Transformacija poljoprivrede od tradicionalne do moderne
-
Upload
gervaise-odin -
Category
Documents
-
view
44 -
download
1
description
Transcript of Transformacija poljoprivrede od tradicionalne do moderne
Transformacija poljoprivrede od tradicionalne do moderne
Posmatano iz današnje perspektive, najteži i najkomplikovaniji zadaci koje treba da reši svaka zemlja u domenu agrara odnose se na utvrđivanje mesta ove oblasti u ukupnom privrednom razvoju, a odnose se na pitanja:
Kako uklopiti poljoprivredu (agroprivredu) u celokupni razvoj ekonomije?
Kako dizajnirati proces transformacije poljoprivrede?
(ponavljanje)
Transformacija poljoprivrede od tradicionalne do moderne
Kompleksan sistem prevođenja poljoprivrede iz tradicionalne u modernu može se posmatrati:
istorijski, kroz procese prevođenja iz naturalne u robnu proizvodnju (modele transformacije poljoprivrede u Velikoj Britaniji, Japanu, Nemačkoj, SAD i Francuskoj, kao i različite pokušaje rešenja seljačkog pitanja u bivšim socijalističkim zemljama), ali i kroz aktuelne procese transformacije poljoprivrede kako u razvijenim tržišnim ekonomijama, tako i u zemljama u tranziciji;
Nezavisno od pojedinačnog pristupa pojedinih zemalja, danas je to proces reintegracije poljoprivrede i industrije u sistem agroindustrijskog kompleksa koji se odvija uz primenu osnovnih dostignuća Zelene revolucije.
Kontrasti tradicionalne i moderne poljoprivrede – komparacija karakteristika
Tradicionalna poljoprivreda Moderna poljoprivreda
Bazira na porodičnom gazdinstvu tradicionalnog usmerenja
Bazira na različitim tipovima gazdinstava
Osnovni faktor proizvodnje uz porodičnu radnu snagu jeste zemljište
Faktori proizvodnje su zemljište,radna snaga, kapital i znanje
Faktori proizvodnje se prenose u neizmenjenom ili neznatno izmenjenom obimu
Povezanost i zavisnost svih segmenata agrokompleksa uz mogućnost veće specijalizacije u okviru vertikalne integracije
Struktura proizvodnje je svaštarska uz naglašen naturalni karakter
Primarna polj.proizvodnja gubi svoju autarkiju
Odnosi ljudi se regulišu običajima Opasnost zloupotrebe novih dostignuća
Motiv: dohodak i obezbeđenje sigurnosti vlastite porodice
Motiv: profit
Kontrasti tradicionalne i moderne poljoprivrede – komparacija funkcija
Tradiconalna poljoprivreda Moderna poljoprivreda
Obezbeđenje hrane za stalno rastuće stanovništvo angažovano u poljoprivredi i van nje
Proizvodnja sirovina za niz industrijskih grana koje se bave doradom i preradom
Obezbeđenje akumulacije za razvoj vanpolj.sektora
Obezbeđenje tržišta za industrijske proizvode
Oslobađanje viškova radne snage za razvoj vanpolj.sektora
Značajnija uloga u regulisanju odnosa uvoz-izvoz
Kako definišemo ulogu poljoprivrede u kontekstu doprinosa privrednom razvoju zemlje? Koji su aspekti doprinosa zastupljeni u ova dva sistema?
Transformacija poljoprivrede od tradicionalne do moderne – definisanje osnovnih elemenata
Pojam transformacije poljoprivrede
Da li se termini put rekontstrukcije, podruštvljavanje proizvodnje, strategija razvoja ili koncept razvoja odnose na istu suštinu?
Osnovni elementi procesa transformacije poljoprivrede identični za sve zemlje nezavisno od uređenja ili stepena razvijenosti su:
1. Prihvatanje apsolutne neminovnosti razvoja poljoprivrede2. Postojanje određenog odnosa na relaciji poljoprivreda-ostali sektori
privrede
Cilj procesa transformacije poljoprivrede je koncentracija osnovnih faktora proizvodnje uz uvažavanje principa podele rada i specijalizacije
Opšti smisao transformacije dobija specifičan ugao ukoliko se posmatraju načini koncentracije faktora proizvodnje, tj. osnovni mehanizmi ovog procesa
Organizacioni oblici transformacije poljoprivrede su u prvoj fazi različiti, dok su u drugoj fazi identični nezavisno od zemlje, a to su: krupna gazdinstva (agrobiznis korporacije), porodične farme i zadruge.
Opšti smisao transformacije poljoprivrede
Proces transformacije poljoprivrede jeste suma komplementarnih aktivnosti usmerenih:
1. ka njenom pretvaranju u stabilan izvor hrane za stalno rastuće stanovništvo kao osnove stvaranja prehrambene sigurnosti nacije;
2. ka stvaranju integralnog sistema veza i odnosa između segmenata agrobiznis kompleksa (agroprivrede).
Da li različite zemlje zadržavaju mogućnost specifičnog pristupa procesu transformacije poljoprivrede?
