Udarna moć SAD i RV SAD scrbd
-
Upload
kosticmladen -
Category
Documents
-
view
520 -
download
7
Transcript of Udarna moć SAD i RV SAD scrbd
Udarna moć SAD i RV SAD
Mladen Kostić
Beograd 2005.god.
1
Uvod....................................................................................................................................31. Udarna moć..................................................................................................................5
Pojam udara.....................................................................................................................5Pojam moći i sile............................................................................................................6Pojam udarne moći..........................................................................................................7
2. RV SAD.....................................................................................................................11Ciljevi i zadaci RV SAD................................................................................................11Organizacijska struktura RV SAD.................................................................................12Doktrina RV SAD..........................................................................................................14Komandovanje...............................................................................................................16Vazduhoplovno-tehnička sredstva RV SAD...............................................................18Ljudski resursi...............................................................................................................21Tehnološki razvoj..........................................................................................................22Ekonomska moć SAD....................................................................................................23
3. RV SAD i udarna moć..................................................................................................26Primena udarne moći RV SAD......................................................................................28Karakteristike udarne moći RV SAD..........................................................................33Činioci udarne moći RV SAD.......................................................................................39
ZAKLJUČAK....................................................................................................................42LITERTURA:....................................................................................................................44
2
Uvod
Pojava vazduhoplovnih snaga u 1. Svetskom ratu je donela prekretnicu u
vodjenju oružane borbe i rata. Medjutim, trebalo je dosta vremena da mogućnosti
ratnog vazduhoplovstva (RV) narastu, kako bi ono postalo samostalan vid za
nanošenje udara, sposoban da vodi oružanu borbu samostalno.
RV SAD je tek završetkom Drugog svetskog rata dobilo zvaničnu samostalnost i
to zahvaljujući velikom napretku svih činioca koje su omogućavali nanošenje
snažnih udara po suprotnoj strani. Ono što je ostalo kao problem je: nekritičko
sagledavanje udarne moći RV i njegove upotrebe u političko-vojne svrhe. Snaga i
moć RV tih godina su preuveličavani, što je imalo negativne posledice. Veliki
doprinos zabludama o moći RV, tih godina, je dalo nuklearno oružje, koje je ubrzo
po uvodjenju, zbog svojih karakteristika postalo apsurdno i neupotrebljivo. Iako je
RV SAD bilo osnovni nosilac upotrebe nuklearnog oružja, i kičma doktrine
“Masovne odmazde”, vrlo brzo se shvatilo da u obliku sukoba, kakav je hladni rat,
moć da se nanese nuklearni udar nije dovoljna da se ostvari odgovarajući politički
i vojni cilj. Shvatanje prirode činioca koji u odredjenim uslovima omogućavaju
uspešno izvodjenje udara, omogućilo je stvaranje savremenog RV SAD, nosioca
udarne moći, od hladnog rata na ovamo.
Prvi deo rada se bavi pojmom udara i udarne moći, elementima,
karakteristikama i činiocima koji utiču na kvalitet i kvantitet udarne moći.
U drugom delu je dat je prikaz RV SAD. Cilj je bio da se sistemski, prikazom
elemenata koji čine organizacijski sistem RV SAD, sagleda kao samostalan vid,
sposoban da bude nosioc udarne moći. Takodje su prikazanii, posebno, svi
činioci koji opredeljuju udarnu moć RV kao vida.
U trećem delu rada izvršeno je sagledavanje udarne moći RV SAD, njenih
karakteristika i činioca. Ova analiza je izvršena na osnovu prikaza organizacijskog
sistema RV SAD, obradjenog u drugom delu rada i sagledavanjem upotrebe udarne
moći, na osnovu ciljeva postavljenih strategijom oblikovanja okruženja, kao i na
osnovu više ratova, intervencija i samostalnih udara, koji su izvršeni
3
vazduhoplovnim sredstvima. Analizom je vršeno poredjenje uslova, koji su
opredeljivali upotrebu RV SAD, karakteristika i činioca, kao i efekte udarne moći
u odnosu na postavljene ciljeve politike i strategije. Takodje je izvršena analiza
mogućnosti nove operativne formacije, kao i drugih činioca koji utiču na udarnu
moć.
Cilj rada je bio da se prikaže stanje udarne moći RV SAD i kako se došlo do
sadašnjeg stepena te moći.
4
Udarna moć
Da bi sagledali udarnu moć RV SAD, moramo utvrditi sadržaj pojma “udarna
moć” i utvrditi njene karakteristike, kao i činioce koji utiču na nju.
Pojam udara
Udar u terminologiji naše ratne veštine predstavlja jedan od elemenata borbenih
dejstava. Ono što je bitno u formulaciji pojma udar u našoj ratnoj veštini, je terminološka
veza ili nasledje iz sovjetske ratne veštine, gde udar predstavlja sinonim za sva napadna
dejstva, a u RV, sinonim za vazdušni napad. Takodje je bitno napomenuti i vezu sa
nastankom i razvojem ovog pojma u istoriji ratne veštine, zbog problema adekvatnosti
savremenog sa nekadašnjim značenjem ovog termina. Naime, u epohi upotrebe hladnog
oružja, udar je predstavljao finale napada, njegov završni akt, gde su se dve suprotne
snage sretale radi postizanja pobede. Ovo je praktično bilo u upotrebi, čak i u drugom
svetskom ratu, gde je bilo pokušaja, pa čak i uspešne upotrebe hladnog oružja u jurišima
na protivnika. Takodje se pod udarom smatra i dejstvo oklopnih, pre svega tenkovskih
jedinica, gde one koristeći brzinu, oklop i masu svojih vozila, bukvalno udarom u
neprijatelja nastoje da ga pregaze i unište.
Zanimljiv je prikaz ispoljavanja udara, koji daje Rezničenko1: udar se ispoljava u
odlučnom i nezadrživom jurišu i snažnom prodiranju jedinica na bojištu. Osnovno
sredstvo za nanošenje udara jedinica jeste veoma gusta vatra ostvarena iz topova,
mitraljeza i automata sa tenkova i oklopnih transportera u pokretu i sa kratkih zastanaka.
Zbog toga se snaga udara jedinica u napadu, u savremenim uslovima, odredjuje, pre
svega, vatrenom moći oružja.
J. Ninković ističe da je udar najneposrednije ispoljavanje kvalitativnih i kvantitativnih
svojstava vatre i pokreta kojim se realizuje napad i koji čine njegovu sintezu.2 Ovde se,
pod udarom, podrazumeva angažovanje snaga KoV u površinskom napadu.
1 Rezničenko, Taktika, VIZ Beograd 1966.god.2 J.Ninković, Vidovi i oblici b/d, VA KoV, katedra taktike, Beograd 1971.god.str.13
5
Medjutim, u ovom radu će se pod pojmom udara podrazumevati sledeća definicija: udar
predstavlja: jednovremeno, snažno, često iznenadno i odlučujuće napadno dejstvo vatrom
i pokretom kojim se neprijatelj uništava, razbija ili onesposobljava za borbu. Udar se
može izvoditi u svim fazama borbe, boja i operacije, a sa obzirom na angažovane snage i
postignuti efekat (rezultate) može imati taktički, operatvni ili strategijski značaj.
Ako se vrši samo vatrenim oružjem, naziva se vatreni, a u zavisnosti od upotrebljenog
sredstva može biti: avijacijski, artiljerijski, torpedni, bombarderski, raketni, nuklearni itd.
Pod pojmom udar, podrazumevaju se napadna dejstva glavnih snaga na mestu,
koje protivniku bitno narušavaju borbenu moć i volju za borbom, ali se može
tretirati i svaki oblik napada u širem smislu, kojim se smanjuje vojni potencijal
protivnika.
U RV, udar je snažno vatreno dejstvo bombardera ili lovaca-bombardera (jurišnika) po
ciljevima na zemlji (moru) radi njihovog neutralisanja ili uništenja. Može biti:
- sasredjeni (koncentracija vatre većih taktičkih jedinica za najkraće vreme;
- ešalonirani (uzastopna vatrena dejstva grupa razne jačine u kraćem ili dužem
vremenskom intervalu.3
Pojam moći i sile Pojam moći je često višeznačan, protivrečan i zbog toga često neodredjen. U zavisnosti od predmeta interesovanja (politika, ratna veština itd.), metoda istraživanja i ličnih afiniteta autora, pojam moći je često izjednačavan sa: silom, mogućnošću njene primene, sposobnošću nametanja svoje volje drugome,
vladavinom itd. Ovaj pojam je uveo Hobs u političku filozofiju, a B.Rasel mu je dao centralno mesto u društvenim naukama uopšte. Problem odredjenja pojma moći proističe iz neadekvatne upotrebe pozajmljenog termina iz fizike i njegove česte zamene sa pojmom snage, a koji imaju jasno odredjen značaj i medjusobni odnos u fizici.4 Zato sam se odlučio da značenje pojma moći u politici, adekvatno fizici, definišem kao: sposobnost društva, neke društvene grupe ili organizacije,
da proizvede neku političku aktivnost, odredjenog intenziteta (silu) na odredjenom prostoru ili (daljini). Po sličnoj analogiji, odgovarajuće značenje za
snagu u politici bi bilo primena odgovarajuće sile, odredjenog intenziteta na nekom prostoru ili na nekoj udaljenosti za odredjeno vreme. Jasno se uočava da je vreme ono što dovodi u vezu ove pojmove. Potrebno je još definisati pojam
sile. Sila se u politici može definisati kao kvantitet i kvalitet snaga, 5 koje svojim angažovanjem vrše oblikovanje političkog okruženja, menjajući
3 Vojna enciklopedija tom 7, Beograd 1975. god., str.2014 Dr.Radoslav Stojanović, Sila i moć u medjunarodnim odnosima, Beograd 1982.god.
