TEHNIČKA ŠKOLA RUĐERA BOŠKOVIĆA

GETALDIĆEVA 4, ZAGREB

ZAVRŠNI STRUČNI RAD:

UBUNTU LINUX

MENTOR: Rajko Mihajlović dipl.ing UČENIK: Petar Majić RAZRED:4.A

U Zagrebu, 13.travnja 2013.

II

SADRŽAJ:

1. UVOD ...................................................................................................................................... 3

2. UBUNTU LINUX ..................................................................................................................... 1

2.1 ZNAČAJKE UBUNTUA ........................................................................................................ 2

2.2 INAČICE UBUNTU LINUXA ................................................................................................ 3

2.3 IZVEDENICE UBUNTU LINUXA ......................................................................................... 4

3. INSTALACIJA UBUNTU LINUXA........................................................................................... 7

4. STRUKTURA OPERACIJSKOG SUSTAVA ........................................................................... 12

5. RAZLIKE UBUNTU I WINDOWS OPERACIJSKIH SUSTAVA ............................................. 15

6. UBUNTU SERVER ................................................................................................................ 19

6.1 RAD NA SERVERU ............................................................................................................ 21

6.2 INSTALACIJA APACHE SERVERA ................................................................................... 23

6.3 MYSQL SERVER ................................................................................................................ 26

6.4 PHP ................................................................................................................................... 29

7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................... 33

SADRŽAJ SLIKA:

Slika 1. Ubuntu studio primjer multitaskinga .............................................................................. 6

Slika 2. Proces komunikacije sustavskog poziva ........................................................................ 14

III

1. UVOD

Ubuntu Linux se u posljednjih nekoliko godina sve više i više koristi, kao i ostale

distribucije Linuxa i Unixa. Operacijski sustavi su doživjeli veliki procvat u svim

smjerovima, te su danas pristupačni svim korisnicima i u svakoj zemlji imaju svoju

podršku. Ubuntu Linux se danas širi i postoji nekoliko različitih namjena, za desktop i

prijenosna računala, servere. Ubuntu je proširio svoju distribuciju na danas sve više

korištene uređaje, odnosno tablete i smartphone. Postoji mogućnost instalacije Ubuntu-a na

tablet, ali da bi vaš Android smartphone prešao na Ubunutu, mora posjedovati više jezgreni

procesor. Ubuntu je razvio i svoj TV operacijski sustav.

1

2. UBUNTU LINUX

Ubuntu je jedan od računalnih operacijskih sustava koji je sličan Unix-u. Ubuntu je

nastao od izvedenice sustava Debian GNU/Linux, te Ubuntu koristi temljne komponente iz

projekta GNU i koristi Linux kao jezgru operacijskog sustava.

Ubuntu je građen od mnogo dijelova koji se nazivaju softverski paketi, a skupljeni su u

nekoliko kolekcija softvera. Oni uz operacijske sustave sadrže i aplikacijske softvere za

različite softvere za različite namjene. Sve komponente Ubuntu-a pripadaju slobodnom

softveru, što je velika prednost od drugih softvera.

Ubuntu je projekt koji vodi zaklada Canonical Ltd, nju je osnovao južnoafrički

biznismen Marko Shuttleworth. No budući da se radi o slobodnom softveru, u projektu

sudjeluju i mnogi neovisni programeri i suradnici povezani u zajednicu Ubuntu. Što je i

veliki plus, po mom mišljenju ljudi koji kreiraju i rade na unaprjeđenju Ubuntu-a to rade iz

zabave i sigurno će kvaliteta samog softvera biti bolja. Naziv Ubuntu dolazi od afričkog

filozofskog koncepta ubuntu koji se može prevesti kao "humanost prema drugima". Ubuntu

najviše pažnje posvećuje lakoći instaliranja i korištenja, slobodi od bilo kakvih ograničenja

te ustaljenom rasporedu izdavanja novih inačica.

Prva inačica Ubuntu-a lansirana je na tržište 20. listopada 2004., nastala je

račvanjem iz projekta Debian GNU/Linux s ciljem da se ubrza izdavanje novih inačica u

odnosu na Debian. Nove verzije Ubuntua izlaze svakih šest mjeseci i to otprilike mjesec

dana nakon izlaska nove inačice grafičkog radnog okruženja GNOME.

Za razliku od nekih drugih izvedenica Debiana koje u većoj mjeri sadrže vlasnički

softver, Ubuntu je ostao vrlo blizak filozofiji Debiana te sadrži prvenstveno slobodni softver.

Ubuntuovi softverski paketi uglavnom se temelje na nestabilnim inačicama

Debianovih paketa. Ubuntu koristi Debianov format deb za softverske pakete i iste alate za

upravljanje paketima. Međutim, paketi za Debian i Ubuntu nisu uvijek međusobno binarno

kompatibilni. Mnogi programeri Ubuntu-a također održavaju ključne Debianove pakete te

postoji suradnja između ta dva projekta.

2

2.1 ZNAČAJKE UBUNTUA

Ubuntu stavlja naglasak na upotrebljivost, sigurnost i stabilnost. Instaliranje sustava na

računalo može se napraviti s tzv. Live CD-a koji omogućava da se Ubuntu pokrene izravno s

CD-a i tako isproba prije instalacije, npr. u svrhu ispitivanja kompatibilnosti s hardverom.

Za instaliranje inačice Ubuntu Desktop 10.04 računalo bi trebalo imati minimalno procesor

Pentium 4 na 1 GHz, 512 MB RAM-a i 5 GB diskovnog prostora iako se za normalan rad

preporučuje i nešto jača konfiguracija. Neke od izvedenica Ubuntua (npr. Xubuntu i

Lubuntu) imaju i manje hardverske zahtjeve.

Ubuntu je prilagođen za globalno tržište te podržava internacionalizaciju i lokalizaciju,

tj. omogućava da se instalirani programi prilagode jeziku i regiji koje korisnik izabere. Od

inačice 5.04 pretpostavljeni kodni zapis na sustavu je UTF-8 koji omogućava korištenje i

nelatiničnih znakova u tekstu. U svrhu povećanja sigurnosti Ubuntu koristi alat sudo koji

običnim korisnicima privremeno daje administrativna prava na sustavu čime je omogućeno

da superkorisnički račun root bude zaključan te je znatno smanjena mogućnost da

neiskusni korisnik napravi promjene koje bi bile katastrofalne za rad sustava ili bi mu

ugrozile sigurnost.

