TROSKOVIOznake:UT – ukupni trošak t – prosječni trošak UFT – ukupni fiksni trošak Fa – ukupni apsolutni fiksni trošak f – fiksni trošak po jedinici UVT – ukupni varijabilni trošak v – varijabilni trošak po jedinici Q – obim proizvodnje Kr – koeficijent reagibilnostiKoeficijent reagibilnosti troškova pokazuje za koliko će se procenata promijeniti vrijednost troškova, ukoliko se obim proizvodnje poveća za jedan posto

• Kr=0 => promjena obima proizvodnje nije izazvala promjenu troškova

• 0<Kr<1 => povećanje obima proizvodnje za 1% izazvalo je povećanje troškova za manje od 1% (porast troškova je sporiji od porasta obima proizvodnje)-DEGRESIVNI, USPORENI RAST TROŠKOVA

• Kr=1 => povećanje obima proizvodnje za 1% je izazvalo povećanje troškova za 1%-PROPORCIONALNI RAST TROŠKOVA

• Kr>1 => povećanje obima proizvodnje za 1% je izazvalo povećanje troškova za više od 1% (porast troškova je intenzivniji od porasta obima proizvodnje)-PROGRESIVNI, UBRZANI RAST TROŠKOVA

Klasifikacija troskova: Prema elementima reprodukcije

Prema mjestu nastanka

Prema vezanosti za nosioce

Prema načinu obračuna po nosiocima

Prema uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom

Klasifikacija troškova prema vezanosti za nosioce

Na toj osnovi troškovi se dijele i to: Pojedinačni troškovi su nastali kao posljedica izrade jedinice proizvoda. To su

troškovi materijala i radne snage na tehnološkim operacijama.

Zajednički troškovi su oni koji su zajednički za više vrsta proizvoda koji se ne mogu precizno razlučiti po vrstama i jedinicama proizvoda. Ovi troškovi još se nazivaju opšti.

U zajedničke troškove spadaju: troškovi režijskog materijala, radne snage na režijskim poslovima, svih sredstava za rad. Karakteristika zajedničkih troškova je da se ne mogu precizno vezivati za pojedine proizvode i da se ne mogu normirati po jedinici proizvoda.

Klasifikacija troškova prema načinu obračuna po nosiocimaOvdje razlikujemo : 1. Direktni troškovi mogu se neposredno prenositi po pojedinim nosiocima. Ovdje spadaju: troškovi osnovnog materijala, pomoćnog materijala, radne snage na poslovima izrade i sl. Ovi troškovi se mogu posebno obračunavati za svaku grupu proizvoda što je važno za utvrđivanja cijene koštanja.2. Indirektni troškovi su ona trošenja elemenata reprodukcije koji se ne mogu utvrđivati za pojedine vrste proizvoda posebno. Oni nastaju kao posljedica pripreme i izrade zajedno za više jedinica proizvoda. Oni nastaju u vezi organizovanja poslovanja po pogonima, sektorima, službama, radionicama, odjeljenjima i sl. To su troškovi: materijala na pripremno-završnim poslovima, radne snage na režijskim poslovima, amortizacija obračunata po vremenskom sistemu.

Klasifikacija troškova prema uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremomDa li troškovi reaguju na promjenu obima proizvodnje ili ne:

1. Apsolutno fiksni troškovi

2. Relativno fiksni troškovi

3. Varijabilni troškovi – proporcionalno varijabilni, progresivno varijabilni i degresivno varijabilni

Apsolutno fiksni troškovi

Apsolutno fiksni troškovi ostaju u ukupnom iznosu nepromijenjeni (zakupnina ista bez obzira na obim proizvodnje):

• troškovi sredstava za rad po vremenskoj amortizaciji

• troškovi investicionog održavanja

• premije osiguranja

• zakupnine, najamnine

• troškovi rada u pripremi proizvodnje, plate rukovodioca

Fiksni troškovi su troškovi čija veličina je uslovljena uspostavljanjem proizvodnih kapaciteta i ne mijenjaju se u dinamici njegovog korištenja. Često se nazivaju i troškovi kapaciteta jer su neizbježni postojanjem određenih kapaciteta. Tf = f (Q) gdje je Tf – ukupni fiksni troškovi - Q – veličina proizvodnih kapacitetaU fiksne troškove spadaju: troškovi vremenske amortizacije, premija, osiguranja, najamnine, zakupnine, troškovi rada u pripremi proizvodnje, plate viših rukovodioca, opšti troškovi uprave i prodaje, troškovi investicionog održavanja sredstava za rad, članarine i sl.

