Kako sam saznao u Ružićima, u borbama je poginuo ustaškisatnik Mijo Ćorić , student Zagrebačkog sveučilišta, sin mogakrizmenog kuma Nikole Ćorića iz Gabele . Nas dvojica smoskupa u Gabeli išli u istu školu. Taj sin moga kuma Nikoleskupa sa Slavkom Suškom, također studentom, jedan je odustaških zločinaca koji su organizirali i poubijali oko 180 Srba,svojih komšija, među kojima velik broj i onih sa kojima su uškoli sjedili u istoj školskoj klupi. Oslobađanjem ovih selaseljaci su dolazili do saznanj a da ni ovaj zapadnohercegovački

kraj, koji je dosad, pod uticajem ustaške propagande, smatranustaškom tvrđavom, sad su postali kritičniji prema svemu štoimje ta propaganda i dalje pričala.

Neprijateljske snage angažirane na ovom dijelu ratištabile su brojčano velike, a njih su sačinjavali , pored 1talijana,Šimićevi domobrani, te brojne ustaške jedinice i Nujićevaantikomunistička milicija. Milicija inače stalno postoji i djelujeu gotovo svim selima, a najbrojnija je u Rakitnu, a njomkomanduje'fra Berto Dragičević. Kroz ove krajeve prolazile sui jake četničke snage sa kojima je komandovao glasovitičetnički vojvoda Jevđević. Inače, Italijani su, prema potrebi,četnike vozali na sve strane, tako da su ih dovodili uLjubuški,Vrgorac , Imotski, Široki Brijeg i druga mjesta.

Prisustvo četnika na ovim prostorima i njihovozločinačko ponašanje u narodu je izazvalo otvorenonegodovanje i neugodno sjećanje na prošlogodišni pokolj kojisu četnici izvršili u susjedstvu, u nekim selima Biokova, kojomprilikom su silovali mnoge žene i klali sve što im je dolazilo doruku, među njima i nekoliko svećenika (u Dragijanima, Vlaki,Kozici i Rašćanima samo za jedan dan ubili su preko 300nedužnih žitelja) . lovom prilikom, u pohodu na ovaj kraj,četnici su bili surovi, naročito prema stanovništu gornje Bekije .U Gorici, Sovićima i Grudama silovali su više žena te ubilidesetak stanovnika. Spalili su oko 70 kuća. Sva ova zlodjelačetnici su radili u prisustvu i naočigled ustaša i domobrana, a

62

Il

Iif

!

"~.•...4k.·i,da im se u tome nisu smjeli suprotstaviti. Tek kad su se selj .;;if;t;1na neki način počeli da bune, da postavljaju pitanje zašt a~ti~C~ l.lsta~~ rođene u ~vom kraju, a i inače ustaška vlast, neć~ ~a4i'J;i" 2:aštltl, tek tad~. Je nešto .pokušao učiniti komandant domo­,'Z:; branske pukovnije pukov~lk :,ranjo Šimić. Šimić se bojažljivo;: "ob;a~1O ~ut~m nekog ItahJanskog oficira glavnokoman_' r, duJucem IlahJ.anskom generalu, na što mu je general kao

; odgovor POručIO:

- Kažite .gos~odinu pukovniku Šimiću, dok je onpukovnik a Ja general , da od njega ne primam nikakveP;lJetnJe, a niti kakva upozorenja u pogledu mojeVisoke vlasti kojoj je i on podložan.

.Na nekim dijelovima fronta neprijatelj je partizanimadavao Jako sl~b ?tpor. Bio je dosta neorganizovan, sa puno

; el.err:~nata panike .1. ra~ula , Da bi popunili i ojačali svoje redove,. ~Imlceva p~kovmJa I ustaše, pod prijetnjom smrtne kazne uJednom br?Ju sela,. vr~ili su i mobilizaciju muških osoba sta:.ih

..d? 50 godina. S:!JacI u jednom broju sela pokušavaju da iz-bJe~nu ~obIllz~~IJ.u . U mobilizaciji veliku aktivnost ispoljavali \

. su ~~P?lk U Vltl~1 f;a Bono Jelavić (još ranije Pavelić mu je: dodlJe~1O po časni čin ustaškog ·pukovnika) i Ćurlin Božoustaški ta~omik u V~tini. U selu Radišićima i Proboju ustaškinatporučnik Dane Miloš sa svojom jedinicom iz ova dva sela~nsIlno Je sakupio oko 300 muškaraca i otjerao ih na mostIzm~.đu Proboja i Radišića sa namjerom da ih uputi na front uBe~IJu..Dok su ~eljaci čekali kamione da ih odvezu na front,vecm~ Ih se razbježala tako da im ta mobilizacija nije uspjela.