Osnovna distribucija Ubuntua sadrži grafičko radno okruženje GNOME koje je

dizajnirano s ciljem da bude jednostavno i intuitivno, iako neke izvedenice (npr. Kubuntu i

Xubuntu) koriste neka druga grafička radna okruženja. Ubuntu se instalira s više

popularnih aplikacija kao što su uredski paket OpenOffice, web-preglednik Mozilla Firefox,

program za rad s e-poštom Evolution i grafički editor GIMP. Uz njih s Ubuntuovih

softverskih repozitorija može se dohvatiti i instalirati tisuće dodatnih aplikacija koristeći

jednostavan grafički alat Ubuntu Software Center ili pak nešto napredniji Synaptic Package

Manager koji upravlja instalacijom softvera na razini softverskih paketa.

3

2.2 INAČICE UBUNTU LINUXA

Nova inačica Ubuntua izlazi otprilike svakih šest mjeseci i službeno je podržana

sljedećih 18 mjeseci. Svaka inačica označava se oznakom u obliku G.M pri čemu je G godina

izdanja umanjena za 2000, a M je broj mjeseca izdanja pisan s vodećom nulom. Npr. Ubuntu

koji je izašao u travnju 2010. ima oznaku 10.04. Uz to svaka inačica dobiva kodno ime koje

se sastoji od pridjeva i imena životinje (na engleskom) koji oba počinju istim slovom. Npr.

Ubuntu 10.10 dobio je kodno ime Maverick Meerkat (Svojeglavi merkat). Kodna imena,

osim za prve tri inačice, redaju se po engleskoj abecedi pa je lako zaključiti koja inačica je

novija.

Neke inačice (uobičajeno svaka četvrta) imaju podršku produženu na tri godine na

desktopu odnosno na pet godina na poslužitelju te se označavaju dodatnom oznakom LTS

(eng. long term support).

Nadogradnja Ubuntua moguća je samo između dviju uzastopnih inačica (npr. s 10.04

na 10.10) ili između uzastopnih inačica s produljenom podrškom (npr. 8.04 LTS na 10.04

LTS).

Tablica 1. Inačice Ubuntu Linuxa

Inačice Datum izdavanja Kodno ime

4.10 20. kolovoza 2004. Warty Warthog

5.04 8. travnja 2005. Hoary Hedgehog

5.10 13. kolovoza 2005. Breezy Badger

6.06 LTS 1. lipnja 2006. Dapper Drake

6.10 26. listopada 2006. Edgy Eft

7.04 19. travnja 2007. Feisty Fawn

7.10 18. listopada 2007. Gutsy Gibbon

8.04 LTS 24. travnja 2008. Hardy Heron

8.10 30. listopada 2008. Intrepid Ibex

9.04 23. travnja 2009. Jaunty Jackalope

9.10 29. listopada 2009. Karmic Koala

10.04 LTS 29. travnja 2010. Lucid Lynx

10.10 10. listopada 2010. Maverick Meerkat

11.04 28. travnja 2011 Natty Narwhal

12.10 18.listopada 2012. Quantal Quetzal

13.04 18.travnja 2013. -najava Raring Ringtail

4

2.3 IZVEDENICE UBUNTU LINUXA

Službena izdanja Ubuntu-a priprema i održava tvrtka Canonical u suradnji sa

zajednicom Ubuntu, a potpunu podršku za ta izdanja pružaju Canonical i njegovi partneri

kao i zajednica. Službena izdanja su sljedeća:

-Ubuntu Desktop Edition, namijenjen za osobna računala (stolna i prijenosna).

-Ubuntu Server Edition, namijenjen za poslužiteljska računala.

-Ubuntu Netbook Edition, namijenjen za mala prijenosna računala.

Postoje i mnoge druge distribucije Ubuntua, tzv. izvedenice ili varijante koje imaju

neke funkcionalnosti različite od službenih izdanja te sadrže i donekle izmijenjenu kolekciju

softverskih paketa.

EDUBUNTU

Edubuntu je inačica Ubuntua, Linux distribucije

dizajnirane za korištenje u školama. Edubuntu sadrži

Linux Terminal Server Project, veliki broj obrazovnih

aplikacija uključujući GCompris, KDE Edutainment Suite, i Schooltool kalendar. Prvo izdanje

Edubunta izašlo je uz Ubuntu 5.10, kodnog imena Breezy Badger, 13. listopada 2005. Od 13.

listopada, Edubuntu CD-ovi mogu se naručiti kroz Shipit servis.

Edubuntu je razvijen uz pomoć učenika i nastavnika u različitim zemljama. Edubuntu je

baziran na Ubuntuu, i sadrži LTSP klijentske arhitekture, kao i obrazovne aplikacije

namijenjene osobama od 6-18 godina.

KUBUNTU

Kubuntu je službeni derivat operacijskog sustava

Ubuntu koji koristi KDE grafičko sučelje umjesto

GNOME sučelja.

Dio je projekta Ubuntu i koristi isti temeljni sustav. Kubuntu i Ubuntu mogu raditi

usporedno instaliranjem ubuntu-desktop i kubuntu-desktop paketa. Svaki paket u Kubuntuu ima

isti repozitorij kao i Ubuntu. Od 6.06 Dapper izdanja, Kubuntu CD-ovi mogu se naručiti kroz

Shipit servis.

5

XUBUNTU

Xubuntu je službeni derivat Ubuntua, otvorenog operativnog sustava, sa Xfce grafičkim

okruženjem. Xubuntu je nezahtjevna distribucija

namijenjena slabijim računalima i onima koji traže brzo

okruženje. Većinom koristi GTK+ aplikacije.

Xubuntu je originalno trebao izaći uz Breezy Badger (5.10) verziju Ubuntua, ali na datum

izdavanja konačni datum nije bio odlučen, iako je ime "Xubuntu" korišteno za metapaket

(xubuntu-desktop) koji instalira Xfce desktop. Prvo službeno izdanje Xubunta je objavljeno

uz Ubuntu 6.06 (uključujući Kubuntu i Edubuntu, kodnog imena Dapper Drake).

Ime Xubuntu je kombinacija naziva Xfce Desktop Environment i Ubuntu. Xfce je izvorno bila

skraćenica za XForms Common Environment, dok Ubuntu znači "humanost prema drugima"

na Zulu i Xhosa jezicima. Konačni rezultat, Xubuntu, nema sam po sebi nikakva značenja.

Ciljevi Xubuntu distribucije su: "pružiti distribuciju jednostavnu za korištenje, temeljenu na

Ubuntu Linuxu i Xfce grafičkom sučelju, uz fokus na uporabljivost, učinkovitost te malu

potrošnju memorijskih resursa."

GOBUNTU

Gobuntu je distribucija koja u potpunosti sadrži samo slobodni softver. Nastala je kao

odgovor na kritike da se Ubuntu više nije mogao u potpunosti slobodno mijenjati jer je

sadržavala previše drivera i programa koji nisu u javnom vlasništvu. Prvobitno ime

Gobutnua je bilo Gnubuntu.

