Tema 6: Očuvanje stani ta i krajobraza - vuka.hr · PDF file• hidrologija i ispiranje...

Uvodna misao - Zaštićena područja su poput vremenskih kapsula - učinkovita sve dok njihov sadržaj zbog kojeg su utemeljena zadržava svoju cjelovitost, a neuspješna su u

onoj mjeri u kojoj je narušen njihov sadržaj.

O čemu ćemo učiti u sklopu ove teme:

• Odrednice i definicije staništa i krajobraza te uloga očuvanja staništa u konzervacijskoj biologiji.

• Definicije i značaj šarolikosti i raznolikosti staništa.• Načini ugroze biološke raznolikosti uslijed gubitka, cijepanja i razdvojenosti staništa.• Načela osmišljavanja zaštićenih područja i njihova uloga u zaštiti staništa.• Načini smanjivanja utjecaja čovjeka radi očuvanja staništa i o njima ovisnih populacija

u izvan zaštićenih područja.

Tema 6: Očuvanje staništa i krajobraza

Određenje i značaj staništa:

• Stanište je najjednostavnije i najtočnije određeno kao fizičko i biološko okruženje (svake) jedinke.


• U odnosu na stanište, krajobraz je određen kao veliko područje koje sadržava više od jednog tipa staništa raspodjeljenih u brojnim (manjim) površinama.


• Ukoliko uključimo i ljudski utjecaj, krajobraz je nakupina različitih ali međuovisnih prirodno-prostornih oblika ponekad ujedinjenih s kulturnim odrednicama (livade košanice, lokve, živice ...)

• Ovakva određenja staništa i krajobraza su važna zbog toga što temeljni cilj konzervacijske biologije - očuvanje biološke raznolikosti - uglavnom počiva na zaštiti, očuvanju i upravljanju staništima i krajobrazom.

• Poput bioloških vrsta, staništa i krajobrazi (kao viši oblici organizacije žive tvari) imaju i opće kao i korisne vrijednosti koje zaslužuju našu pažnju i očuvanje.

• Prostorna razdioba staništa (unutar krajobraza) prvenstveno određuje brojnost neke vrste jer stanišni prohtjevi svake vrste određuju koliko je ona česta ili rijetka.

• Prirodne promjene u npr. količni oborina u širem području mogu uzrokovati gubitak vlažnih i močvarnih staništa na lokalnoj razini i na taj način ugroziti opstojnost pojedinih populacija vezanih uz taj tip staništa.

• Takve (i prirodne) promjene u okolišu ne mogu se izbjeći niti u površinski najvećim zaštićenim područjima. Stoga zaštita i očuvanje (i najmanjih) staništa (npr. lokve) ali na široj, regionalnoj razini može smanjiti nepovoljne učinke promjena u okolišu i očuvati temeljne uvjete za opstanak vrsta koje su izrazito ovisne o pojedinom tipu staništa.

• Promjene u staništima danas se smatraju najvećim uzrokom ugroze opstanku vrsta i ekosustava.

Promjene u staništima:

(1) Fizičke promjene u prirodnim staništima i njihovu pretvorbu u neprirodna staništa (gubitak staništa),

(2) Mrvljenje velikih cjelovitih područja na manja područja (cijepanje staništa),(3) Rastuću udaljenost između manjih područja nastalih cijepanjem (razdvojenost staništa) i



(4) Promjene u sastavu, strukturi i funkcioniranju ekosustava (smanjivanje kakvoće staništa).


• Učinak (povećanog) ruba!Prirođeni rubovi – osobine krajobraza proizašle iz razlika u tipu tla, topografiji (obale

rijeka), mikroklimi (vrtače – inverzna vegetacija), geomorfologiji, ranijim prirodnim promjenama u krajoliku (požari).

(Novo)stvoreni rubovi – kratkotrajne (dovršni sijek) ili dugoročne intervencije u okolišu (prometnice, šumske prosjeke, protupožarne prosjeke).

