T I P K A 1010100 1001001 1010000 1001011 1000001

Broj 19 ���� godina XVIII. ���� Zagreb ���� lipanj 2012. ���� cijena:

Školski list Upravne i birotehničke škole, Zagreb

UMJESTO UVODA Godinu dana nakon svoje punoljetnosti, naš najdraži, najprodavaniji i jedi-ni školski časopis u svojemu 19. broju izlazi u „novome ruhu“, i ulazi u novo, obnovljeno „razdoblje“ svojega postojanja.

I Upravna i birotehnička škola, uskoro pod nazivom Upravna škola Zagreb, ulazi u svoje novo razdoblje, promjenom svojega imena i preseljenjem na novu lokaciju. Uz to, svi smo svjesni činjenice da se putem referenduma građanstvo Lijepe naše odlučilo prikloniti srednjeeuropskim kulturnim i civilizacijskim tekovinama kojima oduvijek i pripada, i država nam Hr-vatska također ulazi u svoje novo razdoblje.

Iz svih navedenih „novih“ razloga, kao i činjenice da je naša škola ekološki osviještena (vidi: EKO-dan), otvorena prema zdravoj prehrani (vidi: Dan mlijeka), brine se za naše sugrađane (vidi: darivanje krvi i potpomaganje Crvenog križa) i prepuna ostalih zabavno-sportsko-edukativno-inih sadrža-ja (vidi sve ostalo), odluka je pala da će školski list po prvi puta u svojoj povijesti biti ekološki dobrohotan, štedjeti naše šume, i izaći u elektron-skom izdanju. Približavajući se krupnim koracima toj istoj Europi, ove go-dine okrećemo novi list putem nekoliko članaka na stranim jezicima, koji-ma naši učenici izvrsno vladaju (hvala dragim kolegama iz aktiva stranih jezika), a već po završetku njihovog školovanja bit će im i više nego potre-bni, budući da će vrlo vjerojatno u svojem životu i novoj geo-političkom uređenju vjerojatno mnogo komunicirati na stranim jezicima, poštujući tu-đe, a istovremeno ne zaboraviti svoje autohtono, vlastito, i biti ponosni na isto (vidi: Dan kravate, Dan kruha).

Zahvala svim kolegama koji su sudjelovali u ovom projektu, te ravnateljici na ažurnosti u prosljeđivanju podataka, na isti način kako i ona to zahtijeva od nas djelatnika škole. Zahvalio bih se i kolegama koji se nisu odazvali pozivu na suradnju, s vjerom da će to biti moguće nekom drugom zgodom. Iskreno im želim više volje, želje i htijenja u nekoj drugoj prilici, a i sami će se moći uvjeriti u to, što su propustili.

Posebno bih se zahvalio profesorici Matildi Budimir, na njenoj nepresušnoj inventivnosti, svestranosti u planiranju, provedbi i realizaciji projekata, te prosljeđivanja izvještaja o svim zbivanjima tijekom cijele nastavne godine, te profesoru Ivici Buzovu, na informatičkoj podršci, te prijateljskoj, moral-noj, idejnoj i ostalim podrškama, bez kojih ovo i ovakvo izdanje ne bi bilo moguće (a da ne zaboravim i podršku u redigiranju, lektoriranju, korigira-nju i grafičkom i inim oblikovanjima).

Uživajte u novom, elektronskom izdanju, ruhu, obliku naše i vaše TIPKE! (izaberite termin po volji, tj. „Kako vam drago“/“As You Like It“, kako je napisao jedan sjajan engleski pisac i dramatičar pred kojim je blistava kari-jera. Ime mu je William, ako se ne varam?!). “Like it!”/Lajkajte!

Krunoslav Korunčev, prof. engleskog jezika, glavni urednik i „informatičar-zamjenik”

PROFESORSKI KUTAK Školski bećarac

Ah, što je škola, takve nigdje nema, nikad ne znaš što se u njoj sprema!