Seljačka ekonomija
Osnovni elementi seljačke ekonomije
Analiza osnovnih karakteristika seljačkih društavaVišedimenzionalno poimanje seljačkog gazdinstvaEkonomska definicija seljaka
Ruralna ekonomija
Modeli porodične poljoprivrede
Tradicionalno-usmereni farmeri Preduzetnički-usmereni farmeri
Obično manja farma Izrazito velika farmaZaduživanje je oprezno Obilato pozajmljuje kapitalVeća stabilnost u teškim vremenima Rizik prezaduženostiPreferencija vlasništva nad zakupom Zakup i vlasništvo su ravnopravniDiverzifikacija u proizvodnji Specijalizacija i komercijalizacijaManja osetljivost na tržišne potrese Velika osetljivost na tržišne potreseKontinuitet identiteta porodice na farmi Farma nije permanentna baza porodiceVeća generacijska saradnja u domaćinstvu Generacijska konkurencija na farmiOčuvanje farme za jednog naslednika Samoutemeljenje eventualnog naslednikaVisok nivo komunalne lojalnosti i Niži nivo lojalnosti komuni iekološkog ponašanja profitna orijentacija
Predmet posmatranja
Seljačko gazdinstvo je proizvodna jedinica polunaturalnog karaktera koja se zadržala u
zemljama u razvoju
U analizi osnovnih karakteristika seljačkog društva mogu se primeniti dva pristupa: Antropološki – koji seljake posmatra u smislu
socijalnih karakteristika koje ih odvajaju od drugih društvenih grupa (najčešće je zastupljen stav prema kome se ova grupa ljudi u realizaciji svojih profesionalnih opredelenja nalazi “na pola puta”)
Ekonomski: Seljaci su reprezenti tranzicije Tržište i robna razmena su neizbežni faktori
transformacije Podređeni položaj seljaka Interna diferencijacija seljaka
Višedimenzionalno poimanje seljačkog gazdinstva
Seljačko gazdinstvo je tip poljoprivrednog preduzeća u kome je seljak istovremeno vlasnik (ili zakupac resurs), menadžer i neposredni izvršilac radnih zadataka.
Ekonomska osnova analize seljačkog gazdinstva je porodica (domaćinstvo), što mu daje dualni karakter – istovremeno je ekonomska i socijalna kategorija.
Osnovni elementi diferencijacije seljačkog gazdinstva u odnosu na druge aktere u tržišnoj ekonomiji su: dualni karakter delatnost gazdinstva osnovni faktori proizvodnje potrošnja i interni odnosi
Ekonomska definicija seljaka
Bitni elementi definicije su: Istaći elemente diferencijacije Seljaci nisu statička kategorija, već su osnova
transformacije u moderni tip gazdinstva Osnova analize je domaćinstvo Postoji samo parcijalna integracija sejaka u tržište Relativna rezistentnost na promene i manji uticaj
tržišnih potresa na poslovnu orijentaciju
Seljak je odrasli član seljačkog domaćinstva koji ima pristup zemljištu kao osnovnom izvoru egzistencije, a svojom delatnošću uvek je lociran unutar većeg ekonomskog sistema uz delimičnu integraciju u tržište koje je, obično, nedovoljno razvijeno.
Ekonomska definicija seljaka
Na osnovu definicje seljaka može se zaključiti:
Seljaci ili “ruralni svet” nestaju sa privredne scene samo uz šire uključivanje u proces robne proizvodnje svojstven razvijenim tržišnim ekonomijama
Transformacija seljačkih u porodična komercijalna gazdinstva je cilj koji se ne ostvaruje zapostavljanjem ove kategorije, već aktivnim merama u okviru agrarne ili šire posmatrano ruralne politike.
Različiti pristupi izučavanju procesa transformacije poljoprivrede
Početni oblici prodora kapitalizma u poljoprivredu
Model transformacije poljoprivrede u Velikoj Britaniji Model transformacije poljoprivrede u Nemačkoj Model transformacije poljoprivrede u SAD Model transformacije poljoprivrede u Japanu Model transformacije poljoprivrede u Francuskoj
Pokušaj rešenja agrarnog pitanja u socijalističkim zemljama
Sovjetski model kolektivizacije poljoprivrede Kineska komuna kao model preobražaja poljoprivrede Kooperacija kao Yu model transformacije poljoprivrede
Savremena iskustva zemalja razvijene tržišne ekonomije u usmeravanju farmerske proizvodnje
Poljoprivreda u tranziciji – uočeni problemi i perspektive
Model transformacije poljoprivrede u Velikoj Britaniji – osnovne
karakteristike
Klasični model prodora kapitalizma u poljoprivredu Privatna svojina nad osnovnim uslovom polj.proizvodnje
stvorena je zakonskim putem u procesu tzv. ograđivanja poseda koji se odvija
tokom XV-XVI veka kroz stvaranje privatnih pašnjaka tokom XVIII veka kroz pretvaranja opštinskog (javnog)
zemljišta u privatne proizvodne jedinice Organizaciona forma za transformaciju poljoprivrede je
zakupno gazdinstvo Krupna gazdinstva su jedinice vlasništva a ne proizvodnje Novostvorena vrednost u poljoprivredi je zbir rente, profita i
najamnina Tehničku stranu transformacije čini četvoropoljni sistem
obrade zemljišta Domaća poljoprivreda je od druge polovine XVII veka do
kraja 50 godina XIX veka bila zaštićena tzv. žitnim zakonima (protekcionistička politika koja odgovara sistemu prag cena praktikovanim u EU)
Model transformacije poljoprivrede u Francuskoj – osnovne karakteristike
Francuska je kolevka fiziokratske škole. Klasični model prodora kapitalizma u poljoprivredu. Rušenjem apsolutističke monarhije oduzeto zemljište
postaje opštinsko vlasništvo i deli se buržoaziji (srednji posed) i seljaštvu (sitni posed), dok krupni posed ostaje u vlasništvu francuskih veleposednika – formiraju se zakupni odnosi.
