Totalitarizam u Teorij Valja
-
Upload
xsjado-latimer -
Category
Documents
-
view
108 -
download
2
Transcript of Totalitarizam u Teorij Valja
Uvod
Tijekom cijelokupne povijesti svijeta, uvijek su se vodili ratovi iz
brojinih, često vrlo nejasnih razloga. Sve velike nacije i države koje su ikad
postojale su ratovale sa svojim suparnicima, a ponekad i prijateljskim
državama iz razloga, koje mi normalni građani u modernom svijetu, možda
nikada nećemo razumjeti. Ponekad su se ratovi vodili i iz vjerskih razloga,
ali većinom je to bilo zbog želje za moći i teritorijem. Od Cezarovog doba i
Aleksndra Velikog i mnogih drugih velikih povijsnih ličnosti, postojala je
neka viša sila koja je oblikovala pojedince da se smatraju ultimativnim
vladarima svega materijalnog i duhovnog, ne prežući pred ničim da bi u
tome i uspjeli. Od tada se ratovanje moderniziralo i razvile su se ideologije
zahvaljujući ljudskom napretku i razvoju potencijala, ali neke ideologije su
ostale jako slične spomenutim povijesnim nagonima. Totalitarni sustavi su
temeljeni na takvim uvrnutim ideologijama i možemo se jedino nadati da se
'totalitarna era' morala dogoditi kako bi čovjek napokon postao svjestan
svojih grešaka i vođen time zakoračio u slobodniju budućnost.
1
1. Totalitarizam u teoriji
Totalitarizam je termin koji se koristi za opisivanje tipa režima, tj.
sustava moderne autokratske vlade i ideologije u kojoj su sve socijalne,
političke, ekonomske, intelektualne, kulturne i duhovne aktivnosti
potčinjene namjerama vladara država. Pri tome, država je uključena u svaki
aspekt društva, uključujući i svakodnevni život građana. Totalitarna vlada
kontrolira stavove, vrijednosti i vjerovanja svoje populacije, uklanjajući tako
gotovo svaku razliku između države i društva. Primarna briga zajednice
treba biti obavljanje građanske dužnosti prema državi, a cilj države je da
učini postojeće društvo savršenim.1
Mnogi stručnjaci koji se bave totalitarizmom nude različite definicije, i u
svim tim definicijama prepoznatljiva je zajednička karakteristika tog režima,
a to je namjera da se mobiliziraju čitave populacije u svrhu podržavanja
službenih državnih ideologija i potpuna netolerantnost prema aktivnostima
koje nisu direktno upućene prema državnim ciljevima, imajući tako za
posljedicu represiju državnih poslova, radničkih sindikata, crkava ili
političkih stranaka. Totalitaristički režimi se održavaju na vlasti i imaju
političku moć putem tajnih policija, propagande raširene u isto tako državno
kontroliranim masovnim medijima, kultovima osbnosti, regulacije i zabrane
slobodnog govora i kriticizma, jenostranačke vlasti, upotrebnom sredstava
za nadziranje masa i konačno široko raširenom upotrebom raznih taktika
terora.2
1 http://www.planetpapers.com/Assets/5477.php2 http://en.wikipedia.org/wiki/Totalitarism
2
2. Totalitarna država
Za totalitarnu državu možemo zapravo reći da je ratnička država koja
jednom trajnom vojnom mobilizacijom osigurava unutarnji mir u zemlji, te
prisiljava cijelu naciju da se osjeća ugroženo od vanjskih neprijatelja samo
da shvati nužnost diktature. Ta konstantna ratna psihoza koja je bila prisutna
kod stanovništva imala je za cilj probuditi nacionalnu svijest za obranom
tzv. ugrožene države. Od domoljuba se očekivalo da se žrtvuju i da se
bezkompromisno izlažu za državni vrh, bez obzira da li osobno podržavaju
uopće takvu politiku. Država kao takva je organizarana na neki način kao
veliki logor ili vojarna na čijem je čelu diktator kao vojskovođa nacije,
međutim ta država zapravo nema interesa da izbije rat, nego je bitna ratnička
vanjska politika, tj. stalna ratna atmosfera bez rata, kao što je npr. stanje u
Europi od Svjetskog rata. Država u totalitarističkom režimu mora biti
militaristička, imperijalna i protumirotvorna, što u moralnom smislu nužno
dovodi i do ratnog gospodarstva i država se odlučuje za autarkiju, tj.
