ŠŠume se neće ume se neće pprodavatirodavaticasopis.hrsume.hr/pdf/169.pdf · 2011-02-02 ·...

broj

169 / 170Godina XV.

Zagrebsiječanj/veljača

2011.

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Šume se neće Šume se neće prodavatiprodavati

Karantenske štetočinjeKarantenske štetočinje Šumarija VrbanjaŠumarija Vrbanja

Na sedam kontinenata Flora Galapagosa Indija Žumberački kolari

... donosimo uz mnoštvo drugih naslova

Izdvajamo

Razgovor s predsjednikom Uprave Hrvatskih šuma

Darkom Vuletićem

u ovom broju

Popis autora: ANTUN ZLATKO LONČARIĆ: Uvijek budan; BOJAN GRGURIĆ: Brko, Jutarnja čarolija, Smrekova šuma, Šumski dvorac; BORIS HRAŠOVEC: Smiraj divova, Velika osa najeznica; DALIBOR BAKRAN: Panorama, Proljeće; DOMAGOJ TOPIĆ: Šuma; DRAŽEN POPOVIĆ: Čuvar bisera, Drvobradaši, Jesen u Zagorju; DUBRAVKO KUPČINOVAC: Jesen; DUBRAVKO STIPANČEK: Puzzla, Šumski škrlak, Vodena rezonancija, Zimska idila; EMIL TURI: Dan poslije; GORAN CAJZEK: Autoportret, Velebit poslije kiše; GORAN DORIĆ: Ponovo rođena, Zimsko jutro, Veličanstveno poziranje; GORAN ŠVACO: Plave žabe, Zebra; HRVOJE BENŠIĆ: U potrazi za hranom; HRVOJE SABOL: Snježna kugla; HRVOJE UJLAKI: U sjeni vršljaka, Žumberak; INES VUSIĆ PAUNOVIĆ: Vr-bov slap; JASENKA VIZENTANER: Čarolija; JOSIP ŠVACO: Atleta, Vapaj Drave; KRUNOSLAV ARAČ: Oči šume; MARIJAN BARULEK: Jesen na Medvednici; MARINKO BOŠNJAKOVIĆ: Čamac na uzburkanoj rijeci; MILAN ARVAY: Prosjeka; OLIVER VLAINIĆ: Prašuma, Proljeće odozdo, Tek rođen; PAVLE VRATARIĆ: Šumska akustika kralja hrvatskih šuma; SREČKO PETRANOVIĆ: Ogledalo; TATJANA ĐURIČIĆ KURIC: Čuvari kraljevstva; ŽELJKO GUBIJAN: Jezerce u krilu bukve, Kralj europskog neba, Otapanje, Gdje ste zemljani?; ŽELJKO KASTNER: Kišni dan, Medvjedić na oprezu

Izložba „Šuma okom šumara“

u Ujedinjenim narodima u

New Yorku!............................................................. 1

Prodaje šuma neće biti! .............................. 2

Karantenske štetočinje ................................ 4

Kestenova osa šiškarica, borova

nematoda i azijska strizibuba

prijete. ........................................................................ 7

U pošumljavanje prošle godine

blizu 200 mil. kuna! ......................................... 11

Nekako će biti! .................................................. 12

Šumarija u kojoj je Josip

Kozarac primjenio svoja prva

stručna znanja .................................................... 18

Ginko biloba „živući fosil“ ........................... 22

Šumar koji je „pretrčao“ svijet! ................ 24

Pogled prema EU sve je jasniji! ............. 27

Na otočju Galapagos raste 560 različitih biljnih vrsta! ................................ 28

Kuningamija (Cunnighamia) ................... 31

Još su stari Egipćani crnim kimom liječili nadutost! .................................................... 34

Lovorov vijenac simbol je

slave, besmrtnosti i mudrosti ................ 35

Dobričica (Glechoma hederacea) ...... 36

Zajednička revitalizacija

urbanih šuma ...................................................... 37

Lišajevi rastu na svim mjestima

kugle zemaljske! ............................................... 40

Dobiji, perači odjeće u Mumbajiu,

oprat će vam dvoje hlače i majicu

za pet kuna! .......................................................... 41

Rogovlje i rogovi – sličnosti i

razlike ......................................................................... 44

Ribolov štekom .................................................. 46

Žumberački kolari, zanatlije

koji su nestali ....................................................... 47

Jama Bezdanjača kod Vrhovina je

arheološka i geomorfološka

posebnost .............................................................. 50

Obilježena 50. godišnjica

ŠG Delnice ............................................................. 53

Vinograd blagoslovljen, samo

da ga je više! ......................................................... 54

Dodatne loše vijesti za pušače ............. 55

Prijavnica za natječaj 8. bjelovarski

salon fotografi je “Šuma okom

šumara” ..................................................................... 56

Na ovitku

Natjecanje mladih iz svijeta u pisanju

najljepšeg pisma na temu šume

List od hrasta je onak, ko voda,

vijugav!

2011. međunarodna godinaNatjecanje mladih iz svijeta u pisanju najljepšeg pisma na temu šume

Međunarodna godina

šuma, 2011., koju su na

prijedlog naše zemlje

proglasili Ujedinjeni narodi,

bit će obilježena nizom

manifestacija u zemlji i

svijetu.

Svjetska poštanska unija sa sjedištem

u Bernu (ima 191 državu članicu), uz

ovogodišnje 40 međunarodno natje-

ca nje u literarnom izričaju odabrala

je za temu šumu. Ovogodišnja tema „Zašto je

važno čuvati šume?“ pobudit će među nas-

tavnicima i učenicima veliko zanimanje.

Ovakvi natječaji djeluju edukativno na po-

dizanje svijesti ljudi, ali i najmlađih o potrebi

čuvanja i zaštite šuma kao izvora hrane, vode,

ali i čuvara stabilnosti klime i okoliša.

Šume su značajne za život ljudi na zemlji.

Njihovim uništavanjem došlo bi do narušavanja

ekološke ravnoteže na Zemlji s dalekosežnim

posljedicama kao što su promjene klime te

nestanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Isto

tako, treba istaknuti, šuma danas u svijetu osig-

urava egzistenciju za 1,6 milijardi ljudi.

Natječaj se provodi i u sklopu proglašenja

„Godine pismenosti u svijetu“, koje su pro-

glasile UN od 2003. do 2012. U natječaju koji

će na tu temu raspisati Hrvatske pošte i Agen-

cija za odgoj i obrazovanje treba zadovoljiti

dva važna kriterija: pripadati skupini učenika

od prvog do osmog razreda osnovne škole te

imati manje od 15 godina na dan 30. travnja

2011. Učenici koji zadovoljavaju ove kriterije

trebat će se pridržavati sljedećih naputaka:

pismo treba biti napisano u školskoj godini

2010./11., hrvatskim jezikom, latiničnim pis-

mom. Pismo treba poslati na Agenciju za od-

goj i obrazovanje u Zagrebu do 1. ožujka ove

godine. Poslije primitaka svih pisama stručno

povjerenstvo koje će imenovati Agencija za

odgoj i obrazovanje izabrat će najljepše pismo

na temu šume. Pobjednika i cijeli njegov raz-

red očekuje nagrada, jednodnevni izlet unutar

Hrvatske, a ući će i u međunarodno natjecanje

unutar Svjetske poštanske unije. Osim po-

bjednika, sedam najboljih autora primit će

prigodne nagrade. Prošle godine je na ovom

međunarodnom natjecanju sudjelovalo dva

milijuna djece iz 60 zemalja svijeta. (vp)

Piše

Vesna Pleše

HRVATSKI ŠUMARI FOTOGRAFI NA SVJETSKOJ SCENI

Izložba „Šuma okom šumara“ u Ujedinjenim narodima u New Yorku!

U Ujedinjenim

narodima u New

Yorku je 2. veljače

otvorena izložba

„Šuma okom

šumara“ čime je i

službeno započelo

obilježavanje

2011. –

Međunarodne

godine šuma,

proglašene

na inicijativu

Republike

Hrvatske.

U sklopu obilježavanja Međunarodne godi ne šuma, u prostorima Ujedinjenih naroda u New Yorku je 2. veljače postavljena izložba foto-grafi ja „Šuma okom šumara“ koju je u prisut-

nosti brojnih gostiju i uzvanika otvorio pot predsjednik hrvatske Vlade, ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Božidar Pankretić. Postav je izbor fotografi ja s dosadašnjih sedam bjelovarskih sa-lona fotografi je, koje je kao jednu od svojih aktivnosti 1998. godine pokrenuo bjelovarski ogranak Hrvatskog šumarskog društva.

Hrvatska kao predlagač proglašenja 2011. Me đu-narodnom godinom šuma imala je i čast i obvezu od-mah na početku godine sudjelovati u prvoj od broj nih manifestacija kojima će se širom svijeta upozoravati na opsanost koja prijeti od uništenja šuma te na važnost njihove zaštite. Tako je na plenarnom zasjedanju konfe-rencije UNFF-a (Odbor za šumarstvo Ujedinjenih naroda) prisustvovao ministar Pankretić. Grupa šumara (Srećko Juričić, Goran Videc, Ivana Pešut) iz Uprave za šumarstvo u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, je zajedno s djelatnicima hrvatske misije pri UN-u radila na postavljanju izložbe odabirući 50 foto-grafi ja (od 75) kojima su se hrvatski šumari svijetu pred-stavili i kroz jedan drugi izričaj – kroz fotografi ju šume i onog što se u njoj događa.

Kako nas je izvijestila ravnateljica Uprave za šumarstvo Biserka Šavor, jednako važno je što se izložba nakon zatvaranja u UN-u ne vraća u Hrvatsku, nego će ostati u SAD-u gdje će u suradnji s brojnim klubovima Hrvata biti postavljenja u više gradova!

Popratni tekst uz izložbu u Americi pojašnjava kako je nastala, zašto šumari fotografi raju, kako je uopće sve počelo. Evo.

Ulazak u šumu svakom čovjeku otvara vrata čarobnog svijeta. Mnogi tada osjete potrebu te neza-boravne trenutke ovjekovječiti i ponijeti sa sobom. Kada šumar uđe u šumu on je doživljava na pose-ban način i gleda drugim očima – ona mu nije samo mjesto rada, već njegova ljubav i život. On je svjestan njezina značenja, vrijednosti, a ujedno osjeća i potre-bu da svoje najmilije približi šumi.

Upravo ljubav čovjeka prema šumi i želja da se široj javnosti ukaže na vrijednost i blagodat šume potak-nula je grupu hrvatskih šumara, entuzijasta i zaljublje-nika u šumu te članova Hrvatskog šumarskog društva – ogranak Bjelovar, da kroz fotografi ju, na jedinstveni način i preko različitih motiva izraze svoj osjećaj i div-ljenje o šumi.

Ova ideja zaživjela je 1998. godine održava-njem prve izložbe fotografi ja pod nazivom „Šuma okom šumara“ u Bjelovaru. Protekom vremena i njezinim odrastanjem, 2004. godine izložba postaje prepoznatljiva i na nacionalnoj razini, što rezultira odmakom od amaterskog karaktera te zauzimanjem vodeće uloge u izražavanju prirodnih motiva kroz izlaganje u priznatom izložbenom prostoru Repub-like Hrvatske, da bi samo dvije godine kasnije dobila međunarodni karakter i prerasla u priznatu izložbu pod nazivom Bjelovarski salon fotografi je „Šuma okom šumara“ s međunarodnim sudjelovanjem.

Na dosadašnjim je salonima s oko 3000 fotografi ja sudjelovalo preko 300 autora iz Hrvatske, ali i iz Aus-trije, Bosne i Hercegovine, Italije, Kanade, Njemačke, Mađarske i Slovenije.

Svaki salon popraćen je vrijednim i bogatim kata-logom, plakatima i posterima, a od 2009. godine sa-lon ima i svoj prepoznatljivi logo:

Također 2009. godine, izložba je po prvi puta pre-šla granice Republike Hrvatske, kada je 110 izabranih fotografi ja s prvih pet salona izloženo u Helsinkiju (Finska) pod nazivom „Šuma okom hrvatskih šumara“.

Od svojih začetaka pa do danas i ove prilike da bude postavljena u sjedištu Ujedinjenih naroda, nakon samo 13. godina svog postojanja, izložba je od male lokalne amaterske izložbe fotografi ja dosegla svjetski auditorij, cijelo vrijeme prenoseći svoju osnovnu poru-ku ljubavi čovjeka prema šumi i njegove potrebe da tu ljubav drugim ljudima prenese fotografi jom.

Fotografi je koje su izložene u New Yorku predstav-ljaju samo uži izbor brojnih fotografi ja koje su izlaga-ne proteklih trinaest godina. Detaljnije informacije o ovoj jedinstvenoj izložbi, kao i sve ostale fotografi je koje su sastavni dio svih dosadašnjih salona možete vidjeti na web stranici Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Bjelovar http://hsd-bjelovar.hrsume.hr

S postavljanja izložbe

u New Yorku, SAD

šuma

Piše

Miroslav Mrkobrad

BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 1

Prodaje šuma neće biti! Možete li na temelju još neslužbenih rezultata ko-

mentirati poslovnu 2010.? Je li bila bolja od pret-

hodne?

Svjetska kriza nije mimoišla ni Hrvatsku niti Hrvatske

šume pa smo se u tvrtki ponašali u skladu s novonastalim

uvjetima. Može se reći da su 2010., a još više prethodna

2009. bile godine štednje i racionalnog ponašanja i poslo-

vanja. Nekoliko je bitnih elemenata utjecalo na poslovanje

u prošloj godini. Ponajprije, zbog poremećaja na tržištu

drveta, došlo je do pada prihoda od prodaje drveta za 320

mil. kuna, koji čini značajan dio prihoda Hrvatskih šuma!

I u takvim uvjetima poslovanja, Hrvatske šume ispoštova-

le su sve obveze koje je postavila Vlada RH o smanjenju

broja zaposlenih za 5 % kao i uštede na plaćama od 10%,

što konkretno donosi uštedu od 100 milijuna kuna. Želim

istaknuti da smo ove ciljeve uspjeli ostvariti unatoč tome

što smo, shodno odluci Vlade RH, u međuvremenu još za-

poslili 85 radnika Šumarske savjetodavne službe. Zahva-

ljujući restriktivnoj politici unutar tvrtke, Hrvatske šume

su cijelo vrijeme uredno podmirivale sve obveze prema

radnicima, proračunu i dobavljačima te prošlu godinu

završile s dobiti. U 2010. ćemo sigurno ostvariti dobit,

prema našim procjenama u iznosu od preko 30 milijuna

kuna. Iz poslovanja u 2010. također planiramo rezervirati

značajna sredstva za različite potrebe koje vode daljnjoj

racionalizaciji poslovanja, za otpremnine radnicima, rabat

drvoprerađivačima, poslovne rizike i sliočno.

Može li se reći da je protekla 2010. naznačila poče-

tak izlaska Hrvatskih šuma iz recesije i stvorila do-

bar osnov za uspješno poslovanje 2011.?

Da, moglo bi se reći da su fi nancijski rezultati ostva-

reni u prošloj godini, ali i ostala kretanja, dobar osnov za

solidan start u 2011. Hrvatske šume u novu godinu ula-

ze kao stabilna tvrtka s

kvalitetnom bilancom, s

malim zalihama, rezervi -

ra nim sredstvima, s opo-

ravljenim tržištem i po-

bolj šanom naplatom.

Sma njeni su kratkoročni

krediti, broj stalno zapos -

lenih sveden je na 8150,

kao nikad dosad. Povje-

ravajući Hrvatskim šu -

mama ovaj značajan pri -

rodni resurs, država

Hvatska obvezala nas je,

što je i osnovno načelo

Šumsko gospodarske os-

nove područja, na održi-

vo gospodarenje i očuva-

nje biološke raznolikosti

šuma kao i skladno ko-

rištenje i svih ostalih op-

ćekorisnih funkcija šuma.

To znači da se vrijednost

naših šuma ne mjeri isključivo prirastom i zalihama te pro-

danim drvetom, premda se od toga živi, nego i njihovom

zaštitnom ulogom u sprječavanju erozija i bujica. Šume

su pročistači zraka i vode, mjesto za odmor i rekraciju,

proizvođači kisika. Dakle, s optimizmom gledamo u bu-

dućnost, pribojavamo se samo nekih ekstremnih pore-

mećaja u gospodarskim tokovima, kao npr. ovog novog

značajnog poskupljenja benzina o kojem smo jako ovisni.

Ili nekih drugih sličnih iskakanja, recimo požara, ekstre-

mnih poplava.

Kako se Hrvatske šume brinu o obnovi šuma, koliko

ulažu ?

Puno, samo što to ostaje pomalo skriveno od javno-

sti! Čak i u posljednjim godinama recesije ulagali smo

značajna sredstva u obnovu šuma i različite uzgojne za-

hvate. Prošle godine, npr., tvrtka je za radove vezane za

pošumljavanje utrošila blizu 200 milijuna kuna! Oko 71

milijun kuna za pošumljavanje, popunjavanje i sanacije

opožarenih površina na preko 5.500 hektara. Posađeno je

oko 7 milijuna novih sadnica, posijano oko 2.500 tona žira

za koji je plaćeno oko 21 milijun kuna. Ovo su tek neke

brojke iza kojih stoje radovi čiji će se rezultati vidjeti tek

za 80, 90 ili 100 godina, kad nova šuma bude spremna za

sjeću i opet obnovu!

Čitavu prošlu godinu, a još više prehodnu 2009.,

šumsko prerađivački kompleks prola zio je kroz

turbulentno razdoblje koje se, bar s pozi cije HŠ,

ponajviše ogledalo u rastućim dugovima drvne

industrije. Što se tu (i je li se) promijenilo? Koliko

su Hrvatske šume pomogle da i drvna indus -

trija prebrodi krizu?

S prerađivačkom industrijom imamo partnerski od-

nos. To je i razumljivo obzirom na međuzavisnost u sek-

toru. S dolaskom krize na udaru se nekako među prvima

našla drvna industrija što se, naravno, refl ektiralo i na nas.

Kritična je bila 2009. kada se dug drvne industrije gomi-

lao, a broj dana naplate povećavao. Hrvatske šume su za-

jedno s Ministarstvom usvojile paket antirecesijskih mjera

koji je trebao omogućiti da šumarski i drvoprerađivački

kompleks “prežive” i očuvaju konkurentnost na tržištu.

Premda to nama nije uvijek išlo u prilog, zbog čega je

Uprava trpjela prigovore naših sindikata, u paketu mjera

prema drvnoj industriji snizili smo cijene pojedinih sorti-

menata, još produljili rokove plaćanja, dali rabat fi nalnim

proizvođačima, reprogramirali dio potraživanja.

Sve to su bili značajni napori s ciljem ostvarivanja sta-

bilnosti u poslovanju. Dospjeli dug drvne industrije kra-

jem prošle godine iznosio je oko 360 milijuna kuna, što je

značajno manje nego 2009.

Jedno potpitanje – hoće li taj dug s godinama prije-

ći u tkz. sumnjiva i sporna potraživanja pa konačno

na otpis ili će se naplatiti?

Jasno da se nismo odrekli potraživanja. Pred vod-

stvom tvrtke je bitka za taj novac, i ove i sljedećih go-

Intervju DARKO VULETIĆ,

PREDSJEDNIK UPRAVE HRVATSKIH ŠUMA

S predsjednikom Uprave Hrvatskih šuma Darkom Vuletićem razgovramo o aktualnom trenutku tvrtke; o krizi koja je iza sebe ostavila tragove, o šumama kao nacionalnom bogatstvu i njihovoj budućnosti, o nužnim promjenama koje se već godina odgađaju, o sredstvima OKFŠ-a na koja jurišaju zvani i nezvani...

Piše Foto

Miroslav Mrkobrad

Najnoviji ali i raniji napisi u medijima pa i

mišljenja pojedinaca o mogućoj privatiza-

ciji šuma ili koncesiji, izazvali su i izazivaju

zbunjenost kako među zaposlenima, tako

i u široj javnosti. Što se zapravo događa, o

čemu se radi?

Premda su se u posljednje vrijeme u Hrvatskoj o tome

pojavile različite izjave i poluinformacioje, prodaje

šuma ili koncesije nad njima neće biti! Kad uopće govo-

rimo o mogućoj privatizaciji, možemo samo razgovarati

o nekim dijelovima i poslovima koji nisu osnovna dje-

latnost tvrtke. Kao prvi čovjek Hrvatskih šuma moram

reći da šumarska struka s preko dva i pol stoljeća du-

gom tradicijom organiziranog gospodarenja šumama

neće dozvoliti da se najvrijednije bogatstvo države Hr-

vatske samo tako rasproda!

Šume moraju ostati u vlasništvu države i u rukama

hrvatskih šumara koji su tijekom proteklog vremena s

njima dobro gospodarili i očuvali ih na opću dobrobit.

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

dina, u kojima ćemo nastojati dug naplatiti koliko to

god bude moguće, koristeći sva zakonska sredstva i

mogućnosti. Prošle godine donijeli smo niz mjera ko-

jima je cilj zaštita i osiguranje naših potraživanja, a u

konačnici i naplata duga.

Nakon više izmjena i dopuna Zakona o šumama, u

pripremi je (ipak) novi Zakon. Postoje li za to neki

posebni razlozi?

Organizirano šumarstvo u Hrvatskoj ima tradiciju dužu

od 250 godina, tijekom toga vremena donijeto je niz

zakona, propisa i normativnih akata temeljem kojih

se gospodarilo šumama, sve do najnovijih akata, npr.

FSC-a, koji potvrđuju da se šumama u Hrvatskoj gos-

podari na održiv način. No brojne promjene u društvu

i novi odnosi uvjetuju i stalne izmjene propisa. Širo-

ka lepeza stručnjaka iz različitih šumarskih institucija

imenovanih u povjerenstvo za izradu novoga Zakona

daje naslutiti da će se akceptirati novonastali uvjeti u

kojima se radi. No Hrvatske šume imaju brojne zada-

ne postulate usvojene u Izjavi o misiji, viziji, ciljevima

i temeljnim vrijednostima HŠ-a iz prošle godine, kao i

u Nacionalnoj strategiji razvoja šumarstva. U njima se

utvrđuje da je u državnim šumama potrebno osigurati

“održivo integralno gospodarenje, ekološki osjetljivo,

ekonomski učinkovito te gospodarenje na socijalno

odgovoran način”. Najave mogućnosti koncesija ili

prodaje šuma samo su osobna mišljenja pojedinaca,

na što imaju pravo, jednako kao i često spominjanje

sredstava OKFŠ-a i njihove drugačije raspodjele. Juriš

zvanih i nezvanih na ta sredstva intenzivira se s vreme-

na na vrijeme kao da je to nekakav dar s neba, premda

se zna da su ta sredstva strogo namjenska i da se troše

prema transparentnim projektima.

U tom kontekstu u medijima se nedavno puno pi-

salo o tome kako iz Hrvatskih šuma “ispari milijun

kubika godišnje”!

To su bajke! To je toliko apsurdno da o tome ne mogu

govoriti niti to komentirati!

To je čini se bilo vezano za objavljivanje podataka

iz Prve nacionalne inventure šumskih resursa Hr-

vatske.

Taj projekt vodilo je Ministarstvo regionalnog razvoja,

šumarstva i vodnog gospodarstva pa odgovore na sva pi-

tanja o podacima iz inventure mogu dobiti od stručnjaka

koji su sudjelovali u izradi inventure.

O restrukturiranju se govori od 2000. i prve studije

koju su izradili Irci! Od toga vremena puno se toga

zapravo već promijenilo u HŠ od čega bi se neki

procesi mogli nazvati restrukturiranjem (osniva-

nje tvrtki kćeri, grupiranje poslova, npr. rasadnika,

itd). Što sljedi na tom planu?

Prvu studiju o restrukturiranju izradila je irska tvrtka

Coillte Consult 2002. godine, kada su Hrvatske šume iz

javnog poduzeća pretvorene u trgovačko društvo, no ona

nije provedena. S radovima se nastavilo 2005. angažira-

njem šumarskih te stručnjaka s Ekonomskog fakulteta da

bi konačno studija “Poslovno upravljanje i organizacijsko

restrukturiranje Hrvatskih šuma”, koju je izradila grupa

stručnjaka s Ekonomskog fakultata pod vodstvom Dar-

ka Tipurića, bila dovršena 2009. godine i predstavljena

zaposlenima u Hrvatskim šumama. No opća kriza koja je

zahvatila i ovaj sektor odgodila je cjelovito provođenje

reorganizacije.

Neke promjene u tvrtki već smo napravili. Tako je veći broj rasadnika objedinjen u četiri radne jedinice, isto tako ugostiteljsko-turistički objekti u dvije radne jedinice, dok je upravo u toku ustrojavanje još jedne takve radne jedinice.

Dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Svrha restrukturiranja je racionalno korištenje raspolo-

živih resursa, kako materijalnih tako i ljudskih. Ako znamo

da smo u protekle dvije godine uštedama u poslovanju

uspjeli sanirati gubitak od preko 200 mil. kuna, nastao

zbog smanjene prodaje drvnih sortimenata, mislim da

možemo slobodno reći da je proces restrukturiranja i

u tako teškim uvjetima ipak otpočeo. Neke promjene u

tvrtki već smo napravili. Tako je veći broj rasadnika obje-

dinjen u četiri radne jedinice, isto tako ugostiteljsko-turi-

stički objekti u dvije radne jedinice, dok je upravo u toku

ustrojavanje još jedne takve radne jedinice. Osnovana je

i radna jedinica “Šumska biomasa”, značajno je smanjen

broj lovišta kojima su gospodarile Hrvatske šume. Uspo-

redo se posljednjih godina radi i na zbrinjavanju dijela

radnika i smanjivanju broja zaposlenih u tvrtki. Sve to

proveli smo unatoč recesiji posljednjih godina čemu je

pridonijelo i odgovorno ponašanje zaposlenih. U svakom

slučaju restrukturiranje nije projekt trenutka, nego dugo-

ročni proces.

Na posljednjoj sjednici Glavnog radničkog vijeća

postavljeno je pitanje po kojem se projektu re-

strukturiranje misli provesti i je li ovaj posljednji

službeno usvojen?


zaštita šuma

Karantenske Karantenske štetočinje štetočinje

Lani je u razminiraje uloženo blizu 60 milijuna kuna, u zadnje tri godine oko 200. Ovisno o tome s koliko ćemo sredstava raspolagati, svake godine ćemo nastojati razminirati dio minski sumnjivih površina. Inače, sav posao oko razminiranja sada vodi i pod kontrolom je HCR-a.

Hrvatsko šumarstvo suočeno je s novim opasnostima koje predstavljaju karantenske biljne bolesti i štetnici, a nekoliko njih uočeno je na granicama naše države ili su već uneseni te su potencijalno opasni štetnici za šumsko drveće.

Da, projekt Ekonomskog fakulteta “Poslovno upravlja-

nje i organizacijsko restrukturiranje Hrvatskih šuma” usvo-

jen je na sjednici Uprave HŠ-a krajem 2009.

Oko 130 000 ha šuma još uvijek je pod minama. Iz

godine u godinu taj se broj smanjuje, koliko sred-

stava HŠ-e ulažu u razminiranje?

Lani blizu 60 milijuna kuna, u zadnje tri godine oko

200. Ovisno o tome s koliko ćemo sredstava raspolaga-

ti, svake godine ćemo nastojati razminirati dio minski

sumnjivih površina. Inače, sav posao oko razminiranja

sada vodi i pod kontrolom je HCR-a.

Moram istaknuti da osim u razminiranje, Hrvatske

šume svake godine značajna sredstva ulažu i u protu-

požarnu preventivu, negdje oko 100 milijuna kuna. Od

toga dio ide lokalnim zajednicama te vatrogasnima po-

strojbama na krškom području, iz tih sredstava fi nanci-

Snažan čovjekov utjecaj na prirodu i

pojedine ekosustave negativno utje-

če na očuvanje biološke raznolikosti

i raznolikosti staništa. Tome pridono-

si sve ubrzanija urbanizacija i širenje grado-

va, razvoj novih tehnologija, sveprisutno kre-

tanje ljudi i roba (promet, turizam, trgovina),

odnosno proces globalizacije te klimatske

promjene. Biološka se raznolikost smanjuje

i unošenjem (introdukcijom) stranih (alohto-

nih) vrsta biljaka i životinja koje ekolozi, zbog

prevelikog utjecaja na ekosustav u koji su

unesene, nazivaju invazivnim vrstama. Šteto-

činje na bilju koje su potencijalno štetne za

gospodarstvo zemlje, ali još ne postoje u Re-

publici Hrvatskoj ili su ograničeno proširene,

nazivamo karantenske štetočinje bilja. U cilju

sprječavanja njihova unošenja ili proširenja

poduzimaju se posebni postupci za suzbija-

nje ili iskorjenjivanje.

Edukacija putem radionica – Hrvatsko

šumarstvo suočeno je s novim opasnostima

koje predstavljaju karantenske biljne bo-

lesti i štetnici, a nekoliko njih uočeno je na

granicama naše države ili su već uneseni te

su potencijalno opasni štetnici za šumsko

drveće. Tim povodom održana je početkom

treće dekade studenoga prošle godine u

lovačkoj kući Brezovica (UŠP Sisak) i na Šu-

marskom fakultetu dvodnevna radionica o

karantenskim organizmima u šumarstvu, u

organizaciji Hrvatskoga šumarskog instituta.

Predavanje pod nazivom “Karantenske bole-

sti i štetnici-opasnost za hrvatsko šumarstvo

i novi izazovi u europskom kontekstu” bilo

je namijenjeno stručnjacima koji su svako-

dnevno prisutni u šumama (ekolozi, zaštitari,

revirnici “Hrvatskih šuma”). Cilj radionica je

da se oni upoznaju s novim karantenskim

biljnim organizmima, nauče prepoznavanje

simptoma i šteta na pojedinim domaćinima

te doznaju o postupcima koje treba provesti

nakon pronalaska štetnika.

Ugrožavanje biološke raznolikosti – U

uvodnom izlaganju je istaknuto kako se

zbog ekspanzivnoga globalnoga trgovanja,

prijevoza putnika i klimatskih promjena štet -

ra se u tri ljetna mjeseca motrilačka služba koja radi 24

sata. Jedan dio sredstava koristi se i za obavljanje različi-

tih šumskih radova koji pridonose smanjivanju opasno-

sti od požara, kresanja grana, izgradnje protupožarnih

šumskih prometnica i drugo.

Pregovori o ulasku u EU su u tijeku. Jesu li šumari,

odnosno Hrvatske šume spremne za takav izazov?

Višestoljetno organizirano gospodarenje šumama,

još iz vremena Austrougarske monarhije, očuvanost na-

ših šuma, priznanja i pohvale europskih šumarskih struč-

njaka prilikom godišnjih susreta i posjeta Hrvatskoj, sve

to daje nam pravo misliti kako hrvatsko šumarstvo ni po

čemu ne zaostaje od europskog, ili bar europskog prosje-

ka! Pa europski šumarski krugovi i te kako uvažavaju Za-

grebačku uzgojnu školu, Hrvatske šume nositelj su FSC

certifi kata kojim se potvrđuje da se šumama gospodari

na održiv način. Stoji činjenica da su Hrvatske šume, ova-

ko organizirane, pomalo trom sustav.

No pred nama je restrukturiranje, mnoge stvari će se

mijenjati, no i u tim promjenama mi moramo zadržati

svoj identitet. Ne možemo i ne trebamo se u svemu us-

poređivati s nekim drugim zemljama, uostalom ni trenut-

no stanje nije isto. Kod nas je npr. oko 80 % šuma u držav-

nom vlasništvu, u europskim zemljama 20-ak posto, što

onda određuje i neke druge korake. S druge strane, to je

otvaranje europskog tržišta, drugačijeg načina formira-

nja cijena drvnih sortimenata, mogućnosti izvoza, itd.

Ovdje podsjećam na još jedan “europski” moment.

Baš na inicijativu Hrvatskih šuma, Ujedinjeni narodi

su 2011. godinu proglasili Međunarodnom godinom

šuma koja će se obilježiti nizom manifestacija koje će

voditi i objedinjavati naše Ministarstvo.

Stoga bih na početku još jedne radne godine, koja

ni po čemu neće biti obična, u ime Uprave htio za-

hvaliti svim našm radinicima, ponajprije na strpljenju

pa onda na zalaganju tijekom protekle godine, a još

više 2009., kada su svaki na svom radnom mjestu dali

osobni doprinos i pomogli u prevladavanju krize.

Piše Foto

Ivica Tomić

KARANTENSKI ORGANIZMI


Tijekom predavanja u lovačkoj kući Brezovica (UŠP Sisak)

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec

nici udomaćuju izvan svoga prirodnog pro-

stora. Zabrinutost zbog ovih ”egzotičnih ku-

kaca” je opravdana kada se uzme u obzir da

u Hrvatskoj šume prekrivaju 47 posto kopne-

ne površine. O problemu invazivnih vrsta

bolesti i štetnika u šumama Europe govorio

je prof. dr. sc. Boris Hrašovec (Šumarski fakul-

tet), a njegovo predavanje imalo je naslov

”Invazivne alohtone vrste (IAS) u šumarstvu”.