Preko carinskih tarifa sprečavan je uvoz i stimulisan izvoz žitarica.
Tehnička strana transformacije: poljoprivrednici ulažu u kupovinu zemljišta, a ne u novu tehnologiju i opremu na gazdinstvu, te do sredine XIX veka Francuska ostaje agrarno nerazvijena zemlja sa seljačkim staležom kao najbrojnijim delom populacije.
Posebnost modela je mit porodičnog gazdinstva.
Model transformacije poljoprivrede u Nemačkoj – osnovne karakteristike
Specifičnosti modela se vezuju za feudalno-vojnički tip države kakva je bila Pruska (pruski model) u periodu od XVII-XIX veka.
Pruski put prodora kapitalizma u poljoprivredu je mešavina klasičnog (zakupnog) sistema i održanja poseda junkera (plemstva koji su oficiri u pruskoj vojsci).
Organizaciona forma za transformaciju poljoprivrede je krupni posed koji se ne rasparčava, već se transformiše u kapitalističko gazdinstvo, a junkeri postaju preduzetnici.
Tehnička strana transformacije: država finansira istraživačko-razvojne institucije, čime se napušta sistem “laisser-faire”.
Ciklična kretanja poljoprivredne proizvodnje iziskivala su primenu mera protekcionističke politike (carine na uvoz žitarica su uvedene 1879.godine).
Model transformacije poljoprivrede u SAD – osnovne karakteristike
Specifičnost modela: osvajački karakter – prvo je zauzimano zemljište, a potom je vršena njegova raspodela koja je zavisila od odnosa javnih i privatnih snaga.
Osnovni slogan modela je “slobodno gazdinstvo slobodnog seljaka na slobodnoj zemlji”.
Veliki zemljišni fond raspodeljen je uz postojanje sistema darivanja (plemstvu, crkvi, ratnicima i doseljenicima) i mogućnost kupovine zemljišta za male svote novca (Agrarni zakon iz 1804.godine).
Tehnička strana transformacije: krejem XIX veka država finansira eksperimentalne stanice i poljoprivredne škole utičući na pozicioniranje znanja kao osnovnog faktora privrednog napretka.
Američki nacionalni ideal je porodično gazdinstvo.
Posebnost transformacije japanske poljoprivrede ogleda se u njenom nacionalnom karakteru.
Japansku poljoprivredu karakteriše izrazito mali posed (1-1.5 ha)
Kraj XIX i početak XX veka karakteriše postojanje ilegalnog zakupa i naturalne rente. Zakupni odnosi zasnivani su na 40-45% obradivog zemljišta čiji su vlasnici relativno mali broj lendlordova – pripadnika gono klase.
Agrarna reforma (1946-1950) vodi rešavanju socijalno-strukturalnog problema japanske poljoprivrede tako što je oko 2 miliona ha obradivog zemljišta oduzeto lendlorodovima i prodato bivšim zakupcima uz uslov da ga efikasno obrađuju.
Krupniji posedi nosioci su tehnoloških promena u poljoprivredi, ali i institucionalne transformacije putem osnivanja poljoprivrednih asocijacija i vertikalne integracije investiranjem u prerađivačke kapacitete...
Tehnička strana: Ministarstvo za poljoprivredu i tehnologiju formira poljoprivredne škole i koledž, inicira se sistem putujućih učitelja koji vrše grupnu obuku seljaka za primenu nove tehnologije, formirane su nacionalne eksperimentalne stanice...Država ohrabruje širok spektar aktivnosti zadruga.
Model transformacije poljoprivrede u Japanu – osnovne karakteristike
Pokušaj rešenja agrarnog pitanja u socijalističkim zemljama
Agrarno pitanje – šta je to?
Programi “rekonstrukcije poljoprivrede” primenjivani u zemljama istočnog bloka temelje se na isključivoj prednosti krupnih gazdinstava, baziranih na kolekvitnoj i državnoj svojini.
Definisana su dva moguća puta koja vode rešenju agrarnog pitanja u socijalističkim zemljama: Kooperacija zadružnog tipa (Yu model) Kolektivizacija kolhoznog tipa (sovjetski i kineski
model)
Sovjetski model kolektivizacije poljoprivrede
Realizovan je blic metodom (1928-1936) – ocenjen kao najbrži proces koncentracije i centralizacije osnovnih faktora poljoprivredne proizvodnje praćen nacionalizacijom zemljišta.
Teoijski posmatrano, postojale su dve forme za transformaciju poljoprivrede:
Sovhoz – zadružni tip koji je smatran nedgovarajućom formom, tj. “prelaznom formom” ili “nižom formom”
Kolhoz – državno gazdinstvo kao viši, složeniji oblik kojim se najbrže i najviše podruštvljuje proizvodnja u poljoprivredi.
