1

ULJENA BOJA I

TEHNIKE SLIKANJA

SKRIPTA

LEILA MICHIELI VOJVODA

2

ULJENA TEHNIKA

VEZNO SREDSTVO uljenih boja je masno oksidirajuće ulje (najviše laneno, makovo, orahovo i suncokretovo), čisto ili sa dodacima smole, voska i drugih pomoćnih sredstava koja daju boji konzistenciju i specifični optički efekt.

Glavna karakteristika uljenih boja sastoji se u njihovom sjaju i transparentnosti. Za razliku od ostalih slikarskih tehnika, vrijeme u kojem je omogućeno razmazivanje boje, je znatno duže. Boje ne mijenjaju bitno svoj izgled u procesu sušenja, nešto se smanjuje volumen, ovisno o debljini nanosa. Ulje pruža bezbroj različitih likovnih varijacija, od pokrivnog, transparentnog, mat ili sjajnog, pastoznog reljefnog efekta itd., ali se moraju poštivati osobine pojedinih materijala i način njihove primjene. Uljeni nanosi postaju starenjem krti i ako nisu pravilno grañeni, lako potamne i ispucaju. Kod jako debelih namaza može doći do nabiranja i smežuravanja uslijed stezanja uljenog veziva prilikom sušenja, a kod nekih vrsta pigmenata poznata su i optička oštećenja pod oznakom mrtvilo boje (poremećaj u odnosu pigmenta i veziva).

PODLOGA - može biti različita (papir, platno, drvo itd.) i uvijek mora biti pravilno obrañena, ako ne želimo da doñe do negativnih posljedica, bilo po sam sloj boje ili po podlogu.

Komplicirani proces sušenja masnih oksidirajućih ulja kao i različito ponašanje ovog veziva u kombinaciji sa smolama, voskovima, otapalima, balzamima, sikativima itd. diktira brižljiv pristup korištenju ovih materijala i NE DOZVOLJAVA bilo kakvu improvizaciju. UVIJEK SLIKAMO OD POSNOG PREMA MASNOM. TERPETINSKO ulje kao (mogući ) razrjeñivač utječe na sušenje slike (pomaže), ali može svojom topivom sposobnošću i negativno utjecati na sliku. Mišljenje da se uljena boja može razrijediti terpentinskim uljem čak do izgleda akvarela POGREŠNO JE (slabi vezivnu moć oksid. ulja i samim time njegovu zaštitnu moć).

SIKATIVI služe za ubrzavanje sušenja ulja. Mora ih se upotrebljavati jako oprezno. S količinom sikativa opada elastičnost uljenog filma. Namaz je trajan jedino ako se koristi točno predviñena količina sikativa (uputstvo proizvoñaća) odnosno što manja količina (najčešće najviše 3%). Upotrebom prevelike količine sikativa dolazi do suprotnog efekta, tj. slojevi boje se ne mogu osušiti i ostaju trajno ljepljivi.

3

MEDIJI u uljenim tehnikama su sredstvo za razrjeñivanje uljene boje.

Većina uljenih slikarskih tehnika izvodi se pomoću uljene boje i manjom ili većom količinom odgovarajućeg medija. Mediji mogu biti različitog sastava, ovisno o afinitetu slikara. Čisto terpentinsko ulje previše razrjeñuje boju, pa zbog smanjene količine veziva može doći do “brisanja“. Ono osim toga daje mrtve mat namaze (i ovo može imati svojstven efekt). Sastav medija utječe na optički izgled boje, na konzistenciju boje i na vrijeme i vrstu procesa sušenja boje.

Materijali koji se najčešće koriste za pripremu medija su balzami, smole, masna oksidirajuća ulja, voskovi, eterična hlapljiva ulja, mineralna lako hlapljiva ulja itd. RECEPTI ZA MEDIJE: 1. štand ulje 150 ccm damar firnis (1:3 u terpent. ulju ) 150 ccm terpentinska esencija 750 ccm kobalt sikativ 30 - 40 kapi 2. 30 - 50 % lanenog ulja 50 - 70 % terpentinskog ulja koji postotak ćemo odabrati, ovisi o afinitetu slikara

Postoje različite recepture, a svaki slikar će vremenom doći sam do svog recepta. Kod toga je potrebno znati ovo: -prevelika prisutnost smole utječe na tamnjenje boje -prevelika količina ulja u mediju usporava sušenje i utječe na žućenje i krtost boje -prevelika količina sikativa u mediju može uzrokovati trajnu ljepljivost slike -staro terpetinsko ulje uzrokuje trajnu ljepljivost slike

Prilikom kupnje gotovog medija treba paziti na njegovu

starost, jer terpentinsko ulje stajanjem se osmoljava i gubi na sposobnosti hlapljenja.

PREMAZI ZA ULJENE SLIKE - konačni firnisi (lakiranje slike)

4

Svrha laka je da štiti boje od prljavštine i štetnih utjecaja zraka, zagañenja u zraku, vlage, raznih zračenja, te od dodira, lakših ogrebotina i sl, te da ujednačava sjajnost i intenzivira boje. Prije nanošenja laka, sloj boje mora biti suh cijelom dubinom. Uljena slika mora odležati prije lakiranja najmanje godinu dana. Bolje je sliku ne lakirati nego li je pogrešno lakirati.

Postoje završni lakovi i retuš lakovi. Obje kategorije lakova prave se od istih smola, ali je kod retuš lakova koncentracija smole manja, tj. postotak otapala veći. Retuš lakove možemo staviti i na neosušenu sliku, da bi joj ujednačili sjaj i da bi joj pružili privremenu zaštitu.

Lakovi mogu biti različiti (ovisno o metodi aplikacije, osobinama smole, izboru otapala i aditivima), mat, polumat, polusjajni, sjajni, mogu ostavljati dojam hladnog filma, toplog filma, te mogu jače ili slabije intenzivirati boje na koje se nanose. Lak bi uvijek morao ostati lako skidiljiv.

NEKI RECEPTI ZA LAKOVE: 1. 1 dio bijeljenog pčelinjeg voska 1/10 dijela (pčelinjeg voska) karnauba voska 5 dijelova white spirita - u white spiritu u loncu s dvostrukim dnom (ili vodena kupelj) otopimo navedena dva voska. Kad se potpuno ohladi, ta se pasta nanosi vrlo mekanim kistom. Ostavi se sušiti oko sat vremena i onda se polira sa još mekšim kistom. Voštana pasta ima mat karakter. Možemo je kupiti pripremljenu (razni proizvoñači proizvode razne varijante) - 2 . 1 dio damara ili mastiksa 3 dijela rektificiranog terpentinskog ulja + minimalni dodatak voštane paste (ili bez vošt. paste)

Kvalitetno i tanko nanesen damar lak snažno intenzivira boje i ima plemenit izgled. On se može otopiti i u mineralnom razrjeñivaču i onda vremenom manje žuti. Odozgora ga se može lagano premazati s voštanom pastom, što ga štiti od nepovoljnog vanjskog utjecaja (vosak je najbolja barijera za plinove i pare). Time ćemo mu malo umanjiti sjaj. Damar je nešto stabilniji od mastiksa. Mastiks u tanjem sloju od damara jako intenzivira boje.

5

Danas se proizvode razni lakovi na bazi umjetnih smola (ketonskih, akrilnih, polivinil acetatnih, nitroceluloznih itd.). Neki su jako dobri, naročito na bazi akrilnih smola i alkidnih smola. PRIBOR ZA SLIKANJE

Za uljeno slikarstvo upotrebljavamo različite vrste kistova, ovisno od načina rada. Oštriji kistovi za pastozno slikanje izrañuju se od probranih bijelih svinjskih dlaka, a poneke vrste i od kozjih dlaka. Specijalno fini kistovi su engleski čekinjasti kistovi izrañeni od vrlo elastičnih čekinja najprobranije kvalitete, tzv. “lavlje dlake“.

Kistovi za uljeno slikanje najčešće su plosnatog ili okruglog oblika, sa kraćom ili dužom dlakom vezanom u niklanom omotaču. Dlake su lijepljene kolofonijem, a u zadnje vrijeme i raznim sintetskim vezivima. Mekši kistovi koji se upotrebljavaju u uljenom slikarstvu spadaju u grupu akvarel kistova.

Posebnu pažnju treba posvetiti njezi kistova. Preporučuje se čišćenje u petroleju ili nekom drugom mineralnom razrjeñivaču, zatim pranje sa sapunom i na kraju brižljivo ispiranje i sušenje.

Pored kistova u uljenom slikarstvu koristimo se i raznim špahtlama (lopatice, paletni noževi itd.) koje su najčešće izrañene od nehrñajućeg čeličnog lima, ili ponekad od rožine koje su osjetljivije i mekše.

METODE SLIKANJA SA ULJENIM BOJAMA Postoje 2 pravilna načina slikanja uljenom bojom:

a) podslikavanje i slikanje sa uljenim lazurama ili tzv. Indirektno slikanje

b) slikanje mokro u mokro

Danas se uglavnom slika mokro u mokro ili se uljene lazure primjenjuju na krivi način bez poštivanja pravila sušenja uljene boje, tj. nanose se na još mokre deblje nanose uljene boje i time blokiraju njezino sušenje što dovodi do negativnih posljedica – raspucavanja.

6

PODSLIKAVANJE I SLIKANJE SA ULJENIM LAZURAMA Stare uljene tehnike nastale u periodu prelaska sa tempernog u uljeno slikarstvo jako je teško odrediti. Uglavnom su to miješane tehnike.

Jednu od takvih metoda rada provodila je i «Flamanska škola». Leonardo je proučavao taj način slikanja, iako ga se nije uvijek pridržavao. (Flamanci - germanski narod naseljen pretežno u Belgiji i Sjevernoj Francuskoj) - proces rada: - 1. priprema nosioca, osnova - 2.imprimitura (predstavlja u tehnološkom smislu adaptaciju posne

preparacije na uljeni nanos u slijedećoj fazi, te u likovnom smislu nanošenje srednjeg tona odnosno game iz koje će slikar kasnije izvlačiti bjeline i nanositi sjene za postizanje modelacije)

- 3. iscrtavanje - 4. podslikavanje (tempera ili danas akrilik) - 5. nanošenje lazura - 6. završava se sa uljenom pastom - samo na onim dijelovima gdje fali

svjetline 1.PRIPREMA OSNOVE

Ovaj način slikanja danas se može izvoditi na toniranoj osnovi koja može biti poluuljena, posna- tutkalna ili akrilna(postoje još neke mogučnosti).

posna preparacija – tonirana starija uobičajena receptura(prema S. Summereckeru) 300gr. litoponskog bjelila 200gr. krede

8gr.ultramarin plava 8gr. kaselska smeña 8gr. zlatni oker 8gr. venecijansko crvena 12gr. kromoksid zelena napomena - može se napraviti i bijela osnova, a podlagati u boji promišljajući unaprijed o završnoj boji tj. počinje se svjetlijim tonovima i gradi se završni ton sa toplijim ili hladnijim lazurama.

7

4. PODSLIKAVANJE napomena:

danas je podslikavanje moguće izvoditi sa temperom, akrilikom ili brzo sušećom bijelom uljenom bojom - olovno bijela; danas postoje brzo sušeći mediji za uljeno slikanje pa se može i njih upotrijebiti, ali to svakako zahtijeva duže sušenje slike i podložno je žućenju - nema svijetlu jezgru koju imamo kod podlaganja sa temperom i akrilikom.

Recept - bijela tempera za podlaganje:

1 jaje 20 ml štand ulja – razrijeñenog sa terpentinskim uljem (5:1 - težinski omjer + sikativ 3 - 4 kapi kobalt sik. na 100gr ulja)

40 ml destilirane vode nekoliko kapi lavandinog ulja 100 gr cinkovog bjelila 50 gr titan bjelila 5. LAZURE MEDIJI ZA LAZURE: Damarov medij: 1. recept 9 volumenskih dijelova damara u terp. ulju (1:3) 9 dijelova terp. ulja 4 dijela stand ulja 2 dijela venecijanskog terpentina 2. recept 1 volumenski dio lanenog ulja 1 volumenski dio otopine damara u terp. ulju (1:3) 1 volumenski dio terpentinskog ulja

Moguće je raditi različite varijante, a bitno je pridržavati se osnovnog pravila :

8

- masno na posno i lazure se stavljaju na osušene donje slojeve. Lazure možemo nanositi u više slojeva ovisno o potrebi.

KLASIČNI MEDIUMI (SLIKARSTVO/METODE SLIKANJA/MATERIJALI; metka kraigher- hozo; SVJETLOST, Sarajevo 1991.) Medium Jana van Eycka: 1vol. Dio kopal laka (možda ambre) 1vol. Dio lavandinog ulja Medium Leonarda (1475.) 1 dio ulja ( lanenog ili orahovog) 2 dijela venecijanskog terpentina (ovo je medium visokog viskoziteta i svojstva tamnjenja ) Tintoretto (1518- 1594) – koristio masniji medium – uglavnom laneno ulje ili kombinaciju lanenog i orahovog ulja. Medium Rubensa (1577- 1640) 1 vol. Dio kopal laka ili ambre 1vol. Dio makovog ulja 2 vol. Dijela lavandinog ulja. – za rad mokro u mokro. Medium El Greca

- miješao boje sa mlijekom smokvinog lista i tek prijeko nanosio lazure njegove karakteristične violetne i hladno crvene game. – sam medium nije do kraja definiran, ali se spominje da je vjerojatno koristio neko sušivo ulje i kopale. Možda je koristio i sandarakov lak (VERNICE LIQUIDA) – koji se u zapisima javlja i kao Common resin, pece Greca ili pegola kao i VERNICE CHIARA (mastiksov lak ili strasburški terpentin)

- REMBRANT – nisu do kraja definirani . Pretpostavlja se da je koristio venecijanski terpentin.

MEDIUMI ZA LAZURE (univerzalni):

9

1 dio otopine kopala 1dio lanenog ulja 1dio terpentinskog ulja Damarov medium (univerzalni) 9 dijelova damara u terp. Ulju (1:2) 9 dijelova terpentinskog ulja 4 dijela stand ulja 2 dijela venecijanskog terpentina BRILJANTNI MEDIUM 1 dio stand ulja 3 dijela venecijanskog terpentina (prema Colin Hayesu suši sjajno i briljantno)

SCHMINCKE:

http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802bindemittel_c.htm http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802malmittel_c.htm

50038 MUSSINI medium 1 for thining

Nemastan medium za uljene boje. Preporuča se za razrjeñivanje prvih slojeva uljene boje (podlaganje sa uljem) i za transparentno slikanje (lazure) na gvašu, temperi i akrilik podslikavanju. Ne utječe na vrijeme sušenja i sjajnost.

10

Sastav: šafranovo ulje, sintetska smola, mineralni špirit (teški benzin)

50045 Medium N neutral drying, without oil of turpentine

Gotovo – ne žuteći medium za uljene boje. Ponešto gušće (nosive) konzistencije. Podoban za sve načine slikanja osim za podslikavanje na slabo upijajućoj podlozi. Ne sadrži terpentinsko ulje i zato se preporučuje umjetnicima koji su na njega alergični. Za razrjeñivanje upotrijebi terpin (mineralni razrjeñivač) (maks. 30%).

Sastav: akrilik smola, hydrocarbon

50037 Transparent gel

Gel u tubi –osigurava transparentnost i sjaj uljenim bojama. Preporuča se za postizanje lazurnih slojeva, omogućava prozirnost polu-transparentnih i transparentnih tonova. Miješa se sa bojom u omjeru 1:1. Preporuča se brza upotreba, jer se na paleti osuši u roku od oko 30 minuta.

Sastav: alkidna smola, mineralni razrjeñivač. (teški benzin)

50040 MUSSINI medium 3 accelerates drying

11

Medium bogat sa smolom.Hlapljivo otapalo i sikativi ubrzavaju sušenje. Upotrjebljavaj oskudno, jer se boje na paleti počinju sušiti u roku oko 40 minuta. Zatvori odmah nakon upotrebe.

Sastav: ketonska i alkidna smola, mineralni razrjeñivač, sikativi.

50041 Rapid medium fast-drying

Brzo sušeći medium omogućava prelijevanje i transparentnost boje. Specijalno se preporuča za transparentno slikanje, lazure, i za «prima» slikanje. Potrebna je brzina jer se boja pomiješana sa mediumom brzo suši na paleti. Novi slojevi na slici osuše se preko noći. Medium sadrži alkidnu smolu i može se miješati sa bilo kojim drugim mediumom. Može se takoñer upotrijebiti za preparaciju alkidno smolnih boja. Zatvori odmah nakon upotrebe.

Sastav: alkidna smola, mineralni razrjeñivač.

50053 Enamel gloss for oil colours

Ulje sa sikativom i prirodnom smolom – daje emajlu sličnu sjajnost (kao staklo) i prelijevanje. Uljena boja miješana sa ovim mediumom sliči bojama starih majstora. Preporuča se za transparentno slikanje (lazure).Ovaj medium karakterizira postepeno ubrzavanje sušenja. Boce koje su pune do pola ili nisu dobro zatvorene neće osiguravati dobru

12

kvalitetu. Koža osušene boje može imati rupice. (?)- biti šupljikava. Zatvori odmah nakon upotrebe.

Sastav: ugušćeno ulje, damar smola, sikativ

50055 Tempera gel

Mijenja uljenu boju u istinski boju koja se može miješati sa vodom. Pomiješaj u odnosu 1:1 do 1:3. mješavina se može primijeniti sa postepenim (kap po kap) dodavanjem vode. Predebeli nanosi su skloni raspucavanju.- treba ih izbjegavati. Mješavina se suši brzo i može biti premazana sa uljenim lazurama. Na ne upijajućoj podlozi – suši polu -sjajno (satenski sjaj), dok na upijajućoj podlozi (karton) suši mat sjajem. Nakon 4-6 mjeseci se može prelakirati. Takoñer može poslužiti kao bazični medium za vlastite boje.