gospodarsku neovisnost o inozemstvu. Za ratne potrebe sve mora proizvoditi
sama što u konačnici uzrokuje i gospodarsku krizu.3
Makijavelizam ili beskrupuloznost u postizanju ciljeva je ono označava
ćudorednost totalitarističke države i pojmovi pout dobar ili zao zapravo
dobivaju novo značenje – koristan ili štetan za državu. ''Stega ja stupila na
mjesto pravednosti, autoritet na mjesto slobode, poslušnost na mjesto
savjesti. Svatko se morao pokoravati onima iznad sebe, a onima ispod
zapovijedati. Oprorba se smatrala otpadništvom, kritika kao izdaja.''4
3 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 94., 95. str.4 isto – 96. STR:
3
Potkazivnje se smatralo najvišom dužnošću svakog građanina. To je
doslovno izručenje prijatelja državi i izdajnik je bio svatko kome je vlastita
čast bila važnija od državnih interesa. Po svima navedenim značajkama,
totalitarna država je najprimitivnij državni oblik ratničke države gdje je sva
moć u rukama jednog 'poglavice' koji je istovremeno i vrhovni svećenik,
sudac, zakonodavac, šef uprave i policije i gospodar sve imovine njegovih
podanika pa i njihove savijesti. Takva vlast je u potpunosti odcijepljena od
crkve i vladajuća stranka ujedinjuje izvršnu i zakonodavnu vlast, te ne trpi
slobodnu umjetnost i znanost, nego ih stavlja pod nadzor države. Cilj
znanosti je bio opravdavati i braniti državu svim sredstvima, a ni pod koju
mjeru kritizirati njenu politiku. Tako je statistika smjela prikazivati samo
one brojke koje služe državnim interesima. Isti slučaj je bio i kod umjetnosti
koja je bila sredstvo nacionalne promidžbe i smjela se razvijati samo u tom
smjeru.5
U ovakvom okruženju nisu zapravo ni postojala ljudska prava, jer se za
njih smatralo da su ništa drugo nego obmana i u cilju javnog interesa, država
je imala potpuno pravo pojedince ubijati, mučiti, zatvarati i progoniti unatoč
prethodno ne dokazanoj krivnji. U Rusiji je državna misija počivala na
klasnim idealu, u fašističkoj Italiji na nacionalnom, a u
nacionalsocijalističkoj Njemačkoj na rasnom idealu.
Totalitarni režim je zapravo jednostranački režim. Postoji demokratski
ustav, ali on je služio samo kao fasada, iako je bio poduprt velikom
narodnom većinom. Parlamentarni izbori nisu bili od nikakve važnosti, jer je
istinska moć bila samo u vodećoj državnoj stranci, a ne u ustavnim tjelima.6
Često su vodeći ljudi državne stranke bili ljudi kriminalne prirode i u kušnji
da zlorabe svoju neograničenu moć što je vodilo u korupciju, samovolju i
nepravdu, stvaranje nacije zatrovane do srži. Rješenje za takvo stanje mogla
je biti jedino revolucija, atentat ili državni udar. Međutim, takva
5 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 96., 97. str.6 isto - 97. – 99. STR.