On je nazočne upoznao sa svrhom i radom

Europske organizacije za zaštitu bilja (EPPO),

a predstavnik Hrvatske je u toj organizaciji

koja donosi upute, regulative i upozorenja

o karantenskim i drugim biljnim bolestima i

štetnicima. Defi nirajući invazivnu svojtu ista-

knuo je kako je to ona svojta koja je unesena

u područje u kojemu se prirodno ne javlja i

u kojemu je sposobna održavati populaciju

bez ljudske ili bilo kakve druge intervenci-

je. To je strana vrsta znakovita po svojstvu

nezavičajnosti i intenzivnom širenju, a čije

naseljavanje ili širenje ugrožava biološku

raznolikost (raznovrsnost). Prije dolaska mo-

dernoga čovjeka-putnika i čovjeka-trgovca

životne zajednice (šumski ekosustavi) obli-

kovali su se prema načelima konkurecije,

suparništva (kompeticije) tijekom prirodnog

i dugotrajnog procesa. Zasebne i geografski

izolirane evolucijske linije dovedene su u

posljednjem stoljeću u stanje dramatičnog

sraza, a ugroženo je i ljudsko zdravlje (pri-

mjerice azijski tigrasti komarac, Aedes albo-

pictus).

Preventivno djelovanje najjeftinije –

Tijekom 2008. godine izravni troškovi borbe

protiv invazivnih štetnih vrsta u Europskoj

uniji dosegli su između 9,6 i 12,7 milijardi

eura. Prema procjenama stručnjaka, Sjedi-

njene Američke Države godišnje potroše u

tu svrhu i do 80 milijardi eura! Od 1950. go-

dine, kako navodi Europska agencija za oko-

liš, godišnje se više od jedne vrste uspije-

va udomaćiti na europskom kontinentu, a

do danas je zabilježeno 163 najštetnijih stra-

nih invazivnih vrsta. U bazu podataka (DA-

ISIE) uneseno je 10.961 nezavičajnih svojti,

a smatra se da ih 10-15 posto predstavlja

potencijalnu opasnost za europsku biološ-

ku raznovrsnost. Europska unija poduzima

odgovarajuće korake djelujući putem pre-

vencije, eradikacije (iskorjenjivanjem) te izo-

lacije i usporenoga širenja. Najjeftiniji i naj -

učinkovitiji pristup je preventivno djelo-

vanje koje podrazumijeva bolju kontrolu u

međudržavnom, međugraničnom i među-

kontinentalnom prometu te tekuću (fl uid-

nu) izmjenu informacija na svim organiza-

cijskim razinama. Iskorjenjivanje štetočinja

moguće je, ali uz bezuvjetno poštivanje pro-

Invazivna svojta unesena je u područje u kojemu se prirodno ne javlja i u kojemu je sposobna održavati populaciju bez ljudske ili bilo kakve druge intervencije.


tokola. Izolacija i usporavanje širenja pos -

ljednja je linija obrane, koja na dulji rok daje

daha iznalaženju trajnijega rješenja.

Značaj ranog otkrivanja štetnika –

Vrlo je odlučujuće rano otkrivanje (detekcija)

štetnika. U SAD-u je načinjen Program zaštite

poljoprivrednih i ostalih prirodnih resursa od

rizika povezanih s unosom, udomaćenjem i

(ili) širenjem invazivnih stranih vrsta. Rasprava

(panel) o karantenskim štetočinjama u šumar-

stvu inicirana je 2000. godine kao “nasljednik”

prijašnje rasprave o fi tosanitarnim problemi-

ma. Tijekom svoje posljednje godine postoja-

nja bavilo se azijskom rasom gubara (Lyman-

tria dispar), a 1-2 puta godišnje pozornost je

usmjerena na aktualne invazivne strane vrste.

U Hrvatskoj su one defi nirane Zakonom o bilj-

nom zdravstvu te pojedinim pravilnicima, a

Hrvatski šumarski institut uključen je u njihovu

provedbu, uz provođenje posebnoga nadzora.

Potonji obuhvaća službeni postupak sustavno-

ga prikupljanja i čuvanja podataka o prisutno-

sti štetnih organizama. Uključuje inspekcijske

preglede, praćenje zdravstvenoga stanja bilja

i sustavno istraživanje na zaraženim, ugrože-

nim i nezaraženim područjima. Svake godine

dolazi se do spoznaja o novim patološkim or-

ganizmima, primjerice o bolesti na gorskom i

poljskom jasenu, a stječe se dojam da poprima

razmjere širenja kao nekadašnja holandska bo-

lest brijesta. Ritam otkrivanja bolesti u zadnjih

5-7 godina je znatno porastao, a patogeni or-

ganizmi mogli bi biti katastrofa za Hrvatsku,

Mađarsku, Bugarsku, Sloveniju i dr., posebice

za nizinske ekosustave.

Karantenski laboratorij u Institutu – Dr.

sc. Dinka Matošević (Hrvatski šumarski in-

stitut) održala je predavanje pod nazivom

“Karantenske bolesti i štetnici-opasnost za

hrvatsko šumarstvo i novi izazovi u europ-

skom kontekstu” (izvještajno-prognozni po-

slovi IPP-a i poseban nadzor karantenskih

Dr. sc. Dinka Matošević

organizama). Za IPP i druge mjere ovlašten

je Hrvatski šumarski institut, provođenjem

propisa spomenutog Zakona o biljnom

zdravstvu i Zakona o šumama. U okviru

svojih ovlasti Institut obavlja poslove pra-

ćenja zdravstvenoga stanja bilja (pregled

rasadnika i sjemenskih sastojina), labora-

torijskih analiza, istraživanja iz područja

biljnoga zdravstva, posebnoga nadzora,

otkrivanja štetnih organizama, procjene

rizika, podučavanja, uvođenja i razvoja in-

formatičkoga sustava. Poboljšanja tijekom

2010. godine obuhvaćaju uređenje infra-

strukture karantenskoga laboratorija Insti-

tuta te javni portal “zaštite šuma”: http://

stetnici.sumins.hr, na kojemu su općenite

informacije dostupne široj javnosti, a pri-

javljivanjem korisnika (logiranjem) može

se ući u interne sadržaje “Hrvatskih šuma”.

Prilagodba zakonodavstvu Europske unije

podrazumijeva Direktivu 2000/29/EC, te-

meljne odredbe u Zakonu u biljnom zdrav-

stvu i podzakonske propise.

Posebni nadzor (članak 14. Zakona)

odnosi se na sustavno prikupljanje i čuvanje

podataka o prisutnosti štetnih organizama

(inspekcijski pregledi, praćenje zdravstve-

noga stanja bilja i sustavno istraživanje za-

raženih, ugroženih i nezaraženih područja).

Sve to fi nancira Ministarstvo poljoprivrede,

a godišnjim programom ministar određuje

način provođenja, nositelje i provoditelje te

štetne organizme. Godišnji program Institu-

ta od 2010. čini uzimanje uzoraka (šumarska

inspekcija), analizu uzoraka (Institut), predla-

ganje novih posebnih nadzora. Programi po-

sebnog nadzora 2010. godine odnose se na

sljedeće štetočinje: kestenova osa šiškarica,

borova nematoda, azijska strizibuba i smo-

lasti rak bora. Sa Zavodom za zaštitu šuma i

lovno gospodarenje Instituta može se kon-

taktirati i putem: www.sumins.hr, milanp@

sumins.hr i [email protected].

U Europi je do danas zabilježeno 163 najštetnijih stranih invazivnih vrsta. U bazu podataka (DAISIE) uneseno je 10.961 nezavičajnih svojti, a smatra se da ih 10-15 posto predstavlja potencijalnu opasnost za europsku biološku raznovrsnost.


NAJPOZNATIJI KARANTENSKI ŠTETNICI

Kestenova osa šiškarica, Kestenova osa šiškarica, borova nematoda i azijska borova nematoda i azijska strizibuba prijete...strizibuba prijete...

Osa šiškarica na pitomom kestenu smatra se novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj te se sljedećih godina može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama u našoj zemlji.

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, D. Matošević, prezentacije

Govoreći o osi šiškarici na pitomom kestenu

(Dryocosmus kuriphilus) dr. sc. Dinka Mato-

šević iz Hrvatskoga šumarskog instituta je

naglasila kako je to novi, karantenski štetnik

koji je nađen u šumama pitomoga kestena u Hrvat-

skoj. Tijekom svibnja 2010. pronađen je na nekoliko

lokaliteta na području naše države. Riječ je o štetniku

iz roda Hymenoptera i porodice Cynipidae (ose miška-

rice), porijeklom iz Kine, a na europskom kontinentu

prvi je put evidentiran 2002. godine u Italiji. Stvara pa-

tološke tvorevine (šiške) na izbojcima i listovima pito-

moga kestena. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu,

zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju urod. Proglašen je

karantenskim na području cijele Europe i Hrvatske. S

obzirom na to da je to karantenski štetnik na području

naše države, na njega se primijenjuju zakonske mjere

prema Pravilniku o mjerama sprječavanja, unošenja i

širenja kestenove ose šiškarice. Ovaj štetnik može se

smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hr-

vatskoj te se sljedećih godina može očekivati njezino

širenje u svim kestenovim sastojinama u Hrvatskoj.

Brže se širenje očekuje u okolici Medvednice, u Hr-

vatskome zagorju i Samoborskom gorju, a neznatno

sporije u Istri, okolici Karlovca (Banija) i drugim sasto-

jinama pitomoga kestena u središnjoj Hrvatskoj, no uz

povećanje populacije tijekom sljedeće dvije godine.

U Slavonskome gorju nalaze se izolirane populacije

kestenovih šuma, u njima štetnik još nije nađen, ali je

potrebno kontrolirati prenošenje zaraženih izbojaka i

biljaka u ta područja.

Masovno odumiranje običnoga jasena – O no-

voj opasnoj bolesti jasena (Fraxinus ssp.) u Europi,

predavanje je održao prof. dr. sc. Danko Diminić (Šu-

marski fakultet). U uvodnom je izlaganju istaknuo kako

je masovno odumiranje običnoga jasena (Fraxinus

excelsior) diljem Europe zabilježeno u proteklih deset

godina, a glavni je uzročnik fi topatogena gljiva Cha-

lara fraxinea. Radi se o kroničnoj bolesti, uglavnom sa

smrtnim ishodom, a zbog opasnosti odumiranja jasena

stavljena je na EPPO Alert listu. Ipak, podaci o patoge-

nosti, biologiji, geografskoj distribuciji i ekonomskom

Žućenje krošanja zbog napada borove nematode

Dr. sc. Milan Pernek

Dr. sc. Sanja Novak-Agbaba

štetnici


Brže se širenje kestenove ose šiškarice očekuje u okolici Medvednice, u Hrvatskome zagorju i Samoborskom gorju, a neznatno sporije u Istri, okolici Karlovca (Banija) i drugim sastojinama pitomoga kestena u središnjoj Hrvatskoj.

Shema biologije kestenove ose šiškarice-od mlade šiške (1), ličinke u šiški (2),

kukuljice (4) i dr., do prezimljavanja u pupovima(7)

utjecaju još uvijek nedostaju. Navedena gljiva identifi -

cirana je i opisana 2006. godine kao nova vrsta. Polovi-

com 2010. godine u Oslu je o ovom uzročniku bolesti

raspravljalo 44 stručnjaka iz 23 zemlje, od identifi kacije

patogena do mogućih mjera zaštite. Istraživanje teleo-

morfa (spolnih reproduktivnih organa gljive) ukazuju

na vrstu Hymenoscyphus pseudoalbidus. Domaćini ove

nove bolesti jasena na europskom kontinentu su obič-

ni jasen (F.excelsior), poljski jasen (F. angustifolia) i crni

jasen (F.ornus). Za potonju vrstu jasena nisu još zabilje-

ženi simptomi u prirodi, no potvrđena je osjetljivost u

testu inokulacije. U Americi i Aziji nema potvrda o osjet-

ljivosti vrsta. Karakteristični simptomi prepoznaju se po

malim nekrotičnim pjegama (zonama) na granama i de-

blu, koje postupnim povećanjem dovode do venuća te

odumiranja grana i dijelova krošnji. Aseksualna forma

(anaform) gljive Chalara fraxinea razvija spororastuće

kulture (micelije), a spore (konidije) najvjerojatnije ne

Karta rasprostranjenosti kestenove ose šiškarice u

Hrvatskoj

Simptomi bolesti u mladoj jasenovoj sastojini

(uzročnik: Gljiva Chalara fraxinea)

sudjeluju u zarazi! Kod gljive Hymenoscyphus pseu-

doalbidus seksualna ili askusna forma (teleomorf ) ra-

zvija plodna tijela na peteljkama lista jasena tijekom

ljeta, a spore (askospore) sudjeluju u zarazi i raznose se

vjetrom. U Švicarskoj je njena prisutnost utvrđena 1978.

godine, bez simptoma na jasenu. Gljivu Hymenoscyp-

hus albidus morfološki gotovo da nije moguće razliko-

vati od prethodne, u Europi je poznata još od 1851., a

smatraju je nepatogenom vrstom. Korištenjem “real-

time PCR” testa, kvalitetne metode bazirane na DNA,

moguća je brza identifi kacija u samo nekoliko sati.

Prisutnost bolesti u Gorskom kotaru – Prvi

simptomi ove opasne gljive na jasenu zabilježeni su u

Hrvatskoj u svibnju 2009. godine (područje Zalesine u

Gorskom kotaru). Primijećeno je odumiranje stabala,

grana, grančica i izbojaka, venuće lišća, nekroza i dis-

koloracija kore u tamnosmeđu boju, a zahvaćena su

stabla različite dobi. Uzorci za analizu bila su mlada

stabla visoka 2,5-3 m, s granama bez lišća, s vidljivom

nekrozom kore. Gljiva Chalara fraxinea izolirana je iz

stanica kore i drva oboljelih grana. Nakon istraživanja

u laboratoriju potvrđena je prisutnost ove fi topato-

gene gljive u našoj državi. Buduća istraživanja treba

proširiti na ostala područja Hrvatske, pratiti pojavu

simptoma i jačinu zaraze (sušenja) običnoga jasena

te eventualnu pojavu simptoma na ostalim vrstama

jasena (poljski i crni jasen).

Azijske strizibube i borova nematoda – Izlaga-

nje o dvjema azijskim strizibubama, (Rod Anoplopho-

ra) i borovoj nematodi, (Bursaphelenchus xylophillus)

imao je dr. sc. Milan Pernek (Institut), naglasivši kako

su to opasni karantenski štetnici koji napadaju šum-


Azijske strizibube (lijevo: Anoplophora glabripennis; desno: A. chinensis)

Deformacija listova i izbojaka pitomoga kestena

sko drveće. U Europi su nađeni na nekoliko lokaliteta.

Tijekom prezentacije Pernek je prikazao domaćine,

štete i potencijalne opasnosti koje ovi štetnici mogu

učiniti u šumama Hrvatske. Azijske strizibube (cvi-

lidrete) A. Chinensis (sin. A. malasiaca), engl. kratica

CLB, i A. Glabripennis (A. nobilis), engl. kratica ALB, su

unutar roda Anoplophora koji broji 36 vrsta. Njihovo

prirodno područje je u tropskim i suptropskim klima-

tima Azije. Navedene dvije vrste su vrlo slične, jer su

odrasli kukci (imaga) crne sjajne boje s bijelim pjega-

ma (10-20) nepravilnog oblika na elitrama (prednjim

krilcima). Imaju jednu generaciju godišnje, a napada-

ju potpuno zdrava i vitalna stabla. Budući da su po-

lifagni štetnici, njihovi domaćini su vrste iz različitih

rodova drveća i grmlja: javora, divljih kestena, joha,

breza, grabova, bukvi, jasena, topola, vrba, lijeska, ja-

buka, krušaka, hrastova, brijestova i dr.

Problem tijekom identifi kacije – Tijekom iden-

tifi kacije javlja se problem jer se ličinke potporodice

Laminae ne razlikuju, no zato je lakša determinacija

odraslih kukaca. Detekcija na živućem stablu sastoji se

u promatranju teklina (karakterističnih tamnih pjega),

regeneracijskoga žderanja, ozljeda na kori, piljevine i

izlaznih rupa, a kod determinacije može doći do za-

mjene s granotočom i vrbotočom. U svome prirod-

nom arealu A. Glabripennis (ALB) čini štete zadnjih

nekoliko desetljeća (u Kini od 1980.), a A. Chinensis

(CLB) ne radi štete. Štete su pronađene na kulturama,

urbanom drveću te u oštećenim šumama (vjetrolo-

mi). Prvi nalaz A. chinensis zabilježen je u Italiji 2000.

godine (troškovi eradikacije 1,5 milijuna eura), a od A.

glabripennis u SAD-u 1996., 1998., 2002. i 2008. godi-

ne (troškovi eradikacije čak 373,4 mil dolara). Dosada

je u SAD-u posječeno 28.205 stabala. Eradikacija se

sastoji u uništavanju (spaljivanju, malčiranju) zaraže-

nih stabala, a tretiranje pesticidima obavlja se u odre-

đenom radijusu od pozitivnoga stabla. Kako bismo

spriječili ulazak štetnika u Hrvatsku, poseban nadzor

obavlja šumarska inspekcija u suradnji s Institutom

i Fitosanitarnim sektorom Ministarstva. Vizualno se

pregledavaju biljke domaćini, a uzorak sa sumnjivim

simptomima šalje se u Institut na determinaciju.

Borova nematoda (Bursaphelenchus xylophillus) potječe iz Sjeverne Amerike, a s borovim je trupci-

ma uvezena u Japan te dalje raširena u Kinu, Koreju

i Tajvan. U Portugalu je pronađena 1999. na primor-

skome boru, a česta je i u Hrvatskome primorju. Na

otočje Madeira i u Španjolsku proširena je 2010. godi-

ne. Njeni domaćini su vrste iz roda borova (Pinus) te

jela, pačempresa, cedrova, ariša i duglazija. Prenosioci

(vektori) ovoga štetnika su kukci iz porodica Ceram-

bycidae, Buprestidae i Curculionidae. U početku se in-

fi cira epitelno staničje biljke, karakteristični simptomi

su smanjeno izlučivanje smole zelenih stabala, a zna-

kovito je žućenje i venuće izbojaka s brzim napretkom

na grane i čitavu krošnju. Stablo ugiba u razdoblju 30

do 40 dana, s milijunima nematoda u granama, deblu

i korijenu. Preduvjeti za ulaz ovoga štetnika u Hrvat-

sku su vektori, klima (cijeli Mediteran, dio kontinenta),

domaćini (alepski bor) i putevi (kretanje roba, morske

luke). Vizualni pregled i uzimanje uzoraka (po EPPO

protokolu) obavljaju se u šumskim sastojinama u koji-

ma su uočene veće površine sušenja borovih stabala.

Nakon sumnje u infekciju uzorak se uzima motornom

i ručnom pilom, sjekirom, svrdlom, a na deset mjesta

uzima se uzorak do dubine oko 5 cm. Pritom alat mora

biti dezinfi ciran u alkoholu, a treba paziti da se uzorci

tijekom uporabe svrdla ne pregrijavaju.

Gljiva – uzročnik smolastoga raka bora – Pre-

davanje dr. sc. Sanje Novak-Agbaba (Institut) imalo je

naziv ”Gibberella circinata”-uzročnik karantenske bo-

lesti borova”. Ova gljiva uzročnik je smolastoga raka

bora, bolesti različitih vrsta borova, a prepoznatljiva

je po rakastim tvorevinama na kori debla i granama

te obilnom smoljenju. Prvi put je zapažena u Sjever-

noj Karolini (SAD) 1946. godine, u Kaliforniji 1986., u

Japanu 1990., u Južnoj Africi 1994., u Meksiku 1999.,

u Čileu 2002. godine. Na europskom kontinentu prvi

put je zabilježena 2005. u Španjolskoj te 2007. u Itali-

ji. U Americi su domaćini gljive podvrste Pinus ellioti,

dugoigličasti bor (P. palustris), kalifornijski bor (P. radi-


Smolasti rak bora na kori debla-obilno smoljenje

kroz rakastu tvorevinu (uzročnik: gljiva Gibberella

circinata)

ata), teda bor (P. taeda) i P. virginiana. U Europi su to

alepski bor (P. halepensis), obični bor (P.sylvestris), pri-

morski bor (P. pinaster), usukani bor (P. contorta), ame-

rički borovac (P. strobus) i obična američka duglazija

(Pseudotsuga menziesii). Za infekciju su potrebni veća

vlaga i više temperature (mediteranska klima), a gljiva

infi cira sjeme, klijance i stabla. Na kori grana i debla ma-

krokonidijama (većim nespolnim sporama) i mikrokoni-

dijama (manjim sporama), nošenim vjetrom i insektima

(Pytophtorus, Ips), uzrokuje smolasti rak kore.

Rakaste tvorevine i obilno smoljenje – Na sje-

menu se kao simptom bolesti uočava trulež hipoko-

tila (dijela embrija ispod mjesta na kojemu se drže

supke). Klijanci poliježu, iglice venu, suši se stablji-

ka i vrhovi krošnjice. Na mlađim stablima uočava se

trulež korijena, a na starijim obilno smoljenje kroz

rakastu tvorevinu (smolasti rak) te sušenje vrha i cije-

le krošnje. Smola obilno curi na mjestu oštećenja

rakom, na deblu se vidi lagano zadebljanje, a tkivo

debla je oštećeno. Do oštećenja dolazi kombinacijom

abiotičkih i biotičkih činitelja pa tako, primjerice, uo-

čavamo oštećenja uzrokovana tučom i zarazu

smolastim rakom.

Stalni pregledi i uzorkovanje – U labora-

toriju se obavlja identifi kacija patogena (gljiva

koja izaziva bolest) odnosno određivanja mor-

foloških karakteristika. Primijenjuje se mole-

kularna identifikacija (DNA analiza). Europska

zajednica propisala je 2007. zbog štetnosti

gljive poseban nadzor nad njenom pojavom i

širenjem. Poseban nadzor uvodi se također i u

Hrvatskoj, a obuhvaća preglede i uzorkovanje.

Na taj način ustanovljava se odsutnost, odno-

sno prisutnost bolesti. U nas postoji Pravilnik

o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja

gljive Gibberella circinata te Program poseb-

noga nadzora, uz 1-2 puta obavljeni godišnji

pregled. Posebni nadzor obavljaju fitosanitar-

ni inspektori (vrtni centri, pošiljke uvezenog

sjemena i sadnica) te zaposlenici Instituta u

suradnji sa šumarskim inspektorima (šumski

rasadnici, šumske sastojine i kulture, urbano

drveće). Hortikulturne rasadnike pregledavaju

zaposlenici Hrvatskoga centra za poljoprivred-

nu hranu i selo. Tijekom provođenja programa

posebnoga nadzora dokazuje se da navedeni

štetni organizam nije prisutan na teritoriju Re-

publike Hrvatske. Ako je nalaz pozitivan podu-

zimaju se mjere iskorjenjivanja i sprječavanja

širenja u nezaražena područja.

Borova nematoda potječe iz Sjeverne Amerike, a s borovim je trupcima uvezena u Japan te dalje raširena u Kinu, Koreju i Tajvan. U Portugalu je pronađena 1999. na primorskome boru, a česta je i u Hrvatskome primorju.


POŠUMLJAVANJE

U pošumljavanje U pošumljavanje prošle godine blizu prošle godine blizu 200 mil. kuna!200 mil. kuna!

Prošle godine posađeno je preko 6,9 milijuna sadnica različitih vrsta, što je preko 2,5 mil. sadnica više nego 2009. godine. Posijano je i više sjemena, posebno žira, čime je osigurana osnovna pretpostavka za potrajno gospodarenje.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: Dražen Domić

Hrvatske šume prošle su godine u pošumlja-

vanje i radove vezane za pošumljavanje ulo-

žile blizu 200 mil. kuna! To su velika sredstva

koja će u narednom razdoblju omogućiti

održivo gospodarenje ovim višestruko značajnim pri-

rodnim resursom.

Najveći dio novca, preko 71 mil. kuna, potrošen je

na pošumljavanje (pripremu staništa, sjetvu i sadnju na

posječenim površinama, sanaciju opožarenih površina,

sjetvu žira na novim površinama i pod stare sastojine,

na sadnju sadnica na čistim površinama i popunjava-

nje) te podizanje ograda za zaštitu novopošumljenih

površina od divljači. Tim je radovima obuhvaćeno 5.562

hektara, od čega većina u kontinentalnom dijelu Hrvat-

ske, a manji dio na kršu. Različite su i vrste sjemena koje

su se sijale u ovim dijelovima: u kontinentalnom dijelu

to je hrast lužnjak i kitnjak, jasen, joha, smreka, a u prio-

balju pinija, primorski bor, čempres, crni bor.

U cjelokupnoj obnovi šuma, posebno onih naj-

vrjednijih vrsta, važnu ulogu svake godine ima urod sje-

mena, napose urod žira. Za prošlu godinu može se reći

da je urodom bila – dobra.

– Urod žira je bio takav da je omogućio pripremu i

pošumljavanje svih predviđenih površina, kaže stručni

suradnik za sjemenarstvo, Ivan Šumanovac. No žir nije

rodio ravnomjerno; puno ga je bilo u Slavoniji i tek nešto

malo na bjelovarskom i zagrebačkom području, dok na

drugim dijelovima uopće nije rodio!

U šumarstvima koja preferiraju prirodnu obnovu, kao

što je to hrvatsko, urod žira osigurava obnovu najvrjed-

nije vrste drveta hrvatskih šuma, hrasta lužnjaka, za ne-

koliko godina.

Obilni urod u istočnim dijelovima Hrvatske omogućio

je da i ostale šumske uprave dobiju dovoljno žira kako bi

izvršile planirane uzgojne zahvate.

– Još točnije rečeno, žir je rodio samo u Savskom ba-

zenu, dok u Dravskom nije. Tek uz posebno odobrenje

Ministarstva može se sakupljeni žir, koji je inače na različi-

tim terenima različitih provinijencija i genetskih osobina,

koristiti i na drugim područjima. Obično, kad je to nužno

potrebno kao prošle godine, kaže rukovoditelj Proizvod-

ne službe Branko Belčić.

Ukupno je sakupljeno preko 2.581 tona žira za koji je

plaćeno oko 21. mil. kuna te još blizu 30-ak milijuna za ra-

dove i podizanje ograda oko pošumljenih površina kako

bi se zaštitile od divljači.

Pošumljavanja topolom u Šumariji Baranjsko

Petrovo Selo

Najveći dio novca, preko 71 mil. kuna, potrošen je na pošumljavanje, zatim za radove te podizanje ograda za zaštitu novopošumljenih površina od divljači. Tim je radovima obuhvaćeno 5.562 hektara, od čega većina u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a manji na kršu.

Pošumljavalo se i sadnicama iz rasadnika Hrvat-

skih šuma pa je prošle godine posađeno oko 6,9 milijuna

sadnica različitih vrsta drveća, od čega oko 5,9 mil. sadni-

ca bjelogoričnih vrsta. To je za preko 2,5 mil. sadnica više

nego 2009. godine! Kao i svake godine, najviše se pošu-

mljavalo hrastom lužnjakom, 2,77 milijuna sadnica, zatim

kitnjakom 1,22 mil. komada, poljskog jasena posađeno je

700 tisuća komada te 740 tisuća sadnica bukve.

Kod crnogoričnih vrsta smreka najzastupljenija je bila

smreka, 300 tisuća sadnica, te u priobalju crni bor 260 ti-

suća sadnica.

– Sezona pošumljavanja duže je trajala zbog produže-

ne vegetacije, pojašnjava Milan Žgela, stručni suradnik za

rasadničku proizvodnju. Dio starijih i većih sadnica hrasta

lužnjaka sadit će se na proljeće i na terenima Hrvatskih

šuma, kao i na ostalim šumskim i drugim površinama.

U radove obnove šuma spada i razminiranje površina

koje su još od završetka rata ostale nedostupne. Prošle

godine je za radove razminiranja uloženo blizu 60 miliju-

na kuna, a razminirano je 7 mil. km2. (700 ha).

uzgajanje šuma


Na raskrižju ovih godina pokušavamo se sjetiti

još nekih važnih događanja koja su obilježi-

la ovo recesijsko razdoblje, i kroz tekstove u

kojima smo podsjećali na njih. Napravili smo

(zbog prostora) mali izbor tema objavljenih u časopisu.

Naravno, tekstovi su bitno skraćeni, isto tako izbor je

mogao biti i drugačiji (širi), jer puno je tema, pitanja i

problema koje smo obrađivali.

Prošla 2010. bila je godina štednje, racionalnog

ponašanja i nastojanja da se prebrodi kriza. Bila je to

godina smanjivanja plaća (prema preporuci Vlade RH)

te smanjenja broja zaposlenih čiji se broj, prema naj-

novijim podacima, sveo na 8140. Bila je to također go-

dina laganog oporavljanja drvne industrije i otvaranja

njihovih tržišta te početka plaćanja sirovine (za razliku

od 2009.!). Za akumulirani dug tih godina predstoji sva-

kodnevna bitka. Od tema koje su bile nezaobilazne (i)

prošle godine je restrukturiranje tvrtke, najavljeno još

2000. godine, a izrađena je još jedna studija, ona Eko-

nomskog fakulteta, za koju nije posve jasno je li služ-

beno prihvaćena ili je “na čekanju“. Pažnju i znatiželju

potiče najava novoga Zakona o šumama i što bi on to

novoga mogao donijeti (u mislima su nekako sredstva

OKFŠ-a!).

Treba se nadati da će se šumarska struka s preko 2,5

stoljeća dugom tradicijom organiziranog gospodare-

nja šumama držati svojih znanstvenih postulata i neće

pasti pod utjecaj dnevnopolitičkih potreba! Neovisno o

njima, i o svemu, za radnike i njihove dnevne proble-

me (struja, voda, plin!), i dalje ostaje najvažnije pitanje:

hoće li raditi pa onda kakvu će plaću imati. Neki poka-

zatelji poslovanja nagovještavaju da se tvrtka stabilizi-

rala, da prošlogodišnja bilanca otvara nove mogućno-

sti. I dalje će biti teško, no svi su sada valjda svjesni da

(sami) radom i odgovornim ponašanjem mogu prido-

nijeti poboljšanju. Ako će se svi tako ponašati, onda će

sigurno „nekako biti“!

(BROJ 157/8) RASADNIČARSTVO HRVATSKIH ŠUMA

Kako restrukturirati rasadničarsku proizvodnjuU UKUPNOJ RASADNIČARSKOJ PROIZVODNJI privatni

rasadnici imaju zanemariv i neznatan udio. Do sada je

u Republici Hrvatskoj registrirano, od početka struč-

noga nadzora, 49 rasadnika, a njih 44 u “Hrvatskim šu-

mama”(432 ha) ubilježena su u Upisnik i sudjeluju s 83

posto (36 u proizvodnji, 336 ha). Rasadnici proizvedu

20-25 milijuna sadnica, a prosječno godišnje isporuče

oko 12,5 mil. sposobnih šumskih sadnica za sadnju na

terenu, starosti dvije, tri i četiri godine. U kontejneri-

ma se isporučuju jednogodišnje sadnice. Pretežit dio

sadnica je uzgojen na klasičan način u tlu, od čega

listopadnih 10 milijuna (60 % hrasta lužnjaka), a crno-

goričnih 1,4 mil. komada (udio smreke 70 %). Godišnje

se za priobalje proizvede 1,1 mil. sadnica obloženog ko-

Pripremio

Miroslav Mrkobrad

Ispratili smo 2010., godinu u kojoj su Hrvatske šume bile domaćin najvećeg svjetskog šumarskog događaja; 29. svjetskog prvenstva šumarskih radnika. Istodobno smo zakoračili u godinu koju su Ujedinjeni narodi, na inicijativu Hrvatske proglasili Međunarodnom godinom šuma.

rijenskog sustava (kontejnerske sadnice). U obnovi naših

sastojina sudjeluje 79 % sadnica listača, 12 % četinjača

te 9 % sadnica četinjača i listača za krško područje (pri-

obalje). Udio lužnjakovih sadnica iznosi gotovo polovicu

proizvodnje (48 %), sa 14 % sudjeluje hrast kitnjak, s 12 %

poljski jasen, s 3 % crna joha te s 3 % ostale vrste listača...

Rasadnici ne moraju neophodno biti povezani s

područjem Uprave šuma, a za naše je jednodobne šume

planirano 8 glavnih rasadnika. To su Zalužje (Vinkovci),

Višnjevac (Osijek), Lanik (Našice), Hajderovac (Požega),

Cernik (Nova Gradiška), Zdenački gaj (Bjelovar), Limbuš

(Koprivnica) i Lukavec (Zagreb). Za proizvodnju šumskih

sadnica predviđeno je i 8 dosadašnjih manjih rasadni-

ka. Na području prebornih šuma planirana su tri glavna

rasadnika: Oštarije (Ogulin), Kuželj (Delnice) i Vujnović-

brdo (Gospić). Na mediteranskom i submediteranskom

području glavni rasadnici bili bi: Frančeskija (Buzet), Pod-

badanj (Senj) te Piket, Liskovac i Bična (UŠP Split)...

