TEČAJ O ČUDIMA

Knjiga deseta

Tekst

SADRŽAJ:

POGLAVLJE 24 ..............................................................................................................4 CILJ POSEBNOSTI.....................................................................................................4 UVOD...........................................................................................................................4 I. Posebnost kao zamjena za ljubav..............................................................................4 II. Izdaja posebnosti......................................................................................................6 III. Praštanje posebnosti ...............................................................................................8 IV. Posebnost naspram bezgrešnosti ............................................................................9 V. Krist u vama...........................................................................................................10 VI. Spasenje od straha ................................................................................................12 VII. Sastajalište...........................................................................................................14

POGLAVLJE 25 ............................................................................................................17 PRAVDA BOŽJA ......................................................................................................17 UVOD.........................................................................................................................17 I. Veza s istinom .........................................................................................................17 II. Spasitelj od tame....................................................................................................18 III. Percepcija i odabir ................................................................................................20 IV. Svjetlost koju donosite .........................................................................................22 V. Stanje bezgrešnosti ................................................................................................23 VI. Posebna uloga.......................................................................................................24 VII. Stijena spasenja ...................................................................................................25 VIII. Pravda vraćena ljubavi.......................................................................................28 IX. Pravda Nebeska ....................................................................................................30

POGLAVLJE 26 ............................................................................................................33 PROMJENA ...............................................................................................................33 I. «Žrtva» Jedinstvenosti ............................................................................................33 II. Više oblika; jedan ispravak....................................................................................34 III. Granica .................................................................................................................36 IV. Tamo gdje je nestao grijeh ...................................................................................37 V. Malena prepreka ....................................................................................................38 VI. Imenovani prijatelj ...............................................................................................40 VII. Zakoni liječenja...................................................................................................40 VIII. Neposrednost spasenja.......................................................................................44 IX. Jer oni su stigli......................................................................................................45 X. Završetak nepravde................................................................................................46

POGLAVLJE 27. ...........................................................................................................48 LIJEČENJE SNA .......................................................................................................48 I. Slika raspeća............................................................................................................48 II. Strah od liječenja ...................................................................................................50 III. Iza svih simbola....................................................................................................53 IV. Tihi odgovor.........................................................................................................54 V. Primjer liječenja.....................................................................................................55 VI. Svjedoci grijeha....................................................................................................57 VII. Sanjač sna............................................................................................................58 VIII. «Junak» sna........................................................................................................61

POGLAVLJE 28 ............................................................................................................64

PONIŠTENJE STRAHA............................................................................................64 I. Sadašnje sjećanje.....................................................................................................64 II. Obrtanje posljedica i uzroka ..................................................................................66 III. Pristanak na združivanje.......................................................................................68 IV. Veće združivanje ..................................................................................................70 V. Zamjena za snove o strahu.....................................................................................71 VI. Tajni zavjeti..........................................................................................................72 VII. Arka sigurnosti....................................................................................................73

POGLAVLJE 29 ............................................................................................................76 BUðENJE ..................................................................................................................76 I. Zatvaranje praznine.................................................................................................76 II. Dolazak Gosta........................................................................................................77 III. Božji svjedoci .......................................................................................................79 IV. Uloge sna..............................................................................................................80 V. Nepromjenjivo boravište .......................................................................................81 VI. Praštanje i završetak vremena ..............................................................................82 VII. Nemojte tražiti izvan sebe...................................................................................83 VIII. AntiKrist ............................................................................................................84 IX. San praštanja ........................................................................................................86

POGLAVLJE 30 ............................................................................................................88 NOVI POČETAK.......................................................................................................88 UVOD.........................................................................................................................88 I. Pravila odlučivanja..................................................................................................88 II. Sloboda volje .........................................................................................................91 III. Iza svih idola.........................................................................................................92 IV Istina iza iluzija .....................................................................................................93 V. Jedina svrha ...........................................................................................................95 VI. Opravdanje praštanja............................................................................................96 VII. Novo tumačenje ..................................................................................................98 VIII. Nepromjenjiva stvarnost....................................................................................99

POGLAVLJE 31 ..........................................................................................................101 KONAČNA VIZIJA.................................................................................................101 I. Jednostavnost spasenja..........................................................................................101 II. Hodati uz Krista ...................................................................................................103 III. Samo-optuženi ....................................................................................................105 IV. Stvarna alternativa..............................................................................................106 V. Samo-koncept protiv Sebstva ..............................................................................108 VI. Priznavanje Duha ...............................................................................................110 VII. Vizija spasitelja .................................................................................................111 VIII. Odaberite još jednom.......................................................................................114

POGLAVLJE 24

CILJ POSEBNOSTI

UVOD 1. Ne zaboravite da je motivacija ovog tečaja postignuće i očuvanje stanja mira.