Mark Shuttleworth je ideju o stvaranju inačice

Ubuntu operativnog sustava - nazvane Gnubuntu - koja bi se sastojala isključivo od

slobodnog softvera, prvi puta spomenuo 24. studenog 2005. Nakon što je Richard Stallman

izrazio protivljenje predloženom nazivu, projekt je preimenovan u Ubuntu-libre. U najavi

verzije 7.10 Ubuntua, 12. travnja 2007., Mark Shuttleworth je najavio da će, uz postojeće

inačice, izaći i u inačici koja će sadržavati isključivo slobodno softver. Konačno, Mark

Shuttleworth je službeno najavio Gobuntu 10. srpnja 2007.

6

UBUNTU STUDIO

Ubuntu Studio je službeni derivat Ubuntua koji je

specijaliziran za multimedijalnu produkciju. Prva

verzija, osnovan na Ubuntu 7.04. je pušten 11.

svibnja 2007. godine. Srž Ubuntu Studia je promijenjen da se može u potpunosti iskoristiti

potencijal računala u svrhu produkcije i reprodukcije audio, video i grafičkih sadržaja.

Programi mogu zahtjevati trenutno CPU vrijeme, što u nekim slučajevima može drastično

smanjiti latenciju multimedijalnih sadržaja.Ostale izvedenice Ubuntua pripremaju i

održavaju pojedinci i organizacije neovisne o Canonicalu koji u većoj ili manjoj mjeri

surađuju sa zajednicom Ubuntu. Neke od tih izvedenica, kao npr. Lubuntu koji koristi

grafičko radno okruženje LXDE, imaju za cilj da postanu službeno podržane od Canonicala.

Za Ubuntu i njegove izvedenice postoje dvije glavne vrste korisničke podrške:

-profesionalna podrška na komercijalnoj osnovi (uz naplatu) koju nudi Canonical i njegovi

partneri za službena izdanja i komercijalno podržane izvedenice Ubuntua

-besplatna podrška koja uključuje besplatnu dokumentaciju i podršku od zajednice

korisnika kroz tehnički sustav Launchpad, internetske forume i slično.

Slika 1. Ubuntu studio primjer multitaskinga

Izvor:http://en.wikipedia.org/wiki/Ubuntu_Studio, 13.04.2013.

7

3. INSTALACIJA UBUNTU LINUXA

Instalacija Ubuntu-a je veoma jednostavna I

brza. Korake ćemo prikazati u nastavku.

1.)Instalacija Ubuntu-a 12.10 pomoću CD-a.

Za sami početak instalacije potrebno je na

bilo kojem prijenosom mediju CD/DVD ili

USB memoriji imati ISO datoteku Ubunut-a.

http://www.ubuntu.com/download-na ovoj

stranci smo downloadali ISO datoteku i

pohranili ju na medij. Na početku instalacije potrebno je umetnuti CD u optički uređaj te

rebootati računalo. Nakon ponovnog pokretanja računala, računalo će automatski

pokrenuti CD (osim ako tako nije postavljeno u Boot menu). Nakon što se CD pokrene,

pojavit će se slijedeći prozor prikazan na slici.

Nakon što se pojavi prethodna slika,

moramo pričekati nekoliko minuta, kako

bi instalacija započela. Nakon nekoliko

minuta pojavit će se izbornik u kojem

odabiremo jezik instalacij i hoćemo li

probati Ubunutu ili ga instalirati. Po mom

mišljenju mislim da je instalacija vrlo

dobra i veliki plus je što možemo probati

Ubuntu bez same instalacije i brisanja

podataka, kako bi smo bili uvjereni želimo li ga koristiti.

8

Ukoliko odaberemo Instalaciju Ubuntu-a,

započinje postupak konfiguracije

instalacije Ubuntu Linuxa. Ukoliko smo

odabrali instalaciju Ubunut Linux-a pojavit

će se prozor koji nam govori što da

učinimo kako bi instalacija bila bolja i

kvalitetnija. Tokom iinstalacije ako smo

spojeni na Internet možemo preuzeti

najnovije Update za Ubuntu.

Nakon što smo odabrali pritsnemo Continue>

Ukoliko nismo spojeni na Internet

računalo će nas pitati ako je raspoloživa

neka WiFI veza, da se povežemo. Nakon

što smo odabrali pritsnemo Continue>

9

Dolazimo do sljedećeg koraka,

alokacije diskovnog prostora. U

primjeru smo imali Windows 7

prethodno instaliran na računalo.

Ubuntu Linux nam nudu 3 mogućnosti:

1)Instaliranje Ubunut Linuxa uz već

prethodno isntalirani operacijski

sustav na računalu, u ovom slučaju to

je Windows 7. Svi podatci će biti

zadržani i neće se izbrisati i računalo

će nas prilikom pokretanja pitati koji

operacijski sustav želimo koristiti

2)Druga mogućnost je zamjena prethodno instaliranog operacijskog sustava Ubuntu-om,

time gubimo sve podatke.

3) Treća mogućnost „Nešto drugo“, daje nam mogućnost kreiranja particija i ostalog. Nakon

što smo odabrali pritsnemo Continue>

Početak same instalacije tek počinje

nakon ovog koraka. Za Ubuntu

minimalan zahtjev za instalaciju je

4.5GB, ali ipak ostavimo više kako bi

smo neke datoteke mogli spremiti.

Nakon toga pritisnemo Install Now.

10

Pojavio nam se prozor za odabir

vremenske zone. Ukoliko smo spojeni

na internet, automatski naša lokacija će

biti postavljena. Nakon toga pritisnemo

Continue

Tokom instalacije će nam se isto tako

pojaviti prozor u kojem odabiremo jezik

tipkovnice

Nakon završenog procesa instalacije

dolazimo do izbornika u kojem unosimo

svoje ime, ime računala, postavljamo

lozinku i biramo koliku sigurnost želim-

odnosno kada želimo da nas računalo

„pita“ za lozinku: tokom same prijave na

računalo, enkripcije bilo kakvih

datoteka ili želimo automatsko

prijavljivanje na računalo.

11

Tokom instalacije na zaslonu će

nam se prikazivati reklame,

odnonso same mogućnosti

Ubuntu-a .

Nakon što smo završili s

instalacijom, potrebno je

ponovno pokrenuti računalo,

pritiskom na gumb „Restart

Now“. I nakon toga samo možemo

uživati u mogućnostima Ubuntua.

