Trgovina i razmjena informacija u Brončano doba
-
Upload
matej-mitrovic -
Category
Documents
-
view
123 -
download
4
description
Transcript of Trgovina i razmjena informacija u Brončano doba
SVEUČILIŠTE U ZADRU
ODJEL ZA ARHEOLOGIJU
OBLICI KOMUNIKACIJE:
RAZMJENA DOBARA I IDEJA U BRONČANO DOBA EUROPE
Seminarski rad
Studenti: Matej Mitrović, Filip Lukačević
Mentor: prof. Martina Čelhar
Zadar, 2012.
Sadržaj
1. Trgovina.............................................................................................................................3
2. Trgovački putevi i vrste prijenosa......................................................................................4
2.1. Kopneni prijevoz.........................................................................................................4
2.2. Vodeni prijevoz.........................................................................................................11
3. Transport na velike udaljenosti i veze sa istočnim Mediteranom....................................16
4. Popis slika........................................................................................................................ 19
5. Popis literature................................................................................................................20
2
1. Trgovina
Trgovina na neki način odražava čovjekovu želju za određenom robom, te potrebu za
njenom razmjenom, kupnjom ili prodajom. Želja za posjedovanjem važnih i rijetkih roba
potaknuli su čovjeka na otkrivanje nepoznatog svijeta i s time i pronalaženje novog tržišta.
Današnji svijet bi bio nezamisliv bez intenzivnih trgovačkih aktivnosti. Trgovinu možemo
promatrati i kao uzajamni prijenos dobara u vlasništvo druge osobe. Trgovina u današnjem
smislu riječi nije ono što je ona bila u prapovijesti, nego je ta trgovina bila razmjena jednog
dobra za drugo jer novca tada nije bilo. Dobra su tada jasno određena sferama razmjene.
Prestižna dobra koja su bila namijenjena za gornji sloj tadašnjeg društva, nisu se mijenjala za
namirnice i svakodnevnu robu na tržištu. Naravno, i ideje o tome što to prestižno dobro
predstavlja se mijenjao kroz određena razdoblja. Roba se može kretati između različitih
grupa ljudi i različitih zajednica. Jednostavna razmjena robe iz ruke u ruku kakva je postajala
jos u neolitiku morala je postojati u i brončanom dobu. Iz eneolitika se naslijedilo i trgovanje
prestižnim dobrima između elite određenih društava. U brončanom dobu povećava se broj
metalnih predmeta. Metal se više ne koristi samo u religiozne svrhe i za luksuzne predmete,
nego se koristi i za proizvodnju svakodnevnih predmeta. Najviše se koristi naravno bronca,
legura bakra i kositra. Oružje je služilo kao glavni znak identifikacije i raspoznavanja različitih
slojeva društva. Razmjena i darivanje prestižnih dobara između različitih zajednica su
zasigurno bili pokretač razmjene dobara. Razmjena robe se morala odvijati prema nekakvom
određenom planu. U toj razmjeni su se javljali tzv. agenti trgovine koji su utirali puteve
trgovačkim pothvatima. Oni su prenosili robu jednim dijelom puta i robu predavali drugim
agentima koji su nastavili dalje. Taj trgovački pothvat je naravno morao biti osiguran jer je
roba koja se prenosila imala veliku vrijednost, putevi kojima se najbrže dođe do odredišta su
morali biti poznati trgovcima. Čim je roba stigla na odredište, roba je predana onima koji su
upravljali zajednicom te su je oni dalje raspodjeljivali po dogovoru. U procesu raspodjele
važnu ulogu je imalo hijerarhizirano društvo.
3
2. Trgovački putevi i vrste prijenosa
Trgovački putevi su naravno išli najpristupačnijim dijelovima. To se odnosi na doline
rijeka, jer su one oduvijek stvarale pogodan put za trgovce. Naravno taj put nije išao visokim
planinama nego se tražio put po dolinama između tih planina kojim vrlo često ide i neka
rijeka. Teški teren, u brončanom dobu najčešće je to bio blatnjav put, koji je otežavao put
trgovcima i kolima koja su to prolazila, se također izbjegavao ili se pokušavao nekako
napraviti pogodnim za put o čemu ćemo više govoriti kasnije. To znači da su trgovci morali
izvrsno poznavati teritorij i putovati onim suhim djelovima pogodnim za prolazak kola. Putevi
prijenosa dobara mogu se podijeliti na kopnene i vode, a time i na vrste prijevoznih
sredstava.