(BROJ 159) UZ SVJETSKI DAN VODA

„Kvaliteta vode – izazovi i mogućnosti“I OVE GODINE se 22. ožujka obilježava Svjetski dan voda,

a središnja proslava bit će organizirana u Nairobiju u

Keniji. Tema kojom će se baviti stručnjaci diljem svijeta

je „Kvaliteta vode – izazovi i mogućnosti“. Svjetski dan

voda po prvi puta u svijetu obilježen je 1993. godine,

kao rezultat dogovora međunarodnih stranaka na UN-

ovoj općoj skupštini održanoj u prosincu 1992. g. u Rio

de Janeiru.

Broj stanovnika na Zemlji sve više raste, a samim

time povećavaju se i potrebe za proizvodnjom hrane,

kao i potrošnja pitke vode. Glavni potrošač vode je po-

ljodjelstvo koje diljem svijeta troši oko 70 % vodnih za-

liha. Industrija se nalazi na drugom mjestu s 24 % svjet -

Šumsko-hortikulturni rasadnik Hajderovac

(UŠP Požega)

Nekako će biti! Nekako će biti!

godišnja inventura 2010.


(BROJ 160) UZ SVJETSKI DAN ZAŠTITE ŠUMA

U protupožarnu zaštitu preko 100 mil. kunaOVE GODINE HRVATSKE ŠUME su Svjetski dan zaštite

šuma posvetile opožarenim šumskim područjima, od-

nosno zaštiti šuma od požara.

Šumskim požarima čovjek nanosi najveće štete šum-

skom ekosustavu. Na području mediteranskih šuma

broj požara i njihova veličina znatno su veći nego u dru-

gim predjelima. Razlog su visoke temperature praćene

sušnim razdobljima, velike površine čistih crnogoričnih

sastojina te povećani broj ljudi koji se u ljetnim mjeseci-

ma nalazi na Mediteranu. Ne prođe niti jedna godina, a

da nije praćena izrazito velikim brojem šumskih požara

s tragičnim posljedicama.

U Hrvatskoj sezona pojačane zaštite od požara ili

protupožarna sezona traje od 1. 6. – 15. 9. tekuće godi-

ne (ako nije posebnom odlukom drugačije odlučeno).

Voda kao zlato!

ske potrošnje. Potrošnja vode za kućanske potrebe

iznosi oko 8 % ukupne količine potrošene vode. Zalihe

pitke vode svakim danom sve su manje.

Prema podacima UN-a, u posljednjih sto godina po-

trošnja pitke vode razvija se po stopi dva puta većoj od

stope rasta populacije, što znači da će se u idućih dva-

deset godina potreba za vodom povećati čak 650 %.

Prema prvom svjetskom izvješću o vodnim za-

lihama, koji je objavio UNESCO, Hrvatska se po bogat-

stvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u

Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Hrvatska obiluje kvali-

tetnom vodom i raspolaže velikim vodnim bogatstvom,

a 60% vodnog bogatstva Hrvatske nastaje unutar njezi-

nih granica. Najveći dio vodnih bogatstava nalazi se u

podzemlju Gorskog kotara i Like.

Od svih regija u Hrvatskoj vodom je posebno bogata

Lika iz koje, prema podacima stručnjaka, dnevno u Ja-

dran otječe količina vode vrijedna milijardu dolara.

Hrvatske šume izrazito ozbiljno shvaćaju svoje

obveze u zaštiti šuma od požara u koju svake godine

ulažu oko 100 mil. kuna. Razdoblje povećanog opreza

započinje 1. lipnja te traje do 15. rujna tekuće godine,

no ovisno o vremenskim prilikama može se i produžiti.

Hrvatske šume opremljene su s protupožarnim proma-

tračnicama s kojih se 24 sata nadgledaju kritični šumski

predjeli. Svaka preventiva ujedno je i najbolja zaštita.

Važne su i preventivne mjere koje se provode u cilju

sprečavanja nastanka požara kao što su šumskouzgojni

zahvati i radovi na uređivanju šuma te sve one djelatno-

sti kojima se priprema gašenje požara...

(BROJ 161) SVJETSKI DAN BIOLOŠKE

RAZNOLIKOSTI, 22. SVIBNJA

Do kraja stoljeća nestat će i do 50 % biološke raznolikosti!NA KONFERENCIJI UJEDINJENIH NARODA o okolišu i

razvoju (UNCED) održanoj u lipnju 1992. godine u Rio

de Janeiru, 157 država potpisalo je Konvenciju o bio-

loškoj raznolikosti. Nakon što ju je ratifi ciralo 30 zema-

lja, 29. prosinca 1993. godine Konvencija je stupila na

Požari, najveći neprijatelji šuma


snagu i od tada se 29. prosinca

obilježava kao Međunarodni dan

biološke raznolikosti. Obaveze

zemalja članica te Konvencije su

očuvanje biološke raznolikosti ko -

ja obuhvaća sve životinjske i bilj-

ne vrste, uključujući travnjake,

šume, usjeve, tla, vode na kopnu,

mora i druga prirodna bogatstva.

Hrvatska je postala puno-

pravna pripadnica Konvencije 5.

siječnja 1997. godine...

U europskim okvirima Hr -vat ska je jedna od najbogatijih

zemalja kada je biološka raznoli-

kost u pitanju. Broj ukupno poz-

natih vrsta u Hrvatskoj iznosi oko

37 000, a pretpostavlja se da ih je

i više od 100 000.

Pretpostavlja se da ukupan

broj vrsta na našoj planeti do-

seže 10 do 30 milijuna, no svake

godine iščezava 40 000 vrsta, što uvelike smanjuje cje-

lokupnu ekološku ravnotežu i stabilnost.

Biolozi su izračunali kako bi u idućih 30 godina mo-

glo nestati oko 20% poznatih vrsta, a do kraja stoljeća

moglo bi, uz sadašnji trend, nestati i do 50 % biološke

raznolikosti...

Odumiranje vrsta zahvalju-

jući našim djelatnostima 1000 je

puta veća od prirodne. Nastavi li

se izumiranje ovom brzinom 1,3

biliona ha Zemljine površine do

2050. godine više neće imati svoj

"originalni sastav". Što bi nam se

moglo dogoditi u slučaju većeg

izumiranja vrsta mnogo je puta

opisivano kroz različite primjere,

no jedno od posljednjih istraži-

vanja pokazalo je kako bi u do-

gledno vrijeme nekoliko stotina

ljekovitih biljaka, koje se koriste

u medicini za proizvodnju go-

tovo polovice sintetičkih lijeko-

va, moglo potpuno izumrijeti.

Jedna od najpoznatijih svjetskih

izreka koja je usko vezana uz

bioraznolikost svakako je ona

Alberta Einsteina koji je rekao:

"Kada s lica Zemlje nestanu sve

pčele, čovječanstvu preostaje još svega četiri godine

života". Naime, pčele oprašuju 80% cvjetnih biljaka, a

njihovi plodovi čine trećinu onoga što mi jedemo (ja-

buke, rajčice itd.)..

Nemogućnost očuvanja bioraznolikosti te sve veće

odumiranje brojnih vrsta diljem svijeta razlozi su što je

UN 2010. godinu proglasio Međunarodnom godinom

biološke raznolikosti.

(BROJ 162) 7. MEĐUNARODNI SPORTSKI

SUSRETI HSŠ-a

Delničani prekinuli dominaciju Vinkovčana!7. SPORTSKE SUSRETE Hrvatskog sindikata šumarstva

u Umagu obilježila je atmosfera skoro jedva dočeka-

nog druženja s kolegama i pozitivnog ozračja, ekipna

pobjeda srčanih Delničana koji su tako prekinuli do-

minaciju Vinkovčana te sportska disciplina potezanja

konopa u kojoj su i 7. put zaredom pobjedu odnijeli

Zagrepčani, što nije uspjelo nikom dosad!

Tako su 7. sportski susreti HSŠ-a završili s malom

smjenom na vrhu i pobjedom Delnica s 57 bodova

ispred Vinkovaca s 48 i sve boljih Gospićana s 39 bo-

dova. Za samo dva boda bez medalje su ostali Karlov-

čani (37), a slijede Našice s 23, Zagreb s 19, iznenađu-

juće visoko plasirani Split sa 17 bodova itd.

Sportske igre je nakon svečanog postrojava-nja otvorio predsjednik HSŠ-a Željko Kalauz koji je,

uz ostalo, podsjetio da su u vremenu od posljednjeg

natjecanja 2008. potpisana dva dodatka Kolektivnom

ugovoru kojima je povećana vrijednost boda. Prisut-

nima se obratio i predsjednik Uprave HŠ Darko Vuletić

koji je istaknuo da je Uprava dosad poštovala odred-

be KU te da će nastojati da tako bude i dalje...

Šumarske igre okupile su oko 1500 članova HSŠ-a

i njihovih gostiju iz Rumunjske, Slovačke, Slovenije,

Mađarske i Poljske, a u 12 disciplina sudjelovalo je oko

1000 natjecatelja.

U najzanimljivijoj disciplini, malom nogometu,

pobjednici su (opet!) Sisak (muški) i Karlovac (žene),

a fi nalne utakmice pratilo je blizu 600 gledatelja sva-

ku, zajedno gotovo jednako kao i promociju Dinama

za državnog prvaka u Maksimiru! Sisak predvođen

Sajom, Svilokosom i ostalima nedostižan je za ostale...

U najatraktivnijoj disciplini, potezanju konopa, Za-

gorci iz zagrebačke Uprave pišu povijest igara! Opet

su sve rješavali brzo i lako, (u fi nalu protiv Koprivnice)

čime su postali jedina momčad sa svih 7 pobjeda u

dosadašnjih sedam natjecanja. Ovdje moramo spo-

menuti i odbojkaše na pijesku iz Karlovca sa šest na-

slova najboljih (na prvim igrama odbojke nije bilo na

programu!).

Vinkovčani su najsvestranija ekipa jer su osvajali

bodove u 11 od ukupno 12 disciplina! Nisu jedino u

potezanju konopa.

Velebitska degenija

Trnine

Sa 7. sportskih susreta u Umagu


(BROJ 163/4) ŠUMSKI

EKOSUSTAV – OŠTEĆENOST ŠUMA

Šume još uvijek zdrave – oštećenost krošanja tek neznatno povećana! U USPOREDBI S 2008. kontrola (monitoring) oštećenosti

šuma za 2009. godinu u Republici Hrvatskoj pokazala je

daljnje, premda neveliko, povećanje značajne oštećeno-

sti stabala svih vrsta drveća (s 30,0 na 31,2 %) – nagla-

šeno je to na seminaru o procjeni oštećenosti krošanja,

održanom u lovačkom domu Peski Šumarije Đurđevac

(UŠP Koprivnica) potkraj prve dekade srpnja. Istaknuto

je kako je značajna oštećenost listača također porasla u

odnosu na prethodnu godinu (s 25,0 na 26,4 %). Trend

rasta oštećenosti listača je od 1987. (6 %) do 1995. (27,7

%), a zatim slijedi pad do 1998. (16,8 %), kada se zadržava

na približno istoj razini. Od 2003. godine evidentiran je

ponovni rast koji se nastavlja do 2008. i prošle godine.

Značajno povećanje oštećenosti lužnjaka –

Utvrđeno je povećanje oštećenih stabala hrasta lužnja-

ka (s 41,9 % na 45,4 %). Kod ove listače oštećenost se

bitno povećala s 33,0 % u 2007. na navedenu vrijednost

u 2008. Prošlogodišnja oštećenost hrasta kitnjaka iznosi

31,2 %, što je za 1,7 % više nego 2008. godine (23,6 %).

Oštećenost obične bukve nije se bitno mijenjala u za-

dnjih 10 godina (4-10 %), a lani je iznosila 11,5 %. Kod

četinjača je oštećenost nepromijenjena (50,2 %)...

Kod spornoga lužnjakovog stabla br. 14

11. MEĐUNARODNI SAJAM ŠUMARSTVA I

ŠUMARSKE TEHNOLOGIJE, INTERFORST 2010.

MÜNCHEN, 14. – 18. 7. 2010.

Nova šumarska tehnologija vodi pojednostavljenju radovaJEDAN OD NAJVEĆIH SVJETSKIH SAJMOVA šumar-

stva i šumarske tehnologije Interforst, što se svake če-

tiri godine održava u Münchenu u Njemačkoj, bilježi

40. godišnjicu. I 11. po redu Interforst, koji je održan

od 14.-18. srpnja na već znanoj lokaciji Novoga sajma

u Münchenhu (MMI), bio je smotra vrhunskih tehnolo-

gija kako u specijaliziranim šumarskim poslovima (od

pošumljavanja, sječe i izrade drveta, prijevoza), tako i

u obradi drveta.

Prijemi za hrvatske šumare


Poseban naglasak na ovogodišnjem je sajmu bio

na predstavljanju najnovijih dostignuća u zaštiti na

radu, što se moglo vidjeti u jednom od dva paviljona

u kojima se izlagalo u zatvorenom prostoru. Također,

impresivan je bio prikaz brojnih harvestera i vorwar-

dera što nagovješćuje što će se u budućnosti događati

u šumarstvu, dok je nešto manje bilo traktora. Među

njima se našao i jedan hrvatski proizvod, Hittnerov

šumski zglobni traktor! Drugu veliku skupinu šumar-

skih strojeva koji su zauzeli dobar dio sajamskog pro-

stora (!) predstavljali su oni za proizvodnju biomase

koja je, očito, u trendu. Zanimljiv je bio prikaz radova

u šumarstvu od samog početka (i konjske vuče) do da-

našnjih dana.

Hrvatski šumari tradicionalno pohode München,

nisu izostali ni ovaj put, a na sajmu je, kako je pokazao

konačni izvještaj, bilo 410 izlagača (od čega 128 iz ino-

zemstva) iz 24 zemlje, dok ga je posjetilo preko 50.000

posjetitelja iz čak 80 zemalja.

(BROJ 165/6) 29. SVJETSKO PRVENSTVO

ŠUMARSKIH RADNIKA, ZAGREB,

23. – 26. RUJNA 2010.

Estonac Andres Olesk i ekipa Austrije svjetski prvaci!U KIŠNOM ZAGREBU na 29. svjetskom prvenstvu šu-

marskih radnika (World Logging Champinships) koje su

pod pokroviteljstvom predsjednice Vlade Republike Hr-

vatske Jadranke Kosor od 23.-26. rujna organizirali IALC

(Međunarodno udruženje za natjecanje šumarskih rad-

nika) i Hrvatske šume, slavili su Estonac Andres Olesk u

pojedinačnoj i Austrijanci u ekipnoj konkurenciji.

U iznimno teškim u vje tima prvenstvo je za hvalju -

jući odličnoj organizaciji i velikom trudu radnika Hrvat-

skih šu ma uspješno privedeno kraju, poštujući u potpu-

nosti satnicu natjecanja. Iza Oleska, koji je sakupio 1640

bodova u pet službenih disciplina, drugo mjesto i sre-

brnu medalju u konkurenciji 120 sjekača iz 30 zemalja

osvojio je Jean Michel Petitqueux (Francuska) s 1614, a

treće Austrijanac Benjamin Greber (1611).

U ekipnoj konkurenciji iza zlatnih Austrijanaca (4749

bodova), drugi su bili Talijani (4748), a treći Estonci (4659).

Najbolje plasirani domaći natjecatelj bio je Siniša

Varga iz Hrvatske II na 37. mjestu (1523 boda), Niko

Lukač (Hrvatska I) bio je 49. s 1494, a Dragan Dobenko

(Hrvatska II) 50. s 1492. boda.

29. svjetsko prvenstvo šumarskih radnika je u pri-

sutnosti velikog broja gostiju i uzvanika, nakon postro-

javanja ekipa iz 30 zemalja, otvorio zagrebački gradona-

čelnik Milan Bandić. Prisutnima se obratio i predsjednik

Priređivačkog odbora Svjetskog prvenstva Božidar Lon-

gin podsjetivši na dugu tradiciju organiziranog i održi-

vog gospodarenja šumama u Hrvatskoj. On je gostima

poželio da iz Hrvatske ponesu lijepe uspomene.

Predstavnik IALC-a Johan van Rehnen je rekao da se

ovakvo natjecanje ne bi moglo organizirati bez radnika i

njihovog svakodnevnog truda.

(BROJ 167) MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ

– FAGUS 2010., VARAŽDIN

Ima li bukva budućnost – promjene, utjecaji i odgovoriU VARAŽDINSKOM HOTELU TURIST je u zajedničkoj or-

ganizaciji Hrvatskog šumarskog instituta i Mađarskog

šumarskog instituta ERTI te pod pokroviteljstvom IU-

FRO-a i Europskog šumarskog instituta EFI, od 27.-28.

listopada održano trodnevno Međunarodno znan-

stveno savjetovanje FAGUS 2010. pod nazivom “Ima

li bukva budućnost – promjene, utjecaji i odgovori”

(„Is there future for beech-Changes, Impacts and An-

swers“). U radu simpozija sudjelovali su znanstvenici i

šumarski stručnjaci iz 20-ak svjetskih zemalja

Na otvorenju ovog značajnog znanstvenog šumar-

skog skupa, ugledne znanstvenike i goste pozdravila

je ravnateljica Hrvatskog šumarskog instituta iz Ja-

strebarskog dr. sc. Dijana Vuletić, a u ime Hrvatskog

šumarskog društva sudionicima se obratio predsjed-

nik, mr. sc. Petar Jurjević, naglasivši kako je bukva vrlo

značajna vrsta južne i središnje Europe gdje zauzima

dominantno mjesto kako po površini tako i po gospo-

darskim i ostalim uvjetima.

Pozdravljajući ovaj respektabilni skup šumarskih

znanstvenika u ime Hrvatskih šuma, kao i ispred Hr-

vatske šumarske komore, Damir Felak je naglasio važ-Brošura svjetskog prvenstva šumarskih radnika


nost ovog znanstvenog skupa za cjelokupno šumarstvo

Hrvatske.

Uvodno, plenarno izlaganje imao je prof. dr. Ma-

tyas Csaba, član Mađarske akademije nauka, profesor

na Zapadno - mađarskom šumarskom fakultetu u So-

pronu, na temu: „Budućnost bukve na jugoistoku Euro-

pe iz perspektive ekološke evolucije“. Dolazak velikog

broja šumarskih znanstvenika izvan Europe na ovaj

skup ohrabruje ga u razmišljanjima što će biti u bu-

dućnosti s bukvom. A svoje poglede i stručna opažanja

predstavio je u 12 točaka ključnih za budućnost bukve

u razdoblju do 2050. godine.

Tijekom dva dana prezentirano je 40-ak znan-

stvenih radova i 20-ak posterskih izlaganja...

Antun Zlatko Lončarić

(BROJ 168) PILANSKA INDUSTRIJA

JUGOISTOČNE EUROPE

Previše pilana s rascjepkanim interesima i zaostalom tehnologijomZNATAN BROJ OD 2500 PILANA koje posluju na po-

dručju jugoistočne Europe suočen je danas s velikim

izazovima uzrokovanim sirovinskim, fi nancijskim i tr-

žišnim problemima, nestabilnim cijenama, zastarjelim

i neučinkovitim tehnologijama, nedostatkom ulaganja

i strategije, manjkom obrazovanoga stručnog kadra,

rascjepkanim interesima. Istaknuto je to na 1. kongresu

pilanara jugoistočne Europe u Slavonskome Brodu, pot-

kraj listopada, kojega su organizirali časopis “Drvo i na-

mještaj” te Drvni klaster, pod visokim pokroviteljstvom

Vlade Republike Hrvatske (Ministarstvo regionalnoga

razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva). Tema

kongresa imala je naslov:”Slaba tehnološka ulaganja i

nedostatak sirovine-mogu li pilane opstati?”. Nazočno

je bilo više od 300 sudionika, predstavnika drvne indu-

strije, šumarstva, državnih i obrazovnih institucija, gos-

Sudionici simpozija

Suvremeno pilansko postrojenje (krojačnice)

podarskih komora i dr. iz zemalja regije (Slovenija, Hr-

vatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora), sektorski

stručnjaci iz Europske unije te dobavljači tehnologija iz

Njemačke, Austrije, Italije i Francuske...

Tijekom kongresa je naglašavano kako na tržištu

djeluje previše pilana s različitim i rascjepkanim inte-

resima, trenutačno se koristi samo 60 posto prerađi-

vačkoga kapaciteta, a iz godine u godinu smanjuje se

tržište slobodne sirovine.

U radu kongresa sudjelovali su i predstavni-

ci “Hrvatskih šuma” , Šumarskog fakulteta i Hrvatske

komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Po-

zdravljajući nazočne, Darko Vuletić, predsjednik Upra-

ve Hrvatskih šuma, istaknuo je kako su šumari stalni

poslovni partner pilanarima, ali da smatra kako ih de-

finitivno toliko ne treba. Krunoslav Jakupčić, voditelj

UŠP Zagreb, govorio je o tome kako “Hrvatske šume”

u pozitivnom smislu znatno utječu na konkurentnost

proizvoda hrvatske drvne industrije (rabati, kasa

skonto) te odgodama plaćanja, no problemi nastaju

tijekom naplate, jer čak 20 posto kupaca čini 80 posto

problema u naplaćivanju...


ŠUMARIJA VRBANJA

UPRAVA ŠUMA VINKOVCI

Šumarija u kojoj je Šumarija u kojoj je Josip Josip KozaracKozarac primjenio svoja primjenio svoja prva stručna znanjaprva stručna znanja

Nekada u samom središtu bogatih spačvan-

skih šuma, ali i danas još uvijek okružena s

tri strane hrastovim satojinama, mjesto Vr-

banja i njenih tri tisuće mještana dišu i žive

šumarskim duhom. U samom središtu nalazi se i nova

zgrada Šumarije Vrbanja, Uprava šuma Vinkovci, podi-

gnuta sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Na mjestu gdje je nekada bila stogodišnja zgrada Šu-

marije, danas još uvijek na nju podsjeća nekoliko sto-

godišnjih platana.

A u toj staroj zgradi svoje prve značajnije šumar-

ske stručne korake napravio je i Josip Kozarac, hrvatski

prozaist, novelist, romanopisac, pjesnik i najveći knji-

ževni stvaratelj među šumarima, ali i jedan od najzna-

čajnijih slavonskih i hrvatskih pisaca ne samo XIX. sto-

ljeća, već i uopće hrvatske književnosti. Njegovo djelo

„Slavonska šuma“ objavljeno 1888. godine, do današ-

njih je dana ostalo nedostižno u prikazima slavonskih

hrastika i spačvanske šume. Službujući i obilazeći vr-

banjske hrastike, zapisao je svoje doživljaje i impresije

koje danas teško možemo naći.

„Tko je jedanput bio u toj šumi, s onim divnim sta-

barjem pravim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj

je ne može nikada zaboraviti“ ...

Ponosito se oni redaju jedan do drugog kao negda

kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš da su

orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i

najplemenitiji u svom carstvu i plemenu..“

I u noveli „Tena“ opisao je događaje upravo iz on-

dašnje Vrbanje i njenih mještana. A mjesto Vrbanja u

to vrijeme bila je središte događanja u ovom djelu ju-

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: Zlatko Jokić

goistoka Slavonije. Poslije razvojačenja Vojne granice

osnivaju se i prve šumarije na području 12. pukovnije,

poznatijem kao Cvelferija. Šumarija Vrbanja prvo je

bila u Rajevu Selu, da bi kasnije prešla u Vrbanju.

Prvo spominjanje i zapis na karti je selo Verba-

nia Pagus iz 1720. godine. Ali neke najstarije seoske

predaje govore o tome kako je selo Vrbanja bilo na-

stanjeno još krajem XV. stoljeća. Naime, šume i mo-

čvare omogućavale su izbjeglicama iz Bosne, koji su

bježali ispred Turaka, sigurno sklonište za spašavanje

golih života. A bogate spačvanske šume osiguravale

su građu za nastambe, ogrjev, hranu od brojne divljači,

med i plodove šumskog divljeg voća te ribu iz brojnih

močvara. Dolaskom u područja Vojne granice posta-

ju graničari i dobivaju pravo na sječu šume za vlastite

potrebe izgradnje nastambi i za ogrjev te za pašarenje.

Zgrada Šumarije Vrbanja podignuta 1986. godine

Dipl. ing. šum. Luka Vukovac

Pokusna ploha

sadnica hrasta više

provinijencija u zaštitnim tuljcima

U vrijeme kada je u Vrbanji živio Josip Kozarac, u punom je zamahu bila sječa spačvanskih hrastika koje su stranci nemilosrdno krčili za proizvodnju francuske dužice i njemačkih akova brodske građe. Vrbanje iz toga vremena nema, nema ni Francuza, ostali su tek hrastovi što svjedoče o prošlom vremenu – i šumari novoga doba koji primjereno brinu o slavonskom zelenom blagu i ne dozvoljavaju da šumarska tradicija ovoga kraja nestane.

šumska razglednica


Već početkom 1800-tih godina selo Vrbanja broji

1081 žitelja, a posebno nagli razvoj doživljava kada je

počelo jače iskorištavanje spačvanskih hrastika sredi-

nom XIX. stoljeća.

U početku, osim za potrebe Krajišnika, drvo se kori-

stilo za pepeljarenje, a kada su stranci iz zapadnih pre-

djela Hrvatske počeli dolaziti u Slavoniju, otpočela je

sječa hrastika za proizvodnju francuske dužice i brod-

ske građe. Pojavljuje se nedostatak radne snage pa u

Vrbanju i druga mjesta Cvelferije stižu i doseljenici iz

zapadnih dijelova Hrvatske na sječu hrastika. Nazivaju

ih Kranjci, ali dolaze i razni majstori i trgovci iz drugih

sjevernih dijelova Austro-Ugarske monarhije, Slovaci,

Česi, Mađari pa i Židovi kao bankari. Podižu se pilane,

tako da su u Vrbanji već u drugoj polovini XIX. stoljeća

četiri pilane, „Slavonija“ d.d., „Kraft&Tukery“, „Lagere“,

a i domaći mještanin Bačoka podiže svoju pilanu koja

se i najduže održala, sve do prije nekoliko desetljeća.

Zbog naglog razvoja i izgradnje novih kuća koje su

bile po uzoru na zidane, od cigle iz Austo-Ugarske

monarhije, osnivaju se i dvije ciglane, dvije štrikerske

radnje koje su uglavnom proizvodile špenzle, glavno

zimsko ruho za muške, dvije mesnice, a zbog poveća-

nog broja djece i čak tri škole – pučka 1831. godine za

domaći živalj, njemačka i židovska za djecu pridošlih

stranaca. Zbog povećanog broja šumskih radnika, ali

i drugih mještana, podiže se i bolnica od 20 kreveta

u kojoj rade dva liječnika i časne sestre kao medicin-

ske sestre te i ljekarna. Vrlo brzo Vrbanja broji i više od

3000 stanovnika.

Domaći živalj uglavnom su šumarski radnici, kirija-

ši i ostali, dok se stranci bave trgovinom, bankama,

štedionicama i unosnijim poslovima trgovine drve-

tom. Tako se navodi kako je samo od 1890. do 1893.g.

proizvedeno i prodano godišnje 10 milijuna akova

njemačke bačvarske građe i čak 25 milijuna komada

francuske dužice.

Povodom 1000. obljetnice ugarskog kraljev-stva, u Budimpešti je održana Milenijska izložba. Kao

posebni eksponat za izložbu, iz Vrbanje, iz predjela

Sočna, bio je utovaren na čak četiri teretna vagona

trupac hrasta od 21 metar dužine i 8o cm promjera,

„ravan kao svijeća, bez ijednog čvora". Osim tog trup-

ca, uz njega su bile postavljene i tri hrastove kocke –

mase po jedan kubik. Po završetku izložbe svi izloženi

eksponati hrvatskog paviljona prodani su, a dobiveni

novac uložen je u izgradnju Šumarskog doma u Za-

grebu, u kojem je danas i Direkcija Hrvatskih šuma. Na

prijelazu stoljeća Vrbanja dobiva i prvi telefon.

Početkom XX. stoljeća Vrbanja ima i zatvoreni klub

engleskog tipa za goste iz Županje, jer je u to vrije-

me već bilo Engleza koji su u Županji imali tvornicu

tanina, ali i iz drugih mjesta diljem Slavonije, jer je to

bio jedini takav klub. Zatim se uspostavlja i telefonska

veza sa Županjom, nešto kasnije i rasvjeta po ulicama.

To vrijeme možemo nazvati procvatom sela i zlatnim

dobom Vrbanje koje je trajalo do početka I. svjetskog

rata, podsjeća upravitelj Šumarije Vrbanja, dipl. ing.

Luka Vukovac.

Šumarija Vrbanja danas je jedna od najuspješ-

nijih šumarija, druga po veličini u Upravi šuma Vin-

kovci. Zgrada šumarije podignuta je 1986.godine, u

samom centru mjesta. U to vrijeme bilo je uposleno

oko 180 radnika, dok ih je danas 76.

Šumarija gospodari s oko 8.300 hektara šuma i šum-

skog zemljišta, od čega je produktivno oko 7.900 ha, u

samo jednoj gospodarskoj jedinici, Vrbanjskim šuma-

ma! Ukupna drvna masa iznosi oko 3 milijuna kubnih

metara, od čega na hrast lužnjak otpada 60 posto, na

Sastojina gdje je uspješno obavljen naplodni sijek

GROBLJE IZ BRONČANOG DOBA

Djelatnici Zavičajnog

muzeja Stjepana

Grubera iz Županje

su u suradnji i uz

stručnu pomoć

kolega sa sveučilišta

u Southamptonu

(UK) tijekom mjeseca

kolovoza 2010.

godine nastavili

sustavno istraživanje

prapovijesnog groblja

u Vrbanjskoj šumi,

koje je započelo još

pretprošle godine.

Studenti, predvođeni

profesoricom dr.

Sandy Budden, došli

su kako bi dali svoj

doprinos saznanjima

o zajednicama

brončanog doba, jer

se pretpostavlja da je

ovo groblje staro 4000

godina, što znači da

pripada brončanom

dobu.

Do sada su pronađena

104 grobna humka

različitih veličina,

a pravo je čudo da

još uvijek postoji,

jer je većina ovakvih

nalazišta uništena

izoravanjem. Time

što je groblje ostalo

očuvano dobili smo

priliku vidjeti kako su

humci izgrađeni, što

sadržavaju, ali i kako

su se članovi zajednice

iz tog toba sastajali

da bi pokojnicima

iskazali poštovanje,

kaže Andrea Malovoz,

arheologinja

Zavičajnog muzeja u

Županji.


poljski jasen oko 15, grab čini 19 posto, te 6 posto na

ostale tvrde i meke listače. Prosječna godišnja zaliha je

oko 70.000, a etat 57.000 kubnih metara. Prirast je oko

427 metara kubnih/ha.

Gospodarsku jedinicu Vrbanjske šume čini pet re-

vira: „Radiševo“ s revirnikom dipl. inž. Zlatkom Baltom,

„Tromeđa“, revirnik dipl. inž. Zvonimir Rukavina, „Bok“,

o kojem brine revirnik dipl. inž. Josip Vuić, zatim „Bolj-

kovo“, revirnik dipl. inž. Drago Čurčić te revir „Sveno-

vo“, koji vodi dipl. inž. Mladen Đaković. Pomoćik upra-

vitelja Šumarije je dipl. inž. Zlatko Jokić. U Šumariji

je uposleno još 13 šum. tehničara, pet lugara, jedan

lovočuvar, 21 sjekač, pet djelatnika u administraciji te

ostalo osoblje.

– Važeća gospodarska osnova za Vrbanjske šume

vrijedi do 2014. godine, što znači da smo trenutačno

u šestoj godini njezina trajanja. Svi uzgojni radovi i ra-

dovi sječe prate propisanu dinamiku. Uređivanje tla,

čišćenje donje etaže, sjetva žira i drugi radovi propi-

sane obnove obavljeni su već u drugoj godini važenja

Osnove na 227 ha, a prošle jeseni žir je posijan na 352

ha žira otkupljenog u našoj Šumariji Vrbanja te nešto u

Šumariji Strošinci, kaže Vukovac.

Uzgojnim radovima u Šumariji se pridaje velika

važnost. Sadnjom sadnicama pošumljen je 21 ha, jer je

prethodno pomlađivanje dobro uspjelo. Osnova pro-

pisuje njegu pomladka i mladika na 1215 ha, čišćenje

sastojina na 742 ha, doznaku glavnog prihoda na 631

ha, a doznaka prethodnog prihoda na 6352 ha. Suzbi-

janje pepelnice i ostalih bolesti izvršeno je na 580 ha.

Podizanje ograda obavljeno je u dužini 17 km, tako da

Šumarija sada ima ukupno 33 km ograda.

