TRI HRVATSKA PISMA

Akademik Damjanović kaže.“Čirilica – jedno od tri hrvatska pisma, podrijetlom je grčko pismo, koje se još od 8. stoljeća zbog bizantskog utjecaja u naši kraje vima različite posebnosti“.

„Čirilica Hrvatima nije služila kao neka rezervno pismosamo gdjegdje i to u oda branim prilikama – Upravo suprotno, ona je bila na raznim razinama dominant no hrvatsko pismona širokom prostoru istočno od rijeke Krke i Vrbasa, a povre meno (osobito starijih stoljeća) i zapadnije. Naposljetku znamo za čirilična

slovai usred Istre, na Supetarskom u lomku iz Svetog Petra u šumi iz 12.st.“...

Hrvatski zazor prema čirilici počeo je u 19. st. u vrijeme buđenja nacionalnih svi jesti početkom raspada triju carstava (austrijsko, tursko rusko) i stvaranja nacio nalnih jezikoslovlja- filologija. Tako je Jagić postavio podjelu: glagoljaška je hrvaska, a čirilica je srpska filologija, što su podržava li svi vlastodršci do danas, usljed čega dio Hrvata ne zna ništa o svojoj povijesti, a pogotovo nezna da su Hrvati jako puno svo jih tekstova (u mnoigim stolječima i na mno gim prostorima ) napisali čirilicom.

Tako je na čiriličnoj „Tabli za djecu“ iz 1560. g. pisanoj čakavštinom (dakle idiomom koji Srbi nisu nikada svojatali) piše da je tiskana srpskim jezikom, jer je čirilica. (Rekao je sudionik lajnjskog skupa u HAZU, sve učilišni prof. sa zagrebačkog Filozovskog fakulteta u razgovoru za Vijenac Matice Hr vatske.) Političkjo forsiranje čirilice tijekom

dviju Jugoslavija kao srpskog pisma, kod Hrvata je stvorilo odbojnost prema čiri lici, dok su hrvatski jezikoslovci mudro vježbali poznatu „Hrvatsku šutnju “.

Međutim, pismo „čirilicu“ – bosančicu je u Hrvatskoj moguće pratiti još od 9. st.

Za usporedbu sa Bosančicom i grčkim pismom - rusko – čirilično pismo danas.

Dio tih tekstova pisan je posebnim tipom čirilice, koju rado zovemo bosančica.

Pranjković ističe da je to kurzivno pismo (rukopisna bosančica) uz lokalne specifič nosti (posebnosti) bilo u živoj uporabi puna četiri stoljeća, te da je praćenje razli čitih oblika bosančice moguće pratiti još od XI stoljeća i to u pisanim spomenici ma kao što su: Humačka ploča ili listina Kulina bana iz 1189. U Dalmaciji su to Povljanski prag, omiški natpis kneza Miroslava, Povljanska listina, list omiškog kneza Đure Kačića Dubrovačkoj općini.

U civilnoj prepisci veću 12. st. čirilica je nadvladala glagoljicu, te se glagoljica od tog vremena uportrebljavala uglavnom u crkvenim krugovima.

Dio tih tekstova pisan je posebnim tipom čirilice, koju rado zovemo bosančica.

Bosančicu su dobro poznavali i hrvatski glagoljaški pisci, znatni dio franjevačke kniževnosti (bosanske, hercegovačke i dalmatinske sve do 19. st.), a njome su se u osobnoj prepisci služili

i neki hrvatski velikaši iz najznamenitijih obitelji kao što su Zrinski, Frankopani, Jurišić, Kegle vić...

