TERMODINAMIKA - Пријаваnasport.pmf.ni.ac.rs/materijali/728/Uvod u...
Transcript of TERMODINAMIKA - Пријаваnasport.pmf.ni.ac.rs/materijali/728/Uvod u...
TERMODINAMIKA
osnovni pojmovi
energija, rad, toplota
TERMODINAMIKA
TERMO TOPLO
DINAMO SILA
Termodinamika-nauka odnosno naučna disciplina koja ispituje odnose između promena u
sistemima i energetskih efekata koje prate te promene. Termodinamika proučava pretvaranje
jednog vida (oblika) energije u drugi.
Početak razvoja termodinamike-proučavanje toplotnih mašina (Karnoo)
nauka o kretanju toplote
“O pokretačkoj sili ognja i mašinama sposobnim da razviju tu silu"
Prvo je bila primenjena na hemijskim pa onda na fizičkim procesima.
Klasična termodinamika se ne bavi atomsko-molekulskom strukturom i reakcionim
mehanizmom (termodinamika i kinetička teorija gasova). Npr. objašnjenje temperature preko
kinetičke energije (kinetička teorija gasova) a u termodinamici je neovisna o posmatranju samog
molekula (makroskopski se posmatra).
Termodinamika govori o mogućnosti odigravanja hemijske reakcije ali ne i o brzini jer vreme
nije termodinamička promenjiva.
Opšta termodinamika-osnovni principi (zakoni) i zakonitosti koje iz njih proizilaze; procesi
vezani za promenu stanja materije praćene energetskim promenama.
Tehnička termodinamika-primena termodinamičkih zakona na toplotne mašine, odnosno
uzajamno pretvaranje toplote i rada.
Hemijska termodinamika (termohemija)-primena termodinamičkih principa za
proučavanje sistema sa hemijskim i faznim promenama.
TERMODINAMIKA
OPŠTA
TEHNIČKA
HEMIJSKA
hemijska reakcija hemijska jednačina
hemijska termodinamika
Čime se bavi termodinamika?
• uslovima pod kojima se proces odigrava
• proučava toplotne efekte (količinu toplote i rad), koji se javljaju odigravanjem hemijskih
reakcija i faznih prelaza
• odnosno proučava promene energije koje prate proces
• objašnjava mogućnost spontanog odigravanja hemijskih reakcija ili faznih prelaza u
određenim uslovima
• uslovima pod kojima različiti procesi dostižu stanje ravnoteže
• odnosno utvrđuje smer odigravanja hemijske reakcije
• objašnjava sve procese u svim agregatnim stanjima čak i u plazmi i dovodi ih u vezu sa
energetskim promenama
Karno , Džul, Tomson, Bertlo, Kirhof , Gibs, Helmholc, van Hof, Nernst....
OSNOVNI TERMODINAMIČKI POJMOVI
• termodinamički sistem
• termodinamičke osobine ili termodinamičke
promenjive
• stanje sistema i parametri stanja
• termodinamički proces
• termodinamička ravnoteža
SISTEM
deo univerzuma koji je predmet ispitivanja:
uzorak u balonu, epruveti; elektrolitička ćelija; živa ćelija ...a sve ostalo je okolina
OKOLINA SISTEM
ako dolazi do razmene energije ili mase ili i jednog i drugog između pojedinih delova
sistema ili između sistema i okoline (razmena mase, razmena toplote i vršenje rada)
Termodinamički sistem
vodeno kupatilo; termostat; atmosfera...
Homogeni sistem-u svim njegovim delovima sve osobine (fizičke i hemijske) su iste, ili se
kontinuirano menjaju od tačke do tačke tj. nema tačke ili površine unutar sistema, osim
granica sistema, gde dolazi do nagle promene neke njegove osobine. Sastoji se od jedne
faze (na primer: gasovi, smeše gasova, čiste tečnosti, tečni i čvrsti rastvori)-monofazan
sistem.
Heterogeni sistem-postoje tačke ili površine gde se neka ili više osobina naglo menjaju.
Može se sastojati iz većeg broja homogenih delova odnosno sastoji se od dve ili više
faza ( na primer: tečnost i para iznad rastvora, dve tečnosti koje se ne mešaju, tečnost i
čvrsta supstanca ili dve čvrste supstance).
Faza-fizički i hemijski homogeni deo heterogenog sistema koji je svojom graničnom
površinom odvojen od ostalih delova sistema. Svaka faza se može sastojati od više
komponenata.
Komponenta je element ili jedinjenje koje se u čistom stanju može izolovati.