Sastav: vodeno- kompatibilna alkidna smola, butoxy- ethanol, voda.

( butoxy-ethanol - Glycol alkyl ethers are commonly used as solvents. 2-Butoxy Ethanol is one of the most toxic of the glycol ethers.

You should use products containing butoxyethanol with extreme care. It is a poison that can easily absorb through your skin to harm you. When working with it, always wear gloves and goggles and be sure the you have enough ventilation)

INDIRECT PAINTING TECHNIQUE "The Painter's Companion: a Basic Guide to Studio Methods and Materials", by Reed Kay. The book was originally published in 1961 by Webb Books, Inc. and later by Prentice-Hall in 1983 with the new title "The Painter's Guide to Studio Methods and Materials" . INDIREKTNO SLIKANJE Indirektno slikanje je način slikanja u kome se završni efekt postiže postepenom gradnjom- nanošenjem nekoliko slojeva , jednih preko drugih, gdje gornji slojevi modificiraju ali ne skrivaju , donje slojeve.

13

Kod indirektnog slikanja, prvi potez se stavlja na podlogu sa nakanom da će se preko njega, kada se osuši, nanositi drugi slojevi sa ciljem promjene završnog dojma-utiska. Zbog toga se taj prvi sloj naziva podslikavanje i on nije definiran do kraja. Završna boja, definicija crteža i krajnja modelacija dobivaju se postepeno sa sljedećim nanosima. Zbog toga se na početku rada koncentriramo na jedan ili dva od ovih problema i ovisno o nanesenim slojevima mijenjamo i gradimo problem do kraja. Indirektna metoda se razvila u prošlosti kod mnogih umjetnika uključujući: Van Eycka, El Greca, i Rembranta. Mnogi recentni umjetnici kao Soutine, Modigliani, Rouault, Braque i Paul Klee su koristili ovu metodu slikanja. Širina upotrebe ovakve metode proizlazi iz mogućnosti da se sloj nanese pokrivno u svrhu prekrivanja donjeg sloja (korekcija) , ili transparentno u različitim gradacijama. Np. jedna uljena boja kao kadmium crvena može se nanijeti u pasti preko žute- potpuno suhe površine. Ako se nanese podjednako i prilično u velikoj mjeri, sakrit će potpuno donji sloj. Ako se crvena boja razrijedi sa odgovarajućim razrjeñivačem i nanese u tankom namazu preko žutog sloja, ležat će preko njega kao folija crvenog celofana, bojajući područje u narančasto i dozvoljavajući da se vidi potez kista iz donjeg sloja. Narančasti ton na taj način dobiven, daje drugačiji zvuk od narančastog dobivenog miješanjem od istih boja na paleti. Direktno miješani ton na paleti ima teški pokrivni ton, dok ovaj drugi ima puno više luminioznosti – prozračnosti- kao kada gledamo svijetlo koje prolazi kroz staklo. Eksploatirajući ovu tehniku slikari su shvatili da mogu postići briljantnu luminioznost, čiji karakter je nemoguće postići direktnim slikanjem. Takav način slikanja se najčešće naziva: lazura i « glazing» i « scumbling» (prigušivanje, ublažavanje). GLAZING – lazura je transparentan film boje nanesen preko druge obojene površine. , koji modificira donji sloj. Obično se radi o tamnijem tonu nanesenom preko svjetlijeg. Neke boje kao alizarin crimson ili viridian green, tendiraju po prirodi svojeg pigmenta transparentnosti- lazurne ili polulazurne boje. Skoro svaka boja (bez obzira na vlastitu pokrivajuću moć) može biti upotrijebljena kao lazura, ako se dovoljno tanko nanese preko svjetlijeg tona. SCUMBLING ( prigušivanje, ublažavanje) – slično lazuri po tome što se radi o filmu nanesenom preko donjeg sloja, tako da ga modificira. Meñutim, za razliku od lazure ovdje se radi o polu-pokrivnom svjetlijem tonu nanesenom preko tamnijeg. Neke boje (pigment u boji) kao napuljsko žuta su pogodne za tu tehniku, ali i druge boje mogu biti pogodne ako ih se prethodno pomiješa sa pokrivnom bijelom. Scumbles karakterizira biserno svjetlucanje ili mekani dimni optički efekt. Gornji nanos boje, bez obzira koji, mora biti dovoljno tanko nanesen da

14

donji sloj ostane vidljiv. Najjednostavniji način da se to postigne je da se uzme mala količina boje ravno iz tube i nanese – utrlja preko dobro osušenog donjeg sloja. Boju treba dovoljno tanko rastrljati pomoću kista, krpice ili prsta (pazi na otrovnost). Ako se boja previše razvuče, može doći do prevelikog rastezanja veziva i posljedica je slabo vezani pigment za površinu. Danas uglavnom, uljene boje sadrže dovoljno veziva, pa je opasnost od toga minimalna. Drugačiji izgled lazure ili prigušenost tona, može se dobiti razrjeñivanjem boje sa mediumom (samim razrjeñivačem ili mediumom za lazure). Postoje mediumi različitog sastava (ulje, terpent. ulje, smole itd). Svaki slikar sam sebi odreñuje medium ovisno o potrebi. Neki mediumi sadrže sikative, lakove zajedno sa sušivim uljem i zahtijevaju umijeće u rukovanju, jer brzo postaju ljepljivi i teško se daju popraviti. Danas se mogu kupiti gotovi proizvodi. Drugi slikari vole sporo sušeće materijale da ih mogu duže vrijeme modificirati. Takav medium može sadržavati np. samo ugušćeno ulje sa malo dodanog terpent. ulja ili nekog mineralnog razrjeñivača. Generalno gledano, što je manje mediuma to je bolje. Lazure i prigušenost, se može bolje postići rastrljavanjem preko suhog donjeg sloja. Prednosti i mane dodavanja mediuma ovise o načinu kako je upotrijebljen. Ako je samo mala količina mediuma dodana boji, faktor žućenja ili mogućnosti ponovnog otapanja smoline otopine je minimalna. Puno je opasnije upotrijebiti veliku količinu mediuma. Praksa razrjeñivanja uljene boje, kao vodene je nepotrebna, jer povećava sve tehničke opasnosti kod uljenog slikanja. Željeni efekt će se bolje dobiti sa manje mediuma i više umijeća. ZABILJEŠKE:

a. tehnika lazure ili «scumble» uključuje sve podloge i kistove upotrebljive u podlaganju- ovisi o umjetniku.

b. Boje razrijeñene sa previše razrjeñivača mogu kapati. Katkada tako razrijeñene boje stvaraju male mrlje u suhom filmu koje izgledaju prljavo. Ustvari su to čestice boje skupljene zajedno, kao otoci od pigmenta u oceanu od ulja.

c. Podlagan sloj mora biti potpuno suh prije nanošenja lazura. d. Lazure koje sadrže previše mediuma, da bi stvorile sjajnu površinu

su opasne, jer sljedeći sloj ne može prionuti dobro za njega i dolazi do raspucavanja kod prvog micanja tkanja.

e. Sjajni film sadrži veliku količinu smoline otopine u odnosu na ulje i pigmente i zato je izuzetno ranjiv kod čišćenja jer je lak uvijek nanovo topiv. Završne lazure su specijalno osjetljive zbog svoje razrijeñenosti.

15

f. Slike glazirane sa sporo sušećom bojom i jako sporo sušećim mediumom su osjetljive na prašinu dok se ne osuše.

g. Neuspješno naneseni «scumblin» ili lazurni efekti, mogu biti maknuti dok je lazura ili «scumblin» još svježa, bez da se ošteti podlagani sloj sa brisanjem – otiranjem površine sa čistom manjom mekanom lanenom krpom navlaženom prema potrebi sa malo terpentinskog ulja. Ovakvo micanje lazure ili «scumblin«, jedino je moguće, ako je donji sloj potpuno suh.

TEHNIČKE PROCEDURE (Tehničke komplikacije i različite prednosti kod indirektnog slikanja. ) Najčešće upotrebljavana metoda:

1. Crtanje kistom uključuje jednu do dvije boje , ovisno o slici. Boju razrijedi sa mršavim mediumom (np. 1vol.dio suncem - ugušćenog ulja, ½vol. dijela laka, 3vol. dijela terpentinskog ulja) koliko je potrebno da se ne cijedi previše.

2. Tamne i svijetle kontraste napravi tako da upotrijebiš brzo sušeću bijelu uljenu boju(uljena boja -np. olovno bijela, ili bijela za podlaganje – noviji proizvod)ili tempernu boju ili akrilik, u svim svijetlim područjima. ( Olovno bijela se danas rjeñe upotrjebljava. Različite tvornice proizvode bijelu bez olovnog pigmenta sa vezivom na bazi alkidnih smola jer je manje otrovna). U srednjim tonovima bijela se miješa lagano sa drugim pigmentom. (oker ili indijsko crvena). Tamni tonovi se dobivaju dodatkom više boja i miješanjem sive sa bijelom., ali svi tamni tonovi se rade puno svjetliji negoli što će biti na kraju. Glavna prednost je postizanje dobrog sjenćenja volumena – trodimenzionalnosti – bogatstvo. Podlaganje mora obuhvatiti velike kontraste i biti dobro naslikano da se dobije dobar krajnji efekt.

3. Kada se podlaganje dobro osuši, nanose se lazure preko svijetlih dijelova i preko tamnijih ako je potrebno. To se može nanijeti jednolično i zatim modificirati sa brisanjem – više ili manje.

4. Kolor efekt – je jači i više definiran sa direktnim slikanjem u lazure- bilo na suhu lazuru ili dok je još mokra sa potezima pokrivne boje. Crtež i Lazure koje su previše umanjile ton odreñenog područja, mogu biti prevučene – scumbling, preko sa svjetlijim tonom da povrate tonalitet. Crtež i rubovi se ponovo definiraju, specijalno gdje je lazura ili scumbling prouzročila gubljenje početne snage.

ZABILJEŠKE

16

Uzevši u obzir mnoge mogućnosti ovog procesa, pametno je imati na umu neke moguće poteškoće:

a. lazure imaju tendenciju da potamne generalni ton slike. Kompenzacija tome je da nam podslikavanje bude puno svjetlije od završnog željenog tona.

b. Lazure i «scumbling» tendiraju da daju mekani , jedinstven, difuzni efekt. Zbog toga podslikavanje mora biti jako, čak pomalo «tvrdo»- (što ne znači ne definirano crtački ili diletantsko) u odnosu na krajnji efekt.

c. Ako kvaliteta lazura nije oživljena sa pokrivnim tonovima i življim ponovnim crtežom, efekt cjeline može postati previše ispran, flekav- nepotpun, i transparentan.

d. U indirektnom slikanju se očekuje više slojeva i uspješno tehnološko nanošenje podrazumijeva masnije slojeve preko posnijih.

SLIKANJE MOKRO U MOKRO (AL PRIMA SLIKANJE) To je takav način slikanja kod kojega se boja nanosi na podlogu slike u jednom i izravnom nanosu, direktnom slikanju, bez podslikavanja, postepenog doslikavanja i nanošenja lazura. Kod ovakvog načina rada prvi nanos boje je i konačni nanos ili se korekture vrše mokro u mokro. I kod ovog načina rada postoji puno mogućnosti, a jedino pravilo je da se boje miješaju jedna sa drugom dok su još mokre. (impresionizam, ekspresionizam). MEDIUMI ZA SLIKANJE SA ULJEM MOKRO U MOKRO SCHMINCKE: http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802malmittel_c.htm

50039 MUSSINI medium 2 retards drying

Medium rich in oil, retards drying of the surface of oil colours due to slow evaporation. The colour layers do not become solid immediately, which allows wet-in-wet painting. The high content of oil and resin improves the gloss and develops a soft, elastic film.

Contains: sunflower oil, stand oil, mineral spirit, ketone resin

17

50036 Drying accelerator

Especially fast-drying, paste-like painting medium for oil colours. Preserves the consistency and degree of gloss of oil colours. To avoid weakening of binding properties only mix in a ratio of 1:1

Contains: metal drying agent, stand oil, mineral spirit, resin solution.

50034 Megilp stabilizer of consistency

Paste-like gel in tubes especially for Prima painting and putty-knife painting technique. This non-yellowing medium preserves the natural tone and buttery character of the oil colour. Adding a maximum of 30% of the stabilizer thickens the consistency and shortens the drying time. To avoid weakening of binding properties avoid excessive addition of Megilp.

Contains: alkyd resin. ZAKLJUČAK Svaki od ova dva načina slikanja sa uljenom bojom daje različite likovne

efekte i ovisno o našoj ideji opredjeljujemo se za jedan od njih. Oil

OSTALI MEDIUMI:

Painting Mediums – Gamblin

http://www.gamblincolors.com/materials.html

18

Gamblin Galkyd Painting Mediums thin oil colors for painting and

glazing and speed drying time of oil colors. Galkyds are made with

alkyd resins. First manufactured in the early 1930's, alkyd resins are the

polymerized oil of the 20th century. (Stand Oil was the polymerized oil of

the 19th century). Alkyds have been formulated for use in artists'

materials, most successfully as an oil painting medium. Alkyd resin used

as a binder cannot hold the high pigment load of linseed oil.

Galkyd painting mediums are made with odorless mineral spirits, which

can also be used to thin Galkyds and for brush and studio clean up. By

using Galkyd, painters can remove turpentine from their painting process.

Turpentine is the only solvent commonly available to painters that can be

absorbed through healthy, unbroken skin.

Gamblin painting mediums can be mixed together. Suggested solvent:

Gamsol Odorless Mineral Spirits

19

Try the Gamblin Interactive Painting Mediums Guide for suggestions on

how to create a painting medium that suits your specific needs.

GALKYD PAINTING MEDIUM

Galkyd is an alkyd resin painting medium that increases the fluidity of oil

colors and speeds their drying time. Thin layers of oil colors are dry in 24

hours. The viscosity of Galkyd is similar to traditional painting mediums

made from linseed stand oil. Galkyd levels brush strokes, creates a strong

flexible paint film and leaves an enamel like glossy finish. Galkyd is

ready to use. Thins with odorless mineral spirits. Painters can add up to

50% by volume odorless mineral spirits to change the viscosity of Galkyd

for glazing. Galkyds are excellent glazing mediums.

MSDS

Galkyd is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz, 32 oz.

GALKYD LITE (Low Viscosity)

Galkyd Lite is different from Galkyd because it is made from an alkyd

resin that has a lower viscosity. The viscosity of Galkyd Lite is very

similar to that of a traditional damar/refined linseed oil/turpentine

painting medium. Galkyd Lite is also ready to use. Because of its lower

viscosity, Galkyd Lite will leave brush strokes in thicker layers. Glazes

made with Galkyd Lite look slightly less glossy than those made with

traditional mediums or Galkyd. Like Galkyd, Galkyd Lite is formulated

to thin oil colors and maintain strong flexible paint films. Besides painters

who prefer a lighter painting medium, landscape painters and others who

enjoy painting outdoors will appreciate the longer working time of

20

Galkyd Lite (approximately three hours). Thin layers will be ready to

paint over within 24 hours. Thins with odorless mineral spirits.

MSDS

Galkyd Lite is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz, 32 oz.

GALKYD SLOW DRY

Galkyd Slow Dry is formulated to have strength and flexibility and to

keep the surface of oil paintings open for approximately three days. This

is a good choice for painters who blend or work wet into wet. Use 1 part

Galkyd Slow Dry and 1 part oil colors to paint wet into wet for at least a

day. DO NOT DILUTE.

MSDS

Galkyd Slow Dry is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz.

To slow down the drying time of Galkyd and Galkyd Lite, add about 10%

by volume Alkali Refined Linseed Oil or Poppy Oil. The Galkyds can be

thinned by adding OMS. Robert Gamblin recommends diluting Galkyd

by no more than 50% Galkyd and 50% OMS.

To make the Galkyds more matte, dissolve one teaspoon of Gamblin Cold

Wax in enough OMS to dissolve the wax completely. This solution is the

matting agent. Add 1/4 matting agent to 3/4 Galkyd to make a more matte

finish.

GALKYD GEL "G-GEL"

21

G-Gel is a gelled alkyd resin painting medium, which Robert formulated

for painters who want to create transparent impasto. Thixotropic G-Gel

holds marks and brush strokes. G-Gel makes impasto of approximately

1/4" thick. You can apply multiple layers. G-Gel does not contain driers

so it does not dry as fast as most gel mediums. Adding driers causes oil

paintings to darken and become brittle over time. G-Gel contains a very

small amount of silica so it is very transparent and lightweight.

MSDS

G-Gel is available in the following size: 150 ml.

NEO MEGILP

NEO MEGILP Oil Painting Medium is a soft, silky gel. Neo Megilp

gives body to paint, decreases viscosity, and can produce a luminous

Turner-like atmosphere, suspending and supporting paint in a soft gel.

And it is made from contemporary materials so it will not turn yellow or

dark as it did in the 17th and 18th centuries. Neo Megilp can also replace

Maroger Medium for artists who love the working properties but are now

concerned about Maroger's poor aging qualities.

MSDS

Neo Megilp is available in the following sizes: 2 oz, 8 oz, 16 oz.

COLD WAX MEDIUM

Cold Wax can be used to make oil colors thicker and more matte. A soft

paste formulated to knife consistency, Gamblin Cold Wax medium is

made from naturally white unbleached beeswax, alkyd resin and odorless

22

mineral spirits (OMS). Gamblin Cold Wax Medium can be thinned to

brush consistency by dissolving in a small amount of OMS. The surface

of paintings made with beeswax mediums will become only as hard as a

beeswax candle. Adding Galkyd to cold wax painting medium/oil colors

mix will increase the sheen and flexibility of the paint film. Use a small

amount to make Galkyds more matte. Gamblin Cold Wax Medium

contains no oil so it can be applied as a wax varnish over a dry oil

painting.