Postignućem tog stanja um je miran i dosegnuto je stanje u kojem se prisjećamo Boga. Nije potrebno govoriti Mu što treba činiti. On će uspjeti. Tamo gdje On može ući, tamo On već jest. Je li moguće da On ne može ući tamo gdje On želi biti? Mir će postati vašim upravo zato jer je to Njegova Volja. Možete li povjerovati da neka sjena može zadržati Volju koja svemir održava sigurnim? Bog ne čeka da Mu iluzije dopuste da postane On. Još manje to čeka Njegov Sin. Oni jesu. I kakva to iluzija koja naizgled beskorisno pluta meñu Njima ima moć poremetiti Njihovu Volju?

2. Kako biste naučili ovaj tečaj potrebna je voljnost preispitivanja svake vrijednosti koju podržavate. Niti jednu se ne može sakriti niti zasjeniti jer će ugroziti vaše učenje. Niti jedno vjerovanje nije neutralno. Svako vjerovanje ima moć upravljati svakom vašom odlukom. Jer odluka je zaključak utemeljen na svemu u što vjerujete. Ona je rezultat vjerovanja i nastaje iz njega jednako sigurno kao što patnja nastaje iz krivnje, a sloboda iz bezgrešnosti. Ne postoji zamjena za mir. Ne postoji alternativa onome što Bog stvara. Istina nastaje iz onoga što On zna. A vaše odluke nastaju iz vaših uvjerenja jednako sigurno kao što je sve stvaranje nastalo u Njegovom Umu upravo zbog onoga što On zna.

I. Posebnost kao zamjena za ljubav 1. Ljubav je proširenje. Uskratiti i najmanji dar znači ne poznavati svrhu ljubavi. Ljubav

nudi sve zauvijek. Ako zadržite samo jedno uvjerenje, jedan dar, ljubav će nestati, jer ste tražili da neka zamjena zauzme njeno mjesto. I sada rat, zamjena za mir, mora doći s jedinom alternativom koju možete odabrati za ljubav. Odabravši ju, podarili ste joj cjelokupnu stvarnost koju ona naizgled ima.

2. Uvjerenja se nikada neće meñusobno napasti otvoreno jer su suprotstavljeni rezultati nemogući. Ali, nepriznato uvjerenje predstavlja odluku da ratujete u tajnosti, pri čemu rezultati sukoba nisu poznati i nikada se ne dovode pred razum, kako bi procijenio jesu li razboriti ili ne. Mnogi besmisleni rezultati su postizani, a beznačajne odluke donošene i sakrivane kako bi postale uvjerenja koja su sada dobila moć upravljanja svim narednim odlukama. Nemojte pogrešno protumačiti moć ovih skrivenih ratnika kako ne bi poremetili vaš mir. Jer, on je prepušten njima na milost sve dok ste odlučili ostaviti ga tamo. Tajni neprijatelji mira, vaša najmanja odluka da odaberete napad umjesto ljubavi, dovoljno nepriznat i okretan da vas izazove na bitku i nasilje koje vas uključuje mnogo više nego li vi to mislite, nalaze se tamo po vašem izboru. Nemojte poricati njihovu prisutnost niti njihove strašne posljedice. Možete poricati samo njihovu stvarnost, ali ne i njihove posljedice.

3. Jedino što se ikada njeguje kao tajno vjerovanje, kako bi se branilo iako ne i prepoznalo, jest vjera u posebnost. Ona ima različite oblike, ali se uvijek sudara sa stvarnošću Božjeg stvaranja i veličinom koju je On podario Svome Sinu. Što bi drugo moglo opravdati napad? Jer, tko bi mogao mrziti nekoga čije Sebstvo pripada njemu i Koga on poznaje? Samo posebni mogu imati neprijatelje, jer su oni različiti, a ne isti. Razlika bilo koje vrste nameće razine stvarnosti i potrebu za prosudbom koju je nemoguće izbjeći.

4. Što je Bog stvorio ne može biti napadnuto, jer u svemiru ne postoji ništa različito od toga. Meñutim, ono što je drugačije zahtjeva prosudbu, a ona mora doći od nekog «boljeg», nekog tko nije sposoban biti sličnim onome što osuñuje, koji je «iznad» toga, u usporedbi s tim bezgrešan. I na taj način posebnost postaje odjednom i sredstvo i cilj. Jer, posebnost ne samo da razdvaja već služi kao temelj na kojem napad na one koje su tobože «ispod» onih posebnih postaje «prirodnim» i «pravednim». Posebni se osjećaju slabima i krhkima zbog razlika, jer ono što ih čini posebnima upravo jest njihov neprijatelj. A ipak, oni štite njegovo neprijateljstvo i nazivaju ga «prijateljem». U njegovo ime oni se bore protiv svemira, jer ništa na svijetu njima nije vrednije.