S obzirom na sveukupno stanje kako na stranim tako i~a d?maćem ~ron~.u ~arod~.ie sve više narastalo uvjerenje dace NJe~ačka I l~ahJa Izgubl,tl r.at, pa s~ mnogi počeli od njihOkreta~l gla~, .ah nažalost bilo Je puno I takvih koji to nisu biliu..stanju UČI?~:l zbog po~inje~i~ .zloči?a, bilo njih ili nekog izr1J lhov: familije, pa su. t~~e ?Ih I. suviše vezani za okupatore iusta,še I samim time prisiljen] da I dalje rade ono što se od njihtraži, .

63

•

Dok je Ivo Goj ić kao uč ite lj službovao u Vitini, sanama je redovno održavao vezu i obavještavao nas osvakodnevnim događanjima i raspoloženju koje je vladalo unajužim ustaškim i mačekovskim krugovima i o ljudima koji suim naklonjeni. Od njega smo dobili i originalni pismeni zahtjevfra Bone Jelavića, Bože Ć urlina i Đana Vukojevića, u kome sepod hitno traži ubistvo pojedinih naših drugova, među kojima iĐure Jelića, učitelja u selu Veljaci. Zahtjev je pisan i potpisanu Župskorn stanu u Vitini. Odlazak Ive Goj ića u partizaneustaška vlast bila je iznenađena zbog čega je odmah za njimraspisana potjernica.

I nakon odlaska u partizane Ive Goj ića u Vitini je i daljeostalo da djeluje naše uporište koje je bilo dosta jako i aktivno.Taj aktiv sačinjavali su Ismet Mehrnedbaši ć (konspirativno ime«Goluban»), činovnik u općini Vitina, Hata Bušatlija,domaćica, i njena odvažna djeca Kana, đak srednje škole uMostaru, te sin Ismet, kojega smo zvali Buš.

U evom novonastalom vremenu napisali smo i jedanletak sa potpisom Kotarskog narodnooslobodilačkog odboraLjubuški, umnožili ga u tehnici Kotarskog komiteta KHMetković i putem naših organizacija i pojedinaca rasturili navećem dijelu ljubuškog kraja.

144

"'i,. ,Sa brojem političkih radnika, partizanskih ilegalaca,· " liSU radili na ljubuškom području, pa i šire, bili smo jakozadovoljni. Smatram da je ovaj kraj o ovom pitanju bio dugo

apostavljan i zanemaren, pogotovo od nekih partizanskih'ovodstava iz susjedne Dalmacije. Stvoren je jedan broj

·galnih organizacija i uporišta, a od terenskih, političkih

aariika koji su i sključivo na tome radili bio sam jedini j a.!!'tiilim drugovima koji bi povremeno dolazili to je bio posao

!lJi;su obavljali uzgred. Od svega najteže i najnepodnošljivije..llO:.;je ilegalno noćno kretanje terenom , a to sam naj če šće

ao činiti sami za ovu svrhu sa dosta slabim naoružanjem,'štolj «cener» sa veoma malom količinom metaka, italijanska

'. iltka puška sa povijenim bodežom i nekoliko bombi). Stalno, "bio prisutan, i on me pratio, osj ećaj lične nesigurnosti, jer1J!n bio svjestan postojanja velikog broja doušnika: špijuna i

.iida neprijateljskih obavještajnih službi, te realne opasnosti da,ih na ovaj ili onaj način mogao pasti u ruke neprijatelja. Znaosk da ukoliko bih živ pao u ruke neprijatelja, da bih bio

· gnut mučenju i iznuđivanju raznih priznanja o ljudima iiganizacijama koje postoje u ovom kraju, pa bih bio prinuđen

a\l dignem ruku na sebe.:: Dugo smo razmišljali o uspostavi nekih jačih it ikasnijih timova, grupa, sastavljenih od pojedinih ljudi za