Naša škola nije monotona zeleni se usred sveg betona.

Naša škola ekološki svjesna, zbog toga su naša djeca bijesna!

Ova škola prava mi je mora, kada pitam, nigdje odgovora!

Odgovara samo zadnja klupa, ko' i uvijek ista stara bruka!

Kad padeže pitam učenika, boli glava od gramatike!

Popravaka uvijek ko' u priči, zato učenje na mučenje sliči.

Mama, tata, opravdaju sate. Baš me briga, samo da ne mlate!

Svak' me pita, što mi ovo treba? Mala plaća iza ugla vreba.

Ali onda svjetla točka dođe kad sa školom na izlet se pođe!

Črnomerec, črno nam se piše! Zbogom Cvjetni, zbogom, nikad više!

Što smo znali to smo otpjevali. Nadamo se da ste nas „lajkali“!

Rođena sam 1983. godine u Karlovcu, gdje provodim bezbrižno i lijepo djetinjstvo, ispunjeno druženjima na otvorenom s prijateljima, šetnjama sa psom i kupanjima na četiri rijeke. Zahvaljujući svojoj znatiželji (a ponešto i strpljivim roditeljima), isprobavam sve moguće aktivnosti koje se za djecu u gradu organiziraju, no nijednoj se ne vraćam. To se tek prividno mijenja s otkrićem glazbe-noga vrtića/škole, koji su vrlo logičan izbor s obzirom na to da pjevam uvijek i svugdje, bez srama, treme, ali i samokritičnosti. Napuštanje glazbene škole žalim i danas. Ipak, to je bio logičan slijed događaja jer sam vrlo rano spoznala što ću biti kada narastem - igra škole mi nikada nije dosadila (samo pod uvjetom da sam ja u ulozi učiteljice) pa uz poučavanje svojih prijatelja ulažem dodatan trud u izradu imenika i ostalih potrebnih rekvizita. Vrtić zbog nametnutog ''jedi-spavaj'' rasporeda ne volim (potvrdu opravdanosti tih frustracija dobit ću mnogo godina kasnije od profesora na studiju pedagogije) pa se veselim polasku u školu. Škola mi nije niti teška, ali ni prezanimljiva. Dok me šalju na natjecanja iz matematike, na krosove i ostale smotre, mene od svega toga vesele jedino strani jezici. Stoga vrlo brzo odlučujem da ću jednoga dana predavati strane jezike koji postaju i moja izvannastavna aktivnost. Veselim se upisati jezičnu gimnaziju, no baš godinu prije upisa ukidaju se smjerovi i preostaje mi jedino opća gimnazija. Priče iz mlađih dana

prof. Olje Jerosimić

Uz puno učenja, ali i izlazaka i zaljubljivanja ne ostaje mi puno vre-

mena za ostalo. U tom se razdoblju oblikuju prekrasne uspomene koje

će trajati dok me služi pamćenje, kao i čvrsta prijateljstva koja traju i

danas. Otkrivam i novu ljubav, psihologiju, te odlučujem da će mi to

biti životni poziv. Međutim, u jeku mojih priprema za prijemni ispit na

psihologiji radikalne se promjene u odgojno-obrazovnom sustavu opet

lome na mojim leđima – Filozofski fakultet u Zagrebu ukida klasični

prijemni ispit i uvodi jedinstveni ispit, temeljen na poznavanju materin-

skoga jezika te na općoj kulturi i informiranosti. Ta me činjenica vraća

na pr(a)vi put te upisujem talijanski jezik i pedagogiju.

Negdje u to vrijeme selim u Zagreb. U gradu na samo jednoj rije-

ci nedostaju mi moj grad i moji prijatelji, ali početno neslaganje i tuga

vrlo brzo nestaju te Zagreb postaje pravi dom. Fakultetske obveze su

naporne, ali ostavljaju vremena za vesela druženja.