5. Posebnost je veliki diktator pogrešnih odluka. Ovdje postoji velika iluzija o tome što ste vi i što je vaš brat. I tu se nalazi ono što tijelo zasigurno čini dragim i vrijednim očuvanja. Posebnost je potrebno obraniti. Iluzije ju mogu napasti i one to čine. Jer, ono što bi vaš brat morao postati kako bi održao vašu posebnost jest iluzija. On, koji je «lošiji» od vas, mora biti napadnut, kako bi vaša posebnost mogla živjeti na njegovom porazu. Jer, posebnost je pobjeda i njena pobjeda je njegov poraz i sram. Kako on može živjeti dok se na njemu nalaze svi vaši grijesi? I tko je drugi njegov osvajač nego vi?

6. Da li bi bilo moguće mrziti svoga brata kada biste bili slični njemu? Biste li ga mogli napasti kada biste shvatiti da vi putujete sa njim do zajedničkog cilja? Zar mu ne biste pomogli na svaki način da stigne do njega, kada biste njegovo postignuće smatrali svojim postignućem? Vi ste njegov neprijatelj u posebnosti; njegov prijatelj u zajedničkoj svrsi. Posebnost nikada ne može dijeliti, jer ona ovisi o ciljevima koje samo vi možete postići. I on ih nikada ne smije postići, jer će inače vaš cilj biti ugrožen. Ima li ljubav značenja tamo gdje je cilj pobjeda? I kakvu odluku o tome možete donijeti, a koja vas neće povrijediti?

7. Vaš brat je vaš prijatelj jer ga je njegov Otac stvorio sličnog vama. Ne postoji razlika. Vi ste dodijeljeni svome bratu kako bi se ljubav mogla širiti, a ne isključiti od njega. Ono što čuvate za sebe, to gubite. Bog je vama i vašem bratu dao Sebe i dao vam je da se sjetite kako je to sada jedina svrha koju vi dijelite. I stoga jedina svrha koju imate. Biste li mogli napasti svoga brata kada biste odlučili izmeñu vas i njega ne vidjeti nikakvu posebnost? Pogledajte iskreno sve što vas tjera da svome bratu nudite samo djelomičnu dobrodošlicu i što vam dopušta mišljenje da vam je bolje ako ste odvojeni. Ne vjerujete li vi oduvijek kako je vaša posebnost ograničena vašim odnosom? I nije li upravo to taj «neprijatelj» koji vas i vašeg brata jednog drugome čini iluzijama?

8. Strah od Boga i od vašeg brata nastaje iz svakog nepriznatog vjerovanja u posebnost. Jer, vi od svog brata tražite da joj se klanja protiv svoje volje. I Sam Bog ju mora štovati ili trpjeti osvetu. U tome nastaje svaka zloba, svaki ubod mržnje ili želja za odvajanjem. Jer, ovdje je svrha zajedništva vas i vašeg brata zaklonjena od obojice. Vi biste se htjeli suprotstaviti ovome tečaju jer vas on uči kako ste vi i vaš brat slični. Ne postoji svrha koja vama ne bi bila jednaka, niti svrha koju vaš Otac ne dijeli s vama. Jer, vaš je odnos pročišćen od posebnih ciljeva. I biste li sada ometali cilj svetosti kojeg vam je podarilo Nebo? Kakvu perspektivu mogu imati posebni, a koja se ne mijenja sa svakim tobožnjim udarcem, svakom neznatnom ili zamišljenom prosudbom sebe?

9. Oni koji su posebni moraju braniti iluzije od istine. Jer, što je drugo posebnost nego napad na Volju Božju? Vi ne ljubite svoga brata sve dok upravo to želite braniti od njega. To je ono što on napada, a vi štitite. Ovdje se nalazi temelj bitke koju vodite protiv njega. Ovdje on mora biti vaš neprijatelj, a ne vaš prijatelj. Meñu različitima nikada ne može biti mira. On je vaš prijatelj upravo zato jer ste jednaki.

