ......................................................... 44
3.1.3 Zaposleni u zdravstenom sistemu Crne Gore ............................................................... 45
3.2 EMPIRIJSKO ISTRAŽIVNJE O STAVOVIMA ZDRAVSTVENIH RADNIKA U
CRNOJ GORI VEZANO ZA MIGRACIJE U ZEMLJE EU ................................................... 50
3.2.1 Ciljevi istraživanja ........................................................................................................ 50
3.2.2 Hipoteze istraživanja .................................................................................................... 51
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
7
3.2.3 METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ......................................................................... 52
3.2.3.1 Uzorak ................................................................................................................... 52
3.2.3.2 Instrument istraživanja .......................................................................................... 55
3.2.3.3 Istraživački proces ................................................................................................ 55
3.2.3.4 Opis varijabli ......................................................................................................... 56
3.2.3.5 Analiza podataka ................................................................................................... 56
3.2.4 REZULTATI ................................................................................................................ 57
3.2.4.1 Socio-demografske karakteristike ......................................................................... 57
3.2.4.2 Analiza stavova ispitanika o odlasku na rad u inostranstvo ................................. 60
3.2.4.3 Povezanost socijalno-statusnih karakteristika ispitanika sa namjerom odlaska na
rad u inostranstvo ............................................................................................................... 62
3.2.4.4 Analiza ekonomskih, profesionalnih i socijalnih razloga za odlazak na rad u
inostranstvo ........................................................................................................................ 68
3.2.4.5 Povezanost ekonomskih, profesionalnih i socijalnih aspekata posla sa namjerom
odlaska u inostranstvo ........................................................................................................ 74
3.2.5 DISKUSIJA .................................................................................................................. 77
ZAKLjUČAK........................................................................................................... 87
LITERATURA......................................................................................................... 89
PRILOG ................................................................................................................... 97
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
8
UVOD
Očuvanje i unaprijeđenje zdravlja, odnosno samo zdravlje, se nalazi u svim politikama Evropske
unije (EU) i predstavlja integralni dio startegije razvoja EU.
Ljudski resursi temelj su zdravstvenog sistema, a od njihovog broja, kvaliteta i planiranja uveliko
zavise ishodi zdravstvene zaštite. Vrijednost posvećenih i motivisanih zdravstvenih radnika ne
može se podcijeniti u ostvarivanju efektivnih zdravstvenih usluga.
Nedostatak ljudskih resursa u zdravstvu sve je prisutniji problem sa kojim se suočava većina
evropskih zemalja. Organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Organizacije za
ekonomsku saradnju i razvoj, OECD (Organization for Economic Cooperation and Development)
upozoravaju danas na sve izraženiji manjak zdravstvenih radnika - posebno ljekara i medicinskih
sestara - koji će u idućih nekoliko decenija postati još značajniji. Porastu potražnje za radnicima u
zdravstvu doprinijeće starenje stanovništva i promjene medicinske tehnologije.
Migracija zdravstvenih radnika je globalni fenomen, a za zemlje je od velike važnosti da se znaju
tačni razlozi koji motivišu zdravstvene radnike da traže posao u inostranstvu. Kako obrazovanje i
usavršavanje zdravstvenih radnika zahtjeva ulaganje sredstava, migracija zdravstvenih radnika,
koja predstavlja slobodu izbora, može uticati na gubitak investicija zemlje.
U oblastima gdje postoji nedovoljan broj specijalista, i mali odliv radnika može da ima značajan
uticaj na funkcionisanje i kvalitet zdravstvene zaštite. Zbog toga su praćenje, analize i planiranje
ljudskih resursa postali jedan od vodećih izazova za upravljanje zdravstvenim sistemom.
Neke zemlje problem manjka zdravstvenih radnika rješavaju privlačenjem iz inostranstva, a sa
ciljem ostvarivanja planiranog rasta zaposlenih u zdravstvu, odnosno popunjavanju manjka
domicilnih radnika. Emigracija takođe predstavlja i metodu za profesionalno usavršavanje i
popravljanje životnog standarda pojedinca.
Migracija zdravstvenih radnika ponovo je aktuelizovana nakon 2004. i 2007. godine i ulaska novih
zemalja u EU (EU12).
Empirijska istraživanja među ljekarima i studentima medicine su rađena i u bivšim zemljama
kandidatima za ulazak u EU, koji su prepoznati kao visoko rizična grupa stručnjaka sa stanovišta
„odliva mozgova“, a koji se očekivao nakon sticanja punopravng članstva u EU.
U fokusu istraživanja ovog magistarskog rada je mobilnost zdravstvenih radnika iz Crne Gore u
zemlje EU, na koju se može računati, na bazi iskustva dosadašnjih širenja EU, usljed lakšeg
pristupa evropskom tržištu rada.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
9
Tema rada se obrađuje kroz tri poglavlja.
U prvom dijelu rada, a radi uvida u raspodjelu nadležnosti u oblasti zdravlja na nivou Evropske
unije, prikazaće se osnovni standardi u zdravstvenom sistemu u zemljama članicama Evropske
unije, osnovni principi i vrijednosti zdravstvenog sistema koji se poštuju u EU, kao i zdravstveni
programi i startegije EU. Posebno će se prikazati planiranje i ključni izazovi ljudskih resursa u
zdravstvu EU.
U drugom dijelu rada posmatraće se uticaj proširenja Evropske unije na migracije zdravstvenih
radnika, gdje će se prikazati migracioni tokovi radnika u EU, a poseban naglasak će biti na opis
odliva zdravstvenih radnika iz novih zemalja članica nakon dva velika proširenja EU, 2004. i 2007.
godine. Kako je sloboda kretanja ljudi jedno je od fundamentalnih prava građana Evropske unije,
u ovom poglavlju posebno će biti prikazani evropski standardi koji se odnose na slobodno kretanje
radnika u EU i utvrditi faktori koji utiču na migracije zdravstvenih radnika, a koji se u literaturi
definišu kao potisni (push) i privlačni (pull) faktori. Ovim poglavljem predstaviće se i strategije
planiranja kadra u zdravstvenom sektoru u zemljama EU.
Kroz treće poglavlje rada, prikazaće se rezultati empirijskog istraživanja koje je sprovedeno među
ljekarima u Crnoj Gori, kojim su ispitivani stavovi, namjere i motivi ljekara vezano za poslovne
mogućnosti u inostranstvu, radi dobijanja realnije slike o broju potencijalnih migranta među
ljekarima u Crnoj Gori. Takođe, istraživanjem su ispitivani razlozi koji motivišu zdravstvene
radnike da traže posao u inostranstvu i koji doprinose donošenju odluka o napuštanju zemlje radi
odlaska na rad u druge zemlje. Istraživanje je sprovedeno među ljekarima na primarnom,
sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.
U diskusiji i zaključcima magistarskog rada dati su rezultati testiranih hipoteza i ukazano je na
značaj mobilnosti zdravstvenih radnika u planiranju potrebne radne snage kroz analizu rezultata
dobijenih pregledom literature.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
10
1. OSNOVNI STANDARDI U RAZVOJU ZDRAVSTVENOG
SISTEMA U ZEMLJAMA ČLANICAMA EVROPSKE UNIJE
Zdravstveni sistemi država članica Evropske unije su ključni dio socijalne zaštite i kohezije u
Evropi. Zdravstveni sistemi u zemljama članicama EU se razlikuju, što je odraz različitih
društvenih izbora. Međutim, uprkos organizacionim i finansijskim razlikama, oni se zasnivaju na
zajedničkim vrijednostima, koje je priznao Savjet ministara zdravlja 2006. godine: univerzalnost,
pristup kvalitetnoj njezi, jednakost i solidarnost. Takođe je prepoznata potreba da zdravstveni
sistemi u budućnosti budu finansijski održivi na način koji štiti ove vrijednosti.1 Takođe,
zdravstveni sistemi EU sve više međusobno stupaju u interakciju. Stupanje na snagu Direktive
2011/242 o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti je bio ključni korak u pružanju
pravnog okvira za ovu interakciju.3
1.1 Karakteristike zdravstvenog sistema i institucija na nivou EU
Prema Regulativi Evropske unije, svaka zemlja sama odlučuje o tome na koji način će se pružati
zdravstvene usluge, kako će se plaćati liječenje i zdravstvena zaštita i, ono što je najvažnije, kako
i koji profili zdravstvenih radnika će se obrazovati i angažovati, gdje i u kom broju. Ovo je
definisano principom supsidijarnosti4 Evropske unije.5
Međutim kako je slobodno kretanje radnika realnost, postalo je očigledno da zdravstvene službe i
razvoj ljudskih resursa u oblasti zdravstva u zemljama članicama ne mogu se razumjeti bez
razmatranja promjena EU legislative na širem nivou EU, koje su nastale usljed djelovanja
ekonomskih i geopolitičkih faktora.6
1 Council Conclusions on Common values and principles in European Union Health Systems (2006/C 146/01):
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2006:146:0001:0003:EN:PDF 2 Directive 2011/24/EU of the European Parliament and of the Council on the application of patients’ rights in cross-
border healthcare, Official Journal of the European Union, 9 March 2011 3 European Commission. European semester thematic factsheet health systems, 2016. Pp. 1
https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/european-semester_thematic-factsheet_health-systems_en.pdf 4 U okviru područja koja nisu u isključivoj nadležnosti Unije načelom supsidijarnosti, koje je utvrđeno Ugovorom o
Evropskoj uniji, definišu se uslovi u kojima Unija u djelovanju ima prioritet u odnosu na države članice. Ono
isključuje djelovanje Unije u slučajevima u kojima države članice mogu efikasno riješiti probleme na nacionalnom,
regionalnm ili lokalnom nivou, te daje Uniji pravo da izvršava svoju nadležnost kada države članice ne mogu u
zadovoljavajućoj mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja i kada djelovanje na nivou Unije može donijeti
dodanu vrijednost. 5 European Commission. Modernisation of the Professional Qualifications Directive – frequently asked questions.
Brussels: Commission for the European Communities. 2013. Available at: http://europa.eu/rapid/press-release_
MEMO-13-867_en.htm 6 Young R, Weir H, Buchan J. (2010). Health professional mobility in Europe and the UK: a scoping study of issues
and evidence. Research Report produced for the National Institute for Health Research Service Delivery and
Organisation Programme. pp10. http://www.netscc.ac.uk/hsdr/files/project/SDO_FR_08-1619-134_V01.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
11
Države članice imaju glavnu odgovornost za zdravstvenu politiku i pružanje zdravstvene zaštite.
Međutim, postoje oblasti u kojima države članice ne mogu efektivno djelovati same i gdje je
neophodno kooperativno djelovanje na nivou EU.
Ovo uključuje velike zdravstvene prijetnje i probleme od prekograničnog ili međunarodnog
uticaja, kao što su pandemije i bioterorizam, kao i one koje se odnose na slobodno kretanje roba,
usluga i ljudi.7
Zdravstveni sistemi u Evropi su srž visokog nivoa socijalne zaštite i predstavljaju kamen temeljac
evropske socijalne tržišne ekonomije. Sektor zdravstvene zaštite čini 8% ukupne evropske radne
snage i 10% BDP-a EU. Zdravlje je važan dio javnih budžeta. Očekuje se da ce se javni rashodi
za zdravstvenu zaštitu i dugoročnu njegu povecati za jednu trecinu do 2060. godine, kao rezultat
veceg broja faktora. Na strani potražnje, to je uglavnom zbog veličine i strukture stanovništva,
njenog zdravstvenog stanja, individualnih i nacionalnih prihoda i odredbi kojima se reguliše
pristup zdravstvenim uslugama. Na strani ponude, povecanje je uslovljeno dostupnošću
zdravstvenih usluga, kao i prostornom udaljenošću, tehnološkim napretkom i okvirom koji reguliše
obezbjeđivanje roba i usluga.8
Od osnivanja Evropske zajednice za ugalj i čelik, u Evropi postoje značajni napori u cilju
produbljivanja ekonomske integracije. Ugovorom iz Rima 1957. godine uspostavljeno je
zajedničko tržište i princip supsidijarnosti. Što se tiče zdravstvene zaštite, član 152 Ugovora iz
Rima9 navodi da akcije zajednice u području javnog zdravlja moraju u potpunosti poštovati
odgovornosti zemalja članica za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga.
Ugovorom iz Mastrihta evropske zemlje uspostavile su dodatne sfere za zajedničke evropske
akcije na međudržavnoj osnovi, te je pretpostavljena veća uloga EU u razvoju zdravstvene politike
Europe.10 Član 129 toga Ugovora dao je mandat EU da podstiče saradnju među zemljama
članicama i, ako je potrebno, pruža podršku njihovim aktivnostima što se tiče javnog zdravlja.
Dodatno, član 129 daje EU moć trošenja novca na evropskom nivou na zdravstvene projekte, ali
zabranjuje donošenje zakona u smislu harmonizacije mjera javnog zdravstva u zemljama
članicama. Kasnije, 1997. godine, Ugovorom iz Amsterdama11, članom 152, potvrđuje se
afirmativna odgovornost EU, kako bi se osigurao visok stepen zaštite zdravlja ljudi u definiciji i
implementaciji svih politika i aktivnosti, te saradnja sa zemljama članicama. Nadalje, Ugovor iz
Amsterdama ističe potrebu razvoja zdravstvene politike na nadnacionalnom nivou EU.
Pristup novih zemalja članica Evrospkoj uniji utiče na pitanja zdravstvene zaštite Unije, kako kroz
dodatnu raznolikost sistema zdravstvene zaštite pristupanjem novih članica, tako i kroz uticaj
članstva u EU na nacionalne zdravstvene sisteme novih članica. Iako se ne može govoriti o
zajedničkoj politici zdravstvene zaštite u EU, kontinuirana integracija evropskog tržišta kroz više
sektora kao što su poljoprivreda, slobodno kretanje radnika i sigurnost hrane, između ostalog,
7 European Commission. (2007)White Paper. Together for Health: A Strategic Approach for the EU 2008-2013,
Brussels, 23.10.2007, pp 1 https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/strategy/docs/whitepaper_en.pdf 8 European Commission. (2013) Investing in Health, Commission Staff Working Document Social Investment
Package, Brussels. pp.2- 3 9 Treaty of Rome, 1957. Article 48, available at http://ec.europa.eu/archives/emu_history/documents/treaties/rometreaty2.pdf 10 Treaty of EU from Maastricht, 1992. article 129, page 49 11 Treaty of EU from Amsterdam, 1997, article 152. http://www.europarl.europa.eu/topics/treaty/pdf/amst-en.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
12
imale su značajne implikacije na javno zdravlje. Stoga je došlo do pomaka u rješavanju nekih
pitanja koja se odnose na prekograničnu zdravstvenu zaštitu, kao što je mobilnost ljekara.12
U Ugovoru iz Lisabona13 daje se veća važnost zdravstvenoj politici, te se navodi da se „u
utvrđivanju i sprovođenju svih politika i aktivnosti Unije osigurava visok stepen zaštite zdravlja
ljudi”. Taj se cilj može ostvariti podrškom Unije državama članicama i podsticanjem saradnje.
Glavnu odgovornost za zaštitu zdravlja, a posebno za zdravstvene sisteme, i dalje imaju države
članice. Međutim, Evropska unija ima važnu ulogu u unaprijeđenju javnog zdravlja, sprečavanju i
kontroli bolesti, ublažavanju izvora opasnosti za ljudsko zdravlje i usklađivanju zdravstvenih
strategija među državama članicama.14
Na primjer, da bi se osiguralo da radnici nijesu pretrpjeli neku štetu u radnom procesu, Direktiva
EU15 pokriva oblast zaštite zdravlja i bezbjednost na radnom mjestu. Da bi bilo sigurno da
potrošači nijesu oštećeni proizvodima ili uslugama pristnim na unutrašnjem tržištu,
Direktiva EU16 propisuje standarde bezbjednosti i zaštite potrošača. Dalje,
sistem odobravanja ljekova u Evropi je proizvod prava EU17. Da bi se izbjegao negativan uticaj
jedinstvenog tržišta na životnu sredinu, veliki dio zakona o zaštiti životne sredine EU pokriva
pitanja kao što su kvalitet vazduha i vode i odlaganje otpada18. U cilju zaštite pacijenata, Direktiva
EU19 obuhvata bezbjednost krvi i reguliše upotrebu ljudskih tkiva i organa.20
Sadašnja institucionalna organizacija za podršku u oblasti javnog zdravlja obuhvata Generalni
direktorat Evropske komisije za zdravlje i bezbjednost hrane (DG SANTE) i specijalizovane
agencije, posebno Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) i Evropsku agenciju za
ljekove (EMA).21
12 Radin, D. (2013)The Effect of EU Membership on the Health Care Systems of Member Countries in Central and
Eastern Europe. Croatian Political Science Review, Vol. 50, No. 5. 141-154, pp 142, https://hrcak.srce.hr/file/171124 13 Treaty of Lisabon. 2007. 14 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.5.3.html 15 Council Directive 89/391/EEC of 12 June 1989 on the introduction of measures to encourage improvements in the
safety and health of workers at work 16 Directive 2001/95/EC of the European Parliament and of the Council of 3 December 2001 on general product
safety 17 Directive 2001/83/EC of the European Parliament and of the Council of 6 november 2001 on the Community
Code Relating To Medicinal Products For Human Use 18 Directive 2004/35/CE of the European Parliament and of the Council of 21 April 2004 on environmental liability
with regard to the prevention and remedying of environmental damage 19 Directive 2002/98/EC of the European Parliament and of the Council of 27 January 2003 setting standards of quality
and safety for the collection, testing, processing, storage and distribution of human blood and blood componentsand
amending Directive 2001/83/EC 20 Hervey, T. (2010) The impacts of European Union law on the health care sector: Institutional overview,
Eurohealth Vol 16 No 4, pp. 5-7 21 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.5.3.html
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
13
Tabela 1. Glavna tijela EU u oblasti zdravstvu Uloga Sjedište
Institucije
Evropska komisija Izvršna; predlaganje legislative. Komisija je organizovana po
Generalnim direktoratima (DG engl); DG SANCO pokriva
oblast javnog zdravlja i pitanja vezano za potrošače; DG za
unutrašnje tržište i konkurentnost; DG za istraživanja; DG za
zapošljavanje i socijalna pitanja; DG za inormaciono društvo
je takođe zanačajan
Brisel (Belgija)
Evropski savjet Kolegislator (čine ga predstavnici vlada država članica);
odgovoran je za vođenje ukupne politike
Brisel
Evropski parlament Kolegislator (direktno izabran). Komiteti za životnu sredinu,
javno zdravlje i bezbjednost hrane; zapošljavanje i socijalna
pitanje; unutrašnje tržište i zaštitu potrošača
Brisel i Strazburg
(Francuska)
Sud pravde EU Rješava sporove po tužbama država članica Luksemburg
Agencije i decentralizovana tijela
Evropska medicinska
agencija Odobrava prodaju ljekova u EU London (UK)
Evropski centar za
prevenciju i kontrolu
bolesti (ECDC)
Koordinira nadzor i razmjenu informacija vezano za zarazne
bolesti u EU
Štokholm
(Švedska)
Evropska agencija za
bezbjednost hrane (EFSA) Vrši naučnu procjenu rizika povezanih sa hranom u EU Parma (Italija)
Evropska agencija za
zdravlje i potrošače Podržava implementaciju EU programa za javno zdravlje
Luksemburg
Izvršna agencija za
istraživanja Podržava okvirne programe za istraživanje Evropske unije Brisel
Evrospki centar za
monitoring droga i
zavisnosti od droga
Prati trendove nelegalne upotrebe droga Lisabon
(Portugalija)
Forumi
EU Forum za zdravstvenu
politiku Razmatra sve aspekte zdravstvene politike Brisel
EU Platforma za aktivnosti
vezano za ishranu, fizičku
aktivnost i zdravlje
Razmatra aspekte vezano za hranu, fizičku aktivnost i
gojaznost u okviru zdravstvenih politika EU
Brisel
Evropska platforma
socijalnih NVO
Razmatra implikacije EU zakona i politike za socijalne službe
i sisteme socijalne zaštite
Brisel
Izvor: Scott L Greer, Tamara K Hervey, Johan P Mackenbach, Martin McKee, Health law and policy in the European Union, Lancet 2013; 381:
1135–44, Published Online, March 27, 2013, http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(12)62083-2
Opšta ili univerzalna zdravstvena zaštita garantuje se ustavima zemalja članica EU, kao i nekoliko
međunarodnih povelja i konvencija čiji je potpisnik EU. Tri glavna zahtjeva koja opšta zdravstvena
zaštita mora ispunjavati su: (1) puna teritorijalna pokrivenost, (2) puna induvidualna pokrivenost
i (3) dostupnost za sve.22
22 Vlada Republike Hrvatske, Ministartsvo zdravlja. (2012). Poglavlje 4: Implikacije pristupanja RH u EU na hrvatski
zdravstveni sustav u Nacionalnoj startegiji razvoja zdravstva RH, 2012-2020. str. 343-347
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
14
Zaštita zdravlja odnosi se na usklađivanje pristupa politici javnog zdravlja među državama
članicama Evropske unije. Koncept zdravlja mora biti uključen u sve relevantne politike. Posebno
se misli na politiku društvenog i regionalnog razvoja, politiku oporezivanja, politiku obrazovanja,
politiku zaštite životne sredine, te u područje istraživanja i razvoja. Pristup »uključenosti zdravlja«
mora biti primjenjivan prilikom izrade svih politika nezavisno o kojem području je riječ.23
Zdravlje u svim politikama je pristup javnim politikama u svim sektorima kojim se sistematski
razmatraju uticaj odluka na zdravlje i zdravstvene sisteme, traži sinergija i izbjegava negativan
uticaj na zdravlje, kako bi se poboljšalo zdravlje stanovništva i zdravstvena jednakost.24
Cilj politika i akcija Evropske unije u javnom zdravlju jeste poboljšanje i zaštita zdravlja ljudi, i
podrška modernizaciji evropskih zdravstvenih sistema, i na taj način davanje doprinosa ostvarenju
prioriteta Evropske komisije koji se tiču posla, razvoja i investicija. Zdrava populacija je preduslov
za razvoj. Povećanje prosječnog očekivanog životnog vijeka za jednu godinu može povećati bruto
domaći proizvod za 4%. Zdrave osobe su produktivnije, zarađuju više, štede više, ulažu više i rade
duže. Bolest donosi povećanje troškova, kako za pojedinca koji je direktno pogođen bolešću, tako
i za zemlju. 25
U skladu sa principima proporcionalnosti i subsidijarnosti, uloga Komisije je uglavnom podrška
naporima zemalja članica koje ulažu u zaštitu i unaprijeđenje zdravlja svojih građana, kao i
obezbjeđivanje dostupnosti, efektivnosti i fleksibilnosti njihovih sistema.
U dokumentu Evropske komisije “Investiranje u zdravlje”, navodi se da je zdravlje koliko vrijedno
samo po sebi toliko i preduslov ekonomskog razvoja. Efikasni troškovi zdravstva mogu
promovisati ekonosmki razvoj. U tom smislu, obezbjeđivanje dobrog zdravlja i blagostanja
građana Evrospke unije je od presudnog značaja, jer su to preduslovi njihove radne sposobnosti.
Naglašava se da je pametnim ulaganjem u održive zdravstvene sisteme, ulaganjem u zdravlje ljudi
kao ljudski kapital, te ulaganjima u cilju smanjenja nejednakosti u zdravstvu može doprinijeti
ekonomskom razvoju. Evropska unija pruža podršku reformama u okviru evropskog semestra i
putem instrumenata finansiranja, te strukturnih fondova i zdravstvenog programa.26
23 Isto 24 Leppo K, Ollila E, Peña S, Wismar M, Cook S. (2013). Health in All Policies Seizing opportunities, implementing
policies. Ministry of Social Affairs and Health, Finland. pp 6,
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0007/188809/Health-in-All-Policies-final.pdf 25 Berkley S. et al. (2013). A healthy perspective: the post-2015 development agenda.The Lancet, Volume 381, Issue
9872. pp 1076 - 1077 26 https://ec.europa.eu/health/strategy/policy_en
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
15
1.2 Osnovni principi i vrijednosti zdravstvenog sistema EU
Zajedničke vrijednosti i principi zdravstvenih sistema Evropske unije su centralni dio socijalne
zaštite u Evropi i doprinose socijalnoj koheziji i socijalnoj pravdi, kao i održivom razvoju. Kako
je već navedeno, osnovne vrijednosti zdravstvenih sistema EU su: univerzalnost, pristup
kvalitetnoj zdravstvenoj njezi, jednakosti i solidarnosti. Zajedno one predstavljaju skup vrijednosti
koje se poštuju u Evropi.
Univerzalnost znači da nikome nije zabranjen pristup zdravstvenoj zaštiti;
Solidarnost je usko povezana sa finansijskim aranžmanom nacionalnih zdravstvenih sistema i
potrebom da se svima obezbijedi dostupnost zdravstevne zaštite;
Jednakost se odnosi na jednak pristup u skladu sa potrebama, bez obzira na etničku pripadnost,
pol, starost, društveni status ili platnu sposobnost.
Zdravstveni sistemi EU takođe imaju za cilj smanjenje nejednakosti u zdravstvu sa čime je usko
povezana pomoć zemljama članicama u prevenciji bolesti, između ostalog, promovisanjem
zdravih stilova života. Svi zdravstveni sistemi u EU imaju za cilj da obezbijede odredbe, koje se
odnose na pacijente i odgovaraju na individualne potrebe. Međutim, različite države članice imaju
različite pristupe u ostvarivanju ovih vrijednosti: postoje, na primjer, različiti pristupi pitanjima
kao što su: da li pojedinci treba da plaćaju lični doprinos za troškove zdravstvene zaštite ili da li
postoji opšti doprinos i da li se on plaća kroz dopunsko osiguranje. Države članice su primjenile
različite odredbe kako bi osigurale jednakost: neke zemlje ga ostvaruju kroz prava pacijenata;
druge kroz obaveze pružaoca zdravstvene zaštite. Izvršenje se, takođe, sprovedi različito - u nekim
zemljama članicama to je preko sudova, u nekim putem odbora, ombudsmana itd.
Sastavni dio strategija država članica za smanjenje ekonomskog tereta nacionalnih zdravstvenih
sistema jeste usvajanje pristupa koji fokus stavlja na preventivne mjere, jer prevencija značajno
doprinosi smanjenju troškova u zdravstvenoj zaštiti, a time i finansijskoj održivosti sprječavanjem
bolesti i praćenjem troškova.
Osim ovih sveobuhvatnih vrijednosti, postoje i principi rada, koji se primjenjuju širom Evropske
unije, tako da svi građani EU mogu očekivati da se sretnu sa njima i strukturirani su tako da ih
podržava svaki zdravstveni sistem u bilo kojoj zemlji EU. Ovi principi uključuju:
Kvalitet:
Svi zdravstveni sistemi EU teže pružanju kvalitetne zdravstvene zaštite. To se postiže naročito
kroz obavezu kontinuirane edukacije zdravstvenih radnika na osnovu jasno definisanih
nacionalnih standarda i obezbjeđivanjem da osoblje ima pristup savjetima o najboljoj praksi u
oblasti kvaliteta, stimulišući inovacije i širenje dobre prakse i razvoj sistema koji će obezbijediti
dobro kliničko upravljanje, kroz monitoring kvaliteta u zdravstvenom sistemu. Važan dio ove
agende se takođe odnosi na princip bezbjednosti.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
16
Bezbjednost:
Pacijenti mogu očekivati da će svaki zdravstveni sistem EU obezbijediti sistematski pristup
bezbjednosti pacijenta, uključujuci i praćenje faktora rizika i adekvatne treninge za zdravstvene
radnike i zaštitu pacijenata od neistinitih reklamiranja zdravstvenih proizvoda i tretmana.
Zdravstvena zaštita koja se zasniva na dokazima i etici:
Demografski izazovi i nove medicinske tehnologije mogu dovesti do zahtjevnih pitanja (etike i
pristupačnosti) na koje države članice EU moraju odgovoriti. Zasnovanost zdravstvenih sistema
na dokazima je od suštinskog značaja, i za pružanje kvalitetnog liječenja i za obezbjeđivanje
održivosti tokom dugoročnog perioda. Svi sistemi moraju se baviti izazovima u pogledu
prioritizacije zdravstvene zaštite, balansiranjem potreba pojediačnih pacijenata sa finansijskim
resursima koji su na raspolaganju za liječenje čitave populacije.
Uključenost pacijenta:
Svi zdravstveni sistemi EU imaju za cilj da budu usredsređeni na pacijente. To znači da imaju za
cilj da uključe pacijente u proces liječenja, da budu transparentni u komunikaciji sa njima, i ponude
im izbore tamo gdje je to moguce, npr. izbor između različitih pružalaca zdravstvene zaštite. Svaki
sistem ima za cilj da pojedincima pruži informacije o svom zdravstvenom statusu i pravo da budu
potpuno informisani o tretmanu koji im se nudi, kao i da se saglase sa takvim tretmanom. Svi
sistemi bi takođe trebalo da budu otvoreni za kritike javnosti, kao i da budu dobro vođeni i
transparentni.
Nadoknada:
Pacijenti treba da imaju pravo na nadoknadu, ukoliko dođe do nekih propusta. To podrazumijeva
transparentne i pravične žalbene procedure i jasne informacije o obavezama i specifičnim oblicima
nadoknade koje određuje zdravstveni sistem (npr. kompenzacija).
Privatnost i povjerljivost:
Svi građani EU imaju pravo na povjerljivost ličnih podataka, što je sadržano u zakonodavstvu na
nacionalnom nivou i na nivou EU.
Iako pokušaj standardizovanja zdravstvenih sistema na nivou EU nije prikladan, aktivnosti u
zdravstvenom sektoru na nivou Evrope su od posebnog značaja. Države članice su posvećene
zajedničkom radu na razmjeni iskustava i informacija o pristupima i dobroj praksi, na primjer kroz
Komisiju na visokom nivou za zdravstvene usluge i medicinsku zaštitu, ili kroz otvoreni metod
koordinacije zdravstvene zaštite i dugoročne njege, kako bi se postigao zajednički cilj
promovisanja efikasnije i pristupačnije visokokvalitetne zdravstvene zaštite u Evropi.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
17
U Zaključcima Savjeta o vrijednostima i principima zdravstvene zaštite u EU, zaključuje se da
zdravstveni sistemi predstavljaju osnovni dio evropske socijalne infrastrukture, kao i da ne treba
potcijeniti sve veće izazove koji se nalaze pred zdravstvenim sistemima u smislu usklađivanja
individualnih potreba sa raspoloživim finansijskim resursima, dok se povećava broj stare
populacije u Evropi, očekivanja rastu, a medicina napreduje.27
1.3 Pristup EU –zdravstveni programi i strategije EU
Poboljšanje zdravlja i blagostanja je osnova novog okvira zdravstvene politike za Evropu, Zdravlje
2020, koju je 2012. godine usvojio Regionalni komitet SZO za Evropu. Zdravlje 2020 je okvir
zasnovan na vrijednostima i dokazima koji omogućava strateški pristup u pravcu ostvarivanja ovog
cilja. Zdravlje 2020 sadrži bogatstvo novih dokaza, na primjer o socijalnim determinantama
zdravlja i ekonomiji javnog zdravlja i prevencije. Ova Strategija stavlja snažan naglasak na
politički, profesionalni i civilni društveni angažman koji je potreban kako bi se obezbijedilo
poboljšanje zdravlja i smanjenje nejednakosti u zdravstvu, u pristupu koji obuhvata čitavo društvo
i čitavu vladu.28
U dokumentu Zdravlje 2020 navodi se da vlade mogu ostvariti pravo unaprjeđenje zdravlja kroz
rad svih vladinih sektora radi ispunjavanja dva povezana starteška cilja:
• unaprijeđenje zdravlja čitave populacije i smanjenje nejednakosti u zdravlju
• poboljšanje liderstva i participativnog upravljanja zdravstvom.29
Raspon djelovanja Evropske unije na području zdravstvene politike određen je članom 168
Ugovora o funkcionisanju Evropske unije. Glavno načelo je zaštita zdravlja ljudi i uključivanje
tog pitanja u razvoj svih politika i aktivnosti EU.
