Težina svijeta i dramaturgija uma, Abdulah Šarčević

8/6/2019 Teina svijeta i dramaturgija uma, Abdulah arevi

1/63

Abdulah arevi

183

Teina svijeta i dramaturgija uma

Evropa dolazi do istine, poto i ukoliko ju je odbila. U ovomekretanju to, da u pravome smislu upravlja providnost, jer od nesree,

trpnje, od partikularnih svrha i nesvjesne volje naroda izvodi njihovuapsolutnu svrhu i njihovu ast. / Ako dakle na Zapadu poinje dugiproces svjetske povijesti, koji je potreban za proiavanje u konkretniduh, onda se naprotiv proiavanje u apstraktni duh, kao to ga

istodobno vidimo na Istoku, bre izvrio.

G. W. Fr. Hegel

Uvidi u patologiju uma1

Subjektivnost ne bi smjela vi{e biti nehajna spram kognitivnih i moralnihobaveznosti; pitanje o makroetici (Karl-Otto Apel, Hans Jonas, Jrgen

Habermas i drugi), o eti~kom univerzalizmu, odavno mjerodavno, nije dobiloodgovor u 21. stoljeu. Socijalni odnosi su normirani. A interkulturalizam, globalnakulturna politika, i na Istoku i na Zapadu, pretpostavlja kongruenciju slobode ikvaliteta ivota. Opasnost dolazi od principa subordinacije ili superordinacije,ne manje od koordinacije koja se temelji na nesretnom procesu niveliranja,kulturalne nepravde. Koegzistencija kultura i religija nije li{ena ni suglasnosti nirazdora, posebno sa eljom za supremacijom vrijednosti ovih ili onih kultura.

Nabujali fundamentalizam, terorizam, pretvaraju u utvaru integrativnu snagu,solidarnost izmeu drugih, religija i kultura. Jer se graani fiksiraju u jednomjedinom kulturnom ili religijskom identitetu, koji nije u stanju izii na kraj s drugim

1

O tome Axel Honneth,Pathologie der Vernunft. Geschichte und Gegenwart der Kritische Theorie.

Suhrkamp Verlag. Frankfurt/M. , 2007.


2/63

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

184

fundamentalizmima (Amartya Sen, Peking, maj 2007.) 2 Amartya Sen razja{njavadijalektiku identiteta: on misli povrh apologije zapadnog pojma identiteta,multikulturalizma i univerzalizma, jer insistira na tome da pojmove tolerancije,demokracije i moderne znanosti moemo pronai i u drugim kulturama. Istinska

kultura svagda preska~e vlastitu sjenu, demitologizira ono {to je u njoj najvi{e,odri~e se ugodne ideologije, zahtjeva za hegemonijom koji lei u osnovi odnosaprijatelj-neprijatelj. Tim mogunostima otvara se multikulturalna mogunostkoja nije lijepa i ugodna samo na Nebu; otvara se tako potrebna empatija kojaje opet mogua ako sloboda nije izbor izmeu crnog i bijelog, nego istupanje iztako propisanog izbora (Th. W. Adorno) 3 ^udesno je kako i patologija uma(Axel Honneth), ili patologija doba ~esto biva izvedena iz ~istoa linija uma iliduha, iz mita omalovaavanja pluralnosti ljudskog svijeta; ~esto je izvedena iznepromi{ljene nade, iz previanja onih koji rade po sustavnom planu zla, skrajnjepohlepe i tuposti. Sjetimo se kako su to kriti~ki osvjetljavali protagonisti stareKriti~ke teorije, Adorno i Horkheimer, koji su govorili o gluposti pametnih udoba divljanja nacionalsocijalizma, po~etka Drugog svjetskog rata i nadanjaintelektualaca da Hitler nee ii do kraja svojeg sustavnog plana.

Filozofija iz koje bi bila uklonjena kriti~ka dru{tvena analiza izgubila bi vlastitiidentitet, odbacila bi legitimni zahtjev za istinom. Tako Axel Honneth u predgovorusvojeg nedavno objavljenog djela Pathologie der Vernunft s pravom kazuje:Heute droht, primr unter den Zwngen einer ziellosen Professionalisierung, dasBand zwischen Philosophie und Gesellschaftanalyse endgltig zu zerreien. (Danas prijeti pod prinudom besciljnog profesionaliziranja, da se kona~no razoriveza izmeu filozofije i dru{tvene analize.) Rije~ je o akademskim deformacijama.Filozofski: gubi se transcendirajua misao. Ponajprije se izraava u po{asti plitkog

2

Identity and Violence:The Illusion od Destiny (Issues of Our Time), W. W. Norton

Ovaj u svijetu poznati Indijac je roen je 3. novembra 1933. g. Predavao je na uglednim univerzitetima:Harvard University (2004.), Cambridge University (1998-2004), Harvard University (1988-1008), LondonSchool of Economics (1971-77), Delhi School of Economics (1963-71), Cambridge University (1957-63). Vrijedipomenuti jo{ djela:The Argumentative Indian, 2005,Rationality and Freedom, 2004,Inequality Reexamined,2004,Development as Freedom, 2000,Freedom, Rationality, and Social Choice:The Arrow Lectures and Otheressays, 2000,Reason Before Identity, 1999. Rabindranath Tagore, veliki prijatelj njegovog oca, veliki indijskipjesnik, takoer nobelovac, kazuje da je dao ime sinu Amartya Sen, jer Amartya zna~i immortal/besmrtan/.

3

Minima Moralia, Refleksije iz oteenog ivota, prijevod: Aleksa Buha, biblioteka Logos, Veselin

Masle{a, Sarajevo, 1987. g. , $ 85.


3/63

Zenike sveske

185

relativizma, i u cinizmu i licemjrstvu pukog empirizma. Prema tome, relativisti bibili istiniti - pi{i apsolutisti, i povrh toga graani, koji bi htjeli da budu sigurni u svojuspoznaju kao u posjed, da bi ga samo utoliko temeljitije izgubili. Jedino zahtjev zaono {to je neuslovljeno, skok preko sjenki, omoguuje da se relativnom sudi po

pravdi. Utoliko {to na sebe preuzima neistinu, on vodi na izvor istine u konkretnojsvijesti uslovljenosti ljudske spoznaje.4 Jo{ je dvosmislena i istina i sloboda. Nesamo ako se prati struktura i na~in mi{ljenja u Adornovom djelu Minima Moralia,koja je napisana u Sjedinjenim Dravama u toku Drugog svjetskog rata, u dobanjegove emigracije. I danas svijet je li{en osloni{ta: politi~ki kao i ekonomski,dru{tveno kao i kulturno. Odvanost je biti vjeran optimisti~koj tradiciji socijalnogliberalizma, kao {to je to slu~aj sa Ralfom Dahrendorfom.5 On ne dijeli mi{ljenjeAgambena 6 da je logor skrivena paradigma politi~kog prostora. 7

Posebnom se silinom dokazuje ili pak skriva da se i ovdje - u slu~aju genocidai holokausta - i prije svega radi o sudu, neovisno o istini ili pravednosti. Tadaje jasno da onaj do kojeg nije stigao sud moe lijepo da ivi kao nevin. Ono {toizmi~e pravu, izmi~e i odgovornosti. Sud o ~inu, o zlu, vezan je isklju~ivo za pravo.Pitanja o moralnom sudu, o etici i religiji, pojavljuju se samo kada se suspendiramo prava i njegova prakti~ka logika. Filozofija nas podsjea da je za etiku samaodgovornost neizmjerno vea od svega {to ~ovjek ili kolektivitet mogu prihvatiti.Na nesreu, tu se pojavljuje jedna opasnost: nepojmljiva povezanost rtve izlo~inca. I rtva i zlo~inac se kreu u infamnoj zoni ne-odgovornosti. Ali na krajuistrajava jedan sud: pouka jednog stra{nijeg banaliteta zla naspram kojeg zatajirije~ i naspram kojeg sustaje mi{ljenje (Hannah Arendt).

4

Ibid, $ 82

5

Vidjeti: R. Dahrendorf,Auf der Suche nach einer neuen Ordnung. Eine Politik der Freiheit fr das 21.

Jahrhundert; C. H. Beck Verlag, Mnchen 2003. godine. U doba globalne krize svijeta, globaliziranja i krajaradnog dru{tva, terorizma i ratova, to je djelo gdje svaki iskaz nosi iznimni intelektualni autoritet.

6

Homo sacer, Einaudi, Turin, 1995.

7

U treem dijelu knjigeHomo sacerAgamben razmatra pitanje [to ostaje od Auschwitza. (Sadau: Agamben, Giorgio;Was von Auschwitz bleibt. Das Archiv und der Zeuge. Edition Suhrkamp, 2003. ,Frankfurt a/M. S jedne strane onim {to su preivjeli sve ono {to se u koncentracionom logoru dogodilopojavljuje se kao jedino istinito i kao takvo kao ono {to se ne smije zaboraviti; s druge strane, ova jeistina ta~no u onoj mjeri nepredstavljiva, to jest ne da se reducirati na konstituirajue elemente zbilje.^injenice koje su tako zbiljske, da se usporeujui time ni{ta vi{e nije istinito. Zbilja koja nuno nadma{uje

njezine fakti~ke elemente - to je aporija Auschwitza.


4/63


186

Postojalo je i jo{ postoji povijesno iskustvo: da pravo, pravne kategorijenikako ne iscrpljuju pitanje krivnje, istine i odgovornosti u Jaspersovom smislu(takoer u Agambenovom). Neophodna su nam jo{ velika otkria: da nam jeistina o zlu, o Auschwitzu kao pojmu apsolutnog zla, da nam je nepredstavljiva,

nemisliva, ali da igra vanu ulogu u nad/trajanju kulturnog sjeanja dru{tva podokriljem melanholije. Suvremena filozofija upozorava na razlikovanje prava i etike.Pre{utno prihvaanje moralne krivnje ne oslobaa od juristi~ke. Prihvatiti krivnjui odgovornost zna~i napustiti podru~je etike i stupiti u podru~je prava.

Za{to moramo ozbiljno pomi{ljati na sivu zonu (kako bi rekao Primo Levi),na dugi splet povezanosti izmeu rtve i zlo~inca, na zonu u kojoj u svijestine razlikujemo dobro i zlo, o zoni skrajnje neodgovornosti? Da bismo steklisvijest, probuenu svijest o sebi, o drugim, o povijesnim epohama! Konclogorisu beskrajna zona smrti, u kojoj niko nema pravo ni na vlastitu smrt; jedan nizkoncentri~nih krugova koji poput valova neprekidno jure prema onom centralnomNe-mjestu, u kojem ~ovjek skriva sebe, svoje bolesti i slabosti da bi se prikrio odo~iju zlo~inca. Vjerujem da je to motiviralo Agambena da vidi cijeli koncentracionilogor koji kao neizmjerni vrtlog mahnito krui oko nepovijesnog centra, kojiocrtava granicu izmeu ljudi, koji su svagda sposobni za samo/izbavljenje,i ne-ljudi koji su opijeni onim {to ~ovjeka li{ava dostojanstva i traganja zaistinom i mogunostima ljubavi. Sad postaje jasno {to Agamben eli kazati: UAuschwitzu je grani~na situacija postala onim svagda{njim, paradigmom samogsvakodnevnog... To zna~i da ekstremna situacija ne moe fungirati kao obiljejerazlikovanja; naprotiv, nauk koji joj pripada jest nauk apsolutne imanencije, onogsve-u-svemu-bitka. 8

I samo zato nije mogue sporiti melanholi~ku sliku kulture, kriti~kogrekonstruiranja pro{losti, cijelih epoha s predrazumijevanjem koje je u izvjesnimokolnostima bivaju zamrznute u ideologiji, u mitu ~ija je snaga svakome jasna.Prinudom ideologiziranja otvaraju se zapreke u razumijevanju, u studiju, usposobnosti da se sa~uva forma ivota. U na{em kontekstu: to zna~i da seprinudom ideologiziranja nije mogue osloboditi za interkulturalnu kompetenciju, zaonu muzikalnost koja posreduje izmeu razli~itih kultura. Ona je uvijek u opasnosti

8

Vidjeti:Giorgio Agamben, Ibid.


5/63

Zenike sveske

187

da se pervertira. Kako tuma~iti to da interkulturalnost9 jeste na sceni svjetskepovijesti i na Zapadu i na Istoku? Odgovor po~injemo traiti u spoznaji koja aktivirasjeanje, filozofiju i filozofiju povijesti, jer interkulturalnost je ne{to beskrajnodublje u zahtjevu za konkretnim iskustvom ivota u drugim kulturama koje ne

dopu{ta iskrivljavanje ili pojednostavljivanje. Ona produbljuje vid, sposobnostrazumijevanja, ozarenja individualnih subjekata, u patnji koja ima smisla.