5 vojna organizacija
6
brzinu procesa prilagodjavanja željenog stanja, u nekom vremenu.Pojam udarne moći Pojam udarne moći, vezan je za: vojnu silu, njene
manifestacije i značaj, kao političkog sredstva u medjunarodnim odnosima. Udarna moć proističe iz vojne moći i predstavlja njen poseban oblik, pa je samim tim deo i političke moći. Imanentnost političkoj moći je sposobnost
primene sile radi nametanja volje drugome da bi se ostvarili sopstveni interesi. Sila je sama primena sredstava prinude u istom cilju. Sila je u
korelaciji sa društvenom moći, pa se zato može ispoljiti i na druge načine, kao što su: ekonomska, psihološka itd. Njena primena i veličina zavise od
niza činilaca: istorijskih, materijalnih, medjunarodnih odnosa itd. Ipak, sila ne bi bila ono što jeste kada ne bi sadržavala fizičku prinudu, ako druga
sredstva nisu efikasna.6Ovo znači da je fizička sila, upotreba nasilja, uvek prisutna i predstavlja nezaobilazan elemenat političke moći. Osnovna
snaga društva za primenu fizičke sile, kao političkog sredstva, su oružane snage (vojska), pa se ova vrsta sile može nazvati i vojna sila. Njena
aktivnost omogućava ostvarenje političkih ciljeva vlasti.7 Iako je pojam udarne moći vezan za vojnu silu, ne sme se izjednačavati sa pojmom vojne sile. Pored toga, jedan broj autora izjednačava vojnu silu i vojnu moć, pa se analogno izjednačava i udarna moć. Pojam vojne moći je širi i odnosi se
prema udarnoj moći, kao opšte prema posebnom, dok vojna sila, predstavlja poseban izraz i mainifestaciju vojne moći. Prihvatljivo
odredjenje pojma vojne moći u ovom kontekstu dao je Mr.V.Kršić 8, koji vojnu moć shvata kao stepen sposobnosti posedovanja vojnog potencijala i
drugog potencijala, koji je u toj funkciji, da odgovori fizičkom silom (njenim postojanjem, pretnjom, demonstracijom, upotrebom ili
ispoljavanjem na drugi način) na zahteve koji proizilaze iz interesa subjekta. Udarna moć, koja čini deo vojne moći, vezana je za mogućnost
nanošenja udara, ali udara u širem smislu, odn. napada . Sposobnost vojne sile da primeni napad po elementima političke i vojne moći nerijatelja, i
time izazove političke ili strategijske efekte, predstavlja udarnu moć. Složenoj organizacijskoj strukturi OS pripadaju i snage RV. Budući da je odnos OS prema RV kao vidu, koji je sposoban da relativno zasebno vodi
oružanu borbu u svom elementu, odnos opšteg prema posebnom, to znači da se snage RV mogu posmatrati kao zaseban sistem u sistemu primene
vojne sile. To znači da snage RV mogu samostalno primenjivati i biti nosioci primene vojne sile i nasilja, kao političkog sredstva. Iz gore
navedenog možemo izvući sledeći zaključak: da je udarna moć RV, deo ukupne udarne, odn. vrsta vojne moći i predstavlja sposobnost napada i nanošenja udara različitog intenziteta, odn. primene vojne sile iz VaP-a radi ostvarivanja političkih i vojnih ciljeva.Karakteristike udarne moći Iz prethodnog smo uvideli šta predstavlja udarnu moć. Medjutim da bi se jasno sagledala razlika u odnosu na druge oblike vojne moći, u koje, po H.Kisidžeru
6 Dr.Radoslav Stojanović, Sila i moć u medjunarodnim odnosima, Beograd 1982.god.7 Jovan Djordjević, Politički sistem, Savremena administracija, Beograd 1985.god.8 Mr.V.Kršić, Vojna moć evropske unije, Vojno delo 1/2000., Beograd 2000.god.
7
spadaju: odbrambena i moć odvraćanja,9 moraju se sagledati njene karakteristike. Udarna moć se karakteriše vojnom silom i postorom uticaja, u odnosu na uslove i nivo i kvalitet angažovanih snaga. Vojna sila, kao jedna od
karakteristika udarne moći, odlikuje se oblikom, intenzitetom i načinom upotrebe. Koji će oblik i intenzitet ova vrsta sile imati, zavisi od uslova primene
(postavljenih ciljeva, borbenih, političkih i ekonomskih uslova) i kvaliteta i kvantiteta snaga. Ona se manifestuje napadnim dejstvima. Efekat, koji se postiže
angažovanim snagama u odnosu na cilj, a obzirom na uslove, može imati: taktički, operativni ili strategijski značaj. Druga karakteristika udarne moći, prostor, ogleda se u sposobnosti oružanih snaga u celini ili njihovih delova (vidova, rodova, jedinica) da u različitim uslovima i na različitim daljinama, savladjuju prostor na bojištu i van njega i neposredno utiču na mogućnost primene vojne sile. Pored zemljišnih i klimatskih uslova, na savladjivanje
prostora radi ispoljavanja udarne moći, utiče: tehnička opremljenost jedinica, organizacija, formacija, komandovanje i kvalitet ljudstva (obučenost i borbeni moral), kao i mogućnosti protivnika. Da bi se sagledala udarna moć RV SAD,
potrebno je uzeti u obzir ove karakteristike i uvideti njihov medjusobni uticaj na političko-strategijske efekte. Pokazatelji su kvantitativne karakteristike, koji
odredjuju očekivani rezultat udara, a takodje i prostor na kome se udarna moć može ispoljiti.10 Da bi se izrazila udarna moć, trebalo bi prikazati potrebnu
vojnu silu, u ovom slučaju vazduhoplovnu, u odnosu na prostor, da bi se postigao odredjeni strategijski ili politički cilj.. Činioci udarne moći Pored karakteristika,
potrebno je razmotriti i činioce koji utiču na udarnu moć. Oni su bitni jer se njihovim odredjenjem otkriva šta je to što utiče na izgradnju vojne sile, koja može ostvariti potrebnu udarnu moć. Da bi se odredili ovi činioci poslužiće
analogija sa činiocima koji utiču na pomorsku i vazdušnu moć.11 Ovi činioci su sledeći: tehničke karakteristike sredstava i oružja, organizacijsko – formacijska
struktura, način dejstva, metode izvodjenja operacija i b/d, ratna doktrina, fizionomija rata i oružane borbe, oblikovanje i izgradnja OS, obučenost jedinica u
upotrebi svojih sredstava radi postizanja brzine, tačnosti i masovnosti vatre, obučenosti starešina u pogledu najcelishodnije organizacije, upotrebe i
upravljanja, odn. komandovanje, tehnološki razvoj i ekonomska moć. Može se uočiti da se svi ovi činioci mogu grupisati u jedan, jedini – organizaciju u
najširem smislu. Pojam organizacije u najširem smislu predstavlja složenu, radno sposobnu celinu, koja ima svoja odredjena, opšta obeležja, kao što su: -
svrsishodnost (cilj), - udruženost ljudi i njihove interakcije (organizacionu strukturu), - plansko oblikovanje i delovanje (doktrina), - stalnost, odn. trajnost
funkcionisanja (tehnološki razvoj), - racionalnost (komandovanje), - dinamičnost i fleksibilnost (način ratovanja) i - materijalna zasnovanost i
opremljenost (ljudski, materijalni i ekonomski resursi i tehnička sredstava). Svaka organizacija je svrsishodna tvorevina. Svaka se formira i održava radi
ostvarenja odredjenog , uglavnom, složenog cilja i svaka se temelji na medjusobnom povezivanju ljudi i njihovom koordiniranom delovanju u željenom
9 H.Kisindžer, Problemi nacionalne strategije, Njujork 1965.god. 10 Taktika lovačke avijacije, grupa autora, SSNO, Beograd 1984.god. 11 Vojna enciklopedija tom 7, Beograd 1975. god.
8
pravcu.12 Udarna moć mora biti prilagodjena onome što se njome želi postići – cilju, koji može imati političko – vojni značaj. Činioci pomažu u otkrivanju
potrebnih elemenata koje moraju imati snage i elemenata koji utiču na njihovu izgradnju, da bi mogle izvesti željeni udar u funkciji postavljenog cilja.RV SAD
RV SAD predstavlja danas upravo ono što su nekada davno, na početku XX veka u svojim doktrinama zamišljali: Trančard, Duet i Mičel, vid OS sposoban ne samo
za vatrenu podršku snaga KoV i mornarice, već i za samostalna strategijska dejstva. To je shvaćeno još u toku Drugog svetskog rata, a pogotovo nakon
uvodjenja nuklearnog oružja. Upotrebom RV u konvencionalnim ratovima i razvojem primene nuklearnih sredstava sa drugih sistema, u prvom redu
podmornica RM, činilo se da je uloga RV, da bude jedan od združenih vidova OS SAD, jedan od činioca vojne moći. Medjutim, narastanjem udarne moći RV,
pažljivim sagledavanjem činioca od uticaja, ono prevazilazi i najsmelije vizije. Otuda ne iznenadjuje učinak koji je ono ostvarilo u ratu u persijskom zalivu
1991., a zatim kod nas 1999.god. U prvom slučaju je bilo zamišljeno da obezbedi uslove za vazdušno-kopnenu kampanju, a u drugom je samostalno, uz pretnju
kasnijom kampanjom, došlo do pobede. Da bi prikazao RV SAD kao kompleksan vid oružanih snaga OS SAD, a u funkciji udarne moći uzeo sam u
obzir sledeće činioce, koji utiču na udarnu moć RV SAD: ciljeve i zadatke RV SAD, organizacija i doktrina RV SAD, komandovanje, tehničke karakteristike sredstava
RV SAD, ljudski resursi, tehnološki razvoj i ekonomska moć SAD.Ciljevi i zadaci RV SAD Osnovni cilj vazdušno-kosmičkih snaga je da ostvare i održe
kontrolu nad vazdušnim i kosmičkim prostorom i dejstvuju protiv neprijateljevih snaga angažovanjem u b/d. Ta dejstva obuhvataju
neutralisanje ili uništenje neprijateljevih snaga, elemenata njegovog sistema komandovanja i snaga za dugotrajno vodjenje rata ili njegove volje
za borbom. Taj cilj ostaje na svim nivoima sukoba i realizuje se kroz sistematsku primenu sile u napadu na vojni, politički i privredni potencijal.
Takodje je bitno da je novom doktrinom stavljen naglasak na konvencionalna b/d, a da se nuklearni potencijal zadržava u funkciji
deterenta. Organizacijska struktura RV SAD Strukturu sistema čine elementi sistema i njihovi medjusobni odnosi i veze. Struktura ima temeljno
značenje za sistem i njegove osobine, s obzirom na okolnosti da sistem ne čini prostu, već složenu kompoziciju elemenata koji se nalaze u
medjusobnoj interakciji. Osobine sistema prvenstveno zavise od načina povezivanja njegovih elemenata, a to znači od njegove strukture. Otuda i
pojava da dve različite kompozicije istih elemenata čine dve različite strukture, pa prema tome i dva različita sistema, sa različitim osobinama. 13
Završetkom hladnog rata i promenom strategijsko-političkih uslova, RV SAD je uz prilagodjavanje novim ciljevima i zadacima prilagodilo i
organizacijsku strukturu. Sposobnost da relativno lako i brzo menjaju strukturu daje poseban pečat udarnoj moći RV SAD. Od 1.10.1999.god. RV
12 dr. Manojlo Babić, Osnovi organizacije, Sarajevo1976.god
13 dr. Manojlo Babić, Osnovi organizacije, Sarajevo1976.god
9
SAD primenjuje novu organizacijsku strukturu, po kojoj većinu svojih borbenih snaga deli u deset Vazduhoplovnih ekspedicionih armija (AEF)14. Ove armije su
deo pokušaja SAD da redizajniraju snage kako bi obezbedile sposobnost profilisanja snaga prema zadatku i odgovoru na zahteve regionalnih
“kontindžesi” operacija bilo gde u svetu (tabela 1). Svaka AEF ima približno jednake sposobnosti da pokrije pun obim mogućih zadataka u borbi za prevlast u
VaP, izolaciji bojišta, neposrednu podršku, neutralisanju protivničke PVO, taktičkom vazdušnom transportu i punjenju gorivom u vazduhu.Ovo je
operativna ili funkcionalna struktura. Tabela 1
Promenom organizacijsko-formacijske strukture u skladu sa promenama doktrine izvršena je preraspodela jedinica. S tim u vezi je došlo i do
odgovarajuće preraspodele zadataka izmedju odgovarajućih vazduhoplovnih komandi. Obzirom na složenost organizacijsko-
formacijske strukture, pregled zadataka koji se postavljaju pred snage RV SAD najlakše je utvrditi iz namene glavnih komandi.15 Administrativnom strukturom većina jedinica RV SAD je potčinjena jednoj od devet glavnih
komandi RV. Glavnim komandama je potčinjen različit broj vazduhoplovnih armija. Vazduhoplovnim armijama su potčinjeni vingovi, a
u okviru njih postoje: operativne grupe, u kojima se nalaze posade i obaveštajni organi, dok je drugi personal u sastavu grupa za podršku, logističkih, medicinskih i dr. grupa (tabela 2). Svaki ving ima u svom
sastavu jedan ili više letačkih skvadrona, čiji broj aviona zavisi od komande
14 AEF-Aerospace Expeditionary Force- Vazdušno-kosmičke ekspedicione snage15 Obaveštajni bilten br.4, KRV i PVO, Beograd
10
kojoj pripada i zadataka koje jedinica izvršava.16Tabela 2)
Doktrina RV SAD Vazduhoplovno-kosmička (VK) doktrina SAD17 se zasniva na moći nuklearnih borbenih sredstava velike razorne snage i vazduhoplovnoj
tehnologiji kontinentalnog i interkontinentalnog doleta sa naglašenom konvencionalnom komponentom.Vazduhoplovno-kosmička doktrina SAD pred
vazduhoplovne snage postavlja sledeće zahteve: - upotrebu vazduhoplovnih snaga (strategijskih i taktičkih) po jedinstvenoj doktrini i po jeinstvenoj zamisli
za ostvarenje ratnog cilja; - strategijsku pokretljivost OS - vazduhoplovnim transportnim kapacitetima sa težištem na prevoženju snaga za hitne intervencije
i snaga ojačanja (rezervi);- ostvarenje prevlasti u vazdušnom (kosmičkom) prostoru na odgovarajućem nivou, vremenu i prostoru, u svim vrstama rata, u
svim geografskim i vremenskim uslovima; - ostvarenje višenamenske upotrebe taktičkih vazduhoplovnih snaga u svim oblicima upotrebe sile, operativnim
situacijama, u zavisnosti od postavljenog cilja ratnih dejstava i sa težištem na vazduhoplovnoj podršci KoV i RM po dubini operativnog zahvata; - stvaranje
uslova za masovnu upotrebu svih vrsta vazduhoplovnih oružja od samog početka ratnih dejstava uz potpuno uvažavawe načela iznenadjenja.18 Ova
doktrina predstavlja skup zvanično usvojenih gledišta i principa ratovanja koji opisuju i usmeravaju pravilno korištenje vazduhoplovno-kosmičkih
snaga u vojnim akcijama. Shodno tome, ona utvrdjuje načine na koji ratno vazduhoplovstvo organizuje, obučava, oprema, angažuje i obezbedjuje
vazduhoplovne snage. RV je sistematizovalo doktrinu za različite nivoe i sa različitim brojem detalja u obliku osnovne, operativne i taktičke doktrine.