U Ugovoru se takođe navodi da će EU u potpunosti poštovati odluke država članica da definišu
svoje zdravstvene politike, organizuju i sprovode svoje zdravstvene usluge i medicinsku njegu,
uključujući sve dodijeljene resurse.
Evropska unija većinom dopunjuje i podržava rad u pojedinim državama članicama u područjima
u kojima su koordinacija, saradnja i razmjena informacija, znanja i najbolje prakse najbolji način
za napredovanje.30
EU ima ulogu da dopuni nacionalne politike:
pomažući vladama država članica EU da ostvare zajedničke ciljeve
stvarajući ekonomije razmjera udruživanjem resursa
27 Council Conclusions on Common values and principles in European Union Health Systems (2006/C 146/01):
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2006:146:0001:0003:EN:PDF 28 http://www.euro.who.int/en/publications/abstracts/health-2020-a-european-policy-framework-supporting-action-
across-government-and- society-for-health-and-well-being 29 WHO. (2012). Health 2020: a European policy framework supporting action across government and society for
health and well-being. World Health Organization Regional Office for Europe, Copenhagen 30 Evropska komisija. (2016). Politike Evropske unije – Javno zdravstvo, Poboljšanje zdravstva za sve građane EU.
Ured za publikacije EU, Luksemburg. str.5
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
18
pomažući državama EU da se suoče sa zajedničkim izazovima – pandemijama, hroničnim
bolestima ili uticajem povećanog trajanja života na sisteme zdravstvene zaštite.31
Evropska unija je 2007. godine donijela svoju zdravstvenu startegiju “Zajedno za zdravlje” (2008-
2013), koja se temlji na četiri načela:
1. Iste vrijednosti u području zdravlja u EU,
2. „Zdravlje je najveće bogatstvo“,
3. Zdravlje mora biti uključeno u svim politikama,
4. EU mora učestvovati u svim pitanjima globalne zdravstvene politike.32
Zdravstvenom strategijom EU „Zajedno za zdravlje“ podržava se opšta strategija Evropa 2020,
čiji je cilj pretvoriti EU u pametan, održiv i inkluzivan sistem, koji promoviše rast za sve, a jedan
od preduslova za to je dobro zdravlje stanovništva.
Godine 2014. započeo je treći zdravstveni program, sa ciljem očuvanja zdravlja u Evropi kroz
saradnju između zemalja EU, u cilju poboljšanja zdravstvenih politika koje donose korist njihovim
građanima i podsticanja udruživanja resursa. Program se zove “Zdravlje za rast”, a obuhvata
razdoblje 2014 – 2020. Konačni odobreni program rezultat je uspješnih pregovora između
Komisije, Parlamenta i Savjeta o trima glavnim pitanjima: budžetu, način donošenja godišnjih
programa rada i sufinansiranju zajedničkih mjera radi podsticanja većeg učešća manje bogatih
država članica. 33
Treći program ima četiri cilja (2014-2020):
Promovisanje zdravlja, spriječavanje bolesti i podsticanje stvaranja takvog okruženja koje
će omogućiti zdrav način života, uzimajuci u obzir princip "zdravlje u svim politikama"
Zaštita građana Unije od ozbiljnih prekograničnih zdravstvenih prijetnji,
Doprinos inovativnim, efikasnim i održivim zdravstvenim sistemima,
Olakšanje pristupa boljoj i sigurnijoj zdravstvenoj zaštiti građana Unije.34
U saopštenju Komisije o efikasnim, pristupačnim i održivim zdravstvenim sistemima predlaže se
agenda sa nizom aktivnosti radi poboljšanja učinkovitosti zdravstvenih sistema u Evropskoj uniji.
Iako je ovo prvenstveno zadatak država članica, u Komunikaciji se naglašava veliki broj inicijativa
preko kojih EU može podržati donosioce politike u zemljama članicama. Sposobnost država
članica da obezbijede univerzalan i jednak pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti ce zavisiti od
stvaranja zdravstvenih sistema koji će biti otporniji i sposobniji da se suoče sa izazovima koji su
pred nama, a da pri tome ostanu ekonomični i fiskalno održivi.
31 https://europa.eu/european-union/topics/health_en 32 European Commiccion. (2007). White Pper. Together for Health: A Strategic Approach for the EU 2008-2013,
Brussels, 23.10.2007. pp 2-11
https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/strategy/docs/whitepaper_en.pdf 33 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.5.3.html 34 https://ec.europa.eu/health/programme/policy_en
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
19
Preciznije, Zajednički izvještaj Evropske komisije i Evropskog političkog komiteta o sistemima
zdravstvene zaštite i dugoročne njege (2016) definiše oblasti čije bi poboljšanje moglo povećati
ekonomičnost zdravstvenih sistema u srednjoročnom i dugoročnom smislu, kao i njihovu
dugoročnu održivost, uključujući:
Unaprijeđenje upravljanja sistema i promovisanje održivosti i efikasnosti finansiranja i troškova,
kroz:
1) Jačanje saradnje između nadležnih organa u fiskalnoj i zdravstvenoj politici koristeci širok
spektar alata za planiranje budžeta u cilju podrške efikasnosti, transparentnosti i
odgovornosti;
2) Startegije za informacione tehnologije upravljanja podacima, kao podrška pracenju,
upravljanju i jačanju borbe protiv korupcije, prevara i zloupotreba javnih sredstava;
3) Procjena ex-ante i ex-post reforme na sistematičan i formalizovan način, a na osnovu
evidencija;
4) Jasno definisanje uloga javnih nadležnih organa vezano za oblast dugoročnih servisa u
oblasti zdravstvene zaštite i njege, sa ciljem integracije medicinskih i socijalnih servisa
putem zakonskog okvira i poboljšanje administrativne efikasnosti;
5) Unaprijeđenje finansiranja izdataka za dugoročnu zdravstvenu zaštitu na fiskalno održiv
način, tako što se predviđa vremenski okvir za programe finansiranja dugoročne brige i
podsticanje elemenata za predfinansiranje, a cilj je javno finansiranje dugoročne njege
prema potrebama, kako bi resursi bili usmjereni na one kojima je zdravstvena zaštita/njega
najviše potrebna;
6) Preusmjeravanje zdravstvenih sistema sa tradicionalnog, bolnički orjentisanog modela,
tako što će se veća uloga dati prevenciji i upućivanju na primarni nivo zaštite.35
1.4 Planiranje ljudskih resursa u zdravstvu u EU
Zdravstveni sektor predstavlja jedan od najvećih ekonomskih sektora u EU, sa oko 17 miliona
radnih mjesta, ili 8% ukupne radne snage u EU. Starenje stanovništva i sve veća potražnja za
zadravstvenom zaštitom čine da zdravstveni sektor ostane i u budućnosti ključni nosilac
zapošljavanja.36
Broj radnih mjesta u zdravstvenom sektoru EU povećan je za 21% između 2000. i 2010. godine,
stvarajući 4 miliona novih radnih mjesta. Čak i tokom ekonomske krize, zapošljavanje u sektoru
zdravstva nastavilo je da raste: dok je ukupna zaposlenost pala za 5 miliona ljudi u periodu između
2008-2010 godine, sektor zdravstvene zaštite povećao je svoj udio u ukupnom zapošljavanju,
stvarajući više od 770 000 novih radnih mjesta.
Prema prognozama CEDEFOP (European Centre for Development of Voccational Training-
Evropski centar za razvoj stručnog usavršavanja), predviđa se potreba za više od milion novih
radnih mjesta između 2010-2020. godine. Procijenjena stopa rasta u zdravstvenom sektoru je 5%,
što je više od prosjeka EU (nešto iznad 3%). Takođe, oko 7 miliona dodatnih radnih mjesta između
35 European Commission. European semester thematic factsheet health systems, 2016.
https://ec.europa.eu/info/files/european-semester-thematic-factsheet-health-systems-2016_en 36 https://ec.europa.eu/health/workforce/policy_en (access: 22.10.2017.)
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
20
2010-2020. godine otvoriće se zbog potrebe zamjene kadra, što je ukupno oko 8 miliona
projektovanih radnih mjesta. Većina poslova zahtjevaće visoko kvalifikovane ljude (više od 5
miliona), dok će potreba za osobljem sa srednjim stručnim kvalifkacijama biti oko 3 miliona.37
Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, u 2014. godini, u 28 zemalja EU, radilo je oko
1,8 miliona ljekara. Najveći ukupan broj ljekara zabilježen je u najvećim zemljama članicama EU:
Njemačkoj (333.000), zatim u Italiji (236.000), Francuskoj (206.000), Velikoj Britaniji (181.000)
i Španiji (177.000). Zajedno, ovih pet država članica je imalo blizu dvije trećine (64%) od ukupnog
broja ljekara u EU, iznad njihovog zajedničkog udjela od 63% u populaciji EU. Sljedeća zemlja
sa najvećim brojem ljekara je Poljska, sa 88.000 hiljada, što je manje od 5% od ukupnog broja
ljekara u EU.38
I broj ljekara po glavi stanovnika porastao je u skoro svim zemljama EU, u periodu između 2000.
i 2014. godine (grafikon 1)39.
Grafikon 1. Broj ljekara na 1.000 stanovnika u Evropi, 2000. i 2014. godina
*Izvor: OECD. European Commission. (2016).Health at Glance: Europe 2016 - State of Health in the EU Cycle
Grčka je imala najveći broj ljekara među državama članicama EU, sa 632 ljekara na 100.000
stanovnika u 2014. godini. Ovo je znatno više nego u bilo kojoj od ostalih EU zemalja članica:
Austrija (505), Portugal (443) i Litvanija (431) bile su (uz Grčku) jedine države članice koje su
registrovale preko 430 ljekara na 100 000 stanovnika. Nasuprot tome, u Rumuniji je bilo manje od
37 European Commission. (2012). Commission staff working document on an Action Plan for the EU health workforce
accompanying the document communication from the commission to the European parliament, the Council, the
European economic and social committee and the Committee of the regions “Towards a job-rich recovery”,
Brussels. pp 2-3
https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/staff_working_doc_healthcare_workforce_en.pdf 38 Eurostat. 2016. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Healthcare_personnel_statistics_-_
physicians#Healthcare_personnel 39 OECD; Europen Commission (2016).Health at glance: Europe 2016 - State of Health in the EU Cycle.
http://www.oecd.org/health/health-at-a-glance-europe-23056088.htm
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
21
270 ljekara na 100.000 stanovnika, a Poljska je zabilježila najniži odnos (231 ljekara na 100.000
stanovnika).40
Osnovni podaci iz ključnih zdravstvenih indikatora u Evropskom regionu SZO, 2015. godine,
pokazuju sljedeće:
Neuravnotežena raspodjela i nedostatak zdravstvenih radnika predstavljaju glavnu brigu u
evropskom regionu. Iako se broj ljekara i medicinskih sestara generalno povećao u regionu
za oko 10% u proteklih 10 godina, mala je verovatnoća da će ovo povećanje biti stabilno i
dovoljno da pokrije potrebe za zdravstvenom zaštitom koje proizilaze usljed starenja
populacije. Istovremeno, nejednakosti u dostupnosti ljekara i medicinskih sestara između
zemalja su velike: u nekim zemljama broj ljekara je 5 puta veći nego u drugim zemljama.
Podaci pokazuju da neke zemlje imaju i do 9 puta manje medicinskih sestara nego druge
Starost i rodna struktura zdravstvenih radnika u Evropi se mijenja. Gotovo jedan od tri
ljekara ima više od 55 godina. Ovo je povećanje od 6% u proteklih 7 godina. Kako bi se
garantovala barem jednaka dostupnost ljekara, broj mladih diplomiranih ljekara se mora
povećati u budućnosti. Udio žena u ukupnom broju ljekara se povećao, tako da žene čine
52% ljekara, što je povećanje od 4% u poslednjih 10 godina. Ovo ima značajan uticaj, jer
žene imaju tendenciju da rade kraće radno vrijeme i imaju nešto kraće karijere.41 U Crnoj
Gori 63,2% ljekara su bile žene, u 2015. goidini.42
1.5 Ključni izazovi ljudskih resursa u zdravstvu EU
Očekuje se da će povećanje broja populacije, starenje stanovništva i promjene u formi bolesti
povećati potražnju za visoko kvalifikovanim zdravstvenim radnicima u narednih 15 godina. Prema
prognozama, globalna ekonomija do 2030. godine otvoriće oko 40 miliona novih radnih mjesta u
zdravstvenom sektoru, uglavnom u zemljama sa srednjim i visokim primanjima. Međutim, uprkos
očekivanom rastu, očekuje se i deficit od 18 miliona zdravstvenih radnika potrebnih za postizanje
ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija (SDG) u zemljama sa niskim i nižim srednjim
prihodima, djelimično zbog mobilnosti radne snage, unutar i između država.
Tačnije, u Globalnoj strategiji o ljudskim resursima u zdravstvu do 2030. godine navodi se da
nedostatak zdravstvenih radnika (ljekara, medicinskih sestara i babica) može iznositi do 9,9
miliona na globalnom nivou. Ovo potvrđuje rezultate zdravstvenih indikatora SZO za evropski
region, koji ukazuju na to da broj zdravstvenih radnika u regionu možda neće biti dovoljan za
pokrivanje budućih zdravstvenih potreba starije populacije, uprkos povećanju broja zdravstvenih
radnika u protekloj deceniji.43
40 Eurostat. 2016. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Healthcare_personnel_statistics_-_
physicians#Healthcare_personnel 41 http://www.euro.who.int/en/health-topics/Health-systems/health-workforce/data-and-statistics (access:
15.10.2017.) 42 Institut za javno zdravlje Crne Gore. Kadrovski izvještaj o stalno zaposlenima u sistemu javnog zdravstva u Crnoj
Gori za 2015. godinu 43 http://www.euro.who.int/en/health-topics/Health-systems/health-workforce/data-and-statistics
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
22
Potražnja za zdravstvenom zaštitom povećaće se značajno sa starenjem stanovništva u Evropi.
Prema projekcijama, broj osoba sa 65 i više godina povećaće se duplo u narednih 50 godina, sa 87
miliona u 2010. na 152,7 miliona u 2060. godini. Dugoročna i institucionalna zdravstvena zaštita
će se vjerovatno povećati i zbog očekivanog smanjenja dostupnosti neformalnih pružalaca njege,
usljed promjene porodične strukture.44
Takođe u dokumentu Evropske komisije „Akcioni plan ljudskih resursa u zdravstvu u EU“45, kao
ključni izazovi navode se:
- Potreba za promjenom odgovora u pružanju zdravstvene zaštite usljed demografskih
promjena,
- smanjenje broja ljekara usljed penzionisanja. Oko 30% ljekara u EU je imalo preko 55
godina života, u 2009. godini, što znači da do 2020. godine preko 60.000 ljekara ili 3,2%
ukupnog broja ljekara u EU će se penzionisati godišnje.
- broj ljekara specijalista se povećava znatno brže od broja ljekara opšte prakse. Ovaj trend
podstiče zabrinutost zbog pristupa zdravstvenoj zaštiti određenih grupama stanovništva.
Kao glavne izazove o oblasti ljudskih resursa, Evropska komisija prepoznala je i značajan promet
zaposlenih u nekim oblastima, usljed zahtjevnih radnih uslova i relativno niskih plata, kao i
potrebu za novim vještinama zbog inovativnih tehnologija i porasta broja hroničnih stanja kao što
su dijabetes i bolesti srca među populacijom starih osoba. Takođe, broj novog kadra je mali u
odnosu na broj ljekara koji odlaze u penziju. 46
Osim toga, intenzivne tokove mobilnosti (unutar zemalja i između zemalja), koji utiču na strukturu
i raspodjelu stručnih profila zdravstvenih radnika u Evropi treba uzeti u obzir prilikom osiguranja
održivosti sistema. Proširenja EU rezultirala su značajnom ekspanzijom broja zdravstvenih
radnika na tržištu rada EU i povećanjem ekonomske različitosti. Veće razlike u plati i
infrastrukturi, kao i upotreba i dostupnosti savremene medicinske tehnologije dodatno su
intenzivirali mobilnost zdravstvenih radnika.47
Migracija zdravstvenih radnika, koja se obično naziva "medicinski odliv mozgova", dio je većeg
problema poznatog kao „globaln kriza radne snage u oblasti zdravstva“, odnosno neujednačena
raspodjela zdravstvene radne snage i kritični nedostatak zdravstvenih radnika u regionima širom
svijeta sa visokim opterećenjem od bolesti. „Medicinski odliv mozgova” odnosi se na masovnu
migraciju obučenih i kvalifikovanih zdravstvenih stručnjaka (ljekara, medicinskih sestara i babica)
iz zemalja sa niskim prihodom u zemlje sa visokim prihodima. Nejednaka raspodjela globalne
zdravstvene radne snage pogoršana je masovnom emigracijom ljekara i medicinskih sestara koji
su bježali od loših radnih i životnih uslova, kao i sve većim regrutnim aktivnostima bogatih
44 European Commission. (2012). Commission staff working document on an Action Plan for the EU health workforce
accompanying the document communication from the commission to the European parliament, the Council, the European economic and social committee and the committee of the regions “Towards a job-rich recovery”, Brussels. pp 3
https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/staff_working_doc_healthcare_workforce_en.pdf 45 Isto 46 https://ec.europa.eu/health/workforce/policy_en (accessed 22.10.2017) 47 Ponte G, Mans L, Sisto M, Pas R. (2014). Health workforce shortages and international mobility in the EU, project
“Health Workers for all and all for Health Workers” DCI-NSAED/2011/106. pp 9
http://www.healthworkers4all.eu/fileadmin/docs/eu/hw4all_papers/HW4All_synthesis_report_2014_03.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
23
zemalja. Odliv zdravstvenih radnika predstavlja ozbiljan izazov za zdravstvene sisteme siromašnih
zemalja i pokreće važna etička pitanja. 48
Profesionalna mobilnost je dugogodišnja oblast zdravstvene politike EU. Mobilnost zdravstvenih
radnika je među prvima koje je na ovaj način (1970-tih) regulisala EU. Osnovna logika zakona o
profesionalnoj mobilnosti EU je međusobno priznavanje stručnih kvalifikacija: zakon postavlja
minimalni standard (npr. za broj sati i godina obrazovanja koje ljekar mora imati), a zatim smatra
kvalifikacije iz različitih zemalja kao ekvivalentne; ili zakon zahtijeva od država da odluče da li
su kvalifikacije ekvivalentne, a ako nijesu, koje dopunske mjere za usklađivanje treba preduzeti
tako da bi stručnjaci mogli da rade u drugoj državi članici.49
Globalni nedostatak zdravstvenih radnika ugrožava kvalitet i održivost zdravstvenih sistema širom
svijeta, a nastao je uporedo sa globalizacijom i liberalizacijom tržišta, što omogućava
zdravstvenim radnicima da ponude svoje usluge u drugim zemljama. Mogućnosti zdravstvenih
radnika da traže zaposlenje u inostranstvu dovele su do složenog migracionog obrasca, koji se
karakteriše tokovima zdravstvenih radnika iz zemalja sa niskim prihodima u razvijene odnosno
zemlje sa visokim prihodima.50
Migracija ljekara postala je značajno pitanje, zbog sve veće globalizacije radne snage ljekara.
Uspostavljanje regionalnih tržišta rada obezbjedilo je novi pravni okvir koji reguliše međunarodna
kretanja pojedinaca. Ovakav okvir može podsticati slobodno kretanje ljekara, posebno kroz
usklađivanje i priznavanje stručnih kvalifikacija i diploma u zemljama članicama. Ljekari iz drugih
država takođe igraju važnu ulogu u nadoknadi neadekvatne domaće ponude u mnogim zemljama
OECD-a.51,52
48 Kollar E, Buyx A. (2013). Ethics and policy of medical brain drain: a review Swiss Med Wkly.143:w13845,
DOI: 10.4414/smw.2013.13845 49 Greer S. L, Hervey T. K, Mackenbach J.P, McKee M. (2013). Health law and policy in the European Union, Lancet,
381: 1135–44, pp. 1138. http://dx.doi.org/10.1016/S0140-6736(12)62083-2 50 Aluttis C, Bishaw T, Frank M. (2014). The workforce for health in a globalized context – global shortages and
international migration. Journal, Vol. 7, Iss. 1, doi:10.3402/gha.v7.23611 51 Forcier MB, Simoens S, Giuffrida A. (2004). Impact, regulation and health policy implications of physician
migration in OECD countries. Hum Resour Health. 2(1):12. doi: 10.1186/1478-4491-2-12 52 Zemlje OECD-a su: Australija, Austria, Belgija, Kanada, Čile, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska,
Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Izrael, Italija, Japan, Koreja, Latvija, Luksemburg,
Meksico, Holandija, Novi Zeland, Norveška, Poljska, Portugalija, Slovačka Republika, Slovenija, Španija,
Švedska, Švajcarska, Turska, Ujedinjeno kraljevstvo, SAD. http://www.oecd.org/about/membersandpartners/
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
24
2. UTICAJ PROŠIRENJA EVROPSKE UNIJE NA
MIGRACIJE ZDRAVSTVENIH RADNIKA
Izazovi mobilnosti i migracije zdravstvenih radnika nijesu novi: prepoznati su i posmatrani tokom
decenija, od kada su objavljeni prvi izveštaji53 na ovu temu, 1978. godine. Ono što se promijenilo
u Evropi jeste stvaranje tržišta rada bez granica i njegova ekspanzija koja dolazi sa proširenjima
EU 2004. 2007. i 2013. godine, što omogućava zdravstvenim radnicima pravo pružanja usluga u
drugoj državi članici EU. Ovim su zdravstvenim radnicima pružene nove prilike mobilnosti.
Pojavljuje se dublje razumijevanje kompleksnosti mobilnosti zdravstvenih profesionalaca i
povezanog ekonomskog i političkog konteksta. 54
2.1 Evropski standardi koji se odnose na slobodno kretanje radnika EU
2.1.1 Sloboda kretanja radnika u EU
Jedan od osnovnih principa u EU, slobodno kretanje ljudi, omogućava zdravstvenim radnicima da
se krecu izvan granica svoje zemlje i zapošljavaju u drugim zemljama članicama EU.
Sloboda kretanja radnika jedno je od temeljnih načela Evropske unije i jedna je od četiri slobode
koju uživaju građani EU (sloboda kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala), koje predstavljaju osnovu
evropskog unutrašnjeg tržišta. Ona je utvrđena članom 45. Ugovora o funkcionisanju EU i
predstavlja jedno od osnovnih prava radnika. Podrazumijeva ukidanje svakog oblika
diskriminacije radnika iz država članica na temelju njihovog državljanstva u vezi sa
zapošljavanjem, zaradama i ostalim uslovima rada i zaposlenja.
Slobodno kretanje radnika uređeno je sljedećim odredbama: Član 3. stav 2. Ugovora o Evropskoj
uniji (UEU), član 4. stav 2. tačka (a), kao i članovima 20, 26. i 45. – 48. Ugovora o funkcionisanju
Evropske unije55 (UFEU).
Sloboda kretanja radnika uređena je i sekundarnim zakonodavstvom EU, koje obuhvata veliki broj
direktiva i uredbi: Direktiva 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihove porodice na
slobodno kretanje i boravište na području države članice; Uredba (EU) br. 492/2011 o slobodi
kretanja radnika u Uniji; Uredba (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sistema socijalne sigurnosti, kao
i njena izvršna Uredba (EZ) br. 987/2009; Sudska praksa Suda Europske unije.56
53 Mejia A, Pizurki H, Royston E. (1979). Physician and nurse migration: Analysis and Policy implications. Report
of a Who Study. World Health Organization, Geneva. ISNB 924156059 2 54 Buchan J, Wismar M, Glinos Irene A, Bremner J. (2014). Health Professional Mobility in a Changing Europe, New
dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies Series, World Health Organization. Pp
6. Available at: www.euro.who.int/__data/.../Health-Professional-Mobility-in-a-Changing-Europe.pdf 55 Consolidated versions of the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union 56 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_3.1.3.html
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
25
Što se tiče zdravstvenih radnika, najvažnija je Direktiva 2005/36 /57 EC o uzajamnom priznavanju
stručnih kvalifikacija, koju u 2013. godini modernizuju Evropska komisija, Evropski parlament i
države članice EU.
Ova Direktiva osigurava prenos stručnih kvalifikacija ljekara, stomatologa, medicinskih sestara,
babica, te olakšava mobilnost ovih stručnjaka unutar EU. Proces predstavlja automatsku proceduru
u kojoj se stečene kvalifikacije provjeravaju na osnovu usklađenosti nivoa kvalifikacije i perioda
obuke, a ne individualnom procjenom vještina i potrebnih kompetencija. Direktiva 2005/36 / EC
opisuje EEA (Eurioena Economic Area - Evropska ekonomska zona, koju čine zemlje EU i Island,
Lihtenštajn i Norveška) kao najvecu regiju u svijetu sa "slobodnom" mobilnošcu za zdravstvene
radnike.58
Prema odredbama opisanih pravnih propisa EU, radnik koji se seli u drugu državu članicu ima
određena prava. Ta prava ponajprije znače:
- Pravo na rad bez radne dozvole (osim radnika iz novih država članica koje su obuhvaćene
tranzicionim periodom),
- Jednakost postupanja u zapošljavanju kao s državljanima članice u kojoj se rad obavlja,
- Pravo na jednake socijalne pogodnosti kakave imaju i državljani članice u kojoj se radnik
zapošljava,
- Pravo članova porodice da se pridruže radniku i da primaju naknadu za porodicu,
- Potpuna koordinisanost sistema socijalne zaštite (pravo na penziju i doprinosi za socijalnu
zaštitu),
- Uzajamno priznavanje kvalifikacija.59
Evropska mreža službi za zapošljavanje (EURES), mreža zavoda za zapošljavanje u partnerstvu s
Evropskom komisijom (zemlje evropskog ekonomskog prostora plus Švajcarska) je pokrenuta
1993. godine i instrument je poboljšanja mobilnosti odnosno prostornog i profesionalnog kretanja
radne snage na evropskom tržištu rada. Svrha EURES-a je pružanje informacija, savjetovanja i
usluga posredovanja, kako za poslodavce tako i za one koji traže posao, ali i svim građanima koji
se interesuju za princip slobodnog kretanja ljudi. Ulaskom Crne Gore u EU crnogorski Zavod za
zapošljavanje postaće dio Evropske mreže javnih službi za zapošljavanje (EURES) i crnogorskim
građanima biće dostupna usluga posredovanja pri zapošljavanju u drugim članicama EU.60
Evropska mreža službi za zapošljavanje obuhvata Komisiju, javne službe za zapošljavanje država
članica Evropskog ekonomskog prostora i drugih partnerskih organizacija, kao i Švajcarske.
EURES je od 2016. dodatno poboljšao alate na svojoj digitalnoj platformi kako bi postao pravi
57 Directive 2013/55/EU of the European Parliament and of the Council amending Directive 2005/36/EC on the
recognition of professional qualifications and Regulation (EU No 1024/2012 on administrative cooperation through
the Internal Market Information System was adopted on 20 November 2013. Legal text available at:
http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:354:0132:0170:en:PDF. 58 Buchan J, Wismar M, Glinos Irene A, Bremner J. (2014). Health Professional Mobility in a Changing Europe, New
dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies Series, World Health Organization. pp 8 59 Kapural M. (2005). Sloboda kretanja radnika u proširenoj Evropskoj uniji i njezin utjecaj na Hrvatsku, Pridruživanje
Hrvatske Europskoj uniji: U susret izazovima pregovara; treći svezak; Institut za javne financije, Zaklada Friedrich
Ebert, Zagreb, 83-108, str. 85 60 https://www.eu.me/mn/2/item/2-poglavlje-2-sloboda-kretanja-radnika
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
26
sveevropski portal za radnu mobilnost, uključujući funkciju automatskog spajanja vještina osoba
koje traže posao s otvorenim radnim mjestima. Države članice sada bi EURES-u trebale staviti na
raspolaganje sve oglase za otvorena radna mjesta i prijave za posao na nacionalnom nivou, a portal
bi trebao pružiti osnovne informacije o uslovima rada i života u zemlji destinaciji, uključujući
informacije o kursevima jezika, te pružiti specifičnije savjete o karijeri i zapošljavanju. Ovo će
takođe bolje uključiti socijalne partnere u mrežu i pružiti bolju podršku za prekogranična
partnerstva.61
Prelazno razdoblje za slobodu kretanja radnika
Tokom prelaznog razdoblja nakon pristupanja novih država članica mogu se primjenjivati
određeni uslovi kojima se ograničava slobodno kretanje radnika iz tih država članica, u njih i među
njima. Ta se ograničenja ne odnose na putovanja u inostranstvo ili djelatnost samozaposlenih
osoba te se mogu razlikovati u različitim državama članicama.62
Pri proširenjima EU 2004, 2007 i 2013. godine, novim državama članicama EU je zatražila
tranziciono razdoblje za slobodno kretanje radnika iz svih zemalja pristupnica, osim iz Kipra i
Malte. Glavni razlog za navedeni zahtjev EU jeste mogućnost pojačane mobilnosti radne snage
koja bi mogla dovesti do poremećaja na tržištu rada pojedinih država članica.63
Tranzicioni period je definisan na osnovu formule „2+3+2“: prve dvije godine posle proširenja
svaka država je za sebe imala pravo da ograniči pristup tržištu rada, u skladu sa nacionalnim
imigracionim politikama i zakonodavstvom. Taj početni period je mogao biti produžen za još tri
godine, a kasnije i za još dvije, ali samo pod uslovom da postoje poremećaji tržišta rada u zemljama
destinacijama. Nekoliko starih država članica je odmah po proširenju otvorilo svoje granice za
istočnoevropske radnike – Irska, Velika Britanija i Švedska. S druge strane, Njemačka i Austrija
su ograničenja ukinula tek 1. maja 2011. godine, čime je uspostavljena potpuna sloboda kretanja
radnika iz zemalja koje su Uniji pristupile 2004. godine.64
Prelazna razdoblja koja su važila za pristupanje Bugarske i Rumunije 2007. godine, ukinuta su 1.
januara 2014. godine. Trenutno važe prelazna razdoblja za hrvatske državljane koja se moraju
ukinuti najkasnije do jula 2020.65
Odluku o prelaznom periodu za nove države članice donosi svaka stara članica EU posebno,
zavisno od stanja na nacionalnom tržištu rada i potražnji za radnom snagom u određenim
zanimanjima. Bude li u budućnosti prelazno razdoblje dogovoreno i za Crnu Goru, primjenjivaće
61 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_3.1.3.html 62 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_3.1.3.html 63 Kapural M. (2005). Sloboda kretanja radnika u proširenoj Evropskoj uniji i njezin utjecaj na Hrvatsku, Pridruživanje
Hrvatske Europskoj uniji: U susret izazovima pregovara; treći svezak; Institut za javne financije, Zaklada Friedrich
Ebert, Zagreb, 83-108, str. 85 64 Poleti D. (2013). Savremene radne migracije u evropskomk kontekstu – ekonomski i politički aspekti, pregledni
naučni članak, SOCIOLOGIJA, Vol. LV, N° 2 Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, UDK: 314.7(4), DOI:
10.2298/SOC1302333P, 333-348, str. 343, http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0038-0318/2013/0038-
03181302333P.pdf 65 http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_3.1.3.html
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
27
se pravilo o prednosti. To znači da će poslodavci iz starih država članica imati obavezu da pri
zapošljavanju daju prednost radnicima iz država pristupnica (na primjer, Crne Gore) pred
radnicima iz trećih zemalja (nečlanica).66
2.2 Migratorni tokovi u EU
Podaci iz Godišnjeg izvještaja o mobilnosti radne snage u EU (2016.) 67 pokazuju da je u 2015.
godini 11,3 miliona radno sposobnog stanovništva iz 28 zemalja EU i 168,000 državljana EFTA
(European Free Trade Association - Evropsko udruženje slobodne trgovine, koje čine Island,
Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska), životne dobi 20-64 godine živjelo u drugoj državi članici EU,
što čini 3,7% ukupnog broja radno sposobnog stanovništva u EU28, i povećanje od 5,3% u odnosu
na 2014 godinu.