– Prošle godine na našim površinama sakupili

smo i 155.000 kg žira, uz preuzete iz Strošinaca, 27.000

kg, razbacali smo na 352 ha u kratkom vremenu uz

pomoć traktorskog rasipača. Za popunjavanje sadni-

cama poljskog jasena utrošili smo 46.000 sadnica, a

ovog proljeća ćemo još zasaditi 46.000 sadnicama hra-

sta lužnjaka, u reviru Svenovo, nabraja zadatke upra-

vitelj Vukovac.

Prošle jeseni, već početkom rujna otpočeli smo s

dosada najobimnijim poslom u našoj Šumariji, sječom Razbacivanje žira traktorskim razbacivačem u naplodnom sijeku

Utovar trupca većih dimenzija i težine posebnom dizalicom iz

prošlo jesenske sječine

Primjerak hrastovog trupca iz šumskog predjela

Boljkovo pripremljen za put u Budimpeštu


na 190 ha naplodnog sijeka, kako bi se omogućilo une -

šenom žiru nicanje. Radove na sječi gotovo 47.000

metara kubnih obavili su naši radnici, ali i uz pomoć

sjekača iz Šumarije Lipovac.

U vrijeme našeg posjeta Šumariji i sami smo se uvje -

rili koliki i kakav je posao obavljen, jer premda je rad-

no vrijeme već isteklo, u šumi je bilo još vrlo živo, jer

se koristi svaki pogodan dan kako bi se izvukli trupci

iz sastojine. Osim mehanizacije vinkovačke uprave, u

izvozu trupaca pomažu i traktori Timberjack iz UŠP Na-

šica. Kakva je kvaliteta sirovine iz ove sječine, svjedoće

i ogromni trupci koje su mogli podići samo posebne

dizalice na kamione.

Ali nije sve tako idilično u sastojinama Šumari-

je Vrbanja. Već niz godina suočavaju se sa sve većim

postotkom sušenja, iz niza razloga. A jedan je i nesraz-

mjer dobnih razreda pojedinih sastojina. Taj problem

će biti sve veći idućih godine. Naime, sada dolaze na

naplatu prekomjerne sječe iz zlatnog doba Vrbanjskih

šuma u XIX. stoljeću. Od ukupno 8.300 ha površine, u

starosti od 120 – 140 godina su šume na 1.135 ha, a u

starosti od 100 – 120 godina preko 4.300 ha. Tu se po-

javljuje problem gospodarenja obzirom na to da naši

zakoni propisuju ophodnju do 140 godina! Međutim

stabla, već propadaju i ranije pa su najvrednije dijelo-

ve stabala u Šumariji usljed truljenja prisiljeni odstra-

njivati. To se naravno odražava na poslovanje i to bi se

u budućnosti svakako trebalo izbjeći.

VRBANJA

Vrbanja se prvi put

spominje 1443.

godine kao Possesio

Werbanya što znači

Posjed Vrbanja. Vrbanja

i okolna mjesta kroz

povijest su pripadala

raznim gospodarima.

1536. godine ovaj kraj

zaposjedaju Turci. Kada

se Slavonija počela

oslobađati turske vlasti,

austrijske vlasti na rijeci

Savi formiraju vojni

kordun za obranu od

Turaka.

Do 1808. godine

Vrbanja pripada pod

Petrovaradinsku

pukovniju, a nakon

toga ulazi u sastav

Brodske regimente sa

sjedištem u Vinkovcima,

odnosno u 12.

kompaniju spomenute

regimente sa sjedištem

u Drenovcima. Od

tada se područje tih

sela, koja su se nalazila

u toj 12. kompaniji,

nazivaju Cvelferija

(od njemačkog zwölf

= cvelf što znači

dvanaest). 1873.

ukinuta je Vojna krajina

i od tada se sela na

ovom području počinju

razvijati.

POZNATI VRBANJCI

Zvonko Lerotić,

sveučilišni profesor,

sociolog, bivši savjetnik

predsjednika RH.

Mara Švel – Gamiršek,

književnica,djelo „Šuma

i šokci“ 1940. godine.

Ante Kovač, političar

i književnik.

Mato Medvedović,

viši šumarski savjetnik

i djelatnik u kulturi.

Marko Landekić –

Udvin, filmski režiser

i pjesnik.

Josip Purić –

Karlin, prof.,

saborski zastupnik

u dva mandata u

zajedničkom

Ugarsko-hrvatskom

parlamentu.

Antun Jurčević –

Jurčev, kanonik

đakovački.

Josip Stojanović,

prof. dr., predsjednik

izvršnog odbora

HSS-a.

Matej Janković,

župan Vukovarsko-

srijemski, saborski

zastupnik i ministar

poljoprivrede.

Tihomir Zovak,

gradonačelnik

Vinkovaca i saborski

zastupnik.

Ivan Ćosić – Bukvin,

jedan od pokretača

društveno političkih

promjena 1990.,

povjesničar

i književnik.

Već niz godina suočavaju se sa sve većim

postotkom sušenja


priroda

U skupini najstarijih stabala na našoj planeti vodeće mjesto pripada vrsti Ginko biloba, koje je Charles Darwin nazvao živim fosilom. Jedini je živi organizam iz mezozoika, vremena u kojem su živjeli dinosaurusi.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva Kao simbol dugovječnosti te poveznica izme-

đu daleke prošlosti i sadašnjosti, Ginko bilo-

ba se smatra jednim od svjetskih čuda koje

je preživjelo i katastrofu poput one u Hiroši-

mi. Prigodom pada atomske bombe na grad izumro

je gotovo sav biljni i životinjski svijet u okolici, ali su

preživjela stabla ginka. Zadivljuje njegova otpornost

na razna zagađenja u okolišu, zbog čega su danas svi

veći gradovi u Japanu i SAD-u, odnosno drvoredi za-

sađeni ovim prekrasnim stablima.

Pradomovina mu je Kina, a odatle se proširio

gotovo po cijelom svijetu, po svim kontinentima. Ime

mu potječe od kineske riječi gin-kio, što znači sre-

brni plod (marelica). Kako mu je po obliku list nalik

na pačja stopala, u Kini ga još nazivaju i Icho Ba (to

je izvedenica od izraza za pačja stopala). U Europi je

poznat i pod nekim drugim imenima poput: slonovo

drvo, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, sre-

brna marelica, stablo djed-unuk. U našoj zemlji nazi-

va se dvorežanjski ili dvokrpasti ginko, zbog izgleda

lista , ali je poznat i pod imenom japanska lijeska.

U Kini su ginko najčešće uzgajali budistički sveće-

nici sadeći ga oko hramova, samostana, u vrtovima

palača. Godine 1691. Engelbert Kaempfer otkrio ga

je i u Japanu, a 1784. prenijet je i u SAD.

Doživi duboku starost od 3000 do 4000 godi-

na. Danas širom Kine, Sjeverne i Južne Koreje rastu i

desetine stabala starijih od 3000 godina. U Kini su pak

samo dva stabla za koje se procjenjuje da su starija

Danas širom Kine, Sjeverne i Južne Koreje rastu i desetine stabala starijih od 3000 godina. U Kini su pak samo dva stabla za koje se procjenjuje da su starija od 4000 godina.

od 4000 godina. Stabla rastu u jugoistočnoj pokrajini

Guizhou. Prvo se nalazi u mjestu LI JIAWAN (100 km

zapadno od Guiyanga) kod grada Hungasi. Starosti je

oko 4500 godina i zovu ga „Veliki kralj ginka“. Drugo

se nalazi u mjestu Tiantan (regija Changshun), staro

je oko 4000 godina, visine je 50 metara i godišnje

daje oko 1490 kg sjemena, nazivaju ga „Kineski kralj

Ginka“.

Fosilni ostaci ginka

Ginko – živući fosil

Ginko biloba Ginko biloba „živući fosil“„živući fosil“

NAJSTARIJA STABLA NA ZEMLJI


U Hrvatskoj je prvo stablo zasađeno u 18. stolje-

ću, godine 1777. i to u perivoju Jankovićevog dvorca u

Daruvaru. Oko 1850. – 1860. zasađen je jedan muški

ginko u perivoju u Virovitici. Danas ih nalazimo i u Vr-

banićevom perivoju u Karlovcu, u Botaničkom vrtu u

Zagrebu te u jednom od parkova grada Osijeka.

Ginko je dvodomna listopadna biljka, a postoje žen-

ska i muška stabla. Cvatu tek kad dosegnu 40 godina

starosti, kada se sa sigurnošću može utvrditi radi li se

o muškim ili ženskim stablima. Dosegne visinu i do tri-

desetak metara i više, a promjer mu može biti veći i od

devet metara. Stabla stara do stotinjak godina imaju

pravilnu i okruglastu krošnju koja kasnije poprima ne-

pravilan oblik. Kod mlađih stabala (do tridesetak go-

dina starosti), kora je tamnosiva i uglavnom glatka, u

dubokoj starosti je ispucala i tamnosmeđa. Lišće je le-

pezastog oblika, sastoji se od dva režnja, na rubovima

su listovi urezani i valoviti s nizom paralelno razgranatih

žila. U proljeće je boja listova svijetlozelena, ljeti tamno-

zelena, a u jesen zlatnožuta ili žuta. Ne voli sjenu, voli is-

ključivo sunce (osim u ranoj mladosti), može podnijeti i

vrlo niske temperature i do -30 stupnjeva Celzijusa. Vrlo

je otporan na mnoge bolesti i štetnike.

O važnosti ginka svjedoče u Kini najstariji za-

pisi, poput onog iz 11. stoljeća, iz vremena vladavine

dinastije Sung. Najstariji zapis o njegovoj ljekovitosti

potječe iz vremena vladavine dinastije Han 2800. g.

pr. Krista.

U japanskoj književnosti prvi put ga spominje pje-

snik Socho 1530., a često se spominje i u haiku pjesma-

ma. Od 17. do 19. stoljeća pojavljuje se često urezan

na mačevima, keramici, broševima, kopčama za kosu,

iglama i ogrlicama. Kao znakoviti simbol u srednjem

vijeku, list ginka nalazi se uklesan na obiteljskim gr-

bovima, hramovima, na odjeći gejša (kimonima i sl.).

U Europi u koju je donesen u 18. stoljeću, opjevao

ga je u svom poznatom spjevu 1815. Johan Wolgang

Goethe.

U svijetu je od davnina poznat po svojoj ljeko-

vitosti. U ljekovite svrhe koristi se list, sadržaj koštice,

ali i korijen i kora. Iz listova se dobiva ginkov ekstrakt

(GBE). Vrlo je skup jer sadrži niz ljekovitih svojstava.

Najveći proizvođači tog ekstrakta u svijetu su SAD

i Francuska, nešto manje Njemačka i Kina. Najveće

plantaže ginka u svijetu nalaze se u Južnoj Karolini u

Americi i oko Bordeauxa u Francuskoj. U 2008. po za-

radi od ljekovitog bilja u svijetu na prvom mjestu bio

U Hrvatskoj je prvo stablo zasađeno u 18. stoljeću, godine 1777. i to u perivoju Jankovićevog dvorca u Daruvaru.

je ginko, ispred kamilice i kadulje. Zanimljivo je da se

ljekovitost ginka počela ispitivati u svijetu tridesetih

godina prošlog stoljeća, a da su gotovi preparati usa-

vršeni tek poslije 1989. Danas se njima najčešće liječe

bolesti povezane s cerebralnom, perifernom i mikro

cirkulacijom.

Osim u ljekovite svrhe, u Kini i Japanu sjemenke

ginka jedu se pržene kao grickalice i smatraju se poseb-

nim specijalitetom, ali se koriste i kao dodatak hrani. O

tome je već 1784. pisao u djelu pod nazivom „Flora Japo-

nica“ Thunberg. Zanimljivo je da se i jedna od najboljih

vrsta viskija u svijetu proizvodi od njega i da po njemu

nosi naziv „Ginko“. Prodaje se u bocama od 0,7 dl i doseže

cijenu po boci od 200 eura.

Danas se ginko uzgaja gotovo po cijelom svijetu, pri-

je svega zbog svojih ljekovitih svojstava, ali i kao ukras

mnogih drvoreda u gradovima. Tako je i u našoj zemlji

tijekom 2009. uzgojeno oko 30000 komada ginka, bilo

iz sjemena ili sadnica. Kod nas se trenutno radi uglav-

nom o uzgoju ove vrste u obiteljskim gospodarstvi-

ma. Preduvjeti za njegov masovniji uzgoj postoje, na

kontinentu i priobalju, zahvaljujući umjerenoj klimi i

dobrom zemljištu.

Lišće ginka


život ŽIVOT JE UTRKA

ŠUMAR I ATLETIČAR VLADO STAREŠINIĆ

Šumar koji je „pretrčao“ Šumar koji je „pretrčao“ svijet!svijet!

Šumarski inženjer Vlado Starešinić (1948.) upravitelj je Šumarije Duga Resa u karlovačkoj Upravi. Uz ovaj redovni i odgovorni posao u slobodno vrijeme on živi još jedan drugi, paralelni život – sportski. Već više od 40 godina bavi se atletikom, još točnije trčanjem, među ostalim i najtežom atletskom disciplinom, maratonom (42195 m). To je život koji ga nadahnjuje, duga i vječna ljubav koja traje. Evo male priče o tome životu, o toj ljubavi.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: osobna arhiva, M. Mrkobrad V

rijeme Božića i Nove godine vrijeme je dariva-

nja. Uoči Božića prošle godine, 15. prosinca,

Vlado Starešinić, šumarski inženjer iz Karlovca

po zanimanju, atletičar po vokaciji, darovao

je sam sebi najdraži poklon-istrčao je utrku života, ma-

raton na Antartiku (Južnom polu)! U konkurenciji 32

atletičara i pet atletičarki Starešinić je (i) kao najstariji

sudionik (62) osvojio zavidno 14. mjesto. Istrčavši ovaj

ledeni maraton („Antarctic Ice Marathon“) na jedinom

kontinentu na kojem dotad nije trčao, Starešinić je po-

stao član ekskluzivnog kluba od samo 66 atletičara na

svijetu koji su trčali na svih sedam kontinenata („ The

Seven Continet Marathon Club“)!

Karlovčani koji svoje slobodno vrijeme provo-

de uz neku od četiri rijeke ljepotice koje prolaze kroz

ili oplahuju ovaj grad (Dobra, Kupa, Korana, Mrežnica),

svaki drugi dan u kasno poslijepodne, nakon završetka

radnog vremena, na nasipu uz Koranu imaju priliku vi-

djeti visokog mršavog trkača markantnih crta lica kako

ustaljenim tempom “grabi“ nasipom. To Starešinić odra-

đuje tjednu porciju treninga, „hrane bez koje ne može“,

kako bi u subotu ili nedjelju bio spreman za neku od

utrka. I tako već više od 40 godina ovaj član Atletskog

kluba „Ka-tim“ iz Karlovca te kilometre pretvara u utrke

s kojih donosi medalje i pehare. Odavno ih više ne broji,

one su tu nijemi svjedoci i postulat jednog načina živo-

ta i jedne ljubavi koja traje, traje...

Je li ovom utrkom stavljena točka na „i“ obzirom i na

godine i na brojne druge (uglavnom fi nancijske!) pro-

bleme vezane za putovanja na daleke destinacije?

– A ne! Kad sam istrčao Antartik, dosad najte-

ži maraton, za koji mi je trebalo otprilike dva sata više

nego što je to uobičajeno (5.44,45), nakon strašnih

muka pa praznine i osjećaja da je gotovo, u nekom

kutku mozga već se pojavilo pitanje: „A gdje je sljedeća

utrka?“, opisuje stanje stvari Starešinić. Želja mu je trčati

i na Sjevernom polu, a ta osma utrka donosi članstvo

u „Grand slam clubu“. A trebalo je uopće stići do starta

ledenog maratona! Najprije 25 sati avionom da Punata

Vlado Starešinić u utrci Sydney Running

Festival 2007.

Na radnom mjestu u Šumariji Duga Resa

Arenasa u Čileu pa nakon više odgoda zbog nevremena

dalje avionom do samog Antartika i smještaja u kampu,

prilagodbe na uvjete te konačno, 15. prosinca i same

utrke. U Punta Arenasu živi dosta Hrvata pa je Starešinić

bio i gost na Radiju Polar, u emisiji za iseljene Hrvate što

ga vodi Huan Perić Lopišić. Isto tako primio ga je i poča-

sni konzul Rudi Mijač, a bio je i gost u Hrvatskom klubu

koji vodi Margita Mihovilović.

– Temperatura za vrijeme utrke bila je između -12

na startu i -18 C na cilju, uz povremeno neugodni vje-

tar propadali smo u snijeg do gležnja, premda je sta-

zom prije nas prošao ratrak i ugazio stazu. Bio sam sa

62 godine najstariji natjecatelj, dok je najmlađa bila


Amerikanka Sarah Oliphanat sa samo 15 godina, koja

je, možete li to vjerovati, već članica „Grand slam cluba“.

U utrci je sudjelovao i Irac Paul Grealis, mlađi od mene

20-ak godina, koji se kod kuće u posebnom hambaru

s upuhivanjem snijega s vjetrom i na niskoj tempera-

turi, simulirajući uvjete na Južnom polu, pripremao za

utrku. Stigao je iza mene, a kasnije mi je u opuštenoj

atmosferi nakon večere i nekoliko rumova čestitao re-

kavši: „Ti si jak čovjek!“

Vlado Starešinić (1948.) je nakon završetka gi-

mnazije u Karlovcu i Šumarskog fakulteta u Zagrebu

prvo radno mjesto (1974.) našao u Šumariji Josipdol,

potom je obavljao različite poslove u ondašnjem ogu-

linskom OOUR-u, a od 1980. – 85. radio je i kao predavač

na Šumarskoj školi u Karlovcu. Ima dosta mojih đaka

iz tih godina, prisjeća se, koji su sada na odgovornim

funkcijama, voditelji uprava i upravitelji šumarija. Još

jednom se vraća u Josipdol kao upravitelj Šumarije pa

radi kao šef komercijale u ogulinskoj Upravi, a od 1993.

radi u karlovačkoj Upravi, trenutno kao upravitelj Šuma-

rije u Dugoj Resi.

Atletikom se bavi od 1966. počevši u „nekada veli-

kom AK Željezničaru“. Trčao je najprije srednje pruge,

1500 i 3000 m da bi u zrelijim godinama, 1978. počeo

trčati najtežu atletsku disciplinu, maraton. Iz te godine

pamti i svoj prvi maraton, onaj u Münchenu, a do danas

ih je nanizao - 32!

V. Starešinić uz dio kolekcije bezbrojnih medalja i pokala

Za vrijeme intervjua u Radiju Polar u

Punta Arenasu (Čile)

BEZ MEDALJE NA KUBI

U svom sportskom životu Starešinić je imao i prepisku s čuvenim kubanskim i jednim od najboljih svjetskih atletičara, dvostrukim olimpijskim pobjednikom (1976.) na 400 i 800 m Albertom Huantorenom. Nakon što po završetku maratona u Havani 2007. godine nije stigao uzeti medalju, jer su ih uručivali drugi dan, obećali su mu je poslati u hotel. No nisu, pa je pisao pisma, nazivao ih i konačno im poslao mail. Odgovorio je sam Huantorena obećavši da će sve biti u redu. No do danas medalja nije stigla!

Domaćini su ih, između ostalog, poveli i u ribolov na pi-

rane na Amazoni! Nitko, naravno, nije uhvatio ništa, za

turiste je piranu gotovo nemoguće upecati, dok udicu

nije bacio jedan ruski maratonac i uhvatio-dvije! Bila je

to priča dana, jer to se jednostavno ne događa! U Au-

straliji se okušao u Sydnyu.

Osim što je jedini hrvatski sportaš koji je trčao

na sedam kontinenata, Starešinić je rekorder po broju

uzastopnih pobjeda u svojoj starosnoj kategoriji gdje ih

je nanizao 65!

Zanimljive priče i doživljaji s brojnih svjetskih destina-

cija bili bi dostatni za jednu knjigu. Dok sjedimo u nje-

govoj kancelariji u dugoreškoj Šumariji prvih dana nove

godine, već pravi planove za 2011. Želja je – Boston, gdje

se trči najstariji, možda i najteži maraton na svijetu po-

znat po brdu nazvanom Heartbreak Hill na kojem mnogi

zastaju („Brdo koje lomi srce“), ali i po tome što može tr-

čati 25.000 natjecatelja – i niti jedan više!

– Trčim u pravilu jedan maraton godišnje, najviše

dva te 20-25 drugih kraćih utrka, na 10-20 km, uglav-

nom u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji.

Prije ledenog maratona na Antartiku Starešinić

je svoje članstvo u ekskluzivnom klubu sedam konti-

nenata zaslužio istrčanim utrkama u Čazmi, Münchenu,

Berlinu, Rotterdamu, što se Europe tiče, potom u Africi,

u Egiptu (Luxor, Dolina kraljeva). Za maraton u Aziji, u

Pekingu, vežu ga ne baš lijepe uspomene; nije se prija-

vio na vrijeme, nije pomogla ni intervencija Ambasade

pa je krenuo samoinicijativo. Htjeli su ga izbaciti na pola

utrke, no nije se dao i istrčao je do kraja!

– Užitak je bio trčati u Americi, u New Yorku, Chic-

hagu, Bostonu, a jako teško u Srednjoj Americi, u Ha-

vani na Kubi, gdje je vlaga bila nepodnošljiva i tu utrku

pamtim kao jednu od najtežih. Nije ni čudo jer se trčalo

obalom Atlantika! Jednako teško bilo je i u Egiptu, no

ovdje zbog potpunog nedostatka vlage!

Za Južnu Ameriku gdje je, pripremajući se za utrku

u Rio de Janeiru (Brazil) pet dana proveo spavajući na

čuvenoj plaži Copacabani, vežu ga lijepe uspomene.


U isti mah u glavi se roje problemi; treba osigurati

sredstva za put, uplatiti startninu, boravak...

Najviše trkača, oko 40.000, okupe maratonske trke

u Berlinu, Londonu i New Yorku.

– Ipak, najradije pamtim New York!

Atmosfera je fantastična, oko 2,5 milijuna gleda-

telja prati trkače uz stazu, a na cilju, u Central parku

okupi se njih 400 tisuća! Na ulazu u cilj svakog trkača

dočekuje glazba! To je nezaboravno.

Nemoguće je pobrojiti sve nastupe, a gotovo jed-

nako teško pobjede, medalje („To se mjeri u kilogra-

mima!) i pehare („Ima ih preko 150!“) karlovačkog

šumara u njegovoj dugoj sportskoj karijeri. No evo

nekih od uspješnih nastupa prošle 2010. godine: Zim -

ska riječka liga u kojoj se trči osam utrka; Jaskanska

brdska liga; Štajerski koruški pokal; Slovenski pokal.

Apsolutni je državni veteranski prvak u krosu 2007;

trostruki prvak Balkana u krosu, itd. itd.

Starešinić je i inicijator utrke na Petrovoj gori „Utr-

ka kralja P. Svačića“ i to je valjda jedina atletska utrka

koju organiziraju šumari!

Nakon utrke života – zastava HŠ na Antartiku!

„ZID“ NA 32. KILOMETRU!

Zlatne godine za maratonce su između 30.

i 40., tada su u naponu snage, iskusni.

Maraton je test mentalne i fizičke

izdržljivosti, test volje, no možda prije svega

– ljubavi. Svaki maraton je priča za sebe, a

opet svi imaju nešto zajedničko-„zid“, kako

atletičari običavaju zvati krizu koja se u

pravilu pojavljuje oko 32. kilometra! U tim

trenucima sve otkazuje, noge postaju olovne.

Ako to prebrodi, maratonac će završiti trku.

S druge strane, svi mi znamo koliko možemo

pa otprilike koliko mogu i drugi! Meni se čini

da sve ovisi o tome kakav si taj dan i to je

ono što bitno određuje uspjeh! Važno je ne

preforsirati u početku, ako to napraviš

kazna te stiže na tom 32. km.

Neki tada odustaju, često poznati i veliki

trkači, kako bi na taj način izbjegli slabi

plasman! Jednom se to dogodilo i velikom

Fincu i olimpijskom pobjedniku Lasse Virenu

(5000 i 10000 m u Münchenu 1972.) na

maratonu u New Yorku.

Važne su naravno okolnosti i uvjeti,

ponajprije gdje se trči. Ja na europskim

stazama nemam problema, nema potrebe za

posebnim prilagođavanjem. Ali na drugim

kontinentima stvari se drastično mijenjaju

tako da se, npr. u Australiji, nisam uspio

dobro prilagoditi! Oni idu spavati, meni

se ne spava i obratno!

Ispred hrvatskog grba u Punta Arenasu (Čile)

Na jednoj od brojnih

utrka

SPONZORI

Dok svi drugi natjecatelji imaju bogate sponzore i u pravilu nemaju briga s logistikom, Starešinić se sam najprije mora pobrinuti za to! Nastup na Antartiku pomogli su Hrvatske šume, HŠD Zagreb, Uprave Karlovac, Gospić, Požega, Buzet, Zagreb, Sisak.


europska unija POGLED NA HRVATSKU BRISELSKI DNEVNIK

KAKO SE PRIPREMITI ZA ULAZAK U EU

Pogled prema EU sve je jasniji!Pogled prema EU sve je jasniji!

Novinarka Hrvatskih šuma Irena Devčić Buzov provela je mjesec dana u Briselu, stažirajući u EU i promatrajući izbliza kako funkcionira administrativni centar Europe, radeći također na promociji svoje, Zadarske županije. Evo što nas sve čeka prilikom (prije) ulaska u EU.

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: Arhiva U prijestolnici Europske unije boravila sam

u povoljno vrijeme, baš kad je Španjolska

završila sa svojim šestomjesečnim pred-

sjedništvom, a vodstvo preuzela Belgija.

Hrvatska je zatvorila dva te otvorila posljednja tri

poglavlja. Pregršt događaja. No, osvrnimo se na naše

pristupanje Europskoj zajednici.

Za vrijeme boravka u Briselu, na sami spomen

zemlje iz koje dolazim, kod svakog sugovornika ista

reakcija: „Užurbano se pripremamo za vaše pristupa-

nje EU, očekujemo vas u našoj obitelji krajem 2012.

godine, a to je jako brzo“. Čini mi se da je „euforija“

našeg pristupanja ovdje veća nego li u Hrvata. Na-

ravno, pri tome mislim na „naše“ prijatelje, a to su

defi nitivno Njemačka i Austrija. Njihovi zastupnici u

europskom parlamentu veliki su zagovaratelji Hrvat-

ske. Upravo po pitanju našeg što skorijeg pristupa-

nja EU zatražila sam sastanak s Doris Pack, dobrom

poznavateljicom prilika na zapadnom Balkanu, kako

oni to geografski vole reći. Prema njezinom viđenju

stvari, većih prepreka više ne bi smjelo biti. Smatra

da je 2012 g. apsolutno realna i očekivana. Iznimno

je zadovoljna s trenutnom Vladom u RH, a o pre-

mijerki Kosor imala je samo riječi hvale. Pitam je je

li to po „ženskoj“ liniji s obzirom da je Pack poznata i

kao veliki borac za ženska prava. Drago joj je, narav-

no, da je na čelu zemlje žena, no, kaže, nije to razlog.

Premijerka Kosor jako dobro kotira među europskim

političarima, to sam čula s više strana. Možete me

smatrati pristranom ili ne, ali zaista samo prenosim

što sam tamo čula. Vrlo slično mišljenje imao je i Ivo

Vajgl, Slovenac i zastupnik unutar grupe liberala. No,

o njemu ćemo nešto kasnije. Pack je pomalo ljuta na

naše susjede te mi prepričava i svoj razgovor s viso-

ko pozicioniranim slovenskim političarom unutar

EPP grupe, kaže, unatoč tome što smo iz iste obitelji,

sramim se vaših postupaka. Vrlo oštre riječi, moram

priznati.

O istoj tematici razgovarala sam i s austrij-

skim zastupnikom Berndom Posseltom, izvjestite-

ljem iz sjene za Hrvatsku unutar EPP grupe. Naime,

da kratko objasnim način funkcioniranja. U Europ-

skom parlamentu postoje tri velike političke grupe,

a to su Europska pučka stranka, Socijal-demokrati i

Liberali, osim njih u manjem broju zastupljene su i

neke druge grupe te naravno i nezavisni zastupnici

koji ne pripadaju niti jednoj skupini. Za svako pitanje

o kojemu se raspravlja unutar EP-a jedan zastupnik

dobije zadatak biti izvjestitelj. To bi značilo da je ta

tema prepuštena njemu te se on za nju priprema i

postaje stručnjak za to područje. U slučaju pristupa-

nja Hrvatske EU, glavni izvjestitelj je Hans Swoboda

iz grupe S&D. No, sve ostale grupe imenuju tzv. iz-

vjestitelje iz sjene koji također pozorno prate i prou-

čavaju problematiku te teme te o tome izvještavaju

kolege na sastancima svojih grupa. Nakon diskusije

grupa prihvaća zajedničko stajalište koje izvjestitelj

iz sjene iznosi pred Europski parlament. Dakle, na taj

način stvari ovdje funkcioniraju. Drugim riječima, ne

petlja se svatko u svašta, povode se za onom „puno

baba kilavo dijete“. U trenucima rasprave na plenar-

nim sjednicama bude svega stotinjak zastupnika ili

čak i manje (od ukupnih 750), odnosno samo oni koji

imaju nešto za reći, ostali su prisutni samo za vrijeme

glasanja. No, na sastancima grupa prisutni su gotovo

svi, jer upravo to je mjesto gdje se donose odluke i

zauzima stajalište koje će grupa iznijeti na plenarnoj

sjednici parlamenta.

No da nastavim – izvjestitelj iz sjene za EPP

grupu po pitanju pristupanja Hrvatske EU je već spo-

menuti Bernd Posselt iz Austrije, a za grupu Liberala

Ivo Vajgl iz Slovenije (možda vam je poznat kao biv-

ši slovenski ministar vanjskih poslova). Razgovarala

sam i s jednim i s drugim. Posselt ima sličan stav kao

i Pack (ipak su iz iste grupe). Smatra da smo stigli do

pred sam vrh, ali i naglašava da vrlo često baš po-

sljednji metri uspona znaju biti najteži. Po njemu

2012., godina je našeg ulaska u punopravno član-

stvo. Pregovori idu dobro, suradnja je izvanredna i s

naše i s vaše strane, ali… Opet neko ali! Pa, nastavlja

Posselt, treba se pripremiti za sva moguća iznenađe-

nja koja mogu eventualno iskrsnuti u zadnjem tre-

nutku. Ruku na srce nisu baš svi oduševljeni vašim

ulaskom. A tko nije, pitam naivno. Nadam se da Vam

susjedi više neće raditi većih problema, no tu je još

uvijek neriješeno pitanje Ljubljanske banke pa onda

NE Krško. No, ipak ono što je bitno, da je referendum

u Sloveniji prošao. Pa onda ni Nizozemci vam nisu

baš naklonjeni, no pitanje topničkih dnevnika sve se

rjeđe spominje i mislim da će to tako i završiti. Nisu

vam skloni niti Britanci. Za kraj kroz smijeh mi go-

vori posljednju stvar: E da, znate tko ima prigovore

na visoki stupanj korupcije u vašoj zemlji – ni više ni

manje nego rumunjski zastupnici!?

Želja mi je bila naći se i sa slovenskim zastu-

pnikom da čujem i njihovu stranu. Ivo Vajgl bio je vrlo

drag i simpatičan i srdačno me primio na razgovor.

Započeo je s time da je i sam napola Hrvat, majka mu

je s Pelješca. No, smatra, Hrvati pate od kompleksa

manje vrijednosti, kaže, volite se praviti da ste jako

važni i veliki, to je kod vas česta pojava. Kako sam

sama zatražila ovaj sastanak nisam ulazila u rasprave

i nepotrebne lamentacije jer sam i došla čuti sloven-

sko mišljenje. I dobila sam ga. Vajgl kaže kako je Hr-

vatska na najboljem putu da 2013.g. postane članica

EU. Zašto sad pobogu 2013., a svi spominju godinu

ranije. Pa, objašnjava Vajg, čisto radi administracije,

Europska unija voli čiste datume pa bi radi toga mogli

postati članovi 1.1.2013 g. Živi bili pa vidjeli! Po njemu

je također bitan referendum koji je prošao, a za ostala

pitanja iskreno vjeruje u mudrost J. Kosor i B. Pahora i

mogućnost dogovora i sporazuma.

Sve u svemu, pogled prema Hrvatskoj iz Europske

unije nikada nije bio bolji. Europska administracija

naveliko se priprema za naš ulazak, pitanje je koliko

se mi pripremamo za nju?

4


vegetacija OTOČJA GALAPAGOS

Na otočju Galapagos Na otočju Galapagos raste 560 različitih biljnih vrsta!raste 560 različitih biljnih vrsta!Galapagos je

vjerojatno jedno od

najpoznatijih otočja

na svijetu. Nekoliko

asocijacija nam se

odmah budi pred

očima – Darwin, zebe

i teorija evolucije.