Svaki nivo ima važnu ulogu u opisu i vodjenju pripreme (organizovanje, obuka, opremanje i obezbedjenje) i angažovanja vazdušno osmičkih snaga (VKS). Osnovna doktrina postavlja osnovna i trajna načela koja opisuju i
16 Obaveštajni bilten br.4, KRV i PVO, Beograd 2000.god.17 http://www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd1/afdd1.pdf18 http://www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd2-1/afdd2-1.pdf
11
usmeravaju pravilno korištenje VKS u vojnim dejstvima. Operativna primenjuje principe osnovne doktrine na vojna dejstva
opisujući pravilnu upotrebu VKS u kontekstu sa udaljenim objektom dejstva, mogućnostima snaga, zonom dejstva i operativnom situacijom.
Operativna doktrina opisuje organizaciju VKS i predvidja promene i uticaje koji mogu imati negativnog uticaja na vojna dejstva, kao što su nova
tehnološka dostignuća. Taktička doktrina primenjuje osnovnu i operativnu doktrinu na vojna dejstva opisujući pravilnu upotrebu
specifičnih sistema oružja u cilju ostvarenja detaljno razradjenih planova. Taktička doktrina razmatra posebne taktičke ciljeve, taktičke uslove i
opisuje kako se upotrebljavaju specifični sistemi oružja da bi se ostvario taktički cilj.U okviru RV se primenjuju združena i kombinovana doktrina.
Združena doktrina realizuje zajednička dejstva unutar oružanih snaga SAD a odnosi se na VKS. Obuhvata stavove, načela i načine najbolje primene VKS za
intervenciju i angažovanje sa kopnenim i pomorskim snagama u okviru vojne akcije. Kombinovana doktrina se odnosi na upotrebu VKS u dejstvima snaga saveznika (NATO) u koalicionom ratu. Ustanovljava principe, organizaciju i
osnovne procedure dogovrene medju savezničkim snagama, nalazi se u osnovama zajedničkih ugovora po pitanju odbrane, sporazuma ili organizacije, i potpomaže prilikom donošenja odgovarajućih rešenja za angažovanje oružanih
snaga u kombinovanim dejstvima. VK doktrina upotrebu vazduhoplovnih snaga razmatra kroz obradu osnova vodjenja strategijskih i taktičkih dejstava, kontrole VaP, dejstava po neprijateljskim potencijalima za
vodjenje rata, izvodjenje napadnih i odbranbenih dejsatva, rukovodjenja i komandovanja i dr., kao i načina izvršenja glavnih i specijalizovanih
zadataka. Najkraće rečeno, ovim konceptom, naglasak je dat na inicijativi, udarima po dubini, neprekidnoj aktivnosti i tesnom sadejstvu jedinica i
koordinaciji komandovanja. Ona uspostavlja skladan odnos izmedju vatre i manevra, naglašava dejstvo združenih rodova i zahteva sadejstvo vidova i
savezničkih snaga. Ona naglašava taktičku elastičnost, brzinu akcije, proritet zadataka, inicijativu potčinjenih i ofanzivni duh. 19 Vazduhoplovne snage mogu da se angažuju u širokom spektru ratnih dejstava u sukobima svih nivoa i toku svih perioda b/d.20 Komandovanje Komandovanje, prema vidjenjima Amerikanaca, predstavlja veštinu upravljanja i usmeravanja ljudi i
orgnizacije u celini na izvršenje misije.21 RV SAD je administrativno organizovano u 9 glavnih komandi direktno potčinjenih načelniku generalštaba
RV SAD.22 (šema 1) Većina jedinica RV SAD je potčinjena jednoj od ovih komandi. Glavnim komandama potčinjen je različit broj vazduhoplovnih armija.
Vazduhoplovnim armijama su potčinjeni vingovi. U okviru vinga posade i obaveštajni organi su potčinjeni operativnim grupama, dok je drugi personal (za
19 Vojna politika, doktrina i strategija SAD-NATO, studija, Institut za strategijska istraživanja, Beograd 1989.god.20 Nakon 11.9.2001. snage RV SAD se angažuju i van rata u borbi protiv terorizma21 www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd2-1/afdd2-1.pdf
22 Obaveštajni bilten br.4, KRV i PVO, Beograd 2000.god.
12
održavanje, opsluživanje, bezbednost i dr.) u sastavu grupa za podršku, logističkih, medicinskih i dr. grupa. Šema 1)
Namena ovih komandi, uopšteno, je: priprema, istraživanje, razvoj i
organizovanje snaga i sredstava RV SAD, kao i podrška opštim komandama. Komanda za Evropu i Pacifik prestavljaju operativne komande i čine
vazduhoplovnu komponentu opšte komande za ova područja. Operativno komandovanje snagama RV je u nadležnosti komandi vojišta.23 U skladu sa
postavkama doktrine gde se stavlja imperativ na združene operacije za izvodjenje b/d na vojištu se formira Komanda vojišta sa združenim štabom
vojišta. Za pravilnu i blagovremenu upotrebu svih snaga vojišta, komandantu vojišta stoji na raspolaganju združeni štab u koji su uključeni predstavnici svih vidova OS na vojištu. Komandant vojišta pod svojom komandom ima snage svih
vidova OS koje izvode b/d na vojištu. Komandanti vidova OS na vojištu su odgovorni za upotrebu snaga svoga vida. Oni su u komandnim pravima
izjednačeni i medjuzavisni jer rade na sprovodjenju istog zadatka. Koordinacija u planiranju b/d se ostvaruje preko organa sadejstva, bliskom
dislokacijom štabova (odnosno KM), izmenom operativnih planova I planova dejstava, čestim kontaktima oficira vidova i sl. Komandant
združene komande izdaje direktivu za upotrebu snaga vidova, a time i vazduhoplovnih snaga, preko komandanta vida. Na osnovu direktive,
komandant vazd. snaga vojišta odlučuje o upotrebi vazduhoplovnih snaga, vrši planiranje b/d I kontroliše sprovodjenje odluke, odn. prati tok
izvodjenja b/d svojih snaga.Pre donošenja odluke komandant vazd. snaga vojišta konsultuje komandanta snaga KoV koje podržava. Donetu odluku dostavlja na odobrenje komandantu združene komande vojišta. Princip
centralizovanog komandovanja svim vazduhoplovnim snagama i sredstvima predstavlja osnovu za organizovanje i funkcionisanje sistema komandovanja. Komanda vazduhoplovnih snaga vojišta koristi sistem za
komandovanje za centralizovanu kontrolu VaP-a i kosmičkog prostora iznad vojišta. Preko operativnih centara omogučeno je decentralizovano izvršenje zadataka sa mogućnostima direktnog komandovanja snagama
kada to situacija zahteva. Pošto je komandant vazd. snaga vojišta ujedno i najodgovorniji za PVO vojišta, posebno provodi organizacijski proces po
23 Priručnik: Ratište, grupa armija i armija OS SAD, II uprava, Beograd 1988.god.
13
pitanju upotrebe vazd. snaga u PVO, a u koji se uključuju i odgovarajući organi PVO vidova. Donetu odluku po PVO, takodje, dostavlja na odobrenje
komandantu združene komande Svaki elemenat sistema komandovanja popunjen je obučenim ljudstvom, opremljen sredstvima veze,
elektronskom, radarskom, navigacijskom i dr. opremom u zavisnosti od funkcije i nivoa. Sva oprema je standardizovana sa mogućnostima
višestrukog uvezivanja čime je obezbedjena fleksibilnost sistema.Vazduhoplovno-tehnička sredstva RV SAD Od samog nastanka pa do danas, RV uopšte, a borbena avijacija posebno, imala je tu privilegiju da su
gotovo sva vrhunska dostignuća nauke, tehnike i tehnologije praktični primenu nalazila upravo u njoj. To je osnovni razlog što su u relativno kratkom vremenu ostvareni i takvi projekti koji su se mnogima činili nestvarnim, isuviše dalekim ispred svog vremena, koji su suštinski
uvećavali borbenu moć RV i stavili ga ispred drugih vidova u američkim OS. Ova sredstva se nalaze uglavnom u vazduhoplovnoj borbenoj komandi,
vazduhoplovno transportnoj komandi i svemirskoj komandi.Borbena avijacija Borbeni avioni koji se nalaze u sastavu AEF-a imaju sledeće
karakteristike:visoke letne sposobnosti u horizontalnoj i vertikalnoj ravni;- mogućnost korištenja velikog dijapazona visina, uz mogućnost da lete na
malim visinama i brišućem letu, uz automatsko praćenje reljefa, danju i noću
u povoljnim i složenim meteo-uslovima;
- mala efektivna refleksna površina (ERP), što ih čini teško vidljivim za radare;
- opremljeni su elektronskom opremom za elektronsku borbu, izvidjanje,
aktivno i pasivno ometanje u velikom frekventnom opsegu;
- velikih vatrenih mogućnosti, opremljeni su sistemima za upravljanje vatrom,
sposobni da u uslovima vizuelne nevidljivosti nadju cilj, identifikuju ga, i sa
velikom verovatnoćom ga unište;
- velikh prostornih mogućnosti, taktički radijus i dolet;
- velikih vremenskih mogućnosti, trajanje leta i malo vreme reagovanja.