Ljeta provodim u Firenci i produbljujem

ljubav prema Italiji, njenoj kulturi,

jeziku (i ne manje važno – kuhi-

nji). Zaljubljujem se u putovanja

općenito pa počinjem puto-

vati s društvom svugdje kad god

nam to prilike dopuštaju.

Kako jedva čekam diplomu, marljivo

spremam svaki ispit da bih što prije došla

do nje, a studentski budžet obogaćujem da-

vanjem instrukcija, prevođenjem i samoini-

cijativno organiziranom pedagoškom prak-

som-čuvanjem djece. Diplomirala sam 2008.

godine i gotovo odmah počela tražiti posao,

nadajući se da će to biti upravo u školi. Pro-

fesionalno sam vrlo zadovoljna, a slobodno

vrijeme koristim na već uvriježene načine –

putujem, kuham i iskušavam iskuhano, či-

tam te naravno – pjevam (sada uz nešto ve-

ću dozu samokritičnosti) .

DJETINJSTVO - JA KNJIŽNIČARKA

Rođena sam u Zagrebu jednog vrelog srpanjskog jutra, jednog od onih dana koje su još i stari Rimljani nazivali “canicula” iliti pasjim vrućinama. Kao mala željela sam biti balerina, ali ubrzo sam postala oduševljena žigovima i štambiljima i mislila sam kako tete u pošti imaju najbolji posao na svijetu :) U dobi od 3 godine morala sam na ope-raciju mandula. Tata je ostao sa mnom doma i nije mu se dalo po ne-znam-koji put čitati iste knjige pa me naučio čitati. Obožavala sam knjige i jedna od mojih omiljenih igara bila je “igramo se knjižnice”, a knjižnica u Volti-nom bila je moj drugi dom. Djetinjstvo sam provela haračeći po kvartu, berući lješnja-ke, kopajući gliste, verući se po stablima i radeći sve ono što su djeca nekada radila. Ubrzo je uslijedio prvi šok- neposredno prije polaska u školu preselili smo se.

OSNOVNA ŠKOLA - SELIDBE...

Školi sam se jako veselila. Prilikom upisa u školu htjeli su me odmah upisati u 3. razred pa kad moja mama nije dozvo-lila, onda barem u 2. razred. Srećom, mama niti to nije dala jer sam i bez toga bila jedna od najmlađih u razredu. U po-četku sam se stalno bojala da će me učiteljica pitati nešto što ja još ne znam (!!!) pa me baka prva 2 tjedna nastave dos-lovce vukla u školu (pauza - slobodno umrite od smijeha jer prizor je doista bio kao iz filmova :)))))) U trećem razredu smo se ponovno preselili. To mi je seljenje išlo na živce. U novoj sam školi od petog razreda učila latinski, a od sedmog i grčki, a to je značilo odlazak u školu svake druge subote, a u jednom periodu čak i svake subote.i - gle čuda - preživjela sam!

SREDNJA ŠKOLA - ŽIVOT JE POZORNICA

Po završetku osnovne škole upisala sam se u Klasičnu gim-naziju i s ponosom ću u svakoj prilici istaknuti da sam “klasičar”. U prvom razredu postala sam članom dramske grupe koja je tradicionalno upriličavala grčke tragedije. S dramskom grupom gostovali smo 3 puta na festivalu grčko-rimskog kazališta u Španjolskoj te čak nastupali u grčkim kazalištima u Segobrigi, Tarragoni i Saguntu. To je doista bilo neopisivo iskustvo. Kazalište je bilo i ostalo moja veli-ka ljubav. Srednjoškolske su dane obilježila razna putova-nja, ali i izlasci (legendarni Kulušić, Saloon, Gjuro...).

Dunja Suton

Uopće nisam imala pojma koji ću fakultet upisati i stalno sam čekala da mi se to “iskristalizira”. Budući da su mi svi oduvi-jek govorili da imam smisla za jezike, Filo-zofski se činio kao logičan izbor.

FAKULTET - PUT PUTUJEM....