Nimalo ne zaostaju

ni goleme kopnene

kornjače s usamljenim

Georgom kao

predvodnikom te

priče. A tu su, naravno,

još i plavonoge

blune, morske

iguane, pingvini...

No, malo je onih koji

Galapagos povezuju

s jedinstvenom

vegetacijom, iako je

upravo ovdašnja fl ora

jedan od najljepših

primjera evolucije na

otocima.

Piše: Olga Jovanović

Foto: Goran Šafarek, Olga Jovanović

Otočje Galapagos se sastoji od 15 većih, tri

manja otoka te 107 otočića i hridi. Ono je u

okvirima geološkog računanja vremena vrlo

mlado otočje te su najstariji otoci (Espanola,

Santa Fe i Floreana) stari svega 4-5 milijuna godina, a naj-

mlađi tek oko milijun.

Otočje je nastalo iznad jedne od srednjeoceanskih

brazdi, hlađenjem magme na površini litosfere. Upravo

je ovakav postanak ključan za biološki svijet na otočju,

jer su se vrste naseljavale kako je koji otok nastajao. Na

Galapagosu i danas postoje aktivni vulkani, sa zadnjom

erupcijom 2009. godine. Za razliku od brojnog otočja

diljem oceana, čija je nadmorska visina obično mala, na

Galapagosu nalazimo nekoliko vulkana čija nadmorska

visina seže i iznad 1500 metara. Upravo je ta visina ključ-

na za razvoj tako bogatog biljnog i životinjskog svijeta

kojeg možemo podijeliti u vegetacijske zone.

Naseljavanje – Otočje je nastalo hlađenjem ma-

gme i na njemu u početku nije bilo nikakvog života, samo

gole stijene. Naseljavanjem ptica, polako su se naselile i

prve biljke. Gotovo dvije trećine biljaka svoje rasprostra-

njenje na otočju mogu zahvaliti upravo pticama koje su u

svom želucu i na perju pomogle u prenošenju sjemenki.

Malo manje od trećine sjemenki je stiglo vjetrom, dok su

ostale, poput brodolomaca, doplutale nošene morskim

strujama do otočja. Većina biljaka je podrijetlom iz Južne

Amerike, a manji dio iz Srednje i Sjeverne. Dolaskom ljudi

donešene su i mnoge „domaće“ biljke. One su strane za

Galapagos pa spadaju u alohtone vrste, dok su neke od

njih postale i invazivne te potiskuju lokalnu fl oru. Zabilje-

ženo je oko 240 alohtonih vrsta, od ukupno oko 560. Od

toga je čak jedna trećina (oko 170) endemskih vrsta, što

znači da žive samo ovdje i nigdje drugdje na zemlji.

Vegetacijske zone – Kao što je već spomenuto, ve-

getacijske zone Galapagosa ovise najviše o nadmorskoj

visini, ali i o stranama svijeta te vjetrovima i vlazi koja do-

lazi s oceana.

Obalna zona je većinom zimzelena i za razliku

od ostalih zona najviše ovisi o tipu obale, a ne o klimi. U

zaklonjenim obalama većinom nalazimo zajednice man-

Ovako izgleda „visoka“ šuma

Zajednica mangrova


Na otočju Galapagos raste 560 različitih biljnih vrsta!

grova koje još spadaju i u vlažnu obalnu zonu. Mangrove

čine tzv. šume u moru i rastu u plitkim, muljevitim uva-

lama. Rastu u brakićnim vodama, ali podnose i veće ko-

ličine soli. Suha obalna zona obuhvaća pješčane plaže i

obale pod utjecajem plime. Na pješčanim obalama ra-

stu loze, trave i sukulentno žbunje. Većinom su to niske,

puzajuće biljke. Najčešći stanovnik obala su pepeljuge

(rod Atriplex) koje često tvore neprohodno klupko.

Suha zona koja se nadovezuje na obalu prekriva

najveći dio arhipelaga. Čini ju polupustinjska vegeta-

cija kojom dominira listopadno drveće i grmlje, poput

pripadnika roda Bursera te zimzelene vrste otporne na

sušu poput mlječike iz roda Croton te kaktusa iz rodova

Jasminocereus i Opuntia. U ovoj zoni raste i jedinstveni

lava kaktus (Brachycereus nesioticus) koji je jedina po-

znata vrsta iz ovog roda. Biljke koje rastu u ovoj zoni

imaju posebne prilagodbe na sušu, poput malog lišća i

dubokog korijenja, a neke su jednogodišnje biljke koje

sušnu sezonu preživljavaju u obliku sjemena. Najviša

biljka koja nadrasta sve u ovoj zoni je Hippomane man-

cinella, s plodovima poput jabuka, ali nažalost otrovnih.

Kako je ovdje kompeticija za vodom izuzetno velika,

biljke gotovo nikad ne rastu zajedno, već udaljene jed-

na od druge.

Kako se penjemo po otočju tako biljke postaju

sve češće i dolazimo do prijelazne zone. To je inter-

medijar između suhe i scalesia zone i ovdje dominiraju

druge vrste od obje susjedne zone. Biljke su još uvijek

većinom bjelogorične, ali su puno gušće i raznolikije

od onih u suhoj zoni. Također, često je vegetacija toliko

raznolika da je teško odrediti dominantnu vrstu. Ovdje

još uvijek raste nisko drveće i grmlje, uključujući i ende-

mičnu vrstu pega pega (Pisonia fl oribunda) koja je naziv

dobila po lišajevima koji na njoj rastu, a pega znači lje-

pljiv. Česta je i voćka guaybillo (Psidium galapageium),

srodnik guave. Ovdje raste i galapagoška rajčica koja

podnosi veliki salinitet tla.

Prijelazna zona se polako stapa sa zimzelenom šu-

mom scalesie, prema kojoj se i zove scalesia zona. Iako

spada u porodicu glavočika, s bijelim cvjetovima poput

tratinčica, izgledom i veličinom je to prava šuma (5-15

m) i to vrlo vlažna, bujna i oblačna te podsjeća na pravu

džunglu. Ovdje su česte kiše i visoka vlaga zbog garue,

neobičnog vremena koje je između kiše i magle. Kora

i grane su većinom obrasle mahovinama i lišajevima.

Ovu vrstu šume nalazimo samo na višim otocima (300-

600 m nv). Tlo na kojem raste ova šuma je vrlo plodno te

je zbog tog izrazito ugrožena sječom, za dobivanje po-

ljoprivrednih površina i pašnjaka. Također, svinje i koze

koje je donio čovjek dodatno ugrožavaju ovu šumu jer

se mlade životinje često hrane mladicama. U ovoj šumi

nalazimo veliki broj vrsta, od čega su mnogi endemi.

Osim toga, čovjek je unio i guavu, invazivnu grmoliku

vrstu koja raste jako gusto te oduzima hranjive tvari i

prostor za rast autohtonih biljaka.

Smeđa zona je prijelazna zona između guste sca-

lesia šume i miconia grmolike vegetacije. To je otvorena

Otočje Galapagos se sastoji od 15 većih, tri manja otoka te 107 otočića i hridi. Ono je u okvirima geološkog računanja vremena vrlo mlado otočje te su najstariji otoci (Espanola, Santa Fe i Floreana) stari svega 4-5 milijuna godina, a najmlađi tek oko milijun!

Opunita kaktus

Brachycereus nesioticus

šuma u kojoj dominiraju lijane (Uncaria tomentosa), oštro-

list (Tournefortia pubescens) i pomoćnica (Aunistus ellipti-

cus). Drveće je u ovoj zoni gusto obraslo epifi tima, maho-

vinama, jetrenjarkama i papratima te u sušnoj sezoni ove

biljke daju smeđi izgled, odakle i naziv. Ova zona je gotovo

u potpunosti nestala s otočja dolaskom čovjeka.

Nastavljajući uspon dolazimo do miconia zone,

nazvane po nekad dominantnoj biljci Miconia robinso-

niana, danas jednoj od najugroženijih biljnih vrsta na

otočju. Visine 3-4 metra, ova endemična biljka je gotovo

nestala ispašom.

U najvišoj pampa zoni, na vrhovima vulkana, go-

tovo uopće nema ni drveća ni grmlja. Većinu vegetacije

u ovom pojasu čine paprati, trave, šaševi i trske. Domi-

nantna vrsta je drvenasta paprat Cyathea weatherbya-

na. Na otvorima vulkana s vodenom parom ponekad se

mogu naći i orhideje. Ovo je i najvlažnija zona, pogoto-

vo u sezoni garue, odnosno magle koja je s jedne strane

jako tanka i ne stvara probleme s vidljivošću, dok je s

druge strane tako vlažna da se kapljice odmah konden-

Otočje je nastalo hlađenjem magme i na njemu u početku nije bilo nikakvog života, samo gole stijene. Naseljavanjem ptica polako su se naselile i prve biljke.


Jedna od brojnih darwinovih zeba

Vegetacija dina

Zajednica biljaka iz porodice mlječika nalik kaktusu


mala enciklopedija šumarstva

Kuningamija Kuningamija ((CunnighamiaCunnighamia))

Kuningamije su značajno vazdazeleno istočnoazijsko drveće iz porodice taksodijevki, a poznate su tri vrste, među kojima su dvije s Tajvana i jedna iz kontinentalne Kine.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

ziraju. U ovom pojasu ponekad padne i do 2.5 metara

kiše godišnje te ovdje uvijek pušu vjetrovi.

Galapagos i teorija evolucije – Galapagos je je-

dinstveno otočje što se tiče i fl ore i faune. Neke od ži-

votinja došle su s američkih kontinenata (morski lavovi,

fl amingosi, zebe, pletilje...) dok su neke prevalile daleki

put čak s Antarktika uz pomoć morskih struja (tuljani,

pingvini). Pošto se uvjeti od otoka do otoka razlikuju,

tako su se i različite vrste bolje prilagodile na jednom,

a neke na drugom otoku, a neke skupine su potpuno

izostale. Tako na primjer na otočju nema vodozemaca,

a ima dosta gmazova, ima puno ptica, a svega nekoliko

sisavaca, puno trava i papratnjača, a mali broj vrsta s ve-

likim cvjetovima ili teškim plodovima.

Biljni svijet je postao izrazito osjetljiv te je čak 82 % endemskih vrsta ugroženo i prijeti im izumiranje.

Upravo zbog tako različitih uvjeta za život među oto-

cima i biljke su se morale prilagoditi te su negdje domi-

nantne jedne vrste, a na drugom potpuno druge. Tako

su se i životinje, koje jako ovise o biljnom pokrovu, mo-

rale prilagoditi lokalnim uvjetima, što je rezultiralo da

su se kroz vrijeme razvijale nove podvrste i vrste, svaka

najbolje prilagođena svom okolišu.

Najpoznatiji primjer su Darwinove zebe, koje su ovi-

sno o dostupnoj hrani razvijale različite oblike; kljuna-

jaki veliki kljun za tvrde sjemenke ili zašiljeni kljun za

kukce. Tako brzoj evoluciji pogodovalo je i stanište bez

velikih predatora.

Baš kao i jedinstveni životinjski svijet Galapago-

sa, tako je i biljni svijet iznimno važan, ako ne i važniji.

Naime, upravo o biljnom svijetu ovisi i opstanak živo-

tinjskih vrsta, mnoge od kojih su usko specijalizirane

upravo samo na jednu vrstu biljaka. Dolaskom ljudi na

otočje biljni svijet je postao izrazito osjetljiv te je čak

82% endemskih vrsta ugroženo i prijeti im izumiranje,

dok su dvije vrste već izumrle. Kao što je već spome-

nuto, uzrok tome su domaće životinje (najviše koze) te

invazivne vrste biljaka.

Rod kuningamija (Cunninghamia) obuhvaća

vazdazeleno istočnoazijsko drveće iz porodice

taksodijevki (Taxodiaceae). Poznate su tri vr-

ste, među kojima su dvije s Tajvana i jedna iz

kontinentalne Kine. To je jednodomno drveće čunjaste

krošnje s pršljenasto razmještenim granama u mladih

i nepravilno raspoređenih grana u starijih primjeraka.

Grančice su povinute, njihovi vrhovi vise. Sušenjem do-

njih grana na deblu ostaju okrugle ljevkaste udubine.

Pupovi su okruglasti, ljuskavi, a cvjetni su veći od lisnih.

Listovi su linealni, lancetasti, spiralno poredani, pojedi-

načni, kožasti, prema vrhu suženi te bodljikavo ušiljeni.

Na vršnim su izbojcima smješteni unaokolo, a na postra-

nim nagusto raspoređeni u dva niza. Ostaju na granama

5-6 godina. Cvjetovi su jednospolni. Muški su u vršnom

valjkastom cvatu, oblikuju se u jesen, a otvaraju u trav-

nju. Ženski cvatovi su okruglastog oblika, obično 1-4 na

vrhu izbojka. Češer je jajolik te sastavljen od kožastih,

ovalnih, nepravilno napiljenih i ušiljenih ljusaka koje su

svojim vrhovima neznatno otklonjene; pokrovne ljuske

ne postoje. Poslije dozrijevanja češer ne otpada. Svaka

češerna ljuska ima po tri usko okriljene sjemenke koje

kliju s dvije supke (kotiledona).

Stablo “kineske jele” (Cunninghamia lanceolata)

Ptice fregate gnijezde se na grmlju i niskom raslinju


Kuningamija, “kineska jela” (Cunninghamia

lanceolata) je do 25 m visoko drvo gorskih predjela

južne i središnje Kine koje se javlja do 1300 m nadmor-

ske visine. Krošnja mu je čunjasta, deblo ravno, kora

smeđa, nepravilno ljuskava, u pukotinama crvenkasta.

Grane su na mladim biljkama pršljenasto raspoređene,

a na starijim nepravilno. Izbojci su u početku svijetlo- zelene, kasnije tamnozelene boje, tijekom zime postaju

crvenkastosmeđasti, a u proljeće poprimaju prekrasne

zeleno-narančaste i smeđe tonove. Iglice su kožaste,

tvrde, sjedeće, duge 3-7 cm, široke 3-5 mm, tanke, line-

alno kopljaste, najšire u donjoj trećini, dugačkog bodlji-

kavog vrha i fi no napiljenoga ruba. Zavojito su i gusto

raspoređene, pri osnovi srpasto povijene te izgledaju

kao da su dvoredne. Na vršnim su izbojcima radijalno

razmještene. Odozgo su iglice svježe zelene, gole i sjaj-

ne, s dvije uske, neuočljive pruge puči. Odozdo su svije-

tlozelene, s dvije široke, bijele do plavkastobijele pruge

puči. Tijekom zime poprimaju bakrenu boju.

Cvjetovi su jednospolni, muški u subtermalnim resa-

stim cvatovima, a ženski se oblikuju pri vrhu izbojaka;

otvaraju se tijekom travnja. Češeri su jajoliko okruglasti,

dugi 2,5-5 cm, isto toliko široki. Imaju smeđaste, tanke i

trajne ljuske, nazubljena i nepotpuno prilegla ruba. Na

ljusci su po tri sjemenke duge 6-7 mm, široke 5-6 mm te

okriljene tankim krilcem, poput onih kod sekvoje. Biljka

dobro rodi nakon petnaestak godina starosti.

Cijenjeno parkovno drvo – Kuningamija se raz-

množava sjemenom i reznicama, a izbojci tjeraju iz pa-

nja i korijenja. Općenito se razmnožava relativno lako,

reznice se uzimaju samo s vršnih izbojaka, a vegetativni

način razmnožavanja primijenjuje se i tijekom podiza-

Kuningamija (Cunninghamia lanceolata) je do 25 m visoko drvo gorskih predjela južne i središnje Kine koje tvori prostrane sastojine na visini 750-1300 m. Javlja se u suptropskim zimzelenim te mješovitim listopadnim šumama i jedna je od značajnijih i cjenjenijih azijskih četinjača.

U južnoj i zapadnoj Europi “kineska jela” uzgaja se kao parkovno drvo. Poznati su njeni kultivari ‘Compacta’ (patuljast oblik bez vršnog izbojka) i ‘Glauca’ (izrazito plave iglice), a postoje još kultivari ‘Samurai’, ‘Chason’s gift, ‘Little Leo’ i dr.

nja šumskih plantaža. Primjerci nastali iz reznica obično

su lošijega uzrasta. Biljka voli zaštićene, poluzasjenjene

prostore, vlažno, ocjedno i duboko pjeskovito-ilovasto

tlo, no to nije uvjet za njen uzgoj. Naime, dobro raste na

svim podlogama, osim na neplodnom pijesku ili kame-

njaru. Budući da podnosi vrlo niske temperature, iako

one izazivaju posmeđenje listova, prikladna je i za klimu

kontinentalnoga dijela Europe. Osjetljiva je na jako sun-

ce i visoke temperature. Raste relativno brzo, a ako se

Grančice s iglicama i češerima

Velika kuningamija (Cunninghamia konishii)

Atraktivni kultivar ‘Glauca’


u početku ne oblikuje središnje stablo, obično nastaje

nepravilni, dekorativni grm. U južnoj i zapadnoj Europi

uzgaja se kao parkovno drvo. Poznati su njeni kultivari

‘Compacta’ (patuljast oblik bez vršnog izbojka) i ‘Glau-

ca’ (izrazito plave iglice), a postoje još kultivari ‘Samu-

rai’, ‘Chason’s gift, ‘Little Leo’ i dr. U Hrvatskoj primjerke

kuningamije nalazimo u glavnome parku u Opatiji, a

stabalca u zagrebačkom Maksimiru stradavala su zbog

studeni i kasnoga mraza.

Značajna azijska četinjača brzoga rasta – “Kine-

ska jela” je šumsko drvo koje u domovini tvori prostrane

sastojine na visini 750-1300 m, a javlja se u suptropskim

zimzelenim te mješovitim listopadnim šumama. To

je jedna od značajnijih azijskih četinjača brzoga rasta,

cijenjena u Kini (naziv san-mu), Japanu (koyosan) i Vi-

jetnamu (samon), a otkrio ju je 1702. godine na otoku

Chusan britanski botaničar i liječnik James Cunning-

ham. Pogodna je za pošumljavanje i sadnju uz putove

u planinskim provincijama. Drvo je većinom žućkasto,

ugodnoga mirisa, mekano, vrlo lako i trajno, otporno na

trulež i djelovanje štetnih kukaca (termiti). Upotrebljava

se u građevinarstvu (unutarnja i vanjska gradnja), bro-

dogradnji, drvnoj industriji (celulozno drvo, proizvod-

nja namještaja, parketa), a služi i za izradu šibica, san-

duka, lijesova i dr.

Velika kuningamija (Cunninghamia konishii) je drvo koje raste u području umjerene klime, postigne visinu do 50 m, a prsni promjer joj je do 2,5 m.

Tajvanska kuningamija (Cunninghamia kawa-kamii) prirodno je rasprostranjena na Tajvanu gdje na-

raste u visinu do 15 m. Prema duljini iglica i češera ova

je vrsta na prijelazu (intermedijarna) između velike ku-

ningamije i “kineske jele”. Od njih se razlikuje po kraćim i

manjim ušiljenim iglicama, manjim češerima, sa cijelim,

kraćim i više zaobljenim ljuskama te po manjem sjeme-

nu, dugim 4-5 mm. Velika, gorostasna kuningamija

(Cunninghamia konishii) je, također, drvo s Tajvana

koje raste u području umjerene klime. Postigne visinu

do 50 m , a prsni promjer joj je do 2,5 m . Kora debla

je crvenosmeđa i mirisava. Iglice su kraće i uže nego u

“kineske jele”, a češeri dugi do 2,5 cm. Mlada biljka

Ispucala kora debla sa crvenkastim pukotinama

U šumskoj sastojini


ljekovito bilje CRNI KIM

Još su stari Egipćani crnim Još su stari Egipćani crnim kimom liječili nadutost!kimom liječili nadutost!

Ako se za neku biljku može reći da uspješno liječi gotovo sve bolesti, to je crni kim (Nigella sativa L.). Poznat je i po nazivima crnjika, kalica, primorski kumin, crni koriandar, ćurekot, čorokota…

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva Crni kim su upotrebljavali još u starom Egiptu

za vrijeme vladavine faraona. U grobnici farao-

na Tutankamona pronađene su bočice s uljem

crnog kima. Njime su liječili niz zdravstvenih

tegoba poput problema s izlučivanjem mokraće, na-

dutosti i bolova u trbuhu. Carica Kleopatra njegovala

je svoje tijelo tim ljekovitim uljem. Prorok Muhamed u

svojoj knjizi poznatoj pod nazivom „Hadith“ spominje

da se crnim kimom liječe sve bolesti, osim smrti. U vrije-

me vladavine Karla Velikog i Ljudevita Pobožnog morali

su seljaci, korisnici zemlje, saditi crni kim, što znači da

se nije koristila samo u ljekovite svrhe, već i kao začin.

Prije se ova ljekovita biljka dosta uzgajala i u seoskim

vrtovima, danas nažalost mnogo manje, ali se kao začin

koristi umjesto papra i kima.

Opis biljke: jednogodišnja je biljka koja može na-

rasti od 30 do 60 cm. Listovi su na stabljici izmjenični,

trostruko perasto razdijeljeni, pojedini dijelovi lista su

uski i suličasti. Stabljika može, ali i ne mora biti razgra-

njena s rjeđim dlakama. Na vrhu stabljike razvijaju se

veliki modri cvjetovi bez čaške. Sjemenke su oštro tro-

bridaste, naborane i crne. Posebnost ove ljekovite biljke

je čahura sa sjemenjem. Isprva je zeleno smeđe boje.

Kako sjemenke dozrijevaju čahura se suši, poprima

smeđu boju iz koje ispadaju sitne crne sjemenke iz koje

se dobiva ulje.

Stanište: Prirodno stanište mu je zapadna Azija,

jugoistočna Europa i Bliski istok, kao kultiviran raste u

cijelom svijetu kao vrtna biljka. Nalazimo ga u primor-

skim krajevima gdje raste po travnjacima i napuštenim

poljima.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do rujna.

Miris i okus: mirisom podsjeća na komorač i anis,

okusom je gorak i pikantan pa služi kao zamjena za crni

papar.

Branje: skupljaju se čahure sa sjemenjem, sjeme se

po potrebi dosušuje.

Sadrži (sjemenke biljke): proteine, ugljikohidra-

te, zasićene i nezasićene masne kiseline, tiamin, niacin,

folnu kiselinu, kalcij, željezo, beta karoten, saponine..

Dosadašnja istraživanja koja se intenzivno provode

od 1959. u više od 200 različitih instituta i sveučilišta,

dokazala su veliku ljekovitost ulja crnog kima. Ispitiva-

njem je dokazano da on ne djeluje izravno na pojedi-

ne organe, već na cijeli organizam preko imunološkog

sastava. Možemo ga primijeniti u liječenju sljedećih

bolesti: hemoroida, ekcema, neurodermitisa, psorijaze,

astme, bronhitisa, kašlja, bolova u zglobovima, upala

pluća, bolova u želucu i crijevima, šećerne bolesti, upale

sinusa, bubrežnih kamenaca…

Ulje crnog kima uzima se oralno, inhalacijom ili pak

nanošenjem na kožu utrljavajući.

Kod oslabljenog imuniteta (kad je tijelo pod-ložno čestim infekcijama i upalama): preporučeno

je uzimati 25 kapi tri puta tijekom dana od tri do šest

mjeseci. Već poslije dvotjednog uzimanja ovih kapi

oboljeli se osjećaju bolje i snažnije.

Bolovi u trbuhu i crijevima, nadimanje: u 2 dl

toplog mlijeka umiješa se dvije žlice meda i dvije čaj-

ne žlice ulja crnog kima. Uzima se tri puta tijekom dana

prije jela.

Ekcemi, neurodermitis, psorijaza: napravi se pri -

pravak koji se nanosi na kožu u omjeru; 50 ml crnog

kima, 30 ml ulja noćurka i 20 ml ulja pšeničnih klica.

Artritis, reuma: Zagrijati ulje crnog kima i masirati

oboljela mjesta. Piti tri čajne žličice ulja crnog kima tri

puta na dan.

Opadanje kose: umasira se limun u vlasište i ostavi

se petnaestak minuta. Poslije toga se kosa opere i osuši

te se utrlja od ½ do jedne čajne žličice ulja crnog kima

u kosu.

Glavobolja: čelo i sljepoočnice masiraju se kimo-

vim uljem. Pije se 1/2 čajne žličice ulja poslije jela, tri pu -

ta na dan.

Sinusitis: U inhalacijsku posudu stavi se ulje crnog

kima te se time inhalira. Istodobno treba uzeti jednu

čajnu žličicu, odnosno tri puta tijekom dana ulje kod

akutnog stanja upale sinusa.

Kimovo ulje vrlo je učinkovito i kod liječenja raznih

vrsta tumora (npr. gušterače), a smanjuje i štetne poslje-

dice kod zračenja i kemoterapija. U tom smislu je Save-

zna uprava za kontrolu lijekova i hrane u SAD-u 1996.

odobrila njegovu uporabu u tretmanima kancerogenih

bolesti za sprječavanje neželjenih posljedica učinka ke-

moterapije i jačanja imuniteta.

Kontraindikacije: ne bi ga trebale uzimati trudni-

ce, u većim količinama od propisanih te ljudi koji imaju

problema sa želucem i crijevima.

Cvijet crnog kima

Čahura sa sjemenkama


LOVOR (ISTINE, LEGENDE, VJEROVANJA)

Od pamtivijeka lovor, što mu latinsko ime govori (Laurus nobilis), simbol je mudrosti i slave. Smatran je svetim drvom, u Bibliji se spominje vezan uz obilje i slavu. U kršćanstvu simbolizira Kristovo uskrsnuće kao povod trijumfa čovječanstva.

U staroj Grčkoj povezuju ga s Apolonom, grč-

kim bogom proročanstva, poezije i izlječenja

koji je nosio lovorovo lišće na glavi u spomen

na neuzvraćenu ljubav nimfe Dafne. Dafne se

pretvorila u lovorovo stablo da bi izbjegla Apolonovo

udvaranje. Apolonov hram imao je krov napravljen od

lovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štite

od bolesti, uroka i gromova. Lišće lovora „prinosilo se“ i

Apolonovom sinu Eskulapu, jer se smatralo jakim anti-

septikom i zaštitnikom od bolesti.

Lovorov vijenac koji se dodjeljivao pobjednicima

Olimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrč-

kih natjecanja i svečanosti koje su se održavale u Apolo-

novu čast 586 g. pr. Krista. Starogrčke proročice iz Delfa

proricale su budućnost žvačući listove lovora. Kasnije se

preporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka

kako bi se predvidjela budućnost.

vide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno. Tije-

kom stoljeća lovor je zadržao tragove svoje slave štiteći

od zlih sila tame i nesretne sudbine. „Štakori ugibaju od

njegovog dodira“, tvrdi Liebalut u 16. stoljeću. Pucke-

tanje lovorovih listova u plamenu odavno je smatrano

sretnim znakom, ponekad i znakom uspješne žetve.

Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovor

mora obvezno saditi u vrtovima. Rimski gurman Apicius

smatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom.

U nekim krajevima naše zemlje badnjaci se i danas

kite lovorovim grančicama.

Lovor je nisko mediteransko drvo ili grm pod-

rijet lom iz Male Azije. Otuda se proširio po cijelom Sre-

dozemlju. Kod nas raste u Istri, Dalmaciji, a ponegdje i

na kontinentu. Po mišljenjima mnogih najljepše lovo-

rove šume rastu kod nas na Liburniji, okolici Lovrana i

Opatije. Lovran je po lovoru i dobio ime, ali i Lovorno,

malo mjesto kraj Konavala u Dubrovačko-neretvanskoj

županiji.

Listovi su jajasto-lancetastog oblika, zašiljeni na vrhu

te gorkog okusa. Muški su cvjetovi sitni i zeleni, a ženski

neugledni. Plod je bobica.

Lovor je ponajprije aromatska biljka, ali i lje-

kovita te začinska. Ugodni miris listova potječe od ete-

ričnog ulja koje sadrži i do 50 posto cineola. Dobiveno

ulje žućkasto je zelene boje, koristi se u ljekovite svrhe.

Njime se liječe reumatska oboljenja, gljivična oboljenja,

čisti limfne sustave, kod proširenih vena i sl. Lovorov list

pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodo-

va koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih

mišića, pospješuje cirkulaciju i uspješno dezinfi cira.

U primorskim krajevima lišće se upotrebljava prigo-

dom konzerviranja i oblaganja suhog voća. Kao začin u

jela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stav-

ljaju se suhi lovorovi listovi.

Neke mediteranske zemlje (Italija, Grčka, Španjolska)

ostvaruju izvozom lovorovog lista znatne devizne pri-

hode. I kod nas u Dalmaciji lovor se proizvodi kao začin

namijenjen širem tržištu.

Po lovoru su imena dobili i ljudi poput Lovorko, Lo-

vro, Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne i sl.

Osim što raste samoniklo, ovu prelijepu biljku može

se uzgojiti i u vlastitom vrtu, kao zasebnu biljku ili kao

živicu. Voli sunčan položaj zaštićen od vjetra te bogato

i vlažno tlo.

U mnogim zemljama i danas je lovor simbol aka-

demskog postignuća pa se mnogi uspjesi nagrađuju

lovorovim vijencem. Postoji i uzrečica vezana uz ovu

biljku koja se danas dosta koristi; „počivati na lovorika-

ma“, što znači da se nečiji neuspjeh želi opravdati rani-

jim uspjesima.

Prožet misticizmom i proročkom slavom, lovor i „nje-

gove“ legende kroz povijest ostaju vječne.

Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovor mora obvezno saditi u vrtovima. Rimski gurman Apicius smatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom.

Poznati srednjovjekovni pjesnik i fi lozof Dante

Alighieri često je slikan s lovorovim vijencem na glavi.

U srednjem vijeku smatrali su ga drvom koje štiti od

uroka i vještica.

U drevnom Rimu pobjednike su dočekivali s lovorovim

vijencem na glavi. Rimski carevi lovorov su vijenac koristi-

li kao simbol trijumfa i besmrtnosti. Rimljani su ga nosili

i oko hramova, na njemu su spavali i mislili da se na taj

način štite od opasnosti, naročito groma. Tako je za vrije-

me grmljavine lovorov vijenac na glavi nosio i car Tiberije.

Grčki imperator Klaudije za vrijeme dok je carstvom harala

kuga preselio se u Lurentium poznat po lovorovim šuma-

ma vjerujući da isparavanje lovora sprječava širenje zaraze.

U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbo-

lizirani u kultu boga Shive što se smatra muževnom i

nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. Kao što

sunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava da

Lovor

Lovorov vijenac simbol je Lovorov vijenac simbol je slave, besmrtnosti i mudrosti slave, besmrtnosti i mudrosti Lišće lovora


šumsko raslinje

Dobričica Dobričica ((Glechoma hederaceaGlechoma hederacea))

Nalazimo je u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, gajevima, na rubovima šuma, u živicama, na obalama rijeka i potoka, od nizinskog do brdskog pojasa.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva Dobričica, koturac (Glechoma hederacea)

je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice

usnatica (Lamiaceae; Labiatae), rasprostra-

njena po cijelom svijetu, a pretežito na po-

dručju Sredozemnoga mora i srednje Azije. Dobričica

raste u većem dijelu europskoga kontinenta i Aziji, a

udomaćena (naturalizirana) je u Sjevernoj Americi. Na-

raste u visinu 30-40 cm, ima četverobridnu, golu stablji-

ku ili sa po rubovima vrlo kratkim, priljubljenim, prema

dolje savijenim dlačicama. Stabljika je s uzdignutim

i puzećim dijelovima koji nose listove i tijekom zime.

Uspravno stoje samo oni ogranci koji su nositelji cvjeto-

va, a nakon cvatnje rastu i dalje prilegnuti u obliku vrije-

ža, puzeći po zemlji te tjerajući korijenje i nove izdanke.

Cvatnja i u jesen – Listovi su bubrežastog oblika,

nasuprotni, na licu znatno tamniji i sjajniji nego na na-

ličju, nerijetko s primjesom crvenkaste boje. Dugi su

4-35 (-80) mm, široki 6-40 (-80) mm. Oni na puzećem

dijelu stabljike imaju dužu peteljku od onih listova koji

su na uspravljenim ograncima i srcoliki. Cvjetovi su dvo-

usnati, duguljasti, plavi ili svijetloljubičasti, ponekad

ružičaste ili bijele boje. Do šest cvjetova skupinasto je

raspoređeno u pazušcima gornjih i srednjih listova, u

prividnim pršljenovima. Čaška je duga 5-6,5 mm, a zup-

ci su joj 3-4 puta kraći od njene cijevi. Vjenčić je dug 10-

22 (-25) mm. Cvijet ima četiri prašnika. Biljka cvate od

travnja do lipnja, a nerijetko i po drugi put u jesen. Plod

je smeđi cjepavac, dug oko 2 mm, koji se raspada na

četiri plodića (oraščića).