U interkulturalnosti se otvaraju uvijek nove perspektive iskustva irazumijevanja iskustva; otuda je filozofija od iskona interkulturalna, onakoja raspoznaje kulturno zna~enje njezinih predmeta. Na taj na~in ljudskaegzistencija na Zemlji ~uva sposobnost samo/refleksije, krajne odlu~nosti zakritiku i samokritiku vlastitih povijensih fenomena; time i duhovne znanosti usuvremenosti nisu samo moi deskriptivnog nego i normativnog orijentiranja,razumijevanja i komuniciranja. Ponajprije je bitno vidjeti duboko zna~enje etikekao razumijevanja kulturnih fenomena, koja u svakom konfliktu nudi kriterije zaispravno djelovanje i diskutira primjerenost prakti~nog utemeljenja.10

[tavi{e, tolerancija nije varljiva slika koegzistencije politi~kih i kulturnih tradicija,religija, i nije, dakako, indiferencija naspram kulturnih i religijskih diferencija uEvropi u kojoj su bili sukobi i ratovi, te{ke pobjede, iskrivljavanja. U suvremenimdiskusijama se pominje, na primjer, Nizozemska; tolerancija izmeu etni~kih grupa,religijskih, postreligijskih i antireligijskih zajednica... (Matthias Kaufmann). Vebi se ovo shvaanje moralo dovesti u vezu s pojmom integracije koji asocirakulturalno jedinstvo i ujedno pluralisti~ko dru{tvo. Polazi se od toga da su ove objeoznake, iako su suprotnosti, skladno sjedinjene. Onaj, dakle, ko traga za istinomo podsticajnim snagama i sposobnostima artikulacije i posredovanja izmeukultura i tradicija, mora uvidjeti kako i temeljna misao republikanske jednakostiza sve zapada: ona diskriminira u Evropi i Americi neke imigrante koji se ne mogu

9

O tome. A. [ar~evi, Politika filozofija i multikulturalni svijet / Istina o istini:svijet moderne ipostmoderne/U sjeni nihilizma, Svjetlost, 2003, str. 637, Sarajevo.

10

Instruktivna rasprava o pitanju etike nalazi se u: Nida-Rmelin, Julian:ber menschliche Freiheit,Reclam, Stuttgart; Dux, Gnter.Die Moral in der prozessualen Logik der Moderne. Warum wir sollen, was wir

sollen, Velbrck, 2004.;Bhler/Gronke:Die Orientirungskraft des Verantwortungsprinzips, u:Wiese/Jacobson,Weiterwohnlichkeit der Welt, Zur Aktualitt von Hans Jonas , Philo, Berlin; Susan Neiman,Das Bse denken.

Eine andere Geschichte der Philosophie. Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 1004. A. [ar~evi,Filozofija i

etika/ I. P. Svjetlost/Bemust, Sarajevo, 2005. , u:A. [ar~evi, Odabrani spisi, Knjiga VII.


6/63


188

prepoznati u svojim vlastitim kulturnim posebnostima. Prinuda niveliranja kulturnihtradicija u korist konstruiranih etni~kih nacionalnih kultura.

Na sceni je to, simplificirana i pervertirana verzija interkulturalnosti, koja

nije izraz borbe za slobodu i jednakost, za stav da su sve kulture u na~elujednake vrijednosti, da su one pouzdani znak da svi ljudi na planeti Zemljiimaju ne{to bitno, osebujno izrei. No, i kulture imaju svoje padove, trenutkesamorazarajueg uobraenja (Adornov izraz), umirue kulture, kulture/mumije,kao {to je to danas slu~aj u barbarijama naci/socijalizma. I ljudi padaju u o~ajanjeili u proces mahnitanja za identitetom. To se moe kazati i ovako: Ono {to jezajedni~ko ljudima u njihovoj biti, ispoljava se u polifoniji kulturalnih formi. Cilj sejedne liberalno-demokratske kulture sastoji u tome da oja~a respektiranje etni~kihidentiteta i razli~itih kulturnih tradicija, njihov potencijal da razvije u izrazu idejaslobode i jednakosti, ~ime ~esto dospijeva do dubokih kulturnih transformacija.

Naravno, tako dospijevaju na svjetsku scenu majstorska djela uumjetnosti, znanosti, ali se istodobno respektiraju i ne/evropske kulture. Onose ne da projicirati na infantilni stereotip sa svojom blaenom jasnoom ijednostavno{u. Interkulturalna kompetencija je mogua i ljudski neophodna;s njom smo kadri da razumijemo jedinstvenost kultura kao formi ivota, skreativnim pregnuima i neizrecivostima.

Vlastita kultura se saima u vlastitu sjenku ako nije no{ena dramskomosnovom koja je svojstvena drugim kulturama Zapada i Istoka, na primjer. Gubisvoju autenti~nost. Ova interkulturalna sposobnost, meutim, zahtjeva autenti~nomi{ljenje; onu subjektivnost i odvanost koja je i ivot i znanje, nauk. ivot je ustalnim konfliktima, zaprekama, u ozarenjima dostignua i tamnoj mudrosti,u onom Nietzscheovom Gefhrlich Leben!, (Opasno ivjeti!). Dramaturgijainterkulturalnosti je u suvremenosti vi{e filozofija tragedije, egzistencijalne tragi~nesituacije u kojoj je ljudstvo beskrajno dublje u padanju, u odanosti tamnim moima,svagda destruktivnim i perverznim. Izgleda kao da je ljudstvo zamrznuto u jednomoptimizmu ili pesimizmu, u fatalizmu napretka znanosti i tehni~ke civilizacije.

Postoji mno{tvo izraza krize, gubitka sigurnosti, panike i gubitka orijenatcije,duboke anomije, u ime dominacije nad vanjskom i unutarnjom prirodom (Hegel,Marx, Adorno, Benjamin i drugi), mafiozne vladavine koja dolazi iz koncerna


7/63

Zenike sveske

189

i klika, koja vapi za autoritarnim rje{enjima. Ali i to nije cijela istina. Politikaslobode u otvorenom dru{tvu, stav je Karla Poppera, ustvari je plediranje i zapluralne stilove ivota, politika koja se jedva moe predstaviti kao zla. Jo{ jenama dobro znani Benedetto Croce (1866. -1952.), veoma utjecajni italijanski

filozof, u svojem djeluReligija slobode prizivao te{ku borbu za samoodreenjeindividuuma, koji je za njega sinonim za proces osloboenja u otvorenom dru{tvu.Veli~ina modernog mi{ljenja po~iva zapravo u uzdizanju ivotnog osjeanja izidile u dramu, i iz lagode u djelatno i stvarala~ko, to jest u shvaanju slobode kaostalno obnavljanog, ponovljenog ~ina oslobaanja, jedne vje~ite borbe u kojoj nemoe biti kona~ne pobjede, jer je ta nalik smrti svih koji se bore, to zna~i svihivih. To je Benedetto Croce napisao 1949. godine, neposredno poslije paklaDrugog svjetskog rata. Zato je sloboda neistraiva u na~elu.

Ali, moe li se sloboda iskazati samo jezikom individualizma, individualneslobode, koji je obuhvatna filozofija graanskog dru{tva? Istina: ve od 1776.godine, u doba ameri~ke deklaracije o nezavisnosti iskazuju se neotuiva ljudskaprava;na ivot, slobodu i na tenju prema srei. Ralf Dahrendorf ostaje vjeransocijalnom liberalizmu. 11 I u tom kontekstu se prizivaju antitotalitarni intelektualcikao {to su: Raymond Aron, Karl Popper, Isaiah Berlin, Norberto Bobbio, JanPato~ka, Hannah Arendt, Theodor Wiesengrund Adorno, Manes Sperberger,Athur Koestler, Jeanne Mersch, George Orwel, George Kennan. U pohvalislobode Dahrendorf prepoznaje borbu protiv totalitarnih ideologija, bilo koje formekolektivizma, pa se pripadnost zajednici ~esto razumijeva kao forma kolektivizma,kao feti{izam sile koja je protivna posve nesakralnog graanskog dru{tva.

Sloboda je neprekidno djelovanje i stvaranje. No, kod Dahrendorfa je rije~ oapologiji slobode danas, u gotovo socijalno-higijenskoj ~istoi, kojom se ne ukidanadmo graanske utilitarnosti (Adornov izraz) samog Zapada. Jo{ uvijek nekeforme religije izazivaju kod njega podozrenje; on ih interpretira po shemi koja bitrebalo da opravda navadu elektronskog populizma. Kritika totalitarnih ideologijai sama je sujetna, sklona da polarizira svijet na zone prijateljstva i neprijateljstva.Mi{ljenje koje nema odvanosti da u slobodi pojmi zbiljsko za volju njegasamoga (Adorno), ne vidi svoje vlastite ograde. Zaboraviv{i da kriti~ki misli

11

Ralf Dahrendorf, Versuchungen der Unfreiheit. Die Intellektuelen in Zeiten der Prfung.

Mnchen:Beck verlag 2006.


8/63


190

samo sebe, mi{ljenje proma{uje ono {to zapravo hoe: da pledira za tradicijuprosvjetiteljstva, slobodu u otvorenom dru{tvu.

Protagonisti liberalnog duha, metafizike Zapada, {tuju samo ideju slobode koja

je mnogo razvijenija od svijeta; u sjeanju ne boravi Hegelova opomena kako seideja slobode pervertirala u despociju, u furije zla i lai ve u Francuskoj revoluciji.Ali liberalni duh u svim formama odbacuje prokletstvo totalitarizma, ne samonaci/socijalizma nekada i sada, nego i komunizma; sa~uvao je pojam autonomijei odgovornosti. Sve do na{ih dana. On jo{ formalisti~ki krui u sebi, ~ini senepodmitljivim. Ali: Misliti ne zna~i vi{e ni{ta drugo do u svakom trenutku bdjetinad tim da li se moe misliti. Otuda potje~e zagu{enost ~ak i svake prividnonezavisne duhovne proizvodnje, teorijske ne manje negoli umjetni~ke.12 Mi{ljenjepostaje sukrivac da se glupost govori slobodno i blaeno i da se u tome nalazisubjekt, da se tolerira i glupost razuma (o ~emu je Hegel govorio). Budi uvijekvjeran: Istina je sposobnost da se la izdri do kraja. 13

Dovoljno je uz ovo rei: ideja spasa je ba~ena u vanjsku i unutarnju tminu; na{aideja je pala u ni{tavilo, kao da ju je o{inula vatra bez svjetlosti. Zbog toga tvrde(bogoslovi) da je o~uvanje ovog svijeta neprekidno stvaranje i da su glagoli o~uvatii stvarati , na ovom svijetu zakleti neprijatelji, u Nebu istozna~ni. (Jorge LuisBorges). U Adorna i demokracija jest samo unutar neometanih borbi dru{tava, onopolje borbe instrumentalnog uma koji sve, i druge ljude, pretvara u objekte. Ratizmeu nacija ili dru{tava - to su pomahnitala vremena za slobodu. R. Dahrendorfne rezignira; Der Kompass, der den Weg durch diese noch unkartierte Landschaftweisen soll, ist auf Freiheit gestellt... sie ist die Leitidee allen Fortschrits dermenschlichen Dinge.14 Sloboda nalikuje neiscrpnom i neizrecivom boanstvu. Onaje za Dahrendorfa vrhovni cilj {irenja i obogaivanja ljudskih {ansi za sve drugeljude. Sloboda ne smije biti privilegija, a to zna~i da je imperativ politike slobodeda sve vi{e ljudima, principijelno svim ljudima stvore prava i {anse koje i mi samive uivamo. On ima na umu i prvi korak u moderni koji je bio po svim pravilima

12

Th. W. Adorno,Minima Moralia, &127.

13

INTERVIEW: Man muss sich von allem freimachen... Ein Gesprch mit Peter Sloterdijk.

14

Ibid. Kompas koji treba da uputi na ovaj krajolik koji jo{ nije mapa, postavljen je na slobodi... ona je

bitna ideja svakog napretka ljudskih stvari.


9/63

Zenike sveske

191

korak u novu bijedu. Das, was wir so leichthin Entwicklung nennen, ist also einProzess, der fr viele zunchst Entwurzelung bedeutet.15

^injenica je da se danas suo~avamo sa stanovitim paranoidnim

interpretacijama moderniziranja i demokratiziranja. Pred nama je odlomaksvjetske povijesti. Usudio bih se rei da je doprinos svakog suradnika, svakedrave, povezan s tim krajnje sustavnim planom. Politika slobode nailazi naprepreke;jer se ona ne odvija s historijskom nuno{u. Nur mit grosser Vorsichtsollen wir je behaupten, andere seien noch nicht dort angekommen, wo wiruns befinden. Mglicherweise werden sie nie dort ankommen. Mglicherweisewerden alle unsere Errungenschaften wieder zerstrt, durch ussere Feinde oderdurch das selbstmrderische Potential unseres Tuns.16 Sloboda poziva na um17,na njegovu dijalektiku, koja i iz velikih nevolja, ratova, priziva pravednost, ali nesamo politi~ku pravednost. Danas ona ~ini ono protiv ~ega se naje{e opire.Usavr{en je sistem patologije uma, prilagoavanja putem straha. Ta situacija

15

To {to mi olako nazivamo razvitkom, jest dakle jedan proces koji za mnoge zna~i prije svegaraskorjenjivanje. R. Dahrendorf, Ibid.