Sve socijalističke zemlje koje su se pojavile na istorijskoj pozornici posle drugog sv.rata prihvatile su, u manjoj ili većoj meri, model kolektivizacije u izgranji krupnog gazdinstva kao nosioca transformacije poljoprivrede. Izuzetak je naša zemlja koja nakon direktnog prototipa kolhoza (1946-1953) napušta ovaj model i prelazi na prvi – model kooperacije.
Uspešnost procesa bila je merena procentom kolektiviziranog zemljišta i zastupljenošću seljačkih
domaćinstava kao nosioca privatne svojine u poljoprivredi.
Zemlja % kolektivizacije
Albanija 100.00
SSSR 99.9
Čehoslovačka 99.4
Kina 99.1
Mongolija 99.0
Bugarska 98.0
Istočna Nemačka 96.0
Mađarska 94.0
Rumunija 90.0
Vijetnam 76.0
Poljska 14.3Izvor: Z.Zakić (2001) Agrarna ekonomija, Ekonomski fakultet Beograd, str. 220
Tabela 1: Rezultati kolektivizacije u periodu 1958-1962.godina (izraženi u % kolektivizacije seljaštva)
Ocena sovjetskog modela kolektivizacije
Pozitivne ocene: Najbrža koncentracija i centralizacija osnovnih
faktora polj.proizvodnje Veoma brza adaptacija i efikasna upotreba
najmodernije mehanizacije u poljoprivredi i primena tehničko-tehnoloških mera unapređenja proizvodnje
Negativne ocene: Kolektivizacija kolhoznog tipa je u prvom redu
“model socijalističke rekonstrukcije poljoprivrede” - vođen ideologijom, a ne ekonomskim merilima.
Osnovni principi udruživanja seljaka (postepenost transformisanja, dobrovoljnost ulaska u kolhoze i ekonomska zainteresovanost za rad u kolhozu) su narušeni.
Kineska komuna kao model socijalističkog preobražaja poljoprivrede
Da li je kineska komuna poseban model ili pripada modelu kolektivizacije?
Kineski model agrarne revolucije ne bazira na prevelikom korišćenju moderne tehnike i smatra se opštim uzorom oslanjanja na sopstvene snage.
Osnovne razlike na relaciji kineski-sovjetski model socijalističke rekonstrukcije poljoprivrede identifikovane su u sledećem:
U kontekstu iskorišćenja svih mogućnosti za povećanje polj.proizvodnje u Kini su zadržani izvesni buržoaski elementi (1949-1955): bogati seljaci (15%) su uključeni u “polusocijalističke” zadruge
Postepenost transformacije uticala je na izostanak otpora seljaka procesu udruživanja u Kini
Komune nemaju samo proizvodnu, već i vaspitnu funkciju i funkciju vlasti
U oceni konačne (ne)uspešnosti modela u obzir treba uzeti Malenbaum-ove kriterijume kineske strategije privrednog razvoja
Kooperacija kao Yu model transformacije poljoprivrede
Osnovne ideje Yu modela transformacije poljoprivrede:
Nosilac proširene reprodukcije je krupno socijalistično gazdinstvo
Sponu između individualnih gazdinstava i krupnih državnih/društvenih preduzeća predstavlja kooperativa koja ima dvojaki zadatak: (1) da pomogne tehničko-tehnološku transformaciju na individualnom gazdinstvu; (2) da transformiše postojeće društvene odnose u poljoprivredi.
U funkcionisanju kooperacije kao Yu modela transformacije poljoprivrede mogu se izdvojiti karakteristični periodi:
I faza: 1945-1953. funkcionišu seljačke radne zadruge (SRZ) koje su kopije sovjetskog kolhoza
II faza: 1953(57)-1976. praksu kooperacije čine tzv. niži oblici saradnje koji se odnose na pružanje usluga seljacima.
III faza: 1976-1988. karakteriše se prerastanjem nižih u više oblike saradnje na način da su zadruge utopljene u velike kombinate kao osnovne organizacije udruženog rada (OOUR u sklopu SOUR-a)
Kooperacija kao Yu model transformacije poljoprivrede
Usvajanje ustavnih amandmana 1988. godine koji donose ukidanje zemljišnog maksimuma znači konačno napuštanje modela kooperacije jer krupno socijalistično gazdinstvo nije jedini nosilac proširene reprodukcije u poljoprivredi.
Ocena Yu modela kooperacije
Pozitivne strane: kršenje vekovnog konzervativizma seljaka, pristup povoljnijim uslovima kreditiranja, korišćenje savetodavne službe (izmena proizvodne strukture i upotreba modernih inputa)...
Kritika: poljoprivreda je, uprkos brojnim deklaracijama, ostala na periferiji industrijalizacije, zadruga je pretvorena u običnu trgovinsku organizaciju, osnovni zadatak zadruga bio je obezbeđenje sirovina za kombinatsku industriju, manja pažnja je posvećena organizovanom informisanju seljaka...
Transformacija poljoprivrede – kuda i kako dalje?
Osnovna područja transformacije poljoprivrede u bivšim socijalističkim zemljama danas su:
Optimizacija odnosa na relaciji veliki-mali u poljorpivredi
Svojinsko restrukturiranje mereno tempom promena i oblicima vlasništva
Porodično gazdinstvo se vraća na scenu kao značajna jedinica unapređenja ruralne ekonomije
Dominantni izbor zemalja u tranziciji jeste farmerski model kao poželjni model razvoja poljoprivrede
Šta podrazumevamo pod terminom farmerski model? Kako zemlje razvijene tržišne ekonomije usmeravaju
razvoj farmerske proizvodnje?