Od toga je oko 8,5 miliona bilo zaposleno ili tražilo posao. Osim toga, 1,3 miliona stanovnika EU
su boravili u jednoj državi članici (bilo da su državljani te države ili ne) dok su radili u drugoj
državi članici. Pored toga, u 2015. godini 1,4 miliona penzionisanih državljana EU28 živjelo je u
državi članici, čiji državjani nijesu bili. Glavne zemlje destinacije u 2015. godini su bile Njemačka,
Španija, Velika Britanija, Italija, Švajcarska i Francuska. Zajedno ove zemlje čine 76% ukupnog
broja radno aktivnog mobilnog stanovništva u EU28 i EFTA, a najveći broj je u EU15 zemljama
- 87,6 % ukupnog broja mobilnog stanovništa u EU28 , u poređenju sa 1,6 % mobilnog stanovništa
u EU13 zemljama i 11% u EFTA zemljama.
Od ukupnog procijenjenog broja od milion novih mobilnih radno aktivnih stanovnika u EU28 u
2015. godini, u odnosu na nacionalnost, najviše je bilo Rumuna (15%), Poljaka (15%) i Italijana
(11%). U poređenju sa 2014. godinom, ovo je porast od 41% za Rumune i 31% za Italijane, ali
pad od 8% za Poljake.
Kao rezultat proširenja iz 2004. i 2007. goine, broj državljana iz EU12 u starim zemljama članicam
EU15 povećao se sa 1,7 na 5,6 miliona u periodu 2003-2013.68
Adekvatno izračunavaje tokova i broja zdravstvenih radnika u globalizovanom svijetu je veoma
teško, jer je pouzdane informacije gotovo nemoguće dobiti. Teškoće u dobijanju tačnih podataka
o tokovima globalne radne snage proističu iz, između ostalog, nedostatka podataka o registraciji u
zemljama slanja i prijema, složenosti migracionih puteva i definicije migracionog statusa
zdravstvenog radnika u državi prijema (tj. da li je migracija privremena ili trajna).
66 https://www.eu.me/mn/2/item/2-poglavlje-2-sloboda-kretanja-radnika 67 Tersch E.F, Tugran T. and Bradley H. (2017). 2016 Annual Report on intra-EU Labour Mobility, European
Commission, Directorate-General for Employment, Social Affairs and Inclusion Directorate D — Labour mobility
Unit D1 — Free Movement of Workers. Second edition. EURESISSN: 2529-3281, pp 21-23 68 http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-541_en.htm
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
28
Nedostatak pouzdanih podataka otežava skiciranje precizne slike o migracijama radne snage.69
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) je 2007. godine sprovela jedan sofisticiran
pokušaj mapiranja i popisa tokova zdravstvenih radnika, na osnovu priliva i odliva ljekara i
medicinskih sestara za zemlje OECD-a, na osnovu najboljih raspoloživih podataka. Što se tiče
zemalja članica OECD-a koje su i članice Evropske unije (EU), autori procjenjuju da se procenat
medicinskih sestara stranih državljana kretao od 0,4% u Finskoj do 25,8% u Luksemburgu. U
Švajcarskoj, koja nije članica EU28, ovaj broj se povećava na 28,6%. Za doktore, procenti se kreću
od 3,2% u Poljskoj do 35,3% u Irskoj. Pored toga, studija je pokazala da se u proteklih 25 godina
broj i procenat medicinskih sestara i doktora koji su se edukovali u inostranstvu značajno povećao
u evropskim zemljama. 70
Studija OECD-a pokazala je da se gotovo sve evropske zemlje OECD-a sve više oslanjaju na
zapošljavanje zdravstvenih radnika iz inostranstva kako bi popunili svoje nedostatke u broju
zdravstvenih radnika. Studiji Evropske unije o mobilnosti zdravstvenih radnika (PROMeTHEUS)
ukazuje u istom pravcu kao i rezultati OECD-a i procenjuje da se zemlje kao što su Estonija,
Slovačka i Poljska slabo oslanjaju na inostrane ljekare, uz tražnju u rasponu od 0.02 do 0.7% od
ukupne radne snage. Nasuprot njima, zemlje poput Švajcarske, Slovenije, Irske i Velike Britanije
su evropske zemlje sa vrlo visokim procentom oslanjanjanja na strane ljekare, sa 22,5% do 36,8%
ukupne radne snage školovane u inostranstvu.71
Važno je napraviti razliku između zdravstvenih radnika koji su rođeni u drugoj zemlji i
zdravstvenih radnika koji su se školovali u drugoj zemlji, jer su za diskusiju o migracijama i
nedostatku zdravstvenih radnika značajni zdravstveni radnici koji su se školovali u drugoj zemlji
- a ne strunjaci, koji su možda stekli diplomu u zemlji njihovog trenutnog boravka.72
69 Aluttis C, Bishaw T, Frank M. (2014). The workforce for health in a globalized context – global shortages and
international migration, Journal Glob Health Action. 2014. 7: 10.3402/gha.v7.23611.published online 2014.
doi:10.3402/gha.v7.23611 70 OECD. (2007). Immigrant health workers in OECD countries in the broader context of highly skilled
migration. OECD. Available at :http://www.who.int/hrh/migration/2007_annual_report_international_migration.pdf 71Wismar M, Maier C, Glinos I, Bremner J, Dussault G, Figueras J. (2011). Health professional mobility and health
systems in Europe: an introduction. Health professional mobility and health systems: evidence from 17 European
countries. European Observatory on Health Systems and Policies. Brussels, pp. 3–22. 72 Aluttis C, Bishaw T, Frank M. (2014). The workforce for health in a globalized context – global shortages and
international migration, Journal Glob Health Action, 7: 10.3402/gha.v7.23611.published online 2014
doi: 10.3402/gha.v7.23611
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
29
2.3 Faktori koji utiču na migracije zdravstvenih radnika
Migracija kao društveni fenomen uslovljena je nizom faktora: ekonomskih, socijalnih,
demografskih, kulturnih i geopolitičkih, pa je i pristup ovoj tematici često multidimenzionalan. U
najširem smislu postoje dvije odrednice migracija: ekonomske i ostale (neekonomske), uz
prisustvo stalne interakcije jednih i drugih.
Na globalnom nivou, distribucija zdravstvenih resursa je neravnomjerna. Svi izveštaji iz Projekta
“Mobility of Health Professionals”73 ukazuju na globalni prelazak zdravstvenih radnika i studenata
medicine iz ruralnih u urbana područja, iz siromašnih krajeva u bogatije, i u područja gdje se može
ostvariti veća produktivnost, profesionalni napredak i bolja zarada. Osim toga, u zavisnosti od
zemlje, zdravstveni radnici prelaze iz javnog u privatni sektor i u područjima gdje je moguć bolji
lični i profesionalni život, i gdje su profesionalni izazovi i mogući socioekonomski status
atraktivniji.
U literaturi se često susrećemo sa kategorizacijom faktora migracije na potisne (push factors), koji
mogu podstaći neku osobu na iseljenje, i privlačne (pull factors), koji mogu privući pojedinca u
neku zemlju. Empirijska istraživanja ukazuju na neke bitne razloge migracije stručnjaka, primarno
iz slabije razvijenih u razvijene zemlje, a najčešće su to razlike u visini zarade, razlike u
mogućnostima i uslovima rada, razlike u izgledima za napredovanje u struci (karijeri), razlike u
uslovima stanovanja, itd74
Istraživanje uzroka migracionih kretanja zdravstvenih radnika trenutno sprovode mnoge
organizacije koje se bave zdravstvenim sektorom u svijetu, uključujući i Svjetsku zdravstvenu
organizaciju (SZO). Prema SZO, faktori koji se odnose na organizaciju rada obuhvataju
preopterećenost poslom, nezadovoljavajuće plate, visokorizičan posao, loše upravljanje ljudskim
resursima (autoritativno donošenje odluka, favorizovanje pojedinih zaposlenih), neadekvatan i
ograničen pristup medicinskoj opremi, nedostatak mogućnosti za profesionalni razvoj i socijalno
poštovanje zdravstvenih radnika.75
Zdravstveni radnici dolaze i odlaze jer sistem u zemljama prijema nema dovoljno radne snage ili
nema kadra za određene specijalnosti, a sistem u matičnoj zemlji ne pruža zadovoljavajuću
nadoknadu za rad i mogućnosti za napredovanje. Uzimajući u obzir izazove koje nosi slobodna
mobilnost, zemlje se zalažu da osnaže održivu radnu snagu: zemlje destinacije, tako što se bave
razlozima zbog kojih se sistem oslanja na priliv stranih radnika kako bi dopunili nedostke u
zdravstvenom kadru, a zemlje izvora baveći se faktorima koji motivišu zdravstvene radnike da
73 Schultz C, Rijks B. (2014). Mobility of Health Professionals to, from and within the European Union. International
Organization for Migration. No. 48. Geneve. ISSN 1607-338X. pp 21-22. Available at:
http://publications.iom.int/system/files/pdf/mrs48_web_27march2014.pdf 74 Barić V, Smolić Š. (2012). Strategija ljudskih resursa u hrvatskom zdravstvu-izazovi ulaska u Europsku uniji,
Zbornik radova znanstvenog skupa:Razvojna strategija malog nacionalnog gospodarstva u globaliziranom svijetu,
(ur. Družić, G.; Družić, I., izdavač: Ekonomski fakultet Zagreb; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti),
poglavlje 9, 209-226, str.211-212 75 Wyrozębska A, Wyrozębski P, Dmoch- Gajzlerska E. (2013). Why do Polish healthworkers want to work abroad?
Electronic International Interdisciplinary Conference, Volume 2, Issue 1, EDIS - Publishing Institution of the
University of Zilina, pp. 270
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
30
odlaze iz zemlje. Osigurati održivost radne snage u zdravstvu može biti način da se "spriječi"
mobilnost i potencijalni neželjeni efekti, smanjujući pokretače mobilnosti. 76
Migranti mogu biti motivisani željom da steknu nove profesionalne vještine, porodičnim razlozima
ili radoznalošću; oni mogu raditi određenim danima ili vikendima; boraviti kraći vremenski period
ili nekoliko godina; i mogu se seliti, vraćati ili se trajno preseljavati. Pored toga, proširenje je
povećalo ekonomsku raznolikost EU.77
Istraživanja u EU12 zemljama pokazala su da je motivacija za odlazak, boravak i povratak od
posebnog značaja. Iskustva iz nekih zemalja (na primjer, Litvanija i Poljska) pokazuju da bi
povećanje plata moglo spriječiti veći stepen emigracije. Ono što je specifično za ovu grupu jeste,
međutim, da su uslovi rada često identifikovani među najvažnijim motivima za emigriranje.
Istovremeno, nedostatak profesionalnog napretka među ljekarima, kao i nizak socijalni status
medicinskih sestara, takođe su među najčešće citiranim faktorima u ovoj grupi. Iz perspektive
EU12, kao zemalja odliva, emigracija određenih stručnjaka sigurno se odnosi na nedostatak
profesionalnog napretka i negativno utiče na zdravstvene sisteme ovih zemalja.78
76 Glinos I.A, Wismar M, Buchan J, Rakovac I. (2015). How can countries address the efficiency and equity
implications of health professional mobility in Europe? Adapting policies in the context of the WHO Code of
Practice and EU freedom of movement. Policy Brief N. 18. World Health Organizati. pp 5. Available at:
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0008/287666/OBS_PB18_How-can-countries-address- the-
efficiency-and-equity-implications-of-health-professional-mobility-in-Europe.pdf?ua=1 77 Wismar M, Maier C, Glinos I, Bremner J, Dussault G, Figueras J. (2011). Health professional mobility and health
systems in Europe: an introduction. Health professional mobility and health systems: evidence from 17 European
countries. European Observatory on Health Systems and Policies. Brussels, 3–22. pp 4 78 European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions. (2013). Mobility and migration of
healthcare workers in Central and Eastern Europe. Key Workplace Document, Cornell University ILR School,
Dublin, pp. 14
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
31
2.4 Migracije zdravstvenih radnika prije i nakon proširenja EU
2004. i 2007. godine
Proširenjem Evropske unije 2004. i 2007. godine, EU je dobila 100 miliona građana iz 12 novih
država članica (EU12) i značajno veću grupu zdravstvenih radnika na tržištu rada.
U maju 2004. godini, EU su pristupile sljedeće zemlje: Kipar, Češka, Estonija, Latvija, Litvanija,
Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, a 1. januara 2007. godine Bugarska i Rumunija
postaju članice Evropske unije. Hrvatska je postala 28. članica EU 1. jula 2013. godine.
Međutim, proširenja EU nijesu automatski otvarala tržišta rada svim zemljama EU/EEA. Mnoge
države članice su koristile prelazni period da uvedu ograničenja tržišta rada (kao što je već opisano
u poglavlju 2.1.1). U 2004. godini, većina zemalja primjenjivala je ograničenja tržišta rada za
državljane osam od deset novih članica EU. Zemlje su ukidale svoja ograničenja samo postepeno
u narednim godinama. Slična situacija se desila i za državljane dvije države koje su se pridružie
2007. godine, Rumunije i Bugarske.79
Oko 2000. godine, a time i prije proširenja EU u maju 2004. i januaru 2007. godine, veliki broj
ljekara i medicinskih sestara iz novih zemlja članica EU već su radili u inostranstvu. Uprkos
činjenici da je većina starih zemalja članica (EU15) primjenjivala tranzicioni period za prve dvije
godine (osim Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i Švedske), postojala je izražena zabrinutost zbog
potencijalnog uticaja proširenja na migraciju zdravstvenih radnika, posebno u Poljskoj i Baltičkim
zemljama. Ove zabrinutosti djelimično su motivisane rezultatima anketa o namjerama
zdravstvenih radnika da migriraju, a koji su sprovedene prije proširenja, čiji su rezulatai prikazani
na grafikonu 2.80
79 Ognyanova D, Maier B. Claudia, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2014). Mobility of health professionals before
and after the 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU PROMeTHEUS project in Health Professional
Mobility in a Changing Europe, New dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies
Series, World Health Organization, Geneve, 65-95, pp 65 80 OECD. (2007). Immigrant health workers in OECD countries in the broader context of highly skilled
migration. OECD. International Migration Outlook Sopemi, pp 189. Available from:
http://www.who.int/hrh/migration/2007_annual_report_international_migration.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
32
Grafikon 2. Prikaz rezultata istraživanja o namjerama migracije zdravstvenih radnika iz zemalja kandidata
prije proširenja 2004. god
Izvor: Võrk A, Kallaste E, Priinits M. (2004). Migration intentions of health care professionals: the case
of Estonia. in: Pop D. (ed.), New patterns of labour migration in CEE, AMM Publishing House, pp. 174
Statistički podaci o namjerama, uglavnom, prenaglašavaju očekivane migracione tokove ali u ovim
istraživanjima, kao što se može i vidjeti iz Grafikona 2, procenti zdravstvenih radnika sa
"definitivnim planom migracije" bili su neobično visoki. Nekoliko faktora može objasniti ovu
situaciju, uključujući obim potreba u nekim zemljama EU15 i velike razlike u platama.
Namjere odliva radne snage u Estoniji, Mađarskoj, Litvaniji, Poljskoj, Rumuniji i Slovačkoj su se
značajno povećale u vrijeme pristupanja, ali su bile niže od očekivanog. U mnogim zemljama
godišnji odliv kretao se oko 3% svih zdravstvenih stručnjaka, ali je imao neke maksimalne
vrijednosti – dostižući 6,5% od ukupnog broja ljekara u Estoniji u posljednjih osam mjeseci 2004.
godine.81
Kako je pitanje vezano za ljudske resurse u zdravstvenin sistemima zauzelo visoko mjesto na
agendi donosioca politike u Evropi, posljednjih godina sprovedeno je nekoliko istraživačkih i
kolaborativnih projekata, među kojima su najveći: MoHProf - Mobility of Health Professionals
(Mobilnost zdravstvenih radnika) i PROMeTHEUS Health Professional Mobility in Europe koji
(Mobilnost zdravstvenih radnika u Evropi) su imali za cilj dobijanje podataka o migracijama i
mobilnosti zdravstvenih radnika iz novih u stare zemlje članice EU.
Uprkos relativno umjerenom procentu zdravstvenih radnika iz EU, koji rade u drugoj zemlji
članici, podaci projekta PROMeTHEUS-a pokazuju da su odlivi iz novih država članica EU prema
zapadnom regionu EU povećani. Zemlje su pogođene ovim kretanjem u različitoj mjeri. Iako je
ovakav trend "kretanja na nivou istok-zapad" postojao i prije proširenja EU i može se pratiti do
raspada bivšeg Sovjetskog Saveza, čini se da su dva kruga proširenja EU povećali ove već
81 Glinos I.A, Wismar M, Maier C.B, Palm W, Figueras J. (2011). Health professional mobility and health systems in
Europe: conclusions from the case-studies. In Wismar M et al. eds. Evidence from 17 European countries, World
Health Organization on behalf of the European Observatory on Health Systems and Policies, Copenhagen, 67-86,
pp 74
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
33
postojeće tokove. Osim toga, podaci pokazuju da je emigracija iz EU12 imala “pikove” 2004. i
2007, odnosno nije imala stalan, linearan porast.82
Takođe, u izvještaju iz istraživanja MoHProf navodi se da proširenje EU u 2004. godine nije
dovelo do ukupnog masivnog odliva zdravstvenih radnika iz novih država članica u EU15.
Međutim, ulaskom Bugarske i Rumunije u 2007. godini došlo je do kritičnih nedostataka u broju
zdravstvenih radnika u ovim zemljama - posebno ljekara zbog njihove migracije – čime je bila
ugrožena održivost zdravstvenih sistema.83
2.5 Priliv zdravstvenih radnika u zemlje EU15
Broj ljekara i stomatologa iz EU12 je porastao u periodu od 2003. do 2007. godine, u glavnim
zemljama destinacije iz EU15, za koje su dostupni podaci: Austrija, Belgija, Danska, Finska,
Njemačka, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Procenat ljekara iz EU12 od ukupnog broja ljekara
u starim zemljama članicama (EU15) je više nego udvostručen, sa 0.7% u 2003. na 1.5% u 2007.
godini.84
U Velikoj Britaniji, broj registrovnih ljekara iz zemalja EU12 je porastao sa 1.446 u 2003. godini
na 5.727 u 2007. i 6.029 u 2008. godini. Najveci broj ljekara i medicinskih sestara / babica bio je
iz Poljske, ali i iz Mađarske, Češke Republike, Rumunije, Slovačke, Bugarske i Litvanije.
Iako proširenje EU iz 2004. godine nije izazvalo predviđeni dramatičan porast mobilnosti
zdravstvenih radnika u Austriji, ipak došlo je do porasta broja zdravstvenih radnika iz EU12. Broj
ljekara, državljana novih zemalja članica porastao je sa 378 u 2003. godini na 479 u 2007.
Podaci prikupljeni u Njemačkoj pokazuju da je broj ljekara, državljana zemalja iz grupe EU12,
porastao sa 2.571 u 2003. godini na 3.951 u 2007 i 4.409 u 2008. godini. Glavne zemlje odliva su:
Poljska (ukupan broj 919 u 2003, 1.332 u 2007, 1.428 u 2008. godini: povecanje od 509 u 2008. u
odnosu na 2003. godinu), Rumunija (635 u 2003. godini, 824 u 2007 godini, 927 u 2008. godini:
porast od 292 u 2008. godini u poređenju sa 2003. godinom), Bugarska (308 u 2003. godini, 462
u 2007. godini, 541 u 2008. godini: porast od 233), Slovačka (155 u 2003. godini, 454 u 2007.
godini, 503 u 2008. godini: porast od 348), Mađarska (248 u 2003. godini , 359 u 2007. godini,
430 u 2008. godini godini: porast od 182) i Češka (175 u 2003 godini, 304 u 2007. godini, 346 u
2008. godini: porast od 171). Broj inostranih ljekara državljana EU12 u Njemačkoj se konstantno
82 Ognyanova D, Maier C B, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2014). Mobility of health professionals before and
after the 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU PROMeTHEUS project. In Health Professional
Mobility in a Changing Europe, New dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies
Series, World Health Organization, Copenhagen, pp. 65-95 83 Schultz C, Rijks B. (2014). Mobility of Health Professionals to, from and within the European Union,No. 48,
International Organization for Migration, Geneva, Switzerland, pp 66, available at
http://publications.iom.int/system/files/pdf/mrs48_web_27march2014.pdf 84 Ognyanova D, Maier B. Claudia, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2014). Mobility of health professionals before
and after the 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU PROMeTHEUS project in Health
Professional Mobility in a Changing Europe, New dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory
Studies Series, World Health Organization, 65-95, pp 71
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
34
povecavo od 2000. godine, ali najveci priliv ljekara bio je 2003. godine, prije proširenja EU 2004.
godine.85
Ovo se dogodilo u vrijeme kada je potražnja za ljekarima bila velika, ali se i dalje primjenjivala
restriktivna politika imigracije za državljane koji nijesu iz EU. Ipak, restriktivni njemački zakon o
migraciji nije spriječio migraciju zdravstvenog radnika. 86
Podaci pokazuju da je u Francuskoj imigracija zdravstvenih radnika iz EU12 imala manji značaj
od očekivanog. Imigracija je nastavljena da raste u poslednjih nekoliko godina, ali je u cjelini
ostala ograničena. Međutim, imigracija ljekara iz Rumunije značajno je porasla od pristupanja ove
zemlje EU: u 2007. godini registrovano je 174 ljekara iz Rumunije, dok je taj broj 2008. godine
bio 819 i 1160, na dan 1. januara 2009. godine. Rumuni su 2009. godine činili 73% ljekara od
ukupnog broja svih ljekara iz EU12.87
U Belgiji je udio ljekara koji su državljani zemalja EU12 porastao sa 16 u 2003. na 195 u 2007.
godini, dok je broj medicinskih sestara blago opao sa 294 na 290, a broj stomatologa porastao sa
3 na 10. I u Belgiji ljekari iz Rumunije činili su najzastupljeniju grupu među zdravstvenim
radnicima iz EU12. Tako je broj ljekara iz Rumunije značajno porastao sa 4 u 2003. godini na 126
u 2007. Ovo se djelimično može objasniti aktivnostima privatnih kompanija koje regrutuju
rumunske medicinske sestre i ljekare specijaliste za rad kao pomocnike u belgijskim bolnicama.
Međutim, rumunski ljekari opšte prakse su migrirali u Belgiju i prije pristupanja Rumunije EU.88
U Finskoj se broj ljekara iz EU12 povecao se sa 29 u 2003. na 140 u 2007. Finska nije bila
atraktivna zemlja destinacije za građane EU, osim za Estoniju. Broj ljekara u Finskoj iz Estonije
porastao je sa 21 u 2003. na 94 u 2007. Migracija ljekara iz Estonije u Finsku je olakšana aktivnim
regrutovanjem, srodnim jezicima, geografskom blizinom i saradnjom između medicinskih
organizacija u ove dvije zemlje. 89
U Švedskoj je broj ljekara koji su se školovali u zemljama EU12 značajno porastao sa 442 u 2003.
godini na 1 333 u 2007. godini. Manji porast ljekara iz EU12 registrovan je i u Danskoj, sa 166 u
2003 na 299 u 2007. godini. Broj medicinskih sestara u Danskoj se malo povecao,
sa 38 u 2003. godini na 57 u 2007. godini, a broj stomatologa porastao sa 0 na 8.
85 Isto, str 71-77 86 Fellmer S. (2008). Germany restricted the freedom of movement for Polish citizens: but does it matter? EUMAP
online (Across fading borders: the challenges of east–west migration in the EU). Available at
http://pdc.ceu.hu/archive/00003936/01/fellmer.pdf , (accessed 16 September 2017) 87 Delamaire ML, Schweyer FX. (2011). Nationally moderate, locally significant: France and health professional
mobility from far and near. In Wismar M et al., eds Health professional mobility and health systems. Evidence from
17 European countries. Copenhagen, WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on
Health Systems and Policies. pp 181–210 88 Safuta A, Baeten R (2011). Of permeable borders: Belgium as both source and host country. In Wismar M et al.,
eds. Health professional mobility and health systems. Evidence from 17 European countries. Copenhagen, WHO
Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems and Policies:129–162.pp 141 89 Kuusio H et al. (2011). Changing context and priorities in recruitment and employment: Finland balances inflows
and outflows of health professionals. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems.
Evidence from 17 European countries. Copenhagen, WHO Regional Office for Europe on behalf of the European
Observatory on Health Systems and Policies, pp 163–180.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
35
Precizni uticaj proširenja EU na mobilnost zdravstvenih radnika ne može se odvojiti od uticaja
drugih faktora, kao što su aktivnosti za zapošljavanje koje sprovode zemlje, bolnice i privatne
agencije. Migracija radne snage se odvija naročito kada postoji velika potražnja za zdravstvenim
radnicima u odredišnim zemljama. Velika Britanija vec duže vrijeme učestvuje u aktivnom
međunarodnom zapošljavanju. U Njemačkoj i Austriji pojavile su se brojne agencije koje su
regrutovale zdravstvene radnike iz istočnoevropskih zemalja, kako bi popunili nedostatke u
bolnicama i sektorima za dugotrajne njege. Privatne belgijske kompanije regrutuju medicinske
sestre i ljekare specijaliste iz Rumunije. Finske i norveške agencije za zapošljavanje aktivno rade
u Estoniji od 2007. godine.90
Pored ispitivanja obima i karakteristika mobilnosti među zdravstvenim radnicima, jedan od
ključnih ciljeva projekta PROMeTHEUS bio je da se analizira nivo oslanjanja na inostrane
zdravstvene radnike, kao što su ljekari, medicinske sestre i stomatolozi. Ove profesije potpadaju
pod automatsku proceduru priznavanja diploma iz Direktive 2005/36 / EC o priznavanju stručnih
kvalifikacija, čime se njihove kvalifikacije prenose u druge zemlje. Kako su otkrili
PROMeTHEUS i MoHProf projekti, oslanjanje na strane zdravstvene radnike je karakteristično
uglavnom za zemalja EU15.91 Međutim, u jednoj od zemalja EU10, Sloveniji, strani ljekari čine
više od po jednog ljekara na svakih 10 doktora, slično kao u Austriji, Belgiji, Irskoj, Portugalu,
Španiji, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Takođe u Sloveniji, migracione namjere su ostale na niskom
nivou (manje od 1% zdravstvenih radnika). Interesantno je pitanje da li se u kontekstu prošlih
visokih emigracija u inostranstvo i kao posledice nedostatka radne snage, u regionu centralne i
istočne Evrope uskoro može očekivati povecano oslanjanje na strane zdravstvene radnike. Ovo
pitanje postaje još relevantnije jer, ako se analizira udio novih inostranih zdravstvenih radnika
među svim novim migrantima (uključujuci i domace zdravstvene radnike), čini se da Mađarska
ima veliki broj stranih stomatologa (9,7%) i 4,7% stranih ljekara. Ovo pokazuje da je prisustvo
stranih medicinskih stručnjaka u Mađarskoj niže nego u EU15, ali da nije zanemarljivo. Što se tiče
Poljske, odnos je 3% za strane doktore i stomatologe.92
90 Ognyanova D, Maier B. Claudia, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2014). Mobility of health professionals before
and after the 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU PROMeTHEUS project in Health Professional
Mobility in a Changing Europe, New dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies
Series, World Health Organization, 65-95, pp 79 91 Maier C. B, Glinos I. A, Wismar M, Bremner J, Dussault G, Figueras J (2011). Cross-country analysis of health
professional mobility in Europe: The results’, in Wismar M. et al. (eds.), Health professional mobility and health
systems: Evidence from 17 countries, Observatory Studies Series 23, World Health Organization (WHO),
Copenhagen, 23–66. pp. 26 92 European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions. (2013). Mobility and migration of
healthcare workers in Central and Eastern Europe. Dublin, pp. 18
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
36
2.6 Odliv zdravstvenih radnika iz zemalja EU12
Iz perspektive EU12, povecanje odliva ili broja zahtjeva za priznavanje stručnih kvalifikacija
postalo je očigledno u godinama oko godine pristupanja. U vecini zemalja izvora, jedini dostupni
izvor podataka za procjenu odliva su podaci o namjerama za odlazak, koji su dobijeni na osnovu
broja zahtjeva za priznavanje stručnih kvalifikacija u EU, što zahtjeva dobijanje potvrde o
priznavanju diplome ili dobrom vladanju.93 Međutim, svi oni koji su podnijeli zahjtev za dobijanje
potvrda o priznavanju diplome ne napuštaju zemlju, mada je u nekim zemljama prijava za
priznavanje diplome skupa i naporna procedura (na primjer, u Mađarskoj). Možda je to razlog
zašto PROMeTHEUS studija zaključuje da podaci o namjerama odlaska imaju tendenciju da
precenjuju stopu migracija. U ovoj studiji se navodi da bi to mogao biti slučaj posebno u Rumuniji
i Estoniji, gdje su studije pokazale da su stvarni odlasci dva ili tri puta niži od namjere za odlazak94
Međutim, još jedan dio studije pokazuje je da pošto sve zemlje destinacije ne zahtijevaju sertifikate
o priznavanju stručnih kvalifikacija moguce je i potcijeniti stopu migracije. 95
U Estoniji broj potvrda o priznavanju stručnih kvalifikacija je bio najveći u 2004. godini, sa 283
izdatih potvrda za ljekare, 118 za medicinske sestre i 29 za stomatologe. Broj se smanjivao u
narednim godinama, između tri i četiri puta, ali se malo povecao 2009. godine.96
Od pristupanja EU 2004. godine, Estonski odbor za zaštitu zdravlja izdao je skoro 3.000 potvrda
za priznavanje diploma zdravstevnim radnicima. To čini 15% od skoro 18.000 zdravstvenih
radnika upisanih u zvanični registar zdravstvenih radnika 2012. godine. Dok su neki doktori i
medicinske sestre trajno otišli, neki su otišli i kasnije se vratili, neki su zaposleni u Estoniji i
inostranstvu naizmjenično, dok neki migranti pružaju prekogranične usluge. Pokušaji da se dobije
jasnija slika pokazuju da je u 2012. godini 7.4% ljekara iz zvaničnog registra, vjerovatno radilo
samo u inostranstvu, dok je za medicinske sestre procenat bio 4,7. 97
U Mađarskoj je registrovan veliki broj ljekara i medicinskih sestara koji su željeli da emigriraju
u 2004. i 2005. godini, nakon čega je u narednim godinama došlo do smanjenja broja zahtjeva i
novog povecanja 2009. godine.98
93 Ognyanova D, Maier B. Claudia, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2014). Mobility of health professionals before
and after the 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU PROMeTHEUS project in Health Professional
Mobility in a Changing Europe, New dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies
Series, World Health Organization, 65-95, pp 80 94 Glinos I.A, Wismar M, Maier C.B, Palm W, Figueras J. (2011). Health professional mobility and health systems in
Europe: conclusions from the case-studies. In Wismar M et al. eds. Evidence from 17 European countries, World
Health Organization on behalf of the European Observatory on Health Systems and Policies, Copenhagen, 67-86,
pp. 74 95 Maier C. B, Glinos I. A, Wismar M, Bremner J, Dussault G, Figueras J. (2011). ‘Cross-country analysis of health
professional mobility in Europe: The results’. In Wismar M. et al.(eds.) Health professional mobility and health
systems: Evidence from 17 countries, Observatory Studies Series 23, World Health Organization (WHO),
Copenhagen, 23–66, pp. 34. 96 Saar P, Habicht J. (2011). Migration and attrition: Estonia’s health sector and cross-border mobility to its northern
neighbour. In Wismar M. et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence from 17 European
countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems and Policies.