16

S velikim oprezom trebamo tvrdiiti da drugi jo{ nisu do{li tamo gdje se mi nalazimo. Mogue je da

sva na{a dostignua budu ponovo razorena, putem vanjskih neprijatelja ili putem samoubila~kih potencijalana{eg djelovanja. R. Dahrendorf,Auf der Suche nach einer neuen Ordnung. Eine politik der Freiheit fr das21. Jahrhundert; C. H. Beck Verlag, Mnchen 2003.

17

Um nije samo onaj novovjekovni koji svoju mo dokazuje u znanosti i tehnici, kao instrumentalnium; zapo~inje jednostranim ot-~aravanjem, onom formom spoznaje vanjske i unutarnje prirode,de-mitologiziranjem, (Entmythologisierung), putem racionalizma kapitalisti~kog Zapada (Gianni Vattimo). Danasse ve govori o transverzalnom umu, koji dovodi u pitanje perverzni ekonomizam, ekolo{ki i socijalni pad,patologiju normalnog svjetskog toka, to Boanstvo kapitala, po{tovanje Profita, a ne dostojanstva i slobodeljudskog ivota; s njim nam je mogue opaziti da je ot-~aravanje (die Entzauberung kod Maxa Webera) uvelovelike profitere, gubitak ljudske solidarnosti. U svijetu moderne, dakle, raste strah od kvantitativnog fanatizma

(G. Vattimo), koji na Zapadu suodreuje pojam demokracije, svjetske demokracije, raste strah od terorista,sabotaa. Oni koji gube, koji ~esto i ne znaju da gube, oni su patologijom dru{tva prikovani za horror scenarij,za socijalno raskorjenjivanje; oni su u socijalnoj Nigdini, neovisno o kojoj se naciji, religiji, kulturi, zapravoradi. U vi{e prigoda pjesnikinja Margaret Atwood bila je sasvim izri~ita o budunosti prirode, o ekologiji.Utoliko je ovaDie Grande Dame kanadske literature, velika pjesnikinja, roena u Ottawi 1939. godine, otvorilapitanje o autenti~nom odnosu prema prirodi, o dubokom tragu povredivosti ili ranjivosti ~ovjeka u modernomsvijetu, u kojemu oni uspjeli ive kao u srednjovjekovnim gradovima, uzidani u tamnicu lo{e savjesti ipotisnute krivnje. Na alost, oni uspjeli se zbiljski ne osjeaju sigurnim pred plebsom koji je tamo vani,pred pot~injenim. Napokon ova izvanredna autorica tei da promi{lja i jedno neobi~no pitanje: [to bi bilo akobi jedan genijalni znanstvenik odlu~io da spasi prirodu ili Zemlju, ukoliko bi uni{tio ~ovje~anstvo? Ovdje nijerije~ o spekuliranju; rije~ je o spoznaji da je ono za {to se prije nekoliko stoljea, na primjer, u Kanadi smatralo

neiscrpnim sada je kona~no. A mjera ne/slobode u modernim demokracijama jeste neizmjerna.


10/63


192

svakog sudionika, prije svega, politi~ara kvalificira za medije. Nastupa elektronskipopulizam u kojemu su pregraeni svi putevi do istine. Ona postaje sudprokletstva. I oni koji se ~ine da {tite interese potrebitih i nemonih prijatelja,a u svojoj revnosti imaju ne~eg mra~no prijeteeg (Th. W. Adorno). Nau~eni

pameti? Nikada dovoljno! Glupost nije malo znati, takoer nije malo htjetiznati; glupost je vjerovati da se dovoljno zna (Konfucije).

Sjenka 20. stoljea pada na 21. stoljee. Ovo zahtijeva uvid makar uodlomak svjetske povijesti u 20. stoljeu koji je svojom patologijom umai logike stilizirao ivot ljudi, naroda, drava, kontinenata. Poslije: svjetskihratova, genocida i holokausta, deportacija, pomjeranja naroda. U ivotu jemonstruozni aparat smrti: ludilo moi, dislokacija ~ovje~anstva, apstraktnamobilnost, opojno sredstvo svih kolektivnih rituala, regruti selidbe naroda,u ~ijim se podivljalim napu{tanjima graanska historija sprema na skon~a-vanje. Zahtijeva se kriti~ki uvid u povijest 20. stoljea koji nije upio znanjeda ivimo poslije revolucija, u kojima su sro~eni koncentracioni logori; kojibi trebalo da izgledaju s onu stranu misaonog procesa. Tamo gdje narastaprijetea kolektivizacija, sabijanje individuuma u amorfnu i savitljivu masu(da upotrebim Adornov iskaz), gdje se ~ovjek prepu{ta prividnoj slobodi, u kojojse ivi, ali s manje Ja, ali se ~ini da se tako lak{e ivi.

U tome se slau upravo kriti~ki orijentirani mislioci, filozofi, sociolozi itd.Kriti~ki uvid u suvremenost i u svjetsku povijest zahtijeva i kritiku elektronskogpopulizma, medijske imperije, fantaziju koja je pravo na slobodu, kulturnuslobodu, koja je ve pomenuta, koja sadri strpljenje, sklad sa svjetskimtokom, danas s globalizacijom, njezinim granicama i njezinim silama, sprocesom znanosti i tehnike koji dosee horizont u kojem se moraju zajednopromi{ljati gospodarenje vanjskom i unutarnjom prirodom (izraz Hegelov uRanim spisima).


11/63

Zenike sveske

193

II

Misli da je povijest povijest uzajamne ljubavi? Budalo? Pogledajte milijune mrtvih. Moe ih saaljevati, suosjeati s njima. Izvrili smo

pokuse sa svakom ljudskom osobinom da vidimo koja je jaka i vrijednadivljenja i pokazali smo da to nije nijedna. Postoji jedino praktinost.

Ako stari bog postoji, mora da je ubojica. Ali jedini istinski bog jesmrt... Pobjeda smrti. Ispostavlja se da je naa vlastita ubilaka matavelika sila, naa ljudska mata koja poinje time to optuuje boga

zbog ubojstva. U osnovi cijele te katastrofe lei osjeaj ljudskog biada mu je nanesena nepravda, a s time ja ne elim imati vie nikakvog

posla. Lake je uope ne postojati nego optuivati boga.

Soul Bellow

Subjektivnost/sposobnost za politiku i za zajednicu

Za R. Dahrendorfa politika slobode za 21. stoljee mora iskusiti grani~nesituacije, spoznavanje usmjeriti u smjeru koji nee moi biti zloupotrebljen zaapologiju barbarstva i nacional/socijalizma. Ova politi~ka filozofija kazuje da svemoe biti druk~ije, ali ne u smislu omeivanja, mitske obmane. Danas se ~ini

da je to samo fiktivno pravo, da se ~ovjek slobodnije razvija i oblikuje, da je toneizmjerna odvanost koju nismo susretali kod apostola liberalizma18 na objestrane Atlantika. No, kriti~ki mislioci analiziraju dru{tveno porijeklo demisioniranjaautenti~nog subjekta koji nije ostao bez izbora. Usred mree potpuno apstraktnihmeusobnih odnosa ljudi i odnosa prema stvarima i{~ezava sposobnost zaapstrakciju. (Th. W. Adorno) 19 A Hegel, Kierkegaard, Nietzsche, Schopenhauer?Nemarni praotac egszitencijalne filozofije i opaki ba{tinik velike spekulacije

18

Sama rije~/pojamneo/liberalizam potje~e iz minulog stoljea. 1938. godine na konferenciji u Parizusakupili su se liberalni duhovi tog vremena i raspravljali o liberalizmu, s onu stranu hipokrizije humanizma.Tu je bio i Friedrich von Hayek, kasnije nobelovac, Walter Eucken, koji je u socijalno/politi~kom umu ipamenju ostao kao otac njema~kog neoliberalnog poretka, potom u toj kozmi~koj tmini Wilhelm Rpke,koji je znamenit kao ekonomist i filozof dru{tva. No, i ovdje nas preplavljuje Adorno svojim opominjuimdomi{ljanjima. Bergsonova i Proustova koncepcija, po kojoj se sada{nje konstituira samo posredovanokroz pamenje, uzajamnim djelovanjem onog Sada i onog Nekada, i koja je usmjerena protiv postvarenja,ima stoga ne samo spa{avajui nego i pakleni aspekt. Th. W. Adorno,Minima Moralia.

19

Ibid.


12/63


194

nenadma{no se razumijevao u {pilje i gudure individualnog apsolutizma...Autenti~nost nije ni{ta drugo do prkosno i okorjelo istrajavanje na monadolo{komliku koji ljudima namee dru{tvena pot~injenost. [to nije pripravno da usahne,radije uzima na sebe ig neautenti~nog. (Adorno) 20

Moderna zacijelo jest zatvorena u vlastiti pojam totaliteta, u prinuduinovativnog i napretka, u beskrajno kvantificiranje, koja je neprijateljska premakvalitativnoj diferenciji koja je legitimno polje filozofskog mi{ljenja. Ono nepori~e ljudske ograni~enosti, jer zna da time pori~e {to je u nama ljudsko. Ichstamme von etwas her, das mir vorausliegt und meine Grenzen berschreitet,und das entbindet mich keineswegs von der Pflicht, Rechenschaft zu geben.21Granice subjekta su ono {to nije elja za posjedovanjem, za ugodom, nego ~inesubjekt moralnim biem kojemu ono istinito nije puka apstrakcija. Ja trebamoprost za ono {to ne mogu potpuno znati. Ova ugledna autorica dovodi vansnage Nietzscheov stav da moral subjekta ne postoji.

Judith Butler(roena 24.2.1956.g. u Clevalendu,Ohio) prozire prividni karakterslobode, samoutapanje individuuma u savitljivu masu naroda, sublimiranjebarbarske brutalnosti da onaj ko je najprije bio tu ima vi{e prava, ko ima mo.Nije rije~ o narcizmu dobre savjesti i neslobodnog slijeenja vanjskih normi(Thomas Assheur:Kein Ich ohne Du. Wir sind alle verletzlich/Ist das die Quelleder Moral? ber Judith Butlers Kritik der ethischen Gewalt) Ona izbjegava ipoziciju Foucaulta i Adorna. Jedna neodreena eti~ka sloboda se suprotstavlja naapstraktan na~in dru{tvenim normama. A kao i zlato, i autenti~nost apstrahiranaod njegove sadrajne finoe postaje feti{... Neautenti~nost autenti~nog proizilaziotuda {to ono u dru{tvu u kojemu vlada razmjena mora pretendirati da bude onoza {to se zalau, a da to ipak nikad biti ne moe. Apostoli autenti~nosti moi, kojasmjera na cirkualciju, igraju na plesu mrtvaca nov~anu igru vela. (Adorno)

Judith Butler ~uva auru eti~ke slobode. Norma koja ~ovjeka dijeli od drugog~ovjeka samo dokazuje la predstava o supremaciji nacija, rasa, religija ili kultura. Ona

20

Ibid. , & 98.

21

Ja potje~em od onoga {to mi prethodi i {to moje granice nadma{uje, i {to me ne li{ava dunosti,odgovornosti. Judith Butler,Kritik der ethischen Gewalt A. d. Engl. v. Rainer Ansen; Suhrkamp Verlag,

Frankfurt a. M. 2003.


13/63

Zenike sveske

195

ima u vidu Emmanuela Levinasa, ideju o ostvarivanju bogatstva ljudskih mogunosti;Ja ne postoji bez Ti.22 Tuga i trauma se ne smije pretvoriti u silu, u ono {to nasuvla~i u barbarije, u vlastitu surovost, {to nas udaljava od ~ovjeka koji stvara svijeti time ga ~uva. Vielleicht liegt unser Chanse, menschlich zu werden, gerade in der

Art und Weise, wi wir auf Verletzungen reagiren.23

Time se izri~e ono {to JudithButler zao{treno ponavlja: norme nisu samo dio igre moi koja je samosvjesna kolikoi nevidljiva: ona je istodobno scena za samoformiranje, samokonstituiranje li~nosti;i, naravno, otvoren horizont za ivo prisvajanje morala.24

Svaki humanizam koji nije drugo ime za hipokriziju, a ne samo konfucijanskihumanizam, suo~ava se s figurama moi, s centralisti~kom birokracijom, slokalnim i centralnim vlastodr{cima, s medijskom Rimskom imperijom, s lijevimi desnim kapitalizmom, s globaliziranjem. Zaklju~ak koji bi iz toga trebalo izvuiuvjerljivo izraava Otfried Hffe25 u promi{ljanju koja forma koegzistencije jelegitimna, u okviru interkulturalnog i transkulturalnog pravnog diskursa. Ovdjepledira interkulturalni diskurs samo za jako formalne principe i dodatno za briljivoozbiljenje, da bi time razli~ite kulture sa~uvale visoku moguu mjeru samostojnosti.Da bi se taj diskurs ostvario potrebno je uzajamno i dugoro~no odricanje od svakepovrede du{e i tijela, sustava sigurnosti, od ubijanja, tako da bi se sa~uvalo pravona tijelo i na ivot, uzajamno priznavanje, napose sloboda i mogunosti dono{enjapoliti~kih odluka za koje je potrebna prije svega politi~ka mudrost. 26

Ideja od koje polazi Hffe jest ova: ope/ljudski interesi koji ovdje dolaze dosuverenog izraza po{teuju ne/zapadnim kulturama osjeaj ugroenosti i ponienja idopu{taju umjesto toga da se s njima pozitivno identificiraju. Jednostavno Zapadovdje ne bi trebalo da igra vladara, pravno-kulturnog. Rije~ je o moderniziranju: o

22

Dass wir uns nicht entrinnen und einander auf Gedeih und Verderb ausgeliefert sind, ist dieQuelle meiner ethischen Verknpfung mit Anderen, die dem moralischen Urteil und der sozialen Normvorausliegt. /Thomas Assheur/

23

Moda na{a {ansa da postanemo ljudski lei u na~inu kako reagiramo na povrede. Judith Butler,Kritik der ethischen Gewalt. Prijevod s engleskog Rainer Ansen; Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 2003.