4
jednostranačaka država je zabranjivala mogućnost otvorene i legalne oporbe,
pa se iza kulisa uvijek vodila borba protiv neke prikrivene oporbe u obliku
urota ili revolucionarnih promidžbi. Totalitarna država je bila nužno i
policijska država. Neprestano potiskivanje i suzbijanje kritike i oporbe
provodilo se upravo policijom. Nadalje, državna stranka je morala spriječiti i
stvaranje oporbenih skupina unutar nje same, jer bi u protivnom to uništilo
njeno jedinstvo. Ustrojena je bila po načelu vođu i to načelo karakterizira
osobni autoritet i bespoštedna sila. Npr., Lenjinov i Staljinov autoritet je bio
toliko snažan i moćan da se nitko nije uopće usudio osposobiti nekakvu
oporbu.7
Najbitnija značajka koja je bila važna za opstanak i budućnost svake
totalitarne države bilo je pitanje smjene u vodstvu države koje je bilo lako
riješivo dok su ljudi iz utemeljiteljske generacije živi. Međutim, u drugoj
generaciji je rješavanje vodstva teže, jer ne postoji nadmetanje u borbi sa
oporbom kao kod demokratskog sustava. U totalitarnoj državi najveće
izglede za nasljednika imao je onaj koji je pridobio naklonost vođe i pri
tome je uvijek bila važnija diplomatska sposobnost nego sama sposobnost
vođenja. A u slučaju da taj nasljednik ne posjeduje ugled kakav je imao
njegov prethodnik, može doći do probijanja oporbe i raspada totalitarnosti.
Da se to izbjegne državne stranke iz nacionalnog podmlatka nastoje izabrati
nekoga koga će zapravo odgojiti da postane vođa. Onaj koji će postati
diktator mora biti osoba jake, neovisne i samovoljne naravi, jer iz slabe
osobnosti se ne može stvoriti jaka ličnost. ''Nigdje prilike nise neprikladnije
za odgoj ličnosti vođe nego u totalitarnoj državi, jer ne može se istodobno
lomiti i izgrađivati ljudsku osobnost, kao što se to čini u njoj.''8
7 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 98., 99. str.8 Isto – 100. str.
5
3. Stupnjevi državnog totalitarizma
(Komunizam, Nacizam, Fašizam)
Sovjetski savez je zapravo jedina država koja u potpunom smislu
dosegnula totalitarizam i samo u njoj totalitarizam obuhvaća sve tri
dimenzije ljudskog života: politiku, duhovnost i gospodarstvo. Smatra se da
su privatna gospodarstva Njemačke i Italije liberalna u usporedbi s
komunističkim državnim gospodarstvom. Kada gledamo to sa strane
nesnošljivosti svjetonazora, fašizam je liberalan u usporedbi sa
komunizmom (boljševizmom) Sovjetskog saveza i nacizmom
(nacionalsocijalizmom) Njemačke.9
''Uvjereni fašist može biti čiste savjesti, biti dobar kršćanski vjernik i
sposoban kapitalist.
Uvjereni nacionalist ne može čiste savjesti biti sposoban kapitalist, ali ne
i kršćanski vjernik.
Uvjereni boljševik ne može čiste savjesti biti dobar kapitalist niti
kršćanski vjernik.''10
Fažizam je u svojoj totalitarnosti jednodimenzionalan, jer se ograničava
na politiku i postoji sloboda po pitanju savijesti i gospodarstva;
nacionalsocijalizam je dvodimenzionalan, jer uz politiku obuhvaća i
svjetonazor, a gospodarstvo u sustavu je privatno; boljševizam je
trodimenzionalan, jer vlada i politikom i svjetonazorom i gospodarstvom.
Iako mnogo značajki ukazuje na srodnost ovih totalitarističkih oblika,
između njih postoje velike razlike.11
9 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 104. str.10 Isto – 105. str.11 Isto – 105. str.
6
3.1. Boljševizam i neograničeni ciljevi
komunizma i nacizma
Boljševizam predstavlja u jednu ruku vrstu države i monopola, ali isto
tako ivrstu religije, četvrtu poredu poslije budizma, kršćanstva i islama.