MSDS

Please note:

• Painters who are using more than 1/3 cold wax medium to 2/3 oil

paints should paint on rigid supports or paintings may crack when

moved.

• By mixing 1/2 Cold Wax Medium and 1/2 G-Gel, painters can

paint on flexible supports.

Cold Wax Medium is available in the following sizes: 4 oz, 16 oz, 128 oz. OSTALE WEB STRANICE: http://www.talens.com/english/talens/ http://www.talens.com/english/products/default.asp?subID=1 www.lefranc-bourgeois.com/catalogue/index.php?gam_cle=273&s_gam_cle=276 http://www.maimeri.it/FineArts/colorprod.asp?mnu=0101

23

RAZVOJ ULJENOG VEZNOG SREDSTVA

U srednjem vijeku slikari su za vezno sredstvo svojih boja uglavnom upotrebljavali jaje i sam žumanjak, djelomično otopinu tutkala i nekih guma, a samo rijetko ulje i vosak. Tada je uglavnom prevladavala tehnika stare jajčane tempere (GIOTTO i njegovi suvremenici), a opisao ju je slikar i pisac 14 st. CENNINO CENNINI u svom traktatu o slikarstvu. Taj materijal nije dozvoljavao rad sa širokim kistom i plošnim nanosima boje. Slikalo se oštrim linijskim potezima, tankim i dugoljastim kistovima vezanim iz dlaka vjeveričjeg repa. Nije bilo spajanja i slijevanja sa susjednim tonovima (takvo slikanje se u Italiji zove TRATTE GIARO). Linija je bila glavni i karakteristični nosilac izražaja. Umjesto crticama slikalo se i točkicama. Već CENNINI spominje i uljem vezanu boju. Ona se upotrebljavala vrlo rijetko. Usavršavanje uljene tehnike pripisuje se flamanskim slikarima HUBERTU i JANU VAN EYCKU, oko 1410. godine. Točan način obrade i primjene nije poznat. Vjerojatno se prvobitno radilo o masnijoj temperi. Od tada se uljeno slikarstvo sve više razvijalo, a najčešće se radilo o kombinaciji tempere i uljenih lazura. Sastav uljenog medija bio je uvijek brižno čuvan, te je smatran radioničkom tajnom.

Početkom 18st. (1720.g.) dolazi do osnivanja kuće “ LA FRANCK” u Parizu, koja prva u Evropi počinje uz ostale potrepštine proizvoditi i tvorničku uljenu boju. Ta uljena boja bila je spremana u vrečice od životinjskog mjehura, koji su se po potrebi bušili iglom i iz njih istiskivala gotova boja na paletu. Pojava tvorničke uljene boje bila je glavni uzrok odumiranja majstorskih radionica. Tvornička boja je bila tako preparirana da je mogla stajati dulje vrijeme nepromijenjena. Osim toga bila je pristupačna i jeftinija. Način slikanja postepeno se mjenjao. Slika se sve brže i sve se manje vremena posvećuje samom zanatu. Večina slika zbog nepažnje, vremenom gubi svježinu i boju. Vezno sredstvo uljene boje je uglavnom bilo sirovo neobrañeno laneno, orahovo, suncokretovo ili makovo ulje, bez ili sa još nekim drugim dodacima. Ti dodaci su se često puta kasnije pokazali kao štetni. I danas svaka tvornica čuva kao tajnu točne sastojke pojedinih uljenih boja, zbog čega su i njihove kvalitete različite. Često puta se višak masnog sušivog ulja, radi manjeg žućenja, zamjenjuje otopinom neke smole u eteričnom ulju ili nekom drugom finijem otapalu, koje je manje sklono vremenskom kvarenju. Osim smole dodatak mogu biti i razni voskovi, balzami itd. Uljena tehnika pruža puno različitih likovnih mogućnosti, od pokrivnih, transparentnih, mat ili sjajnih pastoznih, reljefnih efekata itd.,

24

ali se pri tome moraju poštivati osobine pojedinih materijala i način njihove primjene.

25

VEZNO SREDSTVO ULJENE BOJE (danas)

Vezno sredstvo uljene boje je uglavnom neko sušivo ulje sa različitim dodacima kao što su smole, voskovi, balzami itd. ULJA

Ulja i masti su materijali biljnog ili životinjskog porijekla, koji se najvećim dijelom (do 97%) sastoje od triestera glicerola s masnim kiselinama. Ulja se od masti razlikuju uglavnom po masnim kiselinama koje su zastupane u njima. Neke masne kiseline daju s glicerolima spojeve koji su kod obične temperature kruti, a takve spojeve nazivamo mastima. Druge masne kiseline daju s glicerinima tekuće spojeve, koje nazivamo uljima. Dok se masti nalaze gotovo isključivo u životinjama, ulja se nalaze u biljkama u obliku malih kapljica koje su zatvorene u biljnim stanicama, a najviše se nalaze u sjemenkama i klicama biljaka odakle se vade prešanjem ili ekstrahiranjem (izdvajanje neke materije iz prirodnih životinjskih ili biljnih sirovina, korištenjem raznih otapala kao što su voda, etanol, benzin, eter itd.).

Po sposobnosti sušenja, ulja dijelimo na sušiva, polusušiva i nesušiva.

Sušiva ulja - premazana tankim slojem na neku neupojnu podlogu

daju nakon kratkog vremena čvrsti film. Ti filmovi ponovo ne omekšavaju, ne tale se i ne tope se u benzinu. Ovdje spadaju laneno, drvno, perilla i oiticika ulje.

Polusušiva ulja - premazana tankim slojem na neku podlogu suše nakon duljeg vremena, dajući film koji može pod izvjesnim okolnostima opet omekšati, da se tali i da se otapa u benzinu. Najvažnija su suncokretovo, orahovo, makovo, sojino, konopljino, kukuruzno ulje itd.

Na granici izmeñu polusušivih i nesušivih ulja nalazi se maslinovo ulje, koje može vrlo polagano sušiti samo na potpuno osušenoj površini drugih sušivih ulja, meñutim nikada ne može otvrdnuti.

Nesušiva ulja - premazana tankim slojem na neku podlogu, ne mogu uopće sušiti niti pokazuju bilo kakve znakove sušenja. Glavni predstavnik takvih ulja je ricinusovo ulje.

Specijalnom obradom može se poboljšati sušivost nekih ulja.

Sušenje sušivih ili polusušivih ulja je komplicirani kemijski proces (oksidacija i polimerizacija). Kisik iz zraka veže se na nezasićene veze stvarajući perokside i hidroperokside koji se raspadaju, a nastala

26

radikalska mjesta pobuñuju zatim polimerizaciju, kojoj pogoduju metalne soli masnih kiselina kao katalizatori (takozvani sikativi). Na sušenje bitno utječu svjetlost, vlaga, zrak, temperatura i dodaci koji pospješuju sušenje (sikativi) ili ga usporavaju (negativni katalizatori kao npr. fenol, hidroksinon, neke vrste pigmenta kao čañe itd.). Proces sušenja ulja prolazi kroz nekoliko faza, a najbrži je na samoj površini. Zato je jako važno da se uljeni sloj boje ne premaže ničim nepropusnim za kisik, prije kompletnog završetka sušenja (razni lakovi). Sušenjem ulja nastaje nova materija sa novim svojstvima, tzv. ULJENI FILM, koji je proziran i elastičan, a naziva se LINOKSIN (kod lanenog ulja). Ima svojstvo da sva pigmentna zrnca sljepljuje jedno uz drugo, tj. veže ih u čvrsti i elastični sloj uljene boje, a snagom prionjivosti (adhezivnosti) ujedno učvršćuje taj sloj boje na podlogu.

Meñu spomenutim sušivim (nezasićenim) uljima u slikarstvu se najviše ističe i upotrebljava LANENO ULJE. LANENO ULJE

Dobiva se prešanjem iz potpuno zrelih sjemenki lana ili ekstrahiranjem sjemenki. Ekstrahirano ulje ima loša sušiva svojstva, te se zato ne upotrebljava za ličilaćke svrhe. Laneno ulje svih krajeva nije isto. Za slikarske svrhe osobito se ističe kao najbolje NIZOZEMSKO (sjever), RUSKO i BELGIJSKO, dok se za industrijske potrebe najviše upotrebljavaju ulja tiskana iz južno američkog (argentinskog) i indijskog sjemena. Prema tome, najbolja ulja za vezna sredstva dobivaju se iz lanenog sjemena pretežno vlažnih i hladnih krajeva. Sjeme lana obično sadrži 30 - 35% ulja (indijsko 40%). Sjemenke su vrlo lagane (1000 zrnaca teži 5 - 6 grama). Prije prešanja se čiste, melju i formiraju u pogače. Prešanje može biti hladno i toplo. Hladnim se prešanjem dobiva oko 18% ulja, koje se zbog svijetlo žute boje i bistrine najviše cijeni za slikarske svrhe. Toplim prešanjem (zagrijavanjem pogača sjemena na 60 - 80oC) dobiva se oko 26% ulja koje je tamno smeñe boje i mutnije. Najviše se upotrebljava za industrijske svrhe. Prešano ulje nije posve čisto, ono još sadrži ostatke bjelančevina koje nepovoljno utječu na sušenje ulja. Te se bjelančevine nalaze u ulju u obliku sluzi. Oslobañanje ulja od sluzi može se vršiti i prirodnim putem, tj. duljim uskladištenjem ulja (1 - 2 g. u punoj i dobro začepljenoj tamnoj boci na hladnijem mjestu), te se sluz istaloži na dno. Ovakvo se ulje može upotrijebiti za preparaciju boja.

27

STARI NAČINI ČIŠĆENJA ULJA 1) U veću bocu širokog grla sipa se do polovine prokuhana hladna

voda. Na vodu se dolijeva 1/4 njenog volumena lanenog ulja i nešto manji volumen ispranog i sitno prosijanog kremenog pijeska (SiO2, kvarc). Za vrijeme od 8 dana sadržaj boce treba dnevno nekoliko minuta dobro mućkati, tako da se voda i pijesak potpuno izmiješaju. Nakon navedenog vremena, kad se ulje potpuno odvoji od vode, prelije se u novu bocu.

2) Drugi način čišćenja izvediv je samo zimi. U posve novi zemljani glazirani lonac stavlja se dosta svježeg, čistog snijega (4/5). Na snijeg se nalije ulje i promiješa da nastane jednolično žućkasta kaša. Zatim se lonac do vrha nabije snijegom, prekrije dvostrukim slojem čvrstog papira i sveže. Lonac se ostavlja vani, dobro zatrpan snijegom, što duže izložen niskim temperaturama (14 - 20 dana). Nakon 2 - 3 tjedna, lonac se drži u negrijanoj sobi 1 - 2 dana na miru da se snijeg otopi, a time i ulje odijeli od vode. Zatim se ulje sprema u čistu bocu koja mora biti puna i dobro začepljena. Smrzavanjem se iz ulja izlučuju gliceridi zasićenih masnih kiselina, uslijed čega se pospješuje i sušivost toga ulja.

3) Kao treći način spominje se čišćenje sirovog ulja u lipovoj čaši. Iz suhog lipovog drveta napravljena čaša sa dnom debelim 1,5 - 3 cm napuni se uljem i objesi u nešto veću staklenku. Nakon nekog vremena ulje će samo od sebe početi kapati kroz porozno dno lipove čaše u staklenku. (Dürer je navodno tako čistio orahovo ulje). Moguće je da je na taj način filtrirao zagrijano ulje, a u lipovu čašu stavljao i drveni ugljen ili cvijet od lavande (lavandula officinalis) kako bi ulje odbijelio i ujedno ga konzervirao). Takva lipova čaša mogla se upotrebljavati kratko vrijeme, tj. tako dugo dok je propuštala ulje.

Ova tri načina čišćenja ulja bolja su od raznih drugih današnjih metoda u kojima se upotrebljavaju kemikalije. Danas se ulje ne ostavlja da odleži, nego ga se na brzi način pročišćuje i obrañuje. Tako u trgovini možemo kupiti razne modifikacije lanenog ulja: sirovo laneno ulje, bijeljeno laneno ulje, rafinirano laneno ulje, lakovo laneno ulje, ugušćeno laneno ulje i laneni firnis (postoje još neki proizvodi, ali za nas su manje važni). Svi ti proizvodi razlikuju se po svojim svojstvima, pa prema tome i upotrebi.

Laneno ulje se podnosi sa svim vrstama pigmenata. Bazični

pigmenti, kao olovno bjelilo, minij i cinkovo bjelilo, stvaraju sa lanenim uljem netopive sapune, koji su postojani prema atmosferilijama.

Laneno ulje se podnosi s mnogim vezivima direktno ili zajedničkim obrañivanjem. Sa neutralnim vodenim vezivima (npr. na

28

bazi tutkala) stvara emulzije. Sa alkaličnim vezivima (vapno, vodeno staklo) laneno ulje se osapunjuje. Sa mnogim vezivima na bazi umjetnih smola se podnosi, dok se s drugima mora obrañivati (npr. s alkidnim smolama). U svakom je slučaju potrebno izvršiti pokus miješanja, kao i premaz u slučaju kombiniranja lanenog ulja sa nekom umjetnom smolom.

Prema utjecajima vlage laneno ulje nije postojano, jer bubri. Prema kiselinama i lužinama takoñer nije postojano. Naročito

nepovoljno djeluje sumporasta kiselina, jer prolazi kroz laneno ulje, a da ga pri tome vidljivo ne razara, već izaziva oštećenje podloge, čime uvjetuje i smanjivanje moći prianjanja namaza na podlogu.

Laneno ulje nije postojano prema utjecajima viših temperatura, pa se ne upotrebljava za vatrostalne namaze.

Prema atmosferilijama je vrlo postojano. Pod normalnim uvjetima je postojano prema zapaljenju, jer mu je

plamište oko 270OC. Meñutim, krpe natopljene lanenim uljem mogu se zapaliti uslijed pojave autooksidacije.

SIROVO LANENO ULJE - može biti slabo mutno. Mutnoće koje

nastaju zbog hladnoće moraju nestati, ako zagrijemo ulje na 40oC. Sirovo laneno ulje ima žutu do žuto zelenkastu boju.

LAKOVO LANENO ULJE - dobiva se iz sirovog lanenog ulja zagrijavanjem ulja na 270 - 300oC i držanjem na toj temperaturi 3 sata, a da ga se pri tome ne miješa. Sluz i bjelančevine pri tome se koaguliraju i istalože na dno kotla, a gornje bistro ulje se odlije od mutnog taloga. Lakovo laneno ulje je tamnije boje, jer je bilo zagrijavano na otvorenom uz visoku temperaturu (zbog toga nije najbolje za slikarske svrhe).

BIJELJENO LANENO ULJE - može se dobiti kemijskim i fizikalnim načinom. Kemijskim putem se nečistoće uklanjaju oksidativnim putem, a fizikalnim putem se uklanjaju adsorpcijom. Danas se uglavnom bijeli fizikalnim putem, jer je jednostavnije. Taj način se temelji na adsorpciji nečistoća aktivnim ugljenom, silikatnim zemljama ili kombinacijom obaju adsorbensa (tokom procesa ulje se zagrijava). Isto je što i rafinirano ili pročišćeno ulje.

Čišćeno i otkiseljeno laneno ulje suši brže i bolje od sirovog. Sušenje ulja se ispituje na staklenoj ploči izloženoj zraku i svijetlu 4 - 6 dana (ako nije suho nakon 10 dana, možda je namaz predebveo).

UGUŠĆENO LANENO ULJE - je polimerizirano očišćeno laneno ulje. Kod prireñivanja tog ulja zbivaju se uglavnom dvije reakcije: polimerizacija i raspadanje ulja, uz stvaranje produkata razgradnje. Rezultat prve reakcije tj. polimerizacije je povišenje viskoziteta, a druge reakcije povišenje kiselinskog broja. Budući da je prva reakcija poželjna, a druga nije, ugušćivanje ulja je potrebno vršiti

29

tako da se druga reakcija svede na najmanju moguću mjeru, da bi se ugušćeno ulje moglo podnositi s bazičnim pigmentima (cinkovo bjelilo). Ugušćeno ulje odreñenog viskoziteta može se sastojati od molekula jednakih veličina i od mješavine visoko i nisko polimeriziranih molekula. Polimerizirano ulje sa molekulama istih veličina se podnosi sa bazičnim pigmentima, a ulje sa molekulama nejednakih veličina ne podnosi se, iako takvo ulje ima niski kiselinski broj. Iz toga slijedi, da nije samo visoki kiselinski broj odgovoran za želiranje ugušćenog ulja kada doñe u kontakt s bazičnim pigmentima, nego takoñer i stupanj polimerizacije. Prema tome, proces ugušćivanja ulja treba vršiti tako da se stvaraju polimerizirane molekule jednakih veličina i da se na najmanju mjeru ograniči razaranje ulja tj. stvaranje slobodnih masnih kiselina.