Sistemi
Otvoren: živa ćelija, veliki broj industrijskih
aparata, soba - tipičan primer otvorenog sistema
Zatvoren: gas u cilindru sa klipom u kontaktu sa
termostatom. Masa pojedinih komponenti može da
se menja samo kao rezultat spontane hemijske
reakcije unutar sistema.
Izolovan: gas ili tečnost u cilindru sa toplotno
neprovodnom oblogom
Vrste sistema
granica sistema
Termodinamički kontakt –veza između dva sistema koja omogućava interakciju
između njih:
•mehanička ako jedan sistem nad drugim vrši mehanički rad
•čestična ako se vrši preraspodela čestica između sistema
•toplotna ako se prenosi energija između sistema
•adijabatska ako granica sistema onemogućava toplotnu interakciju
Termostat-spoljašnja okolina termodinamičkog sistema koja mu obezbeđuje
konstantnu temperaturu
Termodinamičke osobine ili promenjive
• opisuju termodinamički sistem
• četiri se mogu neposredno meriti čime se definiše stanje sistema pa se nazivaju
parametrima stanja (pritisak, zapremina, temperatura i sastav sistema)
• jedno određeno stanje sistema karakteriše se nepromenjivošću parametara stanja
tokom proizvoljno dugog vremenskog intervala
• ekstenzivni osobine ili faktori kapaciteta- zavise od količine materije (masa,
zapremina, entropija, entalpija itd). Imaju aditivan karakter pa je npr. V=∑Vi
• intenzivni osobine ili faktori intenziteta- ne zavise od količine supstance u
sistemu (gustina, pritisak, temperatura, indeks prelamanja, površinski napon,
molarna zapremina, molska frakcija itd.)
• ekstenzivni parametri mogu postati intenzivni svođenjem na jediničnu vrednost,
jer je količnik dve ekstenzivne veličine intenzivna veličina. Na primer: masa i
zapremina su ekstenzivni parametri, ali gustina (masa jedinice zapremine) i
specifična zapremina (zapremina jedinice mase) su intenzivni parametri
Ako je sistem homogen i sastoji se od jedne komponente sastav je onda poznat pa su
parametri stanja P, V i T. Ako su ova tri parametra određena onda su i sve druge osobine
sistema određene.
Za definisanje ovakvog sistema dovoljno je poznavanje dva od tri parametra.
f(P, V, T)=0
npr. PV=nRT
opšti oblik jednačine stanja (j-na koja povezuje osnovne
parametre)
jednačina stanja idealnog gasa
Ako je sistem heterogen onda svaka faza ima svoju sopstvenu jednačinu stanja.
Termodinamički parametri definišu samo određeno stanje bez obzira na prethodna stanja iz čega
sledi da promena bilo koje osobine sistema, kao posledica promene stanja sistema, zavisi samo
od početnog i krajnjeg stranja. Takve veličine se zovu funkcije stanja sistema što znači da je ta
promena data totalnim ili pravim diferencijalom.
Parametri nisu nezavisno promenljivi odnosno između njih postoji određena funkcionalna
zavisnost.
dTT
VdP
P
VdV
TPfV
PT
),(
totalni ili pravi diferencijal
dV- beskonačno mala promena parcijalni izvod funkcije V
2
1
12
V
V
VVVdV
konačna promena V iz stanja 1 u stanje 2: zbir
beskonačno malih promena, odnosno integral te
funkcije
ako je podintegralna veličina pravi diferencijal, onda rezultat integraljenja ne zavisi od
puta inegracije već samo od krajnjih tačaka pa su to funkcije stanja sistema
Y=f( P,T, n1,n2···ni)
∆Y=Y(B) - Y(A)
neka funkcija koja u potpunosti karakteriše
jedno stanje sistema
početno stanje
krajnje stanje
Prelaz iz stanja A u stanje B može da se ostvari različitim putevima. Promena funkcije
stanja zavisi samo od početnog i krajnjeg stanja, a ne zavisi od puta između tih
stanja
zagrevanje vode na 60°C
I zagrevanjem od sobne temperature npr. 20°C
do 60°C
II zagrevanjem do ključanja, a onda hlađenjem
do 60°C
-početna i krajnja temperatura je ista i iznosi 20°C odnosno 60°C
-razmenjuje se toplota sa okolinom (ili se oslobađa ili se apsorbuje)
-toplota zavisi od puta prelaska iz jednog u drugo stanje sistema kao i rad
0dU
∑ciklus ∆Yi=0
promene Y u svakom stupnju ciklusa
ciklus ili kružni proces (vraćanje na početno stanje)
u funkcije stanja sistema ubrajaju samo one termodinamičke veličine čije su
ukupne promene u kružnom procesu jednake nuli
npr. promena unutrašnje energije jednog ciklusa
Termodinamički proces
• promena stanja sistema
• kada se u sistemu dešava neka promena ne znači da se sistem menja već se menja
stanje odnosno menja se jedna ili više termodinamičkih osobina sistema koje su
parametri stanja
• ako se pri odigravanju procesa zapaža promena hemijskog sastava onda se taj
proces naziva hemijska reakcija
•izotermski ( T=const.); dU=0; izvode se u termostatima
•izobarski ( P=const.); otvoren sud tj. atmosferski pritisak, nema promene pritiska tj. ΔP=0
•izohorski ( V=const.); zatvoren sud tj. konstantna zapremina, ΔV=O, menja se samo pritisak
sa promenom temperature
•adijabatski (nema razmene energije u obliku toplote između sistema i okoline iz čega sledi da
se ne menja temperatura okoline a menja se temperatura sistema)
•izobarsko – izotermski ( P=const. i T=const.)