Velika А Б В Г Д Е Ё Ж З И Й К Л М Н О П Р С Т У Ф Х Ц Ч Ш Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я

Mala а б в г д е ё ж з и й к л м н о п р с т у ф х ц ч ш щ ъ ы ь э ю я

Prijepis a b v g d e ë ž z i j k l m n o p r s t u f h c č š šč '' y ' è ju ja

výslovnost: a b v g d je jo ž z i j k l m n o p r s t u f ch c č š ščTvrdi znak

yMeki znak

e ju ja

U Dubrovnikiu je tim pismom bila tisakana: Diplomatika, Dubrovački lekcionar s početka XVI st. Libro od mnozijeh razloza, prvi hrvatski čirilički prvotisak (čija je petstogodišnjica obilježena 2013. g.) Dubrovački molitvenik : “Od blažene Gospođe ofičje“ s pridruženih „Petnajst molitava svete Brigite“(odtiskanih u Veneciji 1212. g.) U srednjoj Dalmaciji: Poljički statut iz 1440. I Papaličev prijepis Hrvatske kronike, Statut Poljičke bratovštine sv.Kuzme i Damjana.“ Ona se spominje i u doda tku Poljičkog statuta iz 1665. g., GRBOVNIK- Ive Banca ( svi stari grbovi u njemu, prema fočanskom grbovniku iz 15. St. obilježeni su bosančicom.. Iz 1404 g. na lokaciji Likovac je potječe Kočerinska ploča, tj. nagrobni spomenik Vignja Milo ševića, koja se čuva u crkvenom prostoru crkve u Kočerin-u, kao spo menik nulte kategorije. Zato 2013. g. podignuta Aleja kamenih slova bosančice (1,4 X 1 X 0,25 m), koja se proteže župom Kočerin do mjersta Lipovac. (Uz cestu na ulazu u Široki Brijeg – zapadna Hercegovina, naseljena isključivo Hrvatima).

HRVATSKA G L A G O LJ I C A

Hrvati su jedini narod u Evropi koji su do danas sačuvali svoje višetisućljetno izvorno hrvat sko narodno pismo GLAGOLJICU (uglatu i oblu (vidi “kijevski listici“), kojoj temeljni oblik sus rećemo u obliku simbola prije 6.000 godina kod drevnih Veda. ( prema arheološkim nalazima iz 2004. g. u Aziji kod Anau-a).

Osim pisma, Hrvati imaju i više od tisuću godina vjerske obrede na svom narodnom jeziku, što je jedinstrven slućaj u Zapadnoj crkvi. Prema Hrvatskoj kronici tu je liturgiju uveo sv. Konstanc (Konstantin Porfirogenet Filozof u vrijeme kralja Budimira (uVelikoj Moravskoju - današnja Slovačka) u IX. st.(prije provale Mađara u to podrućje)...(prema Otvoreni Pečati T. . Mikulića – str.792.)

Zografsko evanđelje (886.-XII. st.) Misal kneza Novaka (1368. g.)

Hrvati su također prvi u tzv. slavenskom svijetu tiskali svoje knjige.Prva knjiga, Misal po zako nu rimskog dvora: Kosinjski misal tiskan je 1483. g. na glagoljici, što je samo 28 godina poslije

Gutenbergova izuma tiskanja (1455. g.), 12 godina nakon prve knjige tiskane u Parizu, 6 go dina nakon prve knjige tiskane u Londonu i Veneciji, iste godine kadai u Beču, 58 godina prije Berlina, 70 godina prije prve knjige tiskane u Moskvi.

( Između pisama pape Ivana VIII knezu Branimiru 879. g.,do Prvog splitskog crkvbenog sabora i pisama pape Ivana X i Lava VI 925. i 928. g., postoji potpuna šutnhja u crkvenim izvorima o do gađajima u našim krajevima. Ta šutnja se nastavlja i nakon tih pisama sve do Trečeg splitskog crkvenog sabora cca 1050.g. papa Inocent IV dozvolio je Hrvatima bulom od 29. 03.1248. god ine vjersku službu na hrvaskom na rodnom jeziku, kao i upotrebu glagoljice u liturgiji. Zapadna crkva sve do II Vatikanskog konci la nije dopustila nijednom narodu u Evropi upotrebu narod nog jezika u liturgiji, osim Hrvatima.)