Svi ovi troškovi odlikuju se nepromjenjivošću svoje visine u funkciji dinamike obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta, jer nastaju kao izraz pripreme proizvodnje. Zato često ovi troškovi nose naziv fiksni, odnosno stalni, nepromjenjivi ili neotklonjivi. Međutim, kada fiksne troškove posmatramo po jedinici proizvoda, oni se smanjuju ukoliko ih dijelimo na veći broj proizvoda. To je zato što fiksni troškovi u ukupnom iznosu ostaju nepromjenjeni, a njihova visina po jedinici proizvoda se mijenja u obrnutoj proporciji sa promjenom količine proizvoda, tj. oni opadaju i imaju degresivni razvojni tok. Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda izračunaju se ako: Koeficijent reagibilnosti apsolutno fisknih troškova je uvijek 0. VAZNO!!!!! - Fa = const fa=Fa/Q

Relativno fixni troskovi

Fiksni su u okviru jedne zone stepena iskorištenja kapaciteta, a uvođenjem nove zone, smjene ili proširivanjem kapaciteta dolazi do njihovog skokovitog rasta (troškovi nove radne snage, nabavka specijalnih alata, priprema nove zone proizvodnje...) Ovi troškovi javljaju se pri prelasku iz jedne zone obima proizvodnje zaposlenosti u drugu, za koji je nužno obaviti posebne pripremo-završne (režijske) poslove Apsolutno fiksni troškovi su fiksni, stalni, u jednoj zoni zaposlenosti. Međutim, kada preduzeće odluči da proširi kapacitete, da poveća obim proizvodnje, onda dolazi do pojave novih troškova. To je slučaj kada se uvodi druga i treća smjena u proizvodnju, nove serije modela, širenje asortimana proizvodnje. Znači kada se uspostavlja novi sloj (zona) proizvodnje ovi troškovi se mijenjaju, odnosno rastu. Ti troškovi nazivaju se relativno fiksni troškovi – čime se objašnjava njihova promjenjivost.

Relativno fiksni troškovi su: troškovi nove radne snage za novu smjenu, plate radnika u toj smjeni, novi dodatni troškovi oko pripreme nove proizvodnje, troškovi ogrijeva, osvjetljenja, režijski troškovi i sl. Stepen reagibilnosti veći od 0, a manji od 1.

VAZNO!!!!! - rf= RFT/QKr= 0Kr>1

Varijabilni troskovi

Zavise od obima proizvodnje. Rastu kada raste obim proizvodnje, opadaju kada opada obim proizvodnje, nema ih kada nema proizvodnje (troškovi materijala, plate direktnih radnika, funkcionalna amortizacija)

Njihov rast može biti proporcionalan rastu obima proizvodnje (proporcionalno varijabilni troškovi), mogu brže rasti troškovi od rasta obima proizvodnje (progresivno varijabilni) ili sporije rasti od obima proizvodnje (degresivno varijabilni)

Proporcionalno varijabilni troskovi

Direktno su proporcionalni obimu proizvodnje: Troškovi osnovnog materijala Plate radnika na izradi proizvoda Funkcionalna amortizacija

Po jedinici proizvoda su konstantni

Neposredna izrada proizvoda, na osnovu uspostavljenog kapaciteta i organizovanja njegovog iskorištenja, uslovljava pojavu samo određene vrste troškova, koji su uslovljeni svakom novom jedinicom proizvoda i koji se mijenjaju u upravnoj srazmjeri sa promjenama obima proizvodnje.

Varijabilni troškovi variraju, mijenjaju se u ukupnom iznosu s promjenom stepena korištenja kapaciteta, tj. obima proizvodnje. Njihova visina zavisi od obima proizvodnje i oni su u funkciji izrade svake nove jedinice proizvoda. TV = f(Q) Varijabilni troškovi su: troškovi materijala za izradu proizvoda, plate radnika na izradi proizvoda, funkcionalna amortizacija, utrošak energije u procesu proizvodnje i sl. Koeficijent reagibilnosti proporcionalno varijabilnih troškova je uvijek 1.