Studentski su mi dani, kao i većini, bili pre-krasni. S lakoćom sam rješavala sve obave-ze vezane u studij, putovala i stjecala nove prijatelje. Među svojim fakultetskim profe-sorima su i neki ljudi za koje slobodno i sa sigurnošću mogu reći da su najveći eruditi, ali i ljudi te da ih iznimno cijenim i uvijek mi je drago kad ih sretnem negdje u gradu. I na faksu sam se bavila glumom, kao član dramske grupe studenata talijanistike. Kao apsolvent upisala sam i dodatni slobodni studij švedskog jezika - da mi ne bude dosa-dno. Danas me svi znate kao profesora talijan-skog i latinskog jezika u našoj školi. Osim posla imam veliki broj hobija, volim se dru-žiti, putovati, ići na izlete, voziti bicikl i, naravno, čitati. I uvijek napominjem da su knjige najveće blago koje imamo. Užasavam se morskih pasa.

I evo jedne sasvim drugačije biografije, u obliku intervjua, pa uživajte...

Kako ste odlučili postati profesorica Hrvatskog jezika?

Profesorica Snježana Mostarkić rođena je u Zagrebu. Studij kroatistike i južnoslavenskih filologija završila je na Filozofskom fakultetu, a kao dopunski studij poha-đala je Poredbeni hrvatski studij - Croaticum (današnju Kroatologiju) na Hrvatskim studijima. Dobitnica je Rektorove nagrade! Radila je u Matici hrvatskoj kao jezična urednica, zatim u Zavodu za književnost Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti te kao nastavnica u OŠ Jabukovac u Zagrebu, OŠ Jurja Habdelića u Velikoj Gorici, Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu te u Upravnoj i birotehničkoj školi u Zagrebu. Objavila je tridesetak radova iz područja književnosti, jezikoslovlja, kazališta i metodike te udžbenike za hrvatski jezik za osnovne škole.

To mi je bila želja još u osnovnoj školi jer mi je Hrvatski jezik bio omil-jen predmet. Kasnije sam malo dvojila, jer smo u srednjoj školi najprije imali profesoricu koja nas nije osobito motivirala, štoviše, uglavnom nas je demotivirala nejasnim kriterijima i monotonom nastavom, no kad smo u završne dvije godine dobili novu profesoricu, sve se promijenilo i Hrvatski je, ne samo meni, postao jedan od omiljenih predmeta. Tada mi se vratila volja da nastavim s proučavanjem jezika i književnosti.

Ima li koji trenutak u kojem ste požalili što se profesorica?

Nema. Nijed-nom do sada nisam požalila što sam pro-fesorica.

Koji su Vaši interesi ili ho-biji?

Volim prirodu; to znači da volim cvijeće, biljke, drveće i sve povezano sa zemljom. Volim planinariti, voziti se biciklom, plivati, rolati, kli-zati se, skijati, vjerojatno bi mi se svidjelo i letjeti pado-branom, ali još se nisam okušala. Zatim volim čitati, pisati, slušati glazbu, gledati filmove i ići na koncerte, a posebno se volim družiti s dobrim i dragim ljudima.

Volite li putovati?

Volim, iako me svaki put prije puta zgrabi neka sjeta. Ali kad krenem pa kad se vratim, uvijek sve ispadne jako dobro i poticajno.

Kamo ste sve putovali?

Putovala sam dosta, svake godine pomalo, iako je to sasvim neznatno u usporedbi s pravim svjetskim putnicima. Najza-nimljivije mjesto na kojem sam bila je Regina Marherita, najviši planinarski dom u Europi na 4554m n/v. Pamtim i boravak u Firenzi. To je grad umjetnosti i posebne ljepote i uživala sam u njegovim galeri-jama, muzejima, parkovima i restoranima.

Možete li se zamisliti kao pro-fesorica nekog drugog predmeta?

Mogu. Na primjer uvijek sam voljela matematiku i mogu se zamisliti kao profesorica mate-matike, ali i svih drugih pred-meta; svaki predmet ima svoje zanimljivosti i svaki je vrijedan učenja i kvalitetne obrade.