Intenzivnije i organizovanije političko djelovanje na ovomferenu, ali nam je to dosta teško polazilo za rukom. U svojejYrijeme o ovome je razgovarano sa Olgom Marasović, č lanom

145

Lujo Herceg Tonić iz Graba, i to preko Ivana Grbavca i IvanaBradvice. Ustaškom opredjeljenju i izvitoperenom hrvatstvuznatnog broja seljaka u velikoj mjeri pridonijeli su i trisvećenika, a sva troj ica rođena u Veljacima, i to: fra SarafinVištica, župnik u Veljacima, fra Bono Jelavić, župnik u Vitini,i fra Gusto Matić . Veliku ulogu u formiranju nacionalističke išovinističke svijesti kod ovih seljaka odigrao je i Ivan Tolj,pravnik, također Veljačanin , danas već nadaleko poznat posvojim zločinima u Vinkovcima i okolini. Zahvaljujući uprvom redu njima, njihovom neposrednom i velikomangažiranju, od prvih dana rata, iz Šipovače i Veljaka, uustašku vojsku (u razne rodove) prema računanju i pričanju

Ivana Granića i Grge Hercega otišlo je oko 300 momaka. Uodašiljanju u ustašku vojsku pojedini svećenici toliko su sestrastveno i zanešenjački politički angažirali, tako da bi i onogposljednjeg omladinca u selu, ako je po njihovim mjerilimaprispio za vojsku, a u nju nije otišao, sa oltara javno, imenom iprezimenom,' prozivali, govoreći da to moraju da učine .

Šipovački župnik don Srećko Bošnjak, inače rođen u Ledineu,u izricanju i izvršavanju kazni nad svojim župljanima,vjemicama, zbog neodlaska u vojsku, jako je dobro uskladiosvoju aktivnost sa aktivnošću Ivana Bukovca, kotarskogpredstojnika u Ljubuškom. Na župi se znalo, u koga donSrećko Bošnjak zbog nečega upre prstom, on će najprijeodređeno vrijeme odležati u zatvoru, a nakon toga ić i u ustaškuvojsku.

Kako nam je rečeno, don Srećko Bošnjak i fra BonoJelavić članovi su Ustaškog tabora u Vitini i Ustaškog logora u

, Ljubuškom. Fra Jelavić je za svoje sveukupne zasluge koje jeučinio za ustaški pokret od poglavnika Ante Pavel ića dobiopočasni čin ustaškog pukovnika.

Početkom 1942. godine u ovim selima osnovana jetalijanska milicija koja je čitavo vrijeme rata bila jako aktivna iokrutna. U talijanskim i njemačkim borbenim akcijama

234

Izvođenim na dalmatinska sela pripadnici te milicije su kaoaobri poznavaoci terena, po pravilu, uvijek bili njihovi vodič i.'Nemilice su pljačkali sve do čega su dolazili. Palili su kuće ilIsjeve, odgonili stoku, i zbog toga su u narodu Dalmacije, od'~'rvog dana, bili beskrajno omrznuti. Oplj ačkana dobra dogonili

. i;U svojim kućama na opljačkanim mazgama, konjima,,Imagaradi ili dovlačil i na kolima i nosili na leđima. Pljačkali su;odjevne predmete svih vrsta: pokrivače, prostirače, polivače i' šivaće mašine, bačve, demižone, grablje, vile, motike, lopate,misterije itd. Kad je Italija kapitulirala, ova ista milicija je

' odmah postala ustaška, pa je od tada sve češće samostalno[upadala u susjedna dalmatinska sela i č inila ista zla kao i prije.t Milicija je već dugo vremena znala da se i mi, partizani,.: krećemo ovim terenom, pa nam je sve češće pravila zasjede io ' zbog nas redovno, u svako vrijeme, patrolirala kroz selo.o Miliciju su sačinjavali mještani seljaci, pretežno u, tridesetim godinama života ili nešto stariji, koji su računali da; bi mogli biti pozvani u domobrane, ili su već bili pozvani, pa: su stupali u miliciju samo da ne idu dalje od svojih kuća. U ova,: dva sela, Veljacima i Šipovači , bilo ih je oko stotinu, a sa: milicijom iz nekih drugih susjednih sela činil i su satniju kojoj.; je zapovjednik bio Luka Gašpar, seljak iz Veljaka. I naš vodič, na ovom putu, Grgo Herceg, polovinom 1943. godine nekoliko

mjeseci je bio u antikomunističkoj miliciji. U miliciju je stupiočim je od vojne vlasti u Ljubuškom dobio poziv da ide udomobrane. To što je učinio, učinio je u sporazumu sa IkanomJelavićem, koji muje tom prilikom dao i neke zadatke.