12

4. STRUKTURA OPERACIJSKOG SUSTAVA

Linux je višekorisnički, više procesni operacijski sustavi sa potpunim skupom UNIX

kompatibilnih alata, projektiran tako da poštuje relativne POSIX standarde. LInux sustavi

podržavaju tradicionalnu UNIX semantiku i potpuno implementiraju standardni UNIX

mrežni model. Linux operacijski sustavi sastoje se od kernela, sistemskog softveram

korisničkih aplikacija, programskih prevoditelja i njihovih odgovarajućih biblioteka (GCC-

GNU C Compiler i C biblioteka za Linux) i dokumentacije. Osnovu Linux sustava čine kernel,

sistemske datoteke i sistemski programi. Kernel je odgovoran za najznačajniju funkciju

operativnog sustava.

Kernel je jezgra operacijskog sustava i on omogućava izvršavanje procesa, dodjeljuje im

memoriju i druge resurse i osigurava mehanizam za ostvarivanje usluga operativnog

sustava. Kernel štiti korisničke procese od direktnog pristupa hardveru. Procesi pristupaju

hardveru korištenjem sustavskih poziva kernela i time se osigurava jedna vrsta zaštite

između samih korisnika. Svi programi, uključujući i sistemske, funkcioniraju na razini iznad

kernela, što se naziva korisnički režim rada, dok se sistemske aktivnosti poput pristupa

hardveru obavljaju na nivou kernela, odnosno u sistemskom režimu rada.

Razlika između sustavskih i aplikacijskih programa je u njihovoj namjeni: aplikacije su

namijenjene za razne korisne aktivnosti poput obrade teksta ili slike, dok su sustavski

programi namijenjeni za rad sa sustavom i administracijom. Razlika između korisničkih i

sustavskih programa su ponekad veoma male i značajne samo za stroge kategorizacije

softvera.

13

LINUX KERNEL

Postoje tri osnovne verzije Linux kernela, verzija 1.x o verzija 2.x. Početnu verzija

0.01, koju je kreirao Linus Torvalds 1991.godine podržavala je samo Intel 80386

kompatibilne procesore,mali broj hardverskih uređaja i Minix sistem datoteka. Mrežni

servisi nisi imali kernelsku podršku. Verzija 1.0 je nastala u ožujku 1994.godine, ona je

uključivala podršku za standardne TCP/IP mrežne protokole, BSD-kompatibilni socket

interface za mrežno programiranje i driversku podršku za mrežnu karticu. Ova verzija je

dodatno podržavala ext i ext2 sisteme datoteka, široku klasu SCSI disk kontrolera, kao i

brojne hardverske uređaje. Verzija 1.2 nastala je u ožujku 1995.godine, te je to ujedno i

posljednja verzija Linux kernela koja je namijenjena isključivo PC arhitekturi. U verziji 2.0 ,

koja je nastala u lipnju 1996.godine uvedena je podrška za više arhitektura poput Motorola

i Intel procesora, Sun Sparc i PowerMac sistemi. Isto tako uvedena je i podrška za

višeprocesorsku arhitekturu (SMP). Dodatno je poboljšano upravljanje memorijom i

uvećane su performanse TCP/IP protokola, a ugrađena je podrška za unutrašnje kernelske

niti. Uvedena je mikro-kernel struktura sa izmjenljivim driverskim modulima (Loadable

kernel modules), a konfiguracijski interface je standardiziran.

Osnovu Linux sustava čine kernel, sistemska biblioteka i sistemski programi. Kernel je

odgovoran za najznačajnije funkcije operativnog sustava. Dvije osnovne karakteristike

kernela su:

Kernel kod se izvršava u kernelskom modu u kome je jedino moguće pristupiti svim

komponentama hardvera,

Kompletni kernel kod i struktura kernel strukture podataka čuvaju se u istom

adresnom prostoru (monolithic).

14

Kod većine UNIX sustava aplikacije se preko sustavskog poziva direktno obraćaju kernelu,

to možemo vidjeti na slici 2.

Slika 2. Proces komunikacije sustavskog poziva

Izvor: vlastiti

Kod Linux sustava sistemski pozivi se upućuju kernelu preko sustavskih biblioteka koje

definiraju standardni set funkcija preko koji aplikacije komuniciraju sa kernelom.

Sustavski programi izvršavaju specifične upravljačke poslove, kao što je konfiguriranje

mrežnih uređaja i protokola, punjenje kerneliskih modula i itd.

15

5. RAZLIKE UBUNTU I WINDOWS OPERACIJSKIH SUSTAVA

RAD S HARDWAREOM

Između Ubunuta i Windowsa postoje velike razlika. Windowsi su po mom mišljeni današnji

kraljevi hardverske usklađenosti. Kod Windowsa je danas standard Plug&Play, što znači da

se OS ne radi zbog hardwera već obratno. Sav hardwer koji je danas dostupan na tržištu će

raditi na Windowsu bez problema, a to je velika prednost kod Windowsa. Ujedno sam

Microsoft ima poseban tim ljudi i stručnjaka koji se brine o kompatibilnosti hardvera i

operacijskog sustava.

Za Linux i sve njegove inačice danas se manje zna. Ljudi su privrženi Windowsu, i sami

proizvođači hardwera smatraju sve distribucije Linuxa nezanimljivim, što je loš rezultat na

same korisnike Linuxa. Uskraćeno im je pravo podrške, ali zahvaljujući modulatornoj

arhitekutri Linux se danas dobro drži i preživljava. Ali nažalost danas, za neke drivere je

potrebno napraviti detaljnu potragu.

INSTALACIJA

Instalacija današnjih novijih verzija Windowsa traži malo više znanja, jer običnim laicima su

to nepoznate riječi poput particije, datotečni sustav, driveri… Instalacija Windows

operacijskih sustava traje dulje (npr. Windows 7 na jačim, snažnijim računalima traje oko

30min, a na slabijim do 2h i više).

Kod Linux operacijskih sustava instalacija je u zadnjih nekoliko godina puno napredovala i

nudi puno više mogućnosti i opcija instalacije nego Windows (poput probe Ubunutu Linuxa

prije instalacije). Proces je bolje popraćen sustavnom pomoći i potpuno je prilagođen

laicima. Svaka distribucija je drugačija od ostale. Većina novijih distribucija podržava

instalaciju na Hrvatskom jeziku, te je moguća instalacija na Fat32 ili NTFS.

16

GUI(GRAFIČKO KORISNIČKO SUČELJE)

Grafičko korisničko sučelje kod Windowsa pomalo zaostaje i nije fleksibilno, ali je

funkcionalno. Uljepšavanje je uspješno tek od Windows Viste, napredak je osjetan na

prijašnje verzije. Aero sučelje je puno ljepše, imamo efekte prozirnosti, 3D i slično.

Kod Linuxa je drugačija stvar. Nudi nam niz raznovrsnih svježih sučelja i prilično razvijene

mogućnosti koje se daju prilagoditi prema željama korisnika. Novije distribucije nude

korisnije i ljepše grafičko sučelje nego Windowsi.