24

Judith Butler, Ibid. Thomas Assheur.

25

O tome:Hffe, Otfried:Vielfalt der Weltkulturen in der Einheit des Weltrechts /Leibniz Lectures/sterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 23. November 2006.

26

O tome svjedo~e deklaracije o ljudskim pravima; Virginia Bill of Rights i francuskaDeclaration.


14/63


196

onim svjetovno-ivotnim okvirima koji jednostavno dopu{taju da se pojave ope/ljudski potencijal u korist ope/ljudskih interesa i sposobnosti. 27

Ta otvorenost uklju~uje kritiku imperijalizma, euro/centri~nu ideologiju

napretka koja nam jo{ uvijek nudi blaeni i obeavajui mir. Od toga jesvojevremeno po{ao Vattimo. Je li mogue osloboditi se tog prokletstva, razli~itihformi neokolonijalizma? Je li mogue slutiti mir bez bijede drugih, u razdobljuglobaliziranja? Ono najvi{e je ipak tu: biti osloboen zaslijepljenosti, od idealizmado pozitivizma, biti orijentiran prema autenti~nim vrijednostima ~ovjekovogodnosa prema prirodi i prema drugom ~ovjeku. U jednom Adornovom fragmentuse kae: Mo za strah i ona za sreu su iste, bezgrani~na otvorenost za iskustvokoje se uzdie do dizanja ruku od sebe u kojoj onaj klonuli iznova nalazi sebe. [tobi bila srea koja sebe ne bi mjerila na neizmjernoj alosti onoga {to jeste?

28

Pristalica liberalne ironije Richard Rorty, koji je nedavno umro,29 i koji brani ono

27

Ibid.

28

Th. W. Adorno,Minima Moralia

29

Richard Rorty je umro u petak prije podne, 8. juna/lipnja 2007. godine. Roen je 4. oktobra 1931.godine u New Yorku. Zacijelo, on je jedan od najpoznatijih suvremenih filozofa, ne samo u SAD nego i u

Evropi, u svijetu.. Izvorno potje~e od ameri~kog pragmatizma, ali je odavno u zbiljskoj komunikaciji sakontinentalnom, evropskom filozofijom Martina Heideggera, Hansa-Georga Gadamera itd. U Sarajevu,u filozofskoj biblioteci sam kao urednik priredio prijevod njegovog najzna~ajnijeg djelaPhilosophy and the

Mirror of Nature (Princeton University Press, 1980.) koje je objavljeno 1990. g. Preveli su: Zoran Muti,Amela Simi i Neboj{a Kujundi. Iste godine sam kao osniva~ i voditelj Centra za filozofska istraivanjaAkademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine organizirao vrlo zna~ajan, plodonosan kolokvij oRichardu Rortyju i filozofiji, o filozofiji i istini, o filozofiji i napretku. Bio je prijatelj mnogim filozofima kojesmo objavljivali u filozofskoj bibloteciLogos:od Gadamera do Habermasa. Dobio je najvi{a priznanjai nagrade u Evropi, a u SAD je bio najpoznatiji lijevo orijentirani intelektualac, kriti~ar politike Evropskeunije i evropskih zemalja, jer evropski politi~ari i intelektualci demisioniraju i napu{taju ideju odgovornosti,ameri~ke politike, svakog, a napose teorijskog, znanstveno/teorijskog fundamentalizma. Pledirao je za ideju

demokracije, za napu{tanje ideje apsolutne i posljednje istine. Iskazivao se kao antiklerikalni laicist, kaoprotivnik svake forme autoritativne moi. Lucidno je raspoznavao pojave suvremenosti, terorizma; znao jeda teroristi~ki napad na Ameriku nema ni{ta zajedni~ko s islamom, kao {to mafija nema ni{ta zajedni~ko skr{anstvom. Richard Rorty otvara nove probleme na jedan u izvjesnom smislu specifi~an ameri~ki na~in.Rapravlja o misliocima kao {to su Robert Brandon, Donald Davidson, Daniel Dennett, Jacques Derrida,Jrgen Habermas, John McDowell, Hilary Putnam, John Searle, Charles Taylor, Martin Heidegger itd.Uvijek je rije~ o suvremenoj filozofiji, o filozofiji i istini, o filozofiji i napretku, o demokratskom dru{tvu iZapadu. Prijevod njegovog djelaFilozofija i ogledalo prirode bio je prvi prijevod u ex-Jugoslaviji. I R. Rortyse tome obradovao. I kolokvij o njegovoj filozofiji divno se uklopio u plodonosne serije filozofskih simpozijau Bosni i Hercegovini. Puno mi je zna~ilo njegovo angairanje za dobijanje graanskih prava u SAD, udoba u kojem biti zna~i ni ivjeti ni umrijeti. I kada sam po~eo predavati filozofiju. Zato ovaj tekst dugujem

Richardu Rortyju, a potom prof. dr Ivi Vidanu (Zagreb), prof. dr Radi Ivekovi (Pariz). Nije to samo obzirnost


15/63

Zenike sveske

197

{to voli, {to je neizmjerno prolazno i krhko, koji zna kako je kontingentno sve {totjera k istini ili k utopiji, u suvremenoj filozofiji izraava nesklonost obeavajuemmiru apsoluta, posljednjem utemeljenju.

Ne treba posebno dokazivati da je Rorty vjerovao da je zabluda utopijaprosvjetiteljstva; ona ideja da je ljudima mogue da stvari ovog svijeta unaprijedeako samo znaju {to bi trebalo ~initi. Tanana je ova teorija kontingencije.30 Otudai njegov skepticizam prema vrijednostima. Ipak je ljubav ono najvi{e, ono {tone sudjeluje u ludilu svijeta. U suvremenoj literaturi ~ovjek se smije osvijestitiu toku svijeta, u moi sujete, ljubavi i povredljivosti. Postii samosvijestekologije, o onome {to posredstvom znanosti, tehnologije, kapitalisti~kogiskori{tavanja prirode, danas ve na Aljasci i Sjevernom polu, kulturne industrije(u Adornovom smislu) ? [to je tada autenti~na forma znanja koja nije razorena~isto kvantitativnim fanatizmom i objektivirajuim mentalitetom, koji je svojstvenmodernoj znanosti, tehnologiji i kapitalizmu. 31

Svakako, kada su ugroeni, prekinuti odnosi meu ljidima i narodima,norma postaje najvi{a moralna dunost, u svakom smislu slobodno/prinudna,neophodna. [to je onda nenormirani sud? Da li je mogue okrenuti lea dostojno

i moralna pravi~nost, ali jeste i to. Tako smo zbrinuti u svom, u solidarnosti u patnji, u svom zavi~aju, kojije zaista ugodan i stra{an plamen (Jorge Luis Borges). Tako mogu objasniti momenat filozofske historije,objasniti samoga sebe i druge. 1990. godine poslao mi je svoje nove knjige koje su sreom, zahvaljujuientuzijasti~kom razumijevanju darovitih ljudi, i prevedene. Moj prijatelj jo{ iz doba studija Gajo Petrovi me jedavno jedanput podsjetio da je ovaj ameri~ki filozof u svojoj mladosti dolazio kod nas na Kor~ulu, u to doba usvijetu poznate Kor~ulanske {kole.

30

... dass gerde die Absolutheit des Wahrheitsbegriffs ein triftiger Grund dafr ist wahr frundefinierbar und eine Theorie ber das Wesen der Wahrheit fr unmoglich zu erhalten. U tome je, ipak,

ne{to za~udno. Kod T. Akvinskog (Thomas von Aquin/1225. -1274. /), u njegovim rije~ima. rerum essentiaesunt nobis ignotae (bit stvari nam je nepoznata). Ko istrajava na projektu da je tu nada umjesto spoznajataj uvodi prazninu (Hilary Putnam). Rorty je u punom smislu rije~i moralist koji pita kako svijet postaje bolji, aline kako se on moe spoznati. Na mjesto spoznaje dospijevaju. fantazija, senzibilnost, genije.

31

O pojmu transparentnog dru{tva u filozofiji Gianni Vattima pisao sam jo{ 1990. godine. Tada samkao urednik filozofske bibliotekeLogos /Veselin Masle{a, Sarajevo/ pripremio prijevod Vattimovog djelaLa

societa transparente , 1989. Garzanti Editore S. p. A. , Milano. Napisao sam takoer pogovor kojeg samuspio pronai 1998. godine i objavljen je u ~asopisuForum Bosna. Knjiga je ve bila u cjelini. Prijevod nanjema~ki jezik se pojavio tek 1992. godine. Prvo izdanje:Wien: Passagen-Verlag. Prijevod s italijanskogCarolin Klein i Alma Vallazza. Ni{ta nije bilo za {to bismo se mogli uhvatiti da bismo saznali {to se dogodilo

s tom knjigom. Znano je da tu nije pala ni jedna granata s okolnih brda Sarajeva.


16/63


198

normativnog? Nije mogue. To bi moglo objasniti koliko je ovoj moralnoj teorijisuspektan postmoderni afekt naspram univerzalizma morala, kao i pohvalasuverenog subjekta koji na slobodnom polju svojeg samoostvarenja skida svenormativne okove. To jeste etika: ona je nenasilje bez svake uzajamnosti.

Tu nasluujemo onu utopiju koju nalazimo u pra/formi ljubavi, koja nije opsjena ivarljivo prebolijevanje moralnog nihilizma. Time dobijamo svijest o ljudskoj prirodi,njezinim granicama i budunosti, o univerzalizmu morala. Tako se lako dosegne iskaz:Weil wir alle verletzlich sind, sind wir allen verpflichtet.32 Stoga {to svi u biti ranjivi,povredivi, mi smo svi duni moralno djelovati. Je li taj optimum ljudskog sposoban dato ~ini, da dokae da smo odgovorni, da smo neraskidivo eti~ki povezani s drugim, sdrugima narodima, religijama, kulturama, ako to izaziva sjeanje na barbarije svjetskepovijesti, i ovdje na Balkanu koji je, ipak, prodro do u pojam istine? Veoma se brzodosegnu granice radikalno eti~kog, koje - po Judith Butler - zna~i biti moralan a dase ne slijedi upute neke moralne zemljopisne karte. To nije samo sjeanje na socijal-demokratski ideal, na eti~ku utopiju, na demokratsku budunost ili na ljubav koja seRortyju prije njegove nedavne smrti u~inila onim najvi{im ~emu bi trebalo teiti. 33

Nacionalisti~ka egzaltacija pak krije u sebi paranoidnu fantaziju koja je realnijaod realnosti; uvijek je ~ovjeku za vratom neprijatelj, onaj koji priprema nesreu.Psihologija zna da onaj ko sebi zami{lja nesreu, nju za sebe na neki na~in hoe. Pakako ga ona tako revnosno i stigne... I ma{ta potjere navire: kad god ih predusretne,gledaoci su neodoljivo tjerani na to da je opona{aju. To najlak{e uspjeva kad jojse pripomogne da doe do prava, time {to se ~ini ono ~ega se pribojavamo oddrugoga. Jedna luda stvara mnoge - ponovna usamljenost zaslijepljenosti imatendenciju kolektiviziranja, koje pri~inu poziva u ivot. (Th. W. Adorno).

U toj situaciji svako od nas, htio to ili ne, postaje agent svjetske katastrofe,ekstremni reprezentant ideolo{kog fiksiranja naroda. To nam najlak{e polazi za

32

Budui da smo svi ranjivi, svi smo /moralno/ obavezni.33

To je ono najvi{e i za P. Feyerabenda o ~emu govori u svojoj posljednjoj knjizi. To je jasan znak dase ~ovjek ne moe pomirti sa samoutapanjem u mrnju, rat, s katastrofilinim nazorom na svijet. Na krajuono {to prekora~uje i obogauje ujedno identitet pojedinca ne pristaje na podlost i mizantropiju. [to jeto: metafizika? Bijeg od korumpiranog dijela ~ovje~anstva, od blaenstva hipnoti~ke postojanosti ta{tine,

samoljublja, prividnog bogatstva ivota? Jedina utopija smisla, s onu stranu u la potonulog svijeta? .