• Tradicionalno se u zaštiti živog svijeta na rubne dijelove staništa gledalo kao na poželjnu sastavnicu krajobraza jer rub između dvaju tipova staništa koriste vrste i jednog in drugog stanišnog tipa (livada-šuma).

• Rubovi mogu povećati biološku raznolikost, ali samo povećavajući brojnost “rubnih” vrsta.

• To povećanje uglavnom ide na račun vrsta koje zahtijevaju stanište koje nije utjecano osobinama i procesima rubnog dijela staništa (“unutarnje” vrste).

Ekološke osobine• Povećana insolacija (toplije, manja

vlaga, veće oscilacije, promjene u razgradnji organske tvari)

• Povećana vjetrovitost (obično 100-200 puta visine vegetacije, ošćećivanje stabala, izvale, povećana evapotranspiracija donos materijala)

Biološke osobine• Povećana predacija• Povećani parazitizam• Povećana dubina prodora

predatora (600 m)• Područje smanjene sigurnosti za

“unutarnje” vrste


Učinak rascijepanosti staništa na populacije:

• Uz izrazitu rascijepanost veličina pojedinih fragmenata postaje manja od najmanjeg područja potrebnog za podržavanje stabilnih (dovoljno velikih) populacija.

• Povećava se izumiranje vrsta uslijed smanjenja raznolikosti (mozaičnosti) unutar staništa (stanište postaje uniformno)

• Smanjuje se mogućnost korištenja dva i više stanišnih tipova za vrste koje (sezonski) koriste više staništa.

• Promjene u ekološkim i biološkim osobinama staništa (učinak ruba) mogu štetiti populacijama “unutarnjih” vrsta

• Rascijepanost staništa može utjecati na različite interakcije unutar životnih zajednica (oprašivanje, mutualizam, parazitizam, predator-plijen) – izumiranje populacije jedne vrste dovodi do (sekundarnog) izumiranja vrste s kojom je povezana.

• Zbog smanjene količine staništa smanjuju se i veličine populacija – u konačnici dovodi do njihovog ubrzanog lokalnog izumiranja (metapopulacije).

• Izolacija fragmenata dovodi dosmanjene mogućnosti ponovnog naseljavanja (otočna biogeografija).

• Vrste usko specijalizirane za određeni tip staništa, one koje zahtijevaju velika područja ili one s malim i rijetkim populacijama će najvjerojatnije iščeznuti.

Temeljna načela zaštite i očuvanja staništa:

• Zašto su nam (različiti tipovi) staništa uopće bitni?• Pri različitim tipovima staništa u krajobrazu, pokretne

životinje mogu birati koje će od staništa koristiti (primjer los).

• Los koristi više od jednog tipa staništa, uglavnom zato što jedno stanište ne zadovoljava sve njegove životne potrebe.

• Klasifikacija staništa zahtijeva stvaranje umjetne/dogovorne podjele (priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja bioraznolikosti).

• Stvaranje takve tipologije omogućuje nam raščlambu raspodjele pojedinih životinja unutar složene vegetacijske matrice.

• Postoji razlika između upotrebe staništa i njegove raspoloživosti. Neka od staništa koriste se više od njihove zastupljenosti u krajobrazu. Analiza osigurava uvid u razloge zašto je neki tip staništa poželjniji, a drugi nije (kapacitet staništa unutar zaštićenog područja.

• Uporaba staništa mijenja se tijekom vremena (npr. sezonski, višegodišnje - sup) što je često zanemareno kod osmišljavanja zaštićenih područja (problem prirodne sukcesije).

• Uporaba staništa razlikuje se kod različitih jedinki iste populacije (npr. naraštaji, spol) i proizlazi iz spolne, dobne i socijalne promjenljivosti u strukturi populacije.


Ruralni krajobraz:

• Prirodna područja kroz povijest su ljudima pružala životna dobra i usluge te i danas daju značajan doprinos u dobrobiti ljudskih zajednica.