U svijetlim listopadnim šumama – Dobričicu na-

lazimo u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, gaje-

vima, na rubovima šuma, u živicama, na obalama rijeka

i potoka, od nizinskoga do brdskog pojasa. Uspijeva na

vlažnim zasjenjenim mjestima, a česta je i na vlažnim

livadama, ledinama i travnjacima, uz plotove, jarke, gr-

mlje i putove, u blizini naselja. Raširena je i kao korov

po poljima, njivama i vrtovima. U sastavu je brojnih ni-

zinskih, poplavnih šumskih zajednica, a karakteristična

je vrsta reda Populetalia albae. U Hrvatskoj je vrlo česta

i rasprostranjena biljka, a iznimka su primorski krajevi s

mediteranskim raslinjem. Raste u sloju prizemnoga ra-

U Hrvatskoj je vrlo česta i rasprostranjena biljka, a iznimka su primorski krajevi s mediteranskim raslinjem. Raste u sloju prizemnoga rašća u šumi crne johe s trušljikom, šumi hrasta lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem te u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba sa cerom.

Na rubu šumske sastojine

šća u šumi crne johe s trušljikom, šumi hrasta lužnjaka

i velike žutilovke s drhtavim šašem te u šumi hrasta lu-

žnjaka i običnoga graba sa cerom.

Hranjivost izdanaka i listova – Biljka je izrazito

jakog i ugodnog aromatičnoga mirisa te neznatno gor-

kog i trpkog okusa. Za jelo se upotrebljavaju aromatični

Dijelovi biljke

mladi izdanci i listovi koji se beru prije cvatnje, tijekom

proljeća i jeseni. Sadrži gorke tvari, trijeslovine (tanine),

zelenkasta eterična ulja, smolu, šećer, kremenu kiselinu.

U mladim listovima ima 25-65 mg% vitamina C i pri-

bližno 10 mg% karotina. U usporedbi s većinom drugih

samoniklih usnatica, skuhana dobričica može poslužiti

i kao ukusno povrće (varivo pripremljeno kao špinat).

U nekim državama koristi se kao začin, a u Njemačkoj

fi no usitnjene listove ove aromatične zeljanice dodaju

proljetnim juhama, salati, namazima, varivima, jajima ili

ih jedu na kruhu s maslacem. Ovu biljku ne bi trebalo

konzumirati sirovu u većoj količini, jer neprokuhani li-

stovi nisu sasvim neotrovni.

ZELJASTE BILJKE


Primjena u pučkoj medicini – U pučkoj se me-

dicini dobričica koristi u sljedećim pripravcima: čaju,

kapima, sokovima i ljekovitim vinima. Bere se čitava

biljka u cvatu ili pojedinačni listovi i cvjetovi. Sušenje

se obavlja u potpuno tankom sloju, najbolje pojedinač-

no, na sjenovitom mjestu ili na prozračnom tavanu. Pod

ljekarničkim (farmakopejskim) nazivom Herba Hederae

terrestris ili Herba Glechomae upotrebljava se za lije-

čenje dišnih organa i bronhijalne astme, tijekom upale

mokraćnih putova, za smirenje kod histerije. Potiče izlu-

čivanje želučanih sokova, olakšava želučane i crijevne

probleme, povoljno utječe na izlučivanje bubrežnih

kamenaca, smiruje bolove kod gihta i reume. Svježi

mladi listovi služe za pripremu salate, a ujedno liječe

navedene bolesti. Pranje čajem od dobričice pomaže

u liječenju krasta, šuge i ostalih kožnih osipa domaćih

životinja.

Vrlo srodna vrsta je dlakava dobričica (Glechoma

hirsuta) koja je snažnije razvijena i izrazito dlakava. Svi

dijelovi su pokriveni dugim, bijelim, stršećim dlačicama,

vjenčić je veći, a plod duži. Raste češće u zatvorenim šu-

mama i na sjenovitim mjestima, a manje na otvorenom

prostoru, u termofi lnim listopadnim šumama i šikara-

ma, od nizinskog do brdskog područja. Između navede-

nih dviju vrsta postoje mnogi prijelazni oblici i prirodni

križanci (bastardi).

Listovi i svijetloljubičasti cvjetovi

Za jelo se upotrebljavaju aromatični mladi izdanci i listovi koji se beru tijekom proljeća, prije cvatnje.

Dlakava dobričica (Glechoma hirsuta)

foresity

Glavna Skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2011. godinu Međunarodnom godinom šuma s ciljem podizanja svijesti o održivom upravljanju i održivom razvoju svih tipova šuma. Na tom bi tragu gradovi Rovinj i Pula zasigurno posebno proslavili Međunarodnu godinu šuma kada bi uspjeli iz europske kase dobiti značajna sredstva kroz kandidirani projekt „Šume za gradove – Foresity“

Zajednička Zajednička revitalizacija revitalizacija urbanih šumaurbanih šuma

Iz grada Rovinja, Upravnog odjela za proračun,

gospodarstvo i europske fondove doznajemo ne-

što više o spomenutom projektu. U okviru “IPA

Operativnog programa Slovenija-Hrvatska 2007. –

2013.“ grad Rovinj u suradnji sa gradom Pula, Javnom

ustanovom Natura Histrica, Istarskom županijom te

slovenskim prekograničnim partnerima općinom Ce-

lje i Mestni gozd – Celje kandidirao je projekt “Šume

za gradove – Foresity“. Projekt je kandidiran u sklopu

prioriteta Očuvanje zaštićenih područja, ekološki zna-

čajnih područja i kulturne baštine. Ukupni proračun

projekta iznosi 687.537,78 eura (85% iz EU), od čega

bi 127.248,21 eura bilo namijenjeno za ulaganja u Park

šumu Zlatni rt – Punta Corrente. Projekt predviđa ob-

novu, revitalizaciju i uspostavljanje sustava održivog

korištenja gradskih šuma u Puli, Rovinju i Celju. Ova za-

štićena područja ekološki su veoma značajna za mikro-

klimu ovih gradova te izravno utječu na svakodnevni

život velikog broja stanovnika i posjetitelja. Projekt je

usmjeren na jačanje regionalnog identiteta kroz oču-

vanje i revitalizaciju prirodnih bogatstava od velikog

lokalnog značaja te na upravljanje i daljnje korištenje

zaštićenih područja s održivim značajkama.

Piše Foto

Christian Gallo

Park šuma Šijana

ŠUME ZA GRADOVE

ZAJEDNIČKA AKCIJA PULE, ROVINJA I CELJA


Jedan od prioritetnih ciljeva projekta je povećati

javnu svijest o prirodnim bogatstvima u prekogranič-

noj regiji te uspostaviti i proširiti prekograničnu mrežu

stručnih djelatnika za zajedničku zaštitu i promociju ur-

bane prirode. Uključivanje interesnih skupina u zaštitu,

održavanje i upravljanje šumama, prema principima

participativnog planiranja, zajedničke pripreme i pro-

vođenja edukacija, unapređenja sportsko-rekreativnih

i umjetničkih sadržaja dat će doprinos suštinskom po-

boljšanju izgleda, namjene i održivosti korištenja šuma.

Navedenim aktivnostima doprinijet će se prekogranič-

noj promociji urbane prirode, suživotu ljudi i šumskih

ekosustava te motiviranju lokalnih aktera za uključiva-

nje u daljnje aktivnosti na zaštiti prirode.

Projektom će biti izrađeni nacrti planova upravljanja

gradskim šumama, a također i krajobrazna studija za

Zlatni rt - Punta Corrente u Rovinju te idejno rješenje za

Šijansku šumu u Puli.

Park šuma Zlatni rt

Ukupni proračun projekta iznosi 687.537,78 eura (85% iz EU), od čega bi 127.248,21 eura bilo namijenjeno za ulaganja u Park šumu Zlatni rt - Punta Corrente

Glavne aktivnosti bile bi: Održavanje radionica i edukacijskih aktivnosti na

Zlatnom rtu – Punta Corrente i Šijanskoj šumi te izra-

da edukacijskih staza;

Ugovaranje nabave i sadnja novog sadnog materija-

la i opremanje prostora za edukaciju;

Posjeti djece između triju navedenih gradova;

Održavanje tiskovne konferencije u Rovinju te pe-

riodično objavljivanje tematskih priloga u lokalnim

medijima;

Izrada brošure i karte za Zlatni rt – Punta Corrente i

Šijansku šumu;

Nabava i postavljanje dječjeg igrališta na Zlatnom

rtu – Punta Corrente i Šijanskoj šumi;

Izrada i postavljanje informativnih tabli na Zlatnom

rtu – Punta Corrente i Šijanskoj šumi,

Radionice sa edukacijskim sadržajima pomoći će

edukaciji i uključivanju interesnih skupina, dok će veći

broj promotivnih materijala doprinijeti većoj zainteresi-

ranosti lokalnog stanovništva za aktivnosti u šumi. Kra-

jem projekta bit će organizirana završna konferencija na

kojoj će biti predstavljeni sveukupni rezultati projekta.

Ciljevi: kroz učinkovitu sinergijsku suradnju među

partnerima razviti inovativni pristup upravljanju grad-

skim šumama kao dijelu urbane sredine od izuzetnog

značaja; pomoću dorađenog i isprobanog modela

upravljanja, kojeg potvrđuju primjeri dobrih praksa,

postići napredak u prepoznavanju ekoloških i socijalnih

funkcija gradskih šuma i kod drugih gradova u Sloveniji

i Hrvatskoj; popularizirati gradske šume kao dragocjen

i novo prepoznat prostor za razvoj kontinuirane ekološ-

ke edukacije školske mladeži koji kroz iskustva i doživ-

ljaje u prirodnoj sredini nadopunjava postojeće nastav-

ne programe; razvijanje novih pristupa osvještavanju

i promociji prirodne i kulturne baštine gradskih šuma.

Specifi čni ciljevi: razvoj i uspostava sistema uprav-

ljanja gradskim šumama u Celju, Puli, Rovinju; revitali-

zacija degradiranih područja gradskih šuma; uspostava

infrastrukture i opreme gradskih šuma s ciljem jačanja

njihovih socijalnih funkcija; razvoj edukativnog pro-

grama za školsku mladež u gradskim šumama na teme

zaštite prirode, ekologije i održivog razvoja; promocija

urbane prirode, postignutih rezultata i najboljih praksa,

razmjena znanja i iskustava.

Park šuma Šijana38 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Uz ove dvije glavne vrste, zajednicu krase još hrast

medunac, planika, lovor, lemprika, zelenika, mirta, tršlja

i druge. Svaka ova vrsta čini djelić mozaika kojemu je

ljudska ruka pridodala još duglazije, jele, čemprese, ce-

drove i nezaobilazne borove.

Park je prošaran putovima i stazama uz koje nala-

zimo aleje čempresa i pinije (većim dijelom iz doba

Hütterotta), uz glavnu livadu nalazimo gorostasne ce-

drove sađene u obliku zvijezde, dok sa vrha napušte-

nog kamenoloma puca pogled na rovinjski poluotok,

na otoke Svete Katarine i Svetog Andrije, na prekrasne

plaže i na morsku pučinu.

Paviljon na samom rtu građen 1890. preuređen je

u ugostiteljski objekt, dok je stara lugarnica građena

O spomenutim park šumama bilo je već riječi u

časopisu Hrvatske šume. Ukratko, park šuma Zlatni rt –

Punta Corrente najstariji je zaštićeni objekt na području

Istarske županije s vrlo visokim estetskim vrijednosti-

ma. Zakonsku zaštitu uživa još od 1948. godine. Tada

je park proglašen prirodnom rijetkošću, jer »predstavlja

ljepotu i ukras toga kraja«. Godine 1961. sljedi drugo

rješenje po kojem Zlatni rt – Punta Corrente uživa za-

štitu u kategoriji park-šume na površini od 52 ha. Podi-

zanje park šume započelo je krajem 19. stoljeća. Godine

1890. Georg Hütterott, poduzetnik iz Trsta, oduševljen

klimom u Istri i krajobrazom rovinjskog arhipelaga ku-

puje četiri otoka u južnom dijelu i to otok Sv. Andrije,

Maškin, Šturago i otok Sv. Ivana. U narednim godinama

počinje s otkupljivanjem privatnih posjeda, južno od

grada na predjelima Punta Corrente, Montaura, Škara-

be, Monvija i Monte Mulinija. Uređene su staze, zasa-

đena šesterokraka zvijezda himalajskih cedrova, aleje

čempresa i pinija, formirane livade okružene duglazi-

jom i soliternim egzotičnim čempresima. Na ograđenoj

površini nekadašnjih pašnjaka, vinograda i maslinika,

pošumljavanjem pomno odabranim mediteranskim

i egzotičnim biljkama podignut je pravi park. Danas

park-šuma Zlatni rt – Punta Corrente i dalje predstav-

lja iznimno bogatstvo u vegetacijskom smislu. Livade

okružene prirodnim i sađenim šumama čine prostor u

kojem se učestalo boravi. Prirodne šume čini zajednica

hrasta crnike i crnog jasena.

Projekt predviđa obnovu, revitalizaciju i uspostavljanje sustava održivog korištenja gradskih šuma u Puli, Rovinju i Celju.

1908. obnovljena te je u njoj postavljena muzejska zbir-

ka posvećena obitelji Hütterott.

Park šumu Šijana čine sađene alohtone listače

i četinjače te šumska zajednica hrasta medunca i bijelo-

ga graba koja se miješa sa elementima zajednice hrasta

crnike i crnog jasena. Osnovna obilježja korištenja da-

tiraju iz doba Austro-ugarske vladavine u Puli, kada je

područje osmišljeno i izvedeno kao gradski park. Tada

je za potrebe parka produžena postojeća tramvajska

pruga do ulaza u šumu. Godine 1964. šuma je progla-

šava zaštićenim područjem – park šumom na površini

od 152 ha. Prema radu Đure Rauša i Željka Španjola iz

1995. godine, u park – šumi zabilježeno je 98 vrsta lista-

ča i 18 vrsta četinjača alohtonih i autohtonih drvenastih

vrsta. Čitava park-šuma isprepletena je desecima kilo-

metara putova i staza koji su otvoreni samo za pješački

i biciklistički promet. Glavni dio je prostrana centralna

livada (Kaiserwiese) na kojoj se nalazi dječje igralište i

ugostiteljski objekt.

Model urbane šume podrazumijeva i moguću

rekonstrukciju parka temeljenu na povijesnoj matrici, tj.

korištenjem svih saznanja o načinu uređenja i korište-

nja šume kroz povijest. Kako su se ove dvije park-šume

počele uređivati još u vrijeme Austro-ugarske vladavi-

ne, bit će ih posebno zanimljivo uređivati po prvotnoj

matrici.

Kada je riječ o današnjem korištenju ovih dviju park-

šuma, u kontekstu gradskoga parka, ono je bitno razli-

čitog intenziteta. S obzirom na svoju površinu i na broj

stanovnika Pule, park-šuma Šijana je malo posjećena.

U posljednje dvije godine broj posjetitelja je donekle

povećan, zahvaljujući uvedenom dodatnom sadržaju.

Park – šuma u Rovinju, obzirom na to da je položena uz

more, je posebice ljeti (pre)opterećena posjetiteljima.

Takve različite situacije bitno utječu na revitalizaciju i

daljnje planiranje korištenja istih.

U vrijeme velikih pritisaka na prirodu općenito, važ-

nost šuma rapidno raste. Istovremeno je i pritisak (stres)

na čovjeka sve veći. U oslobađanju stalno prisutnog

stresa park-šume predstavljaju lijek nadomak ruke. Sto-

ga, šume ovakvog tipa, kojima su općekorisne funkcije

višestruko izražene, zahtijevaju intenzivno i konstantno

održavanje. Zato držimo palčeve da spomenute šume

prođu ovu kandidaturu! Park šuma Zlatni rt


lišajevi

Lišajevi rastu na Lišajevi rastu na svim mjestima svim mjestima kugle zemaljske! kugle zemaljske!

Najneobičniji su biljni organizmi na Zemlji, nemaju korijenje, rastu svugdje i na mjestima gdje to ne uspijeva većini biljaka pa ih nazivaju i „kaosom prirode“. Izvrsni su indikatori onečišćenja zraka. Lišajevi.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva Lišajevi su najneobičniji biljni organizmi na Ze-

mlji. Nastanjuju sve dijelove zemljine kugle,

počevši od onih s najnepovoljnijim uvjetima za

život, krajeve polarnih hladnoća (pronađeni su

na Himalaji na 7000 metara nadmorske visine), ali pro-

nađeni su i u predjelima tropskih vrućina. Zanimljivo je

da su u nekim područjima našeg planeta jedini stanov-

nici. Tu stvaraju preduvjete za život drugih biljnih orga-

nizama poput mahovina, ali i ostalih biljaka (kao i prije

400 milijuna godina kada su se prvi puta pojavili).

Obzirom da nemaju korijenja, rastu i na mjestima

gdje to ne uspijeva većini biljaka (na zidovima, krovovi-

ma, nadgrobnim spomenicima i sl.).

Složeni su organizmi (simbioza algi ili gljiva i bak-

terija). Osim njih niti jedna druga poznata vrsta organi-

zama na Zemlji ne predstavlja takvu ekološku zajedni-

cu, stoga ih nazivaju i „kaosom prirode“. U toj zajednici

alge opskrbljuju lišaj produktima fotosinteze, a gljive

pomoću hifa upijaju mineralne i organske spojeve i

vodu te mu na taj način omogućuju preživljavanje.

Spadaju u odjeljak nižih biljaka steljnjača. Prema

izgledu steljke dijele se u sedam vrsta: zrnati, korasti,

ljuskasti, listasti, grmasti, složeni i želatinozni. Ima ih i

različitih boja: žutih, narančastih, bijelih (boja se odre-

đuje u suhom stanju jer u dodiru s vlagom mijenjaju

boju). Prema podlozi za koju su pričvršćeni dijele se na:

terestričke (na tlu), epilitske (na stijenama), epifi tske (na

drveću ili drugim biljkama).

U prošlosti su se lišajeve koristili u ishrani stoke (sje-

verni predjeli skandinavskih zemalja), proizvodnji nekih

boja (lakmus papir), medicini (poznati islandski lišaj učin-

kovit je protiv kašlja), neke od vrsta koriste se i u izradi ra-

znih parfema, neki u medicini za proizvodnju antibiotika.

U 15. stoljeću u Europi ih koriste kod problema s kosom,

protiv žutice, ali i stavljaju kao prilog u salate i u juhe.

Uglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćom

zraka, u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propa-

daju. Kao korisni bioindikatori onečišćenja zraka pre-

poznati su pedesetih godina prošlog stoljeća. Na one-

čišćenje atmosfere posebice su osjetljivi lišajevi na kori

šumskog drveća. Njihova prisutnost, kako po vrstama

tako i po brojnosti, predstavlja najbolji pokazatelj one-

čišćenja zraka na određenom području. Smanjenjem

emisija teških metala i ostalih zagađenja lišajevi se „vra-

ćaju“ na drveće. Kao primjer, ovdje ćemo spomenuti Wi-

ttmanna i Turka koji su takva zapažanja otkrili u okolici

Londona, Leobena te na području Ruhra u Njemačkoj

(izvor Šumarski list 1985.)

Najčešće korištenu metodu mjerenja kvalitete

zraka uz pomoć lišajeva razvili su Urlich Kirschbaum i

Volkmar Wirth 1997. Metoda je jednostavna i pouzda-

na, ali zahtijeva određenu dodatnu opremu i posebna

specijalistička znanja iz područja lihenologije (nauke o

lišajevima). Veže se uz ime oca lihenologije Erika Ahari-

jusa, koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće izdao cijeli

niz udžbenika vezanih uz ovu problematiku.

Na području BIH, u okolici Sarajeva krajem devede-

setih godina prošlog stoljeća, na pet lokacija u gradu

skidan je sa stabala lišaj Hypogymnia physodes da bi

se utvrdio stupanj onečišćenosti zraka. U nekim europ-

skim zemljama (Italija, Njemačka i Švicarska) obvezna je

uporaba lišajeva kod mjerenja onečišćenja zraka.

U Hrvatskoj su lišajevi (Lihenofl ora) dosta slabo

istraženi pa tako nemamo ni specijaliziranog stručnjaka (li-

henologa) koji bi se posebno bavio ovom problematikom.

U prošlosti su se proučavanjem naših lišajeva uglav-

nom bavili strani stručnjaci ili planinari poput našeg De-

Uglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćom zraka, u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propadaju. Kao korisni bioindikatori onečišćenja zraka prepoznati su pedesetih godina prošlog stoljeća.

Lišaj na kamenu

Lišaj na drvetu

ZANIMLJIVA PRIRODA


gena (1936.-1938.). Ozbiljnije sustavno proučavanje

lišajeva na prostorima bivše države obavio je Fran Ku-

šan. Podaci su objavljeni u djelu „Prodromus fl ore lišaja

Jugoslavije“.

Istraživanja u našoj zemlji nastavljaju se sredinom

devedesetih godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući tome

napravljen je i prvi crveni popis lišajeva Hrvatske. Naža-

lost, za sada na hrvatskom jeziku ne postoji niti jedan

priručnik za njihovu determinaciju, za to se uglavnom

koristi strana literatura. To je moguće iz razloga jer kod

lišajeva nisu pronađeni endemi.

Iz priručnika o lišajevima, autorice mr. sc. Ane-

Marije Partl, saznajemo da je u našoj zemlji evidentirano

više od 1000 svojti, pretpostavlja se da ih ima i do 1100.

Njihova rasprostranjenost uvjetovana je različitim eko-

loškim čimbenicima (prirodnim i antropogenim). Ugro-

ženi su nestajanjem staništa, promjenom mikroklime te

kao što smo već spomenuli onečišćenjem zraka. No, da

im je moć preživljavanja vrlo velika dokazano je jednim

istraživanjem iz 2005., eksperimentom koji je vodio Le-

opoldo Sancho sa Sveučilišta u Madridu. Dvije različite

vrste lišajeva bile su pohranjene u kapsulama koje su

poslane u Svemir u ruskoj raketi „Sojuz“. U Svemiru su

kapsule otvorene, lišajevi su bili izloženi zrakopraznom

prostoru, ali i svemirskim zračenjima. Poslije petnaest

dana vraćeni su na Zemlju potpuno neoštećeni, čime

je dokazana njihova izdržljivost u ekstremnim uvjetima.

Razmnožavaju se nespolno (nakupinama algi ili

glji va) te dijelovima steljke ili spolno (samo gljivom

koja nakon klijanja spore mora pronaći odgovaraju-

ću algu ili ciljano bakteriju kako bi se ponovo stvori-

la lišajna zajednica. Danas je na Zemlji poznato oko

20000 vrsta lišajeva.

U Hrvatskoj je evidentirano više od 1000 vrsta, a pretpostavlja se da ih ima i više. Njihova rasprostranjenost uvjetovana je različitim ekološkim čimbenicima.

Narančasti lišaj

indija U DVADESET DANA

DobijiDobiji, perači odjeće , perači odjeće u Mumbajiu, u Mumbajiu, oprat će vam dvoje oprat će vam dvoje hlače i majicu hlače i majicu za pet kuna!za pet kuna!

BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 41 Ulaz u ašram

U turističkim

katalozima Indiju

se obično prikazuje

kao zemlju iznimne

raznolikosti i snažnih

kontrasta, zemlju

bogatu okusima i

mirisima, i kulturom

koja seže u doba

do kojeg ne dopiru

jasni tragovi. To je

Indija currya, rikši,

krava, nesnonih

vrućina i monsuna.

No, ta karnalna Indija

samo je dio cjeline

koja u sebi sadrži

i znanje drevnih

znalaca, ršija, čije su

se spoznaje održale

do modernog doba

kroz obrede, slavlja i

način poimanja života

Indijaca. To je Indija

mistika i misticizma,

gurua, onih koji su

spoznali Istinsku

Stvarnost, Indija

joge, reinkarnacije,

Božanske Svjesnosti,

Bezuvjetne Ljubavi,

Indija na granici

bajke i znanstvene

fantastike.

Tri nastavka ove priče

zapravo su premalo

da se dočara ovaj

svijet. No pokušajmo.

Nakon osmosatnog leta zrakoplovom na liniji

Frankfurt-Bangalore i dvoipolsatne vožnje

taksijem stiže se u Puttaparthi, sjedište jed-

nog od najvećeg duhovnih učitelja Sathye

Sai Babe i sveučilišni gradić s 10.000 stanovnika. Smje-

šten je na jugu Indije u državi Andra Pradesh, dijelu

Indije koji se još naziva i Deccan.

Predodžba o Puttaparthiju kao mirnom i tihom mje -

stu uronjenom u tišinu brzo se raspline. Kada se stalnom

zvuku sirena pridoda zvuk napjeva koji slave Boga, što

od ranog jutra do kasne večeri odzvanja sa zvučnika

postavljenih na stupovima javne rasvjete, brzo shvati-

te da Indijac voli čuti, ali voli i da ga čuju. Uz to, pogled

na raščupane stupove javne rasvjete s kojih se snoplje

žica razdvaja na sve strane govori o iznimnoj sklonosti

improviziranju ovdašnjih stanovnika.

Sam Puttaparthi, njegove ulice, pročelja zgra-

da, hramovi i tržnice, ulične reklame – sve vas podsje-

ća da se nalazite u mjestu u kojem je boravište pozna-

tog duhovnog učitelja. Sve je Sathya i sve je Sai.

No, najizravniji podsjetnik da se nalazite u blizini

svete osobe jesu pomalo neobjašnjivi mehanizmi koji

se počnu pokretati na tjelesnoj i mentalnoj razini. Bez

obzira na privid, naizgled običnog mjesta, samim time

što u njemu boravi Osoba Božanske Svjesnosti, Putta-

parthi je mjesto visokih energetskih vibracija.

Uz glavnu ulicu, nasuprot ašramu, nalazi se niz tr-

govina sa suvenirima i tekstilom, mjenjačnice i inter-

net-kafei te priličan broj restorana. Cjenkanje prilikom

kupovine je itekako preporučljivo, jer su prodajne cije-

ne višestruko uvećane od onih nabavnih. Dovoljan

broj restorana s indijskom, tibetskom i zapadnom ku-

hinjom brinu se da posjetitelji budu siti. Restorani su

uredni, hrana i više nego ukusna, a osoblje je ljubazno.

Klima je u Puttaparthiju u ovo doba godine i više no

ugodna, s temperaturama od proljetnih 22 °C, do go-

tovo ljetnih 28 °C, popraćenih relativno niskom vlaž-

nošću zraka.

Kako izgleda uobičajeni dan u Puttaparthiju za one

koji su došli na daršan – svečev pogled?

Glavno mjesto događanja je ašram Prasanthi

Nilayam, Utočište Najuzvišenijeg Mira. U ovaj hram

ulazi se već u 4.00 ujutro i uz pjevanje ostaje do 9.00

sati (pjevaju se Bhajani, a nakon toga Aarti), a program

se nastavlja poslijepodne u 15.00 i traje do 18.10 kada

slijedi meditacija za sve sljedbenike iz drugih zemalja.

Na daršan se dolazi u čistoj, najčešće bijeloj odjeći,

sve što sa sobom smijete ponijeti su jastuk i nešto nov-

ca, a u programu se sudjeluje bosonog. Nakon daršana

iz ašrama izlazite puna srca i mirne duše.

Sam ašram smješten je duž glavne ulice i osim hra-

ma za daršan u njemu se nalaze i mnogobrojni apar-

tmani i sobe za smještaj štovatelja, uz povoljne cijene.

U ašramu se nalazi i trgovina u kojoj ćete povoljnije no

bilo gdje drugdje u Puttaparthiju moći kupiti sve po-

trepštine za život. Kupovina u ašramskoj trgovini ima

i jednu osobitost. Naime, prijepodne smiju kupovati

samo žene, dok je poslijepodne rezervirano za muš-

karce. Općenito, prilikom održavanja daršana muškar-

ci i žene su razdvojeni; muškarci sjede na jednoj strani,

a žene na drugoj...

Sathya Sai Baba jedan je od najpoznatijih, ako

ne i najpoznatiji indijski duhovni učitelj. Njegovo uče-

nje potiče ljubav i služenje, nenasilje, visoku moral-

nost u djelovanju i ophođenju te poštivanje svih živih

Sathya Sai, svemirski centar

Sathya Sai Baba (saibaba)

Mumbai – Dobiji – perači odjeće

Mumbai – Slumovi

Jedna od znamenitosti Mumbaija su i dobiji – perači odjeće. Za nešto više od 5 kuna oprat će vam dvoje hlače i majicu. Naravno, sve se radi ručno.

Piše Foto

Dario Kauzlarić


bića. Pritom sve religije smatra jednakovrijednima na

putu do spoznaje i naglašava zajedničku poruku ljuba-

vi koja je u njima sadržana.

Riječi imena koje nosi, Sathya Sai Baba znače: Istina

– Božanska Majka – Božanski Otac. Ime koje će nositi

u sljedećoj inkarnaciji je Prema – Ljubav. Sathyu Sai

Babu često oslovljavaju i s Bhagawan, što znači svet,

odnosno božanski. Osim kao duhovni učitelj, Sathya

Sai Baba dao je i nemjerljiv doprinos u praktičnom rje-

šavanju problema lokalnog stanovništva poput kvali-

tetne opskrbe pitkom vodom, kao i rješavanje ostalih

komunalnih problema. Sathya Sai Baba je, također,

osnovao i Sveučilište u Puttaparthiju te izgradio bol-

nicu Whitefi eld u predgrađu Bangalorea, opremljenu

najmodernijim instrumentarijem u kojoj medicinsko

osoblje bez ikakve naknade pruža svima potrebnu

liječničku skrb.

Reklo bi se – pomalo nestvaran životopis koji stavlja

zdravi razum na ozbiljnu kušnju. No, o tome koliko je

Sathya Sai Baba poštovan govori i Sveučilišni stadion

na kojem je održano rođendansko slavlje ispunjen do

posljednjeg mjesta, uz nazočnost najviših dužnosnika

iz političkog i kulturnog života.

Glavna uloga Sathye Sai Babe je, ipak, ona duhov-

nog učitelja.

Mumbai je najveći indijski grad, glavni grad dr-

žave Maharastra i drugi najveći grad na svijetu, odmah

iza Mexico Cityja. Od ribarskog naselja pretvorio se u

grad u kojem se ostvaruje 5% indijskog brutto nacio-

nalnog dohotka. Otvaranjem Sueskog kanala grad je

postao glavna azijska izvozna luka, što je utjecalo na

njegov nezadrživ rast.

Ovaj megalopolis sa službenih 14 milijuna stanovni-

ka, a neslužbenih barem još upola toliko, davno je na-

drastao mogućnost njegovih vlasti i stanovnika da ga

održavaju funkcionalnim. Mnoštvo dotrajalih fasada na

još relativno novim zgradama, hrpe smeća, slumovi koji

se prostiru do unedogled govore tome u prilog. Za ne-

koga tko se doselio u Mumbai, slumovi u pravilu pred-

stavljaju jedinu mogućnost smještaja. Oni su posljedica

neučinkovite urbanizacije, stanogradnje koja ne uspije-

va pratiti ritam doseljavanja te tržišta stanova koji su

većini cijenom nedostupni.

No, unatoč na prvi pogled neprivlačnom načinu sta-

novanja, u slumovima je zaživjela zasebna kultura stano-

vanja i suživota. Dio slumova posjeduje komunalnu infra-

strukturu i struju. Često su stanovnici izvrsno organizirani

te su u mogućnosti boriti se za kvalitetne uvjete života.

Mumbai je i središte indijske tvornice zabave, popular-

nog Bollywooda. Po količini proizvedenih fi lmova Bolly-

wood je odavno nadmašio poznatiji Hollywood, no kva-

litetom to tek treba učiniti. Ništa bez dobrog scenarija...

Jedna od znamenitosti Mumbaija su i dobiji – pera-

či odjeće. Za nešto više od 5 kuna oprat će vam dvoje

hlače i majicu. Naravno, sve se radi ručno. Koliko je to

mukotrpan, ali i bitan posao za zajednicu, govori i či-

njenica da su se dobiji, po kastinskom sustavu šudre,

uspjeli izboriti za povlašten status.

Puttaparthi – vreva na ulicama

Ganeša, otklanjatelj

prepreka

Mumbai – Neboderi – pokazatelj gospodarskog rasta

Sathya Sai Baba rodio

se 23. studenog 1926.

u Puttaparthiju kao

Sathyanarayana Raju.

Sa 14 godina ubo ga

je škorpion od čijeg

se uboda onesvijestio.

Povrativši svijest počeo

je recitirati drevne svete

stihove na Sanskrtu i

ponašati se, kako su to

opisali njegovi roditelji,

pomalo histerično, što ih

je potaknulo da ga vode

brojnim liječnicima

i svećenicima. Dva

mjeseca kasnije spoznao

je i objavio ukućanima

svoj pravi identitet.

Najavio je i svoju

sljedeću inkarnaciju

koja će uslijediti

osam godina nakon

što napusti sadašnje

zemaljsko tijelo.