17/63

Zenike sveske

199

rukom kada nastupaju amnezije za povijest, vlastitu i tuu, za neizmjerne povrede,pre{utkivanje zala, kada su i amnezije povijest, sama povijest, fatalni kontakts destruktivnim moima. Na to je u svoje vrijeme opominjao Goethe i kasnijeNietzsche. Neuroza Evrope, a odavno neuroza i u drugim dijelovima svijeta, uzima

se ne kao subverzivni na~in ivota, nego kao ono {to vodi spasenju.

Ako ovlada u{as odbijanja drugog i druk~ijeg, ako se paranoidnoj fantazijiobraa ne{to iz realiteta, {to ona iskori{tava, ako se to interiorizira, povreujese, ograni~ava se sloboda, a trijumfira ono o ~emu je pisao Foucault: socijalnenorme u kojima se priznaje igra moi, discipliniranje. Suverenost subjekta,sloboda, samo su diskurzivna mo.

Pravo na hod: to je onaj znani nam perfidni i fatalni prijateljski kontakt, nalikonom nareenju zatvoreniku da bjei da bi vlast imala izgovor da ga ubije, itada postaje glasno arhai~ko nasilje koje ina~e ne~ujno krmani svakimkorakom. Opet se nalazimo u koncentracionim logorima. Oni imaju dubokokorijenje ne samo u bijedi duha, u mitomaniji, nego i u tome da nije uspio kriti~ki ipromi{ljeni otpor, nadilaenje stanja koje proizvodi psihi~ki potisnute i paranoidnevoe. Samo je kriti~ka praksa, koja uvodi opu{tenu igru argumenata, pravo naneizrecivo i neraspoloivo u ivotu, kriti~ko samo/povjerenje, moi e odmjeritiuvid i strpljenje, koje prilika za rad duha/inteligencije (Dalai Lama) 34 Suvremenokao i povijesno, ~ovje~anstvo je, i ovdje na Balkanu u kojem postoji ritualni strahprogonjenog otvoreno: prema dobru ili zlu. U napetosti izmeu samoizdaje isamoljudskosti (samoodanosti). Ova povijest see do ekologije patnje, ekologijeslobode i istine; do ekolo{ki orijentirane civilizacije, nekorumpirane, koja bi sestvarala za budue generacije koje bi li{ene toga sabirale pro{lost u sada{njosti.

34

His Holiness The DALAI LAMA,Ethics for the New Millenium, Riverhead Book/A member of PenguinPutnam Inc. , New York 1999. Compassion is what makes our lives meaningful. It is the source of all lastinghappiness and joy. And ut is the foundation of a good heart, the heart of one who acts out of a desire to helpothers... There is no denying that if society suffers we ouerselves suffer. Nor is there any denying that the moreour hearts and minds are afflicted with ill-will, the more miserable we become. Thus we can reject everythingelse:religion, ideology, all received wisdom. But we cannot escape the necessity of love and compassion.Trebalo bi po~eti sa Sfingom drevnog Istoka: The Tao that can be told is not the eternal Tao. The name thatcan be named is not the eternbal name. The namenless is the beginning of heaven and eart. The named isthe mother of ten tohusand things. Ever desireless, one can see the mystery. Ever desiring, one sees themanifestations. The two spring from the same source but differ in name:This appeares as darkness. The gate

to all mystery; Lao Tsu/Tao te Ching, Vintage Books. A division of Dandom House. inc. /New York, p-3.


18/63


200

U 20.stoljeu, u doba cinizma moi, fa{izam, staljinizam, ekolo{ka katastrofa,osvjetljavaju nam vlastiti sklop zasljepljivanja koji je sredi{nja tema Kriti~keteorije. Kretanje povijesti priziva nam ne povijet kao muzej, priziva nam koncertfilozofske tradicije, njema~ke, francuske, engleske, ameri~ke, italijanske, drevne

gr~ke, kineske, indijske. Da bismo dospjeli do uma kao instancije ljudskostii neraspoloivosti, transcendencije. U sjeanju su nam Fichte i Hegel, Kanti Herder, Hamann, Friedrich Schlegel, Nietzsche. Fa{izam sabire politiku zla,neljudskosti, patologiju uma; on ne vidi um u povijesti, kako {to bi rekao Hegel.Kao {to fa{izam kao diktatura onih koji boluju od ludila gonjenja ostvaruje sveproganjala~ke strahove rtava (Adorno). Paranoi~na fantazija ili ideologija nijepretpostavka slobode ljudi kao bia koja su sposobna za mi{ljenje i stvaranje.Ona uspijeva da potisne {anse za slobodnu i dijalogijsku sada{njost i budunost.Tamo gdje se drugo ne razumije kao konstitutivno za vlastito, gdje se saimafigura Drugog i Drugotnosti, u jeziku, u dru{tvenom ivotu, tamo je i filozofija uobilju akademskog profesionaliziranja, ona je demisionirala od mi{ljenja. Kao {toje to bio slu~aj s vulgariziranjem Marxove i Nietzscheove filozofije.

Izgubljeno je polje njema~kog humanizma, jo{ ivi lik povijesti, pjesni~ka snagakoja je vrhunac stvarala~kog duha. Uas je u nacionalnoj monomaniji i autisti~komdelirijumu koji jo{ traje; u tome da jedan tip Naci nalazi sebe u drugom tipu Naci. Alii naci je produkt razdoblja glupavih alternativa... 35 U stanovitom smislu je Adornou pravu kada je rekao dapsihologija ne dosee do uasa. Uas je u doslovnosti -genitalnoj doslovnosti obmane. To je ono {to prokletstvu daje kona~nost... vanj{tinabez nutrine... Ali vanj{tina bez nutrine - {to li to zna~i? Metafizika? Epistemologija?[to?.36 U jednom smislu sloboda je opiranje tiraniji moi, ludilu proganjanja,sakaenju ljudskih mogunosti. Ona voli raskr{a, zvijezde, paradoksalnu svijest ootuivanju i samootuivanju, o konfliktima, danas u globaliziranim komunikacijama.U tom smislu ona je dio nas i ono {to elimo, {to nas nadilazi.

Ona je danas veoma ugroena fundamentalizmom i terorizmom, i onimkontinentalnim ili dravnim. Dovoljno je znati da to nije idila slobode, nije nidespocija slobode koja ~ini zlo i zlo~ine, kao isklju~enost iz prava, svjetskog

35

Ulrich Sonneman, Mllberge des Vergessens. Elf Einsprche, Verlag J. B. Metzler, Stuttgart/Weimar, 1995.

36

Saul Bellow


19/63

Zenike sveske

201

prava. Njoj se ve uvijek dogodila nepravda. Uzeli su je na zub. Svaki politi~kipokret se poziva na pravo na slobodu, i kada je to unakaena slika pravog ivotaslobode. U Adornovoj fascinantnoj radikalnosti kritike graanskog svijeta,paranoi~nog uasa koji i nesvjesno prisiljava na prilagoavanje. Zbog toga je to u

biti zaslijepljeni svijet. I dok mu je svijet zasjenjen, ljudi ive unutar vela Maja37

Usklopu zaslijepljenosti, u civilizaciji u kojoj je legitmna potjera svih od sviju, i naZapadu i na Istoku, jedva je mogue sa~uvati dostojanstvo slobode, koja je makartrenuta~no otvorena za skrajnju predanost i ljubav, koja je, znano je, zaAdorna neizmjerna strast, kojom se prevladava bolesna usamljenost, alobnaigra (Benjaminov izraz). ôvjek spoznaje da u sri zaslijepljene ljubavi koja nitio tome {to zna niti smije znati, ivi zahtjev za nezaslijepljenim. Njemu se dogodilanepravda; iz toga on izvodi polaganje prava i mora ga istodobno odbaciti, jer to{to on eli moe doi samo iz slobode.

38

Totalitarno kao stanje ima klasike; nisu to samo Hitler i Staljin. Ni{ta neporemeuje koncentracione logore ~ija opasnost dolazi ve iz ideologije, ideje novogporetka, nezadrivo. Nomenklatura i apatija ljudi, udnja za dobrim s opa~inama,laima, putem djelotvornosti obmana. ôvjek se degradira na inferiornoghominida... Sociopatija. Psihopatsko trpljenje ponienja, neistine, patnje. Voe:Pokazan je narod kako plje{e. No da je dopu{teno iseljavanje, za manje od mjesecdana zemlja bi bila prazna. (Saul Bellow). Kao da ~ovjek uzvikuje: Da: jo{ nisamna{ao svoju ~vrstu ta~ku. Ne uvodite me u svoju agoniju. U politi~koj filozofiji unas nedostaje anti/totalitarno. Odupiranje ideologiji, uni{tenju, koje treba svakakouvid i strpljenje, lucidnu budnost i velikodu{nost, ôvjek trai uto~i{te: u najdubljimizrazima vremena, u umjetnosti, filozofiji, u ~istim kristalizacijama duha koje nijeupilo tri{te. Shvatiti da pripadamo preivljenicima - potresno je. Kad ~ovjek shvatitaj izbor, osjeti elju da zarida. Dok mrtvi idu svojim putem, ~ovjek poeli da ihizazove, ali oni nestaju u crnom oblaku lica, du{a.

Iskaz, naravno Theodora Adorna, da su sjeanja preplitanje pro{log isada{njeg, da se ne ~uvaju u ladicama i pretincima, kazuje da su i sjeanja

37

ôvjek nema mogunosti da stekne svijest o uspostavljenoj cjelini, o usamljenosti, bolesti i smrti,danas o epohalnoj katastrofiliji. Die metaphysischen Interessen der Menschen bedrfen der ungeschmlertenWahrnehmung ihrer materiellen. Solange diese ihnen verschleiert sind, leben sie unterm Schleier der Maja.

38

Minima Moralia. Reflexionen aus dem beschdigten Leben .


20/63


202

ugroena: u deliri~nim profesijama histori~ara, u medijskom askanju. To jesteu~eno askanje/pripovijedanje, kako ih naziva P. Valery, u zvanjima u kojimaje glavno orue vlastito mi{ljenje o sebi, a sirovina je vlastiti ugled i poloaj. Uvedeni smo u labirinte politike i psihologije. Sloboda i um ni~im nisu za{tieni.

Kazuju nam da ludilo uvijek upravlja svijetom. A diktator mora imati ive mase,a takoer mase le{eva, kako su ih imali, na primjer, Hitler i Staljin. Bezimenaglad za drogom koja jest mo, vlastoljublje, dramatika borbe i rata. Samo jeAdorno u svojoj kritici graanskog dru{tva otkrio bitni motiv vlastitog mi{ljenja.Ko je volio pa izdao ljubav ~ini zlo ne samo slici onog {to je bilo, nego samomtom bilom... zbog toga je apsurdno i sentimentalno htjeti ono {to je pro{lozadrati ~isto pred plimom odvratnosti sada{njosti. Njemu ne preostaje druganada do da, bez za{tite izru~eno nesrei, izae opet iz nje kao druga~ije. Ko,pak, umire o~ajan, tome je cijeli ivot bio zaludu.

Nada u druk~ije, mogue, u suvereni subjekt slobode, donosi sebinepravdu ako popu{ta u vlastitoj vrijednosti, na primjer, ako zapadne usamorazarajue uobraenje. Ona je podobna za cini~ke napade. No, njezin jejezik vi{eslojan. Ona nam kazuje ono {to je kazivao u davna vremena Lao Tse:Ko druge spozna, pou~en je. Ko sebe samog spozna - mudar je. Na{e vlastito~uvstvo kazuje da i put od tisuu milja zapo~inje prvim korakom (Lao Tse),i svjesno sebe, shvaa da je bolna istina bolja nego la (Thomas Mann).Nobelovac pak kazuje. Corde nije bio nimalo sklon ovakvim psiholo{kimo{troumnostima, ali sam ih je sebi nakopao na vrat. Ima{ povjerenja uljude, mora{ ga imati. Iz ovoga prozilazi ovisnost i neeljena prisnost, a ondaodjednom otkri{e -uas-.

III

Um-oblikovanje budue Evrope

Sposobnost za politiku, koja je ve dugo izgubljena, zahtijeva argumentativnidiskurs, suo~avanje s drugim formama ivota, obi~ajima, na~inima mi{ljenja,razumijevanje drugih historija, sukoba, trauma. I nalaenje ideje tolerancije,znanosti, demokracije, napose kulturne slobode.39 I kriti~ko procjenjivanje

39

Pojam kulturalne slobode se definira kao pravo svakog ~ovjeka da samog sebe odlu~uje za i takoer


21/63

Zenike sveske

203

ne-zapadnih religija i kultura. Ometanje dijaloga zna~i uvijek gubitak povjerenja;i zna~i kraj argumentacije u opu{tenosti.