•izohorsko – izotermski ( V=const. i T=const.)
•endotermni procesi-procesi u kojima se apsorbuje energija kao toplota (npr. isparavanje
vode)
•egzotermni procesi-procesi u kojima se oslobađa toplota iz sistema (npr. sagorevanje)
•dijatermički zidovi-omogućen transfer energije kao toplote (čelik, bakar, staklo...)
•adijabatski zidovi-onemogućen transfer energije (Djuarov sud-veoma dobro izolovana
posuda visokim vakuumom)
-U većini slučajeva se T sistema menja za vreme promene stanja
sistema (T2>T1ili T2<T1) i tada između sistema i okoline nema
razmene toplote i to su adijabatski procesi
-Ako se promena dešava tako da je T=const. onda se toplota
razmenjuje sa okolinom i to su izotermski procesi
Razlika izotermski-adijabatski proces!!!
Endotermni procesi u adijabatskim
uslovima-snižava se temperatura sistema
Egzotermni procesi u adijabatski uslovima-
povećava se temperatura sistema
Endotermni procesi u dijatermičkim
uslovima-toplota u sistem (temperatura sistema
se ne menja)
Egzotermni procesi u dijatermičkim
uslovima-oslobađanje toplote u okolinu
(temperatura sistema se ne menja)
Ravnotežno stanje ili stanje ravnoteže
• stanje sistema u kome se parametri stanja ne menjaju sa vremenom i ne
dolazi do transporta mase i energije
• stacionarno stanje je stanje u kome se parametri stanja sa vremenom
takođe ne menjaju, ali dolazi do transporta mase i energije
• za sistem se kaže da se nalazi u stanju termodinamičke ravnoteže ako je
u stanju u kome se nijedna termodinamička veličina ne menja i kad
istovremeno postoje 3 tipa ravnoteže:
-termička:u svakom njegovom delu temperatura konstantna
-mehanička:nema makroskopskih kretanja u sistemu ili sistema u odnosu
na okolinu
-hemijska:ne menja se hemijski sastav tokom vremena odnosno isti je u
svim tačkama sistema
ENERGIJA, RAD I TOPLOTA -sva merenja toplote i promena u energijama se mogu svesti na direktno merenje rada
-rad se vrši za vreme nekog procesa kada se taj proces može iskoristiti za promenu visine
tega određene mase u okolini
-rad se vrši kada gas, šireći se, pomera klip u cilindru i podiže teg
-sistem vrši rad ako podiže teg u okolini a prima rad ako se teg spušta
-energija je oblik postojanja materije, svako telo poseduje energiju
-energija je mera sposobnosti tela da izvrši rad
-energija je kvantitativna mera svih oblika kretanja u sistemu; energija i kretanje su uzajamno
povezani
Unutrašnja ili sopstvena energija sistema, U predstavlja ukupnu (kinetičku i
potencijalnu) energiju sistema, odnosno energiju čestica u sistemu (molekula, atoma, jona).
kinetička energiju translacije, rotacije i
vibracije potencijalna energiju međusobnih interakcija čestica
energije elektrona, jezgara i veza atoma
u molekulima
Unutrašnja energija sistema ne obuhvata potencijalnu energiju sistema kao celine
usled njegovog položaja u prostoru i kinetičku energiju kretanja sistema kao celine. U
termodinamici se posmatraju sistemi koji miruju i nalaze se van gravitacionog ili
elektromagnetnog polja.