Puno toga je uradjeno na polju objedinjavanja sredstava za izvidjanje, uprvljanje
i vatreno dejstvo u jedinstveni sistem, čime se postiže smanjenje vremena za
prenos podataka, odlučivanje i dejstvovanje.24
Medjutim budućnost, koja je već počela, nalazi se u bespilotnim letelicama.
Ovim sredstvima se vrši: izvidjanje u realnom vremenu, sredstvima visoke
24 Strategijski problemi godišnjak 1988., A. Ončevski članak, str. 313-333, Beograd 1988.god.
14
rezolucije i trajanjem operativnog leta. Pored njih, sve se više razmatraju i druge
bespilotne letelice i to u u borbenoj ulozi.25
Sistemi kao što su JSTARS i AWACS bitno povećavaju efikasnost i borbene
mogućnosti aviona jer omogućavaju otkrivanje, praćenje i prenos podataka o
ciljevima u vazduhu i na zemlji, uz integrisani prikaz informacija u kabinama
borbenih aviona.26
Nuklearna sredstva
SAD i dalje zadržavaju nuklearne snage. Osnovna namena ovih sredstava je da u
sadašnjem i projektovanom bezbdonosnom okruženju odvraćaju agresiju protiv
SAD, njihovih snaga u inostranstvu i njihovih saveznika i prijatelja. Iako je
pozicija ovih sredstava umanjena završetkom hladnog rata, nuklearno oružje ostaje
i dalje značajna brana protiv širenja NHB oružja i neizvesne budućnosti postojećih
nuklearnih sila, te kao sredstvo za održavanje obaveza prema saveznicima. Mada
SAD teže smanjenju ovih sredsatava prema sporazumu START III i dalje u svom
arsenalu zadržavaju oko 10 skvadrona raketa nosača Minuteman III (LGM-30G) i
Peacekeeper (LGM-118A) u tri kosmička vinga. Količina ovih raketa je: oko 550
sa po tri bojeve glave LGM-30G27 i 50 sa 10 bojevih glava LGM-118A. 28
Karakteristika ovih sredstava je da imaju daleko veći broj bojevih glava i usavršen
način usmeravanja na ciljeve, uz mogućnost manevrisanja , što omogućava
uspešno savladavanje protivničkog sistema protiv-raketne odbrane. 29
Pored interkontinentalnih balističkih projektila, značajnu komponentu nosača
nukleranih sredstava čine krsareće rakete.
Kosmička komponenta
25 Air Force- magazin, specijalni broj, april 1997.god.26 Obaveštajni bilten br.1, KRV i PVO, Beograd 2000.god.27 Strategijski problemi godišnjak 1988. Dr. Todor Mirković, članak, str.373-38328 Air Force- magazin, specijalni broj, april 1997.god.29 p.puk. D. Stefanović, Ratno vazduhoplovstvo NATO, KŠŠRV I PVO, Beograd 1991.god.
15
U vojnoj politici i strategiji SAD kosmos je pored kopnenog, vazdušnog i
morskog prostora, mesto novog, četvrtog prostora u koji se upućuju i u kome se
neprekidno drže, povećavaje i usavršavaju posebna sredstva ratne tehnike. Kosmos
se procenjuje i razmatra kao prostor za izvodjenje samostalnih borbenih dejstava
strategijskog značaja, a istovremeno se uključuje u integrisane globalne planove
svih vidova borbenih dejstava na zemlji.
Podrška koja obezbedjuje OS SAD iz kosmičkog prostora sa tehničkim
srdstvaima šire namene i posebnim vojnim sistemima uključuje sve oblike
upotrebe sile i obuhvata više raznih vrsta obezbedjenja b/d, kao što su: izvidjanje i
osmatranje, pravovremeno uzbunjivanje, navigacija i navodjenje,
hidrometeorološko i geodetskotopografsko obezbedjenje. Osim toga sredstva u
kosmosu su značajan elemenat telekomunikacija u sistemu rukovodjenja i
komandovanja i zbog toga su posebno uticajna u elektronskoj borbi.
Ubojna sredstva
Savremenim u/s kojima raspolaže RV SAD, moguća su dejstva po OD u prilično
neoptimalnim uslovima. Ovi uslovi karakterišu se: jakom trupnom PVO, noć, slaba
vidljivost, koja u odredjenim situacijama može da bude i nevidljivost, postojanje
jakog protivničkog sistema PVO sa ARJ i LA itd. Povećana preciznost pogadjanja
utiče na verovatnoću izvršenja zadatka i neutralisanja cilja, a povećan domet
omogućava preživljavanje.
Pomenuta nuklearna sredstva, treba razmatrati posebno, jer iako imaju veliku
vatrenu moć, upotrebna vrednost je mala, zbog opasnosti od nekontrolisane
uporebe i posledica koje ostaju. Ono ipak predstavlja sredstvo odvraćanja koje
opstaje uprkos činjenici da su novi sistemi oružja, kao: JSOW ili JDAM daleko
većih borbenim mogućnosti. 30
Ljudski resursi
30 J.Lovrić, Elektronska oprema i naoružanje savremenih borbenih aviona, VINC Beograd 1991.god.
16
Supstantni elemenat svake organizacije su ljudi, čije uzajamno delovanje čini
organizaciju. Uspeh ili neuspeh svake organizacije je u osnovi determinisan
kvalitetom njenih ljudskih resursa, sposobnosti njenih članova i njihovog ličnog
uticaja, zatim materijalnih resursa (ekonomskih dobara) i na kraju, od
konceptualnih resursa posebne grupe njenih članova-rukovodioca. 31
Prioriteti RV SAD u pogledu kadra su regrutovanje i zadržavanje u službi visoko
kvalitetnog ljudstva, dobro obučenog, sa vrhunskim komandnim kadrom. Ono
mora biti sposobno da postigne uspeh u kompleksnom i promenljivom okruženju
budućih vojnih operacija.
Iako, za SAD važi mišljenje da su pre svega bogata zemlja i da smanjuju uticaj
ljudskog faktora, ipak izboru kvalitetnog ljudstva se daje poseban značaj. Pogled
amerikanaca na svet je, pre svega pragmatičan. Oni su svesni značaja ljudskog
faktora i zato, kada su izbor kandidata i obuka u pitanju, izbor je uvek ono
najbolje. Ovo je jedna od osnova njihove strategije i doktrine. Naime jedan od
uslova funkcionisanja, sada već stare, doktrine vazdušno - kopnene bitke je
označen kao odlično obučeno ljudstvo, što se više puta u praksi potvrdilo, u
njihovim dejstvima, vodjenim proteklih decenija ili njihovih prijatelja (pre svih
OS Izraela).
Da bi se zadržalo ljudstvo primenjuje se čitav niz mera koje se tiču morala: od
mogućnosti neprestanog profesionalnog razvoja, izazovne i zadovoljavajuće
karijere i kvaliteta života. Plate i materijalni dodaci čine samo deo ovih mera.
Posebno se daje značaj manjem operativnom naprezanju ljudstva, a da se ovo
ozbiljno uzima u obzir, može se videti preko nove organizacijske strukture
uvodjenjem ekspedicionih armija (AEF). Na taj način je RV SAD, iako u
nezgodnom položaju zbog potreba opšteg smanjenja u OS SAD posle hladnog rata,
uspelo da sačuva ljude, kao osnovni subjekat organizacije, a time u direktnoj vezi i
udarnu moć.
Tehnološki razvoj
31 dr. Manojlo Babić, Osnovi organizacije, Sarajevo1976.god, str.25
17
Razvoj je jedan od osnovnih ciljeva svakog organizacijskog sistema. On
omogućava prilagodjavanje novonastalim uslovima, koji okružuju sistem. Razvoj
se uočava kroz evoluciju ili revoluciju. Nezavisno od uslova okoline koji su doveli
do razvoja, on omogućava novi kvalitet, koji znači opstanak. 32
Revolucija u razvoju sistema bi značila drastičnu promenu kvaliteta, koja se u
slučaju RV SAD ogleda u promeni organizacijske strukture i transformisanju
snaga kako bi bile sposobne da oblikuju okruženje i reaguju efikasno u budućnosti.
To se odnosi i na usmeravanju na kosmičku komponentu snaga RV, odn. na sve
izraženijem korištenju kosmosa u vojne svrhe. Ovo uslovljava i adekvatan razvoj
novih doktrina i podsistema komandovanja.
RV je ustanovilo šest novih borbenih laboratorija za realizaciju “Vizije RV za
21.vek”. Zadatak tih borbenih laboratorija jeste da brzo identifikuju i vrednuju
nove ideje koje povećavaju mogućnost RV da ostvaruje i svoje osnovne zadatke i
združeno ratovanje. Koncepcije vrednovane u laboratorijama biće uvrštene u
aktivnosti oko organizacije, doktrine, obuke i nabavke opreme.
Šest laboratorija usredsrediće se na sledeće oblasti: vazduhoplovna sredstva bez
ljudske posade, informacioni rat, vazduhoplovne ekspedicione snage, kosmički
potencijali, komandovanje i upravljanje bitkom i zaštita snaga.
Evolucija je manje dramatična i ogleda se kroz razvoj i uvodjenje novih sistema
oružja, kao i manjih promena u taktici i operatici. Ovom delu razvoja, koji se
ogleda, pre svega u tehničkom razvoju sredstava, pridaje se veliki značaj.
RV SAD u narednom periodu istraživaće: združeni radarski sistem za osmatranje
i napad na cilj (JSTARS), taktičke vazduhoplove (F-22, F/A-18E/F, JSF), ubojna
sredstva, sistem antibalističke odbrane na vojištu, nacionalne raketne odbrane,
odbrane od krstarećih raketa i navigacije.33
Ekonomska moć SAD
32 Dr. Miloš Rajkov, Teorija sistema,KIZ «Centar», Beograd 1987.god.33 Vojno delo br. 3-4, 1999.god.
18
Oružje je uvek bilo skupo, a tendencija je bila da postane kompleksnije i
vremenom manje pouzdano, s tim da je moralo imati veće borbene mogućnosti od
prethodnog. Trka izmedju cene i efikasnosti i mogućnosti plaćanja večno traje.
Ekonomska moć je osnova političke moći i stoga je tesno povezana sa njom.
Posedovanje jedne – uslov je za posedovanje druge. Iako se ekonomska i politička
moć ne moraju poklapati, ekonomska moć se, u vidu ekonomskog potencijala,
javlja kao neposredna baza vojnog potencijala, koji obuhvata količinske dimenzije
oružanih snaga.
Uloga ekonomske moći se može odvojeno posmatrati u društvenoj i političkoj
moći. Naime činjenica je da je ekonomska moć, kao takva osnovica političke moći
i može proizvesti poseban oblik sile, kao sredstva politike. Medjutim ovde će se
razmatrati prvo značenje, kao neposredna baza vojnog potencijala i njen uticaj na
udarnu moć.
Teritorija, njeno prostranstvo, bogatsvo prirodnim izvorima, broj i kvalitativni
sastav stanovništva, samo su uslovi za razvoj ekonomskog potencijala. Za
ekonomsku moć zemlje najznačajnija je ukupna proizvodnja materijalnih dobara
koja se statistički izražava putem bruto-nacionalnog proizvoda, koji predstavlja
celokupnost vrednosti dobara proizvedenih u toku jedne godine.