Tada postavljamo pitanje: Da li kriza povijesti i kulture oslobaa stvarala~ke

snage ili se mirimo sa demisioniranjem uma? Kada oslobaa stvarala~ke snage,onda pomi{ljamo i na Arape koji su uspjeli spasiti starogr~ko naslijee odzaborava. Nije dovoljno samo ponavljati ono {to je istinsko: da su to pozitivniimpulsi koji se prizivaju u dijalogu.

Povijest moe na taj na~in postati izvor budueg zajedni~kog vrijednosnogorijentiranja40 Hannah Arendt je eljela da raskrije porijeklo zla i idejenacionalsocijalizma. Mogao sam to dosegnuti i u tom razdoblju. To je problem idanas poslije toliko desetljea. Da li poznajemo sebe? Da li moemo rei to smoznali? Sada na po~etku 21. stoljea. Ciklus predavanja je Arendt je zavr{ila mi{ljukoja je i danas sa~uvala vrijednost:

Ova indiferencija, moralno i politi~ki, predstavlja veliku opasnost,i kada se ona daleko pro{iruje. A s tim je povezana i samo manjeopasna moderna pojava koja je meu nama: tendencija koju ~estosusreemo da nam je uskraeno suenje uope. Iz odsustva volje inesposobnosti da ~ovjek odabere svoje uzore i svoje ophoenje. Izokrilja odsustva volje i nesposobnosti da dospijemo u odnos s drugimputem prosudbe/moi suenja, nastaju zbiljski skandali, oneprepreke (kamen-temeljac) koje ljudska mo ne moe odstraniti, jernisu prouzrokovani ljudskim ili ljudski razumljenim motivima.

U tome jest strahota zla i istodobno njegova banalnost. 1965. godine sam~itao ove tekstove i znao ono {to sam razumio. Posebno ono {to je kazivala oAdolfu Eichmannu u tekstu Eichmann in Jerusalem. Ein Bericht von Banalittdes Bsen. Potrebno je kriti~ki analizirati ovu vrst filozofije povijesti i filozofijepoliti~kih formi egzistiranja, nacionalsocijalizma, ovaj pojam zla, banalnosti zla.

protiv kulturne pripadnosti. Multikulturalna perspektiva nosi u sebi jedno jako rezistentno jezgro:das ankeine Kultur versserliche Recht des Menschen, ber sich selbst zu bestimmen.

40

Bassam Tibi, u: Selig sind die Belogenen. Der chtistlich-islamische Dialog beruht auf Tuschungen

- und frdert westliches Wunschdenken, Die Zeit 23 / 2002.


22/63


204

Zna~ajnost negodovanja, prezira, mrnje, moi predrasuda, znak su da~ovje~anstvo viri u ponor onog {to je Ni{ta. Zemlja ide odvi{e brzo k tomu. Naputu je samo duh slobode i mira, interkulturalni logos, onaj koji je sposobanda postavi pitanja: [to je to da se ubijaju ljudi, nevini? Da se milijuni ubijaju,

povreuju, ugnjetavaju? Da se zaboravlja da su, na primjer, krikovi jevrejskedjece isti kao i krikovi druge djece? Da je banalitet zla jednog AdolfaEichmanna puka administracija, dunost prema dravi da ukloni svojeneprijatelje, da se sve u~ini za die Endlsung, za kona~no rje{enje?

Skoro svuda se to zlo mrzne; strahota ubijanja u tom slu~aju za one koji to~ine ostaje cilj u sebi; Eichmann je ~inio samo ono {to je drava traila od njega,ideologija nacionalsocijalizma. Svaki optueni lae tako dobro kako moe; onodbija da se suo~i s uvidom u ono {to je najstra{nije. U o~ima Hannah Arendtsve to zahtijeva dalje mi{ljenje. Zlo~in je upio osobu, ono osebujno sopstvo,koje je odgovorno; on je upio rije~i, iskaze. Ali one jesu. Danas nam postajevi{estruko zna~ajno o~ajni~ko pitanje: Kako se to moglo dogoditi?

Kriterij prosudbe nije sopstvo, osoba koja je odgovorna u sloobodi i jednakosti.Psiholo{ko-sociolo{ki uvid ne moe ublaiti po~injene strahote. Jednako jeuznemirujue koliko i bezuspje{no svoenje zlo~inanaca na psihopate. HeraldWelzer, poznati sociolog, istraivao je dokumenta iz razdoblja nacionalsocijalizma,protokole, svjedo~anstva vojnika Wehrmachta, SS-jedinica; sve mu je topokazalo da su ubice dobro znale {to rade, neki su u tome vidjeli zadovolj{tinu,odbijajui da posumnjaju u vlastite ~ine i te{ke, stoljetne, posljedice.

Prezir svih drugih, drugih religija, kultura, jezika, tradicija, u bijesu, i duhukatastrofilije, jest ono u ~emu je ubica uhvaen, stvara se ma{inerija perfektnogubojstva, protjerivanja. Svijet razgovora meu ljudima, argumentativnog uma,svijetu fa{ista, nacisocijalista, potpuno je stran. Time je ~ovje~anstvo - i putemvlastite uhvaenosti u la - krenulo u egzodus iz humaniteta.

Vrijednosti se mrznu, samo neki, po prirodi nepoliti~ni, intuitivno seokreu protiv onoga {to se dogaa u vlastitoj zemlji. Hannah Arendt u tomevidi mo prakti~nog, moralnog uma ili krizu savjesti. A to zna~i biti osuenna individualnost. Neznatan dio je bio protiv takvih ratnih ciljeva: u dobanacionalsocijalizma u pro{losti i sada{njosti. Velika tajna nije zlo. Ne, to je


23/63

Zenike sveske

205

pitanje za{to jo{ u najgorim okolnostima postoje pojedinci, koji se ne samoodupiru ~injenju tog zla, nego su u stanju da svoje tijelo i ivot stave na kocku zaciljeve i ideje koje mi sumarno nazivamo , dobro.41

IV

Kraj socijalnog razdoblja

Alain Touraine

Sada je u stvari kraj socijalnog razdoblja; on je, kako veli Touraine, neznatnokatastrofalan kao {to je to kraj religijski i politi~ki definiranih dru{tava. No, trebalobi tek pokazati da propast nama sviklog svijeta ne zna~i i kraj svijeta. Jo{ jeAlbert Camus kazivao: Povijest me je pou~ila da sve pod suncem nije dobro; sunceme je pou~ilo da povijest nije sve. Ali, da li stvar stoji tako stra{no? Poslije 20.stoljea u kojemu je ubijeno vi{e ljudi nego u cijeloj svjetskoj historiji? Ako bi trebaloto da historija sa svim njezinim turbulencijama, njezinim bjesovima (mahnitanjima)i beskrajnom patnjom stvarno biti sve, ljudi bi se zbiljski predali ludilu (i moda jeto ve slu~aj bez kojeg nismo stanju potpuno biti svjesni sebe samih). Historija jestrealitet, ali tako puno realiteta ljudi ne mogu podnijeti, kao {to je opazio T. S. Eliot. Tonije nedostatnost koju bismo morali sebi prebacivati. Na{e protivljenje da nas realitettiranizira, zahtijeva vi{e od onoga {to ivot ~ini podno{ljivim: na{a religijska osjeanja,na{a poetska i utopijska predstavljanja, na{i moralni ideali, na{e metafizi~keprojekcije, na{e pri~e, na{e estetske ugode, na{a radost u igri i u prirodi.42

Da li su to pribjei{ta? Taj jednostavni iskaz nas vraa, ipak, filozofijikoja odustaje od onog starog prenaprezanja da postigne premnogo, makarkoliko da je beznadeno. Vraa nas pojmu pribjei{ta ili uto~i{ta, vrtu,

41

Franciska Augstein, Die htte nie geschehen drfen. Ona govori oPredavanjima ozlu (ber dasBse; Piper Verlag, Mnchen) koje je drala Hannah Arendt. Rije~ je o Vorlesungen zu Fragen der Ethik izzaostav{tine Hannah Arendt, koje je ovdje u skraenoj verziji. Objavljeno u:Die Welt, 17. 3. 2006.

42

Robert P. Harrison, Eindmmung zerstrischer Gewalt. Zuflucht suchen vor der Geschichte. Eine

kleine Philosophie des Gartens.


24/63


206

kultiviranju!Da se ne priklonimo razornoj moi historije, ljudskog i prirodnogpakla. Prema izvanrednom uvidu Hannah Arendt, mogue je bijeg iz svijetauvijek opravdati u najmra~nijim vremenima bespomonosti, ukoliko neignoriramo stvarnost nego ~uvamo u stalnoj prezenciji ono od ~ega bjeimo.

U stvari, u prebjegu, to danas dobro znamo, mi ne gubimo svaki odnos premastvarnosti. Ono u ~emu tragi~no jesmo, to su nevidljivi i sumorni pejzai,nevidljivi gradovi, sjene moderne, humaniziranja. Tamo gdje ~ovje~anstvousred inferna nalazi prostor u kojem raste, tamo nastaju vrtovi. 43 ivotjo{ postoji u bijegu kao svojevrsnirefugium; u njemu, to znamo iz iskustvai literature, iz inferna razdoblja vlastite nemoi, u nepriklanjanju razornimmoima povijesti, u odbijanju cjeline svijeta koja suodreuje i na{ kulturno/duhovni, politi~ki angaman.

Moemo samo indirektno po~eti pokazivati da su nezaposlenost i siroma{tvo,bijeg od terora i ratova, jo{ uvijek za nas pitanja socijalna i ekonomska. Ali jo{uvijek postoji grani~na linija koja odvaja novo od starog. Tu pripada i kritikatotalizirajuih kritika suvremenosti, kapitalizma, neoliberalizma. 44 To {to mi vidimojeste nadvladanost paradigme revolucije i ratova, ekonomsko-socijalne paradigmemeuklasne borbe. Nije oslabio pritisak patnje, tla~enja, inferno/centri~kih moi ina Zapadu i na Istoku. Najmonija je veoma razuena narcisti~ka konstrukcija kojase ogleda u nacionalizmu, regionalizmu, u sablastima globalizma.

Huntingtonovo prepoznavanje stanja svijeta u znaku The Clash ofCivilizations? dobilo je javnu artikulaciju kako kod pristalica tako i kod protivnika.Svakako, to je prepoznavanje vi{estruko problemati~no jo{ prije trinaest godina(1993. g u ~asopisuForeign Affairs). Svjetsko dru{tvo u 21. stoljeu potiskujesukob drava, njihovih specifi~nih i globalnih interesa, i prema Huntingtonovimuvidima, predstavlja iskliznue u sukob civilizacija, ali sada bez zna~ajnogupitnika. Karijera ove politi~ke teorije traje ve trinaest godina i nije zasjenjenani politi~kom teorijom Francisa Fukuyame (roen 27.oktobra 1952.g.u Chicagu)

43

Ibid.

44

Znamo da Paul Nolte u djeluRiskanteModerne.Die Deutschen und der neue Kapitalismus (C. H.Beck Verlag, Mnchen 2006.) pokazujeavetneoliberalizma koji u rastuoj mjeri stvara kli{eje, barijere i

zabranu mi{ljenja.


25/63

Zenike sveske

207

koji je u svjetskom toku prepoznao kraj povijesti45, trijumf zapadnog svijetakapitalizma, svjetsku strategiju pobjede kapitala i tri{ta, interesa tri{ne logikei neoliberalizma.

On nudi uvide u napredak tehnologije, biotehnologije, put koji vodi doliberalne demokracije. On tim pojmom ukazuje na vi{ezna~nost modernetehnologije, koja ne nudi garancije da uvijek proizvodi pozitivne politi~kerezultate. Jer sve to nije pouzdani znak da tehnologija u cjelini podsti~epoliti~ku slobodu i pravednost, jednakostper se. Neki tehnolo{ki napreci upro{losti su reducirali ljudsku slobodu, napose u modernoj agrikulturi.46Fukuyama u jednom intervjuu (25.3.2009.) se odvauje da prosuuje okulturalnoj dimenziji ameri~ke krize koja je,prije svega, i moralna kriza.Bushovu eru ozna~ava kao jedinstvenu katastrofu. Ideja u knjizi Krajpovijestiiz1992.ocrtava - s obzirom na Hegela, na Francusku i Ameri~kurevoluciju, na to stanje Kraja - ozna~ava trijumf liberalnih dru{tava u kojimasu ljudi slobodni i u kojima mogu postii vi{i standard. Autoritarni sistemiodlaze u pozadinu. Ovaj poznati profesor naJohns Hopkyns Universitykazujeda Amerika danas gubi svoju mo, ali samo relativno.U budunosti ona e bitijo{ monija i jedinstvena: ona e ponovo otvoreno i multilateralno misliti idjelovati. Ona ne napu{ta onu mo koja je sposobna da prevlada krizu i da seuputi u ispravom smjeru.