Ostale važne knjige: Kosinjski brevijar(1491.), Baromićev brevijar (1493.),Senjski misal (1494.), Spovid općena (1496.), Misal Šimuna Kožičića Zadranina (1531.),Glagoljska poče tnica (1527.), Hrvatski glagoljski misal Pavla Modrušanina (1528.).

Kijevski listić (861.-885.) Vinodolski zakonik (1288. g.) Njujorški misal (1400./1410.)

NAJVAŽNIJA DJELA NAPISANA HRVATSKOM GLAGOLJICOM

Plominski zapis (kamen, vjerojatno 6. st., iako se uobičajeno datira u 11. st.),Baščanska ploča, (1100.), Valunska ploča, i Krčki natpis (kamen, sve 11. St.), Senjska ploča (11./12. st.), Grdosel ski ulomak (kamen, 12. st.), Kločev glagoljaš (11 st.), Vinodolski zakonik (pergament, 1288.), Istarski razvod (pergament, između 1275. i 1395.),Misal kneza novaka (pergament, 1368.), Vrbnički brevijari (pergament, prvi do četvrti, 13.-15.st.), Vrbnički zakon (pergament 1388.) ,Reimski evanđelistar (pergament, 1395., pisan je u Pragu, ali hrvatskom redakcijom), Gla goljski abecedarij Jurja iz Slavonije(pergament, 14./15. st.), Berlinski misal (1402.), Hrvojev misal (pergament, 1404.), Dragućki brevijar (1407.), Njujorški misal (pergament, između 1400. i 1410.), te dva Vrbnička misala (pergament, 1456. i 1462.), Beramski brevijar (15. st.).

U znanstvenom djelu „Otvoreni pečati –T. Mikulića objavljene su fotografije 43 dokumenata pisanih glagoljicom, od kojih nekoliko spominjem i ovom prilikom:

Vinodolski zakonik (1546.), Vatikanski misal Illyr. 4,(prva pol. 13. st.), Misal Pavla iz Modru še (1528.), Misal Hrvacki (1531.), Ispovijed i znanje prave kršćanske vjere(1564.), Glagoljska početnica (1763.), Sinajski psaltir, i Sinajski molitvenik (iz samostana na Sinaju 886.-XII. st. Ti sinajski zapisi, kao i Zografsko evanđelje, Marijinsko evanđelje i Assemanijev evanđelistar nastali su u Ohridskom krugu u tadašnjoj Bugarskoj . Ovi glagoljski zapisi, kao i Kijevski lističi svjedoče o prijelazu od istočne liturgijena zapadnu.)...

Otisak sa pečata veličine palca od crnog ahata nađenog u ANAU (podrućje južnog Urala, prili kom arheoloških istraživanja tronacionalnih strućnjaka2004.g.(SAD – Rusija – Turkmenistan).

UTJECAJ HRVATSKOG JEZIKA NA DRUUGE NARODE:

Poljski kardinal Stanislav Hotyusz (1504. - 1558.) smatrao je na temelju legende o Čehu, Lehu i Mehu, da svi (tzv.)slavenski narodi potječu od južne skupine Slavena, najvjerojatnije od Hr ata. Također se zalagao na Tridentskom koncilu da se za sve Slavene uvede u liturgiju narod ni jezik i to hrvatski, jer je on „majka svih slavenskih jezika“.

Češki benediktinac Jan z Holešova kaže u svom spisu iz 1397.godine: „Tu treba znati najprije, da mi Čersi i porije4klom i jezikom pottječemo od Hrvata, kako govore i dokazuju naše kroni ke i zato je naš češki jezik po svom porijeklu hrvatski jezik. . . i tako suu početku svi Česi u ovoj zemlji govorili upravo onako, kako sada govore Hrvati, ali onaj se prvobitni jezik u ovoj zemlji zbog velike udaljenosti od svoga hrvatskog podrućja tijeko raznoraznih i duggotrajnih razdoblja u svojoj osnovici toliko promijenio, da mi sada štošta govorimo drugačije nego što govore Hrvati i prije nego što su prije nas u ovoj zemlji govorili Česi. . .