Farmerski model
Farma je određena zemljišna ili vodena površina namenjena
proizvodnji useva, gajenju stoke ili ribe; poljoprivredno gazdinstvo ratarsko stočarskog
smera ili ribnjak. Praksa razvijenih ekonomija pokazuje širok
spektar mogućnosti za formiranje farmi. Tako postoje: porodična farma i korporacijska farma, mala, mini, hobi farma i super (mega) farma Part-time i full-time farma Konvencionalna i organska farma
Ko je farmer? Šta podrazumevamo pod pojmom farmerski
model?
Farmerski model
Farmer = preduzetnički-usmeren poljoprivredni proizvođač (preduzetnik)
Farmerski model se izjednačava sa dominantnim modelom u okviru moderne poljoprivrede gde je bavljenje ovom delatnošću predstavljeno kao biznis.
Najznačajnija iskustva Zapada u usmeravanju razvoja farmerske proizvodnje vezuju se za: Strukturne promene poljoprivrede vezane za veličinu
gazdinstva, karakter radne snage i način upravljanja Posledice strukturnih promena u poljoprivredi na
dohodak, tržište, održanje ruralnog načina života i očuvanje prirodnih resursa
Uticaj agrarne politike na razvoj pojedinih tipova polj.gazdinstava
Perspektive i alternative za budućnost u okviru porodičnog sistema poljoprivrede
Strukturne promene:proces tehnološke revolucije u poljoprivredi potvrđuje
univerzalno dejstvo zakona koncentracije
Iako su se procesi strukturnih promena odvijali različitim tempom u različitim zemljama, njihove zajedničke karakteristike mogu se pratiti po tipičnim sloganima 1950-te se odivjaju u znaku “povećati ili napustiti” 1960-te su obeležene zahtevom “adaptirati se novoj
tehnologiji i specijalizaciji ili propasti” 1970-te ističu mit “veliko je bolje” 1980-te ističu pitanje “alternativni način proizvodnje
ili bankrotstvo” 1990-te su u znaku nove dileme “porodično
gazdinstvo: mit ili vizija za XXI vek”
Rezultat forsiranja strukturnih promena jeste bimodalni tip restrukturiranja savremenog agrara
Tabela 1 : Broj farmi u EU - stanje i projekcija Stanje 1993 Projekcija za 2003. % farmera Broj farmi Broj farmi Promena
Preko 55 god. (u 000) (u 000) u %
Belgija 48 76 55 -28
Danska 46 74 59 -20
Nemaèka 33 606 516 -15
Grèka 57 819 742 -9
Španija 58 1384 1115 -19
Francuska 42 801 629 -21
Irska 42 159 129 -19
Italija 61 2488 2345 -6
Luksemburg 38 3 2 -24
Holandija 44 120 82 -32
Portugalija 63 489 353 -28
Velika Britanija 48 243 173 -29
EUR-12 56 7262 6201 -15
Austrija na 267
Finska 46 192
Švedska 43 91
EUR-3 na 550
EUR-15 na 7812
(izvor: European Commission Directorate General for Agriculture (DG VI), Rural Developments, CAP 2000 Working Document, July 1997, p.32)
Posledice strukturnih i tehnoloških promena u poljoprivredi
Kako rešiti konfliktne vrednosti tržišne ekonomije? Suština problema nalazi se u sledećim odnosima: potrošač želi jevtinu hranu veliki polj. proizvođači žele profit mali farmer želi sigurnost vlastite porodice
Rešenje: sve veća proizvodnja hrane moguća je uz korišćenje moderne tehnologije, ali da li svi imaju jednak pristup modernoj tehnologiji?
Posledice strukturnih i tehnoloških promena u agraru Dohodovni jaz između velikih i malih, siromašnih i
bogatih postaje sve izraženiji (da li su mešovita gazdinstvau novoj fazi razvoja kapitalizma preovlađujući model – iskustva Francuske)
Hemijska strategija u proizvodnji hrane iznedrila je ozbiljne ekološke probleme vezane za korišćenje prirodnih resursa
Tabela 2 : Indeksi poljoprivrednog dohotka (EUR15=100)
EUR15 1981 1985 1995
Belgija 243.7 219.55 195
Danska 193.2 242.7 223.5
Nemačka (1) 109.2 109.2 …
Nemačka (2) … … 111
Grčka 80.2 73.5 77.8
Španija 72.8 75.6 98.5
Francuska 143.5 140 156.4
Irska 67.3 78.4 78.4
Italija 92.1 92.1 68.9
Luksemburg 130 137.6 139.6
Holandija 256.1 264.6 190.2
Austrija 68.7 74.2 98
Portugalija 18.9 18.2 29.7
Finska 65.5 88.4 66.1
Švedska 145.4 121.8 70.6
Velika Britanija 187 167.9 150.2
(izvor: Rural Developments, op.cit. p. 34)
Agrarna politika je samo pratilac tržišnih zakonitosti
Mereama agrarne politike vođene tokom XX veka u zemljama razvijene tržišne ekonomije ostvarivani su različiti ciljevi:
Postizanje određenog nivoa polj. proizvodnje na kome se bazira željena samodovoljnost i mogućnosti izvoza
Usporavanje procesa koncentracije Ublažavanje dohodovnih dispariteta Ublažavanje regionalnih razlika Rešavanje problema nezaposlenosti preko modela tzv.
ruralizacije Održivi razvoj poljoprivrede i čovečanstva
Primenjivane mere doprinosile su ubrzanju pojava kriza, te se savremena agrarna politika realizuje u kontekstu zahteva liberalizacije tržišta polj.proizvoda (STO). Nova agrarna politika samo je pratilac tržišnih zakonitosti.