45

The End of History and The Last Man; djelo se ocjenjuje kao fascinantno historijsko i filozofskouokviravanje za 21. stoljee (Tom Wolfe). I: Our Posthuman Future/Consequence of the Biotechnology

Revolution, Profile Books, 2002. F. Fukuyama je roen 1952. godine Ovu knjigu zapo~inje citatom izHeideggerovog teksta u kojem se raspravlja pitanje o biti tehnike ili tehnologije. Ustvari, i Ernst Jngerovaideja o totalnom mobiliziranju (die totale Mobilmachung koju je izrazio 1930. godine i u djeluDer Arbeiter,sada u. Smtliche Werke, Zweite Abteilung, Essays II, Bd. 7, Stuttgart 1981, S. 311. Po~etkom {ezdesetih

godina pro{log stoljea u nekim esejima sam nastojao izraziti tu Jngerovu ideju. Cilj totalnog mobiliziranjaili razvitka je za njega otkrivanje jednog novog i nepoznatog svijeta otkrivanje, koje je vi{e uni{tavajue idosljednije nego otkrivanje Amerike. Jednu odmjernu cini~nu verziju tog procesa nalazimo u globaliziranju.

Heidegger je to izrazio u djelu Beitrge zur Philosophie (Vom Ereignis), hrsg. von F. -W. VonHerrmann, Frankfurt/M. 1989: Das reine In-Bewegung-setzen und die Aushhlung aller bisherigenGehalte der noch bestehenden Bildung. Der Vorrang des Verfahrens und der Einrichtung im Ganzen derBereitstellung und In-Dienststellung der Massen wozu? Was bedeutet dieser Vorrang der Mobilisierung?Dass dabei ein neuer Schlag des Menschen notwendig erzwungen wird, ist nur die Gegenfolge diesesGeschehens, aber niemals das Ziel. Aber gibt es noch Ziele? Wie entspringt Zielsetzung? Aus Anfang.Und was ist Anfang? (Ibid. , S. 65, S. 143.)

46

F. Fukuyama, Our Posthuman Future, p. 15. .


26/63


208

Konotacije koje je koncept The Clash of Civilization do sada dobio uviruu patologiju uma i patologiju dru{tva, patologiju znanstvenog napretka;svjetski tok je dakle u znaku velikih sukoba, unutarnjih i vanjskih, ratova igenocida. Rije~ je o sukobu sedam ili osam civilizacija na svjetskoj sceni u 21.

stoljeu: zapadne, konfucijanske, japanske, islamske, hinduisti~ke, slavensko-ortodoksne, latino/ameri~ke, vjerovatno i afri~ke. Povredivost je globalna:jer su velike zajednice uzajamno diferencirane jezikom, povije{u i religijom.U vienju Fukuyame one su u dubokom sukobu, a posebno su neprijateljskeprema Americi: The rest against the West.

Dok Huntington, taj, kako se govori amerikanski Oswald Spengler,apokalipti~ki jaha~, razja{njava da je suvremena svjetska povijest popri{tesukoba, borbi i ratova, dotle Fukuyama prepoznaje posvuda posttotalitarnocivilno dru{tvo, trijumf tri{ta i njegove logike konkurencije u svijetu. Huntingtonse predstavio kao zastupnik jedne ideologije ~iji je cilj svjetska dominacijaliberalizma i kapitalisti~ke budunosti. Reklo bi se da katkad iznenauje jer usvjetskom terorizmu vidi napad barbara na civilizirano dru{tvo cijelog svijeta.Upravo je slu~aj rata u Iraku ocijenio kao napad koji vodi k ratu potpuno drugevrste, uz to, rat u Iraku e pokrenuti velike dijelove stanovni{tva i vlada umuslimanskom svijetu, koji sada podupiru internacionalnu koaliciju protiv terora.

Trebalo bi promisliti Huntingtonovu teoriju kulture iskazanu u The Clash ofCivilizations u ljeto 1993. godine, koja ima svoje poklonike i protivnike i kaofiguru totaliziranja u suvremenosti koja je svagda problemati~na i neopravdana,kao {to je to bio slu~aj, na primjer, s Nietzscheom. I sam Huntington, ~inise, uo~ava simplicizam vlastite teorije civilizacije, teorije suvremenostikoja priznaje kao red stvari konflikte, ratove i istrebljenja naroda, kulturaitd. ^ini se pak da je kod njega do izvjesnog pomaka od vlastite teorije, daje u izvjesnom smislu pametniji od svojih gorljivih pristalica u SjedinjenimDravama i drugdje u svijetu. I sukob zivilizacija kao sukob religija raskrivada je religija u njemu samo maska s kojom se zamagljuju konflikti brutalnogpriznavanja i raz/dioba (Thomas Assheuer). Da: Moda je ~ak Huntingtonuvidio da je fundamentalizam potpuno moderni fenomen, koji je nastao tek sakoloniziranjem. Stoga islamski teroristi ne dolaze iz srednjovjekovlja ili pak izpotpuno strane i nerazmljive kulture; oni dolaze iz sredine modernog svjetskogdru{tva - i upravo to nas moe najdublje uasnuti. ( Assheur).


27/63

Zenike sveske

209

Najnovije rasprave o The Clash of Civilizations izraz su tendencija usuvremenom svijetu. I ti~u se ivotnih uvjeta i buduih generacija, posebno onihnajsiroma{nijih. Ali ako neko eli da usmjeri svoje politi~ko djelovanje prema~arobnoj formuli sukoba civilizacija, proizvodi upravo stanje ~iji uas on priziva.

Time se formula o sukobu civilizacija/kultura pretvara u onu dijagnozu kojasamu sebe ispunjava. U meuvremenu opominje sam Huntington da se borbaprotiv terora podnese na minskom polju civilizacije/kulture, na primjer, kao borbadobra protiv zla, svjetla protiv mraka. On je u pravu: ne treba suzbijati islam,nego samo zlo~in koji se u njegovo ime izvodi. Sve drugo e zna~iti samo daljepodstrekavanje mrnje, potvrivanje slika neprijatelja, ono e o~vrsnuti oholost idalje tjerati spiralu sile, na svim stranama. S njegovim kulturaliziranjem konfliktpoprima najopasniji mogui zaokret, takoer i za Huntingtona. 47

Bilo bi najtragi~nije ako bi terorizam uspio da osnai model politi~kih formiterorizma kao svjetsku formu sukoba civilizacija/kultura, religija, na primjer,sukoba izmeu islama i Zapada. Huntington misli da bi to bila najtragi~nijastrahota. Tu se radi o cjelini svijeta kao i kod ekolo{ke katastrofe. I ona nasopominje u oceanskim vizijama tog zlokobnog dijagnosti~ara da smo unajteoj fazi krize smisla i na Zapadu i na Istoku. Ona ozbiljno nagriza Kantovpojam moi suenja/rasuivanja.

Novi nazori, prema kojima ivot nije vrijedan bilo ~ijeg du{evnog bola,ugroavaju samu bit civilizacije (Bellow); ne ugroavaju oni samo sustavdominacije, hegemonijalnu kulturu Zapada i Istoka, nego kulturu, politikudiferencije i slobode, ljudsko dostojanstvo. ^ovjek treba osjeati i ne osjeati,biti i ne biti. ^ovjek je prisutan i odsutan.

Da li smo iznenaeni pitanjem o statusu intelektualca u suvremenosti? [to namjo{ zna~i to da je poznati francuski filozof Francois Lyotard ve u osamdesetimgodinama tek minulog stoljea dijagnosticirao smrt intelektualca? On je pri tomeostavio otvorenu mogunost pojavljivanja ili uskrsnua ovog tipa ~ovjekovanja.Takva dijagnoza moe da zaustavi nastojanja, da pokoleba, da dovede dodemisioniranja uma. To bi bilo iscrpljivanje izvora nade. No, ovaj je filozof tu

47

Thomas Assheuer,Eine sehr gefrliche Falle; Kampf der Kulturen mit dieser These schien Samuel

P. Huntington vor 13 Jahren den Schlssel zur Erklrung der Weltlage zu haben. Hilft sie uns heute weiter?


28/63


210

dijagnozu smjestio u interkulturalni kontekst: on upozorava na nemogunost dase kao angairani literata jo{ moe pozvati na ideolo{ke programe: tradicionalnafigura kriti~ara koji opominje i profete postala je problemati~nom u onom poljuu kojem je pluralizam poja~ao smisao za kompleksitet i relativitet dru{tvenih

poslova, i u kojemu je lijeva legitimaciona utopija izgubila svoju atraktivnost. Izlaziz krize kriti~kog pisanja ukazuje samo na dranje koje svoju subverzivnu igru tjeras granicama apsolutne spoznaje: na ironiju.48

Ta sposobnost je dakle naslijee svjetske kulture. Ironija nije samoforma paradoksa naspram uni{tenja svojeg predmeta. Sjeamo se ironijekod Sokrata, kod romanti~ara, kod von Solgera, Schlegela, Tiecka, naposekod Kierkegaarda. Ona je posebno uvjerljiva u izrazu distancije naspramsvakog institucionalizma, arogancije vladara i vlasti, graanskog umirenja isterilnosti. Danas je ironija, naro~ito u Njema~koj i Francuskoj, ona koja se opireapsolutiziranju svega i sebe same; ona se razvija naspram terora nepravog,neautenti~nog, pomahnitalog traganja za identitetom individuuma ili nacije.Ona se neprekidno spu{ta u ono neizrecivo i neiscrpno. Ta svijest o ozbiljnostii prolaznosti jeste uvijek novi pokret protiv: onih virtuoza lakoe, li{eneodgovornosti i ozbiljnosti, protiv banaliziranja duha i jezika. S njom spoznajemoda svijet u cjelini nije samo sukob kultura/civilizacija, religija i nacija; svijetnastanjen islamisti~kim fundamentalistima i zapadnim islamofobima. Takosvaka ironija dovodi u pitanje despociju slobode, despociju istine i pravednosti,veoma polarizirani svijet u nama samima ili u svijetu u cjelini.

Duh ironije je vi{esmisleni jezik; u smislu jednog vitalnog izricanjaneizrecivog, duh konfiguracije novog starog, koji je bitan i za filozofiju kojanije sistem. Uvijek je tu duh vrenja (u Hegelovom smislu), filozofiranje kojese izraava u rezonancama s drugim formama mi{ljenja, s literaturom, sumjetnostima i arhitekturom. S njom se - ako nije vulgarizam - pojavljujeotvorena forma teksta, lika, etike i estetike. U tom je smislu spasonosna usuo~avanju s uasima u pro{losti i sada{njosti.

48

Roman Luckscheiter, Historisch-kritische Ich-Ausgabe/Bierernste Ironie:Matthias Polityckisvermischte Wortmeldungen:Von Verschwinden der Dinge in der Zukunft. Bestimmte Artikel. Verlag

Hoffmann und Campe, Hamburg 2007.


29/63

Zenike sveske

211

Taj duh ironije, napose kod Kierkegaarda, svagda zna~i i literariziranje svijeta,slobode i moi, straha od upotrebe pojma ideologije, politike mase, motivskihpotencijala koji ugroavaju dru{tvenu cjelinu, interkulturalnost. Danas je to isvakovrsno politi~ko instrumentaliziranje, na primjer, holokausta, razlikovanja u

pojmu identiteta, slobode, napretka.

Izvjesno je da je suvremeno ~ovje~anstvo usred neizvjesnosti. ^enja zasaimanjem dogaanja u pojmu danas se odvi{e lako namee. Ako se izokreeu svoju suprotnost, premje{ta se u tamno, u gnusobu koja ima bezbrojoblika. Tu susreemo omiljenu notu proroka. Otuda jedva moemo nazrijetipukotine iz kojih nam dolazi i to da je pesimizam u zraku nevidljiv, ali daga koa doti~e, registrira. Mir meu religijama se prikazuje kao labirint. Vi{eje na svojim rubovima. I u novijim konstrukcijama Evrope. Radi rasvjetljenjatajne suvremene povijesti koja je u znaku globaliziranja valja analizirati i pojamciviliteta, pojam graanstva, i ono {to ga ugroava.

Tiranska mo ideologije, onog o~itog ili manje o~itog duha totalitarnog,prije svega u nacional/socijalizmu, nacionalizmu, nije potisnuta procesomglobaliziranja. Profetskom gestom i politi~ka filozofija eli razjasniti paradoksijuglobaliziranja i, naravno, pitanje: Jesmo li graani Evrope ili svijeta? Da lipostoje granice Evrope49 u evropocentrizmu, Evrope koja jo{ nije prikazalasposobnost da se suo~i s patologijom uma, s razaranjem uma? Da li su nasiznurila ta pitanja? I da li smo u svemu tome sa~uvali mo prosudbe, naravnonepristrane, u suo~avanju s povije{u u Camusovom smislu? Tu su stepenicekojima dolazimo do odluke o Evropi koja nije jedna i nije jedinstvena, kojomsu takoer ravnali nerazumnost i pomahnitalost. Kad biste se vratili po njima,odvele bi vas do izvora kao {to su Baudelaire i Rilke, ~ak Montesquieu i G.Vico, pa Machiavelli, pa Platon. Da, za{to ne?

Nije Evropa apsolut, ono {to je za nas posljednje, jer je i ona danas, nesamo u svojoj povijesti, pohod kroz pustinje (Hermann Hesse). O tome jepisao Albert Camus:

49

Etiene Balibar,Der Schauplatz der Anderen Formen der Gewalt und Grenzen der Zivilitt; prijevod s

francuskog Thomas Laugstien, Hamburger Edition, Hamburg 2006.