2.1. Kopneni prijevoz
Kada se radi o kopnenom prijevozu veći dio prapovijesti čovjek se oslanjao na vlastitu
snagu jer prijevoznih sredstava nije bilo. Domestifikacija životinja je počela u neolitiku i ona
je uvelike pomogla u prijevozu dobara. U početku je korišteno govedo a u brončanom dobu u
te svrhe je uveden i konj. U brončanom dobu je najviše korišten poni. Izum kotača je
revolucionalizirao prijenos robe. On se prvi puta pojavljuje u bakrenom dobu u različitim
dijelovima Europe, od Ukrajine do Danske i Nizozemske. Pravljen je od drveta i bio je dio kola
koje su služile u poljoprivredne svrhe. Takvi modeli su pronađeni u Rumunjskoj i Mađarskoj,
sa povišenim stranama. Najraniji primjerci dolaze iz vremena trećeg tisućljeća prije Krista. Iz
drugog tisućljeća prije Krista imamo primjere rano brončanih modela kola iz Rumunjske
ukrašenih motivima karakterističnih za njihovu keramiku. Iz vremena bakrenog doba
pronađeni su kotači u Švicarskoj. Iz vremena brončanog doba nalazi kotača su vrlo mali.
Pronađena su 4 kotača u blizini Oldenburga u Njemačkoj, oni su datirani u sredinu 2
tisućljeća prije Krista.1 Imamo i nalaze iz sjeverozapadne Španjolske iz samog početka
brončanog doba. Iz brončanog doba su pronađeni i tripartitni kotači u Italiji sa otvorima u
obliku polumjeseca kao i Britaniji. U Flag Fenu u Britaniji, pronađeni su tripartitni diskoidni
kotači, široki 80 cm. Napravljeni su od johe. Uz to su pronađeni i klinovi od hrastovine. To se
pridružuje osovini pronađenoj par godina ranije. Takva vozila su morala biti jako teška, oko
1 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 165
4
700 kg, jer su su sačuvani primjerci pokazali da su modeli sadržavali 1 m3 . Zbog svoje težine i
vrlo nepogodnog terena, zbog blata, takva vozila vjerojatno nisu korištena za trgovinu na
velike udaljenosti.
Slika 1. Modeli kola iz brončanog doba
Slika 2. Rekonstrukcija kola iz brončanog doba
5
Slika 3. Nalazi kotača iz brončanog doba
Mogući tragovi cesta i trgovačkih puteva su pronađeni u Cham-Oberwilu u Švicarskoj i
datirani su u srednje brončano doba. Ceste sadržavaju redove toplinsko obrađenih kamenja i
keramike a tragovi kotača leže ispod njih. Dio tgovačke ceste je nađen nedaleko Oxforda u
Engleskoj, 35 metara dug i 5 metara širok most. Sa strana mosta su pronađene nekakve
drvene grede koje su vjerojatno formirale rukohvat.2
2 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 167
6
Za brže i lakše putovanje, kao i za veću mobilnost u bitkama, razvijena su lagana kola
koja se najprije pojavljuju u Europi u kružnim grobovima u Mikeni. Prvo važno tehničko
dostignuće je bio izum kotača sa žbicama ili u nekim slučajevima križnim kotačima. 3 Cilj tog
izuma je bio smanjiti težinu kola. Najranije takvi primjeri su pronađeni u južnom dijelu ruske
stepe u Volga-Ural regiji. U Gruziji i Armeniji su također pronađeni primjeri kotača sa
žbicama koji datiraju u drugo tisućljeće prije Krista. Dalje prema zapadu Europe, prisutnost
kotača sa žbicama je dokaz širenja lakih vozila. Kotači se pronalaze i na keramici. U Vel'kim
Raškovcama u Slovačkoj su prikazana kola sa dva kotača koja vuku konji.