• Ruralna područja su mješavina prirodno-prostornih oblika ujedinjenih s različitim obrascima kulturnih utjecaja.

• Poljoprivreda je (u Europi) tijekom tisućljeća doprinijela nastanku i održavanju čitavog niza poluprirodnih staništa.

• Ovakva staništa danas oblikuju većinu europskih krajobraza i dom su velikom dijelu bogatog europskog biljnog i životinjskog svijeta.

• Većina europskog poljoprivrednog zemljišta kojim se tradicionalno gospodari bogato je biološkom raznolikošću.

• Opstanak više od 40% ugroženih vrsta u Europi ovisi o ekstenzivno upravljanim poljoprivrednim krajobraznim sustavima.


Značaj ekoloških mreža:

• Ekološke mreže povezuju staništa i omogućuju životinjama i biljkama kretanje prirodom.• Osim što su važne za funkcioniranje ekoloških sustava, ekološke mreže i krajobrazne

poveznice mogu imati i estetsku, rekreativnu, zaštitnu i upotrebnu (pridobivanje materijalnih dobara) vrijednost.


• Značajke ekoloških mreža:(1) linearost - nisu uvijek ravne i obično čine rešetkastu mrežu staništa,(2) često su poveznice između preostalih prirodnih i poluprirodnih staništa,(3) usko su povezane s poljoprivrednim zemljištem pa su njihov sastav i građa (jak učinak

ruba) pod snažnim utjecajem nekadašnjeg načina gospodarenja poljoprivrednim zemljištem


• Spojenost – Ekološke poveznice stvaraju spojenost staništa. To nužno ne znači i povezanost jer svaka vrsta nastanjuje različito područje, a jedna vrsta poveznicu koristi kao stanište.


• Povezanost – nastaje tek stvarnim kretanjem jedinki iz jednog staništa u drugo i tako nastaje povezanost dvaju staništa

Prednosti povezanosti staništa:

• Životinje, a djelomice i biljke upotrebljavaju ekološke poveznice za kretanje iz jednog staništa u drugo.

• Fragmenti staniša povezani ekološkim poveznicama imaju veću raznolikost vrsta nego nepovezani fragmenti.

• Populacije u stanišnim fragmentima povezanim ekološkim poveznicama imaju nižu razinu lokalnog izumiranja.

• Populacije povezane ekološkim poveznicama imaju veću gustoću populacija, veću stopu prirodnog prirasta i dugoročnije opstaju nego populacije u sličnim ali nepovezanim fragmentima staništa


Mane povezanosti staništa:

• Izolacija populacija nije nužno loša ukoliko su populacije i/ili njihova staništa podložni varijabilnosti okoliša ili poremećajima.

• Zbog toga što ekološke poveznice povezuju fragmente staništa, potencijalno mogu uvesti negativne učinke iz jednog fragmenta u drugi.

• Paraziti i bolesti.• Invazivne strane vrste.• Moguća povećana smrtnost (npr.

predacijom) uzduž ekološke poveznice• Opstojnost metapopulacije ponekad je

ojačana neusklađenošću populacijske demografije (cikličan rast i pad populacije) različitih izoliranih lokalnih populacija.

• Vrste ekoloških poveznica:(1) živice su linearne trake grmlja, niskog i ponekad visokog drveća koje su nastale ili

posađene uz rubove polja, cesta, ograda i drugih neobrađenih površina,(2) kameni zidovi zamjenjuju živice, naročito u planinskim i suhim predjelima gdje grmlje ne

raste dovoljno dobro,(3) uske trake obraslog tla koje su nastale prirodnom obnovom vegetacije na zapuštenim

potezima zemljišta između polja, pored cesta i vodotoka. Sastav vegetacije se kreće od onog gdje dominiraju trave i zeljasto bilje, do uskih linija grmlja, ili širih područja s potpuno razvijenim šumskim drvećem,

(4) vjetrobrani su prepreke koje se obično sastoje od drveća ili grmlja, a služe za ublažavanje ili preusmjeravanje vjetra i smanjuju eroziju tla,

(5) filtrirajuće trake su područja obrasla vegetacijom a štite od erozije tla, usporavaju otjecanje vode i, zadržavajući ih, sprječavaju ulazak sedimenta i nutrijenata u vodotoke.