30/63


212

Svijet u kome nema mjesta za ~ovjeka, za radost, za aktivnudokolicu, jeste svijet koji mora umrijeti. Ni jedan narod ne moeivjeti bez ljepote. Moe neko vrijeme ivotariti i to je sve. Ata Evropa koja ovdje nudi jedno od svojih najpostojanijih lica,

bez prestanka se udaljuje od ljepote. Zato se ona gr~i i zato eumrijeti ako mir za nju ne zna~i povratak ljepoti i ako se na njune vrati ljubav... Zemlja humanizma postala je ova Evropa, zemljane~ovje~nosti. Ali to je doba na{e, kako to zanijekati? Ako je na{apovijest na{ pakao, mi ne moemo od nje odvratiti lice.

Te{ko je ivjeti u sjeni pro{losti u kojoj je vladala smrt i pusto{.

I jer ne prestaje uas, kada se samo iznova krivnja i sila trebaju platitikrivnjom i silom; s nepravom, jer je pro{lost kojoj elimo da umaknemo, jo{ponajvi{e iva... (Th. W. Adorno). Ko jo{ od intelektualaca ima onaj javnimandat za kritiku kojeg su imali, na primjer, Camus i Sartre? Mi ivimo u Evropikoja je jo{ uvijek rasuta, u doba globalizma koji pokazuje da je ona Evropaugroena i od same sebe, da je u neotklonjivom strahu od fundamentalizma,da je zapletena u krizu svijeta50. Ona vi{estruko za sve nas zna~i opasnostod zbiljskih i okrutnih fantazija Svemoi, koja nastupa u ime istinski opihinteresa. Zaslijepljenost cjeline svijeta i u cjelini suodreuje karakter javnosti,intelektualca, individualnog i kolektivnog, trend socijalnog autizma,antipluralisti~kog arogantnog programa. Da: Kada moj nomos postajeuniverzalnimnomosom, kada svi vide svijet tako kako ga ja vidim, tada ja izasebe imam cijelu snagu persona, koje dijele moj nazor.

Javno samo/insceniranje intelektualaca nosi u sebi specifi~nu jezi~kumo; ono danas u sebi jest reakcionarno i protuznanstveno mi{ljenje. Urazli~itim razdobljima, u politi~koj povijesti razli~itih zemalja, smisao angamanaintelektualaca se bitno mijenjao. Nedavno je Lyotard govorio o smrti

50

O tome sam pisao u knjiziKriza svijeta i istina. Sudba vremena i povijesna egzistencija (Izdava~kopreduzee Veselin Masle{a, bibliotekaLogos, Sarajevo, 1974. godine). Pitanje je kako se moe mislitisuvremenost ukoliko ono pretpostavlja da stojimo u nekoj apsolutnoj ta~ki, u jednoj i obuhvatnoj strukturicjeline. Organsko vrijeme se ra~va u razdoblje s jedinstvenim zna~enjem, u razdoblje vrhunca i dovr{enja,u razdoblje inkubacije i zapadanja, u ispunjeno (vjerujue) i prazno (nevjerujue) razdoblje. ^ovjek je kao

individuum vezan za svoje vrijeme, on ga izraava, on ga ozbiljuje (K. Jaspers, Von der Wahrheit, S. 913).


31/63

Zenike sveske

213

intelektualaca koji bi se morali suo~avati sa zahtjevom da se iskae istina,da se iznae put, da se postigne znanje o svakovrsnom orijentiranju u svijetu.Danas oni historije zaslijepljivanja moderne opisuju kao realnu politiku uma.51Treba, dakle, znati ta i ova ideja Lyotarda o smrti intelektualaca vi{e zamuuje

pitanje o moi duha, kulturne produkcije,public intellectuals, no {to predstavljanovu verziju mogunosti su/djelovanja u suvremenosti. Ako su intelektualcisudionici u zaslijepljenoj cjelini svijeta, korumpirani partikularnim interesima,napose nacionalnim, onda oni nisu aneoska dobrota uma. Nisu ni intelektualniavanturisti. ^esto sklepaju ne{to mra~no i monstruozno.

U suvremenosti je to izraz krize svijeta, Evrope, a ova kriza nije takva dabilo ko zna ingeniozno rje{enje. Tako dolazimo do ideje do koje dolazi HansGeorg Gadamer:Naprotiv, svako ko je djelatan u politi~kom ili ekonomskomdogaanju, zbiljski je svjestan da smo se mi svi na Zapadu i Istoku postepenopribliili grani~nim zonama ivota i preivljavanja i da moramo uvidjeti kakobismo mogli izbjei prekora~enje ove granice za spas svih nas. (Das ErbeEuropas, Beitrge, S. 10-11).52

51

Veoma je instruktivna rasprava o formama postojanja intelektualaca. O tome:Ingrid Gilcher-Holtey(Hrsg.):Zwischen den Fronten. Positionskmpfe europischer Intellektueller i 20. Jahrhundert. AkademieVerlag, Berlin 2006. 434 S.

52

U razdoblju totalitarnih sistema i na Zapadu i na Istoku , jo{ na kraju {ezdesetih godina minulogstoljea moglo se predstaviti to da preziranje slobode jest ono nepodno{ljivo podno{ljivo. I Evropa imaJanusovo lice. I ~ovje~nost i zlo~ini nisu mogui bez metafizi~kog pokria; jednostavno:to zna~i da se nemogu dogoditi bez nadzora, sau~esni{tva ili bar pristanka glavnokomandujuih koji imaju savr{en alibi;onidjeluju u ime naroda (Irving Wohlfarth). Ko dobro poznaje filozofiju Evrope, taj zna kako nas ona vodiputem ~ovje~nosti i strave, putem slobode i solidarne suradnje uz zajedni~ku odgovornost (Adorno), ali iu dubinu du{e koja to nije.

To e rei da ta opasna, neizvjesna i vi{esmislena Evropa po~inje da prozire oholost duha stare, ubiti optimisti~ke i metafizi~ke Evrope koja kazuje da sve {to ne razumije, mora biiti nerazumno, snivanjepuke fantazije, inferioritet, vrisak barbarijja. Ta Evropa je uvijek bila u onoj borbi izmeu podneva iponoi. Po{to je razbila zrcala apsolutnog mi{ljenja i idealizma bitka i povijesti, hita ka vlastitoj sudbini,povrh svake deifikacije bitka ili nebitka, kona~nosti ili beskona~nosti, mi{ljenja ili zbilje, racionalizma iliiracionalizma. Dolazi ~as kada Evropa, kao protivrje~je u sebi, kao filozofija osporavanja i prevladavanjafilozofije, dopu{ta, bez ukruivanja i tiranske nivelacije, svoenja na svjetsku povijest, istinski susretneponovljivih ljudskih i kulturnih svjetova Okcidenta i Orijenta. Do tada e ona osporavati svaki nihilizam,sustavno nasilje i metafizi~ki zlo~in, manje ili vi{e jasno nasluivati da misliti, to nije vi{e ujediniti, u~initibliskim privid u liku nekog velikog principa. Jer misliti, to zna~i nau~avati se novom vienju, biti paljiv, tozna~i upravljati svoju svijest... (Camus) (A. [ar~evi, Sfinga Zapada/Na putevima izricanja neizrecivog,

Studentski centar Sveu~ili{ta u zagrebu, Razlog, 1972, str. 175.)


32/63


214

Gadamer ne pripada virtuozima pesimizma i defetizma. On samo opisujesustav suvremene Evrope.Adorno je radikalniji. Mi ivimo u cjelini koja jezaslijepljenost, pobjeda represivnih sustava. Ali je svagda tu u mi{ljenju nada dabi jedanput moglo biti dobro ili lijepo u Camusovom smislu. Ovo vrijedi i za novu

verzijuxenophilije (ljubavi prema stranom) o kojoj je govorio Georg Simmel,jedan od najzanimljivijih sociologa u 20. stoljeu. Ima ne~eg povjerljivog uobjektivitetu stranog naspram autohtonog. Jer on u korjenu nije vezan zasingularne sastavne dijelove ili jednostrane singularne grupe, nalazi se onnaspram svega ovoga s posebnim osjeanjem objektivnog, koje ne zna~inaprosto puku distanciju i nesudjelovanje, nego jednu posebno tvorevinu sastanovi{ta daljine i blizine, ravnodu{nost i angairanost. Objektivitet se moeozna~iti i kao sloboda. Objektivni ~ovjek nije ni~im vezan, onim {to bi mu mogloprejudicirati njegovo razumijevanje, njegovo prosuivanje onog {to je dato.Dali e jedanput svijet izgledati umniji u tom idealiziranju moi stranog, Drugog,njegove mitske stege i zakona?53

Ali, ne moemo ivjeti u zamornom zaboravljanju; i povijest mi{ljenja,povijest i vjera, pjesni{tvo, zahtijevaju da prebivaju u neprekidnom svjetlu, uprizoru suvremenosti i budunosti. Tako i svjetske religije, judaizam, kr{anstvoi islam, jesu na putu umnosti ili racionalnosti. Ovo vrijedi vi{esmisleno: da jeAristotel sabran i zbrinut u filozofiji Ibn Rushda. Dakle, gledaj unuzad, jer povijest(pro{lost) jest budunost.54 Odavno znamo kako i Aristotel i Ibn Rushd najvjernije~uvaju metafiziku, vlastiti pojam Boga. najmonijeg svjetla, koje se u povijestiizraavao u smislu slikarstva i muzike, poetike prostora55, u velikim dramamaovog stoljea, u kojima ~ovjek druge ljude nije spoznavao kao sebi jednake.Glas izraava latinski dvostruki smisao rije~i gracie, hvalu i milost. Uho opaaono {to je stvar oka, jer oboje ive od doivljaja onog jednog lijepog. (Th. W.Adorno,Minima Moralia, $72).

53

O tome govori Sloterdijk, o metafizi~komphilosemitizmu, o sociolo{kojxenophiliji, koja omoguujehermeneuti~ku nadmonost. No, to moe biti nova historijska naivnost. (Lorenz Jger, Joseph, Derridaund Sloterdijk). Thomas Mann, Joseph-Trilogie.

54

Georg Bossong, Das maurische Spanien. C. H. Beck Verlag, Mnchen 2007.

55

Gaston Bachelard (1884. -1962.),Poetika prostora/Poetika sanjarenja/Psihoanaliza vatre.


33/63

Zenike sveske

215

I evropsko prosvjetiteljstvo56 pretpostavlja povijest od drevne Gr~ke, tuvladavinu vertikale, ljubav prema onom stranom,xenophiliju, konfiguracijuivota u povijesnom iskustvu. Svuda se moe jasno pokazati da je u temeljutog odnosa i fascinacija ~ovjeka posredstvom ~ovjeka. Veliko svagda opaa

veliko: spoznaje da puno duguje ono stranom. To, ta promjena kao izrazvelikog, ~uva izrecivu neizrecivost, neizmjerljivost onog velikog u povijesti.Pri tome je jasna mo jezika da - da posreduje diferencije i suprotnosti,da sudjeluje u pomirenju, koje se opire izopa~avanju i pukom prividu sebesamog. Oni koji to nisu vidjeli, nisu vidjeli ni{ta: ni borbu spoznaje za mir kojije skrovi{te slobode i pravednosti. Istinski mir e tada biti postignut kadase usklade diferencije pomirenja i kada se sa~uva (jedinstvena) divota i sjajrazli~itosti u njemu. (Wolf Lepenies) 57

56

Ima smisla uvesti razlikovanja u pojmu evropskog prosvjetiteljstva. Klasi~no prosvjetiteljstvo kojeje kriti~ki dovodilo u pitanje mo autoriteta, njihovih stereotipa ili predstava o prirodi, ~ovjeku, povijesti,o dru{tvu i dravi, o Bogu ili bogovima, moralnim normama, koje je prije svega dovodilo u pitanje Srednjivijek, nije uspjelo do kraja spoznati duboku kompleksnost napretka ~ovje~anstva, svih ljudi na Zemljiplaneti. Svijet je postao sistem. No, s druge strane znanstveno odreeni svijet, feti{iziranje njegovihformi spoznaje, napose u tehnologiji, ne ostvaruju umnu autonomiju o kojoj je govorio Kant. Prosvjetiteljskakritika mita i sama je postala mit. Napredak industrijskog ili postindustrijskog dru{tva, fascinantni rastspoznaje, blagostanja, kulturne industrije, jo{ nije onaj eljeni napredak uma, slobode, jednakosti, sree

koja se ne da isforsirati. O tome svjedo~i i Kriti~ka teorija i Negativna ideologija. O tome:A. [ar~evi:Adornova filozofija i kriza moderne, u:Th. W. Adorno,Filozofska terminologija/Uvod u filozofiju, Svjetlost,Sarajev

Težina svijeta i dramaturgija uma, Abdulah Šarčević

Documents

Transcript of Težina svijeta i dramaturgija uma, Abdulah Šarčević