Copenhagen, pp. 339–364 97 Veldre, Vootele, Kruus, Priit. (2014) ONE BSR Case study. The Estonian Case – Talent Retention in the Health
Care System. Praxis Center for Policy Studies. Tallinn, Estonia, pp 6 98 Eke E, Girasek E, Szócska M. (2011). From melting pot to laboratory of change in central Europe: Hungary and
health workforce migration. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
37
Podaci u Poljskoj pokazuju da se broj zahtjeva ljekara ubrzano povecao odmah nakon
pridruživanja, ali je usporen od sredine 2007. godine. Podaci iz poljske ljekarske i stomatološke
komore pokazuju da 3% (3579) od ukupno 116 847 poljskih ljekara je dobilo potvrde potrebne za
traženje posla u drugim zemljama članicama EU u prvoj godini pridruživanja EU (podaci od 30.
juna 2005. godine). U narednim godinama, procenat dobijenih potvrda se povecavao u prosjeku
za 1,2% godišnje. Na kraju 2008. godine udio ukupnih izdatih potvrda je bio 6,1%. Vecina ljekara
koji su se prijavili za dobijanje potvrda su anesteziolozi i specijalisti intenzivne njege, zatim grudni
hirurzi i plastični hirurzi. Na četvrtom mjestu su bili specijalisti za hitnu medicinu. Ovaj redosljed
pokazuje da ljekari sa određenim dijagnostičkim ili hirurškim specijalnostima čine najveći udio
aplikanata. Porast emigracije započeo je 2003. godine i maksimum je zabilježen 2006. godine.
Glavni razlozi za emigraciju bili su niske plate, teški uslovi rada i ograničene mogucnosti za
profesionalni razvoj. U studijama sprovednim među studentima medicine završnih godina,
rezultati su pokazali da su glavni faktori za napuštanje Poljske ne samo bolji prihodi i perspektive
u karijeri, vec i veci prestiž i bolja organizacija rada. S obzirom na to da se drugi glavni motivacioni
faktori (mogucnosti profesionalnog razvoja ili pristup savremenim tehnologijama) u poslednjih
nekoliko godina nijesu značajno promijenili, čini se da je povećanje zarada zdravstvenim
radnicima u Poljskoj glavni razlog za pad interesovanja za migracije, naročito među ljekarima. 99
U Slovačkoj je broj ljekara, stomatologa i medicinskih sestara koji su tražili potvrdu ekvivalencije
svog obrazovanja u skladu sa propisima EU bio najveći u 2005. godini, ali od tada se naglo
smanjuje.100
U Litvaniji, tokom prve godine članstva u EU, 2,7% svih ljekara dobilo je sertifikate o dobrom
vladanju. Taj broj se gotovo prepolovio na 1,4% u periodu od 1. maja 2005. do 30. aprila 2006.
godine i pao na 0,9% 2009. godini.101 Najvjerovatniji razlozi za za smanjenje broja zahtjeva za
odlazak iz Litvanije su bili poboljšani radni uslovi u zemlji (uz pomoć strukturnih fondova EU za
zdravstvene sisteme) i povećanje plata.
Ministarstvo zdravlja Litvanije i Udruženje ljekara potpisali su, 2005. godine, Memorandum o
povećanju plata za 20% godišnje ljekarima i medicinskim sestrama za period 2005-2008.102
from 17 European countries. Copenhagen, WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory
on Health Systems and Policies. Copenhagen, pp. 365–394 99 Kautsch M, Czabanowska K (2011). When the grass gets greener at home: Poland’s changing incentives for health
professional mobility. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence from 17
European countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies, Copenhagen, pp. 419–448 100 Beňušova K et al. (2011). Regaining self-sufficiency: Slovakia and the challenges of health professionals leaving
the country. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence from 17 European
countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems and Policies,
Copenhagen, pp. 479–510. 101 Padaiga Ž, Pukas M, Starkienė L (2011). Awareness, planning and retention: Lithuania’s approach to managing
health professional mobility. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence
from 17 European countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health
Systems and Policies, Copenhagen, pp. 395–418. 102 Padaiga Ž, Pukas M, Starkienė L. (2011). A source country: Lithuania. The Health Policy Bulletin of the European
Observatory on Health Systems and Policies. Euro Observer. Volume 13, Number 2. pp 6.
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0006/145158/EuroObserver- Summer-2011_web.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
38
Oko 3% (1.421) ukupnog broja ljekara napustilo je Rumuniju 2007. godine. Nekoliko država
članica EU (poput Francuske, Njemačke, Velike Britanije) imalo je aktivnu politiku zapošljavanja
usmjerenu na Rumuniju, između ostalih zemalja. Ljekari iz Rumunije su postali među najbrojnijim
u drugim zemljama EU. Postoji nekoliko glavnih razloga emigracije rumunskih zdravstvenih
radnika: niže plate nego u drugim nemedicinskim profesijama (npr. pravo, informacione
tehnologije, bankarstvo), nezadovoljavajuci društveni status, ograničene mogucnosti za razvoj
karijere i velike razlike između nivoa kompetentnosti i uslova rada (oprema i pristup potrošnim
materijalima, ljekovima i savremenim dijagnostičkim testovima) 103
I noviji podaci o namjerama napuštanja zemlje ljekara iz Rumunije ukazuju na kontinuirani veliki
odliv ljekara, više od 300 sertifikata mjesečno izdato je rumunskim ljekarima u 2010. godini.104 U
2014. godini izdato je 2.450 sertifikata o usaglašenosti diploma. Stoga, ovaj broj može poslužiti
kao procjena broja doktora koji su napustili Rumuniju zbog rada u inostranstvu 2014. godine.
Drugi indirektni indikator je ukupan broj registrovanih ljekara u Rumuniji. Ukupan broj ljekara u
rumunskim bolnicama postepeno je smanjen sa 20.648 u 2011. na 14.487 u 2012. i 13.521 ljekara
u 2014. godini. Rumunsko društvo ljekara navodi da je "između 2007. i 2013. godine 14.000
ljekara napustilo svoje poslove u nacionalnom sistemu javnog zdravstva i odlučilo da se na rad u
inostranstvu".105
Nakon trećeg kruga proširenja EU, 2013. godine, kada je pristupila Republika Hrvatska, prema
podacima Hrvatske liječničke komore, u periodu od 3 i po godine nakon pristupanja Republiku
Hrvatsku je napustilo čak 525 ljekara. U ovom period, 1.232 ljekara je tražilo potvrdu potrebnu
za odlazak na rad na tržište Evropske unije. Više od polovine ljekara (305) koji su otišli u
inostranstvo su ljekari specijalisti.106
103 Galan A, Olsavszky V, Vladescu C. (2011). Emergent challenge of health professional emigration: Romania’s
accession to the EU. In Wismar M et al. eds. Health Professional Mobility and Health Systems. Evidence from 17
European Countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies. Copenhagen, 449 – 479, pp 452, 469 104 Ognyanova D, Maier CB, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2012). Mobility of health professionals pre and post
2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU project PROMeTHEUS. Health Policy; 108(2–3):122–32.
doi: 10.1016/j.healthpol.2012.10.006. [PubMed] 105 Paina L, Ungureanu M, Olsavszky V. (2016). Implementing the Code of Practice on International Recruitment in
Romania—exploring the current state of implementation and what Romania is doing to retain its domestic health
workforce. Hum Resour Health; 14(Suppl1):22. Pp. 23-31, doi: 10.1186/s12960-016-0119-6. 106 https://www.hlk.hr/hrvatsku-je-napustilo-525-lijecnika-krajnje-je-vrijeme-za-ozbiljnu-reakciju-hrvatske-vlade.aspx
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
39
2.7 Strategije planiranja zdravstvenih radnika u zemljama EU
Negativni efekti povecane migracije zdravstvenih radnika vec su priznati u nekoliko zvaničnih
političkih dokumenata EU, kao što je Komunikacija Evropske komisije "U cilju oporavka kroz
poslovne mogućnosti". Prije toga, u Zelenoj knjizi Evropske komisije o evropskoj radnoj snazi u
zdravstvu iz 2008. naglašeno je da mobilnost zdravstvenih stručnjaka ima dvostruki efekat, jer:
…može omoguciti prilagođavanje ponude potrebama. Stručnjaci mogu zaista ici tamo gdje su
najpotrebniji. Ovaj slobodan promet takođe može imati negativne efekte tako što može stvoriti
neravnoteže i nejednakosti u pogledu dostupnosti zdravstvenog kadra.107.
Na političkom nivou, prepoznato je da mobilnost zdravstvenih profesionalaca treba shvatiti u
okviru širih strategija koje se bave pitanjima opšte radne snage u Evropi.
Izveštaj “U cilju oporavka kroz poslovne mogućnosti"108 Evropska komisija je objavila 18. aprila
2012. godine, kojim je postavljen niz mjera za podsticanje zapošljavanja i jačanje ekonomskog
rasta u Evropi, sa fokusom na potražnju za otvaranjem novih radnih mjesta. U izvještaju su
identifikovane oblasti sa najvecim potencijalom za zapošljavanje u buducnosti: zelena ekonomija,
informacione i komunikacione tehnologije i zdravstveni sektor. Istovremeno, Evropska komisija
objavila je Akcioni plan za radnu snagu u sektoru zdravstva109, koji ima za cilj poboljšanje
planiranja i predviđanja medicinskog kadra, nudi dugoročne perspektive za posao u sektoru i
stimuliše razmjenu inovativnih i efikasnih startegija za zapošljavanje i zadržavanje zdravstvenih
radnika. Uprkos ekonomskom padu, u Akcionom planu je naglašeno da sektor nastavlja da raste i,
sa starenjem stanovništva i rastucom potražnjom za zdravstvenom zaštitom, sa procjenom
otvaranja 8 miliona radnih mjesta između 2010 i 2020. 110
U cilju potrebe unaprijeđenja planiranja ljudskih resursa u zdravstvu u zemljama članicama, 2011.
godine, Evropska komisija je finansirala studiju izvodljivosti o saradnji na nivou EU vezano za
predviđanje potreba kadra u zdravstvenom sektoru, planiranje radne snage i praćenje trendova. Na
osnovu rezultata studije izvodljivosti, Komisija je finansirala Projekat Zajednička akcija o
planiranju i predviđanju radne snage u okviru Programa zdravlja 2012. godine, koji je trajao od
2013-2016. godine.111
107 European Foundation for the Improvement of Livng and Working Conditions. (2013). Mobility and migration of
healthcare workers in Central and Eastern Europe, Key Workplace Document, Cornell University ILR School,
Eurofond, pp 3 108 European Commission. Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the
European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions. Towards a job-rich recovery
Strasbourg, 18.4.2012 COM(2012) 173 final.
https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/workforce/docs/communication_towards_job_rich_recovery_en.pdf 109 European Commission. Staff working document on an action plan for the EU health workforce. Towards a job-
rich recovery. Strasbourg, 2012.
https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/workforce/docs/staff_working_doc_healthcare_workforce_en.pdf ,
accessed 27 September 2017) 110 Buchan J, Wismar M, Glinos Irene A, Bremner J. (2014). Health Professional Mobility in a Changing Europe, New
dynamics, mobile individuals and diverse responses. Observatory Studies Series, World Health Organization, pp
10-11 111 https://ec.europa.eu/health/workforce/policy/planning_en
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
40
Planiranje ljudskih resursa u zdravstvu u zemljama EU u poređenju sa drugim nacionalnim
kontekstima je specifično, posebno zbog slobodnog kretanja radnika u EU. Zapravo, prema
podacima Generalnog direktorata EU za unutrašnje tržište, zdravstveni radnici su među prvih 5
kategorija profesionalaca sa najviše registrovanih ulazaka u zemlje, navodi se u Priručniku o
metodologiji planiranju ljudskih resursa u zdravstvu112, koji je pripremljen u okviru EU Projekta
Zajednička akcija za planiranje i predviđanje radne snage u zdravstvu.
Opšti cilj Zajedničke akcije je da obezbijedi platformu za saradnju i razmjenu informacija i znanja
između država članica u cilju podrške tokom planiranja ljudskih resusra u zdravstvenom sektoru
u budućnosti. Na taj način povećaće se kapaciteti zemalja članica EU za preduzimanje djelotvornih
i održivih mjera. Da bi se pružila podrška zemljama članicama EU da se pripreme za očekivane
promjene kada je u pitanju raspoloživost zdravstvenih radnika i raspodjela specijalnosti, Evropska
komisija podržava saradnju između zemalja članica – kroz Zajedničku akciju – kako bi se
odgovorilo na izazove.113
U studiji izvodljivosti114 se navodi da je planiranje kadra u zdravstvenom sektoru osnov za
obezbjeđivanje dostupnosti kvalitetne zdravstvene zaštite, što direktno može uticati na zdravstveni
status stanovništva. Štaviše, planiranje radne snage može doprinijeti održivosti sistema
zdravstvene zaštite širom svijeta. S obzorom na to da je zdravstvena zaštita jedan od glavnih izvora
rashoda BDP-a u zemljama, planiranje ljudskih resursa u zdravstvu indirektno utiče i na
nacionalno planiranje i budžet.
Zemlje koje su zabrinute zbog nedostatka radne snage nemaju izbora osim da se oslanjaju na
dugoročnu strategiju za rješavanje problema u svom zdravstvenom sektoru, uz mogucu podršku
EU. Takva strategija treba da bude zasnovana na empirijskim rezultatima. Međutim, kako
pokazuju istraživanja, postoje veliki problemi u prikupljanju podataka u ovoj oblasti u EU. Iz tog
razloga, Zajednička akcija Komisije o planiranju i prognoziranju radne snage je od velikog značaja
i njena implementacija može biti od ključne pomoci državama članicama da definišu svoju
dugoročnu strategiju.115
Zbog trenutnog ili potencijalnog nedostataka radne snage u određenim profesijama, zemlje članice
iz grupe EU10 razmatrale su mogućnosti povratka migranata. U nekim zemljama u Startegijama
vezano za migraciju ili u drugim opštim planovima razvoja uključene su mjere za podsticanje
državljana da se vrate u zemlju, ili bar mjere za jačanje veza sa onima koji žive u inostranstvu. Na
primjer, Litvanija nije samo integrisala pitanje migracija u svoju Globalnu strategiju za Litvaniju,
vec je uključivala i inicijative za jačanje veza sa emigrantima u inostranstvu. Drugi primjer je
112 Malgieri A, Michelutti P, Van Hoegaerden M. (2015). DO52-Handbook on health workforce planning
methodologies across EU countries. Joint Action Health Workforce Planning and Forecasting. Available at:
http://hwf-handbook.eu/wp-content/uploads/2015/10/150306_WP5_D052-Handbook-on-HWF-Planning-
Methodologies-across-EU-Countries_Release1_FINAL.pdf 113 https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/ev_20140602_leaflet_en.pdf 114 Executive Agency for Health and Consumers. (2012). A Feasibility Study on EU level Collaboration on
Forecasting Health Workforce Needs, Workforce Planning and Health Workforce Trends. Available at:
https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/health_workforce_study_2012_exec_sum_en.pdf 115 European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions. (2013). Mobility and migration of
healthcare workers in central and eastern Europe, Key Workplace Document, Cornell University ILR School,
Eurofond, pp 2
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
41
Bugarska, gdje je jedan od glavnih prioriteta nove strategije o migracijama podsticanje povratka
visoko kvalifikovanih bugarskih državljana. Nedostatak radne snage u nekim
visokokvalifikovanim profesijama očigledno je veoma važan u određenim zemljama, što se ogleda
u inicijativama nekih poslodavaca. Na primjer, u Estoniji, Privredna komora pokrenula je projekat
„Povratak talenata kući“, koji je imao za cilj da privuče Estonce koji su završili fakultete u
inostranstvu da se vrate u svoju zemlju. Njima je nuđena mogućnost zapošljavanja u Estoniji i
postavljena je internet stranica preko koje su se Estonci koji su u inostranstvu povezali sa
potencijalnim poslodavcima u Estoniji. Povratna migracija čini veliki udio u ukupnoj migraciji u
nekim zemljama - na primjer, u Estoniji, gdje su migrantski povratnici činili 57% ukupnog priliva
u 2010. godini i u Litvaniji, gdje su povratnici imigranti činili 80% ukupnog priliva. U drugim
zemljama, kao što je Poljska, takođe se intenzivirala povratna migracija.116
Kao odgovor na problem migracije zdravstvenih radnika, neke zemlje EU12 su uvele politike
usmjerene na ljudske resurse, uključujuci povecanje plata i poboljšanje radnih uslova, što je možda
spriječilo odlazak značajnog broja njihovih zdravstvenih radnika. U nekoliko zemalja, uključujuci
Estoniju, Poljsku i Litvaniju, zabilježen je povratak migranata, vjerovatno kao rezultat promjene
politika, uključujuci povecanje plata ili poboljšane uslove rada. Takve politike su možda
doprinijele smanjenju podsticaja za prelazak na rad u inostranstvo i zadržavanje aktivne radne
snage u zemlji. U Estoniji117 i Poljskoj118 povecanje plata poklopilo se sa značajnim padom broja
zdravstvenih radnika koji si podnosili zahtijeve za priznavanje kvalifikacija u narednim godinama,
što ukazuje na uzročnu vezu. Takođe, u Litvaniji, u periodu 2005-2008. godine, povećanje plata
ljekarima i medicinskim sestrama za 20% godišnje dorinjelo je padu stope emigracije. U Sloveniji
je povećanje plata doprinjelo manjem odlivu ljekara od očekivanog. Međutim, kao mogući razlog
povećanog odliva zdravstvenih radnika iz Rumunije 2009. godine, navodi se smanjenje plata
zdravstvenim radnicima za 25%.119
Na Generalnoj skupštini SZO u Ženevi, 2010. godine, države članice su usvojile Globalni etički
kodeks za regrutovanje zdravstvenih radnika, kako bi se osiguralo da svi akteri uključeni u ovaj
proces djeluju u skladu sa etičkim principima i problemima koje on može izazvati.120
116 OECD. International Migration Outlook 2012, OECD Publishing, Paris. Pp 99-260
http://dx.doi.org/10.1787/migr_outlook-2012-en 117 Saar P, Habicht J. (2011). Migration and attrition: Estonia’s health sector and cross-border mobility to its northern
neighbour. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence from 17 European
countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems and Policies,
Copenhagen, pp 339–364 118 Kautsch M, Czabanowska K (2011). When the grass gets greener at home: Poland’s changing incentives for health
professional mobility. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems. Evidence from 17
European countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies, Copenhagen, pp. 419–448.; 119 Wismar M, Glinos I A, Maier C B, Dussault G, Palm W, Bremner J, Figueras J. (2011). The Health Policy Bulletin
of the European Observatory on Health Systems and Policies. Euro Observer. Volume 13, Number 2. Pp 3.
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0006/145158/EuroObserver- Summer-2011_web.pdf 120 World health Organization. (2010). WHO Global Code of Practice on the International Recruitment of Health
Personnel, available at http://www.who.int/hrh/migration/code/WHO_global_code_of_practice_EN.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
42
3. STAVOVI ZDRAVSTVENIH RADNIKA U CRNOJ GORI
PREMA MIGRACIJAMA U ZEMLJE EU
3.1 Zdravstveni sistem Crne Gore
3.1.1 Osnovni vitalni pokazatelji
Podaci o prirodnom kretanju stanovništva Crne Gore od 1991. do 2015. godine ukazuju da u
navedenom periodu postoji tendencija starenja populacije, kao posljedica pada stope nataliteta i
prirodnog priraštaja, a rasta stope opšteg mortaliteta. Prema procjeni stanovništva za 2015. godinu u
Crnoj Gori je bilo 622 159 stanovnika (Monstat)121.
Stopa nataliteta u 2015 godini iznosila je 11,90 na 1.000 stanovnika, dok stopa mortaliteta bilježi
porast za period 2004-2015. godine, sa 9,20 na 1000 stanovnika u 2004. na 10,20 na 1000 stanovnika
u 2015. godini, što je malo niže od prosjeka u EU-28 (10,3).122
Mortalitet odojčadi je vrlo senzitivan pokazatelj rada zdravstvene službe, socio-ekonomskih
karakteristika zajednice, kao i individualnih odlika trudnice. U Crnoj Gori je izražena tendencija
pada stope umiranja odojčadi, sa 9,52 na 1.000 živorođene djece u 2005. godina na 4,9 u 2014.
godini, što je više od prosjeka EU, koji je u istoj godini iznosio 3,7. Smanjenja stope mortaliteta
odojčadi u odnosu na 1991. godinu, smanjenja stope prirodnog priraštaja u odnosu na
1991.godinu (kao posljedica smanjenja stope nataliteta i povećanja stope mortaliteta, uz
istovremeno smanjenje vrijednosti vitalnog indeksa sa 2,42 na 1,31 u 2010. godini tj. 1,23 u 2011.
godini i blagog povećanja na 1,26 u 2012-2013. godini, odnosno minimalni pad na 1,25 u 2014.)
karakteriše period 1991- 2015.godine.123
Očekivano trajanje života na rođenju, odnosno prosječno trajanje života u Cnoj Gori, u 2015.g.
procijenjeno je na 76,5 godina, što je niže za nekoliko godina nego u zemljama EU (80,6
godina).124
Učešće osoba od 65 i više godina u ukupnoj populaciji u 2016. godini bilo je 14,1%, što je manje
od prosjeka u Evropskom regionu (19,2%), dok je učešće mlađih do 14 godina bilo 18,3%, a u
Evropskom regionu 15,6% .125 Struktura stanovništva prema glavnim populacionim grupama u
Evropskom regionu, u 2006. i 2016. godni prikazana je u tabeli 2.
121 Zavod za statistiku Crne Gore MONSTAT, www.monstat.org 122http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/File:Crude_birth_and_death_rates,_2005,_2010_and_2015_(per_1_000_inhabitants)_CPC16.png 123 Institut za javno zdravlje, Situaciona anliza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015. godinu. Podgorica, 2016.
http://www.ijzcg.me/wp-content/uploads/2017/10/Analiza-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf 124 http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/File:Life_expectancy_at_birth,_1980-2015_(years).png 125http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/File:Population_age_structure_by_major_age_groups,_2006_and_2016_(%25_of_the_total
_population).png
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
43
Tabela 2 Struktura stanovništa po glavnim populacionim grupama u Evropskom region,
u 2006. i 2016. godni
Izvor: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics- explained/index.php/Population_structure_and_ageing
Morbiditet
U vanbolničkom morbiditetu (primarna zdravstvena zaštita) stanovništva Crne Gore u 2015.
godini dominantne su bolesti sistema za disanje sa 418501 registrovanih posjeta zbog ovih
oboljenja (29,84% od ukupnog broja posjeta), simptomi, znaci i patološki klinički laboratorijski
nalazi (12,94%), a zatim slijede bolesti sistema krvotoka sa učešćem u vanbolničkom morbiditetu
sa 11,65%. U strukturi vanbolničkog morbiditeta na bolesti mišićnog tkiva, koštane srži i vezivnog
tkiva otpada 9,13%, dok bolesti mokraćno-polnog sistema učestvuju sa 8,48%. Ostale bolesti u
ukupnom morbiditetu učestvuju sa 31,68%.
U bolničkom morbiditetu su dominantne bolesti sistema krvotoka, koje su u opštoj strukturi
morbiditeta hospitalizovanih pacijenata u 2015. godini učestvovale sa 13,95%, zatim bolesti
sistema za disanje sa 12,03%, slijede tumori sa učešćem od 10,21%, bolesti sistema za varenje sa
9,42% i bolesti mokraćno- polnog sistema sa učešćem od 6,59% (Grafikon 3.). Pet navedenih
vodećih grupa oboljenja čine 52,21% svih oboljenja registrovanih u bolničkom morbiditetu.126
126 Institut za javno zdravlje. Situaciona anliza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015. godinu. Podgorica, 2016.
http://www.ijzcg.me/wp-content/uploads/2017/10/Analiza-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
44
3.1.2 Organizacija zdravstvenog sistema u Crnoj Gori
Razvoj i upravljanje zdravstvenim sistemom je u nadležnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore,
koje kreira zdravstvenu politiku, reguliše zakonski okvir i brine o unaprijeđenju i očuvanju
zdravlja populacije.
Sistem zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja regulišu krovni zakoni: Zakon o zdravstvenoj
zaštiti ("Službeni list Crne Gore", br. 003/16 od 15.01.2016, 039/16 od 29.06.2016, 002/17 od
10.01.2017) i Zakon o zdravstvenom osiguranju ("Službeni list Crne Gore", br. 006/16 od
22.01.2016, 002/17 od 10.01.2017), kao i brojna druga zakonska i podzakonska akta u skladu sa
međunarodnim preporukama u raznim oblastima zdravstva.
Dokumentom „Zdravstvena politika do 2020“ prepoznate su strateške osnove u kreiranju
zdravstvene politike, a novim Master planom razvoja zdravstva definisani su prioriteti razvoja
zdravstvenog sistema u periodu 2015-2020 godine.
Država Crna Gora je osnivač svih zdravstvenih ustanova koje obavljaju zdravstvenu djelatnost kao
javnu. Zdravstvene ustanove su osnovane radi obezbjeđivanja zakonom utvrđenih prava građana
u oblasti zdravstvene zaštite.
Mreža zdravstvenih ustanova je organizovana na način da se građanima obezbijedi zdravstvena
zaštita shodno potrebama i mogućnostima zdravstvenog sistema, a u skladu sa principima
solidarnosti, dostupnosti i jednakosti u ostvarivanju zdravstvene zaštite.
Zdravstvena zaštita se pruža na tri nivoa.
Prvi je nivo primarne zdravstvene zaštite koji bi trebao da obezbijedi 80-85% potreba za
zdravstvenom zaštitom. Nosilac primarne zdravstvene zaštite je izabrani doktor u ambulanti,
odnosno timovi izabranih doktora, i centri i jedinice za podršku izabranim doktorima. Primarna
zdravstevna zaštita se pruža u 18 domova zdravlja.
U 2008. godini domovi zdravlja su reformisani i promijenili su organizaciju i sadržaj rada.
Organizaciono, Dom zdravlja ima tri osnovne cjeline:
- ambulantu izabranog doktora, odnosno timove izabranih doktora (izabranog doktora
pedijatra, izabranog doktora za odrasle i izabranog doktora ginekologa),127
- centre za podršku izabranim doktorima koji su organizovani na lokalnom i regionalnom
nivou za: plućne bolesti i TBC, dijagnostiku, mentalno zdravlje, djecu sa posebnim potrebama,
prevenciju i sl. i
- jedinice za: patronažu, fizikalnu terapiju primarnog nivoa i sanitetski prevoz.
127 Izabrani stomatolozi od 01.01.2008. godine nijesu u sastavu doma zdravlja, već su organizovani kao privatne
zdravstvene ustanove
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
45
U analizi kadrovskih resursa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti se polazi od zadovoljenja osnovnih
potreba obezbijeđenosti osiguranika zdravstvenim radnicima, na osnovu čega su definisani
standardi i normativi kadra u sistemu zdravstvene zaštite.128
Drugi nivo, nivo sekundarne zdravstvene zaštite, se obezbjeđuje preko specijalističkih ambulanti
i bolničkih odjeljenja, a tercijarni nivo zdravstvene zaštite se ostvaruje u subspecijalističkim
ambulantama, dijagnostičkim centrima i bolničkim odjeljenjima osam opštih bolnica i tri
specijalne bolnice.
Na sekundarnom nivou nalaze se:
- 8 opštih bolnica: OB Bar, OB Berane, OB Bijelo Polje, OB Kotor, OB Nikšić, OB Pljevlja,
OB Cetinje i OB Meljine (samo za dio ugovorenih usluga sa FZOCG);
- 3 specijalne bolnice ( SB za psihijatriju – Dobrota, SB za ortopediju, neurohirurgiju i
neurologiju – Risan i SB za plućne bolesti i tuberkulozu, Brezovik);
Klinički centar Crne Gore u zdravstvenom sistemu je ustanova na tercijarnom nivou zdravstvene
zaštite, a za stanovništvo Podgorice, Danilovgrada i Kolašina pruža usluge sekundarnog nivoa.
Mrežu zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori čine i: Institut za javno zdravlje Crne Gore, Zavod za
hitnu medicinsku pomoć, Zavod za transfuziju krvi i Apoteke Crne Gore “Montefarm”.
Za realizaciju zdravstvene politike u dijelu zdravstvenog osiguranja odgovoran je Fond za
zdravstveno osiguranje Crne Gore, a za realizaciju farmaceutske politike država je osnovala
Agenciju za ljekove i medicinska sredstva (CALIMS).129
3.1.3 Zaposleni u zdravstenom sistemu Crne Gore
Na kraju 2015. godine u javnim zdravstvenim ustanovama Crne Gore je radilo 7476 radnika, od
čega 5852 zdravstvenih radnika i saradnika i 1624 zaposlenih nemedicinske struke.130
Struktura zastupljenosti visokostručnog medicinskog kadra i zdravstvenih saradnika u 2015.
godini je sljedeća:
U vanbolničkim ustanovama radi 653 doktora medicine (139 opšte medicine, 98 na
specijalizaciji i 416 specijalista), 4 doktora stomatologije (3 specijalista), 99 farmaceuta i
140 zdravstvenih saradnika sa visokom stručnom spremom;
U bolničkim ustanovama radi 837 doktora medicine (3 opšte medicine, 207 na
specijalizaciji i 627 specijalista), 22 doktora stomatologije (3 na specijalizaciji i 17
specijalista), 8 farmaceuta i 257 zdravstvenih saradnika sa visokom stručnom spremom.131
128 Institut za javno zdravlje. Situaciona anliza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015. godinu. Podgorica, 2016.
http://www.ijzcg.me/wp-content/uploads/2017/10/Analiza-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf 129 Vlada Crne Gore, Ministartsvo zdravlja. Master plan razvoja zdravstva 2015-2020, Podgorica, 2015.
http://www.mzdravlja.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rid=216169&rType=2&file=MASTER%2
0PLAN%20RAZVOJA%20ZDRAVSTVA%20CRNE%20GORE%202015-2020.pdf 130 Institut za javno zdravlje. Situaciona anliza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015. godinu. Podgorica, 2016.
http://www.ijzcg.me/wp-content/uploads/2017/10/Analiza-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf 131 Isto
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
46
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
47
Broj ljekara na 1.000 stanovnika u Crnoj Gori u 2014. godini iznosio je 2,2 na 1.000 stanovnika,
što je ispod prosjeka u Evropskoj uniji koji je iznosio 3,5 prema poslednjim dostupnim
međunarodnim podacima.132 (Grafikon 1).