• Koriste ih:(1) ptice šumskih rubova, poljoprivrednog zemljišta kao i one koje se love (lovna divljač), kao

staništa za gniježđenje, odmor, hranjenje i zaklon, pri čemu im se brojnost i raznolikost znatno povećava,

(2) sisavci, vodozemci i gmazovi, kao područja za razmnožavanje, skloništa, privremena utočišta ili staništa za lov (jazavci, lisice, poljski miševi, voluharice, vodenjaci ...)

(3) kukci, za sakupljanje nektara i polena, lov i zaklon (stjenice, muhe pršilice, bubamare, zeleni i smeđi mrežokrilci, parazitske i predatorske ose i pauci - mnogi korisni za poljoprvredu jer su prirodni regulatori "štetnika").


Ključna pitanja koja je potrebno razmotriti pri uspostavi ekoloških mreža:

• korištenje i upravljanje zemljištem,• topografija,• hidrologija i ispiranje (erozija, organska tvar),• vrste tala,• koje su vrste autohtone za područje,• klima i mikroklima,• postojeće i planirane građevine i strukture,• obrađene površine,• neobrađene površine,• vidici,• učinovito upravljanje imanjima,• uslužne djelatnosti,• povijesni aspekti i arheološka nalazišta,• zakonodavstvo,• lokalno stanovništvo,• neposredno susjedstvo, te• različiti čimbenici iz šireg okruženja (izvan područja, etika),• šira javnost („altruizam”).


Nacionalna ekološka mreža RH:


Biološka raznolikost i travnjaci:

• Travnjaci su biljne zajednice koje se u velikoj mjeri sastoje od trava i ostalih zeljastih biljaka te u kojima uglavnom nema drvenastog grmlja i stabala.

• Većina su u Europi pa tako i u Hrvatskoj poluprirodnog postanka, nastali poljoprivrednim aktivnostima, a izvorno su nastali krčenjem šuma (iz raznih razloga) te održavani paljenjem, košnjom ili ispašom.

• Prvenstveno se koriste za uzgoj blaga, ali daju i ljekovite i jestive biljke, a sve su važniji i za rekreaciju i turizam.

• Tradicionalno, ekstenzivno korištenje travnjaka (bez uporabe umjetnih gnojiva, s košnjom i/ili ekstenzivnom ispašom) stvara mozaike travnjačkih staništa bogatih raznolikim biljem.

• Takav mozaik travnjačkih staništa podržava čitav niz beskralješnjaka, ptica i sisavaca, pružajući im hranu, zaklon i mjesta za razmnožavanje.

• Takvi travnjaci su staništa brojnih rijetkih i ugroženih vrsta poput orhideja, ljiljana i ptica.• Zbog toga su prioritetna staništa za očuvanje u Hrvatskoj i u Europi.



Vrste travnjaka:

• Različite podjele (tipološka, ekološka) - nacionalna klasifikacija staništa.• Određeno geološkom podlogom.• Dijele se na travnjačke zajednice čiji nastanak ovisi o posebnim uvjetima na pojedinom

području (topografija, ekspozicija, nagib i odvodnja, nadmorska visina, mikroklima), ali i načinu gospodarenja (ispaša ili košnja, vrste i pasmine blaga, stupanj zaraštanja, primjena gnojiva).

Čimbenici koji utječu na bioraznolikost travnjaka:

Hranjive tvari - održavanje niske do umjerene plodnosti tla ključ je očuvanja travnjaka bogatim vrstama.