Stari su slikari još u vrijeme Cennini-ja laneno ulje ljeti izlagali, u plitkim posudama (od bronce ili bakra), sunčanom svijetlu i zraku. Na taj način se ulje ugušćivalo i bijelilo. I danas se laneno ulje ugušćuje na sličan način. U plitku posudu nalije se sirovo laneno ulje najviše 1,5 - 2 cm visine i prekrije većom staklenom pločom sa podmetnutim štapićima (ili plutom) da zrak djeluje na ulje da se zgusne. Nakon stajanja od 3 - 4 tjedna ulje postaje gusto i svijetlo. Ako za ugušćivanje koristimo olovnu posudu, ulje će imati bolju sušivost (olovni oksidi djeluju na ulje). Ovakvo ugušćeno i blijeñeno ulje razrjeñuje se obično terpentinskim uljem i upotrebljava kao sredstvo za slikanje, tj. razrjeñivanje uljene boje. Ovakva ulja suše nešto sporije (osim ako su bila stavljena u olovnu ili bakrenu posudu), ali tvore otporan i žilav film. Osim toga pospješuju bolje odnosno jednoličnije razljevanje boje. Danas se tvornički proizvodi slično ugušćeno (stand) ulje i to termičkom polimerizacijom bez pristupa zraka ili sa ograničenim pristupom. To ulje nije tako svijetlo i dobro kao ovo dobiveno ugušćivanjem na suncu.

LANENI FIRNIS - je sikativirano laneno ulje. Firnis u načelu ne smije, osim ulja i sikativa, sadržavati druge dodatke ili primjese. Sikativ se dodaje u obliku rezinata, oleata ili naftenata. Postoje dva načina dobivanja firnisa, a to su hladni i topli način. Dok se hladni način sastoji u dodavanju otopljenih sikativa lanenom ulju, topli se način prireñuje kuhanjem ulja sa sikativom. Postoji više vrsta firnisa: kuhani firnis koji je najtamniji, zračeni firnis koji je nešto gušći ali svjetliji, i hladno sikativiran firnis (to je laneni firnis dobiven tako da se bijeljenom lanenom ulju doda, u hladnom, otopina sikativa u lak-benzinu). Sikativi su ponajviše naftenati. Takvi firnisi su svijetle boje. Svi laneni firnisi suše brže od ostalih lanenih ulja. Kuhani su firnisi tamniji i gušći, ali su trajniji (njihov film ili oni sami, ili oboje) i ljepše se razlijevaju.

30

Danas se firnisi koriste uglavnom za preparacije poluuljenih osnova, nekih emulzionih tempera i za pravljenje kitova.

Laneno ulje kao najbolje vezno sredstvo uljenih boja ima i

svojih slabosti, a to je sklonost uljenog filma žućenju. Zbog toga se za slikarske svrhe traže samo najkvalitetnije vrste lanenog ulja. U slikarstvu često koristimo i druga ulja zbog manjeg žućenja. ORAHOVO ULJE

Spada u polusušiva ulja. Naročito je cijenjeno u Italiji i na jugu Francuske. Proizvodi se prešanjem dozrelih i odležanih jezgri orahovog ploda koji sadrži 40 - 60 % ulja. I orahovo ulje se preša hladnim i toplim načinom. Hladno tješteno ulje obično je svijetlo žute boje, ugodnog okusa i mirisa po orahu, pa se upotrebljava i za jestive svrhe. Za slikarske svrhe upotrebljava se ulje hladnog prešanja. Toplim prešanjem ili ekstrakcijom dobivaju se tamna ulja koja nisu pogodna, jer slabije suše. Sušivost orahovog ulja je blizu sušivosti lanenog ulja. Ovo je ulje dosta skupo, daje svjetlije produkte od lanenog i brzo se kvari. Izvrsno je za preparaciju raznih emulzionih tempera, naročito za emulgiranje sa kazeinskim rastvorom sa kojim laneno ulje u emulziji jako žuti. MAKOVO ULJE

Spada u polusušiva ulja. Suši dosta dobro, ali se zbog visoke cijene rijetko upotrebljava. Glavna mu je primjena u proizvodnji slikarskih boja kao vezno sredstvo nekih osjetljivih pigmenata (olovna bijela, napuljska žuta, kobalt plava i zelena, te celinsko plava), jer sušenjem manje žuti od lanenog. Da bi boja bolje sušila, ponekad se miješa laneno sa makovim uljem. Slabost makovog ulja je raspucavanje (češće od lanenog) i osim toga osušeni film može ponovo omekšati, kao i svaki film polusušivih ulja. Film mu je i nešto manje otporan. Dobiva se toplim ili hladnim prešanjem sjemenki bijelog ili crnog maka koje sadrži 40 - 50 % ulja. Hladno prešano ulje je vrlo svijetlo, dok toplo daje ulje crvene boje. Ako dulje stoji, naročito u nepunoj boci, makovo ulje se kvari i pretvara u sluz. Uljene boje preparirane sa starim makovim uljem uvijek vuku “konce.” Za preparaciju poluuljenih i uljenih osnova ne dolazi u obzir, jer raspucava. Za preparaciju uljenih boja, neke tvornice (Francuska) upotrebljavaju isključivo toplo prešano crvenkasto makovo ulje. Takvo ulje sadrži neke sastojke koji pospješuju sušenje, a boja mu uslijed djelovanja svijetla sušenjem potpuno izblijedi.

31

Uz spomenuta ulja upotrebljavaju se ponekad kao vezna sredstva, iako rjeñe, i slijedeća ulja: KONOPLJINO ULJE

To je polusušivo ulje zelenkaste boje. Dobiva se iz sjemenki konoplje prešanjem ili ekstrakcijom.. Gušće je od lanenog, a suši sporije od makovog, te ostavlja naboran film. Najčešće se upotrebljava za kuhanje firnisa za ličilaćke svrhe. SUNCOKRETOVO ULJE

To je polusušivo ulje. Sušivost mu je manja od lanenog, ali se raznim postupcima može prevesti u sušivo. Tvori mekani film i vremenom žuti. Danas se sve češće upotrebljava specijalno prerañeno , tako da bolje suši. 50025 Sunflower oil refined/winterized Lighter, less yellowing and slower drying than linseed oil. Binding component for painting mediums and for own production of white and light oil colours. (schmincke) RICINUSOVO ULJE

To je nesušivo ulje. Dobiva se iz sjemenki biljke ricinus. Vrlo je masno i skoro bezbojno. Najčešće se upotrebljava za podmazivanje avionskih motora. Postojano je prema niskim temperaturama. Upotrebljava se kao omekšivač za nitrocelulozne i špiritne proizvode. Ricinusovo se ulje meñutim može posebnim postupkom pretvoriti u sušivo ulje. Postupak se sastoji u dehidriranju ricinusovog ulja sumpornom kiselinom i esterificiranje dobivene kiseline glicerinom. Dobiva se produkt koji ima dobra sušiva svojstva i zove se SINOURINSKO ULJE (ili dehidrol, dienol, thoricenol itd.). Pretvorbom toga ulja u štand ulje, dobiva se konačni produkt koji sušenjem tvori gust i otporan film koji skoro uopće ne žuti. Ovo ulje industrija lakova naročito u Americi upotrebljava kao dodatak raznim kvalitetnim lakovima, a sigurno ga neke tvornice upotrebljavaju i za vezno sredstvo uljenih boja. ŠAFRANOVO ULJE – laneno ulje je ponekad zamjenjeno sa šafranovim uljem za svjetlije tonove.Dobiva se prešanjem sjemenka. To ulje manje žuti ali mu je vrijeme sušenja duže i formira film sa drugačijim svojstvima od lanenog ulja.

32

Zbog tih drugačijih svojstava , koja dovode do raspucavanja ili čak ljuštenja ako se boje sa njim kao vezivom upotrijebe u donjim slojevima, njegova upotreba je ograničena samo na završne slojeve (iz Talensovog kataloga).

33

RAZRJEðIVAČI HLAPIVA ETERIČNA ULJA

Uz masna, uglavnom sušiva ulja, upotrebljavaju se naročito u uljenoj tehnici i neka hlapiva ulja koja nemaju snagu vezanja, već služe kao otapala. Eterična hlapiva ulja su lako hlapljive tvari jakog mirisa koje se nalaze u biljkama (uglavnom tekućine, a iznimno polutekući ili čvrsti preparati). Po kemijskom sastavu su smjese različitih organskih spojeva, većinom terpena (terpeni su hlapljivi nezasićeni ugljikovodici ugodna mirisa npr. limonen, pinen). Terpeni zbog svoje nezasićenosti lako stupaju u različite reakcije, npr. oksidacije i polimerizacije, zbog toga su nepostojani. Hlapiva eterična ulja najviše se dobivaju destilacijom biljnog materijala s vodenim parama, a nose imena biljaka od kojih potječu (ružino, lavandino, metvičino ulje itd.). Mogu se dobiti i ekstrakcijom i prešanjem.

Eterična ulja su topiva u alkoholu, a vrlo se teško otapaju u vodi. Osjetljiva su prema povišenoj temperaturi, svijetlu, zraku i vodi. Jedno od najvažnijih svojstava tih ulja je brzina isparavanja. Neka isparavaju brže, a neka sporije. Pri tome mogu ispariti potpuno ili djelomično, tj. mogu ostaviti manji smolasti ostatak. To ovisi o čistoći i vrsti eteričnog ulja. Po tome ih i dijelimo na hlapiva i poluhlapiva ulja. Sva eterična ulja otapaju masna ulja, pa se s njima i miješaju u svim omjerima. Osim toga otapaju razne smole i voskove, te se zbog toga upotrebljavaju kao važna pomagala, naročito kao razrjeñivači uljene boje.

Meñu ovim eteričnim uljima koja se upotrebljavaju u slikarskim tehnikama najvažnije je terpentinsko ulje. TERPENTINSKO ULJE

Laički ga pogrešno nazivaju terpentin. Terpentin je ustvari balzam koji luči četinarsko drveće. Balzami (općenito) su tvari koje luče neke vrste drveta, spontano ili kada im je kora ozlijeñena ili zasječena. Taj način dobivanja balzama stručno se zove SMOLARENJE. Izvodi se sistematski tako da se u crnogoričnim šumama stabla u odreñenoj visini zasjeku u odreñeno godišnje doba, a ispod ranjenih mjesta stavljaju se posude u koje curi balzam. Po svome sastavu, balzami su smjese smolastih tvari (eteričnih ulja – u ovom slučaju terpentinsko ulje) i nekih kiselina. Stajanjem na zraku obično postaju smolaste konzistencije: ugodnog su mirisa, rastvaraju se u etanolu, a ne rastvaraju se u vodi.

34

Terpentinsko ulje dobivamo na više načina tj. postoji više vrsta terpentinskog ulja: BALZAM terpentinsko ulje je čisto terpentinsko ulje dobiveno iz balzama destilacijom pomoću vodene pare. Od drvnog otpada: DRVENO terpentinsko ulje se dobiva destilacijom smolastog drveta ili njegovih drvenih otpadaka. Destilacija se vrši pomoću vodene pare. Može se dobiti i ekstrakcijom. KIENOL se dobiva suhom destilacijom smolastog drveta ili otpadaka. Polimerizacione osobine kienola jače su izražene nego kod terpentinskog ulja. On je osjetljiviji prema oksidansima tj. lošiji je po kvaliteti. TALLOL tzv. sulfatno ulje je ulje kojemu je glavni sastojak terpentinsko ulje, ali pored njega sadrži i sumporne spojeve neugodnog mirisa. To ulje se dalje pročišćava i razdvaja frakcioniranjem pomoću vodene pare. Zatim se predestilira, pere klornim vapnom i obrañuje aktivnim ugljenom. Tako prerañeni sulfatni terpentin skoro se ne razlikuje po svojstvima od terpentinskog ulja dobivenog iz sirove borove smole. Ovo svježe prireñeno ulje je svjetlo žute boje, ali pri dužem stajanju oksidira i tamni.

SASTAV TERPENTINSKOG ULJA: Terpetinsko ulje je

mješavina ugljikovodika zvanih terpeni. Pored njih ulje sadrži i spojeve koji sadrže kisik, kao alkohole, aldehide i ketone.

Svježe prireñeno ulje je rijetka tekućina, bezbojna do žućkasta. Ulje se na zraku djelomično razgrañuje.

Pare terpentinskog ulja udisanjem djeluju štetno na ljudski organizam, a ne smiju se uzimati niti veće doze tekućeg ulja iznutra. Ostatak smole koji ostaje kod prerade balzama (destilacije) naziva se BURGUNDSKA smola i ona sadrži još nešto vode. Njenim ponovnim pretapanjem dobiva se KOLOFONIJ, koji je po sastavu kem. abietinska kiselina. On se razlikuje po boji (od najsvjetlije do najtamnije vrste) koja se označava posebnim brojevima i strogo je standardizirana. On je topiv u većini organskih otapala, a svjetlije su vrste više topljive od tamnih. Neke vrste kolofonija naginju naknadnoj kristalizaciji, pri čemu se izlučuju kristali iz otopine kolofonija, odnosno iz lakova koji sadrže visoki postotak kolofonija. Ta se pojava dogaña kod mnogih vrsta, a naročito kod nekih vrsta američkog porijekla svjetlije boje, te kod gotovo svih vrsta našeg porijekla. Kod nekih vrsta francuskih i španjolskih kolofonija ne smije se prigodom prireñivanja lakova upotrebljavati sikativ na bazi mangana, jer te vrste kolofonija u kontaktu s njim postaju zeleno crne. Loša strana kolofonija je i njegov visoki kiselinski broj, te niska točka

35

omekšavanja, što sprječava njegovu upotrebu za bolje vrste lakova. Takvi lakovi postaju ljepljivi već kod topline ruke. Visoki kiselinski broj smeta zato što lakovi dobivaju kiseli karakter, pa se u kontaktu s bazičnim pigmentima (cink. bijelilo) stvaraju smolni sapuni, što uvjetuje brzo ugušćivanje takvih proizvoda, a njihovo ponovno vraćanje u tekuće stanje nije uvijek moguće. To je vrlo krhka smola koja se u slikarstvu direktno ne upotrebljava, ali služi za dobivanje jeftinih i ne previše kvalitetnih lakova.

Odabirom čistog balzama samo od izvjesnih četinara, te dvostrukom, čak i trostrukom destilacijom dobiva se vrlo fino terpentinsko ulje potpuno hlapivo i bezbojno, specijalno upotrebljivo za slikarske svrhe. Destilacija takvog ulja vrši se obično vodenom parom, dok se drugom destilacijom zapravo rektifikacijom izdvaja frakcija sa vrelištem do 160ºC. Nekada se ovo ulje još i dalje pročišćuje ponovnom destilacijom, ali u vakuumu, da bi se snizilo vrelište ulja i očuvalo ga od ponovnog visokog zagrijavanja. Najfinija vrsta terpentinskog ulja koja je najbolja za slikarske svrhe je francuska terpent. esencija. Ovo se ulje proizvodi isključivo iz balzam smole sredozemne pinije, koja naročito uspijeva u pokrajini GIRONDE u južnoj Francuskoj. Često puta se pod imenom francusko i grčko terpentinsko ulje prodavalo terpentinsko ulje proizvedeno iz balzam smole alpskog bora (pinus halepensis).

Neke druge vrste četinara daju balzam iz kojeg se destilacijom dobiva takoñer dobro i za slikanje upotrebljivo ulje. Tako se npr. u Americi proizvodi iz smole močvarnog bora vrlo dobra esencija.

Obično terpentinsko ulje koje dobivamo u trgovinama boja i lakova često ostavlja 8 – 10 % nehlapivih smolastih ostataka. Dobra terpentinska esencija ishlapljuje skoro bez ostatka. Radi toga se upotrebljava samo najfinije posve svježe i 2 puta rektificirano ulje.

Čuvanje: Terpentinsku esenciju treba držati u dobro začepljenim, što

tamnijim i što punijim bocama na hladnom i mračnom mjestu, najdulje 2 godine. Često se preporuča staviti u bocu komadić živog vapna, koji će upiti svu vodu. Ako ulje za vrijeme stajanja izluči još vode, ta voda potječe od prve destilacije sa vodenom parom (znak da ulje nije bilo dovoljno “osušeno”). Takvo ulje kod preparacije smolnih firnisa uzrokuje plavljenje (modrenje).

Staro i odležano terpentinsko ulje koje je stajalo u nezačepljenoj boci NIJE UPOTREBLJIVO za slikarske svrhe. Duljim stajanjem, naročito u nepunim bocama, ulje oksidira, pri čemu se stvaraju razni nehlapivi smolasti produkti koji usporavaju tok njegova

36

ishlapljivanja, ostavljajući veći smolasti ostatak koji djeluje na uljenu boju da ostaje ljepljiva i više tamni.

Radi toga je potrebno upotrebljavati što svježiju terpentinsku esenciju, ali i nju vrlo umjereno. Uglavnom za ucrtavanje i korekturu crteža, dok se za ostale slojeve slike miješa sa lanenim uljem (ili drugim sušivim uljem). UPOTREBA TERPENTINSKOG ULJA

Ono se upotrebljava naročito u donjim slojevima slike, gdje u otopini sa malo masnog ulja kao “mršavo” sredstvo za slikanje znatno olakšava pokrivanje širokih ploha u najtanjem sloju. Svježa terpentinska esencija vrlo brzo i skoro potpuno ishlapljuje, mnogo ranije nego što započne zgušnjavanje uljenog veznog sredstva, pa ne dolazi do opasnosti raspucavanja nanesenog sloja uljene boje. Upotreba terpentinskog ulja i u donjim slojevima mora biti umjerena, jer pored svih svojih dobrih svojstava, prekomjerno upotrebljavano može kao razrjeñivač otapati i donji, još neosušeni sloj uljene boje i djelovati na tamnjenje boje. Razrjeñivanjem uljene boje isključivo terpentinskom esencijom na upijajućoj tutkalno-krednoj osnovi, slika dobiva u početku mat površinu i baršunasti izgled. Prekomjernom upotrebom, boja se nakon izvjesnog vremena počinje brisati uslijed vrlo oslabljenog i razrijeñenog veznog sredstva.

Terpentinska esencija se upotrebljava i kao izvrsno otapalo nekih smola, naročito MASTIKS i DAMAR smole. Te smolaste otopine upotrebljavaju se kao sastavni dio raznih razrjeñivača tj. sredstva za slikanje, te kao završni FIRNIS odreñen da štiti sliku od mehaničkog oštećenja i atmosferskog utjecaja.