U savremenim procenama ekonomske moći jedne zemlje u obzir se uzimaju
sledeći parametri: mogućnost i sredstva diversifikacije - ukoliko je treba
prilagodjavati; kompletirana industrija; široke finansijske mogućnosti i uz to
naučna i tehnička elita na svetskom nivou.34
SAD jesu i biće globalna sila. Njihova ukupna proizvodnja ubedljivo je najveća
na svetu. One zauzimju vodeće mesto u mnogim oblastima nauke i tehnologije i
imaju najveći potencijal za prilagodjavanje na nove proizvode i metode
proizvodnje. Njihovi vojni kapaciteti superiorni su u u odnosu na sve ostale
odbranbene snage. One su u stanju da obezbede nuklearne i konvncionalne snage
modernom opremom, koju nijedna druga država u svetu nije u stanju da priušti. To
34 Dr.Radoslav Stojanović, Sila i moć u medjunarodnim odnosima, Beograd 1982.god
19
omogućava ispunjavanje svih postavljenih ciljeva nacionalne strategije za
potrebnim snagama, kroz nabavku i razvoj opreme i naoružanja. 35
Obzirom da je završetkom hladnog rata nastupila euforija večnog mira, koja je
zavladala, došlo je do sveopšteg trenda smanjenja izdataka za OS SAD. Medjutim,
kao što je već izneto, zadaci koji su se javili u postsovjetskoj eri su narasli u
skladu sa vodećom ulogom jedine supersile i postojećom paradigmom o: “Sukobu
civilizacija”, koja implicira nove sukobe u XXI veku. Za ostvarenje strategije
oblikovanja medjunarodnog okruženja, reagovanja na celokupan spektar kriza i
agresija, te pripremanja snaga za budućnost, potrebne su znatne i pripravne snage,
zajedno sa fokusiranim programom investicija u poboljšanje opreme koju će te
snage koristiti. To znači da se u ukupnom budžetu za nacionalnu odbranu, koji
iznosi oko 250 milijardi dolara iz 1997.god., sredstva izdvajaju za modernizaciju i
za održavanje postojećeg stanja snaga.
35 Dr. Tuomi Osmo, Nova geopolitika, ŠNO Beograd 2000.god.
20
RV SAD i udarna moć
Budući da su zauzele vodeću poziciju u svetu, održavanje jake vojske i volja da
se ona upotrebi u ostvarivanju nacionalnih i zajedničkih interesa i dalje je bitna za
strategiju oblikovanja okruženja na početku 21.veka. Ciljevi koji se moraju ostvariti
postavljenom strategijom oblikovanja okruženja jesu:
- promovisanje regionalne stabilnosti,
- sprečavanje ili ograničenje konflikata i pretnji,
- odvraćanje agresije i prinude.
SAD deklarišu sebe, kao jedinu zemlju u svetu, sposobnu da efikasno vodi
združene vojne operacije velikih razmera daleko od svojih granica, temeljac
mnogih medjusobno korisnih saveza i bezbedonosnih partnerstava, te stub
stabilnosti u ključnim regijama sveta. Da bi ostvarile ove zahteve, SAD moraju da
poseduju i održavaju vojnu moć, koju je moguće ispoljiti u vodjenju širokog
opsega vojnih aktivnosti i operacija, od odvraćanja i nanošenja poraza agresiji
velikih razmera, preko učešća u vanrednim situacijama manjih razmera, do
suprostavljanja asimetričnim pretnjama medju kojima je i terorizam. Jednom rečju,
SAD moraju posedovati vojnu moć, koja se može pretočiti u vojnu silu, kao
sredstvo za postizanje ciljeva nacionalne strategije.
21
Rečeno je u prvom delu rada, da je vojna moć kompleksna i da je udarna moć
njen sastavni deo. Udarna moć RV SAD predstavlja tipičan primer novog
koncepta, koji omogućava asimetričnu primenu sile radi vodjenja oružane borbe i
rata asimetričnim snagama. 36Ovim konceptom snage RV SAD primenjuju asimetričnu
silu protiv osetljivih tačaka neprijatelja i omogućavaju direktan napad na strategijske
centre, bez rizika i trošenja u klasičnim sudarima, karakterističnim za XIX vek.
Udarna moć RV SAD, kao sredstva politike, dolazi do izražaja kroz čistu
demonstracija sile i mogućnosti njene upotrebe. Sposobnost odvraćanja
potencijalnog protivnika leži u ispoljenoj volji da upotrebe svoje snage i
sposobnosti vodjenja konvencionalnog i nuklearnog rata, kao i za vodjenje sukoba
niskog intenziteta, pa čak i za dejstvo po organizacijama koje ne spadaju u
konvencionalne OS.37 Da bi se ovo potkrepilo, potrebna je stalna prisutnost preko
isturenih položaja u inostranstvu, zatim, vatrene, prostorne i vremenske
mogućnosti RV SAD da brzo projektuju vojnu moć u potpuno različitim uslovima.
RV SAD, kao što smo videli, svojom novom organizacionom strukturom,
omogućava prisutnost u potrebnim regionima, sa snagama, potpuno spremnim i
posebno uvežbanim za svoj period angažovanja. Uz to postoji stalna prisutnost
mogućnosti upotrebe i raspoloživost sredstava i snaga raspona od specijalnih do
kosmosa. Ovde spada i posedovanje nuklearnog potencijala, koje ostaje značajno
sredstvo protiv širenja oružja za masovno uništavanje, kao i sredstvo odvraćanja
prema postojećim nuklearnim silama. Pored toga, učestvovanjem u zajedničkim
vežbama, sa saveznicima i prijateljima, kao i školovanjem odredjenog broja
pripadnika stranih snaga u svojim školama, doprinose jačanju saradnje,
povećavanju otvorenosti i sticanju poverenja.
Udarna moć RV SAD, kao sredstva strategije, posebno dolazi do izražaja pri
reagovanju na celokupan spektar kriza.
Prva faza reagovanja na krizu je pokušaj da se protivnik odvrati bez veće
reakcije. Ovde dolaze do izražaja sposobnost brzog i odlučnog reagovanja. Nivo
36 Drugačije prirode37 terorističke organizacije, narko- karteli i sl.
22
gotovosti snaga koje se rasporedjuju, zatim njihova namena, opremljenost i
obučenost je direktno vezan za brzinu reakcije, kao i mogućnosti infrastrukture da
primi gotove snage. U oba slučaja RV SAD je vid koji može najbrže reagovati na
svaku krizu. Pored toga, ukoliko je potrebno u kasnijim fazama, pored diplomatije
i ekonomskih pritisaka primeniti ograničene udare, najefikasnije sredstvo za ovaj
zadatak je ponovo RV SAD, iz istih razloga, u šta smo se mogli uveriti kroz ratnu
praksu zadnjih nekoliko decenija. 38
Medjutim, ukoliko to ne urodi plodom, pristupa se vodjenju operacija u krizama
manjih razmera. Ovde se postavlja zahtev koji može sadržati različita združena
dejstva. Uloga RV SAD je: demonstracija sile, ograničeni udari, ustanovljavanje
zone zabranjenih letova, održavanje sankcija na moru, protiterorističke operacije
itd. Vidimo da se od RV zahteva čitav spektar relativno različitih dejstava (npr.
zona zabranjenih letova i protivteroristička operacija), koje je ono u stanju da
izvrši, a za šta postoje neoborive činjenice. Naime, dogadjaji od 11. septembra i
nakon njih dejstva u Afganistanu ovo potvrdjuju. Uz to, RV SAD mora biti
sposobno da dejstvuje u uslovima upotrebe asimetričnih sredstava od strane
protivnika, kao i da omogući brzi manevar snagama na različitim vojištima i za
odredjeno vreme. Ovo zahteva izuzetnu koordinaciju i organizovanost, kao i
opremljenost i uvežbanost.
Na kraju mogućih oblika upotrebe nalaze se klasična dejstva u ratu na vojištu. To
je ujedno i najteži zadatak za RV i OS SAD u celini. Ovo zahteva primenu
doktrinarnih načela i snaga kao što je već rečeno u drugom delu ovog rada.
Kao globalna sila, SAD sa interesima širom sveta, postavljaju svojim snagama
još jedan, vrlo težak zadatak. To je vodjenje dva rata istovremeno, na medjusobno
odvojenim vojištima, kako bi se sprečila iskušenja potencijalnog, jakog protivnika
da iskoristi trenutnu angažovanost snaga na drugom mestu. Ovde do punog
izražaja dolazi borbena moć ovog vida OS SAD, sa svojim daleko većim
mogućnostima u odnosu na druge vidove.
Ključna razlika izmedju udarne moći RV SAD i ostalih elemenata vojne moći
(KoV i RM) je mogućnost VK snaga da napadnu direktno najbitnije ciljeve, koji
38 Napad na Libiju npr.
23
mogu imati strategijski efekat, bez prolaženja kroz mučan proces sukoba na
taktičkom nivou, koji neminovno dovodi do gubitaka u ljudstvu. Kao dokaz ove
tvrdnje može poslužiti broj poginulih i nestalih vojnika u ratu u Iraku od 1991.god
pa do danas, gde su najveći gubici nastali kada je počela pešadijska borba.
Primena udarne moći RV SAD
Da bi se predstavila udarna moć RV SAD, mora se videti njena geneza i uticaj
činioca i uslova na izvršenje udara koji su usmeravali razvoj RV SAD kao
podsistema u sistemu OS. Za ovo će poslužiti prikaz načina i efekta upotrebe
vazdušne sile RV SAD u napadima i udarima različitog značaja tokom ratova,
vodjenih od Drugog svetskog rata naovamo.
Rat u Koreji 1950 do 1953.god.
Ovaj rat je počeo 25.6.1950.god. dobro pripremljenim, organizovanim i
vodjenim napadom jedinica Severne Koreje.
Primer upotrebe snaga RV SAD u ovom ratu pokazuje ograničenost udarne moći
RV, odn. prednosti i nedostatke uslovljene činiocima udarne moći.koji utiču na
izvodjenje udara. 39
Opšti utisak je da je primenjena tehnika imala slabe vatrene i prostorne i
mogućnosti, što se odrazilo na silinu udara i posledice. Mali radijus pojedinih
vrsta avijacije, kao i slabe vremenske mogućnosti (teškoće ili nemogućnost
dejstva u složenim meteo-uslovima) opterećivale su upotrebu RV. Iako je RV
SAD imalo značajnu ulogu u spašavanju snaga J.Koreje i doprinelo opštim
naporima snaga UN u stabilizaciji fronta, ipak je u konvencionalnom ratu činilo
deo ukupne vojne moći uz KoV i RM, a strategijsku i političku ulogu kao nosioc
udarne moći, moglo je da ima samo primenom nuklearnog oružja.
39 - p.puk.Mirko Ivančić, Neki lokalni i oslobodilački ratovi posle drugog svetskog rata, CVVŠ M.Tito, Beograd 1990.god. - Dž.Stjuart, Vazdušna moć-rešavajuća sila u Koreji, Izdanje inostrane literature, Moskva 1959.god. - Dr.gen.puk.Zlatko Rendulić, Vazduhoplovne doktrine i tehnika, Savremena vojna misao Beograd 1974.god.,
24
Rat u Vijetnamu 1964 god.do1973.