Ispaša - različite vrste udomaćenih i divljih biljojeda različito se ponašaju pri ispaši, bršćenju i gnojenju balegom. To utječe ne samo na sastav već i na raznovrsnost u prostornoj i vremenskoj građi travnjačkih zajednica.


Košnja - pridobivanje sijena ne samo da smanjuje obogaćenje tla hranjivima uklanjanjem biljne mase, nego i spriječava rast kompetitivnih zeljastih biljaka i grmlja (samo ispaša nije dovoljna). Oba čimbenika pomažu u održavanju bogatstva živog svijeta, a košnju treba obavljati koncem ljeta kako bi se biljkama (posebice jednogodišnjim) dala mogućnost razvijanja i oslobađanja sjemena, a beskralješnjacima da dovrše razvojni krug.

Poplavljivanje, suša i druge vrste stresa - neke su biljne vrste prilagođenije stresnim uvjetima (npr. povremeno plavljenje, suša, kisela tla) što omogućuje razvoj posebnih biljnih zajednica koje su, iako često siromašne vrstama, vrijedan doprinos raznolikosti staništa.

Značaj grmlja za zaštitu biološke raznolikosti - bez ispaše i košnje, poluprirodni travnjaci neumitno zaraštaju prvo u grmlje i na kraju u šumu (prirodna sukcesija), što dovodi do promjena u tlu i sastavu biljnih i životinjskih zajednica, a bogatstvo vrsta opada. Iako se to uobičajeno smatra prijetnjom po bogatstvo travnjačkih zajednica, uravnoteženi mozaik travnjaka i grmlja osigurava prijelazna staništa (ekoton) koja predstavljaju glavna staništa za vrste osjetljive na ekološke smetnje poput ispaše. Vrjednost za zaštitu prirode to je veća što na tom mjestu žive različite vrste grmlja različite starosne dobi (primjer rusi svračak).

Mozaik travnjačkih staništa - uz različito gospodarenje travnjacima (košnja, pašnja ili kombinirano), idealan je scenarij razvoja krajobraza i održavanja biološke raznolikosti. Na takvim travnjacima mogu se nalaziti i manji dijelovi s grmljem ili razne parcele s intenzivnijim gospodarenjem (polja kukuruza ili krumpira) koje na svojim rubnim područjima podržavaju ruderalnu vegetaciju čije sjeme je pticama travnjaka važan izvor hrane tijekom zimskih mjeseci.


Prijetnje biološkoj raznolikosti travnjaka:

Napuštanje zemljišta - trenutno najveća prijetnja biološkoj raznolikosti travnjaka u Hrvatskoj pri čemu prirodna sukcesija prema šumskim zajednicama drastično mijenja biološku raznolikost i raznolikost kajobraza. Najkritičnije stanje je na travnjacima na većim nadmorskim visinama, travnjacima udaljenim od naselja i travnjacima na strmim padinama.

Intenzivnija poljoprivreda - intenzivnije gospodarenje travnjacima moglo bi postati jedna od najvećih prijetnji biološkoj raznolikosti travnjaka. To uključuje oranje i sijanje travnjaka komercijalnim travnim smjesama (trave i mahunarke), podsijavanje brzorastućim komercijalnim vrstama radi povećanja prinosa, dodavanje (mineralnih) gnojiva, odvodnja i navodnjavanje, uporaba herbicida radi suzbijanja korova, prekomjerna ispaša. Sve navedeno dovodi do stvaranja jednolike visinske strukture tratine, ograničava mogućnost proizvodnje sjemena, povećava eroziju tla te pospješuje invaziju korova. Tako nastaju neplodna staništa nepovoljna za razvoj životinjskih zajednica (npr. beskralješnjaci i ptice). Uz navedeno postoji i opasnost od ispiranja mineralnih gnojiva sa susjednih intenzivno gospodarenih parcela.