U Izvještaju SZO iz 2006 „Zajedno za zdravlje“ navodi se da je minimum za pružanje osnovnih
zdravstvenih usluga 2,5 ljekra na 1.000 stanovnika.133
Gafikon 3. Procenat doktora medicine (sa i bez spacijalizacije) koji rade u bolničkim ustanovama u
Crnoj Gori i u zemljama Evrope u 2014. godini
Grafikon 3. prikazuje procenat ljekara koji su radili u bolničkim ustanovama u Crnoj Gori u 2014.
godini, a koji je iznosio je 55,0%, kao i procenat ljekara u bolnicama u zemljama EU, prema
poslednjim dostupnim međunarodnim podacima.
132 OECD; Europen Commission (2016).Health at glance: Europe 2016 - State of Health in the EU Cycle.
http://www.oecd.org/health/health-at-a-glance-europe-23056088.htm 133 World Health Organization. (2006). The world health report 2006 – working together for health. World Health
Organization, Geneva, Switzerland. Pp 11. www.who.int/whr/2006/whr06_en.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
48
Grafikon 4. Obezbijeđenost stanovništva medicinskim sestrama/tehničarima na 1000 stanovnika u
Crnoj Gori i u zemljama Evrope u 2014. godini
Broj medicinskih sestara/tehničara (isključujući babice) na 1.000 stanovnika u Crnoj Gori u 2014.
godini iznosio je 5,5 na 1.000 stanovnika, što je ispod EU prosjeka koji je iznosio 7,4 medicinskih
sestara/tehničara (isključujući babice) na 1.000 stanovnika, prema poslednjim dostupnim
međunarodnim podacima.
U bolničkim zdravstvenim ustanovama u 2015. godini ostvarena je obezbijeđenost stanovništva
posteljama od 3,85 na 1.000 stanovnika, što je još uvijek manje od prosjeka EU, odnosno od
prosjeka evropskog regiona, (grafikon 5).
Grafikon 5. Obezbijeđenost stanovništva posteljama u Crnoj Gori i u zemljama Evrope u 2014. god.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
49
Kada je u pitanju prosječna dužina ležanja u bolnicama od 7,52 dana u 2015. godini, u komparaciji
sa zemljama iz okruženja i EU zone, Crna Gora se nalazi negdje blizu prosjeka (prema podacima
iz 2014. godine). Nakon uvođenja DRG sistema finansiranja bolnica, može se očekivati blagi pad
ovog indikatora kada su u pitanju akutne postelje.134
U dokumentu Situaciona analiza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015. godine zaključuje se
da je obezbijeđenost stanovništva izabranim doktorima u odnosu na usvojene standarde i
normative u primarnoj zdravstvenoj zaštiti relativno dobra, kada su u pitanju izabrani doktori za
odrasle, ali nešto niža kod izabranih doktora za djecu i žene.
Obezbijeđenost stanovništva doktorima opšte medicine, specijalistima opšte medicine i
specijalistima porodične medicine u Crnoj Gori, prema poslednjim podacima iz 2014. godine, u
poređenju sa zemljama regiona i Evropske unije je niska. Obezbijeđenost stanovništva doktorima
medicine (sa i bez specijalizacije), na 1.000 stanovnika, je takođe niža od zemalja EU. Kada su u
pitanju doktori medicine-specijalisti, (isključujući hirurgiju, ginekologiju i akušerstvo, pedijatriju,
psihijatriju i opštu medicinu), Crna Gora ima 0.9 specijalista na 1.000 stanovnika, što je identično
sa Slovenijom i Njemačkom, dok ima nižu procentualnu zastupljenost doktora medicine (sa i bez
specijalizacije) koji rade u bolničkim ustanovama u odnosu na većinu zemalja EU. Potrebno je
povećavati broj za 2-3 % godišnje u narednih šest godina (u skladu sa Planom ljudskih resursa u
zdravstvu u periodu 2013-2022).135
Strateškim dokumentom Master plan razvoja zdravstva 2015-2020136 definisane su priorotetne
oblasti organizacije i funkcionisanja sistema zdravstva u Crnoj Gori, a to su:
Organizacija sistema zdravstvene zaštite, ljudski resursi u zdravstvu, upravljanje u sisitemu
zdravstva, integralni zdravstveni informacioni sistem, kvalitet zdravstvene zaštite i bezbjednost
pacijenata, ljekovi i medicinska sredstva, sistem finansiranja i multisektorska saradnja.
Ovom dokumentu je prepoznato da ljudski resursi imaju centralnu ulogu u unapređenju sektora
zdravstva pod pretpostavkom da su ispunjeni osnovni zahtjevi u pogledu stručnosti,
opterećenosti/upošljenosti, njihovog obima i distribuiranosti. Broj zaposlenih i njihova
kvalifikaciona struktura odražava kvalitativnu i kvantitativnu razvijenost zdravstvene djelatnosti.
Osnovni ciljevi u planiranju ljudskih resursa u Crnoj Gori su:
- prilagođavanje školovanja zdravstvenog kadra potrebama društva
- kontinuirano unapređenje znanja i vještina;
- razvijanje kapaciteta za upravljanje ljudskim resursima;
- mobilnost zdravstvenih radnika.
134 Institut za javno zdravlje. Situaciona anliza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015. godinu. Podgorica, 2016.
http://www.ijzcg.me/wp-content/uploads/2017/10/Analiza-zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf 135 Isto 136 Vlada Crne Gore, Ministartsvo zdravlja. Master plan razvoja zdravstva 2015-2020. Podgorica, 2015.
http://www.mzdravlja.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rid=216169&rType=2&file=MASTER%20P
LAN%20RAZVOJA%20ZDRAVSTVA%20CRNE%20GORE%202015-2020.pdf.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
50
3.2 EMPIRIJSKO ISTRAŽIVNJE O STAVOVIMA ZDRAVSTVENIH
RADNIKA U CRNOJ GORI VEZANO ZA MIGRACIJE U ZEMLJE
EU
Uvod
Migracija zdravstvenih radnika je globalni fenomen, a za zemlje je od velike važnosti da se znaju
tačni razlozi koji motivišu zdravstvene radnike da traže posao u inostranstvu, jer odlazak velikog
broja zdravstvenih radnika usled migracija utiče na dostupnost i kvalitet zdravstvenih usluga,
predstavlja nepovratni gubitak novca uloženog u razvoj ljudskih resursa, a ujedno otežava potreban
transfer znanja na mlađe generacije.
Proces planiranja i obrazovanja radne snage u zdravstvu je dugoročan, a trenutni nedostaci
zdravstvenih radnika ne mogu se nadoknaditi u kratkom roku i raspoloživim resursima u zemlji.
Migracija zdravstvenih radnika je ponovo aktuelizovana nakon 2004. i 2007. godine i u ulaska
novih zemalja u EU.
3.2.1 Ciljevi istraživanja
Osnovni cilj empirijskog istraživanja, u okviru ovog rada, jeste utvrđivanje i analiza stavova i
motiva zdravstvenih radnika u Crnoj Gori vezano za migraciju u zemlje EU, kao i da se dobije
podatak o broju zdravstvenih radnika u Crnoj Gori koji namjeravaju da odu na rad u inostranstvo.
Motivi koji su ispitivani su podijeljeni u tri grupe: ekonomski, profesionalni i socijalni.
Istraživanje je sprovedeno radi dobijanja realnije slike o mogućoj migraciji zdravstvenih radnika
iz Crne Gore, što bi moglo da bude preduslov za definisanje odgovarajućih mjera i strategija i
dalje planiranje i razvoj ljudskih resursa u zdravstvenom sistemu Crne Gore.
Na osnovu rezultata istraživanja analizirano je sljedeće:
1. broj potencijalnih migranata među populacijom ljekara u Crnoj Gori,
2. stavovi zdravstvenih radnika u Crnoj Gori kada su u pitanju poslovne mogućnosti u
inostranstvu/zemljama EU,
3. poveznost socijalno statusnih karakteristika ispitanika sa njihovom namjerom odlaska na
rad u inostranstvo,
4. razlozi koji utiču na donošenje odluke za odlazak na rad u inostranstvo.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
51
3.2.2 Hipoteze istraživanja
U radu se polazi od sljedećih hipoteza:
1. Pretpostavlja se da većina zdravstvenih radnika u Crnoj Gori ima pozitivne stavove vezano
za poslovne mogućnosti u inostranstvu.
2. Pretpostavlja se da većina zdravstvenih radnika smatra da će pristupanje Crne Gore
Evropskoj uniji podstaći njihov odlazak u inostranstvo.
3. Pretpostavlja se da je većina statusno-socijalnih karakteristika ispitanika statistički
značajno povezana sa njihovom namjerom za odlazak na rad u inostranstvo.
4. Pretpostavlja se da su ekonomski, profesionalni i socijalni motivi statistički značajno
povezani sa namjerom zdravstvenih radnika za odlazak na rad u inostranstvo.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
52
3.2.3 METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
3.2.3.1 Uzorak
Istraživanje je sprovedeno tokom oktobra 2016. godine na reprezentativnom uzorku zdravstvenih
radnika – ljekara u Crnoj Gori. Okvir za definisanje uzorka predstavljali su zvanični podaci iz
Kadrovskog izvještaja o stalno zaposlenima u sistemu javnog zdravstva u Crnoj Gori137, sa stanjem
na kraju 2015. godine, koji vodi Institut za javno zdravlje Crne Gore.
U planiranju uzorka obuhvaćeni su ljekari iz zdravstvenih ustanova sa svih nivoa zdravstvene
zaštite. Uzorak ispitanika ima elemente namjernog i slučajnog. Namjernog, jer su u uzorak
uključeni ljekari zaposleni u primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstve zaštite u
Crnoj Gori, i to iz zdravstvenih ustanova iz centralne, južne i sjeverne regije Crne Gore sa najvećim
brojem ljekara, sa sva tri nivoa zdravstvene zaštite. Slučajnog, jer je svaki ispitanik imao jednaku
mogućnost da bude uključen u uzorak.
U skladu sa predmetnim određenjem i formulisanim ciljevima istraživanja, a radi osiguranja većeg
broja ispitanika, u uzorak je ušlo 30% ljekara zaposlenih u zdravstvenom sistemu Crne Gore,
kojima su podijeljeni upitnici, u pet crnogorskih opština - Podgorica, Bar, Nikšić, Bijelo Polje i
Berane. Konačan uzorak je obuhvatio 265 ispitanika (odgovor od 59,2%), što čini 18% od ukupnog
broja ljekara zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori.
Uzorak je stratifikovan tako da obezbjeđuje reprezentativnost vezano i za teritorijalnu ditribuciju,
te su uključene zdravstvene ustanove sa najvećim brojem ljekara iz centralne, južne i sjeverne
regije Crne Gore, i to:
Klinički centar Crne Gore, Podgorica, kao referentna nacionalna ustanova tercijarnog
nivoa, a u okviru ove ustanove izabrane su klinike i odjeljenja sa najvećim brojem
specijalističkih i subspecijalističkih grana (Institut za bolesti djece, Interna klinika, Klinika
za bolesti srca, Hiruška klinika, Klinika za urologiju i nefrologiju, Klinika za
otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju, Klinika za ginekologiju i akušerstvo,
Klinika za ortopediju i traumatologiju, Klinika za anesteziologiju, reanimaciju i terapju
bola)
OB Nikšić
OB Bar
OB Berane
DZ Podgorica
DZ Bar
DZ Bijelo Polje
137 Kadrovski izvještaj o stalno zaposlenima u sistemu javnog zdravstva u Crnoj Gori, sa stanjem na kraju 2015.
godine, koji vodi Institut za javno zdravlje Crne Gore. ( Institut za javno zdravlje. Situaciona anliza zdravstvene
zaštite u Crnoj Gori za 2015. godinu. Podgorica, 2016. http://www.ijzcg.me/wp-ontent/uploads/2017/10/Analiza-
zdravstvene-za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf )
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
53
Menadžeri navedenih zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori bili su putem dopisa upoznati sa ciljem
i svrhom istraživanja, instrumentom istraživanja (upitnikom), kao i brojem i strukturom ljekara iz
njihovih zdravstvenih ustanova koji su bili planirani za obuhvat ovim istraživanjem.
Ispitanicima su u pisanoj formi pružene informacije o istraživanju: ciljevima, vrsti i načinu
uzimanja podataka. Takođe, objašnjeno je da je učestvovanje u istraživanju dobrovoljno i
anonimno, kao i da će se podaci dobijeni istraživanjem koristiti isključivo u agregiranom obliku,
te se neće moći povezati sa pojedinačnim ispitanikom, niti na bilo koji način iskoristiti protiv
ispitanika.
Ispitanici su sami ispunjavali upitnik, sa mogućnošću da, u slučaju nejasnoća, mogu tražiti
pojašnjenje od imenovane kontakt osobe. U tabeli broj 3. je prikazana struktura konačnog uzorka
ispitanika:
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
54
Tabela 3. Struktura uzorka po ličnim i socijalnim karakteristikama ispitanika
Frekvencije %
Pol Muški 121 45,8
Ženski 143 54,2
Godine života
do 25 godina 1 0,4
26-35 godina 71 26,8
36-45 godina 76 28,7
46-55 godina 69 26,0
više od 55 godina 48 18,1
Bračni status
Nije u braku 79 29,9
U braku 177 67,0
Nešto drugo 8 3,0
Roditeljstvo Da 172 64,9
Ne 93 35,1
Opština
Podgorica 153 57,7
Bar 43 16,2
Bijelo Polje 23 8,7
Nikšić 23 8,7
Berane 23 8,7
Zdravstvena ustanova /
nivo zdravstvene zaštite
KCCG 129 48,6
Opšte bolnice 68 25,7
Domovi zdravlja 68 25,7
Profil ljekara
Izabrani doktor za
odrasle 36 13,6
Ljekar na
specijalizaciji 61 23,2
Specijalista 131 49,6
Subspecijalista 36 13,6
Radno iskustvo
Do 5 godina 55 20,8
6-7 godina 41 15,5
11-15 godina 39 14,7
Više od 15 godina 130 49,1
Na osnovu prikazane strukture uzorka, zaključuje se da uzorak zadovoljava uslove
reprezentativnosti i da je u skladu sa postavljenim predmetom i ciljevima istraživanja.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
55
3.2.3.2 Instrument istraživanja
Osnovni instrument istraživanja je bio posebno kreiran upitnik, pripremljen po uzoru na upitnik
koji je korišćen u istraživanju sprovedenom u četiri zemlje (Makedonija, Srbija, Kosovo i
Albanija) u okviru projekta „Migracija zdravstvenih radnika iz zemalja Zapadnog Balkana:
Analiza uzroka, posljedica i politika“ kojim se sprovelo istraživanje o emigracijskim namjerama
zdravstvenih radnika.
Uvodni dio upitnika sadrži objašnjenje o svrsi istraživanja i instrukcije za popunjavanje upitnika.
Upitnik se sastojao od četiri dijela, koji su se odnosili na:
1. socio-demografske karakteristike ispitanika i pitanja kojima se utvrđuje namjera ispitanika
da napuste zemlju
2. ekonomske razloge za mobilnsot zdravstvenih radnika,
3. profesionalne razloge za mobilnsot zdravstvenih radnika, i
4. socijalne razloge za mobilnost zdravstvenih radnika
U drugom, trećem i četvrtom dijelu upitnika ispitanici su ocjenjivali važnost ekonomskih,
profesionalnih i socijalnih razloga za odlazak u inostranstvo.
Upitnik je bio sastavljen od pitanja zatvorenog tipa koja su se odnosila na ispitivanje stavova
zdravstvenih radnika vezano za migracije u zemlje EU, namjere i motive za odlazak na rad u
inostranstvu. Na pitanje se odgovaralo zaokruživanjem ili upisivanjem odgovora u odgovarajući
prostor.
Upitnik kreiran na ovaj način je trebalo da omogući utvrđivanje i analizu stavova i motiva
zdravstvenih radnika u Crnoj Gori vezano za migraciju u zemlje EU, kao i da se dobije podatak o
broju zdravstvenih radnika u Crnoj Gori koji namjeravaju da odu na rad u inostranstvo/zemlje EU.
3.2.3.3 Istraživački proces
Nakon kreiranja metodologije i ciljeva, upitnika i definisanja uzorka istraživanja, menadžerima
izabranih zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori upućen je dopis putem kojeg su upoznati sa ciljem
i planom istraživanja, kako je već navedeno. Takođe, uz dopis dostavljen je i planirani broj
kovertiranih upitnika, koje su rukovodici zdravstvenih ustanova, odnosno klinika i odjeljenja
podijelili ljekarima.
Svi ispitanici su dobili pismenu informaciju, koja je bila sastavni dio upitnika, o značaju i svrsi
istraživnja, načinu popunjavanja i dostavljanja upitnika i kontakt podacima odgovorne osobe za
realizaciju istraživanja. Ispitanicima je, takođe, objašnjeno da je učešće u istraživanju dobrovoljno
i anonimno.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
56
Ispitanici su nakon popunjavanja sami kovertirali upitnik, što je dodatno doprinijelo osiguravanju
anonimnosti ispitanika. Popunjeni, kovertirani, upitnik, shodno datim uputstvima, ispitanici su
predavali glavnoj sestri klinike/odjeljenja od koje su upitnici preuzeti.
Podaci iz svakog upitnika su unešeni u prethodno kreiranu bazu.
3.2.3.4 Opis varijabli
Kao predmet analize među socijalno-statusnim obilježjima ispitanika, razmatrani su: pol, godine
života, bračni i porodični status, regija, ustanova u kojoj su ispitanici zaposleni, odnosno nivo
zdravastvene zaštite i profil ljekara (specijalisti, subspecijalisti, ljekari na specijalizaciji, izabrani
doktori za odrasle).
Kao posebne odrednice namjere napuštanja zemlje zbog rada u inostranstvu izdvojeni su
ekonomski, prefesionalni i socijalni aspekti posla, odnosno zadovoljstvo ispitanika navedenim
aspektima.
Na osnovu predmeta istraživanja koji je prethodno definisan, izdvojene su sljedeće varijable
istraživanja:
o zavisna varijabla: namjera ispitanika za odlazak na rad u inostranstvo i stav o
povećanju mogućnosti odlaska ulaskom Crne Gore u Evropsku uniju;
o nezavisne varijable: pol, godine života, bračni i porodični status, regija, ustanova u
kojoj su ispitanici zaposleni, odnosno nivo zdravastvene zaštite i profil ljekara.
3.2.3.5 Analiza podataka
Analiza podataka je sprovedena primjenom statističkog softverskog paketa za društvene nauke,
SPSS 19.0. Analiza podataka radila se primjenom metoda deskriptivne (raspodjele frekvencija i
procenata) i inferencijalne statistike (testovi za ispitivanje značajnosti razlika i povezanosti
obilježja iz istraživanja- koeficijent kontigencije kao mjera povezanosti i Hi-kvadrat test za
utvrđivanje statističke značajnosti korelacije).
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
57
3.2.4 REZULTATI
3.2.4.1 Socio-demografske karakteristike
Od 265 ispitanika, 121 (45,8%) su bili muškarci i 143 žene (54,2%), (jedan ispitanik nije odgovorio
na ovo pitanje). Distribucija ispitanika u odnosu na pol prikazana je na gafikonu 6.
Grafikon 6: Polna struktura ispitanika
Kada je u pitanju starosna struktura, gotovo svi ispitanici imaju više od 26 godina, odnosno najviše
ispitanika je u starosnoj grupi 36-45 godina, njih 76 (28,7%), a samo jedan ispitanik (0,4%) ima
do 25 godina, što je razumljivo imajući u vidu trajanje obrazovanja. Starosna struktura ispitanika
prikazana je u tabeli 4.
Tabela 4. Starosna struktura ispitanika
Starosne grupe u
godinama Broj ispitanika %
Do 25 godina 1 0,4
26-35 godina 71 26,8
36-45 godina 76 28,7
46-55 godina 69 26,0
Više od 55 godina 48 18,1
Ukupno 265 100,0
45,8%54,2%
Pol
muški
ženski
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
58
Prema dobijenim podacima u uzorku ispitanika zastupljen je značajno veći broj onih koji su u
braku 67% (177 ispitamika), u odnosu na ispitanike koji nijesu u braku 30% (79 ispitanika) i pod
stavkom „drugo“ što podrazumijeva razvod ili smrt supružnika, zastupljeno je svega 3% ispitanika.
Njih 172 (64,9%) ima djecu. Zbog navedenih razlika u strukturi, pojedine kategorije koje uključuju
veoma mali broj ispitanika, su isključene iz dalje analize. Bračno stanje ispitanika je prikazano na
grafikonu 7.
Grafikon 7. Bračno stanje ispitanika
U odnosu na vrstu zdravstvene ustanove, tj. nivo zdravstvene zaštite, skoro polovina ispitanika
radi u Kliničkom centru Crne Gore (49%), odnosno tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, dok je
broj ispitanika iz opštih bolnica – sekundarni nivo zdravstvene zaštite (25.7%) i domova zdravlja
– primarni nivo zdravstvene zaštite (25,7%) bio isti, (tabela 5).
Tabela 5. Struktura ispitanika prema nivou zdravstvene zaštite
Nivo zdravstvene zaštite Broj
ispitanika %
Tercijarni (KCCG) 129 48,6
Sekundarni (opšte bolnice) 68 25,7
Primarni (domovi zdravlja) 68 25,7
Ukupno 265 100,0
67%
30%
Bračni status
u braku su
nisu u braku
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
59
U narednoj tabeli prikazana je struktura ispitanika po zdravstvenim ustanovama u kojima obavljaju
djelatnost:
Tabela 6. Distribucija ispitanika po zdravstvenim ustanovama uključenim u istraživanje
Zdravstvena ustanova f %
KCCG 129 48,6
DZ Bar 21 7,9
DZ Bijelo Polje 23 8,7
DZ Podgorica 24 9,1
OB Bar 22 8,3
OB Berane 23 8,7
OB Niksic 23 8,7
Ukupno 265 100
Najveći broj ispitanika je iz Kliničkog centra Crne Gore, njih 129, odnosno 48,6% od ukupnog
broja ispitanika, što je i razumljivo s obzirom na veličinu ustanove. Ostale ustanove su podjednako
zastupljene i svaka od njih obuhvata oko 8% ispitanika.
Od ukupnog broja ispitanika, najviše je ljekara specijalista, njih 131 (49,6%), zatim ljekara na
specijalizaciji 61 (23,2%), subspecijalista 36 (13,6%) i izabranih doktora za odrasle 36 (13,6%).
Skoro polovina ispitanika ima više od 15 godina radnog staža (130 ispitanika - 49,1%).
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
60
3.2.4.2 Analiza stavova ispitanika o odlasku na rad u inostranstvo
Stavovi ispitanika po pitanju njihove namjere da napuste zemlju zbog zaposlenja u inostranstvu,
kao i njihovo mišljenje o eventualnom uticaju EU integracija na donošenje takve odluke, prikazani
su u naredim tabelama.
Tabela 7. Stavovi ispitanika vezano za namjeru odlaska na rad u inostranstvo
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog
rada u inostranstvu? f %
Da 158 59,8
Možda 51 19,3
Ne 55 20,8
Na osnovu prikazanih podataka može se zaključiti da nadpolovična većina ispitanika, njih
59,8%, razmišlja ili je nekada razmišljala o odlasku u inostranstvo radi posla. Oko 20%
ispitanika se opredijelilo za odgovor „možda“, dok gotovo isti broj njih navodi da nikada nisu
razmišljali o takvoj mogućnosti (20,8%).
Radi jasnijeg uvida, odgovori ispitanika prikazani su i grafički.
Grafikon 8. Namjera ispitanika da napuste zemlju zbog rada u inostranstvu
Postavljena hipoteza kojom se pretpostavlja da većina zdravstvenih radnika ima pozitivan
stav kada su u pitanju poslovne mogućnosti u inostranstvu je potvrđena, o čemu svjedoče
podaci prikazani u tabeli broj 7.
Međutim, kada se radi o pitanju koje se odnosi na podsticaj mobilnosti ulaskom Crne Gore u
Evropsku uniju, mišljenja ispitanika su podijeljena, a većina izražava neutralan stav, odnosno
kolebanje (43,7%). Njih 25,5%, odnosno četvrtina od ukupnog broja ispitanika uključenih u
uzorak, smatra da će ulazak Crne Gore u Evropsku uniju podstaći njihov odlazak na rad u neku od
država članica EU, dok 30,8% ispitanih ljekara smatra da to neće uticati na njihov odlazak.
60%19%
21%
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog rada u inostranstvu?
da
možda
ne
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
61
Tabela 8. Stavovi ispitanika vezano za njihovu mobilnost i ulazak Crne Gore u EU
Da li smatrate da će ulazak Crne Gore u Evropsku
uniju podstaći Vaš odlazak na rad u neku od država
članica EU?
f %
Da 67 25,5
Možda 115 43,7
Ne 81 30,8
Grafički prikaz odgovora ispitanika je dat na grafikonu 9.
Grafikon 9: Stavovi ispitanika vezano za njihovu mobilnost i ulazak Crne Gore u EU
Postavljena hipoteza kojom se pretpostavlja da većina ispitanika smatra da će pristupanje
Crne Gore Evropskoj uniji podstaći njihovu mobilnost nije potvrđena, o čemu svjedoče
podaci prikazani u tabeli broj 8.
25%
44%
31%
Da li smatrate da će ulazak Crne Gore u Evropsku uniju podstaći Vaš odlazak na rad u neku od država članica EU?
Da
možda
Ne
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
62
3.2.4.3 Povezanost socijalno-statusnih karakteristika ispitanika sa
namjerom odlaska na rad u inostranstvo
Pretpostavilo se da će postojati značajne razlike u izraženosti namjere za odlazak u inostranstvo
kod ispitanika s obzirom na njihove socijalne i lične karakteristke. Kao moguće značajne odrednice
zavisne varijable, među socijalnim i ličnim karakteristikama ispitanika izdvojeni su: pol, godine
života ispitanika, bračni status, roditeljstvo, regija, nivo zdravstvene zaštite i profil ljekara.
Rezultati istraživanja pokazuju da ne postoje razlike u odnosu na pol ispitanika u pogledu namjere
za napuštanje naše zemlje zbog rada u inostranstvu, na šta upućuju podaci prikazani u tabeli 9.
Gotovo je jednaka raspodjela pripadnika muškog i ženskog pola kada su u pitanju odgovori na
dato pitanje. Koeficijent korelacije nije statistički značajan (c=0,098; p>0,05), kako se na osnovu
uvida u podatke moglo pretpostaviti.
Tabela 9. Povezanost polne distribucije ispitanika i namjere za odlazak na rad u inostranstvo
POL
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog
rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Muški f 78 19 24 121
% 64,5% 15,7% 19,8% 100,0%
Ženski f 79 32 31 142
% 55,6% 22,5% 21,8% 100,0%
Ukupno f 157 51 55 263
% 59,7% 19,4% 20,9% 100,0%
χ2= 2.550; df= 2 ; p= 0.279 ; c=0.098
Kada je u pitanju povezanost starosne strukture ispitanika i namjere za odlazak na rad u
inostranstvo, koeficijent kontigencije je veći u odnosu na prethodno posmatrani, ali nije statistički
značajan (p>0,05). Ipak, pažljivim uvidom u podatke, može se uočiti da ispitanici mlađe životne
dobi u većoj mjeri razmišljaju o odlasku u inostranstvo, (tabela 10).
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
63
Tabela 10. Povezanost starosne strukture ispitanika i namjere za odlazak na rad u inostranstvo
GODINE
ŽIVOTA
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog
rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
26 do 35 f 44 15 12 71
% 62,0% 21,1% 16,9% 100,0%
36 do 45 f 46 16 14 76
% 60,5% 21,1% 18,4% 100,0%
46 do 55 f 41 15 12 68
% 60,3% 22,1% 17,6% 100,0%
više od 55 f 26 5 17 48
% 54,2% 10,4% 35,4% 100,0%
Ukupno f 157 51 55 263
% 59,7% 19,4% 20,9% 100,0%
χ2= 7.484; df= 4 ; p= 0.112 ; c=0.194
Očekivalo bi se da će se ispitanici koji su u braku razlikovati u pogledu namjere da napuste našu
zemlju u odnosu na one koji nisu u braku. Međutim, dobijeni podaci upućuju na to da između ove
dvije grupe ispitanika ne postoje statistički značajne razlike, (tabela 11).
Tabela 11. Povezanost bračnog statusa ispitanika i namjere za odlazak na rad u inostranstvo
BRAČNI STATUS
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju
zbog rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Nijesu u braku f 49 16 14 79
% 62,0% 20,3% 17,7% 100,0%
U braku su f 104 33 39 176
% 59,1% 18,8% 22,2% 100,0%
Ukupno f 153 49 53 255
% 60,0% 19,2% 20,8% 100,0%
χ2= 0.659; df= 2; p= 0.719; c=0.051
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
64
Prikazani podaci pokazuju da je najveći broj ispitanika, bez obzira na bračni status, razmišljao o
napuštanju zemlje (62% ispitanika koji nisu u braku i 59,1 % ispitanika koji su u braku). Nešto
uočljivije razlike u odgovorima dvije grupe ispitanika uočene su kada je u pitanju negativan
odgovor: 17,7% ispitanika koji nisu u braku i 22,2% njih koji su u braku, nikada nisu razmišljali
o napuštanju zemlje zbog rada u inostranstvu. Dakle, može se zaključiti da ne postoji statistički
značajna povezanost između bračnog statusa ispitanika i njihove namjere da napuste zemlju
(c=0,051; p>0,05).
U narednoj tabeli prikazani su rezultati ispitivanja povezanosti između postojanja namjere
napuštanja zemlje i porodičnog statusa:
Tabela 12. Povezanosti između postojanja namjere napuštanja zemlje i porodičnog statusa
Da li imate djecu?
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog
rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Da f 98 33 40 171
% 57,3% 19,3% 23,4% 100,0%
Ne f 60 18 15 93
% 64,5% 19,4% 16,1% 100,0%
Ukupno f 158 51 55 264
% 59,8% 19,3% 20,8% 100,0%
χ2= 2.048; df= 2 ; p= 0.359 ; c=0.088
Namjera napuštanja zemlje radi odlaska na rad u inostranstvo nije značajno povezana sa tim da li
ispitanici imaju djecu ili ne (p>0,05). Koeficijent kontigencije je izuzetno nizak i iznosi 0, 088.
Ranije je pomenuto da je ispitivanje vršeno u tri crnogorske regije: sjevernoj, centralnoj i južnoj.
U tabeli 13. prikazani su rezultati provjeravanja povezanosti između odluke o odlasku na rad u
inostranstvo i regije u kojoj su zaposleni ispitivani zdravstveni radnici.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
65
Tabela 13. Povezanost regionalne distribucije ispitanika i namjere za odlazak na rad u inostranstvo
REGIJA
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog
rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Centralna f 101 37 38 176
% 57,4% 21,0% 21,6% 100,0%
Južna f 27 10 5 42
% 64,3% 23,8% 11,9% 100,0%
Sjeverna f 30 4 12 46
% 65,2% 8,7% 26,1% 100,0%
Ukupno f 158 51 55 264
% 59,8% 19,3% 20,8% 100,0%
χ2= 6.193; df= 4 ; p= 0.185 ; c=0.151
Dakle, namjera napuštanja zemlje radi odlaska na rad u inostranstvo nije značajno povezana sa
regijom u kojoj ispitanici žive i rade. Iako je koeficijent kontigencije nizak (c= 151) i nije statistički
značajan (p>0,05), mogu se uočiti izvjesne razlike među ispitanicima.