Također, štovatelji ga

oslovljavaju i sa Swami,

odnosno onaj koji se

poznaje, onaj koji je

znalac, onaj koji je

ovladao upravljanjem

sobom..


lovstvo

Glavna razlika je u tome što se staro rogovlje odbacuje i novo izrasta svake godine, a rogovi se nose cijelog života i stalno rastu, no sve manje i manje.

Piše Foto

Zoran Timarac

ZANIMLJIVA PRIRODA

Od naših divljih papkara, onih koji u Hrvatskoj

žive od prirode ili su unešeni (autohtoni i

alohtoni), rogovlje imaju obični jelen, jelen

lopatar, jelen aksis i srna, a rogove divokoza

i mufl on. Kod ovih prvih rogovlje nose samo mužjaci,

izuzetno rogovlje mogu imati i ženke. Kod ovih drugih

rogove imaju i divojarci i divokoze, a kod mufl ona muž-

jaci, a ženke rijetko mogu imati tri do pet centimetara

duge roščiće.

I rogovlje i rogovi se nose na glavi i na prvi po-

gled je to slično, ali ima više razlika. Kod mužjaka je to

turnirsko oružje za osvajanje i očuvanje ženki, teritorija

ili poretka u krdu, u čemu je uz tjelesnu snagu važna i

veličina (jačina) rogovlja ili rogova.

Kod divokoza veličina rogova nema presudnu ulogu

u poretku krda. Zapaženi su slučajevi da su divojarci s

jednim ili oba slomljena roga zauzimali visok položaj u

poretku krda. Nedostatak u tom pogledu nisu bili ni de-

formirani rogovi ni uski raspon.

Rogovi divojarca i divokoze se razlikuju i po tome

se može odrediti spol. Divojarac po pravilu ima jače,

u donjem dijelu deblje rogove, kuke su jače savijene i

oštrije, a šiljci su više razmaknuti. Rogovi divokoze su u

podnožju tanji pa izgleda da su rožišta jače razmaknuta,

nego kod divojarca. Mogu biti vrlo visoki i imati veliki

raspon. Ponekad su rogovi divokoze vrlo slični onima

divojarca pa kada ne bi bilo drugih znakova razlikovanja

spolova, rogovi bi bili nesiguran znak.

Rogovi divokoza i mufl ona služe i kao amortizer kod

padova i odrona kamenja, za obranu od grabežljivaca, a

navodno imaju i određenu ulogu u hlađenju tijela. Teški

rogovi mufl ona služe i kao neke vrste balansera u sko-

kovima po stijenama.

Slično je i s rogovljem mužjaka iz obitelji jelena, kada

nose rogovlje. A kada su bez rogovlja, više se uzdaju u

noge – da pobjegnu i udare neprijatelja oštrim papcima.

Glavna razlika između ove dvije skupine kru-

pne divljači je u tome što se tijekom ciklusa rasta i od-

bacivanja rogovlja staro odbacuje i novo izrasta svake

godine, a rogovi se nose cijelog života i stalno rastu.

Rogovlje raste na rožištu, produžetku čeone kosti, kao

višak razjene tvari, ali i iz pričuva organizma. Rast je ve-

zan s aktivnošću cijelog niza žlijezdi s unutrašnjim luče-

njem, a u pojedinim godinama zavisi o prilivu materija-

la za građu i sunčeve svjetlosti. Taj priliv ovisi o prehrani

tijekom rasta, ali i ranijih godina, jer se tvari za rogove

skladište u kostima i kasnije po potrebi oslobađaju.

Rogovlje raste pod zaštitom posebnog produžetka

kože rožišta, koje se naziva ruinje, bast, liko ili čupa. Ima

pokosnicu, gusto je protkano živcima, posjeduje miri-

sne žlijezde i pokriveno je dlačicama.

U vrijeme rasta rogovlja tvari za njegovu građu do-

vode se krvlju kroz dvostruki krvotok. Vanjski je između

runja i njegove pokosnice, a unutrašnji vodi iz srži roži-

šta u hrskavicu roga u rastu. Rog raste donošenjem tvari

na vrh, to mu je najmlađi dio, dok je vanjski najstariji.

Kasnije rogovlje okoštava odozdo prema gore, čisti se i

dobiva tamniju boju od krvi i njene reakcije sa sokovi-

ma biljaka o koje se rogovlje čisti.

Rogovlje se s godinama grana do izvjesnog

stupnja, ali broj parožaka nikako ne govori o broju go-

dina tih vrsta divljači, kao što netko pogrešno misli. Kod

prestarjele divljači rogovlje nazaduje u jačini, visini, bro-

ju parožaka i drugom.

Oblik i jačina rogovlja je jedan od kriterija u određi-

vanju starosti muških grla u obitelji jelena. Primjerice,

kod srnjaka u mladosti glavni dio mase rogovlja nalazi

se iznad prednjeg paroška. U starih i prestarjelih srnja-

ka glavna masa roga je ispod prednjeg paroška. Dobri

mladi srnjak ima dugačke i jake paroške, u starosti su

parošci kraći i postepeno se gube. Obično prvi nazaduje

Rogovlje i rogovi Rogovlje i rogovi – sličnosti i razlike– sličnosti i razlike

Jelenski rog

Stepenasti razvitak rogovlja jelena

Rogovi divokoze


prednji parožak. Ruža je često ovješena i prekriva dio

rožišta. Ikre i brazde su najizraženije kod srednjedobnih

srnjaka u naponu snage. Jako stari srnjaci imaju po pra-

vilu glatko rogovlje.

Rogovi druge skupine su kožnog podrijetla, a

izrastaju na nastavku čeone kosti – rožištu. Ono se prvo

razvija potpuno samostalno u vezivnom tkivu kože na

čelu, a tek kasnije srasta s čeonom kosti. Rožnata masa

kao tuljac obavija rožište.

Rožište raste u visinu, a koža koja ga obavija luči rož-

ne ćelije za rast roga. Svake godine se stvara novi sloj

rožnate tvari između kože i sloja roga, izraslog u pret-

hodnoj godini. Tako mlađi sloj dospijeva odozdo, ispod

i unutar starijeg sloja rožine. Zato je vrh roga najstariji, a

osnova najmlađi dio.

Rogovi stalno rastu, a najviše u prvim godinama

života. Kasnije se intenzitet rasta sve više smanjuje.

Rogovi ne rastu jednako ni u tijeku jedne godine. Us-

poravanje ili potpuno zaustavljanje rasta je u zimskim

mjesecima i ima za posljedicu stvaranje prstenastih

godišnjih usjeka, pršljenova-godova. Po njima se može

određivati starost, ali se ne smiju pobrkati s tzv. ukra-

snim pršljenovima. Rogovi mufl ona, primjerice, mogu

imati ukupno 60 do 80 pršljenova.

Rogovlje i rogovi mogu biti nepravilni. Češći je to

slučaj kod rogovlja, posebno kod onih srnjaka. Uzroci su

hormonalni poremećaji kod rasta, oblikovanja i razmje-

ne tvari, razne povrede čeone kosti, rožišta i roga, ranja-

vanja tijela i drugi. Zanimljivo je da ranjavanje tijela na

jednoj strani ima za posljedicu slabiji rog na suprotnoj

strani tijela. Neke nepravilnosti (i jačina) se mogu ispra-

viti sljedeće godine, druge su trajne.

Najzanimljivija nepravilnost je šubarasto ili gubasto

rogovlje, tzv. perika ili guba. Nastaje kao posljedica ne-

dostatka spolnog hormona. Perika stalno raste, može

prekriti oči i usta, lako se povređuje i može doći do upa-

le i uginuća. A mogu je i upljuvati muhe.

Kod druge skupine bolesti i povrede tijela ogledaju

se u nepravilnom rastu rogova, samo ako su bile u ranoj

mladosti, rijetko kasnije. Već izrasli rogovi ne mijenja-

ju oblik, samo slabije prirašćuju. Kod divokoza rogovi

mogu biti uskog raspona, kuke savijene prema van ili

unutra, rogovi mogu biti različite debljine i dužine. Naj-

češće nepravilnosti su nastale kao posljedica mehanič-

kih povreda, uglavnom od padova i odrona kamenja.

Kod divokoza su redovita pojava slomljeni ili od-

lomljeni rogovi. Rog se može sasvim slomiti, nekada i

oba. Ako rog ostane na rožištu, tako da se sasvim ne ot-

kine, može srasti u raznim položajima, po pravilu koso.

Donji dio roga i dalje redovno raste.

Rogovi mufl ona mogu biti loše zakrivljeni, preuskog

ili preširokog raspona. Nepravilna zakrivljenost može

biti takva da šiljci rogova urastu u lubanju, obično po-

red očiju, što može završiti smrću. Kako divokoze i mu-

fl oni ne odbacuju rogove, slabi rogovi, nepravilnosti i

oštećenja ostaju trajno.

I rogovlje i rogovi mužjaka su trofeji, kod divokoza

i rogovi ženki, što je izuzetak kod naše divljači. Zato

lovcima nije svejedno kakvi su pa su jedan od kriterija

uzgojnog odstrjela, posebno kod muških grla u obitelji

jelena. Vrijednost im se uspoređuje sa starošću, a traj-

ne nepravilnosti također podliježu uzgojnom odstrjelu.

Kod divokoza je teže provoditi mjere uzgojnog odstrje-

la pa je jedan od osnovnih kriterija tjelesna snaga. Zani-

mljivo je da se može odrediti trofejna vrijednost rogova

divokoza, ako je odlomljen vrh samo jednog roga. Kod

mufl ona je lakše provoditi mjere uzgojnog odstrjela, a

osnovni kriterij je pravilnost i veličina rogova u određe-

noj starosti.

Kod mužjaka je to turnirsko oružje za osvajanje i očuvanje ženki, teritorija ili poretka u krdu, u čemu je uz tjelesnu snagu važna i veličina (jačina) rogovlja ili rogova.

Jelen

Najzanimljivija nepravilnost je šubarasto ili gubasto rogovlje, tzv. perika ili guba. Nastaje kao posljedica nedostatka spolnog hormona.

Srnjak


Štekom i veoma fi nim sustavima i najlonima malog promjera moguće je loviti i velike ribe. To omogućuje guma koja je provučena kroz vršni dio – top set. Osim krupnih deverika, babuške, mrene, podusta i sl., zahvaljujući gumi, štekom se uspješno mogu loviti i amuri i šarani.

Zahvaljujući natjecateljima u lovu ribe udicom na plovak, razvio se ribolov štekom ili polagaljkom, dugim štapovima čiji se dijelovi „uštekavaju” ili „naštekavaju” jedan na drugi.

Posljednjih godina sve je više i običnih ribolo-

vaca, rekreativaca, koji su prihvatili ribolov

štekom, zbog njenih prednosti. A to je, prije

svega, ta što omogućuje preciznu prezenta-

ciju mamca na jednom mjestu te ribolov veoma fi nim

sustavima riba širokog raspona veličine. U tom pogle-

du šteke se i dijele na one za ribolov manje, bijele ribe

i za ribolov šarana, odnosno krupnije ribe. Kada su se

pojavile na natjecateljskim stazama, prije četrdesetak

godina, šteke su bile veoma skupe i nedostižne velikom

broju ribolovaca. Danas ih rade brojni proizvođači ribo-

lovne opreme i to u širokom rasponu kvalitete i cijena,

od onih »rekreativnih«, čija je cijena tek stotinjak eura,

pa do onih profesionalnih – natjecateljskih, čija cijena

može biti i veća od 3.000 eura. Iako ih proizvode i u du-

žinama i do 16, a eksperimentalno i preko 16 metara,

na natjecanjima i u slobodnom ribolovu se najčešće

koriste one duge od 11 do 13 metara. Na službenim na-

tjecanjima propisana je njihova maksimalna dužina za

pojedine kategorije pa tako seniori mogu koristiti šteke

duge do 14,50 m, seniorke do 11 m, itd.

A što je u stvari šteka? To je štap kojim se sustav

(najlon + plovak + olovo + predvez s udicom) ne zaba-

cuje »preko glave« ili bilo kakvim zamasima sa strane,

kao u ostalim tehnikama ribolova s plovkom (npr. di-

rektašem). Šteka se sastoji od dva dijela. Vršni ili tzv.

top set je teleskopski dio (plus dio koji se nadoštekava,

s obzirom na dubinu vode na kojoj se lovi) na kojem se

nalazi sustav s udicom i mamcem koji je dug koliko i

sam top set. Drugi dio šteke se sastoji iz dijelova koji se

Piše Foto

Siniša Slavinić

nadoštekavaju (umeću jedan u drugi). Taj dio se nalazi

iza ribiča na posebnom roleru. Top setom se sustav s

mamcem zabaci u vodu. Top set se zatim našteka na

ostatak štapa – šteke koju potom ribič »izgurava« kori-

steći roler iza sebe prema mjestu gdje lovi i na kojem

je primamljivao ribu. Kada dođe s mamcem i plovkom

na tu poziciju, cijelu dužinu štapa podiže iznad vode i

(najčešće) klačenjem zabacuje sustav u vodu. Plovak

se nalazi tek pola metra do metar od vrha šteke. Kada

riba zagrize, ribič kratkim potezom kontrira i kvači ribu

udicom te je izvlači obrnutim postupkom. Zadnji dio

šteke navlači na roler do pozicije kada može rukom

odštekati vršni dio – top set, a potom ribu ili izvlači iz

vode ili je navlači u podmetač i s njim ribu izvlači van.

Ovako se lovi štekomCijena je tek stotinjak eura, no one profesionalne – natjecateljske šteke mogu doseći cijenu i višu od 3.000 eura!

Ribolov štekom ili polagaljkom omogućuje bo-

lju prezentaciju mamca, ali ono što je najznačajnije

omogućuje sigurniju kontru i sigurnije ulove ribe te

ribolov fi nim sustavima i po vjetrovitom vremenu i va-

lovitoj vodi. Na pozicijama gdje se običnim štapom ne

bi moglo zabacivati, štekom se lovi bez problema.

Štekom i veoma fi nim sustavima i najlonima malog

promjera moguće je loviti i velike ribe. To omogućuje

guma koja je provučena kroz vršni dio – top set. Osim

krupnih deverika, babuške, mrene, podusta i sl., zahva-

ljujući gumi, štekom se uspješno mogu loviti i amuri i

šarani. Uostalom, u svijetu je postao veoma popularan

i ribolov na tzv. carpodromima (u stvari ribnjacima),

posebnim, pojačanim i čvršćim štekama, tzv. carp šte-

kama, ili samo s carp top setovima. Štekom se podjed-

nako uspješno može loviti i na zatvorenim vodama i

na tekućicama.

Težina šteka, zahvaljujući materijalima iz kojih se

izrađuju, nije velika. Šteka u punoj dužini (14,5 m +

prolunga) teška je oko 1.000 grama. Ribolov štekom je

veoma zanimljiv i, uz pravilno odabran sustav, mamce

i primamu, može dati bogat ulov uz puno zadovoljstva

na vodi.

Ribolov štekomRibolov štekom

ribolov TEHNIKE RIBOLOVA


stari zanati

Žumberački kolari, Žumberački kolari, zanatlije koji zanatlije koji su nestalisu nestali

ZABORAVLJENI ŽUMBERAK

Život u žumberačkim selima bio je mukotrpan

i težak, osobito nakon ukidanja Vojne krajine i

pograničnih povlastica koje su Žumberčani do

tada uživali. Samo od stočarstva, poljoprivrede

i trgovine nije se moglo preživjeti. Jedan dio Žumber-

čana iselio se već krajem 19. i početkom 20. stoljeća u

obližnje hrvatske i slovenske gradove, a neki su se zapu-

tili u prekomorske zemlje pokušavajući ondje osigurati

svoj opstanak. Poslije Drugog svjetskog rata mnogi su se

Žumberčani pridružili kolonistima u Slavoniji i Srijemu, a

šezdesetih godina počeli su odlaziti na rad u Njemačku.

Opustjele kuće prepuštene su neumoljivom zubu vreme-

na pa su mnoge već sasvim propale.

Nestanak zanatlija – Premda zanatstvo u Žum-

berku nikada nije bilo osobito razvijeno, sve do polo-

vice prošlog stoljeća po selima je još uvijek bilo ljudi

koji su se bavili raznim zanatima. Školovanih i izučenih

majstora bilo je malo, većinom su bili daroviti samouki

seljani koji su znali obavljati kovačke, tesarske, kolarske

i bačvarske poslove. U prometno izoliranom područ-

ju, udaljenom od većih trgovišta, svako znanje bilo je

dobrodošlo, no dobro se znalo tko posjeduje diplomu

i dozvolu za obavljanje određenog zanata. Smanjiva-

njem stanovništva i napuštanjem starog načina života

prestala je potreba za tradicionalnim proizvodima i

uslugama, a žumberački zanatlije i njihovi zanati polako

su nestajali.

U udaljenim zaselcima na jugozapadu Žumbe-

račke gore, gdje hrvatsko-slovenska granica hirovito

presjeca padine bregova i doline potoka, žive tek rijetki

Žumberčani, čuvajući i dalje svoja stara ognjišta. Među

njima je i Dragan Vukšić, koji se nakon lutanja svijetom

vratio u svoj roditeljski dom u malom i opustjelom za-

selku Vukšići. Njegov otac Milan Vukšić bio je jedan od

rijetkih izučenih kolara koji su se bavili izradom zaprež-

nih kola. U selu su ga zvali bofnar, nazivom koji dola-

zi od mađarske riječi bognar, što znači kolar. Danas je

teško saznati nešto o tom starom zanatu jer u Žumber-

ku već desetljećima nitko ne izrađuje drvena zaprežna

kola. No, Dragan Vukšić prisjetio se svog djetinjstva i

posla kojim se bavio njegov otac.

Milan Vukšić izučio je zanat u obližnjoj Metliki u

Sloveniji, gdje je pred Prvi svjetski rat položio majstorski

ispit iz kolarstva. U to vrijeme je bio jedini kvalifi cirani

kolar s položenim majstorskim ispitom i austrougar-

skom diplomom u svom kraju. Na temelju te diplome,

poslije rata je dobio obrtnicu stare Jugoslavije, a po-

Piše Foto

Lara Černicki

Tridesetak kilometara

jugozapadno od

Zagreba prostire se

šumovito i razvedeno

planinsko područje

Žumberka. Iako

se nalazi blizu

velikog gradskog

središta, prirodna

obilježja i povijesna

događanja ostavila

su ga izvan glavnih

tokova urbanizacije i

gospodarskog razvoja

pa se pričinjava da se

njegov krajolik nije

mijenjao stoljećima.

No, brojna sela i

zaselci, od kojih su

neki već opustjeli,

svjedoče o tome da se

na ovim prostorima

nekada naveliko

živjelo. Usprkos

hladnoj planinskoj

klimi, na žumberačkoj

zemlji obrađivala

su se polja, uzgajala

se stoka i sadili su

se voćnjaci. Manji

dio stanovništva

bavio se trgovinom

ili zanatima. Svako

veće selo imalo je

krovopokrivača,

pećara, kovača, tesara

i kolara. Poneka sela

imala su bačvara,

postolara i tkalca,

dok su u brojnim

vodenicama radili

pilari i mlinari.

Dragan Vukšić pred Osnovnom školom u

Radatovićima

slije Drugog svjetskog rata obrtnicu nove Jugoslavije.

Kao kvalifi cirani kolar izrađivao je kola i sve dijelove za

kola koja su vukli volovi. Zaprežna kola imala su ona do-

maćinstva koja su imala volove. Konji su u Žumberku

u to vrijeme bili rijetkost. Poneka domaćinstva držala

su magarce koji su nosili pšenicu i kukuruz u mlinove

ili vodu s izvora. Početkom 19. stoljeća u Vukšićima je

bilo čak dvanaest pari volova, što znači da je bilo dva-

naest imućnih domaćinstava. Kolima se vozilo sijeno,

gnoj, ljetina i sve drugo što čovjek nije mogao ponijeti

na svojim leđima.

Kvalifi cirani zanatlije koji su posjedovali obrtnicu

imali su pravo uzeti na nauk šegrta koji bi postajao kalfa

te potom majstor. Kod Milana Vukšića izučila su se dva

kolara koji su dobili diplomu kvalifi ciranih zanatlija. U

to vrijeme, njih troje bili su jedini kvalifi cirani kolari u

ovom dijelu Žumberka.

Šume su za kolare i druge drvodjelje imale velik

značaj jer se bez drva nisu mogli baviti svojim zanatima.

Šume su najveće prirodno bogatstvo Žumberka, njima

su prekrivene dvije trećine površine. Ovisno o mjesti-

ma, razvila su se četiri osnovna tipa samoniklih bjelogo-

ričnih šuma kroz koje se provlače predjeli crnogoričnih

šuma uzgojenih pošumljavanjem. U nižim predjelima

raste mješovita šuma hrasta kitnjaka i običnog graba,

na južnim i jugozapadnim položajima šuma hrasta kit-

njaka s pitomim kestenom, na strmim južnim i jugoza-

padnim obroncima raste šuma hrasta medunca i crnog

graba, a na sjevernim i sjeveroistočnim obroncima bu-

U pozadini žumberačko selo BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 47

kove šume. Te šume tvore šumske biljne zajednice u ko-

jima raste i mnogo drugog drveća i grmlja.

Zaprežna kola bila su napravljena od drvenih dijelo-

va koji su se okivali željezom. Za njihovu izradu rabilo

se nekoliko vrsta drva koje su kolari zvali plemenitim

drvima: jasen, brijest, bagrem i breza. Od drva za lože-

nje razlikovala su se posebnim svojstvima i kvalitetom.

Plemenito drvo je čvrsto, može se lako i lijepo obradi-

ti pa su se od njih izrađivale razne rukotvorine. Orah,

trešnju, kesten i šljivu koristilo se za izradu namještaja,

hrast i kesten za izradu bačvi. Ta su drva bila skupocjena

i teško su se nabavljala. Kolari su bili u stalnoj brizi hoće

li imati novo drvo kada potroše stare zalihe. Kada bi

netko došao naručiti kola ili neki njihov dio, a nije imao

novaca za platiti, često je u zamjenu davao stablo jase-

na ili brijesta. Nakon rušenja stablo se pustilo da odleži

godinu dana, a potom se odvozilo u pilanu gdje su se

daske pilile na col (2,5 cm).

Ponekad se po drvo moralo ići i do udaljenih mjesta.

Danas u opustjelom Žumberku drva ima više. Nekadaš-

nje oranice pomalo zarastaju u šumarke jasena, brijesta

i bagrema, čija stabla često rastu tako blizu da smeta-

ju jedno drugom. Za ogrjev se najviše koristilo bukovo

drvo, no prema riječima Dragana Vukšića bagrem svo-

jim pucketanjem vatri daje poseban čar.

Zaprežna kola bila su najvažnije i najsloženije

prijevozno sredstvo na selu. Njihova izrada zahtijevala

je vještinu i poseban alat, osobito za izradu kotača.

Upravljački dio kola je rudo, drvena motka uz koju se

uprežu tegleće životinje. Rudo je pričvršćeno za prednji

trap kola i njegovim zakretanjem zakreću se i prednji

kotači u željenom smjeru. Prednji i zadnji trap spojeni

su dugačkim oblim drvom zvanim »švora«. Dužina kola

može se po potrebi promijeniti pomicanjem zadnjeg

trapa duž »švore«. Na trapove se oslanjaju ljestve za sije-

no ili koš za prijevoz krumpira ili gnoja. Njihov prednji

kraj spojen je s prednjim trapom metalnim klinom, tako

da se trap može zakretatiti.

Kotači se sastoje od platnice, špica i glavine kotača.

Platnica je zakrivljeni obod kotača okovan tankim želje-

znim obručem i povezan s glavinom drvenim špicama.

Kotači su međusobno spojeni željeznom osovinom, na

čije se krajeve uglavljuje glavina kotača. Za kočenje kola

postavljena je uz stražnje kotače poprečna drvena gre-

dica koja se uz njih priteže željeznim vijkom s ručicom.

Tegleće životinje se u rudo uprezalo na dva na-

čina: volove i krave u jaram, a konje u ham. Par volova

uprezao se u dvostruki jaram, a jedan vol uprezao se

u jarmić ili samac. Jarmić za jednog vola napravljen je

od pruta savijenog u obliku slova U. Kada su se volovi

uprezali u paru, rabio se jaram koji se sastojao od dvije

paralelno postavljene gredice. Gornja gredica je volu

nasjedala na šiju, dok je donja dolazila ispod vrata. Na

Osnovni radni stol

kolara i drugih

drvodjelja bio je

»hoblbank«, klupa za

hoblanje ili blanja-

nje, koju su Žumber-

čani iskrivljeno zvali

»obelbank«.

Najsloženija sprava

bila je »drahštajn«,

tokarski stroj na

kojemu se obrađiva-

la trupina ili glavina

kotača.

Jaram za par volova

Alat drvodjelje

Kotač zaprežnih kolaZaprežna kola bila su napravljena od drvenih dijelova koji su se okivali željezom, a rabilo se nekoliko vrsta drva koja su kolari zvali plemenitim: jasen, brijest, bagrem i breza.


Njihovo dvorište uvijek je bilo puno drva. Otac bi svaki

komad uzimao u ruku i znalački ga odmjerio, unapri-

jed znajući kada bi mu i za što mogao zatrebati. Drvo

za kotače, koje je on najviše izrađivao, trebalo je biti

potpuno suho pa se sušilo i do dvije godine. Osim dvo-

jice šegrta, koji su otišli nakon završenog zanata, dru-

gih pomoćnika nije imao. Pri podizanju i namještanju

teških i velikih komada drva pomagala su djeca, dižući

ih pomoću poluga.

Alati kojima su se kolari koristili pri izradi drve-

nih dijelova bili su vrlo jednostavni. Imali su njemačke

nazive jer su dolazili iz Njemačke i Austrije. Najprije ih

se kupovalo na sajmovima oko Maribora i Ljubljane, a

kasnije u Novom Mestu i Metlici. Jednom nabavljeni

alati bili su dragocjeni pa su se brižljivo čuvali. Pomoćne

alate za obilježavanje drvenih dijelova kolar je najčešće

izrađivao sam.

Kada su drveni dijelovi za zaprežna kola bili na-

pravljeni, kovači su ih još morali okovati. Okivali su se

gotovo svi dijelovi, čak i jaram. Platnica kotača oblagala

se željeznom trakom. Zbog toga su kolari i kovači tije-

sno surađivali i obično su u dogovoru zajedno izrađivali

jedna kola. Većina sela imala je svoje kovače, u nekima

ih je bilo čak nekoliko. Za kovače je uvijek bilo mnogo

posla. Osim kola, okivali su plugove, drljače i razne alate

te potkivali volove.

Kada bi do kovača došao neki drveni dio kola, on

bi odmah znao koji kolar ga je izradio. Ponekad, kad je

hitno trebalo popraviti neki dio kola, kolar ga je mogao

sam i okovati. No, u pravilu, zanatlije se nisu miješali je-

dan drugome u posao.

Očuvanje baštine – Ubrzo nakon Drugog svjet-

skog rata, Milan Vukšić morao je otkazati svoju obrtnicu.

Prestao se baviti poslom koji je najviše volio i u kome je

stekao puno znanja i iskustva. U novoj državi privatnike

se smatralo nepoželjnim pripadnicima starog društva.

Predstavnici vlasti dolazili bi u sela, odmjeravali posao

zanatlija i određivali porez koji oni nisu mogli platiti.

Nisu shvaćali da će nestankom kolara nestati i kola, a sa

njima i ono malo poljoprivrede i stočarstva kojima su se

Žumberčani bavili.

Prije nekoliko godina

u Radatovićima je

osnovana udruga

Zavičajno društvo

Žumberak, sa zada-

ćom da štiti i čuva

prirodne i kulturne

vrijednosti, ali i

razvija etički odnos

čovjeka prema pri-

rodi, kulturi i životu.

Na sebe je preuzela

brigu o zavičajno-

muzejskoj zbirci izlo-

ženoj u prostorijama

napuštene Osnovne

škole.

Zbirka čuva od

zaborava prošlost

tog dijela Žumberka,

način života i rada

njegovih stanovnika,

poljoprivrednika,

stočara, zanatlija

i trgovaca. Stare

zanate za sada pred-

stavljaju postolarska

i stolarska radionica

te tkalački stan. Stari

»drahštajn« Milana

Vukšića također je

našao svoje mjesto u

muzeju, no još uvijek

čeka majstora koji će

popraviti i zamijeniti

dotrajale dijelove. A

kada ponovno bude

sastavljen, članovi

udruge s veseljem

će okretati njegov

veliki kotač i dlijetom

obrađivati drvo, dok

će pilovina frcati na

sve strane.

Stolarska radionica zavičajno-muzejske zbirke

krajevima su gredice bile povezane uspravnim prečka-

ma. Jaram se uz rudo pričvršćivao jarmenicom, okru-

glom gužvom sapletenom od pruća.

Teško je reći koliko je vremena bilo potrebno za izra-

du jednih kola. Radnog vremena nije bilo, a posao na

kolima ponekad se morao prekidati zbog radova u po-

lju. No, solidno napravljena kola od biranog drva i oko-

vana kod dobrog kovača mogla su trajati od dvadeset

do trideset godina.

Prvu preinaku zaprežna kola doživjela su zamjenom

drvenih kotača gumenima. Osim kotača, ostali dijelovi

kola nisu se promijenili, a tegleće životinje i dalje su slu-

žile za vuču. Takva kola nazivaju se gumenjak i još ih se

ponekad može susresti po Žumberačkim putovima.

Radionica u dvorištu – Dragan Vukšić sjeća se

kako je njegov otac bio najsretniji kada je radio svoj

posao. Nije imao radionicu pa je ljeti i u proljeće kola

izrađivao u dvorištu, a zimi u kuhinji gdje su svi živjeli.

Tokarski stroj zvan »drahštajn«

Napuštena žumberačka

kuća


speleologijaJama Bezdanjača kod Vrhovina je Jama Bezdanjača kod Vrhovarheološka i geomorfološka posebnostarheološka i geomorfološk

Jama Bezdanjača

otkrivena je u ljeto

1960. u okviru

širih istraživanja

speleologa u ovom

području. Vijesti o

tome i neki artefakti

dostavljeni su

Arheološkom muzeju

u Zagrebu. Za to

su osobito zaslužni

speleolog Vlado

Božić i njegova ekipa.

U srpnju i kolovozu

1965. organizirano je

sustavno istraživanje

jame pod vodstvom

Ružice Drechsler-

Bižić i suradnice

Vere Vejvode, viših

kustosa Arheološkog

muzeja u Zagrebu.

Zbog relativno

teškog pristupa te

same složenosti

jame pozvani su

geografi - speleolozi

i paleontolog Mirko

Malez iz Zagreba.

Ovako šaroliko

društvo znalo je i

obavilo sve poslove

pa i više od onoga što

se od njih zahtijevalo.

Piše Foto

Zdenko Marković, prof.

DINARSKI KRŠ

Šire okružje Bezdanjače pod brdom Vatinovcem

pripada masivu Male Kapele. Šumovit krški teren

strmih gorskih strana. U malim zelenim dočićima

tu i tamo poneka kućica i sjenik, stabalca šljiva

i jabuka. Ove potonje zna otresti medvjed u prolazu da

bi se osladio. Kraj je naoko pitom, ali mu šuma skriva va-

pnenačku divlju krševitu narav. Tu su stotine špilja i jama

ili kako bi ovdašnji rekli – "bezdanki". U jedrim jurskim i

krednim vapnencima voda ponire kroz pukotine u pod-

zemlje. Uopće u kršu, voda je na površini rijetka pojava.

Malobrojne modro-zelene krške ljepotice poput Zrma-

nje, Krke i Cetine dospiju do mora. One druge, ponor-

nice, poniru. Ponegdje, uz istočnu obalu Jadrana, izviru

s morskog dna kao "vrulje". Jama Bezdanjača nekad je

bila protočna, ali samo u donjem dijelu. O tome svjedo-

če morfološki oblici poput divovskih lonaca i uglačane

stijene. Ljudski skeleti i artefakti zato su nađeni samo u

srednjem i gornjem dijelu. Otvor jame i "dimnjak" od 40

metara vertikale nemaju ponorske karakteristike. Voda

koja se zadržava u nekim dijelovima jame je nakapnica

sa stropova.

Tijekom tektonskog izdizanja Dinarida (koje traje

i danas) jame se produbljuju erozivnim i posebno koro-

zivnim radom vode. Neveliku zemlju Hrvatsku krš pre-

kriva na oko 50 % površine. Duboki krš se razvio tamo

gdje su slojevi vapnenca debljine i više tisuća metara.

Trupine Velebita, Biokova, Dinare dopiru daleko ispod ra-

zine mora. Tzv. pritki krš nalazimo u predjelima Korduna i

Banije, ponegdje na Ivanščici, Medvednici, Papuku i Krn-

diji. Najdublje jame za sada su Lukina jama (1355 m) na

sjevernom Velebitu, Ledenica u Velikom lomu (Velebit),

Balinka u Maloj Kapeli i druge.