Citat iz knjige OTVORENI PEČATI, T. MIKULIĆA – str. 793.!

L A T I N I C A

Dok temelji oblik glagoljice nastaje na podrućju Ugarita (grada-državice, glavnog pomorsko– trgovačkog središta na Sredozemlju u sastavu HURAVATSKOG carstva u Mezopotamiji, na granici s egipatskim Bliskim Istokom) u razdoblju oko 1300. - 1000. pr. Kr. (kada Feničani –„Narodi s mora“ i Aramejci – arapi centralne Arabije osvajaju to podrućje, a HURAVAT propada, jer ga napadaju i Hetiti i Asirci), Savršenija inačica te glagoljice susreče se u razdoblju pr.Kr. na obalama Crnog mora pod nazivom Crnomorska slova, pa Kijevski lističi...

Ti pomorski Huravati odseljeni iz Mezopotamije, jednim dielom , od trgovačkih kolonija u Jad ranu, Egejskom i Apeninskom Sredozemlju, stvaraju naselja, i naseljavajući se, proširuju ih.

U Egejskom sredozemlju, Huravati s drugima - kasnije pod utjecajem Istočnog rimskog carstva, zatim Bizanta i velike Bugarske i dalje, sve do ranog srednjeg vijeka, razvijaju inačice grčkog pisma – Bosančicu i čirilicu.

Dio Huravata odseljenih iz Mezopotamije na zapadnu obalu Apeninskog poluotoka oko 1000.pr. Kr. stvara svoju kraljevinu ETRURIJU, koju već oko 900.pr.Kr.poznajemo kao dominantno društvo i kulturu na tom prostoru (u planinske dijelove doseljuju se Latinska aryska plemena ).

Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrebiensis) rukopis je s najduljim sačuvanim tekstom

etruščanskog jezika.

Platno s oko 1130 riječi sačuvano je u pet naknadno izrezanih traka kojima je bila omotana egipatska mumija. Duljina cijele knjige iznosi oko 340 cm, a širina najšire trake je 35 cm. Tekst je raspoređen u 12

stupaca s različitim brojem redaka (od 26 do 36). Pretpostavlja se da sadrži niz obrednih propisa vezanih uz vjerske rituale starih Etruščana. Kako je etruščanski jezik još uvijek slabo poznat, dosad je poznato značenje samo pojedinih riječi koje spominju žrtvene darove i datume pojedinih svetkovina. Ovi ovoji s natpisom otvaraju jasnu mogućnost postojanja korijenskih veza između drevnih Etrurije i hura vatsko – mezopotamske civilizacije.

1.značenje: klinastog pisma,3.Starohebrejsko (huritsko pismo),4.Novohebrejsko (židovsko), arapsko.

Etruščani se istiću svojim pomorstvom, graditeljstvom, umjetnošću – kiparstvom, a sve u znaku hrvatskih crveno-bijelih kockica. Posebno su zaslužni za stvaranje svog vlastitog Etruščankog pi sma, koje vrlo nalikuje današnjoj latinici. (To pismo vuče svoje korijene iz starog huritskog pisma na Bliskom Istoku (tzv. Starohebrejsko ), a od Etrurskog pisma potječe i današnja latinica.)

Etrušćanski natpis na urni

Oko 5.st.pr.Kr. Etruščani se neprimjetno stapaju sa latinima u jedinstveno demokratsko Rimsko kraljevstvo u kojem dominira državica - grad Rim, a pismo latinica se dalje razvija.

Priredio: Branimir Besak

Korišteni izvori: OTVORENI PEČATI (2. prošireno izdanje) – Tihomir Mikulić

HISTORIJA PISMENOSTI - Zvonimir Kulunđić