Slika 4. Vel'ke Raškovce, prikaz kola za dva kotača
3 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 167
7
Takva kola su slična onim iz Dupljaje iz južnog Banata, gdje je pronađen kultni glineni model
kola. Primjerak iz Dupljaje je vozilo u obliku zdjele sa tri kotača osovinom i držalom u obliku
ptica. Vozilo ima kotače sa četiri žbice i najvjerojatnije prikazuje reprezentativno ritualno
vozilo tog perioda.
Slika 5. Dupljaja, primjer kultnog vozila brončanog doba
Takva vozila nam dokazuju da su postojala vozila sa dva kotača sposobna za brzu
vožnju u povoljnim uvjetima. Smatra se da su primjerci vozila sa žbicama prikazivani jos u
kameno doba u Italiji, centralnoj i južnoj Španjolskoj i Švedskoj, ali problem u kamenu je u
tom da se kamen teško datira.
U kasnom brončanom dobu mnoštvo dokaza nam dolazi od modela vozila i prikazima
kultnih vagona. Nije poznato prikazuju li ti primjeri svakodnevna vozila ali oni nam pokazuju
da se tehnologija izrade poboljšala. Kotači su obično sa četiri žbice. Poznati su i prikazi kotača
sa više žbica, neki od bronce a neki od drveta sa brončanom navlakom. Kao što smo rekli,
glavna razlika je u tome što kola vuku i konji. Zbog velikog močvarnog područja u tadašnjoj
Europi, kola nisu bila čest izbor za duga putovanja zbog promjene vremena. Zbog toga se
najviše koristilo više životinja koje su nosile nekakav teret. Najviše volovi a rjeđe konji. To je
prikazano i na prikazima kamene umjetnosti.
8
Ceste su se pravile od kamenja i kamenih plokova i drveta. Drvene ceste se pojavljuju
samo na vlažnim područjima. Iako nisu poznati putevi napravljeni od kamena, osim možda
Cham-Oberwila i Oxforda i nekih primjera iz Danske, poznati su nam neki kratki putevi od
drveta sačuvani na vlažnim područjima zbog blata. Oni se nalaze u sjevero-zapadnoj Europi,
iako se pronalazi sve više takvih nalaza zbog toga što je prije postojalo više močvarnih
područja nego što ih ima danas. Suvremena istraživanja su pokazala da se najveća
koncentracija tih nalaza nalazi u Velikoj Britaniji, istočnoj Nizozemskoj, Njemačkoj i Danskoj.
U ovim područjima gradnja cesta je započela jos u ranom neolitiku i nastavila se sve do
željeznog doba. Korišteno je više tehnika za gradnju puteva. U Nizozemskoj i Njemačkoj se
najčešće koristilo drvo koje se postavljalo paralelno i zatim se na to slagao jos jedan red
okomitog komada drveta. U Engleskoj je korišteno šiblje i pleteri. Na jednom nalazištu u
Engleskoj su pronađeni okomiti nosači na koje su bile vodoravno poredane uparene grede. U
svim tim slučajevima u blato su zabijani ostali komadi drveta kako bi se stabilizirala struktura
puta. Ta područja na kojima se gradio put su bila u vlažna ili su bila u opasnosti da vrlo lako
postanu blatna područja.
Slika 6. Način izgradnje cesta u brončanom dobu
9
Slika 7. Pokušaj prikaza trgovačkih ruta u brončanom dobu u Njemačkoj i Poljskoj
Kao što smo već rekli, najvažnije trgovačke rute prate rijeke i planinske prolaze i takve
puteve često i danas prate važne prometnice. Na slici gore je prikazan pokušaj rekonstrukcije
tih puteva.