U razgovoru sa Grgom Hercegom, a i sa još nekimljudima, zanimalo nas je, kako to da ti ljudi, seljaci, kojivjeruju u Boga i kažu da su Hrvati, koji znaju šta jeobespravljenost, siromaštvo i ljudska nevolja, da tako nemilicei bezdušno pljačkaju, i to baš taj nesretni, seljački, siromašni,kršćanski i hrvatski svijet, a da zbog toga nemaju grižu savjestii strah pred Bogom. Na to pitanje naj češći odgovor je bio, da je

235

u okolna sela. Željeli smo da se što više približimo ŠirokomBrijegu i po mogućnosti da u nj uđemo. Razgovarali smo sanekim ljudima iz sela Dužica, Međovi ća i Ledinca (saSkenderom Soptom, Jozom Lekom, Markom i MartinomKnezovićem) , Knezovi ći su imali brata Luku, koji je živio uŠirokom Brijegu, i za njega nam je rečeno da je uvelikenaklonjen partizanima. Na Luku smo računali kao o mogućem

našem saradniku u Širokom Brijegu.Vraćajući se na Bijaču, u prolasku kroz Orah, sastali

smo se sa Mijom Č uvalorn, zvanim Žica, seljakom iz selaProboja, partizanskim saradnikom. Za njega sam i ranije čuo iznao, ali ovo je sa njim bio moj prvi susret. Mijo je živahančovjek, okretan, komunikativan, pun nekog nemira i ponjegovom pričanju nije bilo teško zaključiti da je svugdje bioprisutan i obaviješten o kojekakvim pojedinostima iz ovognašeg zamršenog ratnog života. Sa NOP-om je bio povezanpreko Ivana Rešetara, kao i Pere i Franje Rakića iz Orahovija.Mijo je kontaktirao i sa nekim drugovima, pripadnicima NOP-au Ljubuškom iVitini.

Iz sela Proboja mnogi mladići, a i stariji ljudi, otišliputem koji je vodio u zločine . Još od prije rata u selu jepostojala ustaška organizacija, koju je organizirao na dalekočuveni ustaša Grgo Herceg. U početku je ta ustaškaorganizacija brojila 5 članova, a sačinjavali su je: Jozo Zovko,Franjo Bebić, Bono Vučić, Marijan Gavran i Ante Ereš.

Proboj graniči sa Vitinom u kojoj je sjedište općine, pase u njoj Mijo Ćuvalo često sastajao i razgovarao sa ljudimakoji čine političku i državnu vlast u NDH. Ljudi iz općinske

vlasti bili su jako surovi i bezobzirni na svojim funkcijama. lsastav ljudi je po političkom opredjeljenju bio takav da i nijemoglo biti drugačije. Ustaški tabornik Božo Ćurlin, u svojevrijeme, sa svojom skupinom ustaša, odlazio je prema Gacku iNevesinju da progoni i ubija Srbe. Načelnik općine MarijanPezi ć je odmah početkom rata išao u istočnu Hercegovinu gdje

246

,­I,

:i;ršeni zločini . On je bio oženjen sestrom ustaškog ministra',e Domandžića i pošto mu je vlast bila draga, koristeći tu

J u rodbinsku poziciju, mnogo je utjecao na događanja i nal ~m prostoru, van općine Vitina. Kao centralna i najuticajnija, . nost ustaške vlasti u Vitini, a i na širem području, bio je fra, 'no Jelavić , rođen u Veljacima, a inače župnik u Vitini. Za:';e~a se pričalo da je toliko mršav, da izgleda kao da jeif!;tavljen samo od kostiju i kože i da je nervozan i ljut kao• če. U ljeto četrdeset druge, ustaška mladež u Vitini.,_ vala je nekakvu svoju kulturnu priredbu kojoj je

-~sustvovao i fra Bono Jelavić. Nekim slučajem, na priredbi~' viđen i neki Srbin iz Mostara, inače trgovac stokom zaotrebe italijanske vojske. Kad ga je fra Bono ugledao, upitao~~ neke od ustaša koji su bili u njegovoj blizini kako mogu uyoj prigodi svojim očima gledati Srbina, četnika. Odmah,