Ovo je tipičan regionalni rat, vodjen u jeku hladnog rata, izmedju snaga
J.Vijetnama uz pomoć OS SAD i Fronta nacionalnog oslobodjenja J.Vijetnama i
DR Vijetnam na drugoj strani. Ovi subjekti su se nalazili u direktnom sukobu, ali
je u ratu na indirektan način učestvovalo mnogo više zemalja, a medju njima i
SSSR i Kina. SAD su za vodjenje rata, kroz postepene eskalacije, angažovale
40% taktičke avijacije, 20% RM, 12% strategijske i 30-35% transportne
avijacije.40
Iako se “vazdušni” rat u Vijetnamu, najčešće deli na četiri perioda 41, sa
stanovišta analize udarne moći RV SAD interesantna su dva periodarata Ova
podela je uslovna i odnosi se na borbene mogućnosti snaga RV i njihov uticaj na
udarnu moć.
1. period (do 11.1968.god.)42
Karakteristike ove faze su: nerealno postavljeni ciljevi, uz precenjivanje vatrenih
mogućnosti angažovanih vazduhoplovnih sedstava za nanošenje udara, kao i slaba
obuka letačkog sastava za dejstva u ovim uslovima. Komandovanje je bilo sve
vreme centralizovano i neelastično. Zbog tehničke neprilagodjenosti
vazduhoplova43 uslovima leta na malim visinama, sa uticajem reljefa i dejstva po
malorazmernim, pokretnim ciljevima, uz protivdejstvo ARJ PVO, a zatim LA,
efekat udara je bio vrlo slab.
2. period (do januara 1973.god.)
Politički uslovi (otpor medjunarodne zajednice i unutar SAD) kao i borbeni
(neuspeh u ostvarivanju strategijskih ciljeva RV SAD, neuspeh uništenja FNO i
prekid komunikacije sa S.Vijetnamom i Kinom i uspeh TET ofanzive snaga FNO
1968.god.) utiču, na promenu politike i vojne strategije rata u Vijetnamu. SAD
40 Dr.gen.puk.Zlatko Rendulić, Vazduhoplovne doktrine i tehnika, Savremena vojna misao Beograd 1974.god41 u knjizi dr. Rendulića “ Vazd. Doktr.” i skripti p.puk. Ivančića pominju se tri etape42 puk.Mato Mandić, članak Razvoj tehnike LBA u lokalnim ratovima, Glasnik RV i PVO43 avioni su bili namenjeni dejstvu u nuklearnom ratu, sa velikih visina, u odsustvu manevarske borbe u VaP-u (npr. F-105 je mogao automatski da nadje velikoprostorni OD i dejstvuje nuklearnim oružjem bez spoljnje vidljivoti)
25
traže diplomatsko rešenje i pokušavaju pregovorima da izadju iz rata i izvrše tzv.
“vijetnamizaciju.”44
Uvažavajući činioce udarne moći, RV SAD je uvelo u upotrebu novije avione,
bogato opremljene elektronikom, sa maksimalmo izvežbanim posadama 45,
primenjujući nove taktičke postupke i sa potpunom slobodom izbora ciljeva i
komandovanja “oslobodjenog” političkim razlozima. Korištena su nova u/s, čiji
je efekat prevazilazio dotadašnje očekivane norme. Prema oceni štaba
7.vazdušne armije SAD, rezultati udara u ovim dejstvima su bili veći nego cela
ofanziva u jugoistočnoj Aziji tokom prethodne četiri godine. Upravo su u ovom
ratu i u ovom periodu, prvi put upotrebljena “pametna” oružja, visoke tačnosti i
velikih prostornih mogućnosti (dejstvo van zone efikasnog protivdejstva
PVO).46
Efekat ovih strategijsko-operativnih udara po OD je postignut, što je omogućilo
postizanje političkog cilja: uspešne pregovore za okončanje rata i izvlačenje
američkih snaga iz Vijetnama.
Ukupni gubici aviona i helikoptera su bili poražavajući, obzirom na efekat
udara i ukupnih dejstava (oko 3.700 aviona i oko 4.800 helikoptera) 47.
Medjutim, ako se obrati pažnja na zadnji period rata, jasno može da se uoči
drastično odstupanje od takvog zaključka. Jasno se vidi revolucionarni rast
borbenih mogućnosti za izvršenje udara, kao i mogućnost preživljavanja, a koje
su u direktnoj meri uticale na upotrebu RV kao političko-vojnog sredstva.
Napad na Libiju 1986.god.
U ovoj operaciji je učestvovalo 18 aviona F–111F i 14 aviona A-6E, u sastavu
udarne grupe, a oko 85 do 90 drugih vazduhoplova je obezbedjivalo borbena
dejstva. Takodje je u napadu učestvovao i veći broj bespilotnih letelica.
44 Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila, CID Podgorica 1999.god.45 škola za usavršavanje pilota lovaca RM SAD je osnovana kao direktno iskustvo rata u Vijetnamu46 J.Lovrić, Elektronska oprema I naoružanje savremenih borbenih aviona, VINC Beograd 1991.god.47 p.puk.Mirko Ivančić, Neki lokalni i oslobodilački ratovi posle drugog svetskog rata, CVVŠ M.Tito, Beograd 1990.god.
26
Planirani objekti dejstva su pogodjeni i uništeni uz pojedina odstupanja. Uslovi
za dejstvo su bili neoptimalni zbog brišućeg leta i noćnog okruženja pri
postojanju jake PVO protivnika i njenog protivdejstva. 48
Iz ovog primera se može videti da je očekivani taktički efekat udara imao
politički cilj, koji je i postignut. Činjenica je da je dejstvo u ovako neoptimalnim
uslovima omogućeno pravilnim odnosom prema činocima koji omogućuju
izvršenje udara, odn. angažovanjem aviona sa brojnom, složenom i skupom
elektronskom opremom uz primenu preciznih “pametnih” u/s – jednom rečju
tehničkim činocem, vrlo kvalitetno obučenim posadama, pravilnom
organizacijom i izborom oblika manevra za napad, preciznim i koordiniranim
planiranjem i komandovanjem.
Rat u persijskom zalivu 1991.god.
Izgled kampanje koju su vodile snage medjunarodne koalicije na čelu sa SAD
bio je uvećana slika rata u Libanu 1982.god. sa novijim ubojnim sredstvima i
dotad nevidjenim korištenjem kosmičkih snaga po obimu (u funkciji izvidjanja,
komunikacija i navigacione pomoći). 49
Cilj vazduhoplovne operacije je obuhvatao vazduhoplovnu podršku snagama KoV i RM
i strategijsku vazduhoplovnu ofanzivu. Ovi ciljevi su ostvareni izvršavanjem
posebnih zadataka u nekoliko etapa. Ono što je bitno istaći, je primena
vazduhoplovnih udara za izvršenje posebnih zadataka, pogotovo prve etape
vazduhoplovne operacije, čijim se ostvarivanjem bitno uticalo na strategijski
odnos snaga za dalje vodje rata. Primenjeni su masovni taktički i operativni udari
po sledećim ciljevima: komandna mesta strategijskog i operativnog nivoa,
operativni centri i centri veze, sistem VOJIN, sistem PVO, aerodrome i avijacija
na njima, položaji i postrojenja oružja za masovno uništenje uključujući i lansere
operativno-taktičkih raketa. Efekti ovih dejstva su odlučujuće uticali na dalji tok
rata, jer je eliminacijom ovih ciljeva onemogućen organizovan sistem PVO i
48 J.Lovrić, Elektronska oprema i naoružanje savremenih borbenih aviona, VINC Beograd 1991.god.49 Dr. Todor Mirković, Vojno delo 4-5, članak, Beograd 2000.god.
27
centralizovano komandovanje jedinicama, tako da je otpor u daljem toku rata
(kada je otpočela kopnena ofanziva) bio izolovan, slab i neorganizovan.
Ostali zadaci po etapama su izvršavani udarima i vatrom, ali su samo doprineli
maksimalnom nanošenju gubitaka i rušenju vojno-ekonomskog potencijala Iraka,
kada je rat već bio dobijen.50 . Ukupni gubici aviona su: 38, što znači oko 3,5 na
10.000a/p.
Zaključak je da je RV SAD, uvažavanjem činioca koji utiču na formu udara
omogućilo svojim snagama veće borbene mogućnosti i time postizanje efekata
operativnog i strategijskog značaja. Mogućnost za nanošenje udara, koju je
pokazalo RV SAD u ovom ratu je omogućilo da vazduhoplovne snage prvi put u
istoriji ratne veštine gotovo samostalno odluče ishod rata.
Karakteristike udarne moći RV SAD
Udarna moć RV SAD se karakteriše vazdušnim udarima, kao posebnim oblikom
primene vojne sile. Način primene i intenzitet, koji će ova vrsta sile imati, zavisi od
postavljenih ciljeva, načina vodjenja rata, uslova primene (političkih i ekonomskih
uslova) i mogućnosti snaga (kvaliteta i kvantiteta). Budući da je udarna moć RV SAD
kompleksna i agilna, načina i intenziteta njene primene može biti toliko mnogo, koliko
ima i različitih načina vodjenja rata i oružane borbe. Medjutim, sistematizacijom i
generalizacijom kroz doktrinarna načela, predvidjaju se četiri načina primene vazdušne
sile: gerilska borba, nasilan ulazak, odlučno zadržavanje i globalni sukob.51
Gerilska borba
Vazdušno-kosmičke snage se najčešće upotrebljavaju u formi podrške, različitoj od
konvencionalnih dejstava. Intenzitet primenjene sile je najčešće nizak.
Neprijatelj se ispoljava u vidu lakih gerilskih snaga, niskog tehnološkog nivoa, naoružan
lakim ARJ PVO, uz stanovništvo, koje najčešće podržava neprijatelja, pa se logistika
može naći na udaru. Specijalne snage i vazdušni transport imaju izraženu ulogu u
50 Informativni bilten prevoda br.9, CVVŠ OS, Beograd, 1991.51 www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd2-1/afdd2-1.pdf
28
mobilnosti, informativnim i psihološkim operacijama kao i obaveštajno-nadzirajućim-
izvidjačkim.52
Ovaj način primene sile je vidjen u Vijetnamu.
Nasilan ulaz
Ovaj način se karakteriše kratkim vremenom trajanja, ali uz mogućnost dostizanja
visokog intenziteta konvencionalno primenjene sile. Vlastite kopnene ili savezničke
snage se ubacuju na vojište različitim metodama, da postignu odredjen cilj, dok VKS vrše
kompleksnu podršku. Vrlo je bitno ostvariti prevlast u VaP-u, jer snage KoV-a mogu biti
vrlo osetljive na protivdejstva neprijateljske avijaije i ARJ. Ove operacije se mogu
izvoditi na velikim daljinama, tako da je neophodno i tankovanje gorivom u vazduhu, kao
i podrška mornaričkih vazduhoplovnih kapaciteta.
Operacija ″Pravi razlog″ u Panami je primer ovog načina primene sile, gde je izvršena
snažna podrška transportom i vazdušnim udarima.
Odlučno zadržavanje
Ovaj način se primenjuje da zaustavi napredujuće neprijateljeve kopnene snage, pre
nego postignu cilj, koji je najčešće, osvajanje i okupacija odredjenog dela ili cele
teritorije. VKS obezbedjuju mogućnost prostorno globalnog odgovora i često
predstavljaju jedinu mogućnost primene sile u kratkom roku. Kada se odlučno
zaustavljanje izvodi u konvencionalnom ratu, neprijatelj će imati jak sistem PVO i jake
ofanzivne avijaciske snage. Ovo zahteva primenu kompleksnih i jakih vazduhoplovnih
snaga u PVB u kratkom vremenu, koje mogu zadržati ili čak sniziti nivo opasnosti. Pošto
je upotreba drugih snaga, najverovatnije, nemoguća ili snage KoV-a tek pristižu na
ratište, to će borba protiv kopnenih snaga neprijatelja53 biti mnogo sadržajnija i izraženija,
52 ISR- Intelligence, Surveillance, Reconnissance53 POB, PPB, PARB itd.
29
nego pri drugim uslovima. Strategijski napad, kao jedan od sadržaja oružane borbe u
VaP-u54 biće ograničen na ciljeve koji daju mnogo brže rezultate, zbog kratkih rokova.