Što radite u slobodno vrijeme (ako želite to s nama javno podijelili)?

Sve ono (ili barem većinu onoga) što sam navela u odgovoru o interesima i hobijima.

Što Vam najviše smeta kod učenika na vašem satu, što želite da učenici promijene?

Učenici redovito reagiraju na naše vodstvo i na uvjete u kojima rade, tako da nije u redu na njih svaljivati cjelokupnu krivicu za even-tualan neuspjeh u radu. Naravno, postoji i njihova odgovornost u postizanju dobrih rezultata i ono što meni zna zasmetati kod učenika, ali i kod ljudi uopće, to su malodušnost, nevoljkost i pesimističan stav već na početku nekog posla. Ako unaprijed znaš da ne ćeš usp-jeti, tada sigurno ne ćeš uspjeti; a ako s voljom napraviš prvi korak, tada ćeš vrlo vjerojatno stići i do cilja. Što se tiče pismenosti i poznavanja hrvatskoga jezika, naglasila bih da se hrvatski jezik ne uči i ne njeguje samo na nastavi hrvatskoga jezika, već u cjelokup-nom nastavnom procesu, na svim nastavnim predmetima, ali i izvan nastave, u svakodnevici, svatko za sebe, osobnim interesom i pažnjom prema materinskom jeziku.

Slažete li se s ukidanjem ocjena na polugodištu?

Slažem se da je navala ocjenjivanja u posljednjim danima Došašća, gotovo do samog Badnjaka i Božića vrlo neugodna i kontraproduk-tivna. Umjesto da se učenici prepuste predbožićnom ugođaju i svim radostima koje to razdoblje nosi, oni pucaju po šavovima pod nale-tom brojnih usmenih i pisanih ispita. Povratna informacija o učenikovu napretku je potrebna, uostalom i učenici vole znati kakve su njihove ocjene, jesu li uspješni ili nešto trebaju popraviti, ali svakako treba mijenjati načine ocjenjivanja i praćenja učenika, ali i nastavne sadržaje koji su preopsežni i nesvrhoviti, a uz to dolazi i promjena u načinima rada i suradnje na nastavi. Dakle, zalažem se za cjelovitu i kvalitetnu promjenu u nastavnoj paradigmi.

Imate li nekakav poseban talent?

Hmm… ne bih rekla da imam. Zapravo, kad malo razmislim, vjerojatno imam, jer nema čovjeka koji nije dobio bar jedan dar. Među-tim, osim kod vrhunskih sportaša, znanstvenika i um-jetnika, gdje je to očigledno i potvrđeno, to je teško reći sam za sebe, to bi trebalo pitati nekoga sa strane.

Što mislite o mogućnosti kutije u koju bi učenici mogli ubaciti poruke profesorima, pa da vidite što bi učenici željeli da promi-jenite u radu i da saznate što im se jako sviđa?

Potpuno podržavam ideju o takvoj kutiji. Svoje-dobno, dok sam radila u školi u kojoj sam nastavu uvijek održavala u istoj učionici, u dnu učionice bila je postavljena košarica u koju su učenici mogli ubaciti svoje komentare, prim-jedbe, prijedloge, a i pohvale. Poruke su mogle biti potpisane ili anonimne, kako se komu sviđa. Za sada u ovoj školi nemam takvu kutiju, ali s učenicima redovito razgovaram o nastavi, a na kraju svakog obrazovnog razdoblja svaki učenik ocjenjuje sam sebe, ali i nastavu, atmosferu i sve ono što čini školski sat. Vrlo mi je stalo do toga da od svojih učenika redovito dobijem povratnu informaciju o uspješnosti nastave

Imate li kućnog ljubimca i kako se zove?

Bilo je kućnih ljubimaca u mo-jem životu, ali trenutačno ne-mam, čak ni zlatnu ribicu. Iako, dobro bi mi došla jedna…

Što mislite o razmjeni uloga s učenicima na ne-kom satu, a da to ne bude u okviru Dana obrnutih uloga?