Filozofija boljševizma je je prvenstveno materijalistička, a ćudorednost
idealistička. Boljševici su putem svojih misionara koji su se raštrkali
svijetom propovijedali o tome kako je kapitalizam krvni neprijatelj
čovječanstva i o komunističkom raju koji će postojati u budućnosti nakon
pobjede nad kapitalizmom. Taj cilj su ostvarivali promidžbom, nasiljem i
silom.12
Komunizam je od samog početka pokret koji je zagovarao radikalne
promjene društva, kulture i samog čovjeka. Komunistička partija i Lenjin,
utopijski sanjar, preuzimanje vlasti je pripremala političkim borbama,
uvježbavajući tako taktike koje će naknadno upotrijebiti. Jedna od takvih je
bila ''taktika salame'' , tj. sklapanje saveza s nekomunističkim političkim
snagama, primoravajući ih tako da sudjeluju u uklanjanju protivnika.13
Autor knjige ''Totalitarna država, potpuni čovjek'' na zanimljiv način
uspoređuje komunizam sa vjerom i crkvom. Tvrdi da je taj svjetonazor
ateističan poput ranog budizma, socijalistički poput prakršćanstva i
imperijalistički poput ranog islama. Nadalje tvrdi da tu postoji hijerarhija
kao u crkvi, pri čemu je Staljin glava, a utemeljitelj boljševističke religije
Lenjin. Sovjetski savez je kao vjerska država boljševističke religije, koju je
podupirao ruski narod, kao što je nekada arapski narod podupirao islam.14
Sovijetsko gospodarstvo je bilo u funkciji sovjetske države i prvi pokušaj
ustrojavanja komunističkog gospodarstva je propao nakon čega se cijela
država pretvorila u veliki trust (oblik kapitalističkog monopola kojeg 12 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 105. – 107. str.13 Alain Besancon – ''Zla kob stoljeća'', 71., 72. str.14 Navedeno djelo – 106. str.
7
karakterizira udruživanje svih poduzeća i podčinjavanje jedinstvnoj upravi
čime ona u potpunosti gube svoju proizvodnu samostalnost). Koristeći
ogromne prihode trusta, komunizam, tj. boljševizam si osigurava provođenje
svjetske revolucije i to na račun životnog standarda stanovništva, koristeći ih
bezobzirno i neograničeno za vlastite ciljeve (vojne i promidžbene).15
Lenjin proglašava Sovjetski Savez Lenjin i
Staljin
Za razliku od jezgre komunističkih svjetonazora koji su se bazirali na
ekonomiju i klasu, nacizmu je središnja misao rasa, a ne klasa. Krajnji cilj
nacionalsocijalističke stranke je stvaranja kulta arijske rase, njeno
pročišćenje, uzgoj i u končnici potpuno vladanje. Takvo vjerovanje počiva
na biološkoj legendi prema kojoj se ljudski rod sastoji od hijerarhije gdje je
na dnu ljestvice crni čovjek , a na vrhu svijetli, nordijski čovjek, arijevac
koji je nositelj svih velikih osobina duha i karaktera, a sve ostale rase su
samo međustupnjevi ovih dviju krajnosti. Prvi korak arijevske misije, njihov
kategorički imperativ, bio je uništenje Židova. Cilj cijele nacističke politike
bio je podjela svijeta između Njemaca i Anglosaksonaca, pri čemu
Njemcima ostaje Europa , a Anglosksoncima ostatak.16
Hitler kao nositelj nacizma15 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 106. – 109. str.16 Isto- 107. – 110. str.
8
Hitler je svoju politiku provodio konstantno vođen nekim višim usudom,
ne znajući točno odakle mu dolaze nadahnuća i odluke. Prema Kantu, Hitler
se smatrao se umjetnikom i genijem i kako odluke svakog genija su
pripisane prirodi i ideje koje ima se ne mogu znanstveno i logički dokazati,
tako je i Hitler svoje odluke donosio, navođen nekom višom silom. Nakon
što je izdao Staljina s kojim je sklopio savez, s velikom lakoćom je objavio
rat SAD – u i time se uvukao u sukob koji je omogućavao ili apsolutnu
pobjedu i stvaranje svjetskog carstva ili poraz i potpunu propast Njemačke.