10
2.2. Vodeni prijevoz
Većina vodenih prijevoznih sredstava se najviše koristila za prijevoz po rijekama i
jezerima a ne po morima. Najčešće se koristi čamac zvan dug-out (iskopani) kanu. Takva
vrsta se izrađivala od polovice debla, izdubljenog po sredini kojemu su pridodani određeni
dodatni nastavci kao što je odvojiva krma. Najduži takav kanu je 16 metara a najmanji oko 3
metra. Za kretanje su se koristila vesla. Vesla su pronađena u Biskupinu u Poljskoj, Irskoj i
mnogo nalazišta u Švicarskoj datirana u kasno brončano doba. Učvršćivači za vesla su rijedak
nalaz. Takvi kanui su bili nestabilni i nisu bili namjenjeni za prijevoz teže robe i moralo se
njima upravljati vrlo oprezno. Često se povezivalo dva ili više takvih čamaca. Za to nema
dokaza da se koristilo u brončanom dobu. Stoga se smatra da se ovakva vrsta koristila za
mirne vode kao što su rijeke i jezera. Imamo nekoliko takvih primjera iz Britanije i Irske kao i
u alpskom području i južnoj Njemačkoj. Nedaleko Salzburga je pronađen napola završen
takav kanu. Imamo jedan primjer i iz Tunderna u Saksoniji.
Druga vrsta nam je poznata iz rijetkih ostataka iz Britanije i sadrži više komada
čamaca zašivenih zajedno različitim vlaknima. Takav primjer je pronađen na rijeci Humber u
Engleskoj. Tamo se vidi kružno brodsko dno sa zaobljenim okvirom koji je najraniji primjer
takve vrste. Takva plovila su korištena u prelaženju riječnih tokova. U početku se smatralo da
takva vrsta nije primjerena za plovidbu morima. Ali otkriće doka u Doveru u jugoistočnoj
Engleskoj kao i takvog broda koji je bio dobro očuvan. Pretpostavlja se da je bio dug 15
metara i oko 2 i pol metra širok. Široke grede i ravno dno čine ga stabilim na morima. Nije
pronađeno ništa čime bi se dokazalo da je postojalo jedro na brodu, što govori da se brod
pokretao veslajući.4
4 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 181.
11
Slika 8. Skice brončanodobnih brodova
Brodolomi kod rta Gelidonye i Uluburuna su važni nalazi za rekonstrukciju brodova i
tereta na brodovima. Onaj iz Uluburuna se datira u 14. stoljeće a brodolom iz Gelidonye se
smjestio u 13. stoljeće prije Krista. Kod Uluburuna je pronađeno 10 tona bakrenih ingota i
jednu tonu kositrenih ingota. Ingoti su poluproizvodi bakra ili kositra koji su se koristili za
lakši prijevoz tih sirovina. Kasnije su se oni mogli rastaliti i napraviti proizvod po želji. Bakar
se najviše prevozio u ingotima u obliku goveđe kože težine 24 kg. Ingoti od goveđe kože su
imali izdužene krajeve da bi ih se moglo lakše prenositi. Pronađeno je i više raznih vrsta
ingota kao što su ingoti pravokutnog oblika, okruglih ingota. Kositar se također prevozio u
ingotima u obliku goveđe kože. Jedan je bio u obliku sidra. Ustanovljeno je da bakar s
brodoloma potječe uglavnom sa Cipra a neki iz Turske. Za kositar se smatra da potječe
negdje sa istoka, Irana ili Afganistana. Na brodu je pronađena i veća količina staklenih ingota,
njih 170. To su najstariji poznati stakleni ingoti. 149 utega za vagu pronađenih na brodu još je
12
jedan dokaz da je ovo bio trgovački brod. Oni su bili izrađeni u geometrijskom i zoomorfnom
obliku. Sigurno je na brodu bila i velika količina zlatnog nakita i zlatnih predmeta te ingota
koji potječu iz Egipta i Afrike. Ovaj brod je plovio od sirijsko-palestinke obale do Turske i
Grčke.5
Slika 9. Rekonstrukcija broda i nalazi sa brodoloma iz Uluburuna
Na brodolomu kod rta Gelidonye pronađena je tona bakra. On je prevožen u ingotima
u obliku goveđe kože koji su težili svaki 24 kg, okruglim, te pravokutnim ingotima. Pronađeno
je i oko 60 kamenih utega za vaganje. Kao i brod iz Uluburuna ovaj brod je putovao od
Bliskog istoka do Grčke.