Posebnost Bezdanjače kao arheološkog lokalite-

ta već je i u tome što je bila nekropola - mjesto sahra-

njivanja davnih žitelja u brončanom dobu. Sva pogrebna

mjesta umrlih ili poginulih Ilira i onih prije njih bila su

na primjerenim, ocjeditim mjestima poviše naselja. Kao

i naša današnja groblja. Podalje od poljodjelskih i livad-

nih površina. Prenapučenost u krškim gorskim krajevima

uvjetovala je stalnu "glad za zemljom".

Nema tragova da je netko stalno živio u Bezdanjači. Tu

su ljudski kosturi i oni životinjski koji su dislocirani. Povre-

meno se navraćalo zbog sahranjivanja i radnji vezanih za

pripremu pokojnika za vječni počinak. Ispod vertikalnog

grotla dubine oko 40 m ispod površine, desnom kraku u

povećoj dvorani, nije se sahranjivalo. Ovdje se pripremala

hrana za mrtve, o čemu svjedoči nekoliko ognjišta, kera-

mičke posude za kuhanje te ostaci većih posuda tzv. pito-

sa za držanje namirnica. Ovdje su se privremeno odlagali i

artefakti koji su poslije polagani uz mrtve u lijevom kraku

koji se stepeničasto spušta do dna, do dubine od 182 m.

Grobovi su uglavnom skupni, nisu pokriveni kame-

njem, položeni na prirodno uravnjenim kamenim plo-

hama. Oprema pokojnika je skromna, što nije slučaj kod

drugih grobišta ilirskih plemena, kasnije Japoda i drugih.

Uz skelete je ponešto oružja, više alata kojim su se umr-

li služili za života, nešto brončanog nakita – narukvice,

ogrlice s nešto kuglica od jantara. Uz skelete često leže

nagorjele smrekove "luči".

Uopće, od artefakata je najviše keramičkih posuda ra-

znih veličina, bez mnogo ukrasa, od kojih su neke potpu-

no očuvane. Ispod jednog skeleta i lubanje ležao je sloj

suhe paprati, a ispod nje krzno, vjerojatno srne. Kao da

je pokojnik za života bio uglednija osoba. Kada su istraži-

vači pomakli ovaj nalaz, zbog kasnijeg transporta, osjetio

se neugodan miris koji se sporo širio uz tlo. Hladni zrak u

podzemlju je težak i ne rasteže se. Ovdje je stalna tempe-

ratura između 3 i 4°C! I tako stoljećima.

Svakodnevni boravak u jami, u trajanju 8-10 sati,

zahtijevao je i "posebne" pripreme na površini. Prema

speleološkim pravilima. Nekoliko minuta odmora od

Uzdužni profil i tlocrt jame Bezdanjače

Posebnost Bezdanjače kao arheološkog lokaliteta već je i u tome što je bila nekropola - mjesto sahranjivanja davnih žitelja u brončanom dobu.


Jama Bezdanjača kod Vrhovina je vina je arheološka i geomorfološka posebnosta posebnost

ukoče noge ili leđa od klečanja ili čučanja otiđi do drugih

vidjeti kako im ide posao...

U podzemlju je važna ljudska društvena atmos-

fera. Tako sve prolazi bez neugoda od stalne hladnoće,

mrklog mraka oko tebe ili nedaj bože neke tjeskobe od

zatvorenog prostora. Toga naravno

nema kod speleologa, a nismo pri-

mijetili niti kod arheologa. Poslovi

su bili raspoređeni prema planu ra-

dova i sklonosti pojedinaca. Ustva-

ri, zanimljivi poslovi. Jedan ili više

dana si na premjeru jame, crtanju

tlocrta, uzdužnih i poprečnih pro-

fi la, nekoliko dana na "klesarskim"

poslovima, na rasvjeti i fotografi ra-

nju i dr. Radi se i o višesatnom kle-

čećem položaju tijela da bi se neko-

liko keramičkih posuda oslobodilo

oštrim dlijetom i laganim čekićem

od podne sigovine (kalcita). Lokali-

tet površine nekoliko kvadrata tre-

ba nacrtati, fotografi rati, u vrećice

spakirati nalaze, na milimetarskom

papiru precizno unijeti sve detalje

grobišta. Na nekoliko kamenih po-

lica vidljivo je da se ondje usitnja-

vao i miješao oker da bi se njime

premazala samo glava pokojnika,

jer ga očito nije bilo u izobilju. Radi

se uglavnom o željeznom oksidu zbog kojega kasnije,

nakon istrunuća tkiva, lubanja poprima smeđe – crven-

kastu boju. Od zapadne do srednje Europe prethistorijski

umjetnici oslikavali su zidove i stropove špilja okerom i

ugljenom. Ovdje toga nema niti u tragovima. Materijalna

kultura življa, koji je ovdje pred oko 4800 godina prebi-

Topografska skica okolice Bezdanjače

Okomite stijene na ulazu u jamu

strmog uspona, doručak te obavljanje prirodnih potre-

ba u šumi. Oblačenje kombinezona, priprema rasvjete i

druge opreme, uzimanje tekućine, ako već dan prije nije

bila ostavljena. U jami vladaju druga pravila: uz karabitno

svjetlo na kacigi obavezno baterija u džepu, ne pij vru-

ću tekućinu iz termosice jer ćeš prehladiti grlo, ako ti se


Zalužnica danas su izložene depopulaciji. Iskopom više

arheoloških sondi možda bi se u dolcima pojavili artefak-

ti koji bi potvrdili život u naseljima.

Istraživanju Bezdanjače prethodili su i tehnički za-

htjevni radovi. Drvnu građu za stepenice i rukohvate

na vertikalnom ulazu trebalo je nabaviti u Vrhovinama

i dopremiti je šumskom strminom Vatinovca do otvora

jame. Tri dana su geografi - speleolozi Ivo Baučić, Milan

Vresk, Stanislav Novaković i Zdenko Marković viseći i

tražeći oslonce gradili "stubište" u podzemlje u dubinu

od 40 metara. Domaći majstor – tesar, čudeći se čudom

"što se to ovdje radi", bio je zlata vrijedan. Nalazi su svaki

dan otpremani do ribogojilišta u Ličkom Lešću, gdje su

u podrumima imali slične meteorološke uvjete onima u

Bezdanjači. Tako nije bilo problema s možebitnim brzim

raspadanjem pojedinih nalaza.

Prethistorija srednje Europe solidno je istražena.

Naravno, ima još lokaliteta koji nisu otkriveni i onih koji

se istražuju. U ranobrončanom dobu bronca se izrađivala

u Egiptu, na Bliskom istoku te Srednjem istoku. Jantar je

od Baltika putovao tzv. Jantarskim putem do Sredoze-

mlja i drugdje. U starijem željeznom dobu trgovalo se

broncom i željezom, a rude je bilo u današnjoj Njemač-

koj, Češkoj, Karpatima te u Alpama. Kod nas nešto u Gor-

skom kotaru i Petrovoj gori. Ta skromna rudišta željeza

danas su iscrpljena.

vao bila je skromna, a život mukotrpan i racionalan. Veći-

na nesuglasica pa i međuplemenskih ratova događala se

zbog zemlje, pašnjaka ili izvora vode. Ionako visok mor-

talitet bivao je povećan epidemijama bolesti, tako da se

nekoliko mrtvih tijela u jednom navratu spuštalo u jamu.

Gdje su živjeli ti ljudi? Na vrhu Vatinovca naziru se

ostaci gradine u bukovoj šumi. U podnožju je dolac Bra-

kusova Draga gdje je suvremeni čovjek donedavno živio.

Druge dolce prekrila je šuma. Obližnja naselja Vrhovine i

Pogrebni prilozi

kod jednog od grobova


obljetniceObilježena Obilježena 50. godišnjica 50. godišnjica ŠG DelniceŠG Delnice

U Delnicama obilježena pedeseta obljetnica organiziranog šumarstva Gorskog kotara.

Piše Foto

Vesna Pleše

UZ PEDESETU OBLJETNICU ORGANIZIRANOG ŠUMARSTVA

Prigodnim svečanostima tijekom prosinca

prošle godine, u Delnicama je obilježena pe-

deseta obljetnica organiziranog šumarstva

na području Gorskog kotara i pedeset godi-

na Šumskog gospodarstva Delnice.

Početkom prosinca u prostorijama OSRH u Del-

nicama otvorena je izložba pod nazivom „Šuma“, u

okviru koje je prikazano gospodarenje šumama kroz

prošlost i sadašnjost, izložene su bile i fotografi je

„Šuma okom šumara“, lovački eksponati, zatim dječji

radovi (likovni i literarni na temu šume), a prezentiran

je i način izrade šindre.

Što to rade šumari i kako čuvaju šumu govorili

su nazočnoj djeci („vrtićarcima“ i osnovnoškolcima

goranskih škola) šumari iz delničke podružnice Fra-

njo Jakovac, Dario Majnarić i Željko Kauzlarić. Djeca

su se zahvalila šumarima na uloženom trudu na naj-

ljepši mogući način; prigodnim programom, recita-

cijama i pjesmama.

Uz djecu, otvorenju izložbe prisustvovali su njiho-

vi učitelji, šumari te predstavnici lokalnih samoupra-

va Gorskog kotara.

Obzirom da je bio raspisan natječaj na temu „Što

to šumi šuma“ za najbolji dječji likovni i literarni ura-

dak na području Županije, najboljima su dodijeljene

nagrade i priznanja, a uručio ih je voditelj delničke

podružnice Robert Abramović.

Svečanosti je bio nazočan i Damir Delač, tajnik

HŠD-a, koji je svim nazočnima čestitao na ovim vri-

jednim jubilejima te napomenuo da je 2011. progla-

šena Međunarodnom godinom šuma.

Obilježavanje ovih vrijednih jubileja nastavlje-

no je sredinom mjeseca susretom dijela radnika bivšeg

GPŠG i ŠG Delnice s poslovodstvom delničke podružni-

ce u Lovačkom domu Delnice. Skupu je nazočio i Her-

man Sušnik, državni tajnik u Ministarstvu regionalnog

razvoja šumarstva i vodnog gospodarstva.

Bila je to prigoda da se svi zajedno prisjete rada i po-

slovanja u proteklih pedeset godina. Šumarsku struku

treba otvoriti prema javnosti, ona je pokretač svekolike

društvene i gospodarske situacije, ali i pokretač razvoja

u Gorskom kotaru. Želja nam je da se prisjetimo svega

onoga što je šumarstvo napravilo u prošlosti, ali i što

treba raditi i ubuduće, naglasio je Abramović.

O povijesti šumarstva Gorskog kotara te poslova-

nju ŠG Delnice (od 1960. do 2010.), uz prigodnu video

prezentaciju starih fotografi ja govorio je rukovoditelj

Odjela za uređivanje šuma Boris Pleše.

Osobnu iskaznicu delničke podružnice, poslova-

nje, projekte koji su ostvareni u posljednjih desetak

godina te planove i suradnju s lokalnom samoupra-

vom predstavio je vodi-

telj Abramović. Napo-

menuo je da će tijekom

2011. u znak obilježava-

nja ovih vrijednih obljet-

nica biti tiskana mono-

grafi ja. U njoj će biti riječi

o uspjesima goranskog

šumarstva (o izgradnji

šumskih prometnica,

izra di osnovne državne

karte, o uspješnoj in-

formativnoj djelatnosti,

o obilježavanju raznih

obljetnica, darivanju

smre ke Papi, ulaganjima

u turističku djelatnost.

Materijala ima dosta, dio

je već prikupljen, koristit

će se i bogata arhiva ne-

kadašnjeg mjesečnika

ŠG Delnice „Goranski

list“, arhiva šumarija, kao

i materijal iz dvije mono-

grafi je tiskane uz desetu

i dvadesetu obljetnicu

ŠG Delnice i knjigu Gor-

ski kotar.

„Vjerujem da ćemo

se ovom monografi jom

na dostojan način odu-

žiti brojnim generacija-

ma Gorana čiji je život

bio i ostao vezan uz

šumarstvo“, istaknuo je

Boris Pleše.

KRONOLOGIJA

24. svibnja 1960. Kotarski narodni odbor Rijeka donosi odluku o osnivanju Šumskog gospodarstva Delnice u čijem su sastavu Šumarije Tršće, Ge-rovo, Prezid, Crni lug, Delnice, Skrad, Ravna gora, Mrkopalj, Fužine, Rijeka, Klana, Opatija, Mali Lošinj, Zalesina.

Krajem 1960. ukidaju se Šu-marije Lokve i Zalesina

1962. u sastav ŠG Delnice ula-zi Transport Delnice

1. svibnja 1962. osniva se Gra-đevna uprava

Krajem 1971. osniva se Odjel za uređivanje šuma Delnice

1972. Šumarija Mali Lošinj iz-dvaja se iz sastava ŠG Delnice

1973. izdvaja se i Šumarija Opatija iz ŠG Delnice, dolazi do osnivanja OOUR-a

1974. se osniva Zajednica šu-marstva Tršće

1975. se osniva OOUR Drve-njača Fužine

1. srpnja 1978. osniva se OOUR za uređivanje i projek-tiranje u šumarstvu

1985. „Drvenjača prestaje po-slovati u sastavu ŠG Delnice, osniva se Goransko-primor-sko ŠG Delnice

1. siječnja 1991. osniva se JP „Hrvatske šume“. U delničkoj Upravi od 1. siječnja 1996. posluje i novoosnovana Šu-marija Lokve

Stari i novi zaposlenici ispred Lovačkog doma

Sa svečanosti u Domu

OSRH u Delnicama

Dodjela priznanja

najboljima

Izložba fotografija i lovačkih

trofeja


običaji

Vinograd blagoslovljen, Vinograd blagoslovljen, samo da ga je više!samo da ga je više!

Dan Sv. Vinka, (Vinkovo, Vincekovo, Vinceška, Sveti Vincencije) koji simboličnim orezivanjem vinove loze 22. siječnja označava početak radova u vinogradu, uz Martinje (11. studenoga) jedan je od dva najznačajnija „vinska“ blagdana u našim krajevima.

Piše Foto

Miroslav Mrkobrad

DAN SV.VINKA U ŠUMARIJI ILOK

Narodni običaji na Vinkovo su različiti baš kao

što su različite i vrste vina iz naših vinogra-

da. Ovaj se blagdan obilježava i diljem Eu-

rope, a začetak štovanja toga Sveca potiče

iz Španjolske.

Među šumarima, Vinkovo se tradicionalno obilježava

u Šumariji Ilok.

Ni hladni sjeverac od kojeg su se ledile ruke, niti

snijeg što je tih dana zatrpavao Ilok i okolicu nisu spri-

ječile brojne vinogradare da na blagdan Sv. Vinka, 22.

siječnja, obave tradicionalni obred rezanja vinove loze

kao uvod u brojne vinogradarske i podrumarske po-

slove, ali i, prema narodnom vjerovanju, kao svojevr-

snu molitvu pa i predviđanje kakav će urod biti ove

godine! Običaji ne smiju nestati, oni su dio tradicije

našeg naroda, a to što su u pojedinim krajevima ze-

mlje različiti samo svjedoči o bogatstvu i kulturi na-

rodne predaje i nasljeđa. Kao što su različita i imena

pod kojima se slavi ovaj „vinski“ blagdan: Vincekovo,

Vinkovo, Vinceška, Sv. Vincencije...

Kobasice obješene o trs, vino kojim će se sve to za-

lititi „kako bi godina bila rodna“, dobrodošli prijatelji i go-

sti, u velikih proizvođača i svećenik, scena je iz vinograda

iločke Šumarije u Šarengradu te hladne snježne subote

22. siječnja. Nakon što je upravitelj Šumarije Žarko Lon-

čar, šumar i jednako takav zaljubljenik u vinograd (spo-

menimo još i lovac!), odrezao nekoliko izdanaka vinove

loze, fra Josip Šoštarić iz samostana u Šarengradu zazvao

je „Božji blagoslov na rad ljud-

skih ruku da nam podare još

bolji urod“, zalio trs i posvetio

vinograd. Ceremoniju su gosti

pažljivo odslušali te se vratili

na središnje mjesto, oko ve-

like vatre, gdje su kušajući

kobasice i slaninu pečene na

štapu uz vatru, uz čašicu vina

(kako kobasice i kulen ne bi

bili suhi!) proslavili mnogima

jedan od najdražih blagda-

na! Kod velikih proizvođača

u vinogradu su neizostavni i

tamburaši, povorka obilazi vi-

nograd i podrume pa se tradi-

cionalni obred zna odužiti. A

neki, kao što je to ove godine

bilo u gospodarstvu Trs u Ilo-

ku, koje smo obišli, proslavu

uz brojne goste, tamburaše i

kapljicu održavaju navečer.

– Običaj je da se odreže nekoliko izdanaka, odnese

VINCEŠKA U BARANJI

Obilježavanje dana Sv. Vinka u kontinentalnom

dijelu naše zemlje, u vinorodnim područjima gdje

je uzgoj vinove loze i proizvodnja vina, tradicija je

duga nekoliko stoljeća. U siječnju vinograd miru-

je, a prvi posjet dolazi upravo na dan Sv.Vinka, 22.

siječnja, zaštitnika vinara i vinograda. Svaki pravi

vinogradar koji drži do sebe i svog vinograda, taj

dan prvi puta u novoj godini odlazi obići trsove. Ali

nikada ne ide sam već sa svojom većom ili manjom

družinom kako bi odrezao koju grančicu i vidio ko-

liko kapi će iz nje iscuriti pa saznao kakva će mu

berba biti! Kako bi iduća berba bila što bolja, na

trsove se objesi koji par kobasica i sve to zalije s

vinom, što znakovito naznačuje želju za plodno-

šću trsa i dobrim urodom vinograda. Tako su i naši

prijatelji mr. sc. Boris Drenjančević i njegov kolega

i prijatelj vinogradar dipl. inž. Zvonko Brdar, samo-

stalni taksatori iz osječkog Odjela za uređivanje

UŠP Osijek, na Vincešku pozvali u vinograd čla-

nove osječkog ogranka planinarskog društva „Šu-

mar“. A poslije tradicionalnog obreda u vinogradu

zna se, nastavlja se u baranjskim podrumima, koje

Baranjci zovu gatori, uz glazbu i pjesmu, druženje i

veselje dugo u noć. (zlo)

S Vinceške u Baranji

Blagoslov vinograda, zalijevanje trsa - fra Josip

Šoštarić, upravitelj Žarko Lončar

Gosti su pomno pratili

blagoslov


zdravi život PUŠENJE I ZDRAVLJE

kući i stavi u vodu. Prema tome koliko se pupova otvori,

orezivat će se vinova loza manje ili više. Ako se otvori ma-

nje pupova, ostavljat će ih prilikm orezivanja više na lozi,

objašnjava ovaj obred Lončar.

Šumarija Ilok nekada je uz gospodarenje šumskim

kompleksom (oko 1800 ha), obrađivala i 84 ha vinogra-

da i u podrumima u Pajzošu proizvodila među ostalim i

vrhunski traminac. U ratu je podrum zajedno s lovačkim

dvorcem i ostalim zgradama razrušen, vinograd miniran

i zakorovljen, tako da se danas obrađuje tek osam hekta-

ra. Ima naznaka, kaže Lončar, da bi se proizvodnja mogla

proširiti, sve ovisi o tome koliko će u ovoj krizi biti sred-

stava. A niti cijena grožđa nije stimulativna, od lani je pala

za 30 posto!

Iločka šumarija obrađuje 8 ha vinograda

SVETI VINKO

Sv. Vinko ranokršćanski je mučenik, đakon

Vincentius, rođen u Saragozi (Španjolska) u IV.

stoljeću. Stradao je mučeničkom smrću u doba

vladavine cara Dioklecijana koji je progonio kr-

šćane.

Mučen, preminuo je najvjerojatnije 22. siječ-

nja u Valenciji, gdje je i pokopan. Zaštitnikom

vinograda i vinogradara postao je jer se mrcva-

renje tijela Sv. Vinka, curenje i hvatanje krvi poi-

stovjećuje sa branjem, lomljenjem grožđa i hva-

tanjem mošta.

Postoji legenda koja govori kako su u naše

krajeve, prije svega u područja gdje su boravile

rimske legije, vinovu lozu donijeli rimski vojnici

koji su je za svoje potrebe sadili.

Navodno postoje rimski zapisi u kojima se

spominje

gdje je rimski car Prob zasadio prve čokote

vinske loze na obroncima Fruške gore.

Sv. Vinka se prikazuje kao lijepog mladića,

ogrnutom odjećom pastira u ondašnjoj Dalma-

ciji, oznakom mučeništva. Moći su mu prenesene

u Lisabon gdje se i danas čuvaju.

Dodatne loše Dodatne loše vijesti za pušačevijesti za pušače

Pušačima zaista nije lako. S vremena na vrijeme čuju samo loše vijesti koje su u vezi s pušenjem. Nalazi ispitivanja govore da je zagađen zrak za pušače opasniji nego za nepušače.

Piše

Dr. Ivo Belan

Topli plinovi u dimu cigarete

ometaju normalan mehani-

zam čišćenja pluća. Kad čo-

vjek udahne zagađen zrak,

onda se strane, vanjske čestice u tom

zraku, nagomilaju u bronhijima. Tre-

petljike, koje se normalno nalaze na

sluznici bronha, svojim fi ziološkim

micanjem guraju natrag, prema gore,

te strane čestice, skupa sa stvorenom

sluzi. Kada ta smjesa dođe do ždrijela,

bez ikakve štete bude progutana ili

iskašljana van.

Međutim, kod pušača topli pli-

novi u dimu cigarete poremete taj

mehanizam čišćenja bronha. Sve

te nečiste čestice iz udahnutog za-

gađenog zraka nagomilavaju se na

unutarnjoj strani dušnica (bronha) u

plućima, umjesto da budu izbačene

iz pluća. Dim cigarete usporava pa čak

i zaustavlja proces čišćenja pluća. U

prosječnog pušača, da ne govorimo o

kroničnom pušaču, koji praktički pri-

paljuje cigaretu za cigaretom, taj me-

hanizam čišćenja ne dobiva nikakvu

realnu šansu da se ponovo aktivira,

osim kad pušač spava. Do jutra je on

skupio toliko sluzi u svojim plućima

da mora jedino uz pomoć kašlja sve to

izbaciti.

Čak i kašalj ne obavi u potpuno-

sti svoj posao. Neizbježno, začepljeni

dišni putovi u plućima pružaju odličnu

podlogu za infekciju. Istovremeno, na-

stavljeni učinci nepotpuno pročišće-

nih pluća i štetnih kemijskih spojeva

u samom cigaretnom dimu rezultiraju

destrukcijom milijuna plućnih stanica

i razvojem dišnih oboljenja kao što

su kronični bronhitis i emfi zem ili čak,

moguće, rak. Faktor koji može dodat-

no doprinijeti oštećenju pluća je suže-

nje kapilara u plućima, kao posljedica

djelovanja nikotina. To suženje sprje-

čava da krv pomogne u obnavljanju

oštećenog tkiva.

Međutim, pušenje učini još više

nego što je ometanje mehanizma za

čišćenje pluća. Izgleda da i sam čin

pušenja čini zagađenost zraka opa-

snijom. Utvrđeno je da kad zagađen

zrak prolazi kroz toplu zonu cigare-

te, krute se čestice pretvaraju u paru.

Zbog toga su u mogućnosti proći kroz

fi zičke barijere, kao što je fi lter na ciga-

reti, i nastaviti svoj put u pluća. Dakle,

zbog toga su pluća pušača napadnuta

ne samo kemijskim spojevima iz dima

njegovih cigareta, nego također i s

čitavim spektrom kemijskih para iz za-

gađenog zraka.

Jedno nedavno ispitivanje obav -

ljeno na grupi od 370 radnika koji rade

s azbestom pokazalo je da među ne-

pušačima nije zabilježen ni jedan slu-

čaj raka pluća, dok je među pušačima

plućni rak bio daleko češći nego što bi

se očekivalo u normalnoj, uobičajenoj

muškoj populaciji pušača. Objašnje-

nje znanstvenika za ovu povećanu

koincidenciju je prisustvo kemijskih

supstanci u zagađenoj atmosferi, koje

samo još uvećavaju već prisutnu štetu

na plućima prouzrokovanu samim di-

mom cigareta.

Alternative za pušača koji traži

zaštitu od zagađenog zraka su vrlo

oskudne. On može: smanjiti broj po-

pušenih cigareta kad je indeks zaga-

đenog zraka visok; ograničiti svoje pu-

šenje na zračno-kondicioniran prostor

(ured, automobil); produžiti vremen-

ski razmak između dvije cigarete kako

bi se dalo trepetljikama na sluznici

dušnica šansa da ojačaju između dvi-

je popušene cigarete; živjeti u mjestu

gdje je zrak čist.

Kao zadnji izlaz, naravno, je pot-

puno prestati pušiti, što svatko može

učiniti.


HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO OGRANAK BJELOVARwww.hsd-bjelovar.hrsume.hr

organizira povodom 20. lipnja Dana hrvatskog šumarstva

žiriranu izložbu

8. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE “ŠUMA OKOM ŠUMARA”

S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

Prijavnicu i detaljnije informacije o Natječaju i izložbi možete vidjeti na web stranicama HŠD – ogranka Bjelovar

http://hsd-bjelovar.hrsume.hr ili se izravno obratiti kolegi ŽELJKU GUBIJANU na e-mail: [email protected]

odnosno na njegov broj: ++385(0)98 453 324 (VPN 4385).

Organizacijski odbor

Ime i prezime autora:

Adresa i mjesto stanovanja:

Telefon / mobitel:

E-mail:

Stručna sprema i zvanje:

Naziv tvrtke u kojoj radite:

Adresa tvrtke:

Radno mjesto:

Kratki životopis s naglaskom na bavljenje fotografi jom:

Nazivi fotografi ja i serija fotografi ja koje prijavljujete (serije posebno napomenite):

8. b

jelo

va

rsk

i sa

lon

fo

tog

rafi

je

1. Izložba će se održati u Bjelovaru od 10. lipnja do 10. srpnja

2011. godine.

2. Fotografi je se primaju do 22. travnja 2011. godine na slje-

deću adresu:

HŠD Ogranak Bjelovar, Matošev trg 1, 43000 Bjelovar

3. Fotografi je za izložbu odabire Ocjenjivački sud od pet čla-

nova.

4. Ocjenjivački sud proglašava GRAND PRIX SALONA, 3 naj-

bolje pojedinačne fotografi je i 3 najbolje serije fotografi ja,

te odabire fotografi ju za plakat Salona.

5. Ocjenjivački sud će dodijeliti do 3 pohvale za pojedinačnu

fotografi ju i do 3 pohvale za seriju fotografi ja.

6. Dobitnik Grand prix-a postaje predsjednik Ocjenjivačkog

suda slijedećeg Salona i ostvaruje pravo na samostalnu

izložbu u prostoru i vremenu održavanja slijedećeg salona.

7. Sve odluke Ocjenjivačkog suda su konačne i neopozive.

8. Svaki će autor dobiti katalog izložbe na adresu iz prijavnice.

Pravila Natječaja:

a) motiv fotografi je mora biti u okviru zadane teme “Šuma

okom šumara”;

b) pravo sudjelovanja na izložbi, osim članova Hrvatskoga

šumarskoga društva te svih zaposlenika i umirovljenika “Hr-

vatskih šuma”, imaju i sve zainteresirane osobe iz šumarske-

struke u zemlji i inozemstvu;

c) od organizatora zatražite i ispunite prijavnicu na kojoj je

potrebno obavezno popuniti sve podatke koji se u njoj

traže, a za koje svaki autor osobno odgovara. U protivnom,

nepotpuno ispunjene prijavnice neće se uzimati u obzir;

d) svaki se autor može prijaviti na Natječaj s najviše 10 poje-

dinačnih fotografi ja, a maksimalno 2 fotografi je mogu biti

zamijenjene serijama od po 3-6 fotografi ja (serija se broji

kao jedna fotografi ja);

e) fotografi je moraju biti neopremljene; duže stranice foto-

grafi je ne smiju biti manje od 24 cm niti veće od 30 cm.

Zbog anonimnosti pri žiriranju, na polenini fotografi je tre-

ba napisati samo naziv fotografi je, te uz fotografi je priložiti

i digitalni zapis na prenosivom mediju;

f ) organizator ima pravo postavljanja izložbe i u drugim mje-

stima, sve do kraja veljače 2011. godine;

g) organizator se obvezuje primljene materijale vratiti autori-

ma do kraja ožujka 2012. godine;

h) svaki autor osobno odgovara za prikazani motiv i bez na-

knade dozvoljava reprodukcije i objavljivanja u izdanjima

HŠD-a kao i u ostalim medijima i publikacijama u svrhu

promidžbe Salona, osim ako autor izričito ne zabrani objav-

ljivanje.

“šu

ma

oko

m š

um

ara

”

PRIJAVNICA za sudjelovanje na izložbi 8. BJELOVARSKI

SALON FOTOGRAFIJE “ŠUMA OKOM ŠUMARA” s

međunarodnim sudjelovanjem

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

Suglasan-na sam s korištenjem izabranih fotografi ja sukladno pravilima iz Natječaja.

Mjesto i datum prijave Potpis

Naslovna stranica:

Kapi

Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Priroda se zaigrala

Marinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov, Antun Z. Lončarić, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Tehnički urednik:Stjepan Pepelnik

Grafi čki urednik:Milivoj Milić

Tisak:Intergrafi ka TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

dječji kutakdječji kutak ŠUMA LISTA, ŠUMA BLISTA

List od hrasta je onak, List od hrasta je onak, ko voda, vijugav!ko voda, vijugav!

– Hrast raste u šumi i jako je debeli kad je star. Pročitali smo u vrtiću da hrast može živjeti 500 godina, a to je jaaakooo puno.

Petra

– Plod hrasta je žir. Divlje svinje i vjeverice u šumi jedu žirove.

Antonija

– Od hrasta se rade stolovi, stolice, ormari, a mogu i parketi. Teta je rekla da se od hrasta rade pragovi, one daske za tračnice.

Maja

– Hrast ima debelu koru, a kako on stari i kora je deblja i hrapava

Danijel

(Predškolska skupina Mravci u OŠ pri Specijalnoj

bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice)

– To je drvo koje ima crte po sebi, po stablu i žiru, a iznad stabla ima grane i lišće. Kad primiš lišće onda je glatko, a kad ga gledaš na jesen ima različite boje i do zime padne na zemlju. Hrast raste na livadi ili u šumi i tu se skrivaju životinje. Hrast je živo biće jer pije vodu, hra-ni se s onim kaj mu daje zemlja – ko mi kad jedemo vitamine. Hrast i diše – ima puno kisika i daje ga nama. Da je hrast mrtav vidimo ak je suh ili ga ljudi presječu da bi pravili papir ili namještaj ili parket, ali ne bi smjeli tak da se mi možemo igrati sa žirekima. E.D. DV „Sesvete“

– Hrast ima veliku krošnju da nam bude hlad ili da mogu skakati vjeverice. List od hrasta je onak, ko voda, vijugav, ima ko valove, takvog je oblika. Na sebi ima žir - to je ko lješnjak, smeđi i ima kapicu s pikicama po sebi. Kad žir padne na pod mogu ga pojesti divlje svinje ili ga pokrije lišće pa ima novi mali hrastić! L M DV Sesvete”

Nastavljamo suradnju s dječjim vrtićima „Sesvete“ iz Sesveta, „Josipdol“ iz Josipdola, „Ivana Brlić

Mažuranić“ iz Sl. Broda, te Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinsku

rehabilitaciju Krapinske Toplice, s novim programom koji je opet osmislila naša suradnica, i sama

odgojiteljica, Ljiljana Ivković.

U ovoj školskoj godini pišemo o šum skom drveću i, dakako, crtamo ga! Projekt je nazvan “Šuma lista, šuma

blista”, a cilj ove suradnje i dalje je isti: djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto voljeti šumu i prirodu i

kako ih čuvati. U šumi raste različito drveće; bjelogo rično i crnogorično (bre za, jela, hrast, vrba, smreka, javor,

lipa, kesten, bukva), i svako od njih je posebno i zanimljivo. U svakom broju pisat ćemo o jednoj vrsti, i crtati ju.

Danas je na redu – hrast. Odgojiteljice Višnja Bertović Krofl in (Sesvete), Nataša Juričić (Josipdol) i Snježana Belo -

šević (K. Toplice) poslale su nam nekoliko dje-čjih radova (i zanimljivih mišljenja!) o ovom vrijednom drvetu

naših šuma.

Erik Vrbanović

5,4 g. –

DV Josipdol

Anamaria

Marinić

5,6 g. –

DV Josipdol

Filip Kelčec 6,9 g. –

DV Sesvete

Danijel 6 g. – Krapinske Toplice

Laura Mudrić 6,4 g. –

DV Sesvete

Maja 4 g.– Krapinske toplice

Pripremila

Ljilja Ivković

Časopis za popularizaciju šumarstva

ŠŠume se neće ume se neće pprodavatirodavaticasopis.hrsume.hr/pdf/169.pdf · 2011-02-02 ·...

Documents

Transcript of ŠŠume se neće ume se neće pprodavatirodavaticasopis.hrsume.hr/pdf/169.pdf · 2011-02-02 ·...