Izolacija - manji ostatci poluprirodnih travnjaka okruženi šumom ili intenzivno obrađenim zemljištem (mali otoci okruženi morem) što za posljedicu ima smanjenje ili potpuni prestanak razmjene gena (sjemenke i pelud) između različitih lokaliteta. Izumiranje populacija je često, a naseljavanje novih populacija ograničeno.

Ujednačenost gospodarenja - krut pristup gospodarenju pri čemu se svim travnjacima gospodari na jednak način (iste aktivnosti u prostoru u isto vrijeme). Događa se kad velikom površinom upravlja jedno gospodarstvo. Posljedica toga je smanjenje raznolikosti mozaika travnjačkih zajednica te mogući gubitak raznih ekotipova (npr. različito vrijeme cvatnje) koji su prilagođeni lokalnim uvjetima i/ili uvriježenom načinu gospodarenja.

Pregled stanja biološke raznolikosti travnjaka:

• Za cilj ima određivanje travnjaka vrlo velike vrijednosti za zaštitu prirode jer je zbog ograničenih sredstava izdvojenih za zaštitu prirode potrebno razumno koristiti sva sredstva (novac, ljudi, materijalna sredstva).

Brzi pregled biološke raznolikosti travnjaka - temelji se na načelu prema kojem svaki lokalitet ili travnjak dobiva određeni (procijenjeni) broj bodova i to temeljem vizualne procjene i opažanja niza pokazatelja biološke raznolikosti i njezine ugroženosti. To omogućava usporedbu različitih lokaliteta i utvrđivanje prioriteta u zaštiti prirode. Nije potrebno specijalističko biološko znanje i vještine.


Pregled stanja rjetkih biljaka - od velike pomoći u procjeni vrijednosti različitih lokaliteta, što upotpunjeno s podacima iz ostale tri tehnike procjene pruža podatke o načinima gospodarenja, posebice onim najprikladnijim za određena staništa u svrhu zaštite i očuvanja rijetkih i/ili ugroženih vrsta. Predstavlja kvalitetnu osnovu za budući nadzor. Potrebno specijalističko biološko znanje i vještine.

Pregled stanja biljnih zajednica - metodologija temeljena na Nacionalnoj klasifikaciji staništa, a sastoji se u uzorkovanju homogene vegetacije kvadrata veličine 2 x 2 m u nizu travnjačkih zajednica. Uzorci se raščlanjuju primjenom klaster metode il ordinacijskim tehnikama kako bi se odredio tip zajednice. Potrebno specijalističko biološko znanje i vještine te dobro poznavanje statističkih metoda.

Prikupljanje podataka od poljoprivrednika - polustrukturirani upitnici (usmjeravani razgovor) kojima se prikupljaju podaci o prošlim i sadašnjim načinima gospodarenja travnjacima vrlo velike vrijednosti za zaštitu prirode. Također se prikupljaju podaci o prihodima i socio-ekonomskom i političkom okruženju koje u konačnici utječe na (budući) način gospodarenja. U pripremi upitnika potrebno je znanje i vještine s područja društvenih znanosti.


Za one koji žele znati više:

• Knjige s tematikom ekologije krajolika, ekološke mreže i nadzora (monitoringa).

• Stručni i popularni časopisi iz područja ekologije krajolika i ekološke mreže.

• Priručnici za inventarizaciju, pregled inadzor stanja biološke raznolikosti - Državni zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo kulture, nacionalni parkovi i parkovi prirode, međunarodne organizacije

• Internet - ekologija krajolika, stanišni tipovi, ekološka mreža, nacionalna klasifikacija staništa, inventarizacija, upravljanje, nadzor, travnjaci


Tema 6: Očuvanje stani ta i krajobraza - vuka.hr · PDF file• hidrologija i ispiranje...

Documents

Transcript of Tema 6: Očuvanje stani ta i krajobraza - vuka.hr · PDF file• hidrologija i ispiranje...