Budući da u trgovine dolaze razne vrste i kvalitete terpentinskog ulja, potrebno ga je znati ispitati. NEKE JEDNOSTAVNE METODE ISPITIVANJA TERPENTINSKOG ULJA: 1) PROBA SA MASNOM MRLJOM koju terpentinsko ulje ostavlja na papiru poslije ishlapljivanja. Kod svježeg rektificiranog terpent. ulja, mrlja bi trebala nakon 10 min. ishlapiti bez vidljivog traga. Ako na papiru ostaje slabiji ili izraženiji rub ili trajna smolasta mrlja, znak je starog zasmoljenog ulja. 2) PROBA SA KONKAVNIM STAKLOM (6 - 8 cm) koje treba staviti na površinu tople vode da pliva. Na njega se kapne nekoliko kapi terpent. ulja. Poslije nekoliko minuta terpentinsko ulje ishlapi. Ako je posve

37

svježe rektificirano, ne ostavlja na staklu nikakav trag. Ako je ulje staro ili nedovoljno rektif. na staklu će ostati masni sloj. 3) Ako neko terpent. ulje SADRŽI VODU preostalu od destilacije može se utvrditi tako da se tri (3) vol. dijela čistog benzina mućka u epruveti sa jednim (1) volumenskim dijelom terpent. ulja. SMJESA mora ostati bistra. Ako je mutna, znači da sadrži vodu. SPECIFIČNA TEŽINA dobrog i svježeg terpent. ulja kod 20ºC iznosi 0,860 - 0,875, a početna točka ključanja je na temperaturi od 155 - 162ºC. Za slikarske svrhe upotrebljava se frakcija predestilirana do 160ºC. 4) Terpentinsko ulje dobiveno iz mljevenih otpadaka drveta, iglica, češera ili korijena četinara, zvano DRVNO TERPENTINSKO ULJE nije upotrebljivo za slikarske svrhe (nije dovoljno čisto). Te proizvode prepoznajemo na taj način da se 5 cm3 terpent. ulja prelije u epruveti sa 1cm3 kalijeve lužine (gustoće 1,3). Smjesu grijemo uz mućkanje u vrućoj vodi. Balzam terpent. ulje ostaje bezbojno, dok će ovo drugo posmeñiti, a na granici lužine i ulja bit će izlučena smola.

TERPINEOL (terpilenol) - bezbojna tekućina ugodnog mirisa,

otapa se u mineralnim uljima, dietil-ftalatu, benzil-benzoatu, slabije u vodi i glicerinu. Sintetski se dobiva od terpin-hidrata i fosforne kiseline Upotrebljava se kao otapalo za smole, voskove, gumu u parfumeriji i industriji sapuna, kao dezinfekcijsko sredstvo i antioksidans u medicini. Za neke naročite svrhe upotrebljava se u slikarstvu. To je ustvari jedan derivat terpentinskog ulja (terpen alkohol dobiven frakcioniranjem iz terpent. ulja). Ako se on dodaje mediju za uljeno slikanje, sloj boje će se sušiti matiranjem. On se u slikarstvu upotrebljava i kao sredstvo za usporavanje sušenja, jer ima antioksidativno djelovanje. Dobar terpineol ishlapljuje znatno sporije od terpentinskog ulja, a da pri tome ne ostavlja nikakav smolasti ostatak. Osim toga ima svojstvo otapanja izvjesnih smola koje su inače netopive u terpent. ulju.

AQUA DI RAGGIA ili AQUA DI RAZA - u starim talijanskim djelima nalazimo spomenuto ovo sredstvo. Vjerojatno je to bilo vrlo dobro očišćeno terpent. ulje sa možda još nižim vrelištem od našeg terpent. ulja. Dakle, neka vrsta “terpent. špirita”. Postoji mogućnost da je to ulje nekoć bilo proizvedeno destilacijom Venecijanskog terpent. balzama.

38

MINERALNA HLAPIVA ULJA

To je zajednički naziv za sva ulja koja se nalaze u nafti ili se dobivaju suhom destilacijom kamenog ugljena, treseta, bituminoznih škriljevaca isl., a imaju svojstvo da suše hlapljenjem bez značajnijeg ostatka. Ona ne ubrzavaju oksidaciju sušivih ulja kao terpent. ulja, već se u njima ponašaju inertno. Sirovina u proizvodnji hlapljivih mineralnih ulja najčešće je nafta. Različitim refrakcijama i destilacijama na različitim temperaturama dobivaju se različite svijetle tekućine specifičnih svojstava (bitna faza prerade je prethodno čišćenje: važno je da se iz sirovine uklone sumporni spojevi radi bolje kompatibilnosti). Uz razne proizvode terpentinskog ulja upotrebljavaju se naročito u industriji lakova i za ličilaćke svrhe, kao nadomjesci skupom balzam terpent. ulju i neke brižno čišćene frakcije mineralnog ulja (nafte). Takvi proizvodi dolaze u trgovinu pod raznim imenima: lak benzin, mineralno terpentinsko ulje, white spirit i dr. i znatno su jeftiniji. Za slikarske svrhe su od sve većeg značaja. Dobra su otapala nekih smola (njihovo otapanje ovisi o sadržaju cikličkih ugljikovodika u benzinu, od stupnja oksidacije samih spojeva itd. - rastvarači) i voskova. Prednost im je da ne podliježu oksidaciji tj. odležavanjem ne gube svoja svojstva.

ALIFATSKI UGLJIKOVODICI dobivaju se uglavnom destilacijom nafte i katrana smeñeg ugljena, te sintetskim putem (hidriranjem mineralnih ulja i katrana). Svi ti procesi daju najvažnije otapalo u proizvodnji lakova i boja, tj. BENZIN. U proizvodnji lakova i boja upotrebljava se laki, srednji i teški benzin. Najviše su u upotrebi teški benzini, jer imaju najpovoljniju brzinu isparavanja. Otapalo ne smije prebrzo ishlapljivati. Brzo hlapljivo otapalo uslijed naglog isparavanja ohladi površinu ličenog predmeta, pa se zbog toga na takvoj površini kondenziraju vodene pare iz zraka. Uslijed toga se na tim mjestima istalože smola ili vosak (ovisi što je bilo otopljeno), jer ono nije topljivo u vodi, a u tom trenutku je bilo toliko kondenzirane pare, da se ta tvar morala istaložiti.

LAKI BENZINI - tu spadaju petroleter, normalni benzin koji služi uglavnom za analitičke svrhe, gazolin, petrolejski benzin itd. To je prva frakcija kod destilacije rafiniranog petroleja sa vrelištem do 100ºC - zbog prebrze isparljivosti nije interesantan za likovne tehnike, opasan je i zbog svoje eksplozivnosti. Brza hlapljivost preporučljiva je jedino za pravljenje fiksativa (2% damara u lakom benzinu).

SREDNJI BENZINI - tu spada ekstrakcioni benzin, te benzin za pranje.

39

TEŠKI BENZINI (test benzin; white spirit) - druga frakcija kod destilacije rafiniranog petroleja koji destiliraju izmeñu 150 - 220ºC. Oni su najvažniji u proizvodnji lakova na bazi ulja, i moraju biti bistri i bezbojni. Ostatak isparavanja ne smije im biti veći od 0,2g/100ml. Glavni predstavnik takve grupe je lak-benzin. Osim lak benzina u upotrebi je tzv. SANGAJOL, koji se dobiva iz nafte iz Bornea. On je po svojim svojstvima donekle sličan pravom terpent. ulju. To je vrsta teškog benzina sa vrelištem oko 160 ºC. Potpuno i bez ostatka ishlapljuje, pa može služiti kao dobar razrjeñivač uljene boje i lakova za ličenje. Sangajol ima i svojstvo potpunog otapanja naročito DAMAR smole, a vrlo dobro otapa i sušiva ulja. Radi toga se može upotrijebiti kao otapalo smola za zaključne lakove, za pripravu voštane paste koja se stavlja kao zaštitni sloj na prosušenu uljenu sliku, kao i za čišćenje kistova. Teški benzini koji su najvažniji u slikarskim tehnikama upotrijebljeni u mediju za slikanje, djeluju kao sporo sušeći, jer za razliku od terpent. hlapivog ulja ne ubrzavaju oksidaciju sušivih ulja. Oni su inertni.

Različit sastav benzina uslovljava i izvjesne razlike u pogledu topivosti raznih tvari u benzinu i miješanje benzina sa drugim otapalima, ali ove razlike nisu tako značajne da se ne bi moglo govoriti o općim osobinama benzina. Općenito gledano, benzini su dobra otapala mineralnih i biljnih ulja, izuzev ricinusovog ulja, koje se ne otapa u benzinu. Prirodne smole kao kolofonij, šelak idr. vrlo se malo otapaju u benzinu. Otapaju se prirodni kaučuk, Buna S, butadien i alkidne smole. Druge sintetske smole se uglavnom ne otapaju u benzinu (zbog toga nekad znaju izlučiti smolu iz uljnih lakova).

ŠTETNOST BENZINA ZA ZDRAVLJE - ovisno o sastavu,

benzin ima različita fiziološka svojstva. To je prije svega nervni otrov, čije djelovanje je potencirano velikom moći otapanja lipida u njemu. Udisanje manjih koncentracija izaziva glavobolju, nesvjesticu, poremećaje organa za disanje i srčane smetnje. Teža trovanja benzinom mogu dovesti do grčenja muskulature, a naročito jaka trovanja se mogu završiti smrću. Na koži benzin izaziva jake lokalne upale, a pri produženom djelovanju opekotine drugog stupnja. Pri kroničnom djelovanju benzina na kožu stvaraju se ekcemi, a može doći i do oštećenja krvi.

PETROLEJ - to je najjeftinije organsko otapalo. Po kemijskom sastavu je alifatski ugljikovodik, lakše zemno ulje dobiveno drugom frakcijom nafte na 150 - 200ºC. Petrolej koji je dobiven ispod ove granice isparavanja ima previše naglo isparavanje, dok petrolej destiliran iznad gornje granice ostavlja nečist trag neisparivih ugljikovodika, što doprinosi ljepljivosti i tamnjenju bojenog namaza. Boja mu je zeleno žućkasta, a

40

miris intenzivan. Dobro se miješa sa eterom i terpent. uljem, ali ne i sa alkoholom. Otapa smole, masti i ulja. Sa smolom stvara zamagljenu tekućinu koja se stajanjem raspada na obje početne komponente. Sa oksidirajućim uljem se ponaša inertno. Prema Wehlteu ulje sa petrolejem se dosta sporo suši, dugo ostaje ljepljivo, te vremenom tamni. Uglavnom u slikarskim tehnikama može poslužiti za čišćenje slikarskog i grafičkog pribora. Pare su mu otrovne i izazivaju glavobolju i vrtoglavicu, djeluje na živčani sustav i štetan je za kožu. Pod tim nazivom se nekad misli i na naftu. GAMSOL - Odorless Mineral Spirits http://www.gamblincolors.com/solvents/index.html Excellent solvent for thinning Gamblin mediums and for general painting, including studio and brush cleanup. Flashpoint 145 degrees F. Gamsol is 100% pure odorless mineral spirits (OMS). Some painters think OMS is more toxic because you cannot smell it. This is not true. Odorless mineral spirits is less toxic because harmful aromatic solvent has been removed. By using odorless mineral spirits (OMS), you can cut down on your exposure to solvent vapors. During a three hour painting session, about 20% of OMS evaporates in the air around you. Compare that with the evaporation rate of turpentine, which is so fast that during a three hour painting session, approximately 90% of the turpentine evaporates. MSDS http://www.gamblincolors.com/msds/pdf/drying_oils/msds_Gamsol.pdf

OSTALA MINERALNA HLAPIVA ULJA - OTAPALA AROMATSKI UGLJIKOVODICI Dobivaju se destilacijom katrana kamenog ugljena ili iz plina kamenog ugljena. Ovdje spadaju benzen , toluen i ksilen. Benzen - spominje se kao dodatak medijima za slikanje u manjim količinama, čime boja dobiva mat izgled. Općenito se upotrebljava kao (jače) otapalo voskova i smola, te kao otapalo bakro - tiskarske boje. Eksplozivan je i jako štetan za zdravlje. Toluen (metil benzen) - njegova sposobnost otapanja jača je od benzola. Služi kao otapalo nekih čvrstih smola. Jako je otrovan.

41

Ksilen (dimetil benzen) - komponenta različitih topivih pasta (u restauraciji). Jače otapalo od benzola. Na tržište dolazi često i kao otapalo za sintetske smole i otapalo otvrdnutih lakova, a često i kao sredstvo za čišćenje (npr. Talens). Nije tako otrovan kao benzol, ali je ipak otrovan. Aceton (dimetil keton) – najjednostavniji keton, bezbojna lako hlapiva tekućina intenzivnog mirisa. Dobiva se iz tekućeg destilata suhe destilacije drveta ili od kalcijum-acetata. Sa vodom se miješa u svim omjerima. Otapa se u etanolu i eteru. Spada meñu najmanje štetna organska otapala i služi kao otapalo za sintetske smole. SCHMINCKE - KATALOG http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802bindemittel_c.htm

Mediums: Oil Thinner and cleaning mediums Gum spirit of turpentine Diluent N Oil of turpentine Turpentine substitute Terpin Citrus-Terpin Brush cleaner

50024 Gum spirit of turpentine distilled Water-clear oil of turpentine, doubly distilled, of finest origin. Fresh distillate from the balsamic resin of imported conifers. Thinner for oil colours, painting mediums and varnishes ı except for alcohol varnishes. Solvent for dammar, mastic and cyclohexanone resin. ___________________________________ 50026 Diluent N Odourless turpentine substitute, cleaner for painting tools and diluent for oil colours. ___________________________________

42

50102 Oil of turpentine refined Genuine, pure oil balsam of turpentine of good origin. Thinner for oil colours, mediums and varnishes ı except for alcoholic varnishes. Solvent for dammar, mastic and cyclohexanone resin. ___________________________________ 50019 Turpentine substitute Pure, mild-scented petroleum distillates similar to turpentine oil in their solvent and thinning properties. Used for clean-ing and to dissolve oils and resins like dammar. Contains: mineral spirit. ___________________________________ 50023 Terpin Cleaning agent and thinning medium Nearly odorless turpentine substitute to clean painting instruments and dilute oilcolours. Dissolves the oils and resins used for oil painting like dammar, mastix and cyclohexanone-, but not acrylic resins. Contains: poor aromatic mineral spirit. ___________________________________ 50013 Citrus-Terpin Distillates comparable to oil of turpentine in their solvent and thinning properties. Mainly used for cleaning, but also as a fat and mastic solvent. Contains: mineral spirit and orangepeel-oil. ___________________________________ 50051 Brush cleaner Biodegradable cleaning agent for painting utensils. Softens and dissolves dry acrylic and oil-colour residues as well as grease and most adhesives. To solve hard residues, prolonged soaking is necessary.

43

Submerge brush only to the metal. Afterwards wash fabric materials with water and soap. Contains: d-lemons, surface-active agent, ester. http://www.schmincke.de/data/content/uk/uk_2802verduennung_c.htm

44

POLUHLAPIVA ETERIČNA ULJA

Ova ulja nemaju svojstvo potpunog ishlapljivanja, tj. sušenjem ostavljaju izvjestan dio smolastog ostatka. Neka od njih su izvrsna otapala smola (ovisi o čistoći samog ulja). Dvije vrste lavandinog ulja: 1. LAVANDINO ULJE - dobiva se destilacijom biljke lavande (lavandula vera). Ta biljka uspijeva naročito u Francuskoj i Španjolskoj, te u Dalmaciji. Najviše se upotrebljava u parfumerijske svrhe, radi ugodnog mirisa. U slikarstvu se upotrebljava kao dodatak raznim smolnim firnisima, jer dobro otapa neke smole, a služi i kao sredstvo za usporavanje sušenja uljene boje. Upotrebljava se i kao konzervans kod tempera. Kvaliteta ovisi o načinu proizvodnje, pa imamo masnije i posnije lavandino ulje. 2. SPIKOVO ULJE - po svojim je svojstvima vrlo srodno lavandinom ulju, a dobiva se destilacijom biljke lavandule spike. I ovo ulje služi kao dobro otapalo smola. Ishlapljuje nepotpunije i laganije od terpentinskog ulja, pa se često upotrebljava kao sredstvo za omekšavanje smolastih lakova, te kao sredstvo za konzerviranje kazeinske tempere. RUŽMARINOVO ULJE - dobiva se destilacijom iglica ružmarina, najviše u Francuskoj, a i kod nas. Intenzivnog je mirisa i ima jaku moć otapanja smola. Kako ne ishlapljuje potpuno nego ostavlja smolasti ostatak može štetno djelovati i otapati podložne slojeve uljene boje, koja uslijed toga tamni. KLINČIĆEVO ULJE - (pogrešno zvano karanfilovo ulje) dobiva se destilacijom iz nerazvijenih cvjetova bilja roda klinčića (caryophylus aromatikum) koje uspijeva u istočnoj Indiji i okolnom otočju. Nešto slabija vrsta ovog ulja dobiva se destilacijom cvjetnih peteljki iste biljke. To ulje je vrlo aromatičnog mirisa. Okus mu je žarko papren. Teže je od vode, a odležavanjem smeñi. Vrlo sporo ishlapljuje, pa miješano sa uljenom bojom snažno zaustavlja proces sušenja uljenog veznog sredstva (slikanje mokro u mokro). Takva se primjena klinčićevog ulja često neugodno manifestira na uljenoj slici, jer obično dodano u suvišku, dovodi do ljepljivosti i tamnjenja slike. Klinčićevo ulje ima izvanrednu snagu konzerviranja, naročito emulzionih tempera koje dodatkom nekoliko kapi ulja ostaju izvjesno vrijeme zaštićene od raspadanja. Glavni sastavni dio klinčićevog ulja je klinčićeva kiselina, tzv. eugenol (92 - 93 %) koji se danas proizvodi umjetnim načinom iz katrana.