UREDSKA OKRUŽENJA

Windowsi si standardi za rad u uredu. Najpoznatiji su zbog MS Office paketa koji se mogu

naći u gotovo svakom uredu i u domu naravno. Nudi veliki broj komercijalnih i besplatnih

alternativa, ali nisu toliko sigurni zbog upada i same nestabilnosti. Ali su

najrasprostranjeniji

Linux distribucije su poznate po mnoštvu besplatnih uredskih alata koji su dobri i korisni.

Ali najveći problem je nekompatibilnost s MS Office datotekama, odnosno formatima. Često

kada otvorimo Office datoteke na Linuxu sadržaj datoteka se promjeni i zbog toga su jako

malo zastupljeni.

MULTIMEDIJA

Iako nisu iz temelja koncipirani kao pravi multimedijski OS, Windowsi su za većinu kućnih,

a i dobar dio profesionalnih korisnika sasvim dostatni za multimedijske primjene – od

gledanja/slušanja videa i zvuka do njihove obrade. Windowsi dolaze s dosta toga

instaliranog poput WMP i slično.

Multimedija na Linuxu uključuje podršku gotovo svemu čemu i Windows.

Ima vrlo brz sustav i multimedijske aplikacije koje su optimizirane i većina ih je besplatna.

Za većinu poslova postoje usko specijalizirani moduli.

17

INTERNET I WEB

Danas gomila korisnika, što uredskih, što kućanskih svakodnevno surfaju Internetom i

čitaju mail putem različitih veta. Internet Explorer dolazi na svakom Windows, on je

najrasprostranjeniji i korišteniji web preglednik iako je pun propusta i zato većina

korisnika Windowsa koristi druge web preglednike. MS Outlok i Outlook Express se

najčešće koriste za rad s mailovima, a od Internet preglednika se koriste Mozila Firefox,

Opera, Google Chrome…

Za Ubuntu i sve Linux distribicuje možemo reći da su odrasli na mreži i ništa im se ne

možemo zamjeriti. Ima kompliciran proces konfiguriranja interneta i velika mana je što

nema podrške za softverske modeme, ali su zato svi alati dostupni i besplatni su. Svi web

servisi su u potpunosti podržani.

UMREŽAVANJE RAČUNALA

Bilo da se radi o bežičnim ili žičanim mrežama, pisačima ili računalima, Windowsi XP i

srodnici funkcioniraju gotovo besprijekorno. Za umrežavanje ureda ili kućne mreže

potrebno je samo nekoliko minuta, ali kad se nešto zakomplicira potrebno je puno više

vremena. Automatizacija instalacije mreže je dotjerana skoro do savršenstva.

Umrežavanje kod Ubunuta standardno dolazi s gomilom naprednih funkcija, dobrom

podrškom za mrežne kartice i razne protokole, uglavnom dobro komunicira s drugim

platformama. Kod Ubuntu Linuxa ponešto manjak automatizacije kod čestih

operacija.Podržani su svi javno dostupni protokoli, a postoje i grupe programera koji se

bave razvojem alata za korištenje ostalih.

18

SIGURNOSTI I POUZDANOST

Na samoj sigurnosti i pouzdanosti Windowsi zaostaju i tu su loši. Situacija se u zadnje

vrijeme popravila, no opet postoji more virusa, računalnih upada i sigurnosnih propusta. S

Windowsima bez antivirusa, vatrozida i antispyware alata ići na internet danas je ludost i

dovodi nas do velikog rizika.

Virusi na Linuxu se praktički nepoznata riječ, defaultne postavke su po instalaciji uglavnom

vrlo sigurne. Linux može izdržati izuzetno duge periode bez restartiranja i održavanja,

odnosno ponovnom instalacijom operacijskog sustava. Nove distribucije Linuxa periodički

instaliraju nadogradnje slično kao i Windowsi, ali većina pratećih programa kod Linuxa

stvaraju probleme.

SERVERI

Od Windowsa Server 2003 konfiguracija servera postala je lagana i jednostavan, ali je

potrebno periodičko gašenje radi održavanja. Osiguravanje i izmjene mogu biti prilično

bolne za korisnike, te kvar jednog manje važnog dijela može u potpunosti onesposobit

server i biti vrlo težak za otkloniti.

Ubuntu server odmah po instalaciji potpuno funkcionalni serveri za gotovo sve što može

zatrebati, laki su za konfiguriranje. Njihova matična platforma je Apache servera. Kvar

jednog od dijelova ne mora srušiti server, a gašenje radi održavanja je obično nepotrebno.

Jedina mana servera je mala podrška ASP-u.

Windows se danas više koristi ali smatram da Ubuntu, a ni ostale distribucije Linux-a nisu

ništa lošije od Windowsa. Linux je besplatan i zbog toga je sasvim solidan operacijski

sustav. Linux je sigurniji i stabilniji, te je pogodniji za servere, dok su Windowsi bolji za

kućne korisnike.

19

6. UBUNTU SERVER

Postoje dva načina na koje je Ubuntu Server Edition podržan, komercijalna podrška i

podrška u zajednici. Glavnu komercijalnu podršku pruža Canonical Ltd, sa razumnom

cijenom ugovora podrške po desktopu ili po serveru.

ZAHTJEVI SUSTAVA

Ubuntu Server Edition 11.10 podržava tri glavne arhitekture: Intel x86, AMD64 i ARM, te

preporučeni minimalni zahtjevi su:

RAM: 128 MB

Prostor (osnovni sustav): 500 MB

Prostor (svi zadaci instalirani): 1 GB

Server Edition pruža zajedničku bazu za sve vrste poslužiteljskih aplikacija. To je

minimalistički dizajn, koji pruža platformu za željene usluge, kao što su file /print usluge,

web hosting, e-mail hosting, itd. Zahtjevi za UEC su malo drugačiji za Front End zahtjeve

pogledajte odjeljak pod nazivom “Front End zahtjevi”, a za UEC Node pogledajte odjeljak

pod nazivom “Node zahtjevi”.

20

UBUNUTU SERVER I DESKTOP RAZLIKE

Postoji nekoliko razlika između izdanja Ubuntu Server Edition i Ubuntu Desktop. Važno je

da oba izdanja koriste iste apt repozitorije, čineći jednako lakim instalirati server aplikacije

na Desktop Edition kao što je na Server Edition.

Razlike između dva izdanja su nedostatak X Window okoliša u Server Edition, instalacija, te

različite opcije kernela.

Kernel Razlike:

Server Edition koristi Deadline I / O scheduler umjesto CFQ schedulera, kojeg koristi

Desktop Edition.

Preemption je isključen u Server Edition.

Timer interrupt je 100 Hz u Server Edition i 250 Hz u Desktop Edition.