Porodično gazdinstvo ostajeu zanaku dileme
Kako definišemo porodično gazdinstvo?
Poljoprivredno gazdinstvo bazirano na porodici je višesmerno značajno: socijalno, politički i ekonomski.
Strukturu savremenog agrara čine velika, korporativna gazdinstva ali i porodično gazdinstvo (full-time) i mepovito gazdinstvo (part-time) farm. Dok je prema mešovitom gazdinstvu agarana politika u većini zemalja indiferentna, porodično gazdinstvo je svuda u centru pažnje javnog mnjenja.
Porodično gazdinstvo ostaje kao idealna struktura u regulisanju kriza i postavljanju novog modela razvoja u okviru programa “ruralne industrijalizacje”.
Aktuelni problemi uklapanja poljoprivrede u procese tranzicije
Da li izemđu termina transformacija polj. i tranzicija poljoprivrede možemo staviti znak jednakosti?
Rezultat primenjivanih programa reformi jeste, bez izuzetka, pad poljoprivredne proizvodnje za 25-50% poena u svim zemljama centralne i istočne Evrope, kao i u zemljama koje su nastale raspadom bivšeg SSSR-a.
Da li je u ovim zemljama ugrožena elementarna prehrambena sigurnost?
Pad poljoprivredne i industrijske proizvodnje i GDP u zemljama u tranziciji
Tabela 3: Indeksi promene proizvodnje i GDPZemlja Žitarice Meso Poljoprivreda Industrija GDP
Mađarska 88 65 72 112 98Češka Republika 87 73 72 86 91Poljska 99 98 92 108 122Rumunija 93 76 97 68 75Bugarska 68 50 59 50 68Rusija 61 48 60 50 61Ukrajina 61 41 51 39 39Kazakstan 46 45 47 44 51Belorusija 73 57 58 96 71Uzbekistan 246 108 99 72 97Turkmenistan 335 126 118 45 90Izvor: Changes in Agricultural Markets in Transition Economies, ERS, USDA 2002, p. 4
Tranzicija / strukturno prilagođavanje
Tranzicija podrazumeva uvek određenu politiku i akcije kao što su:
političke promene koje se specifično odnose na socijalne, prostorne ili privredne oblasti;
veće promene pravila kojima se rukovodi celokupna privreda zemlje.
Osnovni stub tranzicije čini strukturno prilagođavanje koje podrazumeva:
deregulaciju određenih privrednih grana, privatizaciju društvenih/državnih preduzeća, liberalizaciju trgovinske politike, makroekonomsku stabilizaciju i demokratizaciju društva.
Tranzicioni procesi u poljoprivredi
Reforma agrarnog i prehrambenog sistema ekonomija u tranziciji uključuje četiri osnovna elementa:
liberalizaciju tržišta restrukturiranje polj. gazdinstava reformisanje unutar agroprivrede čiji je glasni nosilac
privatizacija državnih/društvenih preduzeća u agroprivredi – predfarmerski i dofarmerski sektor
kreiranje odgovarajuće tržišne infrastrukture
Kako se prate efekti reformi? Stručnjaci Svetske banke prate reforme realizovane u
sektoru poljoprivrede kroz sledeće elemente: cenovna i tržišna liberalizacija, reforma zemljišne politiike i privatizacija, reformisanje i privatizacija agroindustrije i proizvođača inputa za poljoprivredu, ruralno finansiranje i izgradnja tržišne infrastrukture.
Rezultati merenja razloga koji objašnjavaju pad poljoprivredne proizvodnje u zemljama u
tranziciji
Tabela 4: Doprinos pojedinih elemenataVarijabla Doprinos u %
Vreme -10Neizvesnost kao faktor rizika -12Restrukturisanje farmi 18Privatizacija -39Promena cena -46Rezidual -11Ukupna promena output-a -100Izvor: Changes in Agricultural Markets in Transition Economies
ERS, USDA 2002, p. 14
Agroprivatizacija i strateška prehrambena sigurnost – iskustva prvih godina tranzicije
-10 -12
-50
68
-39-46
-11
-60
-40
-20
0
20
40
60
80
%
u p
roce
nti
ma
Uticaj klime
Porast rizika
Restrukturiranje velikihagrosistema
Efikasnost privatnihgazdinstava
Privatizacija
Liberalizacija trgovinskog icenovnog režima
Rezidual
Grafikon 1: Osnovni razlozi pada ratarske proizvodnje u izabranim zemljama u tranziciji
(preuzeto: M.Karen and JFM Swinnen (2000): Causes of Output Decline in Economic Transition: The Case of Central and Eastern European Agriculture, Journal of Compartive Economic 28-1:172-206, March 2000)
Agro privatizacija i privredni rast u Srbiji
Agroprivatizacija i strateška prehrambena sigurnost
Strategija poljoprivrede Srbije i status agrokombinata u postupku privatizacije
Subjekti agrotranzicije: “stari”nosioci proširene reprodukcije i “novi” preduzetnici
Analiza toka privatizacije i restrukturiranja u agrosektoru Srbije
“Strategija poljoprivrede Srbije”
2000.godineVlasništvo nad zemljištem Struktura u % Broj farmi
Društveno/državne farme Prosečno 700 ha 10 549
Zadruge Prosečno 400 ha 5 510
Mikro porodične farme Manje od 1 ha 4 200000
Mala porodične farme Od 1 do 5 ha 35 400000
Komercijalne porodične farme Preko 5 ha 46 179000
Privatizacija i restrukturiranje
Van komercijalne proizvodnje, ali imaju bitnu ulogu u kontekstu bezbednosti hrane
Progresivan razvoj
Strukturno prilagođavanje
“Strategija poljoprivrede Srbije” i status agrokombinata u postupku privatizacije
Postavljeni strateški ciljevi:(1) izgradnja održive i efikasne agroprivrede,(2) obezbeđenje zdravstveno-bezbedne hrane,(3) podrška životnom standardu za poljoprivrednike, (4) podrška održivom razvoju sela,(5) očuvanje životne sredine.
Strukturne reforme Razvijanje tržišta i tržišnih mehanizama u agroprivredi Unapređenje sektora komercijalnih porodičnih farmi
Status agrokombinata u postupku privatizacije «znatno veći nego većina komercijalnih farmi u Zapadnoj Evropi – čak i do
tačke neekonomičnosti» predloženo njihovo «blokiranje» u više manjih fleksibilnih jedinica (od 50-100
ha) koje treba prodati (u kratkom roku dati u zakup)
Privatizacija i restrukturiranje društveno/državnih preduzeća agroprivrede u Srbiji
Privatization Agency, The Republic of Serbia, www.priv.yu
Agroprivreda Ukupno Privatizovano % Dofarmerski sektor 19 10 53 Farmerski sektor 204 88 43 Postfarmerski sektor 189 110 58
Tabela 4 – Pregled broja ponuđenih i privatizovanih preduzeća, stanje avgust 2005.
Tabela 5: Pregled statusa preduzeća iz primarnog sektora agroprivrede Srbije u postupku privatizacije – metod aukcijske i tendreske prodaje, stanje 29.8.2005.god
Aukcija Tender Poljoprivreda i
ribarstvo
Priprema Svega Prodata Svega Prodata Restrukturi-
ranje
Poljoprivredna proizvodnja
2 186 85 15 3 3
Ratarstvo 2 144 76 13 2 1 Voćarstvo 0 11 2 1 1 1 Vinogradarstvo 0 5 1 1 0 0 Stočarstvo 0 26 6 0 0 1
Poljoprivredne usluge
0 9 4 0 0 1
Ukupno: 2 195 89 15 3 4 (Izvor: Analiza autora prema podacima Agencije za privatizaciju, www.priv.yu )
Tabela 6: Pregled toka privatizacije u dofarmerskom i postfarmerskom sektoru agroprivrede Srbije – metod aukcijske i tenderske prodaje, stanje 29.8.2005.god
Aukcija Tender Poljoprivreda i ribarstvo
Priprema Svega Prodata Svega Prodata
Restruktu- riranje
Dofarmerski sektor 0 10 6 0 0 4
Proizvodnja hemikalija za polj. 0 1 1 0 0 2
Proizvodnja polj. mašina 0 9 5 0 0 2
Postfarmerski sektor 0 155 96 28 14 6
Proizv. prehrambenih proizvoda 0 137 87 25 11 6
Mlevenje žitarica 0 36 19 1 0 0
Proizvodnja hleba i testenina 0 22 18 3 1 0
Prerada voća i povrća 0 27 17 3 0 3
Prerada mesa i ribe 0 23 11 0 0 1
Prerada mleka 0 8 6 1 1 0
Proizvodnja šećera 0 3 2 6 5 2
Proizv. konditorskih proizvoda 0 3 0 1 1 0
Proizvodnja biljnih ulja 0 1 1 2 1 0
Proizv. ostalih prehr.proizv. 0 2 1 0 0 0
Proizvodnja pića 0 6 6 4 1 0
Proizvodnja alkoholnih pića 0 5 5 4 1 0
Proizvodnja bezalkoholnih pića 0 1 1 0 0 0
Proizvodnja stočne hrane 0 13 9 1 1 0
Proizvodnja i prerada duvana 0 5 0 2 2 0
Proizvodnja ferment.duvana 0 4 0 0 0 0
Prerada duvana 0 1 0 2 2 0
VAŽNE NAPOMENE
Preko 86% privatizovanih farmi bave se ratarskom proizvodnjom.
Najveći interes investitora u postfarmerskom sektoru pokazan je za duvansku industriju, industriju alkoholnih pića, industriju šećera, mlekarsku industriju i mlinsko-pekarsku industriju.
Procesom restrukturiranja obuhvaćena su uglavnom preduzeća iz predfarmerskog sektora.
Tabela 5 - Najvažnije transakcije na i van BB (2003-feb. 2005)
(a) TRANSAKCIJE NA BEOGRADSKOJ BERZI Br Kompanija Datum Mil. eura % kapit. Prodavac Kupac 1 Apatinska pivara Nov 03 107,3 33 MA* Interbrew, Belgija 2 Pivara, Čelarevo Mart 04 46,5 83 MA Karlsberg,Danska 3 Potisje, Kanjiža Jul 03 28,8 93 MA+AF** Tondach,Austrija 4 Šećerana Bač, Bač Okt 03 23 90 MA+AF MK Komerc, Srbija 5 Imlek, Beograd Avg 04 17,8 23 AF Danube Foods, Holandija 6 Karnex, Vrbas Avg 03 14,2 53 MA Midland Resources, VB 7 Fidelinka, Subotica Feb 05 10,6 56 MA Minaco,Švajcarska 8 Tehnogas, Beograd Dec 04 6,4 17 AF Messer, Nemačka 9 Knjaz Miloš, Aranđelovac Feb 04 6,1 7,5 AF Salford, Velika Britanija 10 Bambi, Požarevac Dec 04 4,2 14 AF NWVF Ltd, Gibraltar
Investment Oportunities on Serbian Capital Market, Capital Market Center, Privatization Agency, Republic of Serbia, March 2005., p. 10, www.priv.yu
(b) TANSAKCIJE VAN BEOGRADSKE BERZE Br Kompanija Datum Mil.eura % kapit. Transakcija Prod. Kupac 1 Apatinska pivara Sep 03 65 20 EA* P*** Interbrew, Belgija 2 Pivara, Čelarevo Okt 04 56 51 EA P Karlsberg, Danska 3 Knjaz Miloš, Aranđel. Dec 04 36 33,7 P** MA**** FPP Balkan Ltd. 4 Imlek,Beograd Jan 03 35 40 EA P Danube Foods, Holand. 5 Knjaz Miloš, Aranđel. Jan 05 25 24 EA P FPP Balkan Ltd. 6 Knjaz Miloš, Aranđel. Nov 04 20 25 EA MA FPP Balkan Ltd. 7 Centroproizvod, Beograd Avg 04 16 51,6 EA P Don Cafe Grupa Srbija 8 Mlekara, Subotica Avg 03 13,1 51 EA P Danube Foods, Holand. 9 Bambi, Požarevac Jul 04 12,1 40 EA P NWVF, Gibraltar 10 Pivara, Zaječar Sep 04 11,3 64 EA MA Efes Pilsen, Turska
Status agrokombinata u postupku privatizacije«znatno veći nego većina komercijalnih farmi u Zapadnoj Evropi – čak i do
tačke neekonomičnosti»Elementi za zaključak
Porodična poljoprivreda Agroindustrijski biznis
Operaciono funkcioniše na bazi vlasništva Industrijski organizovan Preduzetnički usmeren Finansiran u cilju rasta Disperziran kao "mali" Koncentrovan kao "veliki" Proizvodno diverzifikovan Usmeren na specijalizaciju Utemeljen na porodici Utemeljen na menadžmentu Tehnološki progresivan Kapital intenzivan Veća fleksibilnost Moćan u kontrolisanju tržišta Usmeren ka očuvanju resursa Standardizacija procesa proizv. Zaštita životne sredine Resursno-potrošački usmeren
Bavljenje poljoprivredom je biznis i način života Bavljenje poljoprivredom je isključivo biznis
(Preuzeto: Zakić Z. (2001): Agrarna ekonomija, CID, Ekonomski fakultet Beograd, str.336 )
Tabela 6 - Modeli organizaciono-poslovne strukture agrosektora
Agroprivatizacija i strateška prehrambena sigurnost – mogući problemi u Srbiji
Sektor Srbija ukupno % Centralna Srbija % Vojvodina %
Društveni sektor 10360681 8 2719494 3 7641187 15
Privatni sektor 112344951 83 75940857 92 36404094 70
Privatna preduzeća 2195963 1 1236758 2 959205 2
Individualni sektor 110148988 82 74704099 90 35444889 68
Zadružni sektor 2852659 2 1042237 1 1810422 3
Mešoviti sektor 6394622 5 1352909 2 5041713 10
Državni sektor 2583001 2 1751604 2 831397 2
Ukupno 134535914 100 82807101 100 51728813 100
Tabela 2: Društveni proizvod poljoprivrede, lova, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije prema oblicima svojine, 2002 (u 000 din)
Izvor: Društveni proizvod i narodni dohodak Srbije, 2002, RZS, str.16.
Osnovni procesi agrotranzicije Liberalizacija trgovine i cena
promocije tržišnog mehanizma kao osnovnog vodiča za efikasnu alokaciju resursa
Restrukturiranje agrosektoraprivatizacija agrokombinata i izgradnja tržišta faktora proizvodnje (zemljišta i
kapitala)
Reforma dofarmerskog i postfarmerskog sektoraprivatizacija i restrukturiranje
Institucionalne reformekreiranje institucija i usluga ponuđenih na komercijalnim ili javnim osnovama
koje čine neizostavnu bazu dobro-organizovane, tržišno-orijentisane agroprivrede. (adekvatan sistem poljoprivrednog bankarstva i finansija, tržišnih informacija i legislativu koja treba da podrži privatno vlasništvo i razvoj preduzetništva) ?!