5 Trgovina i razmjena u prapovijesti, 2006. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, str. 117.
13
Slika 10. Ova slika nam pokazuje brodolome u Europi što nam pokazuje kuda su trgovački brodovi putovali
Trgovački kontakt u brončanom dobu se obavljao zbog nekoliko razloga, neki zbog
ekonomske potreba a neku zbog socijalne dužnosti. Zajednice koje su živjele blizu mjesta
vađenja određenog dobra su od tog dobra i profitirale. Kako se kretanje drveta odvijalo nitko
ne zna. Teško je dokazati da je drvo stiglo iz udaljenog područja. Tek nekoliko dijelova
Europe se nalazi daleko od ležišta gline, tako da se keramika uglavnom pravila od lokalne
gline što znači da trgovina glinom na velike udaljenosti nije bila česta, osim u slučaju gline za
izradu finih proizvoda koji su zahtjevali glinu bolje kvalitete. Što se tiče metala normalno je
da nije bilo toliko puno ležišta u Europi tako da se trgovina zasigurno odvijala između
metalom bogatih zajednica i onih koji ga imaju manje. Područja koja su bila bogata metalom
su područje Alpa i Karpata, planinska područja Njemačke, dijelovi Španjolske, Britanija i Irska
i oni su sigurno bili izvor metala za okolna područja. Zanimljivo je kako se u nekim
područjima Europe kao što su Danska i Mađarska najviše pronalaze metalni predmeti iako
one ne leže na područjima bogatim metalom. Mađarska je vjerojatno metal i metalne
proizvode uvozila iz područja Karpata, a Danska s područja Alpa i južne Njemačke. Imamo
primjer metalnih čaša koje su se proizvodile na području središnje Europe i koje su
pronađene u Skandinaviji, a neki proizvodi iz Skandinavije su pronađeni u Mađarskoj. Hrana
se sigurno prevozila na razini lokalne trgovine. Sol je bila iznimno važna namirnica još i u
14
prapovijesti. Najvažnija solana je bila ona u Hallstattu u Austriji. Exploatacija soli je započela
u kasnom brončanom dobu. Na tom mjestu se nalaze tri radna radna područja: istočno,
zapadno i sjeverno. Sjeverno područje solane se datira u brončano doba, dok se ostala dva
datiraju u željezno doba. U brončano doba je i datirana solana iz područja Rumunjske, koja je
također izvozila svoju sol. Istraživanja su pokazala da su na nekim područjima solane bila
najvažnija industrijska grana u kasnom brončanom dobu i da se ona izvozila i po Africi.6
3. Transport na velike udaljenosti i veze sa istočnim Mediteranom
6 Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 253.
15
Već u kasnom trećem tisućljeću prije Krista, kontakt između istočnog Mediterana i
središnje Europe bio je uspostavljen. Tzv. Schleifennadeln i identični prstenasti ingoti iz
Morave i Levanta su pravi primjer tako ranog istraživanja. Iako su igle i fibule osobni
odjevi predmeti, njihova sama distribucija nam govori o toj direktnoj povezanosti
istočnog Mediterana i središnje Europe, sve to kroz razna putovanja između velikih
trgovačkih kolonija i većih gradova, kao što je Troja. Mnoštvo razmjene robe je uglavnom
dokumentirano kroz lokalne proizvode iz središnje Europe, a također postoje i vraćeni
proizvodi koji su igrali važnu ulogu i mnogo su utjecali na središnju proizvodnju. Većina
ukopa i ostava iz Troje i Levanta su pronađeni upravo na slojevima destrukcije. Inače bi
morali pretpostaviti da su prstenasti ingoti i te vrlo specifične igle (Schleifennadeln) bile
originalno donešene od trgovaca sa istočnog Mediterana i preuzete u Unetice kulturi.