Ovaj način primene sile je vidjen u prvoj fazi razvoja udarne moći RV SAD, u Koreji, a
mnogo kasnije i u ratu zalivu 1991.god.
Globalni sukob
Nakon završetka hladnog rata RV SAD je razvilo konvencionalne snage, sa
mogućnošću globalnog udara. Snage RV SAD su postale ekspedicione (brze, pokretne),
sa malo stalno stacioniranih jedinica u prekomorskim lokacijama, odakle mogu direktno
primenitit vojnu silu. AEF predstavljaju namenske snage, koje mogu hitno biti
rasporedjene u bilo koji deo sveta. Pomorke vazduhoplovne snage, takodje mogu pružiti
podršku, ukoliko im to prostorne mogućnosti dozvoljavaju.
Bombarderska avijacija, koja se po operativnoj formaciji nalazi u sastavu AEF,
obezbedjuju važan izvor udarne moći, jer ne zavisi od isturenih baza ni prostornih
ograničenja koja ima mornarica. Borbene mogućnosti ove vrste avijacije su izuzetne,
zbog velike nosivosti raznovrsnog ubojnog tereta, pa se na taj način mogu kompleksirati
misije i dejstvovati po više ciljeva u jednom letu. Druge snage RV mogu obezbedjivati
ova dejstva.
Primer ovakvih operacija je udar sa distance na Libiju..
Savremena u/s i avioni u arsenalu SAD, svojim kvalitetom, neposredno menjaju
prevazidjene proračune, odnosa snaga koji su u prošlosti iskazivani brojem aviona,
mogućim naprezanjem (izraženim u a/p) i nosivošću (izraženom u tonama) bombi i
raketa. .55
Kao što je rečeno cilj i značaj udara se razlikuje i može biti od taktičkog do
strategijskog nivoa u zavisnosti od karakteristika ratnih dejstava i ciljeva
političko-vojnih. Borbene mogućnosti sredstava i tehnike u arsenalu RV SAD su
54 Prema doktrini RV SAD postoji više sadržaja OB u VaP-u,www.epublishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd2-1/afdd2-1.pdf55 J.Lovrić, Elektronska oprema i naoružanje savremenih borbenih aviona, VINC Beograd 1991.god.
30
mnogostruko narasle, tako da danas taktički udar može izvršiti i jedan avion sa
daleko većim efektima i uz naglašenu ekonomičnost.
Pravi primer globalne mogućnosti nanošenja udara je dejstvo udarne grupe od 6
B-52 sa po 27 AB, tadašnje strategijske avijacije RV SAD (B-52 sada se nalaze u
AEF) po ciljevima u Egiptu na vežbi “Sjajna zvezda 82”, nakon 15h leta iz SAD. 56
Budući da je novom formacijskom strukturom AEF osnova za procenu borbenih
mogućnosti, sagledavanjem njenih mogućnosti za nanošenje udara steći ćemo
uvid u opšte sposobnosti RV SAD kao nosioca udarne moći.
AEF čine skvadroni borbene, bombarderske, transportne i avijacije za punjenje gorivom
u vazduhu, komande taktičkog nivoa i dodatnog ljudstva i opreme za podršku borbenih
dejstava. AEF u svom sastavu ima oko 150 do 200 aviona različitih tipova i 10.000 do
15.000 pripadnika RV (tabela 1).
Borbene karakteristike ovih aviona spadaju u sam vrh vazduhoplovne tehnike i
omogućavaju izvršenje svih zadataka, koji se mogu javiti, u borbi za prevlast u
VaP, izolaciji bojišta, neposredne podrške, neutralisanju protivničke PVO,
taktičkom vazdušnom transportu i punjenju gorivom u vazduhu. Ovim snagama se
pridaju snage, van sastava AEF, a koje uključuju jedinice koje imaju u svom
sastavu sledeće avione: E-3 AWACS, E-8 JSARS, U-2, EC-130E ABCCC, EC-
130H Compass Call i RC-135 Rivet Joint. Ovi skvadroni su malobrojni i imaju
specijalizovanu namenu, u obezbedjenju nanošenja udara, tako da im je operativni
tempo angažovanja izuzetno visok.
Osnovni oblik dejstva, kojim se snage RV SAD upotrebljavaju za izvršenje
namenskih zadataka, je vazduhoplovna operacija. Njen cilj može biti različit,
obzirom na oružane borbe, npr. na početku svake intervencije ili rata izvodi se
operacija za neutralisanje RV i PVO protivnika.
U zavisnosti od cilja, formira se odgovarajuća struktura (borbeni raspored) za
izvršenje zadatka. Načelno sastav snaga bi bio sledeći: grupa za izvršenje
osnovnog zadatka – udara, snage za protiv-elektronska dejstva (elektronsko
ometanje, obmanjivanje i PEBD), snage za osmatranje vazdušnog prostora i
komandovanje, snage za lovačku zaštitu, snage za neutralisanje sistema PVO i
56 isto
31
snage za obezbedjenje produženog doleta avio-cisterne za dopunu gorivom u
vazduhu.
U zavisnosti od vrste operacije, broj aviona u pojedinim grupama varira, tako da
u odredjenim uslovima sastav udarne grupe može činiti samo 30% angažovanih
aviona. Ovo je karakteristično za “udare sa distance”, kakav je npr. bio napad na
Libiju 1986.god.
Iako se čini da je to nedovoljno, jer je to oko 50 do70 aviona, ove snage mogu u
jednom letu neutralisati 100 do 200 ciljeva, pri najnepovoljnijim uslovima (da
30% aviona u b/r čini udarnu grupu, sa smanjenom verovatnoćom pogotka i
nošenjem opreme za elektronsku zaštitu i dejstvo). Obzirom na raznovrsnost
tipova aviona i njihove avionike, kao i uz navedenu mogućnost raznovrsnog
naoružanja, silina taktičkog udara po jednoj diviziji KoV, u samo jednom naletu,
bi imala za posledicu njeno potpuno uništenje.
Možda bi kao najbolji primer udarne moći RV SAD mogao poslužti: odnos cena
– efekat. Manjim brojem angažovanog ljudstva, uz upotrebu sredstava većih
borbenih mogućnosti i uz znatno manje gubitke 57, mogu da se ostvare ciljevi zadati
nacionalnom strategijom. U (tabeli 3) mogu se orjentirno videti troškovi ratovanja
za 120 dana, a izraženi u dolarima i tonama materijala koji treba dopremiti na
ratište.58 Jasno se može videti disproporcija u veličini angažovanog ljudstva, cene
tehnike i borbenih mogućnosti. Jedna grupacija KoV od trideset divizija za 120
dana stajala bi više od 200 milijardi dolara, a 3600 aviona za isto vreme oko 178
milijardi dolara, ali sa ogromnom razlikom u gubicima i mogućnostima izvršenja
zadatka.
Primer za ovo može se videti iz rata u persijskom zalivu 1991.god., kada je
uništeno 29 divizija KoV Iraka. Većina ovih divizija se “istopila” tokom
vazdušne kampanje, koja je prethodila vazdušno-kopnenoj operaciji. Obzirom na
broj angažovanih aviona i a/p, kao i vrstu zadataka koje su izvršavali (taktička i
strategijska dejstva istovremeno), može se videti da su masovni taktički udari 57 interesantno je uočiti gubitke ljudstva u Pustinjskoj oluji 1991.god. i rat u Iraku 2003.god., u različitim borbenim uslovima: stanja snaga Iraka i prostor b/d.58 Džems F. Danigen, Kako voditi rat, VINC Beograd1993.god., u ovoj knjizi se mogu videti odnosi izmedju vidova, prema ceni trošenju i ostvarivanju rezultata
32
pretvarani u operativne po značaju. Oni su kasnije iskorišteni u kopnenoj
ofanzivi, radi obuhvata koje je izveo VII Ko KoV SAD. 59
Ono što je bilo novo u ratnoj veštini, a pojavilo se u ovom ratu, je neprekidnost
masovnih udara avijacije koji su se slili u jedan strategijski masovni udar, koji je
trajao 38 dana neprekidno i uništio jednu regionalnu silu.
Pri svim ovim razmatranjima ne treba, na kraju, zaboraviti nuklearnu
komponentu, koja daje posebnu težinu udarnoj moći RV SAD. Zbog očiglednih
problema u operacionalizaciji primene ovog oružja u stvarnim uslovima, stiče se
utisak njegove zapostavljenosti. Medjutim ovo ne bi bilo tačno jer SAD i dalje
zadržavaju nuklearne snage odredjenog stanja gotovosti. Iako su one manje u
kvantitativnom pogledu u odnosu na period hladnog rata, kvalitet je i dalje
zadržan, što znači sposobnost elastičnog reagovanja na bilo koji izazov, a u
krajnjosti uništenje celokupnog čovečanstva-više puta
Tabela 3)
59 Informativni bilteni prevoda br.6 i 9, CVVŠ OS, Beograd 1991.god.
33
Činioci udarne moći RV SAD
Kvalitet i kvantitet vojnih snaga potrebnih da izazovu promenu, čine ključni
elemenat i osnovni činioc udarne moći. Njihov kvalitet i kvantitet direktno utiče,
kao vojna sila, na udarnu moć i samim tim na mogućnost ostvarenja političkih i
strategijskih ciljeva. Sagledavanjem sadašnje organizacije RV SAD, odn, njenih
elemenata, uočava se njihov pojedinačan značaj i uticaj na sistem u celini.
Značaj organizacijske strukture, kao činioca udarna moći, proističe iz mogućnosti
da se njenom odgovarajućom postavkom i prilagodjavanjem konkretnim zadacima
i uslovima, poboljšaju ili uvećaju rezultati postavljenog cilja sistema.
34
Doktrina svoj uticaj na udarnu moć vrši kvalitetom organizacije u širem i užem
smislu. U širem smislu se na osnovu nje pripremaju i izgradjuju snage za
ostvarivanje odredjenih ciljeva. U ovom smislu, doktrina utiče na strategijska
rešenja i strategijski nivo elemenata udarne moći. U užem smislu, na taktičkom i
operativnom nivou, opredeljuje način izvidjenja aktivnosti, odn. b/d, kojima se
neposredno ostvaruju ciljevi. Time se kvalitetom doktrine kvantifikuje udarna
moć. U suštini uspešnog vodjenja rata leži doktrina.
Čisti i efikasno postavljeni komandni odnosi su osnova za efikasno izvršenje
zadataka i funkcionisanje organizacije u celini. Iako je organizacija komandovanja
u RV SAD naizgled složena, jer se pojavljuju četiri vrste veza, odnosi su vrlo
precizno postavljeni, tako da omogućavaju centralizovano planiranje i kontrolu, ali
decentralizovano izvršenje. Time se sveobuhvatno organizuje izvršenje zadatka,
jer su sve snage na ratištu pod jednom komandom, ali se komandovanje rasterećuje
prenošenjem pune odgovornosti na potčinjene. Naravno, oslonac ovakvoj
efikasnosti je tehnologija, medjutim i organizaciona struktura igra podjednako
važnu ulogu.60
Tehnološki razvoj posebnih elemenata sistema i razvoj celog sistema, uvećavaju
ukupnu udarnu moć RV SAD, jer omogućavaju:
- Superiornost u VaP-u i kosmosu, čime omogućavaju svim snagama SAD
slobodu od napada i slobodu da napadaju. Sposobnost RV da izvrši napad bilo gde
na zemaljskoj kugli i dalje biti presudna.