Ako koristimo 64-bitnu verziju Ubuntu na 64-bitnim procesorima nismo ograničeni

prostorom za adresiranje memorije.

Budući da nema naknada za licence ili troškova pretplate, Ubuntu Server nam pomaže

postizanju stvarne uštede. Njegova uravnotežena, učinkovita arhitektura isporučuje više

usluga s manje računalne snage i manje sredstava.

Ubuntu Server nam pomaže donijeti najbolje što open source može ponuditi našem

poslužitelju. Jedna od glavnih prednosti su:

nema naknada za licence

besplatne nadogradnje

najnovije i najbolje aplikacije

21

6.1 RAD NA SERVERU

U nastavku ćemo pokazati kako instalirati Apache web server, MySQL server te podršku za

PHP s osnovnom defaultnom konfiguracijom. Na samom početku je pokrivena osnovna

konfiguracija servera, tako da je potrebno isključiti nepotrebne servise koji automatski

dolaze s instalacijom operacijskog sustava..

INSTALACIJA I OSNOVNA PRIPREMA SERVERA

Kada instaliramo server, instaliramo samo base sustav, bez ikakvih preporučenih

komponenti u instalaciji, same serverske instance programa ćemo sami instalirati.

Time ćemo izbjeći instalaciju nepotrebnih alata i servisa.

Nakon instalacije servera treba provjeriti koji su sve portovi otvoreni na sustavu. To se

najbolje vidi naredbom netstat. Samu sintaksu naredbe i moguće opcije možete provjeriti

pokrećući naredbu "man netstat" ili "netstat --help".

Dakle za pregled portova na serveru upišemo

# netstat -tupan

Ispis će biti sličan ovome:

Active Internet connections (servers and established)

Proto Recv-Q Send-Q Local Address Foreign Address State PID/Prog name

tcp 0 0 0.0.0.0:111 0.0.0.0:* LISTEN 8902/portmap

tcp 0 0 0.0.0.0:22 0.0.0.0:* LISTEN 1747/sshd

tcp 0 0 0.0.0.0:25 0.0.0.0:* LISTEN 3097/exim4

tcp 0 0 0.0.0.0:46884 0.0.0.0:* LISTEN 8913/rpc.statd

tcp6 0 0 :::22 :::* LISTEN 1747/sshd

udp 0 0 0.0.0.0:609 0.0.0.0:* 8913/rpc.statd

udp 0 0 0.0.0.0:111 0.0.0.0:* 8902/portmap

udp 0 0 0.0.0.0:54161 0.0.0.0:* 8913/rpc.statd

22

Vidimo da su otvoreni portovi:

111 - portmap

22 – sshd-ovaj servis nam je potreban ukoliko se namjeravamo spajati ssh protokolom na

server

25 - exim4

46884 - rpc.statd

Ako nam je servera, namijenjen za web server, onda nam ne trebaju servisi poput portmap i

rpc.statd

Njih isključujemo sljedećim naredbama:

# /etc/init.d/portmap stop

# /etc/init.d/nfs-common stop

Prilikom reboota ove će se skripte automatski startati, tako da ih trebamo onemogućiti pri

bootanju. Lokacija skripti za startanje pri bootu nalazi se u/etc/rc?.d/ direktoriju. Postoji

više tih direktorija s obzirom na runlevel koji pokrećemo. Te skripte tj. linkove na njih

u /etc/rc?.d se mogu maknuti, preimenovati ili iskonfigurirati naredbom update-rc.d

Nakon što smo pogasili sve nepotrebne servise, output naredbe:

# netstat -tupan

bi trebalo izgledati otprilike ovako:

Active Internet connections (servers and established)

Proto Recv-Q Send-Q Local Address Foreign Address State PID/Program

tcp 0 0 0.0.0.0:22 0.0.0.0:* LISTEN 1747/sshd

tcp6 0 0 :::22 :::* LISTEN 1747/sshd

Sshd servis za spajanje ssh protokolom na server još moramo postaviti i time smo osigurali

da nam server nema otvorene nepotrebne portove, te time smanjili mogućnost

eksploatacije servera i iskorištavanja mogućih sigurnosnih rupa u aplikacijama na sustavu.

Ukoliko nam portmap i NFS ne trebaju možemo ih deinstalirati sa sustava.

23

6.2 INSTALACIJA APACHE SERVERA

Apache je najrašireniji web server, pouzdan, modularan. Apache web server ćemo

instalirati putem apt-get ili aptitude naredbe,

# aptitude install apache2

Ukoliko nas pita da instaliramo neke dodatne pakete, potvrdimo

Sve konfiguracijske file-ove instalacija je postavila u /etc/apache2/ direktorij na serveru.

Defaultni direktorij za web sadržaj je postavljen na /var/www/

Sve postavke su konfigurabilne i prilagodljive.

Logovi su u direktoriju /var/log/apache2/

Postoje dva osnovna loga access.log, u koji se zapisuju svi zahtjevi prema web serveru.

error.log nam upisuju sve greške uključujući i start/stop/restart Apache web servera).

Trebamo provjeriti pokazuje li netstat liniju s apache procesom:

tcp6 0 0 :::80 :::* LISTEN 9479/apache2

Ako da, server je startan i sad možemo provjeriti radi li testna stranica Apache web servera

sa sadržajem "It works!".

Troubleshooting:

Ako nema porta na kojem sluša Apache web server, nešto nije dobro te provjerite vrti li se

ikoji Apache proces s naredbom:

# ps -fe | grep apache

24

Rezultat mora biti s barem dvije ovakve linije ukoliko je server startan:

root 9479 1 0 15:33 ? 00:00:00 /usr/sbin/apache2 -k start

www-data 9482 9479 0 15:33 ? 00:00:00 /usr/sbin/apache2 -k start

www-data 9483 9479 0 15:33 ? 00:00:00 /usr/sbin/apache2 -k start

ukoliko nema takvih linija znači da server nije startan. Server se starta naredbom:

# /etc/init.d/apache2 start

Sufiksi koji se najviše koristi za naredbu su start, stop, restart, reload, force-reload, za

potpuni popis upišemo samo "/etc/init.d/apache2".

Nakon toga bi se Apache web server trebao startati, što opet možete provjeriti "ps -fe" i

"netstat" naredbama.

Ako i dalje nešto nije u redu, provjerimo log /var/log/apache2/error.log u kojem bi trebalo

pisati zašto se web server ne starta. Mogućnosti zašto se ne bi startao mogu biti svakakve.

Ukoliko smo Apache instalirali na lokalnom računalu stranica će biti dostupna na adresi:

http://localhost, a ukoliko smo Apache instalirali na remote računalu, da bismo provjerili

testnu stranicu u adress bar browsera upišemo IP adresu tog udaljenog servera

# ssh udaljeni.host.tld

ili

# ssh x.x.x.x

25

x.x.x.x IP je adresa udaljenog računala.