VAZNO!!!!! - v=constv=VT/Q

Progresivno varijabilni troskovi

Rastu brže od obima proizvodnje Javlja se usljed većeg porasta proizvodnje što uzrokuje progresiju troškova na većim stepenima iskorištenosti kapaciteta:

Opterećenje radne snage (prekovremeni rad) Povećanje škarta, loma...

Koeficijent reagibilnosti veći od 1.

Progresivni varijabilni troškovi su oni varijabilni troškovi koji brže rastu od obima proizvodnje. Progresija se javlja kad uvodimo prekovremeni rad, povećanje škarta, loma, rastura materijala, pojavljuju se greške u radu i sl. Koeficijent reagibilnosti progresivnih varijabilnih troškova je veći od 1.

Degresivno varijabilni troskovi

Rastu sporije od obima proizvodnje Javljaju se kod masovne prozvodnje zbog smanjenja troškova pripreme - osvjetljenja, grijanja i ostale režije.

Koeficijent reagibilnosti manji od 1. Degresivni varijabilni troškovi su oni varijabilni troškovi koji rastu sporije od obima proizvodnje. Degresivnost varijabilnih troškova uzrokovana je povećanjem obima proizvodnje pri čemu se smanjuju troškovi pripreme (kod masovne proizvodnje), troškovi osvjetljenja, pogonskog materijala, ogrijeva i sl. Koeficijent reagibilnosti degresivnih varijabilnih troškova je manji od 1.

Granicni troskovi

Trošak dodatnog obima proizvodnje Sastoje se od varijabilnih i relativno fiksnih troškova Granični troškovi registruju samo novo nastale troškove dodatnog obima proizvodnje, dok prosječni troškovi sadrže i troškove prethodnih nivoa, slojeva.

Svrha graničnih troškova • politika cijena (damping cijene)

• odluke o dopunskoj proizvodnji

• rad u više smjena

Prodajna cijena proizvoda ne bi smijela biti niža od graničnog troška:granični prihod ≥ graničnog troška Za gt = pc pokriju se samo varijabilni troškovi proizvodnje

Ukupni i prosjecni troskovi

Ukupni troškovi su svi troškovi koji su nastali u proizvodnji. UT = FT + VT + RFT Prosječni troškovi su svi troškovi koji su nastali za proizvodnju jedinice proizvoda.

Remanentnost troškova

Dok su pojave degresije i progresije troškova karakteristične za porast obima proizvodnje, dotle se remanentnost javlja u funkciji smanjivanja stepena korištenja kapaciteta. Opadanje iznosa ukupnih troškova sa nivoa obima proizvodnje ne odvija se istim intenzitetom kao što je bio njihov porast već jednim usporenijim trendom. Do ovakvog zaostajanja smanjivanja ukupnih troškova za tempom opadanja obima proizvodnje dolazi usljed nemogućnosti potpunog otklanjanja već nastalih relativno fiksnih troškova. Pojava remanentnosti troškova je, naročito, karakteristična u uslovima privremenog povećanja stepena korištenja kapciteta, od kojeg se mora odustajati čim nestane potrebe za tako povećanim obimom proizvodnje.

RAZVOJNI TOK TROŠKOVA I ZONE KORIŠTENJA KAPACITETA

U vezi sa zakonitostima ponašanja troškova, bilo u ukupnom iznosu ili po jedinici proizvoda, pri promjeni obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta, mogu se uočiti karakteristične zone i to:

• zona degresije

• zona optimalnosti

• zona progresije

Zona degresije predstavlja sloj korištenja kapaciteta u kome ukupni troškovi rastu ispod proporcionalno obimu proizvodnje, a troškovi po jedinici proizvoda, odnosno cijena koštanja opada.

Zona optimalnosti predstavlja sloj korištenja kapciteta u kome se ukupni troškovi proporcionalno povećaju sa promjenom obima proizvodnje. Troškovi po jedinici proizvoda u ovoj zoni stagniraju i dostižu najniži iznos.

Zona progresije nastaje iza zone optimalnosti i za nju je karakteristično intenzivniji rast ukupnih troškova od porasta obima proizvodnje. Do progresije troškova dovode varijabilni progresivni troškovi i relativno fiksni troškovi. Prosječni troškovi po jedinici proizvoda u ovoj zoni također se povećavaju.