U tom rat se očituje, zapravo razotkriva bit nacizma, a to je istrebljenje
cijelog čovječanstva, sloj po sloj.17
Prem tumačenju Sebastiana Haffnera, njemačkog novinara i povijesničara,
ofenziva na Ardene 1945. imala je za cilj usporiti Amerikance uz namjeru da
se zemlja prepusti Sovjetima i stotine tisuće Njemaca je Hitler žrtvovao pod
krinkom da je cilj toga pohoda u unutrašnjost Njemačke herojska obrana. To
je samo dokaz da su posljednji Hitlerovi napori i taj konačni genocid bio
uperen zapravo protiv same Njemačke, jer je htio kazniti Njemce zbog
odbijanja da se dragovoljno uključe u taj čin, te odigraju ulogu kakvu im je
on namjenio. Prema Hitlerovoj 'bolesnoj' nacističkoj politici, narod koji nije
u stanju odigrati dodjeljenu mu ulogu, nije niti vrijedan postojanja. 18
Vjerovao je da njegove naredbe, u početku donekle razborite, a potom
sulude, dolaze od nekoga tko je viši od njeag. Upravo odatle i potječe
nestrpljenje i naglost nacizma koju Staljin nije mogao razumjeti. Upravo
odatle i Hitlerovo, u potpunosti neracionalno, vođenje rata koje ga je u
konačnici i dovelo do pada.19
17 Alain Besancon – ''Zla kob stoljeća'', 68. str.18 Isto - 68., 69. str. (Sebastian Haffner – ''Un certain Adolf Hitler'')19 Isto – 70., 71. str.
9
Naslovnica američkog časopisa The Stars and Stripes iz svibnja 1945.
I nacistički i boljševički svjetonazor su za cilj imali stvaranje novog
svjetskog poretka putem imperijalizma. Njihovi planovi su se provodili bez
ikakvog obzira na vjerske ili moralne vrijednosti, na ljudska prava i živote,
vođeni čistom voljom za moći. Oba svjetonazora posjeduju fanatičke i
terorističke značajke i prema rječima autora – ''ne potječu od svetaca ili
mudraca, nego iz prirodne znanosti i biologije; oni nisu ljudski već
životinjski.''20
20 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 109. – 110. str.
10
3. 2. Fašizam
Fašistički pokret se može definirati kao sitnoburžoazijski pokret protesta
usmjeren protiv propadanja srednjih slojeva, socijalizma i građanske
demokracije kao uzroka tobožnje propasti. Fašizam je u stanju da putem
svoje ideologije mobilizira i druge nezadovoljne društvene skupine. Kao
glavni uzrok nastanka se smatra društveno ekonomska kriza koja izaziva
nesigurnost i ugroženost kod širih društvenih slojeva, te time gubljenje
povjerenja u buržoazijsku demokraciju.21
Za razliku od nacizma i komunizma koji su na neki način htjeli postati
religijama, fašizam je htio postati političkom metodom. Po fašističkom
režimu, Mussolinijev cilj je bio jaka Italija utemeljena na kapitalističkom
gospodarskom sustavu i oslobođenje od boljševičkog utjecaja, a odbijao je
klasnu vladavinu i nacističku rasnu vlast.
Benito Mussolini
Shvativši da su talijanske narodne mase ugrožene boljševizmom, ipak je u
manjoj mjeri preuzeo neke boljševičke metode poput antiparlamentarizma,
antiliberalizma, nasilja, policijske vladavine, ogrinačavanje osobnih sloboda,
zabranu oporbe i kritike, stranačku vladu i diktaturu.22 To je bio zapravo
opasni pokus cijepljenja vlastitog naroda boljševičkim otrovom. Uspjeh tog 21 Todor Kuljić – ''Fašizam'', 196. str.22 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 110. – 111. str.