Ako s lokalnog računala želimo pristupiti testnoj stranici na Apache web serveru

instaliranom na udaljenom računalu u address bar browsera upišemo

http://udaljeni.host.tld

ili

http://x.x.x.x

x.x.x.x je IP adresa iskorištena pri spajanju na ssh.

Pretpostavljamo da je Apache postavljen na istoj IP adresi kao i SSH protokol.

Na serveru imamo mogućnost postavljanja više IP adresa za isti server ili za isti fizički

mrežni interface u serveru. Ukoliko je Apache postavljen da radi na drugoj IP adresi, onda u

browser moramo upisati tu drugu IP adresu. Ta postavka se može provjeriti u

datoteci /etc/apache2/ports.conf.

Listen 192.168.5.5:80.

Ovo je sve osnovna konfiguracija i postoji još nekoliko načina da Apache web server bude

dostupan na više adresa ili portova.

Nakon što smo utvrdili da se stranica prikazuje, web server ispravno radi.

Ta stranica smještena je u file-u /var/www/index.html.

Ukoliko će se servirati samo jedan web site, njegov sadržaj možete postaviti

u/var/www direktorij i to će raditi odmah bez dodatne konfiguracije.

26

6.3 MYSQL SERVER

MySQL je jednostavni oblik baze koju korisnici web stranica većinom koriste zbog

jednostavnosti same strukture baze i jednostavnih potreba većine korisnika.

Obavezno postavljati uvijek drugačiji password za root korisnika MySQL baze od root

korisnika na samom serveru. Također drugim korisnicima MySQL baze davati drugačiji

password od FTP/SSH passworda. MySQL bazu je poželjno vrtjeti na localhostu, a ne na

vanjskoj IP adresi servera. Može se instalirati iz paketa jer se ne update-a toliko često.

# aptitude install mysql-server mysql-client

Tokom instalacije pitat će vas za password root korisnika MySQL baze.. Vi kao

administrator jedini smijete imati root password. MySQL server je dostupan samo na

localhostu po defaultu, nije preporučeno da se korisnici s cijelog interneta spajaju na MySQL

zbog mogućnosti provale na server brute force attackom ali sporim tj. s delayem između

spajanja. Naime, netko može slati zahtjeve za spajanjem na bazu pogađajući password i na

kraju će uspjeti pošto MySQL server dopušta puno spajanja jer tako rade i sami zahtjevi na

bazu. Tako da je preporučljivo imati MySQL bazu na istom serveru kao i Apache web server

na kojem servirate stranice koje dohvaćaju podatke iz baze. Ukoliko to nije moguće, MySQL

server se može instalirati na drugom serveru, na kojem ćemo zbog zaštite dopustiti spajanje

samo s web servera na kojem su stranice koje trebaju podatke s te baze.

Provjeru da li je MySQL server instaliran i startan također provjeravamo "netstat" i

"ps -fe" naredbom:

# netstat -tupan | less

treba dati ovakvu liniju između ostalih, ukoliko je MySQL server startan:

tcp 0 0 127.0.0.1:3306 0.0.0.0:* LISTEN 10697/mysqld

27

Ovo znači da se vrti na 127.0.0.1 adrese, što je samo lokalna IP adresa i ne može joj se

pristupiti iz vana tj. s interneta i tako treba biti, kao što smo već spomenuli.

Ukoliko nema tog retka, startajte MySQL server naredbom:

# /etc/init.d/mysql start

Za manje instalacije ne trebate mijenjati postavke MySQL servera koje se nalaze u

konfiguracijskim file-ovima u direktoriju:

/etc/mysql. Glavni konfiguracijski file je: /etc/mysql/my.cnf

Fileove baza MySQL sprema u /var/lib/mysql direktorij

Logovi MySQL servera su /var/log/mysql.log i /var/log/mysql.err

Sad ćemo testno kreirati jednog korisnika i jednu bazu kojoj ćemo dodijeliti (grant-ati)

prava tom korisniku nad bazom. Ulogiramo se kao root korisnik na bazu (prije toga

moramo biti u terminalu na serveru da bismo mogli pristupiti MySQL bazi, znači biti spojeni

SSH protokolom)

# mysql -u root -p

Pitati će nas za password koji smo postavili tokom instalacije Mysql-server paketa

mysql> use mysql;

mysql> create user korisnik;

mysql> create database baza1;

mysql> update mysql.user set password=PASSWORD('zlipassword') where

user='korisnik';

mysql> grant all privileges on baza1.* to 'korisnik'@'localhost' identified by 'zlipassword';

mysql> flush privileges;

mysql> quit;

28

Kako bismo testirali jesmo li dobro postavili korisnika i bazu ponovno ćemo se ulogirati u

MySQL ali s korisnikom kojeg smo kreirali:

# mysql -u korisnik -p

mysql> use baza1;

Tako znamo da možemo ući u bazu koju smo dali korisniku i to je to, sve radi . Zbog toga što

neki korisnici žele do svojih baza s nekog udaljenog računala može se napraviti SSH tunel

preko kojeg se onda može do baze. Za to je potrebno jedino imati sshd servis startan na

serveru i korisniku se mora dati ssh username i lozinka. Korisnik također mora imati

instaliran mysql-client.

Korisnik na svojem računalu mora startati ssh konekciju prema našem serveru sa sljedećom

sintaksom:

# ssh -L 12345:localhost:3306 pero@peric007.org

12345:localhost je lokalno računalo i lokalni port na koji ćemo tunelirati port 3306 s

udaljenog računala/servera na koji se spajamo. Nakon što je ssh konekcija uspostavljena

spajamo se na mysql preko lokalnog računala i lokalnog porta 12345 na koji je tuneliran

port 3306 (defaultni port MySQL baze) s udaljenog servera.

# mysql -h 127.0.0.1 -P 12345 -u root –p

29

6.4 PHP

PHP objektno-orijentiran programski jezik namijenjen prvenstveno programiranju

dinamičnih web stranica. PHP također možemo instalirati iz paketa tj. putem nekog package

managera koji koristimo.

# aptitude install php5

Kako biste izbjegli mogućnost provale na server putem propusta u php kodu stranice,

najbolje je instalirati najnoviju verziju PHPa na server, no za to ne postoje paketi u package

manageru već je potrebno instalirati PHP kompajliranjem iz izvornog koda.