Podržavam takvu nastavu. Najviši oblik nastave je nastava u kojoj učenici vode sat. I to nije samo moje osobno mišl-jenje, o tome govori i stručna literatura. Stoga, veliko DA Danu obrnutih uloga, ali ne samo Danu, nego i danima.

Imate li još koju zanimljivost za koju mislite da bi ju učenici željeli znati?

Mislim da je ovo što si me pitala i više nego dovoljno. No, kako sat uvi-jek počinjemo nekom poticajnom misli, ubacit ću dvije za kraj: ,,Ne možemo govoriti o napretku čovječanstva sve dok na svijetu ima nes-retne djece", rekao je Albert Einstein. I za sam kraj, poznati mirotvorac Mahathma Ghandi: ,,Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu."

UČENIČKI KUTAK

Maturanti...

Maturanti...

Facebook iliti

Likopis maturanata

školske godine

2011./2012.

Namjera je bila da se na ovoj stranici po prvi puta u povijesti školskog časopisa nađu fotografije svih učenika škole, ali radi tehničkih poteškoća to nažalost nije bilo izvedivo, pa stoga uživajte u slikama svih ovogodišnjih maturanata, i pokojeg nastavnika.

Hvala profesorici Maci Tomić na “slikovnoj podršci”.

Samo naši dragi maturanti...

Rekreacijski dan 22. 9. 2011.

Na premijernom Rekreacijskom danu Upravne i birotehničke srednje škole, 22. 9. 2011. godi-ne, održani su turniri u graničaru, odbojci na pijesku i nogometu, te razne druge sportske aktiv-nosti poput vožnje biciklom, koturanja, badmintona – i pješačenja.

ODBOJKA NA PIJESKU (prof. Rossi Perkov) Igralo se na jedan dobiveni set s 2 boda razlike. Sudjelovalo je 8 ekipa, a igralo se na 2 terena. Na jednom terenu odigrale su se utakmice između 2. A : 2. B, te 2. D : 2. E, a na drugom terenu između 3. A. : 3. D i 4. B : 4. B. U fina-le su igrale ekipe 2. B razreda zvane "Crne pantere" (sve djevojke, veliko iznenađenje) protiv 4. E, "Tratinčice" (3 djevojke i 3 momka). Uvjerljivu pobjedu od 25 : 7 ostvarile su "Tratinčice", koje su za nag-radu odigrale revijalnu utakmicu protiv profesorica u najjačem sasta-vu: Mesar, Ćurić, Ven Rakić, Demeterfi Gukov, Budimir, Blažić i Rossi Perkov. Iako su cure (čitaj: profesorice) bile dobro raspoložene i imale nekoliko atraktivnih poteza, kao i veliku podršku navijača sa tribina, ipak nisu uspjele protiv snažne ekipe 4. E razreda, pa su nastavile igrati miješano zajedno s učenicima. Posebna zahvala pomoćnim sutkinjama, Aljinović Maji (4. B) i Marlja Jadrani (3. D), kao i glavnoj sutkinji i organizatorici, prof. Višnji Rossi Perkov.