Većina ispitanika je razmišljala o mogućnosti da napusti zemlju zbog rada u inostransvu i u tom
pogledu nema razlika kod ispitanika iz različitih regija. Najveći procenat onih koji nikada nisu
razmišljali o odlasku u inostranstvo su ispitanici iz sjeverne regije (26,1%), a odmah potom
ispitanici iz centralne regije (21,6%). Takođe, kod ispitanika iz sjeverne regije uočen je najmanji
procenat onih koji se kolebaju (8,7%).
Jedna od važnih karakteristika ispitanih zdravstvenih radnika je i nivo zdravstvene zaštite kome
pripadaju. Obuhvaćeni su sljedeće zdravstvene ustanove: domovi zdravlja (kao primarni nivo
zdravstvene zaštite), opšte bolnice (kao sekundarni nivo zdravstvene zaštite) i Klinički centar Crne
Gore (kao tercijarni nivo zdravstvene zaštite).
U narednoj tabeli prikazani su rezultati ispitivanja povezanosti između postojanja namjere
napuštanja zemlje i nivoa zdravstvene zaštite u kojem ispitanici rade.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
66
Tabela 14. Povezanost nivoa zdravstvene zaštite i namjere za odlazak na rad u inostranstvo
Zdravstvene ustanove/
NIVO ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Da li ste ikada razmišljali da
napustite zemlju zbog rada u
inostranstvu?
Ukupno
Da Možda Ne
Klinički Centar (tercijarni nivo zz) f 75 30 24 129
% 58,1% 23,3% 18,6% 100,0%
Opšte bolnice (sekundarni nivo zz) f 46 9 13 68
% 67,7% 13,2% 19,1% 100,0%
Domovi zdravlja (primarni nivo
zz)
f 37 12 18 67
% 55,2% 17,9% 26,9% 100,0%
Ukupno f 158 51 55 264
% 59,8% 19,3% 20,8% 100,0%
χ2= 4.688; df= 4 ; p= 0.321 ; c=0.132
Dobijeni nalazi, pokazuju da ne postoji statistički značajna povezanost između postojanja namjere
napuštanja zemlje i nivoa zdravstvene zaštite na kojem ispitanici rade. Uvidom u podatke uočljivo
je da je o napuštanju zemlje zbog rada u inostranstvu razmišljao najveći broj ispitanika koji su
zaposleni u opštim bolnicama - 67,7%, njih 58,1% iz Kliničkog centra, i nešto manji procenat iz
domova zdravlja (55,2%).
U sljedećoj tabeli prikazani su rezultati testiranja povezanosti između postojanja namjere
napuštanja zemlje i profila ljekara:
Tabela 15. Povezanost namjere za odlazak na rad u inostranstvo i profila ljekara:
Profil ljekara
Da li ste ikada razmišljali
da napustite zemlju zbog
rada u inostranstvu?
Ukupno
Da Možda Ne
Izabrani doktor za odrasle f 19 9 8 36
% 52,8% 25,0% 22,2% 100,0%
Ljekar na specijalizaciji f 40 12 9 61
% 65,6% 19,6% 14,7% 100,0%
Specijalista f 79 21 30 130
% 60,7% 16,2% 23,1% 100,0%
Subspecijalista f 19 9 8 36
% 52,8% 25% 22,2% 100,0%
Ukupno f 157 51 55 263
% 59,7% 19,4% 20,9% 100,0%
χ2= 14.596; df= 6 ; p= 0.024 ; c=0.229
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
67
Dakle, namjera napuštanja zemlje radi odlaska na rad u inostranstvo je značajno povezana sa
profilom ljekara (p<0,05). Nadpolovična većina ispitanika razmišljali su nekada o tome da napuste
zemlju radi zaposlenja u inostranstvu. Međutim, u najvećoj mjeri potvrdno su odgovorili
specijalisti, njih 79 ili 60,7%, kao i ljekari na specijalizaciji 65,6%. Takođe ljekari specijalisti su
u najvećoj mjeri davali i negtivan odgovor na ovo pitanje.
Dobijeni rezultati pokazuju da postoji statistički značajna povezanost između profila ljekara
i njihove namjere da napuste zemlju radi zaposlenja u inostranstvu, dok ova značajnost nije
potvrđena kod drugih ispitivanih socijalno statustnih karakteristika ispitanika, kao što su
pol, godine života, bračni i porodični status, teritorijalna distribucija, nivo zdravstvene
zaštite, čime je postavljena hipoteza djelimično potvrđena.
Međutim, kada su u pitanju godine života, pažljivim uvidom u podatke zaključuje se da 61%
ljekara životne dobi 26-45 godina navodi da je razmišljalo o odlasku na rad u drugu zemlju.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
68
3.2.4.4 Analiza ekonomskih, profesionalnih i socijalnih razloga za
odlazak na rad u inostranstvo
Izvođenje zaključaka o razlozima za donošenje odluke za odlazak u inostranstvo urađeno je
analizom odgovora na pojedinačna pitanja iz Upitnika (ajtemi), kao i na osnovu ukupnog skora na
instrumentu. U radu su prvo analizirani rezultati na osnovu podataka za pojedinačne ajteme u skali.
Ekonomski razlozi migracija
Ekonomski motivi imaju važnu ulogu kada je u pitanju migracija radnika. Bolje ekonomske
prilike, više poslovnih mogućnosti često privlače ljude na odlazak u druge zemlje.
Distribucija odgovora ispitanika na ajteme koji se odnose na ekonomske razloge prikazana je u
naredne četiri tabele (tabele 16-19).
Tabela 16. Ekonomski razlozi 1
Koliko su ekonomski razlozi za Vas važni za razmišljanje o
odlasku u inostranstvo? f %
Veoma važno 119 45,2
Važno 82 31,2
Nema mišljenje 27 10,3
Nije tako važno 19 7,2
Nije važno uopšte 16 6,1
Prema podacima prikazanim u pethodnoj tabeli, uočljiva je izrazita važnost koju za ispitanike
imaju ekonomski razlozi. Na pitanje o važnosti ovog razloga, gotovo polovina ispitanika (119
ispitanika, odnosno 45,2%), ovaj razlog smatra veoma važnim, dok nešto manji broj ispitanika
izražava manji stepen slaganja (31,2%). Dakle, može se zaključiti da više od 2/3 ispitanika (76,4%)
ekonomske razloge smatra veoma važnim ili važnim, dok svega 13% ispitanika ove razloga smatra
manje važnim ili u potpunosti nevažnim.
Tabela 17. Ekonomski razlozi 2
Ako razmišljate o odlasku u inostranstvo, da li biste odustali od
odlaska kada bi Vam plata bila povećana za: f %
Do 20% 2 0,8
20-50% 27 10,3
50-100% 93 35,5
Više od 100% 67 25,6
Ne, svakako ću otići u inostranstvo 10 3,8
Ne razmišljam o odlasku u inostranstvo 53 20,2
Drugo 10 3,8
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
69
Analizom odgovora prikazanih u tabeli, može se posredno zaključiti i o nivou zadovoljstva ličnim
dohotkom koji ljekari ostvaruju. Visok nivo nezadovoljstva ličnim dohodkom među ljekarima u
Crnoj Gori izražava stav ispitanika da bi odustali od odlaska u inostranstvo ukoliko bi njihov
dohodak bio povećan od 50 do 100% (35,5%) ili više od 100% (25,6% ispitanika). Uprkos
nezadovoljstvu, petina ispitanika ne razmišlja o odlasku u inostranstvo (53 ispitanika, odnosno
20%).
Tabela 18. Ekonomski razlozi 3
Koliko je mogućnost za većim prihodom za Vas važan razlog
da razmišljate o odlasku u inostranstvo? f %
Veoma važno 117 44,7
Važno 88 33,6
Nema mišljenje 23 8,8
Nije tako važno 23 8,8
Nije važno uopšte 11 4,2
Mogućnost za većim prihodom kao razlog za odlazak u inostranstvo važnim smatra gotovo 80%
ispitanika. Njih 117, odnosno 44,7% ovaj razlog označava veoma važnim, a 88 ispitanika, odnosno
33,6% ovaj razlog označava važnim. Svega 4,2% ispitanika mogućnost većih prihoda smatra
potpuno nevažnim, a 8,8% nevažnim.
Tabela 19. Ekonomski razlozi 4
Koliko je mogućnost za stvaranje ušteđevine za Vas važan razlog za
razmišljanje o odlasku u inostranstvo? f %
Veoma važno 99 37,8
Važno 89 34,0
Nema mišljenje 30 11,5
Nije tako važno 34 13,0
Nije važno uopšte 10 3,8
U odnosu na prethodni razlog, stvaranje ušteđevine se smatra neznatno manje važnim razlogom.
Kao veoma važan, ovaj razlog procjenjuje 99 ispitanika (37,8%), a važnim ga procjenjuje 89,
odnosno 34% ispitanika. Značajno manji broj ispitanika ovaj razlog ocjenjuje potpuno nevažnim
(3,8%), ili nevažnim (13%).
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
70
Profesionalni razlozi migracija
Distribucija odgovora na pitanja koji se odnose na profesionalne razloge prikazana je u narednim
tabelama
Tabela 20. Profesionalni razlozi 1
Koliko je mogućnost za sticanje novog iskustva i unaprijeđenje
kvalifikacija (više obuke) za Vas važan razlog za razmišljanje o
odlasku u inostranstvo?
f %
Veoma važno 118 45,0
Važno 97 37,0
Nema mišljenje 17 6,5
Nije tako važno 19 7,3
Nije važno uopšte 11 4,2
Više od 80% ispitanika mogućnost za sticanjem novog iskustva i znanja smatra važnim razlogom
za odlazak u inostranstvo. Tako je 118 (45%) ispitanika ovaj razlog ocijenilo veoma važnim, njih
97 (37%) važnim, 7,3% ne tako važnim i 4,2% smatra da je ovaj razlog u potpunosti nevažan.
Tabela 21. Profesionalni razlozi 2
Koliko je mogućnost za profesionalno napredovanje za Vas
važan razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo? f %
Veoma važno 106 40,5
Važno 96 36,6
Nema mišljenje 22 8,4
Nije tako važno 26 9,9
Nije važno uopšte 12 4,6
Dobijeni podaci pokazuju da većina ipitanika smatra da je mogućnost za profesionalno
napredovanje još jedan važan razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo. 40,5% ispitanika ovaj
razlog označava veoma važnim, 36,6% njih ga smatra važnim. Nasuprot tome, 9,9% njih ovaj
razlog ocjenjuje ne tako važnim i 4,6% potpuno nevažnim.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
71
Tabela 22. Profesionalni razlozi 3
Koliko su trenutni radni uslovi (infrastruktura, oprema,
opterećenje poslom) za Vas važan razlog za razmišljanje o odlasku
u inostranstvo?
f %
Veoma važno 99 37,8
Važno 103 39,3
Nema mišljenje 23 8,8
Nije tako važno 28 10,7
Nije važno uopšte 9 3,4
Ppodaci pokazuju da skoro četiri petine ispitanika smatra da su radni uslovi važan razlog za
donošenje odluke o odlasku u inostranstvo (39,3% je ovaj aspekt označilo važnim, a 37,8% veoma
važnim). Ukupno 28 ispitanih ljekara (10,7%) radne uslove smatra ne tako važnim i njih 9 (3,4%)
ih smatra u potpunosti nevažnim.
Tabela 23. Profesionalni razlozi 4
Koliko je način upravljanja u ustanovi u kojoj radite za Vas
važan razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo? f %
Veoma važno 72 27,5
Važno 75 28,6
Nema mišljenje 53 20,2
Nije tako važno 43 16,4
Nije važno uopšte 19 7,3
Stavovi ispitanika su podijeljeni kada je u pitanju sistem rukovođenja kao razlog za donošenje
odluke o odlasku u inostranstvo, odnosno, može se zaključiti da je ovaj profesionalni aspekt posla
označen manje važnim za donošenje takve olduke. Prema podacima prikazanim u tabeli, 27,5%
ispitanika smatra da je način upravljanja veoma važan, 1% više njih smatra ga važnim, dok petina
ispitanika nije sigurna ili nema mišljenje o tome. Od svih navedenih aspekata posla, prvi put je veći
broj ispitanika izrazio kolebanje, odnosno nema formiran stav.
Tabela 24. Profesionalni razlozi 5
Koliko su međuljudski odnosi na vašem radnom mjestu za Vas
važan razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo? f %
Veoma važno 57 21,8
Važno 62 23,8
Nema mišljenje 26 10,0
Nije tako važno 67 25,7
Nije važno uopšte 49 18,8
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
72
Sudeći prema rezultatima, stavovi ljekara po pitanju važnosti međuljudskih odnosa na radnom
mjestu su različiti. Očigledno je da ovu karakteristiku radnog okruženja smatraju manje važnom za
donošenje odluke o napuštanju zemlje, u odnosu na prethodno prikazane. Podaci pokazuju da skoro
polovina (45,6%) ispitanika smatra da je ovaj razlog važan za donošenje odluke o odlasku u
inostranstvo (23,8% je ovaj aspekt označilo važnim, a 21,8% veoma važnim). Gotovo isti broj
ispitanika ovaj razlog ne smatra važnim (25,7% ga označava manje važnim i 18,8% potpuno
nevažnim).
Socijalni razlozi migracije
Prema prikazanim podacima, 77% ispitanika je nezadovoljno ili izrazito nezadovoljno statusom
koji imaju u svojoj zemlji, 10,6% ispitanika je zadovoljno, a samo 2,3% ispitanika je veoma
zadovoljno. Status zapravo obuhvata sve prethodno navedene elemente: visinu primanja,
mogućnost stručnog usavršavanja, mogućnost napredovanja, infrastrukturne i tehničke uslove,
opterećenost poslom i dr. (Tabela 25)
Tabela 25. Socijalni razlozi 1
Da li ste zadovoljni statusom doktora koji imate u zemlji u
kojoj sada radite? F %
Veoma zadovoljan 6 2,3
Zadovoljan 28 10,6
Nema mišljenje 26 9,9
Nezadovoljan 122 46,4
Veoma nezadovoljan 81 30,8
Kada je u pitanju projekcija budućnosti, većina ispitanika smatra da će imati bolju budućnost u
inostranstvu ukoliko se odluče na to da se presele u drugu zemlju. Tako se 30,6% njih apsolutno
slaže sa navedenom tvrdnjom, 40,7% njih se slaže, dok ukupno 11,6% ispitanika izražava
neslaganje u tom pogledu.
Tabela 26. Socijalni razlozi 2
Da li mislite da ćete Vi i Vaša porodica imati bolju budućnost u
inostranstvu ako odlučite da se preselite u drugu zemlju? f %
Apsolutno se slažem 79 30,6
Slažem se 105 40,7
Nemam jasno definisano mišljenje 44 17,1
Ne slažem se 24 9,3
Uopšte se ne slažem 6 2,3
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
73
Rang važnosti pojedinih razloga zbog kojih ispitanici nisu napustili našu zemlju prikazan je u
tabeli 27.
Tabela 27. Razlozi zbog kojih ljekari nijesu napustili zemlju
Razlozi zbog kojih nisu napustili zemlju ∑X Rang
Zadovoljan/a sam trenutnim stanjem 10 8
Porodične okolnosti 108 1
Nisam pronašao/la posao u inostranstvu 20 4
Problemi sa neophodnom dokumentacijom 13 7
Optimista sam, vjerujem da će i ovdje biti bolje 64 2
Ne želim da počinjem sve iz početka 32 3
Dugačak i težak proces nostrifikacije diplome 19 5
Nedostatak znanja odgovarajućeg jezika 17 6
Drugo 9 9
Najvažniji razlog zbog kojih ispitanici nijesu napustili našu zemlju su porodične okolnosti, dok su
svi ostali razlozi označeni značajno manje važnim. Na drugom mjestu je optimizam ispitanika koji
su uvjereni da će se situacija u zemlji popraviti. Odmah zatim slijedi nespremnost ispitanika da
počinju ispočetka i nemogućnost pronalaska posla u inostranstvu. Nešto manje važnim smatraju
razloge koji su prije svega tehničke prirode: komplikovan proces nostrifikacije, nedostatak znanja
odgovarajućeg stranog jezika i problemi sa prikupljanjem neophodne dokumentacije. Razlozi kao
što je zadovoljstvo trenutnim stanjem ili drugi, koji nisu navedeni na listi su na poslednjem mjestu
kada je u pitanju njihova važnost za zaposlene.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
74
3.2.4.5 Povezanost ekonomskih, profesionalnih i socijalnih aspekata posla
sa namjerom odlaska u inostranstvo
Prema postavljenoj hipotezi, pretpostavljalo se da će većina aspekata posla biti u značajnoj mjeri
povezana sa donošenjem odluke o odlasku u inostranstvo. Za utvrđivanje povezanosti, a imajući u
vidu karakteristike varijabli, korišćen je koeficijent kontigencije koji se koristi u situacijama kada
podaci potiču sa nominalne mjerne skale.
Tabela 28. Povezanost ekonomskih aspekata posla sa namjerom odlaska na rad u inostranstvo
EKONOMSKI
RAZLOZI
Da li ste ikada razmišljali da napustite
zemlju zbog rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Manje važni f 46 20 32 98
% 46,9% 20,4% 32,7% 100,0%
Umjereno važni f 20 13 7 40
% 50,0% 32,5% 17,5% 100,0%
Veoma važni f 83 14 15 112
% 74,1% 12,5% 13,4% 100,0%
Ukupno f 149 47 54 250
% 59,6% 18,8% 21,6% 100,0%
χ2= 23.049; df= 4 ; p= 0.000 ; c=0.291
Na osnovu prikazanih podataka zaključuje se da je namjera, odnosno razmišljanje o odlasku u
inostranstvo značajno povezana sa važnošću koju ispitanici pridaju ekonomskim aspektima
posla. Koeficijent kontigencije (c=0.291), iako nizak, statistički je značajan na nivou 0,01
(p<0,01), čime je postavljena hipoteza potvrđena.
O odlasku u inostranstvo najviše razmišljaju zdravstveni radnici koji ekonomske razloge ocjenjuju
veoma važnim (74,1%), nešto manje ispitanici koji ih ocjenjuju umjereno važnim (50,0%), a u
najmanjoj mjeri oni koji ekonomske razloge ocjenjuju manje važnim (46,9%).
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
75
U narednoj tabeli prikazani su rezultati provjere povezanosti između profesionalnih aspekata
posla i donošenja odluke o odlasku u inostranstvo (tabela 29). Tabela 29. Povezanost profesionalnih aspekata posla sa namjerom odlaska na rad u inostranstvo
PROFESIONALNI
RAZLOZI
Da li ste ikada razmišljali da napustite
zemlju zbog rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Manje važni f 31 18 33 82
% 37,8% 22,0% 40,2% 100,0%
Umjereno važni f 51 19 9 79
% 64,6% 24,1% 11,4% 100,0%
Veoma važni f 76 12 10 98
% 77,6% 12,2% 10,2% 100,0%
Ukupno f 158 49 52 259
% 61,0% 18,9% 20,1% 100,0%
χ2= 39.938; df= 4 ; p= 0.000 ; c=0.366
Mjera razmišljanja o mogućem odlasku u inostranstvo razlikuje se kod ispitanika s obzirom na
ocjenu važnosti profesionalnih aspekata posla. Hi- kvadrat test koji iznosi 39.938 statistički je
značajan na nivou 0,01 (p< 0.01), što znači da je postavljena hipoteza potvrđena.
O napuštanju zemlje zbog rada u inostranstvu, u najvećoj mjeri razmišljaju oni koji profesionalne
razloge ocjenjuju veoma važnim (77,6%), neznatno manje ispitanici koji ove razloge smatraju
umjereno važnim (64,6%) i u najmanjoj mjeri ispitanici koji profesionalne razloge smatraju manje
važnim (37,8%). Podaci, takođe, pokazuju da većina ispitanika koji profesionalne razloge
ocjenjuju manje važnim, nikada nisu razmišljali o odlasku u inostranstvo (40,2 %).
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
76
Na kraju, razmatrano je donošenje odluke o odlasku u inostranstvo u zavisnosti od socijalnih
aspekata posla. Rezultati dobijeni primjenom statističkih metoda prikazani su u narednoj tabeli:
Tabela 30. Povezanost socijalnih aspekata posla sa namjerom odlaska na rad u inostranstvo
SOCIJALNI RAZLOZI
Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju
zbog rada u inostranstvu? Ukupno
Da Možda Ne
Manje važni f 39 15 16 70
% 55,7% 21,4% 22,9% 100,0%
Umjereno važni f 80 27 25 132
% 60,6% 20,5% 18,9% 100,0%
Veoma važni f 36 8 10 54
% 66,7% 14,8% 18,5% 100,0%
Ukupno f 155 50 51 256
% 60,5% 19,5% 19,9% 100,0%
χ2= 1.826; df= 4 ; p= 0.768 ; c=0.084
Kada su u pitanju socijalni aspekti posla, odnosno oni koji ukazuju na status profesije i mogućnost
za obezbjeđivanje bolje budućnosti za porodicu, pokazalo se da nisu povezani sa donošenjem
odluke o odlasku na rad u inostranstvo. Koeficijent korelacije je izuzetno nizak (c=0,084) i nije
statistički značajan (p>0,05).
Dakle, kada se posmatraju sva tri aspekta posla, može se zaključiti da najznačajniju ulogu
za ispitanike imaju ekonomski i profesionalni razlozi, koji su, kako se pokazalo, statistički
značajno povezani sa namjerom odlaska na rad u inostranstvo, čime je postavljena hipoteza
o povezanosti ekonomskih, profesionalnih i socijalnih aspekata posla sa namjerom
napuštanja zemlje zbog rada u inostranstvu djelimično potvrđena.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
77
3.2.5 DISKUSIJA
Jedan od osnovnih principa Evropske unije, slobodno kretanje radnika, omogućava zdravstvenim
radnicima da se kreću izvan granica svoje zemlje i zapošljavaju u drugim zemljama članicama EU,
što za zemlje kandidate, među kojima je i Crna Gora, predstavlja dodatni izazov kada je u pitanju
planiranje ljudskih resursa u zdravstvu. Pružanje zdravstvenih usluga zasnovano je na
univerzalnim naučnim znanjima i tehničkim vještinama koje se mogu primjenjivati širom svijeta,
za razliku od drugih profesija, kao što je pružanje pravne pomoći, računovodstvenih ili drugih
usluga, koje se oslanjaju na znanje specifično za kontekst.
Zdravstveni sistem zemlje zavisi od balansiranog odnosa različitih vrsta specijalizacija,
raspoređenih na odgovarajući način, u cilju postizanja ravnomjerne pokrivenosti zdravstvenim
uslugama. Gubitak ljudskih resursa u zdravstvu, u zemljama u razvoju, predstavlja gubitak
kapaciteta zdravstvenog sistema potrebnih za ravnopravno pružanje zdravstvene zaštite.
Obrazovanje zdravstvenih radnika traje dugo, a odgovor na gubitak ljudskih resursa nije brz i
fleksibilan.138
Empirijska istraživanja o stavovima, namjerama i motivima migracije među zdravstvenim
radnicima sprovodile su zemlje kandidati prije proširenja iz 2004, 2007. i 2013, ali i nakon
pristupanja, zbog povećane mobilnosti zdravstvenih radnika i procjene budućih migracija i
njihovog uticaja na zdravstvene sisteme i dalje planiranje radne snage.
U cilju utvrđivanja i analiza stavova i motiva zdravstvenih radnika u Crnoj Gori, vezano za
migraciju u zemlje EU i dobijanja podatka o broju zdravstvenih radnika u Crnoj Gori koji
namjeravaju da odu na rad u inostranstvo, sprovedeno je istraživanje na reprezentativnom uzorku
ljekara u Crnoj Gori.
Istraživanje je obuhvatilo 265 ljekara, što čini 18% ukupnog broja ljekara u Crnoj Gori u periodu
istraživanja, i odgovor od 59,2%.
U sličnom istraživanju koje je sprovedeno u Makedoniji, Srbiji, Albaniji i Kosovu o migraciji
zdravstvenih radnika iz zemalja Zapadnog Balkana, u periodu od decembra 2014 do marta 2015.
godine, u uzorak ispitanika bili su uključeni i ljekari koji su već napustili zemlju i rade u
inostranstvu, i broj ispitanika u ovim zemljama je bio sljedeći: Makedonija – 496 (od ukupno 5755
ljekara, 8,6%),139 Srbija – 521 (od 20567 ljekara, 2,5%),140 Albanija - 193 (od 6700 ljekara,
2,9%)141, Kosovo – 71 (od 3809 ljekara, 1,9%)142.
138 Stilwell B, Diallo K, Zurn P, Dal Poz M, Adams O, Buchan J. (2003). Developing evidence-based ethical policies on the migration of health
workers: conceptual and practical challenges. Hum Resources for Health;1:8, https://doi.org/10.1186/1478-4491-1-8 139 Healthgropuper. (2015).Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing Causes, Consequences and Policies. Country
report: Macedonia.
http://www.rrpp-westernbalkans.net/en/research/Completed-Projects/2015/Migration-of-health-care-workers/mainColumnParagraphs/00/text_files/file0/Final%20country%20report-
Macedonia.pdf 140 Healthgropuper. (2015). Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing Causes, Consequences and Policies. Country
report: Serbia, http://healthgrouper.com/documents/4417/Country%20report_RS-final.pdf 141 Healthgropuper (2015). Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing Causes, Consequences and Policies. Country
report: Albania, http://healthgrouper.com/documents/4417/Albania_country_report-Final.pdf 142 Healthgropuper. (2015). Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing Causes, Consequences and Policies. Country
report: Kosovo http://healthgrouper.com/documents/4417/FINAL_%20COUNTRY%20REPORT_%20KOSOVO_Final.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
78
U istraživanju je bilo 54,2% ispitanika ženskog pola i 45,8% muškog pola.
Najviše ispitanika je bilo u starosnoj grupi od 36-45 godina (76 ispitanika) i u grupi od 26-35
godina (71 ispitanik), odnosno više od polovine ispitanika je mlađe od 45 godina (55,5%).
U cilju obezbjeđivanja reprezentativnosti uzorka vezano za teritorijalnu ditribuciju, uključene su
zdravstvene ustanove sa najvećim brojem ljekara iz centralne, južne i sjeverne regije Crne Gore,
sa sva tri nivoa zdravstvene zaštite i to: Klinički centar Crne Gore - Podgorica, OB Nikšić, OB
Berane, OB Bar, DZ Podgorica, DZ Bijelo Polje i DZ Bar.
U odnosu na nivo zdravstvene zaštite, skoro polovina ispitanika radi u Kliničkom centru Crne
Gore (49,4%), odnosno tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, dok je broj ispitanika iz opštih
bolnica – sekundarni nivo zdravstvene zaštite (25.7%) i domova zdravlja – primarni nivo
zdravstvene zaštite (25,7%) bio isti.
U strukturi ljekara koji su učestvovali u istražianju dominiraju ljekari specijalisti, njih 131 (49,6%),
zatim 23,2% su ljekari na specijalizaciji, 13,6% subspecijalisti i izabrani doktori za odrasle, takođe,
13,6%. Skoro polovina ispitanika (49,1%) imala je više od 15 godina radnog staža.
Rezultati istraživanja su pokazali da se skoro 60% (59,8%) ljekara u Crnoj Gori mogu smatrati
potencijalnim migrantima – s obzirom na to da su nekada u životu razmišljali da napuste zemlju
zbog poslovnih mogućnosti u inostranstvu. Ovim je potvrđena postavljena hipoteza da većina
zdravstvenih radnika u Crnoj Gori ima pozitivan stav kada su u pitanju poslovne
mogućnosti u inostranstvu.
Međutim, iako značajan procenat ljekara navodi da su razmišljali da napuste zemlju zbog rada u
inostranstvu, interesantno je da postavljena hipoteza kojom se pretpostavlja da većina
ispitanika smatra da će pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji podstaći njihovu mobilnost
nije potvrđena. Većina ispitanika po ovom pitanju izražava neutralan stav, odnosno kolebanje
(43,7%), dok 30,8% ispitanih ljekara smatra da to neće uticati na njihov odlazak. Ovakav stav
ispitanika može se tumačiti kao nedovoljna informisanost o ulozi koju Evropska unija ima u
globalnom procesu migracija zdravstvenih radnika, slobodi kretanja radnika kao jednom od
fundamentalnih načela EU, kao i o uticaju procesa proširenja na povećanje ove tendencije.
Ipak, podatak da četvrtina od ukupnog broja ispitanika, njih 25,5%, smatra da će ulazak Crne Gore
u Evropsku uniju podstaći njihov odlazak na rad u neku od država članica EU zabrinjava, s
obzirom na to da od ukupnog broja potencijalnih migranata ovaj procant ljekara je čvršći u odluci
da iskoristi poslovne mogućnosti na slobodnom tržištu rada EU, nakon sticanja punopravnog
članstva Crne Gore u EU, što predstavlja prijetnju zdravstvenom sistemu Crne Gore.
Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju i otvaranjem mogućnosti rada na zapadnoevropskom tržištu
povećao se odliv ljekara,143 tako da je prema prvim objavljenim podacima Hrvatske liječničke
komore (krajem 2016. godine), Republiku Hrvatsku u periodu od tri i po godine od stupanja u EU
napustilo čak 525 ljekara. Sveukupno, u ovom razdoblju 1.232 ljekara je tražilo potvrdu potrebnu
143 Ojvan Dujmović Daniela. (2016). Egzodus hrvatskih liječnika. Liječnici postali najbolji hrvatski izvozni
proizvod! Glasilo Hrvatske liječničke komore, Vol 148. str 20-26
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
79
za odlazak na rad na tržište Evropske unije. Gotovo polovina ljekara koji su otišli u inostranstvo
(249) su u dobi između 25 - 35 godina, a 305 su ljekari specijalisti. Među specijalistima najveći je
broj anesteziologa (53), slijede internisti (34), psihijatri (33), radiolozi (26), ginekolozi (22) i opšti
hirurzi (18). Što se tiče zdravstvenih ustanova kliničko bolničke centre unapustilo je 124 ljekara,
opšte bolnice 70 ljekara, domovi zdravlja ostali su bez 71 ljekara, a zavodi hitne medicine bez 59
ljekara.144
Prema nezvaničnim podacima, kako se navodi u uvodu Izvještaja istraživanja „Migracija
zdravstvenih radnika iz zemalja Zapadnog Balkana, analiza uzroka, posledica i politika“, 1700
ljekara je napustilo Makedoniju, Srbiju, Kosovo i Albaniju u poslednjih nekoliko godina.145
Dobijeni procenat od 60% ljekara koji se smatraju potencijalnim migrantima u Crnoj Gori je veći
u odnosu na rezultate dobijene u empirijskim istraživanjima sprovedenim 2004. godine u: Poljskoj,
Češkoj, Mađarskoj, Litvaniji i Estoniji prije pristupanja EU. Rezultati istraživanja su pokazali da
je 35% poljskih, 49% čeških, 48% mađarskih, kao i 38% ljekara u Litvaniji i 56% ljekara u Estoniji
namjeravalo da emigrira.146 Prvo istraživanje o namjeri emigracije u Hrvatskoj je rađeno 2003.
godine među studentima završne godine medicine. S obzirom na to da je u Hrvatskoj postojala
velika zabrinutost zbog mogućeg odliva ljekara nakon pristupanja EU 2013. godine, istraživanje
o namjerama i razlozima, takođe među studentima medicine, je ponovo rađeno 2013. godine
primjenom istog upitnika kao i 2003. godine, uz dodatna dva pitanja o planovima u slučaju da ne
dobiju željenu specijalizaciju u Hrvatskoj. Interesantno je to da istraživanje rađeno 2013. godine
nije bilo anonimno, već su studenti ostavili svoje kontakt detalje radi praćenja njihovog budućeg
zaposlenja. Dobijeni rezultati u oba istraživanja nijesu se razlikovali, odnosno jedna trećina
ispitanika iz Hrvatske navela je spremnost da trajno napusti zemlju radi zaposlenja u inostranstvu,
33,3% u 2003. godini i 34,6% u 2013. godini 147.