11
pokusa je dikutabilan, ali u svakom slučaju fašistička Italija je više cijenila
ljudsku slobodu od boljševičke Italije. Zapravo, Italija je gledajući s točke
gledišta liberalnijih zemalja poput Francuske i Engleske totalitarna, ali
gledajući s ruske i njemačke je liberalna. Parlament je postao poprište klasne
borbe, pa liberalni parlamentarizam nije jednostavno mogao postojati.
Shvatio je da bi mogao socijalni prevrat izvršiti demokratskim putem.
Uvidjevši da se ne može domoći parlamentarne većine i znajući da nijedna
svjetska diktatura, koliko god jaka bila, ne može dugo trajati, odlučio je
dopuniti svoju fašističku diktaturu novim sustavom korporativne državne
izgradnje. 23 U takvoj korporativnoj državi koja lagano naginje demokraciji i
izbornom sustavu, parlament bi bio utemeljen na gospodarskim poslovnim
interesima, a ne na ideologiji. Staleška država označava fašističku borbu
vođenu narodnim zastupništvom vlasnika koji su u većini u odnodu na one
bez vlasništva. To nije oblik totalitarne države, nego nova metoda da se
totaliterizam prevlada. U staleškoj državi se dijeli gospodarski život od
politike, ogrničavajući se na konkretna i prktična pitanja stvrnog života. Taj
novi oblik gospodarstva karakteriziraju moderna načela solidarnosti,
kompromisa i zajedničke borbe protiv komunizma i ekonomske
nejednakosti. Uređuju se sindikati i zadruge u službi države koji postaju
izvanparlamentarnim. Međutim, činjenica da je korporativni sustav nastao
na fašističkom tlu, uzrok je mržnje prema njemu. U danšnje vrijeme,
staleška država se i ne smatra nekim uspjehom, jer preživljava u sjeni
fašističke stranačke diktature i upitno ja kako i do koje granice može
nasljediti demokratski parlament.24
23 Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni čovjek'', 111. – 112. str.24 Isto - 110. – 113. str.
12
Zaključak
Totalitarizam je proračunati pokušaj potpunog ukidanja individualnosti i
slobodne misli koji se uvijek pokušavao, preko propagande, prikazati narodu
racionalnim u svojim, zapravo bolesnim idejama. Tu je uložen nevjerovatan
napor u namjeru da se kontrolira svaki aspekt privatnog i društvenog života i
da se postigne totalna dominacija, prvenstveno unutar vlastistih granica, sa
ultimativnim ciljem svjetske dominacije. Državni teror je korišten da se
utjera strah vlastitom stanovništvu i tako obeshrabri i najmanja pomisao na
otpor. Koristeći tu formulu opresije, totalitaristički režimi su uspjeli
privremeno 'zasjati' u svjetskoj povijesti. Ali njihov uspjeh je rezultirao
gubitkom više milijuna ljudskih života i strašnom povredom osnovnih
ljudskih prava. Ironično je kako je ono što se u početku smatralo spasiocem
društva koje je bilo u krizi, ispalo da je zapravo njegova propast.
13
Popis literature1. Richard Coudenhove – Kalergi – ''Totalitarna država – potpuni
čovjek'' - Požega, 2002.
2. Alain Besancon – ''Zla kob stoljeća; o komunizmu, nacizmu i
jedinstvenosti Šoaha'' -Zagreb, 2002.
3. Todor Kuljić – ''Fašizam'' -Beograd 1977.
4. Internet
- http://www.planetpapers.com/Assets/5477.php
- http://en.wikipedia.org/wiki/Totalitarism
- http://www.freeessays.cc/db/35/peh210.shtml
- http://en.wikipedia.org/wiki/Italy#Industrialisation.2C_World_Wars.2C_and_Fascism
- http://en.wikipedia.org/wiki/Russia#Russia_as_part_of_the_Soviet_Union
- http://en.wikipedia.org/wiki/Germany#Third_Reich_.281933.E2.80.9345.29
14