45

KOPAIVA ETERIČNO ULJE - dobiva se destilacijom iz balzama koji izlučuju biljke roda kopaifera, a rastu u Južnoj Americi i zapadnoj Indiji. Zbog više vrsta tih biljaka, postoji i više vrsta kopaiva balzama sa različitim svojstvima. Kopaiva ulje je poluhlapivo, tj. ostavlja ostatak koji se pretvara u krhku smolu. Miješano sa uljenom bojom djeluje vrlo nepovoljno na sušenje veznog sredstva, pa boja radi toga ostaje dugo ljepljiva i tamni. Bolje je ne upotrebljavati ga. OPĆENITO O POLUHLAPIVIM ULJIMA

Sva poluhlapiva ulja usporavaju manje ili više prirodni proces sušenja uljene boje. Koliko god nam ova sredstva mogu poslužiti za lakše slikanje mokro u mokro, prekomjerno upotrijebljena djeluju štetno, jer lako dovode do lijepljenja uljene boje, a time i do tamnjenja. Kod upotrebe klinčićevog, a naročito kopaiva ulja može doći do crnjenja slike. I ova ulja vremenom, tj. odležavanjem tamne i rastvaraju se, pa ih treba držati samo u punim i dobro začepljenim bocama na hladnom mjestu.

46

BALZAMI BALZAMI (grč. balsamon, balzamovo drvo)

su tvarii koje neke vrste drveta luče spontano, ili kada im je kora ozlijeñena ili zasječena.

Po svom su sastavu balzami smjese smolastih tvari, eteričnih ulja i nekih kiselina (najčešće benzoeva i cimetna kiselina). Balzam koji istječe iz drveta mijenja se fizikalno i kemijski. Fizikalno se mijenja radi isparavanja isparljivih sastojaka (npr. terpent. ulje) uslijed čega mijenja konzistenciju, a kemijski se mijenja jer dolazi do oksidacije, što uvjetuje čvrstoću, tvrdoću i tamniju boju smole. Stajanjem na zraku, balzami obično postaju smolaste konzistencije, ugodnog su mirisa, otapaju se u etanolu, ne otapaju se u vodi. Postoji više vrsta balzama (kanada balzam - dobiva se iz jedne vrste jele Abies balsamea, tolu balzam - dobiva iz biljke Myroksylon toluifera, kopaiva balzam itd.). Važnije vrste balzama su: Terpentin (Venecijanski, Strasburški, , Francuski, Kanadski itd.) Kopaiva balzam (Španjolski, Portugalski, Maracaibo - specifična vrsta balzama iz Venecuele, te Para-balzam iz Brazila) Styrax (Sijam benzoe, Sumatra benzoe, balzam koji se dobiva iz biljaka Liquidambar orientalis ili Liquidambar styraciflua itd.) PLEMENITI TERPENTINI U ovu grupu spadaju balzami koje stvaraju razne vrste četinara (pinaceae - obitelj u koju spadaju: larix-ariš, abies-jela, picea-smreka, pinus-bor) Venecijanski terpentin

To je gusta tekućina, žućkasto smeñe boje, a dobiva se od stabla ariša (larix), koji uspijeva u južnoj i srednjoj Europi (larix europaea, larix decidua). Relativno je dobre kvalitete. Ovaj se terpentin nalazi u unutarnjim smolnim kanalima ariševog stabla, koje se u svrhu dobivanja terpentina, svrdlom buši (oko 0,5 m visoko od korijena). U tim bušotinama postepeno se sakuplja terpentin, te se tada vadi dugoljastim žlicama. Nakon toga se filtrira i dalje pročišćava. Jedno ariševo stablo godišnje može dati 100 - 200 grama ovog terpentina. Venecijanski

47

terpentin dobio je ime po gradu Veneciji, gdje je nekoć bilo glavno tržište. U Veneciju je bio uvažan najviše iz visokih planina južnog Tirola.

Današnji Venecijanski terpentin ima svojstvo da miješan sa uljenom bojom donekle zaustavlja sušenje, te boja radi toga ostaje ljepljiva i tamni. Zbog toga ga treba u umjerenoj količini dodavati razrjeñivaču.

U nekim starim rukopisima navodi se da su slikari Rubens i Van Dyck pri slikanju upotrebljavali otopinu Venec. terpentina kao razrjeñivač. Moguće je da se tu radi o terpent. balzamu koji je bio miješan sa brzo sušećim ugušćenim (na suncu) lanenim uljem, pa su tu mješavinu nanosili na sliku i odmah u još mokro stavljali svoje lazure, čime su postizali izvjesnu mekoću i sliv boja. Isto je tako moguće da su stari slikari poznavali i neki specijalni način čišćenja ili obrade ovog ariševog terpentina, a njihov nam je postupak ostao nepoznat.

Za slikarske svrhe otapamo Venec. terpentin obično u rektificiranoj terpent. esenciji, a otapanje se izvodi najbolje u vodenoj kupelji. Inače je jednako topiv u teškom benzinu, sangajolu, white spiritu, alkoholu i eteru. Često zna biti patvoren i miješan sa terpent. ostalih četinara.

Kao zaključni firnis uljene slike otopina Venec. terpentina načelno ne dolazi u obzir, jer vrlo sporo suši, a smolni sloj koji ostaje vrlo je krhak i nije otporan. Restauratori su ga nekad upotrebljavali kao ljepilo za dubliranje slika na tkanim nosiocima (tu je miješan sa pčelinjim voskom).

larix decidua

48

Strasburški terpentin

On je vrlo sličan Venecijanskom terpentinu, ali je puno kvalitetniji. Danas je potpuno nestao iz trgovina, a dobivao se iz vrećica kapljica smole, koje se nalaze ispod kore plemenite jelke (srebrne jele). Te smolne vrećice veličine su zrna graška, a obično sadrže 1 - 2 kapi mirisnog i dragocjenog svijetlog terpentina. Najbolja vrsta dolazila je sa talijanske strane Tirolskih Alpa. Moguće je da su stari talijanski slikari 16., 17. i 18. st. nekada isključivo upotrebljavali samo ovaj terpentin. U starim talijanskim djelima o slikarstvu nalazimo često spomenutu jednu vrstu terpentina pod imenom Olio d´abezzo, pa je vjerojatno da je to bio upravo terpentin plemenite jele sa kojim su postizali karakterističan emajlu sličan sliv boja. Strasburški terpentin je posve bistar i skoro bezbojan, te vrlo malo žuti i brže suši od Venecijanskog.

49

Kanada balzam

To je izlučevina tzv. četinjača abies balsamea - kanadska jela, koja raste u Sjevernoj Americi. Posve je proziran i svijetlo žute boje, a sadrži oko 25 % eteričnih ulja, pa je vrlo sličan Strasburškom terpentinu. Navodno ga američki slikari upotrebljavaju kao zaključni smolni firnis. U Europi nije uveden za slikarske svrhe.

OSTALI BALZAMI Ciparski balzam (kios ili levantinski terpentin) Dobivao se iz stabla pistazia therebintus (smrljika), zimzelenog mediteranskog drveta, koje dobro uspijeva na Cipru. Relativno je dobre kvalitete i danas se rijetko upotrebljava. Kopaiva balzam.

To je balzam od tropskog južnoameričkog drveta copaifera. Drvo ima izuzetnu purpurnu, violetnu ili plavkastu boju. Kopaiva balzam je prozirno žute boje, fluorescentnog izgleda i sporo suši. Postoji više vrsta ovog balzama, a to su para, makaraibo, angostura i druge vrste koje se uglavnom razlikuju po sadržaju eteričnih ulja. Sve vrste imaju izrazit miris po voću, a potpuno su topive u eteričnim hlapivim i masnim uljima. Općenito je svojstvo svih kopaiva balzama da vrlo sporo suše i ne dozvoljavaju uljenoj boji da normalno prosuši (radi sadržaja kopaiva eteričnog ulja koje ima svojstvo da usporava sušenje sušivog ulja, te da omekšava i otapa već osušene slojeve). To je razlog da su mnoge

50

uljene slike slikane ili osvježene kopaiva balzamom, brzo i sasvim pocrnile (npr. Račićev autoportret).

Copaiba Pictures (Copaifera officinalis, langsdorffii)

OPČENITO O BALZAMIMA:

Upotreba ovih raznih vrsta balzama nije preporučljiva, izuzev Strasburškog i Kanada balzama, te donekle Venecijanskog, ali oprezno. Često su oba proizvoda patvorena sa običnim terpentinom. Pravi arišev terpentin ispituje se sa amonijakom. U 10% otopini amonijaka čisti Venecijanski terpent. potpuno je topiv. Ako je patvoren sa 20% običnog borovog terpent., otopina je mliječno mutna, a sa 30% postaje još i sluzasta i kruta.

51

SMOLE

PRIRODNE SMOLE

su složene organske tvari koje se nalaze u mnogim vrstama drveća i izlučuju se iz njih. One se stvaraju i izlučuju u obliku balzama (otopina smole u eteričnim uljima). Industrijski su i komercijalno zanimljive u prvom redu smole pojedinih vrsta četinjača, a zatim i nekih biljaka tropskoga i suptropskog pojasa. Iznimka je samo smola šelak, koju ne izlučuju biljke, nego vrsta kukaca.

Uz masna sušiva ulja i eterična ulja, u tehnici slikanja uljenom bojom još dolaze u upotrebu, iako u manjoj mjeri, i otopine nekih smola, bilo kao sastavni dio sredstva za razrjeñivanje ili kao zaključni lak prosušene uljene slike. Dodatak smole veznom sredstvu daje uljenim bojama veću dubinu i jači sjaj, te djeluje na jednomjerno sušenje veznog sredstva.

Prema porijeklu, dobivanju i svojstvima, smole se dijele na prirodne i umjetne. Pod nazivom prirodna “smola” podrazumijevaju se prerañene prirodne izlučevine biljnog porijekla, koje imaju izvjesna specifična svojstva karakteristična za skupinu smola.

Ta svojstva su čvrsta konzistencija kod obične temperature, netopljivost u vodi, potpuna ili djelomična topljivost u alkoholu ili eteru, omekšavanje kod zagrijavanja, stvaranje smolnog sapuna kod zagrijavanja s lužinama, izgaranje čañavim plamenom, otpornost prema kiselinama itd. Ta svojstva imaju sve prirodne smole, dok kod umjetnih smola postoje izvjesna odstupanja. Npr. neke umjetne smole uopće se ne tale, već se naprotiv, nakon sušenja pretvaraju u posve netopljivo i otvrdnuto stanje (bakeliti). Razlog tome je što je njihova struktura u najviše slučajeva drugačija od srukture prirodnih smola.

Prirodne smole nastaju u tzv. resinogenom sloju biljke, tj. u sloju koji stvara smolu. Smole nastaju u biljci primarno ili sekundarno. Primarno nastaju smole u smolnim kanalima ili vrećicama biljke, u kojima se skuplja smola kao obrambeno sredstvo biljke protiv vanjskih nepovoljnih utjecaja. Sekundarno nastaju smole pod utjecajem vanjskih podražaja, koji mogu biti izvedeni prirodnim ili umjetnim načinom. Smola (balzam), koja istječe iz drveta, mjenja se fizikalno i kemijski. Fizikalno se mjenja radi isparavanja isparljivih sastojaka (npr. terpent. ulje), uslijed čega mijenja konzistenciju, a kemijski se mijenja, jer dolazi do oksidacije, što uvjetuje čvrstoću, tvrdoću i tamniju boju smole.

52

Podjela prirodnih smola: Prema načinu dobivanja prirodne smole dijelimo na više skupina. 1) Smole koje se dobivaju iz živih biljaka struganjem ili

zarezivanjem u njih, nazivamo RECENTNE smole (npr. kolofonij). 2) Druga grupa smola su RECENTNO FOSILNE smole, koje se

dobivaju djelomično iz živih biljaka, a djelomično iskopavanjem iz zemlje (npr. kopali). Kod tih je smola drvena supstanca u zemlji sagnjila, a smolne tvari su ostale, ali su bile podvrgnute u toku mnogo tisuća godina mnogim fizikalnim i kemijskim utjecajima, što je uvjetovalo njihova specifična svojstva.

3) Treća grupa smola su FOSILNE smole, koje se vade isključivo iz zemlje, gdje leže već više milijuna godina. Kod tih su smola, uz oksidativne procese, nastupili i procesi polimerizacije u visokom stupnju. Tip takve smole je jantar.

Prirodne smole sastoje se od ugljika, vodika i kisika. Budući da sadrže velike količine ugljika, izgaraju žutim, vrlo čañavim plamenom. Čiste prirodne smole su bez okusa i mirisa, a ukoliko imaju miris, on potječe od eteričnih ulja.

Po svojim fizikalnim svojstvima smole su čvrste, amorfne i

krhke tvari koje ostaju nakon što iz balzama ispare hlapljiva eterična ulja. One mogu biti staklastog, gumastog ili voštanog izgleda. U čistom su stanju bez mirisa i okusa, boja im je najčešće žuta ili smeña, ponekad i crvena ili zelenkasta, pa i crna. Zagrijavanjem se mekšaju, tališta im mogu biti u velikom rasponu, od 40 - 360ºC, ali nisu oštro definirana.

Prirodne smole možemo dijeliti i na TVRDE i MEKANE (jednostavnija podjela). Dok su stari slikari davali prednost tvrdim smolama, naročito jantar smoli, suvremeni slikari upotrebljavaju mekane smole mastiks i damar, jer više odgovaraju današnjem načinu slikanja uljenom bojom, a i bolje se spajaju sa uljenim veznim sredstvom.

S obzirom na svoju topljivost i starost, smole se mogu svrstati u dvije skupine. 1) U jednoj se nalaze smole topljive u alkoholu, uglavnom recentne smole. To su u prvom redu borova smola , kolofonij, benzojeva smola, damar, stiraks, sandarak, mastiks, recentni kopali, šelak itd. 2) Smole druge skupine vrlo su malo topljive ili su netopljive u

alkoholu. Te su smole većinom fosilne ili recentno-fosilne, kao što su jantar, američka fosilna smola i fosilni kopali. Iznimku čine kineski i japanski lakovi, koji se po topljivosti takoñer ubrajaju u drugu skupinu, iako su recentne smole. Za smole druge skupine karakteristično je da su u sirovu stanju netopive u biljnim sušivim uljima koja se smolama

53

dodaju prilikom priprave lakova. Zbog toga se te smole moraju prevesti u oblik topiv u uljima, što se postiže njihovom toplinskom obradom (tzv. istaljivanjem). To je zapravo depolimerizacijski proces kojim se mijenjaju fizikalna svojstva smola, pa tako i topivost. Kraćim zagrijavanjem smole postaju djelomično topive i žilave, dok nakon duljeg zagrijavanja omekšaju i vrlo su dobro topive u sušivim uljima. MASTIKS SMOLA (masticatio = žvakati; starinska žvakaća guma)

To je žućkasta ili zelenkasta smola u obliku zrnaca ili kuglica promjera do 2 cm. Dobiva se od grmolikog drveća Pistacia lentiscus; tršlja (kritosjemenjače, razred Magnoliatae) koje se od davnine uzgaja u zemljama uz Sredozemno more. U slikarstvu se koristi gotovo isključivo onaj s grčkog otoka Kios (Chiosa). U trgovinama nalazimo različite vrste mastiksa, koji su dobili ime po porijeklu: Turski, sjeverno Afrički, Bombai mastiks itd.

Pistacia lentiscus L. - tršlja

Nakon zarezivanja stabla izlučuju se kapljice smole (balzama) koja

se skuplja djelomično sa stabla, a djelomično sa podloženih kamenih ploča. Najbolja je vrsta mastiksa u obliku suza tzv. SUZASTI mastiks (mastiks in lakrimus). Kapljice koje padaju na kamene ploče ili na zemlju nemaju karakteristični oblik suze nego su više u obliku leče, a često znaju biti izmješane sa prašinom i zbog toga predstavljaju slabiju vrstu. Nekada je na Orijentu mastiks smola bila upotrebljavana kao sredstvo za žvakanje, tj. čišćenje zuba, pa su Kiočani slali najplemenitije vrste u sultanov harem, da bi njome plaćali danak (zvali su je sarajska ili fliskari smola). Žvakanjem prava kios - mastiks smola omekša, može se gristi i razvlačiti, a pri tom ostavlja vrlo ugodan i aromatičan okus i ujedno čisti zube. Mastiks smola je sastavljena iz smolne kiseline 42% (tzv. mastikonske i masticinske kiseline), smolnih rezena 50% i vrlo malo eteričnog ulja 2 - 3 %. Zagrijavanjem do 90ºC postaje mekana, a pri temperaturi od 105 -

54

120ºC je tekuća. Otapa se skoro potpuno u terpentinskoj esenciji, te vrućem alkoholu i vrućim sušivim uljima. Kios mastiks se u teškom benzinu djelomično otapa (oko 3/4).

Mastiks je topljiv u terpentinu (terpent. ulju), toluenu, xilenu, alkoholima (metil, etil, iso-propil, butil), zagrijanim uljima....

Loše je, tj. tek djelomično topljiv u acetonu i nije topljiv u white spiritu.

Slikar upotrebljava mastiks smolu otopljenu u terpentinskoj esenciji kao dodatak sredstvima za slikanje, ali najčešće kao zaključni smolni firnis prosušene uljene slike.