Potrebno je skinuti PHP izvorni kod koji nam je potreban da bismo ga kompajlirali i

instalirali na server. Kada su se podaci skinuli, npr. da su skinuti

u /home/username/Downloads direktorij i da se skinuti file zove php-5.3.6.tar.bz2

pokrenemo sljedeću naredbu kako bi source kod PHP prebacili u direktorij namijenjen da

sadrži source kodove programa koje koristimo na serveru:

# mv /home/username/Downloads/ /usr/src

zatim odemo u taj direktorij gdje ćemo otpakirati paket sa source kodom koji smo skinuli,

# cd /usr/src

# tar -xjvf php-5.3.6.tar.bz2

ukoliko smo skinuli .tar.gz verziju, paket ćemo raspakirati sljedećom naredbom.

# tar -xzvf php-5.3.6.tar.gz

Nakon što smo to raspakirali uđemo u kreirani direktorij

# cd php-5.3.6

30

Ovdje počinje konfiguracija i kompajliranje samog izvornog koda. Za to su nam na sustavu

potrebni određeni programi i paketi kako bi konfiguracija i kompajliranje prošli bez

pogrešaka. Za to kao root korisnik trebamo instalirati sljedeće pakete:

# aptitude install make gcc binutils

# aptitude install apache2-threaded-dev libbz2-dev libcurl4-gnutls-dev libxml2-dev

Ovi paketi su potrebni da bi se PHP mogao konfigurirati s nekim osnovnim modulima s

kojima će raditi tj. za koje će imati podršku; npr. libbz2-dev omogućuje php kodu da

manipulira s .bz2 komprimiranim datotekama, dok libxml2-dev omogućuje manipulaciju i

korištenje xml koda).

Nakon ovoga spremni smo za konfiguraciju php-a. Provjerimo jesmo li u direktoriju

/usr/src/php-5.3.6 ili jednostavno uđemo u njega:

# cd /usr/src/php-5.3.6

PHP ćemo konfigurirati s nekim opcijama. Potpuni popis opcija možete dobiti pokrećući

naredbu:

# ./configure --help

Ovdje smo odabrali neke opcije i možemo pokrenuti konfiguraciju:

# ./configure --with-bz2 --enable-ftp --with-zlib --enable-zip --with-curl --prefix=/usr --

with-apxs2=/usr/bin/apxs2 --with-mysql

Ukoliko konfiguracija na kraju izbaci neke greške, te je greške potrebno riješiti prije

nastavka jer se kod inače neće ispravno kompajlirati.

31

Nakon što se konfiguracija ispravno izvrši, možemo početi s kompajliranjem. To se izvodi

jednostavnom naredbom:

# make

Ovo ni moglo malo potrajati i ispisivat će se razne naredbe po ekranu, što je normalno i

treba pričekati završetak procesa. Sljedećom naredbom instaliramo kompajlirani program

na naš sustav tj. server:

# make install

Ova naredba će postaviti kompajlirane programske datoteke i direktorije u naš sustav tako

da ih možemo koristiti i da sam server zna da one postoje u njegovom sustavu i kompletu

programa kojim se koristi i koje pruža korisniku da ih koristi.

Radi li php možemo provjeriti jednostavnom naredbom koja služi za pregled verzije PHPa

koja nam je instalirana na server:

# php -v

Kad smo to napravili, vrijeme je da konfiguriramo Apache web server kako bi mogao

posluživati php kod na web stranicama.Editiramo datoteku

httpd.conf (/etc/apache2/httpd.conf) pomoću najdražeg editora:

# vim /etc/apache2/httpd.conf

i upišemo u njega:

LoadModule php5_module /usr/lib/apache2/modules/libphp5.sc

32

<FilesMatch“\.ph(p[2-6]?│tml)$“>

SetHandler application/x-httpd-php </FilesMatch>

Nakon ovakvih izmjena potrebno je reloadati Apache web server:

# /etc/init.d/apache2 reload

Server se može i restartati umjesto reloadati:

# /etc/init.d/apache2 restart

Zatim ćemo napraviti vrlo jednostavnu stranicu s PHP kodom tj. file koji će Apache web

server posluživati kao stranicu. U tom php kodu koristit ćemo ugrađenu funkciju u PHP koja

ispisuje PHP postavke na serveru:

# cd /var/www

uđemo u direktorij za koji znamo da Apache poslužuje kao web sadržaj,

# vim index.php

editiramo novi file koji ćemo nazvati index.php

i u njega upišemo:

<?php phpinfo(); ?>

Spremimo file i izađemo iz editora. Sad možemo u web browseru pozvati taj file i provjeriti

funkcionira li sve. U address bar web browsera upišemo:http://localhost/index.php

Pojavljuje se stranica na kojoj su ispisane PHP postavke s kojima smo konfigurirali,

kompajlirali i instalirali PHP

33

7. ZAKLJUČAK

Ubuntu Linux je odličan operativni sustav, koji dozvoljava potpunu kontrolu račnala,

odnosno cijelog sustava. Napravljen je da je korisniku lagan za korištenje. Kod Ubunut-a

najviše mi se sviđa što je on Open-source operacijski sustav i što dopušta bilo kojoj osobi

izmjene cijelog operacijskog sustava, to jest prilagoditi ga sebi i tu ima veliku prednost jer

kod Windowsa koji su najrašireniji po upotrebi nemaju tu mogućnost. Grafičko sučelje koje

je bazirano na GNOME okruženje je napravljeno da samom korisniku godi oku i da može

podržavati sve najmodernije grafičke aplikacije. Postoji osjetna razlika između svih inačica

Ubuntu-a. Kao i kod svih Linux distribucija a tako i kod Ubuntu-a nema potrebe za brigom

oko virusa i sigurnost kod Ubunutu-a je vrlo velika. Ubuntu je besplatan i vrlo lagano ga je

naći na internetu i instalacija je jednostavna. Korištenje Ubunut-a nam daje velike

mogućnosti same konfiguracije računala. Prilična velika pohvala je za Ubuntu Software

Cenatr, tamo možemo pronaći sve programe i sama instalacija se odmah odvija nakon

skidanja, time interakcija korisnika kod same instalacije nema, i dobra je prednost jer

možemo zaboraviti na dosadne i osjetljive prijenosne medije (CD,DVD). Zadovoljan sam

korištenjem Ubuntu-a i želim ga dalje koristiti, no jedina mana je što nije toliko

kompatibilan sa Windowsom. I nadam se da će nova inačica Ubunutu-a 13.04 biti još

zanimljivija i bolja.

34

LITERATURA;

1.) Operativni sistemi: UNIX i Linux- Borislav Đorđević, Dragan Pleskonjić, Nemanja Maček-

Viša tehnička škola, Beograd. 2004.

2.) http://www.ubuntu.com

3.) http://www.linuxzasve.com/

4.) http://www.ubuntu-hr.org/forum/index.php

5.) http://hr.wikipedia.org/wiki/

6.) http://www.ubuntu-hr.org/

7.) http://ubuntuforums.org/forum.php?s=677d85dc9ec5579461085dc8e4d60f8d