Postoje neka kompleksna objašnjenja određenih kulturnih razmjena na Balkanu. Na
početku brončanog doba postojale su razvijene trgovačke mreže između ranoheladskih
društava na grčkom kopnu i jadranske i karpatske regije sredinom trećeg tisućljeća prije
Krista. To je prikazano u raznom posuđu i nekim prestižnim dobrima, vjerojatno
povezano sa ranom trgovinom kositra.7
Slika 11. Rasprostranjenost igala u Europi i Bliskom istoku
S padom heladskog društva oko 2200. Pr. Kr. neki migranti s jadranske obale
(cetinska kultura) su se naselili južnije do Grčke, a vjerojatno i neki sa dunavskog prostora 7 Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions and Transformations, 2005. Cambridge, str. 117. – 120.
16
što nam dokazuje sličnost keramičkih vrsta i oblika u kulturama Mokrin i Nagyrev. To bi
se moglo dokazati i povezati oblike metala s dokazima keramike i naselja. Time bi mogli
pretpostaviti direktno kretanje grupa trgovaca ili čak cijelih zajednica iz istočno središnje
Europe i balkana na grčko kopno i istočni mediteran s kraja trećeg tisućljeća u već
uspostavljenim rutama i putevima. To je zapravo temelj naprednog i opsežnog kontakta
još od 2000. Pr. Kr. pa nadalje. Oko 1900. – 1600. BC započela je nova i više intenzivnija
razmjena dobara u brončanom dobu između zapadne Europe (Velika Britanije, Wessex),
središnje Europe i istočnog Mediterana. Rana proizvodnja metala u većini Europe je bila
malih razmjera u trećem tisućljeću prije Krista, ali oko 2000. prije Krista kositar je sve više
umješan u proizvodnji bronce, najprije u Engleskoj, a poslije i diljem kontinenta. U
Njemačkoj se proizvode metalni proizvodi kao što su sjekire, ingoti u obliku prstena i rani
metalni bodeži. Od oko 1900. – 1700. oni se šire na okolna područja. Možemo
pretpostaviti da su zlato, kositar i jantar glavne sirovine koje su se prevozile od Britanije
do istočnog Mediterana. Britanije je danski jantar dobila zamjenom sa njihovim
sjekirama. Poglavari Wessex kulture u Britaniji razvili su mrežu trgovine sa centralnom
Europom i južnije sa Mediteranom, što je značilo zamjenu kositra, jantara i zlata za
prestižna dobra tog područja, kao što je staklo i fajans. U 18. I 17. stoljeću prije Krista u
kružnim kraljevskim grobnicama u Grčkoj pojavljuju se keramički stilovi i oružja sa Krete
te jantar i konjska oprema iz sjeverne i istočne Europe. To znači da su se mikenjani svoje
oružje i prestižna dobra za bakar i kositar. Kasnije se utjacaj mikenskih kružnih grobnica
širi i na područje istočne Europe i karpatskog područja. Početkom drugog tisućljeća prije
Krista crnomorska trgovačka ruta se širi na područja Karpata gdje su nastala visoko
razvijena brončanodobna društva u 2. tisućljeću prije Krista. Tamo se razvija kvalitetna
metalna proizvodnja oko 1700. godine prije Krista. Razvijaju se nova oružja i ornamenti.