- Mogućnost brzog kretanja po celoj zemaljskoj kugli. Ovo će obezbediti SAD da
mogu brzo i odlučno da reaguju na neočekivano ugrožavanje njihovih interesa.
- Mogućnost RV za precizno dejstvo. Ovo će omogućiti RV SAD da pouzdano
deluje selektivnim snagama istovremeno na specifične ciljeve i ostvari željene
efekte uz minimalan rizik i propratnu štetu.
- Snage i sredstva bazirani u VaP-u i kosmosu doprineće superiornosti snaga
SAD u oblasti informacija, a agilna borbena podrška omogućiće borbenim
60 www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd2-1/afdd2-1.pdf
35
komandantima da poboljšaju mogućnost reagovanja, rasporedjivanja i
obezbedjenja svojih snaga.
Na snage RV SAD uvek je išao veliki deo ukupnog budžeta za OS u celini.
Medjutim zbog naglešenih borbenih mogućnosti, iako su ukupne snage smanjene,
sredstva za RV SAD su uvećana. To se može videti po broju programa u razvoju
za potrebe RV, koji se mogu videti u sklopu prethodnog odeljka.
Iz navedenog se može zaključiti da je ekonomska moć u direktnoj vezi sa
udarnom moći, odn. da je novac u proporciji sa borbenim mogućnostima, jer
omogućava kupovinu sredstava za efikasno postizanje ciljeva.
Prikazom upotrebe udarne moći u nekim ratovima i samostalnim udarima, može se
uočiti uticaj istih elemenata i stvoriti slika o potrebnom i ostvarenom kvalitetu i
kvantitetu upotrebljenih snaga. Takodje se mogu sagledati i ostvareni rezultati.
Može se uočiti da zanemarivanje jednog činioca neminovno dovodi do pada i
neefikasnosti celog sistema.
Za rat u Koreji je karakteristično da tehničke karakteristike vazduhoplova nisu
odgovarale, ali je zato došao do izražaja kvalitet ljudstva. U vijetnamu, pored
nedovoljne efikasnosti sredstava, loša je bila prvo doktrina upotrebe, a zatim
sistem komandovanja i organizaciona struktura. Pri napadu na Libiju svi činioci su
respektovani, s tim što je delimično pogrešna taktika upotrebe (taktička doktrina)
F-111 dovela do odredjenih gubitaka. Medjutim udarna moć je uspešno pretočena
u udarnu silu, što je dovelo do postizanja cilja. Najkarakterističniji primer uspešno
primenjene udarne moći RV SAD, predstavlja rat u Iraku 1991.god. Ovde su
kvalitativno moćnije snage RV SAD protiv kvantitativno brojnijih kopnenih snaga
Iraka odnele briljantnu pobedu. Do izražaja je došla kvalitetnija tehnika, ali i
sistem komandovanja i doktrina. Bez obzira što je ekonomska moć snaga koalicije
protiv Iraka bila veća, nije odlučnije uticala na udarnu moć, jer je i Irak bio
regionalna sila sa dovoljno mogućnosti nabavka tehnike i vršenja obuke ljudstva.
Ovaj primer efikasne udarne moći se ponovio i u našem slučaju 1999.god.
Postoji, medjutim jedna razlika, slična sa ratom u Vijetnamu, a to je da su ciljevi
koje je postavljala politika ograničavali slobodu vodjenja vojnih operacija. Toje
36
uticalu na vreme trajanja cele kampanje i relativno smanjenu efikasnost dejstva u
taktičkom smislu. Ipak, stratgijski udari po energetskoj infrastrukturi i kopnenim
komunikacijama doveli su do željenog efekta.
Sve ovo upućuje na važnost svih činioca pri izgradnji udarne moći.
Takodje je bitno uočiti veliku fleksibilnost RV SAD i sposobnost “učenja na
greškama”, što je za svaku hvalu jer to omogućava opstanak sistema u celini,
njegov razvoj i konačno rast njegove moći u celini.
ZAKLJUČAK
* Mnogi autori su obradjivali pojam sile i moći u medjunarodnim odnosima i
ratnoj veštini. Medjutim, često se susreće različito shvatanje ovih pojmova, u
zavisnosti od prirode predmeta interesovanja i cilja autora, kao i ličnih afiniteta.
Pojam udarne moći je još složeniji i nedovoljno obradjen u našoj teoriji ratne
veštine. Moja namera je bila da na primeru udarne moći RV SAD analiziram ovaj
pojam, odredim njegove karakteristike i činioce, a ujedno i pokažem praktičnu
primenu za ratnu veštinu
37
* U drugom delu rada je prikazano RV SAD, kao organizacija u najširem smislu,
nastala pravilnim sagledavanjem činioca od uticaja na udarnu moć. Prikaz je
izvršen pojedinačnim sagledavanjem elemenata sistema RV SAD. Izvršen je
pokušaj da se oceni značaj svakog elementa za celinu sistema, kao činioca udarne
moći. Zaključak koji se nameće jeste: da bi RV bilo nosilac udarne moći, prilikom
planiranja i tokom njegove izgradnje, moraju da se uvažavaju činioci koji utiču na
udarnu moć i to prvo pojedinačno, a zatim kompleksno, sistemski. Zanemarivanje
jednog činioca na račun drugog, sigurno dovodi do narušavanja celovitosti
sistema, a u krajnjoj liniji do njegove disfunkcionalnosti. Ovo je RV SAD
dokazalo svojim vekom postojanja i upotrebom u najrazličitijim borbenim i
dr.uslovima.
* U trećem delu rada dat je prikaz mogućnosti RV SAD za nanošenje udara, od
taktičkog do strategijskog nivoa radi postizanja političko-vojnih ciljeva,
postavljenih nacionalnom strategijom.
U radu su izloženi uslovi oružane borbe i nekih ratova u kojima se nalazilo RV
SAD od drugog svetskog rata. Cilj ovog prikaza je bio da se shvati razvoj RV
SAD kao nosioca udarne moći u opštim i posebnim borbenim ulovima koji su
vladali i koji su činioci bili od presudnog uticaja na tu moć.
U ovom delu su sagledane i mogućnosti i efekti izvršenih udara na vodjenje
oružane borbe i rata
Pogrešno sagledavanje udarne moći, dovelo je do pogrešne namene i upotrebe
snaga RV. Ovo je kulminiralo u ratu u Indokini, gde je precenjena uloga i značaj
snaga RV, što je u krajnjoj liniji i dovelo do poraza SAD. Medjutim važno je
obratiti pažnju na radikalnu promenu koja se desila tokom rata, a na osnovu
iskustava iz njega. Naime malo ko zna o promeni borbenih mogućnosti za
nanošenje udara, koje su nastale od 1972.god. Upravo su taktički vazdušni udari
doveli do ograničene političke pobede na samom kraju rata. Udari, koji se po
angažovanim snagama mogu smatrati taktičkim i operativno-taktičkim imali su
strategijski efekat.
38
U daljem prikazu, do rata u zalivu, uočen je postepen rast udarne moći i
sagledavanje njegovog značaja, koji je prevazilazio okvire taktičkog. Rat u zalivu
1991.god., a zatim i agresija na SRJ 1999.god., doneli su potrbebu za potpunom
promenom stava o značaju RV SAD i njegove udarne moći. RV SAD je u ovim
ratovima, maltene, samostalno postiglo strategijske ciljeve, koje je postavila
politika, što znači da su udarna moć RV SAD i njen značaj, postali samostalno
sredstvo politike.
Ovo ukazuje na zaključak da su vazdušni udari, koje izvodi RV SAD, po svom
efektu i značaju za vodjenje oružane borbe i rata, ravnopravno, a ponekad i
značajnije sredstvo od drugih oružanih sistema. Takodje se može zaključiti da je
uspeh u nanošenju udara posledica ravnopravnog tretiranja svih činioca koji utiču
na udarnu moć i prihvatanje njihovog uticaja kroz ravnomeran razvoj svih
elemenata RV , kao organizacijskog sistema. Primerima je dokazano da su
katastrofalne posledice neminovne ukoliko se ovo zanemaruje.
LITERTURA:
- J.Ninković, Vidovi i oblici b/d, VA KoV, katedra taktike, Beograd 1971.god
- Vojna enciklopedija tom 7, Beograd 1975. god
- Vojna enciklopedija tom 10, Beograd 1975. god
- Dr.Radoslav Stojanović, Sila i moć u medjunarodnim odnosima, Beograd 1982.god
- maj. Milojević M., Borbene mogućnosti divizije PVO, VKŠŠ RV i PVO, 1973.god.
- Taktika lovačke avijacije, grupa autora, SSNO, Beograd 1984.god.
39
- p.puk.Mirko Ivančić, Neki lokalni i oslobodilački ratovi posle drugog svetskog rata,
CVVŠ M.Tito, Beograd 1990.god.
- Dž.Stjuart, Vazdušna moć-rešavajuća sila u Koreji, Izdanje inostrane literature,
Moskva 1959.god.
- Dr.gen.puk.Zlatko Rendulić, Vazduhoplovne doktrine i tehnika, Savremena vojna
misao Beograd 1974.god.
- puk.Mato Mandić, članak Razvoj tehnike LBA u lokalnim ratovima, Glasnik RV i
PVO
- Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila, CID Podgorica 1999.god.
- J.Lovrić, Elektronska oprema i naoružanje savremenih borbenih aviona, VINC
Beograd 1991.god.
- puk. Miloš Sinobad, Glasnik RV i PVO, članak
- A.Ončevski, Iskustva i pouke iz upotrebe i dejstva RV i PVO u lokalnim ratovima,
VINC Beograd 1988.god.
- Dr. Todor Mirković, Vojno delo 4-5, članak, Beograd 2000.god.
- Informativni bilten prevoda br.9, CVVŠ OS, Beograd, 1991.
- Vojna politika, doktrina i strategija SAD-NATO, studija, Institut za strategijska
istraživanja, Beograd 1989.god.
- Strategijski problemi godišnjak 1988., A. Ončevski, članak
- Obaveštajni bilten br.4, KRV i PVO, Beograd 2000.god.
- Obaveštajni bilten br.1, KRV i PVO, Beograd 2000.god.
- Strategijski problemi godišnjak 1988. Dr. Todor Mirković, članak
- Air Force- magazin, specijalni broj, april 1997.god.
- p.puk. D. Stefanović, Ratno vazduhoplovstvo NATO, KŠŠRV I PVO, Beograd
1991.god
- Stanislav Ocokoljić, Strategije supersila na pragu XXI veka, Beograd 1991.god
- dr. Manojlo Babić, Osnovi organizacije, Sarajevo1976.god
- KIK Djordjijević Novak, materijal za knjigu u pripremi za štampu
40
- Priručnik: Ratište, grupa armija i armija OS SAD, II uprava, Beograd 1988.god.
- www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd2-1/afdd2-1.pdf
- www.e-publishing.af.mil/pubfiles/af/dd/afdd1/afdd1.pdf
41