Apsolutna vrednost unutrašnje energije nije poznata (nemoguće je znati sve njene
komponente) i u termodinamici je važno znati promenu unutrašnje energije, ∆U.
Unutrašnja energija sistema zavisi od prirode sistema, njegove mase i od
parametara stanja sistema. Sa povećanjem mase sistema raste energija sistema, pa se ubraja
u ekstenzivne osobine sistema. Unutrašnja energija sistema više tela jednaka je zbiru
unutrašnjih energija svakog od njih ponaosob i energijama interakcija među njima (u tankom
sloju na granici tela; mala je i može se zanemariti)
Toplota dovedena sistemu povećava pokretljivost molekula usled čega raste
unutrašnja energija a samim tim se povećava i temperatura sistema koja je direktna mera
unutrašnje energije.
Rad koji sistem vrši ili se nad njim vrši takođe izaziva promenu unutrašnje nergije
koja može da se smanjuje ili raste.
Energija se definiše kao sposobnost sistema da vrši rad tako da kada:
•vršimo rad na nekom sistemu (sabijamo gas) povećavamo mu sposobnost za vršenje rada,
odnosno povećavamo mu energiju
• sistem vrši rad (pomera se klip pa se gas širi) energija se smanjuje, sistem može da vrši manje
rada nego ranije
W = F·dl
rad sila koja deluje na telo
beskonačno mali put odnosno rastojanje za koje
pomeramo telo
Termodinamika-rad pri promeni zapremine (širenje ili
sabijanje gasa) a zbog gasova koji učestvuju u
reakcijama.
cilindar
pokretni klipom bez mase i trenja
dva graničnika koji drže klip na određenoj
visini
početna zapremina gasa V1 i pritisak P
ako je spoljašnji pritisak Pex < P gas se širi nasuprot
spoljašnjem pritisku
dW =- F·dz izvršen rad širenja
Pex= F / A površina klipa
dW=-Pex· A· dz A· dz = ∆V
W = -P · ∆V
Znak minus zato što se vrši rad nasuprot dejstva sile što dovodi do smanjenja unutrašnje
energije sistema.
Ukoliko je manji spoljašnji pritisak utoliko gas vrši manji rad, i ako je na kraju P2 = 0 onda
se pri širenju gasa ne vrši rad odnosno gas se slobodno širi (širenje gasa u vakuunu).
Rad zavisi od puta, odnosno od načina na koji sistem menja stanje iz čega sledi da rad nije
funkcija stanja sistema već da zavisi od puta kojim sistem prolazi iz početnog u krajnje stanje.
Drugi način promene energije je zbog razlike u temperaturi između sistema i okoline i tada
kažemo da se energija prenosi kao toplota zbog postojanja temperaturske razlike, za razliku od
rada koji predstavlja oblik prenošenja energije zbog dejstva sila duž puta.
Rad-uređeni oblik predaje energije (prenos
energije organizovano, uređenim kretanjem
molekula kao kada se teg diže ili spušta njegovi
atomi se kreću organizovano)
Rad i toplota su načini, oblici predaje energije sa sistema na okolinu i obrnuto
Toplota-kada se energija prenosi okolini u
vidu toplote stimuliše se haotično kretanje
molekula okoline
Rad se može prevesti u toplotu i obrnuto, toplota se može prevesti u rad.
Rad se može prevesti u toplotu bez ikakvog ograničenja, dok se toplota može prevesti u rad
samo uz određene uslove.
Rad se može neposredno prevesti u bilo koji oblik energije, međutim energija (toplota) bez
prethodnog prevođenja u rad može da se iskoristi jedino za popunjavanje zaliha tj. unutrašnje
energije.
Toplota kao i rad nije funkcija stanja sistema već funkcija puta.
*Unutrašnja energija kao i oblici njenog prenošenja, toplota i rad izražavaju se u istim
jedinicama J (1J=Nm=1kgm2 s-2 odnosno 1J=Pam3).
Po konvenciji znak se određuje zavisno od toga da li sadržaj unutrašnje energije sistema
raste ili opada pa je znak unutrašnje energije, rada i toplote pozitivan, kada sistem prima
energiju a negativan kada je sistem odaje.
Apsorbovana toplota je pozitivna, jer tada sadržaj energije raste, a oslobođena toplota je
negativna jer tada energija sistema opada.
Ako sistem vrši rad, sadržaj energije opada, pa je taj rad negativan ( W < 0 ). Rad koji
sistem prima je pozitivan (W > 0), jer se posmatra enegetska promena (u ovom slučaju
energija sistema se povećava).