,akon fra Boninog ukora, i da bi udovoljili njegovom zahtjevu,staše su uhapsile tog nakupca, odveli ga u polje blizu same

Witine, ubile ga i zakopale. Pričalo se da j e jedan od tih ubicapio Krešimir Bebek.:. Pored ustaša, na području Vitine, bio je dosta aktivan

' :ad mačekovaca. Rečeno nam je da se često sastaju, a ponekadpa rijeci Vrioštici zajednički «okrenu i janje na ražnju» . Na~edan takav sastanak, koji je održan u Proboju, bio je pozvan iMijo Č uvalo , ali kad im je neko rekao da je on sumnjiv, daaginje NOP-u, od poziva su odustali . Na tom sastanku bili su

Jakov Blaće, sekretar općine, inače predsjednik općinske

organizacije Hrvatske seljačke stranke u Vitini, zatim IlijaMarkotić, Mate Mišetić Jerkin.Ivan Boras i dr Ante Boras, koji

:je inače živio u Zagrebu. Ova grupa ljudi uglavnom je činila

-rukovodstvo Mačekove organizacije HSS za općinu Vitina.Bile su organizacije HSS i u pojedinim selima. PredsjednikHSS u Proboju bio je Ivan Boras Pingo, a u Grabovniku MatoMišetić .

247

Jure Galić

SVjetlostkomerc d.d.2005. god.

VRIJEME I LJUDI(SVJEDOČENJE)

Fti «

:i'

M2&2 u' ,J;=

Jzrecenzije NikoleKovača .

Jz recenzije Advana Hozića .

u društvu i njihova istorija dozrijevaju u dubini društvenogorganizmakao izraz iskonskepotrebe zapravdom i od~osimau svijetu po mjeri čovj eka. Stoga su prcgresrvne iemanci pato rs ke sna ge sukob lj en e s a ide olo š ko mzas lijepljenošću i fanat izmom «gomile» ili sa ideologijo msamozvanih lidera koji brane stečene privilegije i društvenupraksu zasnovanu na nasilju. U oba slučaja.riječ je O

pervertiranom odnosu prema realnosti, o političkoj praksikoja nije došla do svij esti o potr ebi formulis anj a razumnih ikrit ičkih snova ideologije , kao i o nužnost i vladavi ne pravnih

načel a u ustanovama društva ...Ru ko p is knjige Jure Galića ima i izvanrednu

dokumentarnu vrijednost. Autor poimenice navodi svamjesta, ljude, datume; ne ustručava se da imenuj e zločince(jer je bio svjedok i očevidac) , seljake, trg ovce , činovnike ,vojna lica, sveštenik e sve koji su unosili nemir i panikugovoreći o ugroženosti i spiskovimazalikvidaciju, sve kojisuzagazili u zločin, među kojima je bil o vjernih slu guprethodnog režima...

Opsežni . rukopis Jure Gali ć a, po širini zahvata iprodub ljenom poznavanju materije, po humanom odnos uprema složenim i kontroverznim zbivanjima predstavljaizvanredno istorijsko svjedočenje i tragično i herojsko II istimah, ispunjeno užasima pred prizorima stradanja i prožetonadom da razum i ljudska dobrota mogu pronaći puteve spasa ::f'

i humanih rješenj a.

... ovo svjedočenj e ima stvarno značaj iskaza svjedokazbivanja, učesnika maltene u svemu štoje tl ratu do februara1945. bilo vrij edno da se zab ilježi u zapadnoj Hercegovini. Tosvjedočenje zaslužuje dase prihva ti kao prilog istoriji Bosne iHercegovine,posebno naravno zapadne Hercegovine,jerseu njemu mogu naći dosta objektivna tumačenja brojnihtadašnjih događanja, a tu su mno ga imena ljudi koji su biliučesni ci i na je dnoj i na drugoj strani, posredno ilineposredno, što j e, dakl e, svoj evrsna dokumentacija .Ukazuj em i na to da autorovo kazivanje ima i sve literarnekvalitete, posebno u dijalozima i opisu sredine i prostora kudase sve kretao sadnevnim i noćnim zadacima, a i više borbenihokršaja u kojima umalo nije ostao bez glav e.