II. Izdaja posebnosti 1. Usporedba mora biti sredstvo ega, jer ljubav ne čini usporedbe. Posebnost uvijek

usporeñuje. Ona se uspostavlja uslijed nedostatka kojeg vidimo u drugome i održava se u potrazi i jasnom promatranju svih nedostataka koje je moguće uočiti. To ona traži i to promatra. I onaj koga ona na taj način umanjuje bio bi zauvijek vaš spasitelj da ga niste umjesto toga odlučiti pretvoriti u sićušnu mjeru vaše posebnosti. Nasuprot neznatnosti koju vidite u njemu vi stojite visoki i dostojanstveni, jasni i pošteni, čisti i neokaljani u usporedbi s onim što vidite. No, uopće ne shvaćate da na taj način umanjujete sebe.

2. Bavljenje posebnošću uvijek ide na štetu mira. Tko može napasti svog spasitelja i pokositi ga, a ipak priznavati njegovu snažnu podršku? Tko može umanjiti njegovu svemoć, a ipak dijeliti njegovu moć? I tko se može njime poslužiti kao mjerilom neznatnosti i osloboditi se granica? Vi imate ulogu u spasenju. Bavljenje njime donijet će vam radost. Meñutim, bavljenje posebnošću mora vam donijeti bol. Ovdje postoji cilj koji bi htio poraziti spasenje i na taj način pobijati Volju Božju. Smatrati posebnost vrijednom znači cijeniti stranu volju kojoj su iluzije o vama draže od istine.

3. Posebnost je ideja o grijehu koja je učinjena stvarnom. Grijeh je nemoguće čak i zamisliti bez ovog temelja. Jer, grijeh je nastao iz toga, iz ničega; opaki cvijet bez korijenja. Ovdje se nalazi samo-nastali «spasitelj», «stvoritelj» koji stvara drugačije od svoga Oca i koji je načinio Njegovog Sina sličnim sebi, a ne sličnim Njemu. Njegovi «posebni» sinovi su brojni, nikada nije samo jedan, a svaki od njih se nalazi u progonstvu od njega i od Onoga Čiji su oni dio. Isto tako, oni ne vole Jedinstvenost koja ih je stvorila kao jedno sa Njim. Oni su odabrali svoju posebnost umjesto Neba i umjesto mira i pažljivo je omotali grijehom, kako bi ju držali na «sigurnom» od istine.

4. Vi niste posebni. Ako mislite da jeste i htjeli biste braniti svoju posebnost od istine o tome što uistinu jeste, kako možete poznavati istinu? Koji odgovor Svetog Duha može doprijeti do vas, kada vi slušate svoju posebnost i kada upravo ona postavlja pitanja i na njih odgovara? Jedino što vi slušate je njen maleni odgovor, nečujan u melodiji koja se slijeva vječno od Boga k vama u ljubavlju ispunjenoj pohvali onoga što vi jeste. I ta beskrajna pjesma časti i ljubavi prema onomu što jeste doima se tihom i nečujnom pred njenom «moći». Napinjete svoje uši kako biste čuli njen nečujni glas, a ipak je Poziv Boga Samoga za vas nečujan.

5. Vi možete braniti svoju posebnost, ali uz nju nikada nećete čuti glas za Boga. Oni govore različitim jezicima i ulaze u različite uši. Svakom tko je poseban istinu predstavlja drugačija poruka drugačijeg značenja. No, kako istina može biti različita za svakog pojedinca? Posebne poruke koje čuju posebni uvjeravaju ih da su oni drugačiji i odvojeni; svatko od njih u svojim posebnim grijesima, «siguran» od ljubavi koja uopće ne primjećuje njegovu posebnost. Kristova vizija je njihov «neprijatelj», jer ona ne vidi ono što bi oni željeli vidjeti i htjela bi im pokazati kako je posebnost koju oni po svom mišljenju vide, samo iluzija.

6. Što bi oni htjeli vidjeti umjesto toga? Blistavi sjaj Sina Božjeg, toliko nalik njegovom Ocu da se sjećanje na Njega pojavljuje u umu istog trena. I s tim sjećanjem, Sin se prisjeća svojih vlastitih djela, jednako sličnih njemu kao što je on sličan svome Ocu. I čitav svijet kojeg je načinio, cjelokupna njegova posebnost i svi grijesi koje je držao kao obranu od njega, nestat će onog trenutka kada njegov um prihvati istinu o njemu samom i vrati se kako bi zauzeo njihovo mjesto. To je jedina «cijena» istine: više nećete vidjeti ono što nikada nije niti postojalo, niti čuti ono što ne proizvodi nikakav zvuk. Je li žrtva odreći se ničega i zauvijek primiti Ljubav Božju?

7. Vi koji ste lancima okovali svog spasitelja uz svoju posebnost i dali joj njegovo mjesto, upamtite ovo: On nije izgubio moć oprostiti vam sve grijehe koje smatrate da ste postavili izmeñu njega i uloge spasenja koju je on dobio za vas. