tragovi u snijegu - Art Lab · Od „ZMAG-a”, mi pjesnici, dobismo najmirniji dio godine; udobne...

ČEPERKOVIĆ DŽAJA KLARIĆ KRAPIĆ MRVOŠ PAVLAK SEČEN

tragovi u snijegu

sjeme zabudućnost

NAKLADNIK: Art LabGRAFIČKO OBLIKOVANJE: Art LabFOTOGRAFIJE: Matej ČelarUREDNIK: Art Lab

Zagreb, 2019.

PREDGOVOR [4]

Ivan ČeperkovićDivlje kupine [5]Da bi se sreli [7]

Sjeme i srce srednjeg su roda [9]Proljeće iznad mene [11]

Marta DžajaZnam [12]

Banane [13]Kruh [14]

Pred jutro [15]

Maja KlarićPoetska bilješka s rezidencije [17]

Taloženje [18]Najljepše mjesto na svijetu [19]

17855 buđenja [20]

Goran KrapićVatra [21]

Sikirica [22]Crnookica [23]

U nastavcima [24]Pepeo [25]

Potomasto [26]

Marijana Mary MrvošA koji si ti broj? [27]Bioraznolikost [28]

Pripadamo ljubavi [29]

Vedrana Pavlak*** [30]

Početak [31]Mogla bih [32]

Vrijeme [33]

Patrik SečenKlijanje kao transcendencija [34]

Rasprsnuti u cvatu [35]Simulacija jazza na zapovijed: klijanje svemira [37]

Ždralovi rade pustinju [39]

SADRŽAJ

4

Umjetničko-ekološka rezidencija Tragovi u snijegu u organizaciji neprofitne kulturne udruge Art Lab ove se godine već po drugi put održala na Recikliranom imanju koje je nastalo kao projekt Zelene mreže aktivis-tičkih udruga (ZMAG).

Ovogodišnja rezidencija nosila je podnaslov “Sjeme za budućnost” te je bila dio istoimenog šireg umjetničkog programa ZMAG-a, osmišljenog u sklopu projekta Društvena banka sjemena. Rezidencija je trajala tri dana, od 25. do 27. siječnja 2019. godine, na njoj su sudjelovali izabranih pjesnici iz raznih krajeva Hrvatske koji su u idiličnom zimskom pejzažu Vukomerića učili o permakulturi i održivom življenju, te svoje dojmove na licu mjesta preobražavali u stihove.

Pjesnički zbornik koji je pred vama nastao je kao izravan rezultat kreativno-edukacijskoga trodnevnoga druženja na ZMAG-ovom recikliranom imanju. U njemu zastupljeni autori i autorice - Ivan Čeperković, Marta Džaja, Maja Klarić, Goran Krapić, Marijana Mrvoš, Vedrana Pavlak i Patrik Sečen - istkali su ovu publikaciju od osobnih misli, dojmova, doživljaja i sjećanja s rezidencije.

Art Labova rezidencija Tragovi u snijegu jedna je od konceptualno promišljenijih umjetničkih rezidencija na našim prostorima, jer izravno spaja poeziju i ekološki aktivizam. Pritom je, međutim, vrlo važno istaknuti da aktivistički i edukacijski porivi iza Tragova u snijegu nisu zagušili samu poeziju ove zbirke. Ono što držite u rukama je, prije svega ostaloga, zbirka vrlo osobnih, strastvenih i spontanih poetskih zapisa.

Poezija u ovom zborniku stilski je dosta raznolika - u smislu autorskih poetika i svjetonazora - no, teme koje se provlače kroz većinu zastupljenih radova povezuju zbirnik u koherentnu i neproizvoljnu cjelinu. Te su najzastupljenije teme, primjerice: slavljenje života, ciklička narav prirode, međuljudsko razumijevanje i stremljenje održivijem te jednostavnijem životu. Dakako, autori se ne suzdržavaju iznijeti ni neka vrlo kritična opažanja o današnjem društvu i svijetu, te na taj način izreći sve što im je na duši. Poznati pjesnik Nikola Šop nije bez razloga u jednom od svojih radova stihotvorce opisao na sljedeći način:

„Strašne su i blage pjesnikove oči.“

Autori su se, osim na tematskoj razini, međusobno „uskladili“ i tako što su praktički svi u svoje radove imple-mentirali vrlo osobna zapažanja, iskustva i emocije, što daje ovoj zbirci zdravu notu spontanosti i iskreno-sti. Ovi pjesnici svojim subjektivnim, a opet vrlo pristupačnim stihovima na neki način kao da ruše barijere između čitateljskog i spisateljskog doživljaja, nagovarajući vas da se stavite u njihove cipele i na trenutak spoznate ovaj svijet izravno kroz njihove oči. A to je, ako ćemo iskreno, jedna od glavnih svrha cijele poezije - uspostavljanje trenutka prepoznavanja i poistovjećenja među ljudskim umovima.

Stoga - sretno vam čitanje i poistovjećivanje!

Boris Kvaternik 22. ožujka 2019.

UVOD

Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Ivan Čeperković

5

DIVLJE KUPINE

Svi su na putu svojim kućamaa jaizgubljen u divljim kupinama.Kad sam pomislio o odlaskushvatih datisuće kupina očekuju da ostanem.

Dok ih pažljivo odvajam od grmolike majkeuvjeravam sebe da im mogu odoljeti.Da ih mogu sačuvati za jogurtili veliku zdjelu iz koje grabim kokice.

Nevolja je u tome što nisam znao da ću ostatijer bih spremno ponio dvije vreće,a ovako,sve će morati van iz džepova:mobitel, cigare, ključ od auta...

Promatram –ruke još uvijek beru,šrafirane pritajenim bodljikamagrmolike majke,i sada je sve puno divljih kupina:čarape, džepovi, šake, oči…

Zapažam -po crnim se kupinama izlila mjesečinaa crvene je progutao mrak.Nešto nepoznato kao mrakmoglo bi i mene progutati.


6

Ja bih se odvezaokad bih pronašao ključ od auta.Ne bih bio nagda roba nije ostala zakačenatko zna gdje,baš kao i moj um.

Odlazim divlji iz kupina.


7

DA BI SE SRELI

Susreti su uvijek polovičnosuđeni da se dese.Naše je samo bitida bi se mogli uskladitis Jednompjesmom.

Razmijenili smo imena u krugda bi inicijalom odabrali pridjev.Ja sam ispao Imun,a mogao sam biti Imaginaran.Mogao sam ruke pružiti u obruči stegnuti vas jednim zagrljajem.

Susreti su uvijek polovičnosuđeni da se dese.Nama je dovoljno samo osjetiti zahvalnost za svestihove Jednepjesme.

Od „ZMAG-a”, mi pjesnici,dobismo najmirniji dio godine;udobne ležaje, toplinu spavaće,zabranjeno pušenje, slobodno pisanjei Cicu macu.

Od nas pjesnika, Cica maca je dobilagužvu koraka i rukupozornost i blagost pogledai poneke minute mira nalikbezvučnom mačjem predenju.


8

Zaista je lako bilo vidjetidisati, razumjeti, čitatii opušteno se smijatituđim opuštenim momentima.

Susreti su uvijek suđenida ne zadrže ljude dužei da ostave zvuk i mirisu slijepim točkama sjećanja.


9

SJEME I SRCE SREDNJEG SU RODA

I srce je jednom bilo sjemepustivši klice u majčinoj utrobi.Pulsirajući, oživjelo je organe,krvlju umrežilo njihove funkcijei završilo svoj prvi ciklus.

Majčinom suradnjom i rukama primaljenašlo se presađeno iz vodena zemlju psihodeličnog etera,mirno i nijemo poput jezera.

Sad već odraslo i glasnosrce traži put da se vrati.Da se vrati, a ostane.Da otpusti, a zadrži sve!Srce ne zna što ćei zašto išta hoćea godine se listajubez konca i smisla.

Periskopom umornih očijusrce ugleda ružino sjemena ubrzanoj video snimcikako umire da bi raslo- i prepozna sebe!

Noge su zemlji date umjesto korijenja,ruke su pružene nebu kao lišće,a tjeme i cvijet ruže samoindividualnim mirisomEgzistenciji služe.


10

Suznim periskopom srce shvatida je SVE kako treba bitii otpočne divlji ples duboke zahvalnosti.


11

PROLJEĆE IZNAD MENE

Pod snijegom miruju travkeu spiralnoj kamenoj pužnicimenta i matičnjak čekaju na čaj.

Kukci gluho spavaju u hostelu,onog dana kada okopni bjelinau zrak se njihovo zujanje vraća.

I doći će djeca, da glasovima ožive park.Dok im razigrani žamor bude jačaos prozora će netko viknuti - “ručak!”

Ja ću potrčati lagan kao nekadaneznanim poljima makavrtložnim plesom prema Suncu!

Ja ću jednom, opet postati dijete,i svo će lišće, životinje i ljudi bitiu mnogo jasnijim bojama sebe!

Svašta sam sebi znao obećatikad bi titan nihilizma zaprijetioi čizmom stao iznad moga čela.Pod snijegom miruju travkepod zemljom miruju kosti,na kapcima mre narančasta toplina.

Da sam, kamo sreće, u ljude izlio sebekroz glazbu, stihove ili zeleno cvijeće…

Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Marta Džaja

12

ZNAM

Znam.Znam – jednom zasigurno svi odlazimo.Najmanje jednom, a možda i više puta.U neko ćemo jutro iščeznuti, naglo ili postepenoIli ćemo izblijediti u protjecanju nekog ožujka,Odbrojat ćemo se do ništice iKulminirati u naizgled posljednjem transferu.Pa ipak,tako je lijepo da smo tu, da smo,da jesmo.

Netko toplinu njemu važne ruke,Netko iščekivan oprost,Netko metak što prodire kroz karotidu,Netko mir, Netko hladnoću,Netko na kraju možda ništa neće osjetiti,Topeći se i odmičući od opipljivog,Pa ipak,Tako je lijepo da smo tu.

Neki u padu što je još maločas bio let,Neki u mraku zakinuti za vizualan svijet,Netko pognutih leđa, suh i siv od starosti,Netko će otići i prije prve radosti.Znam.Znam... Jednom sigurno odlazimo,Pa ipak,Tako je lijepo da jesmo.


13

BANANE

Kad bi banane imale usne,Pitam se bi li mogle govoriti.Kad bi banane mogle govoriti,pitam se bi li bile tašte.Bi li plantani zavidjeli na vitkostiNekoj drugoj banani?Bi li smeđe robovale žutoj,Zato što su smeđe smeđe, A žute su žute?Bi li crvene ismijavale zelene?Kad bi banane imale jezik,Pitam se bi li psovale.Bi li Cavendish psovao Musi majku?Bi li stara banana mlađoj govorila bajku?

Kad bi banane imale džepove,Pitam se bi li imale i halapljive prstiće.Bi li zarađivala više ukrasna ili pivska,Što bi dobivala slatka, a što čvrsta.Bi li se banane ograničavale binarnim modelima?Bi li banane superiornost gradile u geografskom mapiranju?Bi li Ensete glaucum išao na skijanje?Bi li Ensete vetricosum glumila u teatru?

Kad bi banane imale usne,Nekoj bih svakako utisnula poljubac.Kad bi banane imale jezik,Pitam se bi li mi nekanekadna tržnicireklaZdravo!


14

KRUH

Jučer sam ispekla kruh,u svemiru od lana i zobi,ništa mi nije mrsko.Zvukovi hrskaju u uškama,mekoća upravo nastaje!Mislila sam – postojim.Uočila sam – postajem.I ja sam izmaglica,stvarnost je brašnasta.Prebiri ju dovoljno dugo kroz prste,fragmenti već liče na cjelinu.

Umijesila sam pšenično i heljdino brašno,deset otisaka prstiju,jedno bijelo ledeno jutro,suhih 180 stupnjeva,predanost trenutku,prhku uspomenu na didinu pekaru,dodala zobeno i laneno brašno,bakine snažne ruke,šaku suncokretovih sjemenki,misao o rođenju mog oca na podu spomenute pekare,svježi kvasac,blatne misli o poratnoj Slavoniji,pola šalice mlake vode,malo Hvara u uljanom premazu kore,žlicu afričke biserne soli,i jednu oštricu –koja će sve vratiti na svoje mjesto.Vanjštinu u unutrašnjost,cjelinu u fragmente.Potpunost je odveć precijenjena.


15

PRED JUTRO

Vidi, netko je zgužvao jutro.Gledaj, nebo je naduto.Sedamnaest lastavica (ili više) prepustilo se vjetru.Odustajanje?Tijela su spuštena u udobne položaje.Zrak je opor.Mlako je.Jutro je od rođenja mlitavo -ipak, ne gadi mi se.

Klatimo se,otpor odgađamo -za sutra.

Plašimo se izoštriti sliku.

Napokon,svlačiš mi šake – i rukavice i nepotrebna ustezanja.Naličjem dlana upijam ti obraz -izvijen si poput upitnika.Poželim ti biti točkom.

Zabijaš ruku u vlažnu zemlju,lončanica je puna tvojih prstiju.Potajice načinjemo nostalgiju za mrakom.

Otkada noći ovako kratko traju,pitaš,otkada noći ovako kratko traju,odgovaram.


16

Čitave smo sate ispratili na potprozornjaku,ne pamtim kad su nam s vratova kliznuli šalovi,kad smo s usana svukli osmijehe,shvaćaš li?

Nema potrebe za naslovom,mi si dajemo prostora u razmacima.

Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Maja Klarić

17

POETSKA BILJEŠKA S REZIDENCIJE

Sjeme pamtiruku koja ga je posijalai kakoŽeli narasti za njudosegnuti jedati joj seZemlja pamtiŽeli da je probudiš polakoprstima, širokim grabljamane skidajući s nje pokrivačod gljivica i bakterijane budeći je nagloZadržitoplinu koju stvaraju krhotine kore sakupljene oko selai umij se njomeoperi rukei pustida se niz terasekroz trskeslijeva u jezerceJezerce s krovakapljeu kanistari čeka svoj trenutakda se daOvdje sve ima svoju svrhui ciljSve se vrti u krugKrug je osnovni princip prirodeSjeme je rođenje i smrt biljkerođenje i smrti sve pamti.


18

TALOŽENJE

Naslage snijegaObrušavaju se s granaKao kamikazeKod takve smrtiNema grobaSamo uranjanje u cjelinuU bijeloU nestajanjeU spajanjeSa šumskim tlomHodamo po svemu što seStoljećima taložiloZime, proljeća, ljeta,JeseniLišće, granje, perje,MrazeviPjesme, misli, lutanja, koraciDrugi poput nasDrugi miZime, proljeća,ljetaJeseni


19

NAJLJEPŠE MJESTO NA SVIJETU

Najljepše mjesto na svijetuNije šumaŠuma škripi, pucketa, šulja se, dišeU šumi nas uvijek neki zvukoviDrže budnimaU šumi smo uvijek pomalo u pripravnostiNajtiše mjesto nije ni moreMore mrmori, grgolji, ljeska se, klepeće, baca seO stijene, o brodoveNajtiše mjesto nije planinaNije livadaNije pustinjaJer u svako od njihDonosiš svoju bukuNajtiše mjesto si tiKad tako odlučiš


20

17855 BUĐENJA

Jednog si dana uzeo kalkulatorI izračunao da miAko sve bude u reduOstaje otprilike 17855 danaTočnije, kazao si,17855 buđenjaBio je sumrak kad smo to računaliU daljini se oglasio čagaljNjegov je lavež bivao sve glasnijiPokupila sam sva svoja buđenjaI pobjeglaNišta što učinim ili kažemNeće utjecati na smjenu dana i noćiNa svitanja i sumrakeNa odbrojavanjeHtjela sam dovršiti misaoAli onda se oglasila budilica.Jedan.

Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Goran Krapić

21

VATRA

Muči vatra se s nama,ne zna kako da zaplešeili odupire namjerno sekako čučnuli, tek upoznati,opekli skupa bismo prstei na početku većzajedničku, opipljivu imali priču,iz njetko zna kadai koje.

Vukomerić, 26. siječnja 2019.


22

SIKIRICA

Zadivio oblik me sjemenke,bez drške kad raspolavljaviše na jednu,pravu stranu –prirodi.



23

CRNOOKICA

Crnookica mena dlanukako joj ime govori...Za zasađenjembismo mnogi,s vremenomposustanemo.

Je l’ – nećemo!?



24

U NASTAVCIMA

O selidbi sjemenai trenu kad ti odluka ostativrzma se po glavi,o tomesvemu čemu ne znam kadai onome znanom;kukuruzu,krumpiru...

Neprisiljen, neka tako bude,odlučio, čovječe,s njime siuvis i ramenima,unedogled biti,doduše,u nastavcima.



25

PEPEO

U kartonsku smo kutiju nespretno(neću reći glupo) peći otresli dušu.Ma ne, što ostane ko i od nas tlu,pepeo. No, zažarilo,za sobom umalo ponijelodrvenu konstrukciju nam je života.Srećom, snijeg tu je, plamenuna vratima čekažrtvu.



26

POTOMASTO

Prevarim u bojama se latica, ne prevarim,rijeke i mora na mojim su mi mjestima.

Kad i sjeme može u kuferu,zašto udomaćio ne bihjezike, na primjer, gore i udoline,otvorio banku, razmjene, razumije se,i s drugima sadnice mijenjaoživota,u nečijem srcu dopustiodo prepopamtljivosti da,ne doslovno, naravno,nešto, ajmo reći, „tuđe”,pod navodnicima je (pogledajte),nikne staro – a novasto –potomasto?


Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Marijana Mary Mrvoš

27

A KOJI SI TI BROJ?

sve nam je teže prihvatiti ljubavzločinu kažemo - Nikad više! - i zaboravimoiz dana u daniz godine u godinusvuda oko nasniču, rastu žice i ogradefinanciramo vojskulomimo kostljudi u stočnim vagonima i brodicama nestajubez dokumenata postaju broj u kartoteci u računalua broj lako izblijedia može ga se i ne evidentiratia koji si ti broj?010101010101a zašto me pitaš?a koji bi ti broj htio biti?


28

BIORAZNOLIKOST

Mogla bih biti sikirica ili promiskuitetni kukuruzti možda mrkva ili crni slanutakmogli bismo biti spremljeni u teglicuna policu u društvenu banku sjemenakad dođe vrijeme Sendy da nas otvori pomiluje i u zemlju posaditida izniknemo u buduće sjeme bioraznolikosti.Salata, slanutak, ružmarinkrumpir, peršin, mrkvavažni smo svinema većih nema manjih.


29

PRIPADAMO LJUBAVI

rođenjem pripadamo korijenu i krošnjikamenu obloženom mahovinomsuhom lišću i kompostuotisku srne i medvjedai izmetu što posta cvijetperju, kljunovima i kandžamagnijezdima s polegnutim jajimavodama stajaćicama ličinkama komaracavrhu vala obijenom o stijenjunapetim jedrimasredištu tornadasrcu vulkanaslapu i ponorutravi i kamenu rođenjem pripadamo prirodizemljama bez granicajezicima koji imaju tisući imena za ljubavzjenicama oka u kojima se utapamotražeći tebe pronalazeći sebepripadamo ljubavi

Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Vedrana Pavlak

30

***Kada si okružena mrakom bez izlazasjeti se da si samosjemenčica posađenau zemlju,Vrijeme je da izrasteš u cvijet.


31

POČETAK

Skočimo zajednou vražji vrtlog Ludila.Ti ćeš biti mojRitam,ja ću biti tvoj glasbez riječi.Posadimo sjeme neredau dosadu postojanjai vratimo se na ulice djetinjstva,plešimo u uspomeni toplog ljetnog pljuskau srcu umirućeZime.


32

MOGLA BIH

Mogla bih napisati pjesmu o zemlji,mogla bih napisati pjesmu o toplini vatre,boji snijega ili zvukovima jazza.Mogla bih napisati soneto sjemenu koje će uskoro umrijeti samo kako bi se ponovno rodiloali svaka bi pjesma na kraju bila oMeni.


33

VRIJEME

Tišinu razbija uzbuna,snovi se raspršujupodno mekog povezakoji sprječavafotosintezu lišćau mojim očima -Ako nešto ne vidimdogađa li se to?Tišina vrišti glasnijeod grmljavine,zvuk snijega pod stopamašapće u riječima koje su mi strane.Govore li o prošlosti?Govore li o meni?Tišinu razbija uzbuna,snovi se raspršuju,a htjela bih da ostanu i da mi dajuOblake i more i mačje oči.Tišinu razbija uzbuna,vrijeme je da krenem.

Tragovi u snijegu - Sjeme za budućnost Patrik Sečen

34

KLIJANJE KAO TRANSCENDENCIJA

u mojem se oporom omotu porađa nadamaternica moja osluškuje šumove zemljea noću, ritmove plesova mirisnih vodapruža tople ruke, preplavljuje tminutoplinom tiho izražava život.

ponovno ponovno ponovno tecirastem u svakome smjeru ko svemirpostajem vašim stanicama hranatopim membrane koje zatvaraju životu nešto što čovjek zna izraziti svojim simbolima.


35

RASPRSNUTI U CVATU

prekriveni kišom i utjehomnehajno kao da vide budućnostkao da znaju da će i sutrabiti svezani molekulama baš ovoga ne nekog drugog postojanjapružaju se poljem

na prošaptanu zapovijeduz dobrodušno pucketanjesvod se polako otvarau prvom izdahu zemlja osjeća mješavinu plača i smijehaOSJEĆA kako joj se žile povezuju s dvoma novim bićima

njihove mirise kao tišinunjihove laktove kao latice rasprsnute u cvatu

žute izdanke njihovih duša kako se žele spojiti sa suncemrasplesti svoje molekulepostati nešto

odvajanje je lako poput disanjakroz zrak ih nose vibracije organskog:roze i narančaste misli lišća na zalazubilo krugova na vodi sve sporijeponovljeni šapat ptičjeg pera među iglicamaponovno spajanje s majkomponovno zaplitanje nota života

sjedaju u neke nove dušežute od netom proživljenog rođenjasnenih očiju duhovitih od mladosti


36

lakim izdisajima otpuštaju pupčane vrpcelijane koje vode do suncanjih će razgraditi pozadinska glazba -hrana za drveće

nove se duše ponovno pružaju poljemslušaju nove priče o tome kakav je osjećajtoliko puta proživljen da ga je šapat zapisao u kamenkakav je osjećajbiti rasprsnut u cvatu.


37

SIMULACIJA JAZZA NA ZAPOVIJED: KLIJANJE SVEMIRA

u duhu nekontroliranog rasta svemirabrzinom većom od cjahali smo valovite granemliječne valove naše majke

prostor će ostati neispražnjensjeme je daleko iza nas, možda ni ne postojiiza sebe ostavljamo guste tragovenepoznatog sastavaprisilno kretanje onemogućava pretjeranu percepcijune mogu prestati govoritine mogu prestati govoritidajte mi žvakuguramo prostor dalje no što je ikada bionjegovi rubovi viču, tule poput djetetana zabavnoj vožnji u lunaparkugusjenica merry go roundround and roundosjećam kako se širi prostor između stanica

prijelom pod pravim kutemvisim prema dolje i sada mogu vidjeti:kozmička nas gusjenica sve povezujepupčanim vrpcama energijemožda je bio i puž...


38

divljačkim klijanjem život nastaje daljeugodno je i škakljamakar jedva osjećam išta osim brzinekoža ti je obasuta netom rođenim zvijezdamalagano blijedimosve rjeđi titrajipočinjemo osjećati tijelavidim nam na licimaprstenovi u tvojem Saturn-oku se hladeprestajemo biti saminezamrznuta suza formira4 i pol milijarde godina kasnijejednu živu zemaljsku mačkujednu Cicujednu Cicu koja repom slučajno dodiruje komad papira.


39

ŽDRALOVI RADE PUSTINJU

ždralovi smrti oprašuju krajolik vatrenom vodomsvjetlosni krug je na mukamatitra u boji aritmije. obrub mu nestaje.ispod ždralovi brazdaju zemljuulijevaju u nju stoljeća svojih demona.

kaplje su plave se smiju se lijepe po nogama ljušteždralovi krešte zbrajaju robuju

pišteći život iz svjetlosnog krugacuri u oči i ljuskenove organe tjera da cvatu

robuju ždralovi svojim vizijamane znaju za strpljenjeumova zatrtih čarolijamanovih vještih izumačudesnim šarenilom bogova iz strojeva

ne gledaj kamo hodašsve je to tvojekugle života zamjenjuju klonovisve tišei sve stalniježdralovi ostaju sami u pustinji

https://www.zmag.hr/

https://art-lab.hr/

tragovi u snijegu - Art Lab · Od „ZMAG-a”, mi pjesnici, dobismo najmirniji dio godine; udobne...

Documents

Transcript of tragovi u snijegu - Art Lab · Od „ZMAG-a”, mi pjesnici, dobismo najmirniji dio godine; udobne...