Nove zemlje članice, suočene sa povećanom mobilnošću zdravstvenih radnika, sprovodile su
istraživanja o namjerama i motivima migracije zdravstvenih radnika nakon pristupanja EU, a u
cilju procjene budućih migracija i daljeg planiranje ljudskih resursa. Rezultati o namjerama
migracije dobijeni u ovim studijama bili su manji ili na nivou rezultata iz Crne Gore, osim u
Rumuniji, gdje je u studiji koja je sprovedena tokom tri uzastopne godine 2013, 2014. i 2015.
godine među studentima medicine, dobijen podatak da 84,7% ispitanika razmatra mogućnost da
traži zaposlenje u inostranstvu nakon diplomiranja. Rumanija, koja je članica EU od 2007. godine
suočava se sa krizom nedostatka ljudskih resursa u zdravstvu usljed migracija.148 Vjerovatnoća
migracije ispitivana među studentima medicine u Poljskoj je procijenjena na 50%.149 60% ljekara
144 https://www.hlk.hr/hrvatsku-je-napustilo-525-lijecnika-krajnje-je-vrijeme-za-ozbiljnu-reakciju-hrvatske-vlade.aspx 145 Healthgropuper. (2015). Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing Causes, Consequences and
Policies. Country report: Serbia http://healthgrouper.com/documents/4417/Country%20report_RS-final.pdf 146 Võrk A, Kallaste E, Priinits M. (2004). Migration intentions of health care professionals: the case of Estonia. in:
Pop D. (ed.), New patterns of labour migration in CEE, AMM Publishing House,168-182 http://tanelkarp.ee/praxis/wp-content/uploads/2014/03/2004-Migration-intentions-of-health-care-professionals.pdf
147 Kolčić I, Čikeš M, Boban K, Bućan J, Likić R, Ćurić G, Đogaš Z, Polašek O. (2014). Emigration-related attitudes of the final
year medical students in Croatia: a cross-sectional study at the dawn of the EU accession. Croat Med J;55(5):452–8. 148 Suciu S,M, Popescu C.A, Ciumageanu M.D, i Buzoianu A.D. Physician migration at its roots: a study on the
emigration preferences and plans among medical students in Romania, Hum Resour Health. 2017; 15: 6. Published
online 2017 , Jan 19. doi: 10.1186/s12960-017- 0181-8 149 Krajewski-Siuda K, Szromek A, Romaniuk P, Gericke CA, Szpak A, Kaczmarek K. (2012). Emigration preferences and plans
among medical students in Poland. Hum Resour Health;10:8. https://doi.org/10.1186/1478-4491-10-8.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
80
na stažu iz Litvanije izjavilo je da nameravaju da emigriraju, a 15% trajno 150, dok je 45% čeških
ljekara navelo da razmišlja o emigraciji 151.
S obzirom na znatan odliv ljekara iz Republike Hrvatske, u martu 2016. godine sprovedeno je
istraživanje o zadovoljstvu mladih ljekara zdravstvenim sistemom u Republici Hrvatskoj152 u
kojem je učestvovalo 1.531 ljekara, srednje životne dobi 32 godine. Rezultati si pokazali da 59%
ljekara razmišlja o odlasku u inostranstvo, što je približno rezultatima iz Crne Gore.
Zanimljivo je da ove prognoze često preuveličavaju pravu stopu emigracije, jer je pridruživanje
EU rijetko bilo povezano sa emigracijom ljekara većom od 3%153. Međutim, u malim zdravstvenim
sistemima kakav je Crna Gora, odlazak i jednog specijaliste stvara prazninu u sistemu. Na primjer
u 2007. godini, 40% novoregistrovanih anesteziologa i 20% novoregistrovanih pedijatara u
Francuskoj su bili uglavnom iz Rumunije154.
U poređenju sa rezultatima istraživanja koje je sprovedeno u Makedoniji, Srbiji, Kosovu i Albaniji
podaci pokazaju da je procenat ljekara koji se mogu smatrati potencijalnim migrantima u tim
zemljama veći nego u Crnoj Gori, osim na Kosovu. Tako je u istraživanju u Srbiji 76,1%155 ljekara
navelo da su razmišljali o odlasku na rad u inostranstvo, u Makedoniji 70%156 , u Albaniji čak 86%
ljekara157, dok je broj potencijalnih migranata na Kosovu procijenjen na 52,94%158.
Pretposatvljalo se da će postojati značajne razlike u izraženosti namjere za odlazak u inostranstvo
kod ispitanika u Crnoj Gori, s obzirom na njihove socijalne i lične karakteristke. Kao moguće
značajne odrednice zavisne varijable, među socijalnim i ličnim karakteristikama ispitanika
izdvojeni su: pol, godine života ispitanika, bračni i porodični status, nivo zdravstvene zaštite, profil
ljekara.
150 Stankūnas M, Lovkyte L, Padaiga Z. (2003). The survey of Lithuanian physicians and medical residents regarding possible
migration to the European Union. Medicina (Kaunas, Lithuania);40(1):68- 74.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14764985 151 Hnilicová H, Vavrecková J, Dobiásová K. (2007). Migration trends of Czech physicians. Cas Lek Cesk;147(1):
49–54. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18323043 152 Babacanli A, et al. (2016). Zadovoljstvo mladih liječnika u Republici Hrvatskoj: idemo li u pravom smjeru? Liječ
Vjesn;138:179–188 153 Ognyanova D, Maier CB, Wismar M, Girasek E, Busse R. Mobility of health professionals pre and post 2004 and
2007 EU enlargements: evidence from the EU project PROMeTHEUS. Health Policy. 2012;108(2–3):122–32.
doi:https://doi.org/10.1016/j.healthpol.2012.10.006. Epub 2012 Nov 13.View ArticlePubMedGoogle Scholar 154 Glinos A. Health professional mobility in the European Union:Exploring the equity and efficiency of free
movement, Health Policy 119 (2015) 1529–1536, 155 Healthgropuper. (2015). Migration of Health Care Workers from the Western Balkans, Analyzing Causes, Consequences and
Policies. Country report: Serbia http://healthgrouper.com/documents/4417/Country%20report_RS-final.pdf 156 Healthgropuper. (2015). Migration of Health Care Workers from the Western Balkans, Analyzing Causes, Consequences and
Policies. Country report: Macedonia http://www.rrpp-westernbalkans.net/en/research/Completed-Projects/2015/Migration-of-
health-care-workers/mainColumnParagraphs/00/text_files/file0/Final%20country%20report-Macedonia.pdf 157 Healthgropuper (2015). Migration of Health Care Workers from the Western Balkans, Analyzing Causes, Consequences and
Policies. Country report: Albania. http://healthgrouper.com/documents/4417/Albania_country_report-Final.pdf 158 Healthgropuper (2015). Migration of Health Care Workers from the Western Balkans, Analyzing Causes, Consequences and
Policies. Country report: Kosovo
http://healthgrouper.com/documents/4417/FINAL_%20COUNTRY%20REPORT_%20KOSOVO_Final.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
81
Dobijeni rezultati pokazuju da postoji statistički značajna povezanost između profila ljekara
i njihove namjere da napuste zemlju radi zaposlenja u inostranstvu. Ljekari specijalisti
(60,7%) i ljekari na specijalizaciji (65,6%) u najvećoj mjeri su razmišljali o odlasku na rad
u drugu zemlju. Statistička značajnost nije potvrđena kod drugih ispitivanih socijalno
statustnih karakteristika ispitanika, kao što su pol, godine života, bračni i porodični status,
teritorijalna distribucija i nivo zdravstvene zaštite, čime je postavljena hipoteza djelimično
potvrđena.
Međutim, kada su u pitanju godine života, pažljivim uvidom u podatke zaključuje se da 61%
ljekara životne dobi 26-45 godina navodi da je razmišljalo o odlasku na rad u drugu zemlju. Mlađi
ispitanici su, očigledno, više spremni na promjene i rizik, a spremniji su i da preuzmu inicijativu.
Migracija zdravstvenih radnika radi traženja posla u druge zemlje mogla bi ozbiljno uticati na
kapacitet zdravstvenog sistema u Crnoj Gori, odnosno održavanje odgovarajuće pokrivenosti,
dostupnosti i kvaliteta zdravstvene zaštite, s obzirom na to da Crna Gora sa 2,2 ljekara na 1.000
stanovnika zaostaje za većinom zemalja EU i za evropskim prosjekom, koji izosi 3,5 ljekara na
1.000 stanovnika.
Prema projekcijama datim u dokumentu „Plan ljudskih resursa u zdravstvu u periodu 2013-2022.
godine“ 159 Crna Gora treba ukupno da ima dodatnih 653 ljekara, a kao referentna tačka uzeta je
Estonija. Odabrani scenario za plan ljudskih resursa polazi od pretpostavke da se dostigne broj od
260 ljekara na 100.000 stanovnika do 2022. godine (na pola puta do prosjeka EU), što je za Crnu
Goru takođe zahtjevan zadatak, ali i realnija procjena.
Kada ljekari odlaze na rad u inostranstvo budući poslodavac i komora (na čiju teritoriju dolaze)
traže im potvrdu o nekažnjavanju, zbog povrede Kodeksa medicinske etike ili stručne greške i
potvrdu o članstvu, koju izdaje matična ljekarska komora kojoj su do tada pripadali. Prema
podacima Ljekarske komore Crne Gore, za izdavanje te potvrde godišnje se obrati od 15 do 20
ljekara.160
Ipak, to ne znači da svi oni koji su podnijeli zahjtev za dobijanje potvrda o priznavanju diplome
zapravo napuštaju zemlju, te je tako i zaključak PROMeTHEUS studije da podaci o namjerama
odlaska imaju tendenciju da precijenjuju stopu migracija. Međutim, ista studija zaključuje da pošto
sve zemlje destinacije ne zahtijevaju sertifikate o priznavanju stručnih kvalifikacija, moguće je i
potcijeniti stopu migracije.
Da bi se u cjelosti sagledao predmet istraživanja, odnosno mogućnost odlaska zdravstvenih radnika
iz Crne Gore, izvršena je analiza mogućih razloga za donošenje takve odluke. Aspekti posla kao
mogući razlozi odlaska na rad u inostranstvo grupisani su u tri cjeline, i to: ekonomski,
profesionalni i socijalni.
159 Vlada Crne Gore, Ministarstvo zdravlja. Plan ljudskih resursa u zdravstvu u periodu 2013 - 2022. godine.
Podgorica. 2013. str 11-12 160 http://www.trt.net.tr/bosanski/okolina-i-zdravlje/2017/01/23/sve-vise-ljekara-odlazi-u-inostranstvo-crnu-goru-
godisnje-napusti-oko-20-doktora-657163 (accessed: 29 September, 2017)
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
82
U literaturi, motivi migracija su kategorizovani kao potisni ili push faktori koji mogu podstaći
neku osobu na iseljenje i privlačni ili pull faktor, koji mogu privući pojedinca u neku zemlju.
Israživanja ukazuju na bitne faktore migracije stručnjaka, a najčešće su to razlike u visini zarada,
razlike u mogućnostima i uslovima rada, razlike u izgledima za napredovanje u struci.
Ekonomski motivi imaju važnu ulogu kada je u pitanju migracija radnika. Bolje ekonomske
prilike, više poslovnih mogućnosti često privlače ljude na odlazak u druge zemlje. Ekonomski
„push“ faktori predstavljaju suprotnost „pull“ faktorima; nedostatak ekonomskih mogućnosti i
posla potiskuju ljude da traže posao van svoje zemlje.
Izrazita važnost koju za ispitanike imaju ekonomski razlozi uočljiva je među ispitivanim ljekarima
u Crnoj Gori, jer više od dvije trećine ispitanika (77%) ekonomske razloge smatra veoma važnim
ili važnim za donošenje odluke o odlasku u inostranstvo. Visok nivo nezadovoljstva ličnim
dohotkom među ljekarima u Crnoj Gori izražava stav ispitanika da bi odustali od odlaska u
inostranstvo ukoliko bi njihov dohodak bio povećan od 50 do 100% (35,5%) ili više od 100%
(25,6% ispitanika), dok 3,8% ispitanika je navelo da će svakako otići u inostranstvo. Mogućnost
za većim prihodom kao razlog za odlazak u inostranstvo važnim smatra gotovo 80% ispitanika.
Iskustva iz nekih zemalja (na primjer, Litvanija, Poljska, Estonija) pokazuju da bi povećanje plata
moglo spriječiti veći stepen emigracije. Istovremeno, širi kontekst opštih ekonomskih i socijalnih
uslova, kao i političke klime, koji igraju važnu ulogu u prevenciji migracije uopšte, imaju, naravno,
veliki značaj za mobilnost zdravstvenih radnika. Ono što je specifično za ovu grupu jeste,
međutim, da su uslovi rada često identifikovani među najvažnijim motivima za emigriranje.
Istovremeno, nedostatak profesionalnog napretka među ljekarima, takođe su među najčešće
citiranim faktorima u ovoj grupi.
Iz perspektive EU10, kao zemalja odliva, emigracija određenih stručnjaka povezana je sa
nedostatkom profesionalnog napretka i negativno utiče na zdravstvene sisteme ovih zemalja. Na
primjer, studija PROMeTHEUS spomenula je dokaze rumunskih ljekara koji su emigrirali u
Belgiju, jer su željeli da se specijalizuju u oblastima za koja u Rumuniji nije bilo adekvatnih
uslova.161
Istraživanje koje je vodio M. Vujičić162 ukazuje na to da su razlike u platama između zdravstvenih
radnika u zemljama u razvoju razvijenim zemljama su toliko velike da čak i povećanje plata u
matičnoj državi ne može da zaustavi emigraciju ljekara i medicinskih sestara. S toga se treba
usredsrediti na druge faktore koji utiču na odluku o napuštanju zemlje,
kao što su uslovi rada i profesionalno napredovanje, koji mogu imati značajan uticaj na smanjenje
obima emigracije.
161 European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions. (2013). Mobility and migration of
healthcare workers in Central and Eastern Europe. Dublin. pp 14 162 Vujicic M, ZurnP, Diallo K, Adams O, Dal Poz A. (2004). The role of wages in the migration of health care
professional from developing countries. Human Resources for Health; 2:3. https://doi.org/10.1186/1478-4491-2-3
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
83
Profesionalni razlozi migracije kao što su sticanje novog iskustva i unaprijeđenje kvalifikacija
(82%), profesionalno napredovanje (77%) i radni uslovi (77%) su i među ljekarima u Crnoj
Gori ocijenjeni kao izuzetno važni. S obzirom na to da preko 80% ispitanika mogućnost za
sticanjem novog iskustva i znanja smatra važnim razlogom za odlazak u inostranstvo, očigledno
je da ispitanici imaju stav da im u našoj zemlji nije omogućeno odgovarajuće stručno usavršavanje.
Sistem rukovođenja kao profesionalni aspekt posla označen je manje važnim za donošenje odluke
o odlasku na rad u inostranstvo i od svih navedenih aspekata posla, prvi put je veći broj ispitanika
izrazio kolebanje, odnosno nijesu imali formiran stav. Mogući razlog je u tome što posao ljekara
podrazumijeva visok stepen autonomije, samostalnosti u radu.
I međuljudski odnosi na radnom mjestu, kao karakteristika radnog okruženja, ocijenjeni su manje
važnim za donošenje odluke o napuštanju naše zemlje, u odnosu na prethodno prikazane. Ovakvi
rezultati su zanimljivi, posebno imajući u vidu da je brojnim istraživanjima utvrđeno da su
međuljudski odnosi od ključne važnosti za produktivnost i zadovoljstvo poslom, te da su čak
važniji od materijalnih podsticaja i uslova rada. U našoj kulturi koja je ocijenjena kao
kolektivistička, gdje je odnos pojedinca prema kolektivu emocionalan i etički, a kolektiv se tretira
kao porodica163, očekivalo bi se visoko vrednovanje dimenzije međuljudskih odnosa, što u ovoj
situaciji, sudeći prema dobijenim rezultatima, nije slučaj.
Iako je zastupljeno mišljenje da je profesija ljekara visoko vrednovana u našoj zemlji, sami ljekari
izražavaju nezadovoljstvo u tom pogledu (77%). Ovo je takođe jedan od važnijih razloga koji
može uticati na odlazak u inostranstvo.
Kada je u pitanju projekcija budućnosti, većina ispitanika smatra da će imati bolju budućnost u
inostranstvu ukoliko se odluče na to da se presele u drugu zemlju.
Fluktuacija u organizacijama sa visokim nezadovoljstvom zaposlenih je znatno viša nego u onim
sa nižim stepenom nezadovoljstva. Ipak, na ovu pojavu utiče veći broj faktora. Postoji mogućnost
da nezadovoljni radnici ostaju na poslu iz razloga što nemaju drugih opcija, a evropske integracije
svakako će uticati na to da se poveća broj različitih opcija, a jedna od njih je odlazak u inostranstvo
radi zaposlenja.
Provjeravajući hipotezu o značajnoj povezanosti apekata posla sa donošenjem odluke o odlasku u
inostranstvo ustanovljeno je da o napuštanju naše zemlje zbog rada u inostranstvu, u najvećoj mjeri
razmišljaju oni ljekari koji profesionalne (77,6%) i ekonomske razloge (74,1%) ocjenjuju veoma
važnim, neznatno manje ispitanici koji ove razloge smatraju umjereno važnim (64,6% i 50%).
Podaci, takođe, pokazuju da većina ispitanika koji profesionalne razloge ocjenjuju manje važnim,
nikada nijesu razmišljali o odlasku u inostranstvo (40,2%). Ovakvi podaci posredno govore o
činjenici da je među zdravstvenim radnicima, konkretno ljekarima, prisutan visok nivo
nezadovoljstva kada je u pitanju njihov ekonomski i profesionalni status u zemlji.
163 Janjićević N. (2008). Organizaciono ponašanje. Data status. Beograd
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
84
Dobijeni rezultati o razlozima/motivima migracije među ljekarima djelimično potvrđuju
postavljenu hipotezu, odnosno zaključuje se da su ekonomski i profesionalni razlozi ti koji
motivišu zdravstvene radnike da traže posao u inostranstvu, odnosno statistički su značajno
povezani sa odlukom o odlasku na rad u inostranstvo, dok kod socijalnih razloga statistička
značajnost nije potvrđena, iako većina ispitanika je nezadovoljno ili izrazito nezadovoljno
statusom koji imaju u svojoj zemlji i smatra da će imati bolju budućnost u inostranstvu
ukoliko se odluče na to da se presele u drugu zemlju.
Rezultati istraživanja iz Makedonije, Srbije, Kosova i Albanije, takođe, su pokazali da
profesionalni razvoj i potreba za većim prihodima su glavni pokretači rastućeg trenda migracija
zdravstvenih radnika koji su u posljednjih nekoliko godina prisutni u zemljama Zapadnog Balkana.
U svim zemljama koje su učestvovale u istraživanju zapažena je razlika u zainteresovanosti za
odlazak na rad u inostranstvo u odnosu na starosnu strukturu. Mladi ljekari su u svim zemljama
odlučniji što se tiče odlaska na rad u inostranstvo u odnosu na starije .164
Razlozi potencijalne emigracije su slični i u drugim evropskim zemljama. Na primjer, kao glavni
razlozi za napuštanje Litvanije navedeni su veća plata, bolje profesionalne mogućnosti i bolji
kvalitet života165, slično rezultatima dobijenim u istraživanju među češkim ljekarima166 i
studentima iz Poljske167.
Razlozi migracije, navedeni u prvoj studiji sprovedenoj u Hrvatskoj 2003. godine bili su bolja
zarada (47%), zaposlenje (27%), bolja organizacija zdravstvene zaštite i više profesionalnih
mogućnosti (22%). Nasuprot ovim rezultatima, u istraživanju rađenom 2013. godine studenti
medicine smatraju zaradu najmanjijim razlogom za emigraciju, dok su bolji kvalitet života u zemlji
destinacije i bolje organizovana zdravstvena zaštita i profesionalni razvoj navedeni kao mnogo
važniji. 168 U istraživanju sprovedenom 2016. godine među mladim ljekarima, kao najčešći razlozi
za odlazak navode se bolji uslovi rada (74%), uređenost zdravstvenog sistema (67%), bolja plata
(67%) i mogućnost stručnog usavršavanja i napredovanja (62%).169
Može se zaključiti da su razlozi za donošenje odluke o migraciji duboki i osjetljivi. Ljekari ne žele
samo veće plate, već i bolje radne uslove i uslove koji će im omogućiti profesionalni napredak.
Najvažniji razlog zbog kojih ispitanici nijesu napustili našu zemlju su porodične okolnosti, dok su
svi ostali razlozi označeni značajno manje važnim. Ohrabruje podatak da ispitanici izražavaju
optimizam i uvjerenje da će se situacija u zemlji popraviti, te je taj razlog na drugom mjestu po
značaju. Shodno tome, postoji potreba za kreiranjem okruženja koje će uticati na veću motivaciju
164 HealthGrouper. (2014). Health workforce mobility . Regional research. Razlozi koji utiču na mobilnost zdravstvenih radnika iz
zemalja Zapadnog Discussion paper No. 1. Balkana. Beograd, Skoplje, Tirana.
http://healthgrouper.com/documents/4417/RRPP/press%20migration%20of%20health%20workers%20srb.pdf 165 Stankūnas M, Lovkyte L, Padaiga Z. (2004). The survey of Lithuanian physicians and medical residents regarding possible
migration to the European Union. Medicina (Kaunas) 2004;40:68–74. [PubMed] 166 Hnilicová H, Vavrecková J, Dobiásová K. (2008). Migration trends of Czech physicians. Cas Lek Cesk;147: 49–54. [PubMed] 167 Krajewski-Siuda K, Szromek A, Romaniuk P, Gericke CA, Szpak A, Kaczmarek K. (2012). Emigration preferences and plans
among medical students in Poland. Hum Resour Health. 2012;10:8. doi: 10.1186/1478-4491-10-8. 168 Kolčić I, Čikeš M, Boban K, Bućan J, Likić R, Ćurić G, Đogaš Z, Polašek O. (2014). Emigration-related attitudes of the final
year medical students in Croatia: a cross-sectional study at the dawn of the EU accession. Croat Med J;55(5):452–8.View
ArticlePubMedPubMed CentralGoogle Scholar 169 Babacanli A, et al. (2016). Zadovoljstvo mladih liječnika u Republici Hrvatskoj: idemo li u pravom smjeru? Liječ
Vjesn;138:179–188
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
85
ljekara da ostanu u zemlji, djelovanjem na socioekonomske faktore. Odmah zatim slijedi
nespremnost ispitanika da počinju ispočetka i nemogućnost pronalaska posla u inostranstvu. Visok
stepen izbjegavanja neizvjesnosti kao još jedna karakteristika naše nacionalne kulture određuje
negativan odnos članova organizacije prema promjenama, riziku, razlikama i nejasnoćama.170
Migracije kvalifikovanih zdravstvenih stručnjaka direktno utiču na zdravstveni sistem zemlje, a
time i na zdravlje stanovništva, kao i na zdravstvene radnike koji ostaju u zemlji. Zdravstveni
radnici koji ostanu u javnim zdravstvenim sistemima sa neadekvatnim brojem zdravstvenih
radnika doživljavaju dodatni stres i imaju veće radno opterećenje, nemaju adekvatnu superviziju i
informacije, a mogućnosti za napredovanje u karijeri su im ograničene.
Migracija zdravstvenog kadra može biti i od koristi, u zavisnosti od ugla iz kojeg se ta pojava
sagledava. Ukoliko se radi i nepovratnim migracijama, naročito ako su u pitanju specijalisti sa
višegodišnjim iskustvom, to može biti problem za čitav zdravstveni sistem Crne Gore. Ali ako je
migracija zdravstvenog osoblja reverzibilna, odnosno nakon koje se novostečene vještine i znanja
primjenjuju u matičnoj zemlji, to može biti od velike koristi ne samo za zdravstveni sistem nego i
za cjelokupno društvo.
Trend preuzimanja i regrutovanja zdravstvenih radnika iz manje razvijenih u razvijene zemlje je
već dugo vremena prisutan u svijetu, što se posebno odrazilo na zemlje Afrike i Centralne
Amerike. Pojava odliva zdravstvenih radnika iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje predstavlja
predmet intersovanja SZO, pa je na Generalnoj skupštini SZO u Ženevi, 2010. godine, usvojen
Globalni etički kodeks za regrutovanje zdravstvenih radnika, kako bi se osiguralo da svi akteri
uključeni u ovaj proces djeluju u skladu sa etičkim principima i problemima koje on može izazvati.
Ovo se posebno odnosi na one zemlje koje se suočavaju sa hroničnim nedostatkom zdravstvenog
kadra. Međutim, tumačenja su da je uticaj ovog dokumenta i dalje veoma mali i nedovoljno
zančajan u kontekstu migracija zdravstvenih radnika iz regiona.171
Unaprijeđenje radnog okruženja je važna strategija za zadržavanje zdravstvenih stručnjaka u
zdravstvenim ustanovama i neophodno je razumjeti da li strategije zadržavanja takođe obuhvataju
zdravstvene radnike koji namjeravaju da migriraju. Konačno, nekoliko faktora oblikuju
jedinstvene uslove pod kojima EU može odgovoriti na mobilnost zdravstvenih profesionalaca. To
uključuje okvir slobodnog kretanja, evropske socijalne vrijednosti i političke instrumente EU.
Prilikom formulacije bilo kakvog odgovora na mobilnost zdravstvenih radnika u Evropskoj uniji
mora se uzeti u obzir veoma limitiran potencijal za uvođenje takvih ograničenja za građane EU.172
170 Janjićević N. (2008). Organizaciono ponašanje. Data status. Beograd 171 Health Grouper. (2014). Health workforce mobility . Regional research. Razlozi koji utiču na mobilnost
zdravstvenih radnika iz zemalja Zapadnog Discussion paper No. 1. Balkana. Beograd, Skoplje, Tirana.
http://healthgrouper.com/documents/4417/RRPP/press%20migration%20of%20health%20workers%20srb.pdf 172 Wismar M, Maier C B, Glinos I A, Dussault G, Figueras J. (2011). Health professional mobility and health systems
in Europe: an introduction. Health Professional Mobility and Health Systems, Evidence from 17 European
countries, World Health Organization on behalf of the European Observatory on Health Systems And Policies,
Copenhagen. 3-22, pp 6
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
86
Podaci prikupljeni u okviru PROMeTHEUS projekta pokazuju da su proširenja EU 2004. i 2007.
godine olakšala i pojačala migraciju zdravstvenih radnika iz EU12 u države članice EU15, iako je
teško precizno razdvojiti efekat pristupanja od drugih faktora koji podstiču migraciju, kao što su
visoka potražnja za zdravstvenim radnicima u nekim starim državama članicama EU i njihovim
aktivnostima zapošljavanja. Iako su odlivi relativno umjereni i u skladu sa ukupnom migracijom
u EU, neke zemlje su izgubile znatan broj zdravstvenih radnika nakon pristupanja, mada se broj
smanjivao ubrzo nakon registrovanih maksimalnih vrijednosti.
Prije pristupanja EU, tadašnje države kandidati, kao i zemlje članice EU, očekivale su masovnu
migraciju zdravstvenih radnika sa istoka na zapad. Nekoliko godina nakon proširenja EU iz 2004.
godine, nove zemlje članice navode da su stvarne migracije u zdravstvenom sektoru bile ispod
predviđanih. Odliv zdravstvenih radnika iz novih država članica EU bio je manji od očekivanog
iz nekoliko razloga. Prvo, restrikcije na tržištu rada primijenjene u nekoliko država članica EU15
ograničile su imigraciju. Drugo, u nekim istočnoevropskim zemljama povećane su plate i
poboljšani su uslovi rada, što je možda pomoglo u zdržavanju zdravstvenih radnika i tako su
ublaženi podsticajni faktori migracija. Treće, predviđanja su često zasnovana na namjerama/
interesu za migracijom, koje su veće od stvarnih migracija.
U kvantitativnom smislu, migracija je ostala umjerena i samo je jedan od problema sa kojima se
suočavaju nove zemlje članice EU u pogledu zdravstvenog kadra. Na primjer, u nekim zemljama
veliki broj zdravstvenih radnika prelazi u druge sektore privrede. Stoga, potisni faktori (push
factors), kao što su loši uslovi rada i niska plata proizvode ne samo emigraciju, već i fenomene
kao što su osipanje i nedovoljna distribucija novog kadra.
Ipak, činjenica da su pojedine zemlje i regioni pogođeni nedostatkom zdravstvenih radnika usljed
emigracije (između zemalja, kao i unutar zemlje) predstavljaju prijetnju ciljevima zdravstvenih
sistema. Neadekvatno praćenje ili loše razumijevanje priliva i odliva stručnih vještina može
smanjiti efikasnost strategija za promjenu raspodjele vještina i zadataka.
Strategije zadržavanja, koje uključuju povećanje plata, poboljšanje uslova rada i bolju
opremljenost ustanova, pokazale su se efikasnim u brojnim zemljama odliva, kao što su Poljska,
Litvanija i Estonija. Pokazalo se da strah od moguće emigracije zdravstvenih radnika predstavlja
važan motiv nacionalnim vladama da reformišu svoje zdravstvene sektore.173
173 Buchan J, Perfilieva G (2006). Health worker migration in the European Region: country case studies and policy
implications. Copenhagen, WHO Regional Office for Europe, pp 85
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
87
ZAKLjUČAK
Veće razlike u visini ličnih dohodaka, kao i veće razlike u infrastrukturi i upotreba i dostupnost
savremene medicinske tehnologije, dodatno su podstakli mobilnost zdravstvenih radnika iz novih
zemalja članica EU12, nakon dva velika proširenja Evropske unije 2004. i 2007. godine, kao i
2013. godine kada je pristupila Republika Hrvatska.
Mobilnost zdravstvenih radnika može ugroziti pokušaje predviđanja potrebne radne snage ako
priliv i odliv radnika nijesu dobro shvaćeni i uključeni u planiranje. Dobro razumijevanje trendova
i rano upozorenje o njihovim fluktuacijama su još važniji u vremenima nesigurnosti.
Analiza veličine i determinanti potencijalnih migratornih tokova crnogorskih ljekara odnosila se
na ispitivanje stavova, namjera i motiva vezano za odlazak na rad u inostranstvo, a u kontekstu
evropskih integracija i pružanja novih mogućnosti stupanjem na zajedničko tržište rada nakon
sticanja punopravnog članstva Crne Gore u EU.