Ta pojava visoko razvijenih društava je omogućila proizvodnju i distribuciju novih
metalnih proizvoda, uglavnom prestižnih dobara, oružja i ornamenata. Također su
zajednice s tog područja istočne i centralne Europe omogućile povezanost Skandinavije i
područje Crnog mora. To je bila prva faza u kojoj je baltički jantar dosegao područje
istočnog Mediterana, kao i zlato i bakar iz Karpata. Kasnije se jantarni put širio prema
južnoj Njemačkoj i od tamo se povezao sa Karpatima i Mediteranom. Britanija, točnije
Wessex kultura se povezivala sa Mediteranom kroz južnu Francusku, rijekom Rhone. Da
bi intenzivirala trgovina sa zapadnim Mediteranom, mikenjani osnivaju kolonije u južnoj
17
Italiji i Siciliji. Osnovane kolonije su uspostavljele trgovačku vezu sa jugozapadnom
Europom. Poslije 1600. godine prije Krista one su dale direktan pristup jantaru iz južne
Skandinavije, najviše iz Danske. Te trgovačke veze su uspostavile novu kulturu u sjevernoj
Italiji koja je dalje svoje veze širila prema Mađarskoj, istočnoj Europi i istočnom
Mediteranu. Kao dokaz trgovačkih veza sa Mediteranom u južnoj Njemačkoj je
pronađena drvena statua ukrašena mikenskom zlatnom krunom i jantarom sa natpisom
lineara B. Britanija je svoje trgovačke interese usmjerila prema sjeverozapadnoj Europi
što se može vidjeti iz nalaza bodeža. Kako mikenjani preuzimaju područje Grčke od
minojaca trgovačke veze su više usmjerene prema zapadu nego Balkanu. Karpatske
figure pomalo podsjećaju na minojske zmijske božice. U južnoj Njemačkoj je pronađena
igla sa završetkom u obliku kotača slična onoj iz mikenskog grobnog kruga B. Mikenske
čaše, ili njihove kopije, su pronađene u centralnoj Europi.8
Izum bronce je revolucionalizirao trgovinu. Od nje su se počeli izrađivati svakodnevni
predmeti. Bronca je legura bakra i kositra. Ležišta kositra u EuropI su bila malobrojna što
je zahtjevalo razvoj trgovine na velike udaljenosti. Kao što smo već rekli, kao trgovački
putevi su išli planinski prijevojima, dolinama velikih rijeka. Za prijevoz su se koristila kola
ili životinje u paru, najviše volovi pa konji. Za vodeni prijevoz najvažniji su nam nalazi
brodoloma kod rta Gelidonye i Uluburuna. Uz pomoć tih nalaza možemo rekonstruirati
izgled trgovačkog broda i materijala koji se na njima prevozio. U brončanom dobu
uspostavila se trgovina od Baltičkog mora do istočnog Mediterana, takozvani jantarni
put, koji je bila vrlo važna svakodnevna trgovačka ruta ne samo za jantar nego i za druge
materijale. Kada mikenjani osnuju svoje kolonije u Italiji i Siciliji, trgovina se usmjerava
više prema zapadnom Mediteranu. U kasnom brončanom dobu započinje i distribucija
soli koja je u tom vremenu, pa i u kasnijim razdobljima, bila vrlo važna sirovina. Možemo
zaključiti da se trgovina i u brončanom dobu razvijala zbog ljudskih potreba za nekom
sirovinom, najčešće zbog manjka te sirovina na području na kojem se ta zajednica
razvijala, pa je bilo normalno da će to što joj je potrebno pokušati pribaviti trgovinom,
točnije zamjenom tobe za drugu robu.
8 Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions and Transformations, 2005. Cambridge, str. 156.
18
4. Popis slika
Slika 1. - http://www.ashmolean.org, 30.10. 2012.
Slika 2. - http://www.hartford-hwp.com/image_archive/uj/ujb.html, 30. 10. 2012.
Slika 3. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 166.
Slika 4. – http://www.flickr.com/photos/beauharnais/5434455912/ , 30.10. 2012.
Slika 5. – http://oceanospotamos.wordpress.com/category/srpski/ , 30.10. 2012.
Slika 6. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 174.
Slika 7. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 176.
Slika 8. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 178.
Slika 9. – Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju – 2009. Skripta za studente, Uvod u podvodnu
arheologiju, Zadar
Slika 10. - Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge, str. 182.
Slika 11. - Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions
and Transformations, 2005. Cambridge, str. 119.
19
5. Popis literature
1. Harding, A.F. European societies in the Bronze age, 2000. Cambridge
2. Kristiansen, K; Larsson T.B., The rise of bronze age society – Travels, Transmissions
and Transformations, 2005. Cambridge
3. Trgovina i razmjena u prapovijesti, 2006. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb
20