OTAPANJE: Ova otopina se zove MASTIKS FIRNIS, a priprema se

otapanjem odabranih zrna u terpent. esenciji, u omjeru 1 dio smole na 3 dijela terpent. esencije po težini, isključivo hladnim otapanjem. (zrnca smole se mogu prethodno oprati u čistom benzinu, radi skidanja smolne prašine i druge nečistoće) Smola se stavlja u vrećicu od gaze i objesi u bocu širokog grla da visi uronjena 2 - 3 cm, u odreñenoj količini terpent. esencije. Boca se zatvori i ostavi da se smola postepeno otapa. Požurivanje otapanja zagrijavanjem nije preporučljivo (žućenje). Nakon otapanja vrećica sa ostacima smole i drugim primjesama se baci. Smolni firnis se čuva u punim, tamnim i dobro začepljenim bocama na hladnijem mjestu (zbog kvarenja terpent. esencije).

Ako želimo pripremiti otopinu mastiks smole u omjeru 1:1, tada se mora otapanje izvesti zagrijavanjem u toploj vodenoj kupelji. Dobro pripremljeni mastiks firnis suši dosta brzo, ostaje dugo elastičan, te ne raspucava, ali vremenom izrazito požuti. Ako je sloj nakon 2 dana sušenja još ljepljiv, znači da je mastiks smola bila patvorena kolofonijem ili je terpent. esenca bila slabo rektificirana, ili je zastarjela.

Dužim odležavanjem mastiks smola žuti bilo u zrnu ili otopljena. Kios mastiks razlikujemo od istočno Indijskog tzv. Bombaj mastiksa otapanjem u eteru. Kios mastiks se u eteru otapa potpuno i posve bistro, ali dodavanjem alkohola otopina se zamuti, dok otopina bombaj mastiksa i kod dodavanja alkohola ostaje bistra, jer je indijski bombaj mastiks u alkoholu potpuno topiv.

Mastiks ima tendenciju mjestimičnog dobivanja plave maglice, te relativno brzo i jako žuti (više od damara). Ipak najbolje se od svih lakova livelira i tako najbolje intenzivira boje. Iz tog razloga nalazi primjenu u restauriranju. Lak je vrlo krhak. Činjenica je da mastiks snažno intenzivira boje, tj. da je potreban tanji sloj nego damara za isti efekt. Damar je stabilniji od mastiksa i zato je mastiks bio zamijenjen (tijekom 19. st.) damarom u većini restauratorskih i slikarskih radionica. Komercijalne otopine mastiks smole proizvode sve velike svjetske tvornice boja i lakova za slikare osim Talensa. Neke ga otapaju u

55

terpentinskom ulju (Windsor&Newton ili LeFranc&Bourgois), a neke u mineralnom razrjeñivaču visoke aromatičnosti (Schmincke). Te otopine su vrlo guste i potrebno ih je razrijediti prije upotrebe.

DAMAR SMOLA

To je prirodna smola koju izlučuju neke vrste tropskog drveća iz obitelji Dipterocarpacea koje rastu na Borneu, Javi i Sumatri (spada u razred Magnoliatae, kritosjemenjače; isto kao i pistacia). Najkvalitetnija je smola od stabla Shorea wiesneri. To je recentna smola, prema otapanju spada u grupu mekih smola. Oko 1/4 smolne mase čini damarolna kiselina. Iako se ubraja u smole topljive u alkoholu, damar sadrži i sastojke koji u alkoholu nisu topljivi. Damar je najčešće svijetložuta, providna smola, slaba mirisa. Poznat je i smeñi ili crni damar, koji je obično smjesa recentne i recentno fosilne smole.

Najbolje vrste na tržištu su Singapur br. 1 i Batavija A stupanj. Najkvalitetnije vrste damara su bezbojne. Damar smole označavaju se slovima A, B, C, D i E (A=največi komadi, E= prašina).

Damar je topiv u terpent. ulju, mineralnim razrjeñivačima (ovisno o vrsti i kvaliteti damara mineralni razrjeñivač mora imati odreñen aromatski sadržaj da bi bio otapalo), tu spadaju toluen i xylol. Djelomično je topljiv u acetonu, etil, isopropil i butil alkoholu, ali nije topljiv u metanolu. Naravno nijanse ovise o vrsti damara. Damarna smola omekšava već kod 75ºC. Kod 100ºC postaje gusto tekuća, a kod 150ºC je posve tekuća. Neke vrste damar smola, npr. Sumatra-damar, omekšavaju kod 100ºC, a tale se kod 160 - 170ºC. Te vrste pripadaju tvrdim vrstama damar smole. Te se smole otapaju u benzolu i njegovim homolozima, u kloriranim ugljikovodicima, amilnom alkoholu, esterima isl. Naročito čiste vrste nalaze se na tržištu pod imenom “celodamar”. Za zalihu se preporuča napraviti 33% (težina / volumen) otopina. Otopine koje se preporučaju za rad su 16%-tne (1:1; zaliha : otapalo) - za nanošenje kistom; 11% -tne (1:2; zaliha: otapalo) - za sprej. Obično se matira voskom / voskovima, a Talens svoj damar mat - lak matira dimastim silicijem. Damar je tvrda, krta smola koja se lako ogrebe i nije fleksibilna (iako je fleksibilnija od ketonskih smola). Damar lak zadržava tragove otapala čak do šest mjeseci i za to vrijeme mu se tvrdoća i krtost postupno povećavaju. Otopljen u terpent. ulju nakon mjesec dana sušenja pri temp. od 21ºC i relativnoj vlazi od 50% zadržava čak 15% otapala, dok onaj otopljen u toluenu pri istim uvjetima i nakon istog vremena sadrži 8% otapala.

Svojstva: Pored tendencije da mjestimično dobije plavu maglicu, damar žuti

s vremenom i mijenja mu se (otežava) reverzibilnost, ali nikada ne postaje netopljiv. Otopine u terpent. ulju ili mineralnim razrjeñivačima

56

ponekad izgledaju mutno (zbog netopljivog biljnog voska; damar vosak sačinjava oko 30% damar smole), ali osušeni lak film bude bistar. Damar se tradicionalno otapa u terpent. ulju, ali novija istraživanja pokazuju da donekle pojačava žućenje i umanjuje reverzibilnost laka starenjem.

Lakiranje: Kvalitetno i tanko nanesen damar lak snažno intenzivira boje i ima

“plemenit” izgled. Smanjivanje sjaja laka prilikom aplikacije kistom se izvodi “brišući” lak kistom ili ga lupkajući dok “steže”. Može se dobiti predivna tanka i još uvijek sjajna ili polu sjajna površina.

Trajnost: Damar lak će dulje trajati ako se: - ne koristi terpent. ulje kao otapalo - ako se nanese vrlo tanko, jer što ga ima manje, manje vidljivo žuti, a tanji damar film traje duže nego debeli - ako ga se zaštiti od zraka, te zagañenja i vlage u zraku - eliminacija UV zračenja primjenom UV filtara preko izvora osvjetljenja će totalno eliminirati promjene sjaja

Oksidacija i žućenje mogu biti usporeni tako da se lakovi izlažu što manjim količinama svijetlosti i da se zaštite od zraka. Danas se koriste dva načina da se zaštite od zraka: Paraloid B-72 spreja se preko damara i metoda voštanog završnog sloja. Voštani završni sloj pruža nešto bolju zaštitu nego B-72, ali je manje primjeren za podneblje gdje ljeti zna biti vrlo toplo. Vosak je najbolja barijera za plinove i pare.

Metoda voštanog završnog sloja pruža bolju zaštitu slici nego metoda dodatka voska u smolnu otopinu. Elastični voskovi kao mikrokristalinski ili pčelinji djeluju plastificirajuće na lak, čak i kad ih se doda u otopinu u tako maloj količini da se ne osjeti utjecaj na sjajnost laka. Pčelinji vosak ima i odreñeno stabilizirajuće djelovanje na stabilnost lak filma.

Vrste: Od raznih vrsta damar smola za slikarske svrhe su najbolje mekane

damar smole koje dolaze u trgovinu pod imenom BATAVIA, PADANG I SINGAPORE (prozvane po lukama). Sve ove vrste mekanih damar smola dolaze u trgovinu kao posve nepravilni komadi (od veličine zrna graška do veličine šake), krhki su i prozirni, nekad bezbojni ili svijetlo žuti izvana posuti bijelim smolastim prahom, dok su na prijelomu sjajni kao staklo. Crvenkaste ili smeñe boje damara su za slikarske svrhe neupotrebljive. Batavia damar je najbolji za slikarske svrhe. Prodaje se u 5 vrsta, koje se razlikuju po veličini zrna, a označene su slovima A, B, C, D i E. Najljepši odabrani komadi nose oznaku A (veličine oraha). Negdje se ova vrsta prodaje pod imenom DAMAR ELEKTA.

Otapanje:

57

Samo BATAVIA damar smola je bez zagrijavanja topljiva u terpent. esenciji.

Damar smola se otapa brže i lakše od mastiks smole, ali nije posve bistra (uslijed neznatnog sadržaja vlage).

Damar smola se osim za lakiranje slike upotrebljava kao sastavni dio sredstva za slikanje koje brzo suši, otopljena u terpentinskom ulju u omjeru 1:3, kao dodatak jajčanoj emulziji u omjeru 1:2 ili 1:3, a za impregnaciju podloge radi manjeg upijanja u omjeru 1:6.

KOLOFONIJ SMOLA Spada takoñer u red mekanih smola, a dobiva se kao nusprodukt

kod destilacije terpentinskog ulja. Zaostali produkt nakon dobivanja terpentinskog ulja sadrži još vode i naziva se BURGUNDSKA SMOLA. Ponovnim se zagrijavanjem pretapa i pročišćuje i tada nosi naziv KOLOFONIJ.

Ta smola je obično žute do tamno smeñe boje. Posve je nepravilnog oblika, lako se mrvi i raspada u prah. Po sastavu uglavnom sadrži abietinsku smolnu kiselinu, pa na svijetlu nije postojana i tamni. Kolofonij je topiv u alkoholu, terpent. ulju, benzinu i acetonu, a naročito lako se otapa u lužinama, te s njima tvori smolni sapun, koji ličioci upotrebljavaju za učvršćivanje žbuke. Talište kolofonij smole leži izmeñu 70 - 100ºC. U raznim tehnikama slikanja kolofonij se malo upotrebljava radi slabe postojanosti na svijetlu i zraku, visokog kiselinskog broja, te niske točke omekšavanja (detaljnije objašnjeno kod terpent. ulja). Slikari upotrebljavaju kolofonij otopljen u alkoholu kao najjeftiniji fiksativ za crteže (7 - 8%). Restauratori su ga upotrebljavali miješan sa voskom kao sredstvo za ljepljenje kod dubliranja starih slika. Najbolje vrste kolofonij smole su američki proizvodi označeni slovima V, W, N, K, H, F. Najsvjetlija vrsta nosi oznaku Vi W. Danas je sve više u upotrebi modificirani kolofonij, koji je puno kvalitetniji.

TVRDE SMOLE

Stari su slikari upotrebljavali i neke tvrde smole. One nisu najvećim dijelom direktno topljive niti u eteričnim uljima, a niti u masnim sušivim uljima. Radi toga ih je potrebno prethodno pretopiti (istaliti). To je zapravo depolimerizacijski proces kojim se mijenjaju fizikalna svojstva smola, pa tako i topljivost. Kraćim zagrijavanjem smole postaju djelomično topljive i žilave, dok nakon duljeg zagrijavanja omekšaju i vrlo su dobro topljive u sušivim uljima. Nazivamo ih pirogenizirane smole (pržene, vatrom opaljene). Te se smole nakon

58

pretapanja otapaju najčešće zagrijavanjem u lanenom ulju i tada tvore smolaste lakove, koje možemo u maloj količini dodati mediju za slikanje. U ovu grupu smola spadaju: KOPAL i JANTAR SMOLA. KOPAL SMOLE

Kopali spadaju meñu recent - fosilne smole. To znači da postoje fosilni kopali i kopali koji su stvrdnute izlučevine još živućih biljaka (mekani kopali). Za fosilne kopale, do danas nije potpuno razjašnjeno od kojih su biljaka nastali i kako su dugo ležali u zemlji. Računa se da se kopali nalaze u zemlji nekoliko tisuća godina. Po obliku, boji, točki topljenja i osobinama kopali se jako razlikuju. Razlika je meñu njima tako velika, da se kopali raznoga porijekla ne smiju nikada prerañivati u istom kotlu, već uvijek posebno samo jedna vrsta. Prema porijeklu kopali se dijele na: 1. Istočnoafričke: Zanzibar, Madagaskar 2. Zapadnoafričke: Angola, Kongo, Kamerun 3. Novozelandske: Kauri 4. Manila: Manila, Borneo, Singapur 5. Južnoameričke: Brazil, Kolumbija

Treba napomenuti da je klasificiranje prema porijeklu vrlo teško i nepouzdano, jer se kopali iz raznih krajeva prevoze u velika skupljališta, dakle dolaze na tržište većinom pod nazivima luka gdje su bili uskladišteni. Prema talištu kopali se dijele na: 1. Zanzibar - kopal s talištem oko 270ºC. To je najtvrñi kopal. 2. Kongo - kopal s talištem oko 190ºC. Upotrebljava se za vanjske lakove i za brusne lakove. 3. Kauri - kopal s talištem oko 130ºC. Upotrebljava se za sve vrste uljenih lakova srednje kvalitete, dajući srednje tvrde filmove. Lakše je topiva od ostalih kopal smola (osim br.4.) 4. Manila - kopal s talištem oko 110ºC. On spada meñu najmekanije kopale. Budući da je topljiv u špiritu, upotrebljava se najviše za špiritne lakove.

Prije samog taljenja kopali se moraju sortirati po boji, veličini i porijeklu. Prigodom taljenja nastaju veliki gubici, koji su kod raznih vrsta različiti, a kreću se od 15 - 30 %. Budući da se kopal kod taljenja jako pjeni, ne može se taliti u velikim količinama. Kopali su otporni prema slabijim kiselinama, lužinama i sapunima, stoga se mnogo upotrebljavaju za izradu lakova, kojima se lakiraju površine koje se peru sapunom ili sodom.

Kod otapanja ih treba prethodno usitniti i zagrijavanjem pretopiti. Pri tome se oslobaña kopalovo ulje, a ostatak je tzv. kopal kolofonij, tamna i krhka smola koja je sada topljiva u vrućem ulju. Meñu najbolje

59

vrste ubrajamo afrički ZANZIBAR kopal, ali ima i drugih vrijednih vrsta, kao npr. Mozambik, Madagaskar, Angola, Kongo itd.

Mali dodatak kopal smolnog laka uljenoj boji daje naročiti sliv i glatkoću. Ovi su proizvodi bili često upotrebljavani u prošlom stoljeću kao zaključni lak, radi lijepog zlatno žutog tona. Danas se daje prednost lakovima iz mekanih smola, jer manje žute, imaju manji sjaj, lakše se skidaju sa slike, a i lakše otapaju.

Uljeno kopalni lakovi se ne mogu preporučiti za lakiranje umjetničkih slika, jer su već kao tekućina tamni, a starenjem jako potamne i nisu reverzibilni. Danas se pod nazivom lak za slike može kupiti: “Windsor & Newton” - Oil Copal Varnish i Picture Copal Varnish. To su gotovi lakovi na bazi kopalnih smola rastaljenih u ulju i razrijeñenih mineralnim razrjeñivačem (white spiritom) s dodatkom sikativa, s tim da Picture copal varnish ima više sikativa, što ga čini sklonijim krakeliranju (vidi katalog proizvoñača). To su tamni, nereverzibilni lakovi koji vremenom postaju tamniji i krtiji. “LeFranc&Bourgeois” proizvodi tvrdu kopal smolu rastaljenu u lanenom ulju i razrijeñenu terpent. uljem. JANTAR SMOLA

Jantar je tipična fosilna smola koja se vadi iz zemlje. Glavna su mu nalazišta u predjelu Baltičkog mora i nekih drugih sjevernih mora, ali se može naći i u ledenjačkim nanosima. Upotrebljava se uglavnom za izradu umjetničkih predmeta. Talište mu je oko 370ºC.

Lakovi na bazi jantara vrlo su tvrdi, tako da je jantar postao pojam za tvrdoću lakova.

Jantar je izlučevina više vrsta konifera koje su još u davnoj prošlosti izlučile smolu, koja se u meñuvremenu potpuno skamenila.

Svježe iskopani jantar obično je svijetlo žućkaste ili narančaste boje. Tada je još razmjerno mekan, pa se tek poslije vañenja iz zemlje stvrdnjava i dobiva tvrdu koru koja omotava njegovu nutrinu. Poslije 10 g. stajanja na zraku jantar potamni, te postaje crvenkast ili smeñe boje. To je posljedica oksidacije smole tj. njenog sporog sagorijevanja i razlaganja. Obično je mutan i neproziran, a trljanjem postaje električan.

Otapanje: Ostatak poslije taljenja je vrlo taman, neproziran i naziva se

pirogenizirani jantar. Tek ovaj produkt moguće je otopiti pri temperaturi od 130ºC u nekom sušivom ulju. Stari su ga slikari rado dodavali svojim uljenim bojama. Za ove potrebe odabiru se najljepši komadi, slomljeni kod izrade ukrasa.

60

SMOLE ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA: ŠELAK

Šelak je smola životinjskog porijekla, odnosno ekstrakt jedne vrste uši (coccus lacca) koja živi na biljkama tropskih krajeva. On nastaje na način da insekti snesu jaja iz kojih se izlegu ličinke. One sišu sokove biljke, izlučujući pri tome smolasti sekret (3-10 mm), koji se na zraku brzo osuši u smolu.