GRANIČAR (prof. Gotić) U četvrtak, 22. 09. 2011., održan je Sportski dan na Jarunu. Moja obaveza bila je organizirati igru graničara. Na Jarun sam stigao nekih desetak minuta prije dogovorenoga vremena. Razgovarao sam s nastavnicima te me jedan uputio do učenika koju su čekali na igru graničara sa druge stra-ne. Pokupio sam sve učenike za koje znam da su se prijavili za igru graničar i krenuli smo tražiti neku sportsku površinu za igru. Odabrali smo lo-kaciju oko kilometar od veslačkog kluba. Nitko nije ponio loptu pa je nekoliko učenika otišlo po nju. Pronašli smo neki teren koji je bio dovoljno udaljen od ceste da učenici nisu u riziku istrčavati na nju, te da je dovoljno udaljen od jezera kako lopta ne bi otišla dolje. Uz pomoć brašna smo nacrtali linije (za dobre linije potrebno je oko 2 kg brašna) koje su malo krivudale, ali su služile svrsi. Odabrao sam dva učenika koje će biti grani-čari, i naizmjence su birali svoje članove ekipe sve dok svi učenici nisu igrali. Sama igra je tekla bez problema i brzo. Odigrano je nekih 7-8 partija bez većih pauza, s time da je najkraća trajala desetak minuta, a najdulje su se znale odužiti na pola sata. Nije bilo smisla raditi ikakve tablice ili provoditi natjecanje sa tako malim brojem učesnika (uz činjenicu da su se kod ekipa neprestano izmjenjivali članovi). Završili smo s igrom oko 11:30 i odlučili potražiti ostale grupe. Ne znajući gdje su ostale grupe, krenuli smo krivim putem i napravili krug oko Jaruna. Neki učenici su ostali u kafićima uz stazu, nakon što su vidjeli da su kolege iz njihovih razreda u njima.

Pozitivni elementi:

iznimno zabavan događaj učenici su imali prilike upoznati učenike ostalih razreda, a ja kao voditelj upoznati druge učenika učenici su sami stvarali sadržaje

Negativni elementi:

nedovoljna organiziranost; potrebno je unaprijed odrediti gdje se koji sport odvija, te napraviti popise učenika, tako da nitko nije izostavljen odrediti pravila za voditelje (imaju li pravo pustiti učenike doma, kazniti u slučaju konzumiranja alkoholnih pića ili pušenja) odrediti točno koliko traje svaka aktivnost

Zaključak je da je Sportski dan prošao dobro i da ga treba ponoviti. Uz malo više pripreme trebalo bi sve proteći izvrsno.

NOGOMET (prof. Korunčev) Na turniru u nogometu sudjelovalo je 6 ekipa. Prvi razredi sudjelovali su s dvije ekipe, "Tajnici" (1. B i E) i "Miješano" (1. A i D), drugi razredi s "Referentima" (2. C i B), treći razredi s dvije ekipe nazvane "Poduzetnici" (3. A, B, C) i "GNK Jazavci" (3. D i E), te četvrti s ekipom "Krasni favoriti" (4. A , B, C). GNK je skraćenica za Građanski ili Gradski nogometni klub, kako vam je draže, poput Dinama. A da li su favoriti uvijek favoriti, ili su poduzetnici ipak malo poduzetniji, vidjet ćemo u nastavku teksta. Odigrano je 5 utakmica. "Tajnici" 1 (Almaši 1): "Miješano" 4 (Mravak 3,Maretić 1) "Referenti" 0 : "Poduzetnici" 2 (Ćurić 1, Lenić 1) "GNK Jazavci" 0 : "Krasni favoriti" 5 (Ocvirk 3, Mikuljan 1, Ivanagić 1) Momčadi koje su izgubile prvi susret odigrale su dodatnu utakmicu, kao i pobjednici prvih susreta, no prvi razred nije stigao odigrati još jednu utakmi-cu radi nedostatka vremena. "GNK Jazavci" 0 :"Referenti" 3 (Lucić 2, Hezler 1) "Poduzetnici" 2 (Ćurić 1, Lenić 1) : "Krasni favoriti" 2 (Ocvirk 1, a/g 1). nakon odlične utakmice i produžetaka, PODUZETNICI su golovima Lenića, Verije i Akrapa iz kaznenih udaraca pobijedili s 5:2, te postali pobjednici turnira.

Lista strijelaca: Ocvirk 4 Mravak i Lenić 3 Ćurić, Lucić 2

Suci su bili izvanredni, a nagrade pobjednicima vrhunske. Nadamo se i dogodine vrhunskoj organizaciji, suđenju i nagradama, te većem broju prijavljenih ekipa.