Shodno postavljenim hipotezama, istraživanjem su utvrđeni sljedeći zaključci:
59,8% ljekara u Crnoj Gori se mogu smatrati potencijalnim migrantima, jer su razmišljali
da napuste zemlju zbog odlaska na rad u inostranstvo, čime je potvrđena postavljena
hipoteza da većina zdravstvenih radnika u Crnoj Gori ima pozitivan stav kada su u
pitanju poslovne mogućnosti u inostranstvu;
Četvrtina ljekara smatra da će ulazak Crne Gore u EU podstaći njihov odlazak u
inostranstvo, dok 45% izražava neutralan stav po tom pitanju, te postavljena hipoteza
kojom se pretpostavlja da većina ispitanika smatra da će pristupanje Crne Gore
Evropskoj uniji podstaći njihovu mobilnost nije potvrđena. Ipak, podatak da 25,5%,
ljekara smatra da će ulazak Crne Gore u Evropsku uniju podstaći njihov odlazak na rad u
neku od država članica EU zabrinjava, s obzirom na to da je ovaj procenat ljekara čvršći u
odluci da iskoristi poslovne mogućnosti na slobodnom tržištu rada EU nakon sticanja
punopravnog članstva Crne Gore u EU.
Dobijeni rezultati pokazuju da postoji statistički značajna povezanost između profila
ljekara i njihove namjere da napuste zemlju radi zaposlenja u inostranstvu, odnosno
ljekari specijalisti (60,7%) i ljekari na specijalizaciji (65,6%) u najvećoj mjeri su
potvrdno odgovorili na pitanje koje se odnosilo na tu namjeru. Ova značajnost nije
potvrđena kod drugih ispitivanih socijalno statustnih karakteristika ispitanika, kao
što su pol, godine života, bračni i porodični status, teritorijalna distribucija, nivo
zdravstvene zaštite, pa je postavljena hipoteza djelimično potvrđena. Takođe, kada su
u pitanju godine života, zaključuje se da 61% ljekara životne dobi 26-45 godina navodi da
je razmišljalo o odlasku na rad u drugu zemlju;
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
88
Kao najvažnije razloge koji su statistički značajno povezani sa donošenjem odluke o
napuštanje zemlje zbog odlaska na rad u inostranstvo, ispitanici su naveli ekonomske i
profesionalne razloge. Dobijeni rezultati djelimično potvrđuju postavljenu hipotezu,
odnosno zaključuje se da su ekonomski i profesionalni razlozi ti koji motivišu
zdravstvene radnike da traže posao u inostranstvu, dok kod socijalnih razloga, koji
su takođe ispitivani, statistička značajnost nije potvrđena;
Analizom odgovora može se posredno zaključiti da postoji visok nivo nezadovoljstva
ličnim dohodkom koji ljekari ostvaruju, a koji je izražen stavom da bi odustali od odlaska
u inostranstvo ukoliko bi njihov dohodak bio povećan od 50% do 100% (35,5%) ili više
od 100% (25,6% ispitanika).
Rezultati istraživanja su pokazali da i profesionalni razlozi u populaciji ljekara imaju
izuzetno važnu ulogu prlikom donošenja odluke o napuštanju zemlje: više od 80%
ispitanika mogućnost za sticanjem novog iskustva i znanja smatra veoma važnim ili važnim
razlogom za odlazak u inostranstvo, 77% ljekara smatra da je mogućnost za profesionalno
napredovanje još jedan važan razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo, i isto toliki
procenta njih smatra trenutne radne uslove (infrastruktura, oprema, opterećenje poslom)
važnim razlogom za razmišljanje o odlasku u inostranstvo
77% ljekara je nezadovoljno ili izrazito nezadovoljno statusom koji imaju u svojoj zemlji,
a kao najvažniji razlog zbog kojeg do sada nijesu napustili zemlju navode porodične
okolnosti.
Pregledom literature zaključeno je da se odliv ljekara u novim zemljama članica nakon dva
velika proširenja EU 2004. i 2007. godine povećao, ali da je bio manji od očekivanog,
odnosno pokazalo se da se migracije ljekra kreću oko 3% na godišnjem nivou, što nije
zanemarljivo, pogotovo u malim zdravstvenim sistemima kakav je Crna Gora, gdje odlazak
i jednog specijaliste može imati negativne posledice na zdravstveni sistem.
Rezultati iz istraživanja su jasni, nose poruku da su promjene neophodne i ukazuju na oblasti na
koje treba usmjeriti aktivnosti u cilju uticaja na postojeći trend migracije ljekara iz Crne Gore, kao
i na trend koji se može očekivati pristupanjem Crne Gore Evropskoj uniji. Optimalna politika
sprječavanja potencijalnih migracija ljekara iz Crne Gore bi trebalo da obuhvati povećanje zarada,
poboljšanje radnih uslova i pružanje više mogućnosti za profesionalni razvoj.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
89
LITERATURA
1. Aluttis C, Bishaw T, Frank M. (2014). The workforce for health in a globalized context
– global shortages and international migration. Journal Glob Health Action, Vol. 7, Iss.
1, doi: 10.3402/gha.v7.23611
2. Babacanli A, et al. (2016). Zadovoljstvo mladih liječnika u Republici Hrvatskoj: idemo
li u pravom smjeru? Liječ Vjesn;138:179–188
3. Barić V, Smolić Š. (2012). Startegija ljudskih rersursa u hrvatskom zdravstvu – izazovi
ulaska u Evropsku uniju. Zbornik radova znanstvenog skupa: Razvojna strategija malog
nacionalnog gospodarstva u globaliziranom svijetu, (ur. Družić, G.; Družić, I.)
Ekonomski fakultet Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 209-226
4. Berkley S. et al. (2013). A healthy perspective: the post-2015 development agenda.The
Lancet, Volume 381, Issue 9872, 1076 - 1077
5. Beňušova K. et al. (2011). Regaining self-sufficiency: Slovakia and the challenges of
health professionals leaving the country. In Wismar M et al. eds. Health professional
mobility and health systems. Evidence from 17 European countries. Copenhagen, WHO
Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies, ISBN 978 92 890 0247 9, 479–510.
6. Buchan J, Perfilieva G. (2006). Health worker migration in the European Region:
country case studies and policy implications. Division of Country Support, WHO
Regional Office for Europe, Copenhagen.Aavailable at:
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0009/102402/E88366.pdf
7. Buchan J, Wismar M, Glinos Irene A, Bremner J. (2014). Health Professional Mobility
in a Changing Europe, New dynamics, mobile individuals and diverse responses,
Observatory Studies Series, World Health Organization, ISBN 978 92 890 5025 8.
Available at: www.euro.who.int/__data/.../Health-Professional-Mobility-in-a-Changing-Europe.pdf
8. Chen L, Evans T, Anand S, Boufford J.I, Brown H, Chowdhury M, Cueto M, Dare L,
Dussault G, Elzinga G. (2004). Human resources for health: overcoming the crisis.
Lancet, 364(9449):1984-1990
9. Council Conclusions on Common values and principles in European Union Health
Systems (2006/C 146/01): http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2006:146:0001:0003:EN:PDF
10. Delamaire ML, Schweyer FX. (2011). Nationally moderate, locally significant: France
and health professional mobility from far and near. In Wismar M et al. eds. Health
professional mobility and health systems. Evidence from 17 European countries. WHO
Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies, Copenhagen, ISBN 978 92 890 0247 9, 181–210.
11. Directive 2011/24/EU of the European Parliament and of the Council on the application
of patients’ rights in cross-border healthcare, Official Journal of the European Union, 9
March 2011. Available at: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2011:088:0045:0065:en:PDF
12. Directive 2013/55/EU of the European Parliament and of the Council amending
Directive 2005/36/EC on the recognition of professional qualifications and Regulation
(EU No 1024/2012 on administrative cooperation through the Internal Market
Information System was adopted on 20 November 2013. Legal text available at: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:354:0132:0170:en:PDF.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
90
13. Eke E, Girasek E, Szócska M. (2011). From melting pot to laboratory of change in central
Europe: Hungary and health workforce migration. In Wismar M et al. eds. Health
professional mobility and health systems. Evidence from 17 European countries. WHO
Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies, Copenhagen, ISBN 978 92 890 0247 9, 365–394
14. European Commission. (2007). WHITE PAPER Together for Health: A Strategic
Approach for the EU 2008-2013, Brussels.
https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/strategy/docs/whitepaper_en.pdf
15. European Commission. (2013). Investing in Health, Commission Staff Working
Document Social Investment Package February, Brussels.
16. European Commission.(2012) Communication from the Commission to the European
Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the
Committee of the Regions. Towards a job-rich recovery Strasbourg, 18.4.2012
COM(2012) 173 final. Available at: https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/workforce/docs/communication_towards_job_rich
_recovery_en.pdf
17. European Commission. (2012). Commission staff working document on an Action Plan
for the EU health workforce accompanying the document communication from the
commission to the European parliament, the Council, the European economic and social
committee and the committee of the regions “Towards a job-rich recovery”, Brussels.
Available at: https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/staff_working_doc_healthcare_wo
rkforce_en.pdf 18. European Commission. (2013). Modernization of the Professional Qualifications
Directive – frequently asked questions. Brussels: Commission for the European
Communities. Available at: http://europa.eu/rapid/press-release_ MEMO-13-
867_en.htm
19. European Commission. European semester thematic factsheet health systems, 2016. https://ec.europa.eu/info/files/european-semester-thematic-factsheet-health-systems-2016_en
20. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions. (2013).
Mobility and migration of healthcare workers in Central and Eastern Europe. Key
Workplace Document, Cornell University ILR School, Dublin.
21. Evropska komisija. (2016). Politike Evropske unije – Javno zdravstvo, Poboljšanje
zdravstva za sve građane EU. Ured za publikacije EU, Luksemburg. ISBN 978-92-79-
52971-4.
22. Executive Agency for Health and Consumers. (2012) A Feasibility Study on EU level
Collaboration on Forecasting Health Workforce Needs, Workforce Planning and
Health Workforce Trends. Available at:
https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/health_workforce_study_2
012_exec_sum_en.pdf
23. Fellmer S. (2008). Germany restricted the freedom of movement for Polish citizens: but
does it matter? EUMAP online (Across fading borders: the challenges of east–west
migration in the EU). Available at http://pdc.ceu.hu/archive/00003936/01/fellmer.pdf
24. Forcier M B, Simoens S, Giuffrida A. (2004). Impact, regulation and health policy
implications of physician migration in OECD countries. Hum Resour Health, 2(1):12.
doi: 10.1186/1478-4491-2-12
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
91
25. Galan A, Olsavszky V, Vladescu C. (2011). Emergent challenge of health professional
emigration: Romania’s accession to the EU. In Wismar M et al. eds. Health Professional
Mobility and Health Systems. Evidence from 17 European Countries, by Wismar M et
al. Kopenhagen: WHO Regional Office for Europe on behalf of the European
Observatory on Health Systems and Policies, Copenhagen. ISBN 978 92 890 0247 9,
449 - 479.
26. Glinos I. A, Wismar M, Maier C. B, Palm W, Figueras J. (2011). Health professional
mobility and health systems in Europe: conclusions from the case-studies, In Wismar M
et al. eds. Evidence from 17 European countries, World Health Organization, on behalf
of the European Observatory on Health Systems and Policies, Copenhagen. ISBN 978
92 890 0247 9, 67-86.
27. Glinos I. A. (2015). Health professional mobility in the European Union: Exploring the
equity and efficiency of free movement. Health Policy, 119:1529 – 36
28. Glinos I.A, Wismar M, Buchan J, Rakovac I. (2015). How can countries address the
efficiency and equity implications of health professional mobility in Europe? Adapting
policies Adapting policies in the context of the WHO Code of Practice and EU freedom
of movement, World Health Organization 2015 (acting as the host organization for, and
secretariat of, the European Observatory on Health Systems and Policies, Copenhagen.
ISSN 1997 – 8073, Available at:
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0008/287666/OBS_PB18_How-can-countries-
address-the-efficiency-and-equity-implications-of-health-professional-mobility-in-
Europe.pdf?ua=1
29. Greer S. L, Hervey T. K, Mackenbach J.P, McKee M. (2013). Health law and policy in
the European Union, Lancet,; 381: 1135–44. http://dx.doi.org/10.1016/S0140-
6736(12)62083-2
30. Healthgropuper. Migration of Health Care Workers from the Western Balkans
Analyzing Causes, Consequences and Policies. Country report: Serbia, 2015. available
at http://healthgrouper.com/documents/4417/Country%20report_RS-final.pdf
31. Healthgropuper, Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing
Causes, Consequences and Policies. Country report: Macedonia, 2015. http://www.rrpp-
westernbalkans.net/en/research/Completed-Projects/2015/Migration-of-health-care-
workers/mainColumnParagraphs/00/text_files/file0/Final%20country%20report-
Macedonia.pdf
32. Healthgropuper, Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing
Causes, Consequences and Policies. Country report: Albania, 2015.
http://healthgrouper.com/documents/4417/Albania_country_report-Final.pdf
33. Healthgropuper, Migration of Health Care Workers from the Western BalkansAnalyzing
Causes, Consequences and Policies. Country report: Kosovo, 2015.
http://healthgrouper.com/documents/4417/FINAL_%20COUNTRY%20REPORT_%2
0KOSOVO_Final.pdf
34. Hnilicová H, Vavrecková J, Dobiásová K. (2007). Migration trends of Czech
physicians. Cas Lek Cesk, 147(1): 49–54.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18323043.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
92
35. Institut za javno zdravlje. Situaciona analiza zdravstvene zaštite u Crnoj Gori za 2015.
godinu. Podgorica, 2016.
http://www.ijzcg.me/wp-content/uploads/2017/10/Analiza-zdravstvene-
za%C5%A1tite-u-Crnoj-Gori-20151.pdf
36. Janjićević N. (2008). Organizaciono ponašanje. Data status, Beograd
37. Kapural, M. (2005). Sloboda kretanja radnika u proširenoj Evropskoj uniji i njezin
utjecaj na Hrvatsku, Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: U susret izazovima
pregovara; treći svezak; Institut za javne financije. Zaklada Friedrich Ebert. Zagreb, 83-
108.
38. Kautsch M, Czabanowska K. (2011). When the grass gets greener at home: Poland’s
changing incentives for health professional mobility. In Wismar M et al. eds. Health
professional mobility and health systems. Evidence from 17 European countries. WHO
Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems
and Policies, Copenhagen. ISBN 978 92 890 0247 9, 419–448
39. Kolčić I, Čikeš M, Boban K, Bućan J, Likić R, Ćurić G, Đogaš Z, Polašek O. (2014).
Emigration-related attitudes of the final year medical students in Croatia: a cross-
sectional study at the dawn of the EU accession. Croat Med J, 55(5):452–8.
doi: 10.3325/cmj.2014.55.452
40. Kollar E, Buyx A. Ethics and policy of medical brain drain: a review Swiss Med Wkly.
2013;143:w13845, DOI: 10.4414/smw.2013.13845
41. Krajewski-Siuda K, Szromek A, Romaniuk P, Gericke CA, Szpak A, Kaczmarek K.
(2012). Emigration preferences and plans among medical students in Poland. Hum
Resour Health, 10:8. doi:https://doi.org/10.1186/1478-4491-10-8
42. Kuusio H et al. (2011). Changing context and priorities in recruitment and employment:
Finland balances inflows and outflows of health professionals. In Wismar M et al. eds.
Health professional mobility and health systems. Evidence from 17 European countries.
WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health
Systems and Policies, Copenhagen. ISBN 978 92 890 0247 9, 163–180.
43. Maastricht Treaty of EU, available at: https://europa.eu/european-
union/sites/europaeu/files/docs/body/treaty_on_european_union_en.pdf
44. Leppo K, Ollila E, Peña S, Wismar M, Cook S. (2013). Health in All Policies Seizing
opportunities, implementing policies. Ministry of Social Affairs and Health, Finland.
ISBN 978-952-00-3406-1.
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0007/188809/Health-in-All-Policies-
final.pdf
45. Maier C. B, Glinos I. A, Wismar M. Bremner J, Dussault G and Figueras J. (2011).
“Coss-country analysis of health professional mobility in Europe: The results. In
Wismar M. et al. Health professional mobility and health systems: Evidence from 17
countries, Observatory Studies Series 23, World Health Organization (WHO),
Copenhagen. ISBN 978 92 890 0247 9, 23–66
46. Malgieri A, Michelutti P, Van Hoegaerden M. (2015). DO52-Handbook on health
workforce planning methodologies across EU countries. Joint Action Health Workforce
Planning and Forecasting. http://hwf-handbook.eu/wp-content/uploads/2015/10/150306_WP5_D052-Handbook-on-HWF-
Planning-Methodologies-across-EU-Countries_Release1_FINAL.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
93
47. OECD; Europen Commission (2016).Health at glance: Europe 2016 - State of Health in
the EU Cycle. http://www.oecd.org/health/health-at-a-glance-europe-23056088.htm
48. OECD. (2012). International Migration Outlook 2012, OECD Publishing.
http://dx.doi.org/10.1787/migr_outlook-2012-en
49. OECD. (2007). Immigrant health workers in OECD countries in the broader context of
highly skilled migration. OECD. International Migration Outlook Sopemi Edition,
ISBN 978-92-64-03285-9, Available at:
http://www.who.int/hrh/migration/2007_annual_report_international_migration.pdf
50. Ognyanova D, Maier C B, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2014). Mobility of health
professionals before and after the 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the
EU PROMeTHEUS project in Health Professional Mobility in a Changing Europe, New
dynamics, mobile individuals and diverse responses, Observatory Studies Series, World
Health Organization, Copenhagen. ISBN 978 92 890 5025 8. 65-95.
51. Ognyanova D, Maier C B, Wismar M, Girasek E, Busse R. (2012). Mobility of health
professionals pre and post 2004 and 2007 EU enlargements: evidence from the EU
project PROMeTHEUS. Health Policy, 108(2–3):122–32.
doi: 10.1016/j.healthpol.2012.10.006.
52. Ojvan Dujmović D. (2016). Egzodus hrvatskih liječnika. Liječnici postali najbolji
hrvatski izvozni proizvod! Glasilo Hrvatske liječničke komore, Vol 148. str 20-26
53. Padaiga Ž, Pukas M, Starkienė L. (2011). Awareness, planning and retention:
Lithuania’s approach to managing health professional mobility. In Wismar M et al., eds.
Health professional mobility and health systems. Evidence from 17 European countries.
WHO Regional Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health
Systems and Policies, Copenhagen. ISBN 978 92 890 0247 9, 395–418.
54. Padaiga Ž, Pukas M, Starkienė L. (2011). A source country: Lithuania. The Health
Policy Bulletin of the European Observatory on Health Systems and Policies. Euro
Observer, Volume 13, Number 2.
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0006/145158/EuroObserver-Summer-
2011_web.pdf
55. Paina L, Ungureanu M, Olsavszky V. (2016). Implementing the Code of Practice on
International Recruitment in Romania—exploring the current state of implementation
and what Romania is doing to retain its domestic health workforce. Hum Resour Health,
14(Suppl1):22. doi: 10.1186/s12960-016-0119-6.
56. Poleti D. (2013). Savremene radne migracije u evropskomk kontekstu – ekonomski i
politički aspekti, pregledni naučni članak, SOCIOLOGIJA, Vol. LV, N° 2, Filozofski
fakultet, Univerzitet u Beogradu, UDK: 314.7(4), 333-348
doi: 10.2298/SOC1302333P.
57. Ponte G, Mans L, Sisto M, Pas R. (2014). Health workforce shortages and international
mobility in the EU, project “Health Workers for all and all for Health Workers” DCI-
NSAED/2011/106
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
94
58. Radin, D. (2013). The Effect of EU Membership on the Health Care Systems of Member
Countries in Central and Eastern Europe, Croatian Political Science Review, Vol. 50,
No. 5, 141-154. https://hrcak.srce.hr/file/171124
59. Saar P, Habicht J. (2011). Migration and attrition: Estonia’s health sector and cross-
border mobility to its northern neighbor. In Wismar M et al., eds. Health professional
mobility and health systems. Evidence from 17 European countries. WHO Regional
Office for Europe on behalf of the European Observatory on Health Systems and
Policies, Copenhagen. ISBN 978 92 890 0247 9, 339–364
60. Safuta A, Baeten R. (2011). Of permeable borders: Belgium as both source and host
country. In Wismar M et al., eds. Health professional mobility and health systems.
Evidence from 17 European countries. WHO Regional Office for Europe on behalf of
the European Observatory on Health Systems and Policies, Copenhagen. ISBN 978 92
890 0247 9, 129–162
61. Schultz C, Rijks B. (2014). Mobility of Health Professionals to, from and within the
European Union, No. 48, International Organization for Migration, Geneva,
Switzerland. ISSN 1607-338X, http://publications.iom.int/system/files/pdf/mrs48_web_27march2014.pdf 62. Stankūnas M, Lovkyte L, Padaiga Z. (2003). The survey of Lithuanian physicians and
medical residents regarding possible migration to the European Union. Medicina
(Kaunas, Lithuania), 40(1):68–74. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14764985
63. Stilwell B, Diallo K, Zurn P, Dal Poz M, Adams O, Buchan J. (2003). Developing
evidence-based ethical policies on the migration of health workers: conceptual and
practical challenges. Hum Res Health, 1:8; https://doi.org/10.1186/1478-4491-1-8
64. Suciu S.M, Popescu C.A, Ciumageanu M.D, and Buzoianu A.D.(2017). Physician
migration at its roots: a study on the emigration preferences and plans among medical
students in Romania, Hum Resour Health, 15: 6. doi: 10.1186/s12960-017-0181-8
65. Tersch E.F, Tugran T and Bradley H. (2017). 2016 Annual Report on intra-EU Labour
Mobility. European Commission, Directorate-General for Employment, Social Affairs
and Inclusion Directorate D — Labour mobility Unit D1 — Free Movement of Workers,
Second edition, EURESISSN: 2529-3281. http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=15881&langId=en
66. Treaty of EU from Amsterdam. (1997). Available at:
http://www.basiclaw.net/Appendices/eu_cons_treaty_en.pdf
67. Treaty of Lisabon. 2007. Available at: http://eur-lex.europa.eu/legal-
content/EN/TXT/?uri=LEGISSUM:xy0026
68. Treaty of EU from Rome, 1957.Available at:
http://ec.europa.eu/archives/emu_history/documents/treaties/rometreaty2.pdf
69. Treaty of EU from Maastricht, 1992. Available at: http://eur-lex.europa.eu/legal-
content/EN/TXT/?uri=LEGISSUM:xy0026
70. Vlada Crne Gore. Ministarstvo zdravlja. (2015). Master plan razvoja zdravstva 2015-
2020. Podgorica.
71. Vlada Crne Gore, Ministarstvo zdravlja. (2013). Plan ljudskih resursa u zdravstvu u
periodu 2013-2022. godine. Podgorica.
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
95
72. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravlja. (2012). Poglavlje 4: Implikacije
pristupanja RH u EU na hrvatski zdravstveni sustav u Nacionalnoj startegiji razvoja
zdravstva RH, 2012-2020, 343-366
73. Vootele V, Priit K. (2014). ONE BSR Case study. The Estonian Case – Talent Retention
in the Health Care System. Praxis Center for Policy Studies, Tallinn, Estonia. ISBN 978-
9949-507-48-1,
74. Võrk A, Kallaste E, Priinits M. (2004). Migration intentions of health care professionals:
the case of Estonia. in: Pop D. (ed.), New patterns of labour migration in CEE, AMM
Publishing House,168-182 http://tanelkarp.ee/praxis/wp-content/uploads/2014/03/2004-Migration-
intentions-of-health-care-professionals.pdf 75. Vujicic M, ZurnP, Diallo K, Adams O, Dal Poz A. (2004). The role of wages in the
migration of health care professional from developing countries. Human Resources for
Health, 2:3. Available at: https://doi.org/10.1186/1478-4491-2-3
76. Wismar M, Maier C B, Glinos I A, Dussault G, Figueras J. (2011). Health professional
mobility and health systems in Europe: an introduction. Health Professional Mobility
and Health Systems, Evidence from 17 European countries. World Health Organization
on behalf of the European Observatory on Health Systems And Policies, Copenhagen.
ISBN 978 92 890 5025 8, 3-22.
77. Wismar M, Glinos I. A, Maier C. B, Dussault G, Palm W, Bremner J, Figueras J. (2011).
The Health Policy Bulletin of the European Observatory on Health Systems and Policies.
Euro Observer, Volume 13, Number 2.
http://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0006/145158/EuroObserver- Summer-
2011_web.pdf
78. World Health Organization. (2006). The world health report 2006 – working together
for health. Available at: www.who.int/whr/2006/whr06_en.pdf
79. World Health Organization. (2010). WHO Global Code of Practice on the International
Recruitment of Health Personnel.
http://www.who.int/hrh/migration/code/WHO_global_code_of_practice_EN.pdf
80. World Health Organization. (2007). Everybody’s business: strengthening health systems
to improve health outcomes: WHO’s framework for action. Geneva,:44.
81. Wyrozębska A, Wyrozębski P, Dmoch-Gajzlerska E. (2013). Why do Polish
healthworkers want to work abroad? Electronic International Interdisciplinary
Conference, Volume 2, Issue 1, EDIS - Publishing Institution of the University of Zilina,
270-274. http://www.eiic.cz/archive/?vid=1&aid=2&kid=20201-112
82. Young R, Weir H, Buchan J. (2010). Health professional mobility in Europe and the UK:
a scoping study of issues and evidence. Research Report produced for the National
Institute for Health Research Service Delivery and Organisation Programme.
http://www.netscc.ac.uk/hsdr/files/project/SDO_FR_08-1619-134_V01.pdf
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
96
Internet izvori:
1. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/Healthcare_personnel_statistics_-_physicians
2. http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm
3. http://www.oecd.org/
4. http://www.euro.who.int/
5. http://eur-lex.europa.eu/
6. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/Migration_and_migrant_population_statistics
7. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php/Healthcare_personnel_statistics_-_physicians#Healthcare_personnel
8. http://ec.europa.eu/enlargement/countries/detailed-country-information/
9. http://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef13
35en.pdf
10. www.monstat.org/
11. http://healthworkforce.eu/
12. https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/strategy/docs/whitepaper_en.pdf
13. http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.5.3.html
14. https://ec.europa.eu/health/strategy/policy_en
15. https://europa.eu/european-union/topics/health_en
16. http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.5.3.html
17. https://ec.europa.eu/health/programme/policy_en
18. https://ec.europa.eu/health/workforce/policy_en
19. http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_3.1.3.html
20. http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
xplained/index.php/File:Crude_birth_and_death_rates,_2005,_2010_and_2015_(per_1_00
0_inhabitants)_CPC16.png
21. https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/workforce/docs/ev_20140602_leaflet_en.pdf
22. http://www.euro.who.int/en/health-topics/Health-systems/health-workforce/data-and-
statistics
23. http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_3.1.3.html
24. http://www.euro.who.int/en/publications/abstracts/health-2020-a-european-policy-
framework-supporting-action-across-government-and-society-for-health-and-well-being
25. https://www.eu.me/mn/2/item/2-poglavlje-2-sloboda-kretanja-radnika
26. https://www.eu.me/mn/2/item/2-poglavlje-2-sloboda-kretanja-radnika
27. http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-541_en.htm
28. http://www.trt.net.tr/bosanski/okolina-i-zdravlje/2017/01/23/sve-vise-ljekara-odlazi-u-
inostranstvo-crnu-goru-godisnje-napusti-oko-20-doktora-657163
29. https://www.hlk.hr/hrvatsku-je-napustilo-525-lijecnika-krajnje-je-vrijeme-za-ozbiljnu-
reakciju-hrvatske-vlade.aspx
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
97
PRILOG
Upitnik
Datum anketiranja ____________________________
I DEMOGRAFSKI PODACI
1. Pol
a. Muški
b. Ženski
2. Godine života a. do 25
b. 26-35
c. 36-45
d. 46-55
e. više od 55
3. Koji je Vaš bračni status?
a. Nijesam u braku
b. U braku sam
c. Drugo (upišite)
__________________________________________________________________
4. Da li imate djecu?
a. Da
b. Ne
5. Opština gdje se nalazi zdravstvena ustanova u kojoj radite
____________________________________________
6. Zdravstvena ustanova u kojoj radite
_____________________________________________
7. Vrsta zdravstvene djelatnosti kojom se bavite *
a. Ljekar opšte prakse
b. Ljekar na specijalizaciji
c. Specijalista ___________________
d. Subspecijalista _______________________
* 7. pitanje u Upitniku za domove zdravlja:
Vrsta zdravstvene djelatnosti kojom se bavite
1. Izabrani doktor za odrasle
2. Izabrani doktor za djecu
3. Izabrani doktor za žene
4. Ljekar u Centru za podršku _____________________________
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
98
8. Koliko ukupno imate radnog iskustva kao ljekar?
a. Do 5 godina
b. 6-10 godina
c. 11-15 godina
d. Više od 15 godina
9. Da li ste ikada razmišljali da napustite zemlju zbog rada u inostranstvu?
a. Da
b. Možda
c. Ne
10. Da li smatrate da će ulazak Crne Gore u Evropsku uniju podstaći Vaš odlazak na rad u neku
od država članica EU?
a. Da
b. Možda
c. Ne
II EKONOMSKI RAZLOZI ZA MOBILNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA
11. Koliko su ekonomski razlozi za Vas važni za razmišljanje o odlasku u inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
12. Ako razmišljate o odlasku u inostranstvo, da li biste odustali od odlaska kada bi Vam plata
bila povećana za:
a. do 20%
b. 20-50%
c. 50-100%
d. više od 100%
e. Ne, svakako ću otići u inostranstvo
f. Ne razmišljam o odlasku u inostranstvu
g. Drugo (upišite)
__________________________________________________________________
13. Koliko je mogućnost za većim prihodom za Vas važan razlog da razmišljate o odlasku u
inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
99
14. Koliko je mogućnost za stvaranje ušteđevine za Vas važan razlog za razmišljanje o odlasku u
inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
III PROFESIONALNI RAZLOZI ZA MOBILNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA
15. Koliko je mogućnost za sticanje novog iskustva i unaprijeđenje kvalifikacija (više obuke) za
Vas važan razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
16. Koliko je mogućnost za profesionalno napredovanje za Vas važan razlog za razmišljanje o
odlasku u inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
17. Koliko su trenutni radni uslovi (infrastruktura, oprema, opterećenje poslom) za Vas važan
razlog za razmišljanje o odlasku u inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
18. Koliko je način upravljanja u ustanovi u kojoj radite za Vas važan razlog za razmišljanje o
odlasku u inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
19. Koliko su međuljudski odnosi na vašem radnom mjestu za Vas važan razlog za razmišljanje
o odlasku u inostranstvo?
a. Veoma važno
b. Važno
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne tako važno
e. Nije važno uopšte
Magistarski rad: Uticaj proširenja EU na migracije zdravstvenih radnika - primjer Crne Gore
100
IV SOCIJALNI RAZLOZI ZA MOBILNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKA
20. Da li ste zadovoljni statusom doktora koji imate u zemlji u kojoj sada radite?
a. Veoma zadovoljan
b. Zadovoljan
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Nezadovoljan
e. Veoma nezadovoljan
21. Da li mislite da ćete Vi i Vaša porodica imati bolju budućnost u inostranstvu ako odlučite da
se preselite u drugu zemlju?
a. Apsolutno se slažem
b. Slažem se
c. Nemam jasno definisano mišljenje o tome
d. Ne slažem se
e. Uopšte se ne slažem
22. Zbog kojih razloga niste još uvijek napustili zemlju a. Zadovoljan/a sam trenutnim stanjem
b. Porodične okolnosti
c. Nisam pronašao/la posao u inostranstvu
d. Problemi sa neophodnom dokumentacijom
e. Optimista sam, vjerujem da će i ovdje biti bolje
f. Ne želim da počinjem sve iz početka
g. Dugačak i težak proces nostrifikacije diplome
h. Nedostatak znanja odgovarajućeg jezika
i. Drugo (upišite)
___________________________________________________________