Sastav: Prosječni sastav smole je: smolasta tvar 65 - 80%, šelakov vosak 4

- 8%, biljni i životinjski dijelovi 7 - 18%, bjelančevine 2 - 6%. OBRADA: Dobivena smola melje se u mlinovima i oslobaña nečistoća i

ljubičaste boje ispiranjem vodom, zatim se suši i rastali u kotlovima, da se smola odijeli od nečistoća koje sjedaju na dno. Da bi se smola brže otapala, dodaju joj se male količine kolofonija 2 - 3%. Šelak se može bijeliti pomoću klora, a voska se oslobaña osapunjenjem šelaka razblaženom lužinom ili sodom, kod čega vosak ostaje neotopljen, plivajući na površini, gdje ga se odgrabi. Šelak se ponovo izluči iz otopine ako je zakiselimo.

Šelak dolazi na tržište označen najrazličitijim nazivima i oznakama. Uglavnom se razlikuje po boji (žuti, smeñi, narančasti, crveni itd.), po čistoći i obliku (zrnati i ljuskasti).

Za ŠPIRITNE LAKOVE ne smije imati vosak. Šelak se TOPI u špiritu, ali je netopljiv u vodi, benzinu i benzolu.

Šelak se danas više ne koristi za lakiranje slika, jer relativno brzo i vrlo jako tamni, a nadasve zato što postaje praktično nereverzibilan. Taj tradicionalni materijal danas u restauriranju ima primjenu ondje gdje boja i nereverzibilnost nisu bitni, ili gdje će se preslikati (izolacija kitova koji će biti retuširani, izolacija slikarskih ili pozlatarskih osnova koje prejako upijaju), osapunjen šelak se ponekad dodaje vezivima koja se razrjeñuju vodom da bi nakon sušenja bila otpornija na vodu, koristi se u zaštiti namještaja ili kao termoplastično ljepilo.

61

UMJETNE SMOLE Danas proizvodimo različite vrste umjetnih smola za različite

svrhe. Npr. za lakove, fiksative, medije, vezivo itd. One se upotrebljavaju tamo gdje lakovi moraju odgovarati specijalnim uvjetima, kao što je npr., postojanost prema višim temperaturama, kiselinama, lužinama, kemikalijama itd. Prirodne smole ne mogu zadovoljiti sve uvijete. Prije nisu postojali niti takvi lakovi koji bi nakon kratkog sušenja dali tvrd I elastičan film. Nije isključeno da će umjetne smole u budućnosti potpuno potisnuti prirodne smole. Područje umjetnih smola tako je mnogostruko u pogledu kemijske grañe, a broj tipova tako različit, da je radi lakšeg razumijevanja I pregleda potrebno predočiti smole po nekom sistemu.

Kao baza za podjelu uzeta je njihova kemijska graña. Tako razlikujemo dvije velike grupe umjetnih smola:

a) kondezacione - kondezacija je kemijski proces kojim nastaje direktno spajanje molekula, uz istovremeno otcijepljenje kemijski jednostavnih spojeva (voda, amonijak, solna kiselina, vodik, sumporovodik)

Značajnije vrste ovih smola koje se upotrebljavaju u slikarstvu su: ketonske smole (AW-2, Laropal K 80 - koristi za slikarske I restauratorske svrhe), alkidne smole (poliesteri) itd.

KETONSKE smole – se još nazivaju (poli)cikloheksanonske smole

Svojstva: -smola po izgledu slična damaru, ali sa većom početnom

stabilnošću, tj. imaju puno manju tenziju ka požućivanju, krakeliranju i smanjenju topljivosti. Što se topljivosti tiče za otprilike 100 godina starenja dostignu razinu netopljivosti kojeg damar lak dostigne za 25 g. starenja. To je damarov plato nakon kojega damar ne nastavlja i dalje gubiti topljivost, meñutim ketonski lakovi sa starenjem i dalje nastavljaju. Takoñer je primijećeno da mogu malo požutjeti nakon par godina stajanja u mraku.

Lakiranje: Pri apliciranju lakova kistom postoji razlika od lakova na bazi

prirodnih smola, naime sa brisanjem i otiranjem laka mora se prestati prije nego lšto lak postane ljepljiv . (st.82 – lakiranje umjetničkih slika , Denis Vokić)

b) polimerizacione - polimerizacijom nazivamo spajanje dviju ili više molekula, a da se pri tome ne odcijepi nikakva kemijski jednostavnija tvar. Bolja fizikalna i kemijska svojstva dobivaju se stvaranjem tzv. miješanih polimerizata. Ti polimerizati ne nastaju jednostavnim miješanjem gotovih polimerizata, već zajedničkom

62

polimerizacijom dviju ili više komponenata. Pri tome nastaju tzv. kopolimeri (npr. polivinilklorid -polivinilacetat).

Poznatije smole su: esteri akrilne i metakrilne kiseline, polivinilacetali (drvofiks)

c) kondezacija i polimerizacija - sjedinile su se prednosti jednog i drugog, a spriječile loše osobine koje proizlaze iz tih procesa. (epoksi smole, etiloksidne smole)

Upotreba: U slikarstvu upotrebljavamo mnoge od ovih smola, a kako se

njihova proizvodnja vremenom usavršava, tu često dolazi i do mnogih novih proizvoda. Kod upotrebe tih proizvoda uvijek se treba pridržavati uputa proizvoñača.

U trgovine dolaze različite modifikacije umjetnih smola. Neke od

njih su: 1) Disperzije umjetnih smola u vodi

(Ovdje je umjetna smola posebnim postupkom tako sitno raspršena u vodi da je po svome izgledu vrlo slična emulziji. Djelići smole lebde disperzirani u vodi i odreñuju svojom kvalitetom i koncentracijom sam karakter veziva.) Najkvalitetniji su polimeri na bazi estera akrilne kiseline - AKRILATI, manje kvalitete su vinilne smole, polimeri vinilnog klorida ili vinilnog acetata. Najčešće je u prodaji vezivo kod kojega je omjer vode i čvrste umjetne smole 1:1. Pojedine disperzije umjetnih smola različite su i zbog različitih dodataka u svrhu poboljšanja tehničkih svojstava (stabilizatora, omekšivača, sredstava za vlaženje, usporivača sušenja itd.), što otežava korištenje proizvoda različitih tvornica. Posebno ne smijemo miješati akrilne i vinilne smole, jer se često ponašaju kao reaktivni materijali.

Upotreba: 1) Za vezivo boja 2) Za lakiranje slika 3) Kao ljepilo (vezivo)

2) Otopine umjetnih smola Često puta su to neka otapala, vrlo otrovna i relativno jaka, stoga

treba biti oprezan.

63

VOSKOVI VOSKOVI

Prema enciklopedijskim definicijama vosak je kruta konzistentna tvar karakterističnog voštanog sjaja. U kemiji se pod voskovima nazivaju sve tvari koje su esteri visoko molekularnih kiselina sa alkoholima, ali za razliku od masti ili ulja ne sadrže kao alkoholnu komponentu glicerol već visoko molekularne alkohole. U prirodnim voskovima ima i slobodnih masnih kiselina, alkohola i ponekad ugljikovodika. Umjetni voskovi najčešće su ugljikovodici parafinskog niza.

Voskove dijelimo na prirodne i umjetne. Prirodne vrste mogu biti biljnog i životinjskog porijekla.

SPECIFIČNA SVOJSTVA: - Manje su specifične težine od vode - Topivi su u većini organskih otapala

- Netopivi su u vodi - Na svijetlosti blijede - Kemijski su neaktivna materija

- Trajni su, vremenom ne požućuju, ne kisele, niti ne smole, zbog čega ostaju tisućljećima u kemijskom pogledu neizmijenjeni

- Otporni su prema kiselinama - Osapunjuju u alkalijama (umjetni više) - Omekšavaju na povišenoj temperaturi (ovisno o vrsti izmeñu 50 - 180ºC)

- Izvrsne su elastičnosti, relativno male vezne snage (često im se u slikarskim tehnikama dodaju druga veziva kao smole, ulja..), - Otporni su na pritisak - Konzistentno su stabilni -Dobar su emulgator, itd.

NAČINI PRIMJENE - enkaustika- samostalno vezivo - temperne tehnike: komponenta emulzije i to u obliku voštanog sapuna, ponekad voštane paste - kao dodatak uljenoj boji (plastifikator i zgušnjivač) - kod lakiranja slike: a) kao dodatak smolnoj otopini (tj. kao

plastifikator, sredstvo za matiranje ili kao sredstvo koje omogućuje lakšu reverzibilnost ostarjelog laka) b) kao voštana pasta (vosak + otapalo - terpent. ulje ili teški benzin) c) voskovi sami kao lak za slike - najčešće se koristi karnauba vosak

64

d) kao sredstvo za čišćenje uljene slike - voštani sapun e) restauracija - različite svrhe VRSTE VOSKOVA

Različite vrste voskova možemo meñusobno miješati i time poboljšati njihova ukupna svojstva, tako da finalni, dobiveni vosak može imati osobine po želji ili potrebi. Neki voskovi se ne mogu koristiti u lakiranju (npr. montan ili lanolin vosak. ) Svi voskovi dolaze u raznim stupnjevima čistoće, ne koriste se tamne vrste, a isto tako ni previše mekane (kod lakiranja), jer lijepe prašinu. Topljivi su ili se taljenjem disperziraju u masnim otapalima koja se miješaju s uljem. Ovisno o vrsti voska, uglavnom je neophodno zagrijati posudu s voskom i otapalom da bi otapanje bilo potpuno. Zagrijavanje je najbolje raditi nakon što se sitno naribani vosak ostavi koji dan da omekša u otapalu. Mineralni voskovi : Parafin voskovi, mikrokristalni voskovi, cerezin voskovi Biljni voskovi: Kandila vosak , karnauba vosak, ouricury vosak, vosak šećerne trske, Japan vosak KARNAUBA VOSAK

Dolazi iz BRAZILA, a potječe sa lišća jedne vrste palme. Znatno je tvrñi od pčelinjeg, a talište mu je izmeñu 82 - 84ºC. U trgovinu dolazi najčešće tamno sive - mišje boje, dok je strugan sa mladog lišća žućkasto zelen. Najfinije vrste su žućkaste. Ima miris na prženu kavu. Sasvim blijede tj. obijeljene vrste obično su miješane sa parafinom, pa nisu upotrebljive za slikarske svrhe. Karnauba vosak je razmjerno tvrd i krhak, a topiv je u terpent. ulju, eteru i vrelom alkoholu. Teško se osapunjuje, pa se u industriji najčešće upotrebljava kao sastavni dio krema za podove, raznih krema za kožu itd. U slikarstvu se upotrebljava kao dodatak (najviše 10%) pčelinjem vosku. Ovim dodatkom pčelinji vosak dobiva veću tvrdoću, a poliranjem i ljepši sjaj. Upotrebljava se i kao samostalan za lakiranje slike (pretaljen). Voskovi životinjskog porijekla: pčelinji vosak, kineski vosak, spermaceti vosak, šelak vosak, stearin PČELINJI VOSAK

Najkvalitetniji pčelinji vosak je od mladog saća u koje pčele još nisu stavile med. Tališta su mu na 62 - 70ºC, a najčešće oko 63ºC.

On se od najstarijih vremena upotrebljavao u slikarstvu. Bio je upotrebljavan kao vezno sredstvo tehnike slikanja enkaustika, a tokom stoljeća i u drugim tehnikama, i to kao pomoćno sredstvo. Skoro sve

65

uljene boje sadrže u svom veznom sredstvu izvjestan dio pročišćenog pčelinjeg voska otopljenog bilo direktno u lanenom ulju ili terpent. esenciji. Taj dodatak služi kao plastifikator i kao stabilizator, da ne bi došlo do taloženja pigmenta veće specifične težine (olovno bijel. ,napuljska žuta, kadmijeva, kobaltova zelena itd.). Dodatak voska donekle usporava sušenje uljene boje, pa ga ne treba dodavati previše. Za slikarske svrhe upotrebljava se samo očišćeni pčelinji vosak. Najbolji je mladi vosak, koji je svijetlo žute boje, skoro neutralan. Vosak iz starog saća treba dobro očistiti. ČIŠĆENJE VOSKA

Pčelinji vosak se sastruže ili nareže u male komadiće i stavi u posudu sa većom količinom destilirane vode, te se zagrijava da voda barem pola sata vrije. Kuhanjem, lakše primjese isplivaju na površinu, pa ih dižemo kao pjenu. Teške primjese i nečistoće padaju na dno ili se otapaju u vodi. Nakon hlañenja, vosak se kao specifično lakša materija skrutne na površini vode, te se lako vadi. Sva nečistoća s donje strane se ostruže. Ako je vosak jako nečist, taj način čišćenja se ponavlja još nekoliko puta po potrebi. BIJELJENJE VOSKA

1) Pretopljeni očišćeni vosak izlijeva se u tankom mlazu u zasićenu hladnu otopinu alauna (kalij aluminij sulfat) u vodi. Zasićena otopina alauna pripravlja se tako da se u vruću vodu polako usipava alaun, dok god se otapa. Ovim postupkom vosak se stvrdne u tanke listiće koje treba oprati hladnom vodom, a zatim se neko vrijeme izlažu djelovanju sunčevog svijetla da izblijede. Nakon toga se ispire vodom, suši i pretapa. Tim postupkom vosku se takoñer povećavaju tvrdoća i talište.

2) Nastrugani listići očišćenog voska preliju se sa 9 dijelova destilirane vode kojoj se doda 1 dio svježe rektificirane terpent. esencije. Posuda se zagrijava u vodenoj kupelji. Vodene pare pri vrenju sa sobom nose i pare terpent. esencije, koje izbljeñuju vosak. Za vrijeme kuhanja posuda treba biti poklopljena da bi pare mogle obijeliti vosak.

3) Industrijski bijeljeni vosak je bijeljen pomoću lužina ili kiselina, pa nije pogodan za slikarske svrhe (trajno zadržava dio tog sredstva, što može uzrokovati spora oštećenja slike).

4) Još jedan stari način izbjeljivanja je da se vosak pretopi u vrlo tanak sloj i drži na suncu, rosi i zraku u vremenu od mjesec dana do dva mjeseca (u prošlosti se pazilo da to bude 40 dana). Ova metoda ima prednost pred kemijskom, jer ne ostavlja kisele ostatke iza procesa.

Prodavači pčelinjeg voska u “domaćoj radinosti” često vosku dodaju loj, kolofonij i/ili parafin i sl., jer je pčelinji vosak skup. Patvorina

66

se može otkriti ako se vosak reže hladnim nožem. Čisti pčelinji vosak se lijepi samo za oštricu noža, dok se patvorina lijepi sa strane.

VOŠTANA PASTA

Vosak se otapa u omjeru 1:2 u terpent. esenciji (težinski omjer), u vodenoj kupelji (dobro je dodati 10% karnauba voska u voštanu pastu, radi povećanja tvrdoće). Kad se pasta potpuno ohladi, nanosi se mekanim kistom (što tanje). Ostavi se da se suši oko sat vremena i onda se polira sa još mekšim kistom, ili baršunom ako se želi jači sjaj. Danas se mogu kupiti gotovi proizvodi, koji često kao dodatak imaju neku sintetsku smolu. VOŠTANI SAPUN

Voštani sapuni su izvrsni dodaci emulzijama, naročito kazeinskim ili jajčanim temperama. Voštani sapuni sa dodatkom 2 vol. dijela otopine želatine (tutk. vošt. temp.) ima izvrsno djelovanje kao premaz ili pred lak preko tempere. Voštani sapun služi i za čišćenje uljenih slika.

1) (prema Summereckeru) Sapunificiranje pčelinjeg voska izvodi se najlakše otopinom neke lužine pri čemu se osapunjuje samo jedan sastavni dio voska (tzv. cerotinska kiselina, koje u vosku ima 14%), nastali cerotinski sapun emulgira ostale dijelove voska i time tvori emulziju. U posebnoj posudi otopimo 40 g kalijevog karbonata (potaša) u 500 ml destilirane vode, i tada stavimo u vodenu kupelj i zagrijavamo. Na toplu otopinu potaše nasipavaju se listići voska (200 g) i uz stalno miješanje lagano se dalje zagrijava. Da bi se vosak dobro osapunio, smjesu je potrebno kuhati cijeli sat u vodenoj kupelji. Time će nastati bjelkasto mliječna voštana emulzija, koju treba do hlañenja lagano miješati. U zadnje vrijeme se upotrebljavaju sintetski voskovi koji se lakše osapunjuju.

2) (prema Velthe-u) Voštani sapun za čišćenje uljenih slika 25 g bijeljenog pčelinjeg voska otapa se u 25 cm3 čistog terpent. ulja (ili white spirita) u vodenoj kupelji. U meñuvremenu se otopi 10g amonijevog karbonata u 60 cm3 destilirane vode. Pri dolijevanju otopine amonijevog karbonata u otopljeni vosak, dolazi do razvijanja ugljične kiseline i jakog pjenjenja. Radi toga se upotrebljava veća posuda, a otopina amonijaka dodaje u partijama. Voštani sapun koji pri tome nastaje mora se kuhati 45 min. i miješati sve do hlañenja. Hlañenjem nastaje pasta netopljiva u vodi. Nanosi se tanko u malim partijama na površinu slike i ostavlja da djeluje nekoliko minuta, a zatim se odstranjuje white spiritom (test benz.). Svi alkalični ostaci ishlapljuju neškodljivo (amonijak). Eventualni ostaci voska spajaju se sa novim zaključnim firnisom.

67

SMJESA ZA DUBLIRANJE (voštano ljepilo) 80dkg voska, 60dkg kolofonija, 10dkg damara - omjer kolofonija i damara se mijenja ovisno o tome želi li se tvrñe ili mekše ljepilo. (danas više ne upotrjebljava).

Ovisno o pokrajini, podneblju i paši, pčele proizvode vosak različitih svojstava. Radi toga se grčki, abesinski i marokanski vosak odlikuju većom tvrdoćom i višim talištem od voska naših pčela.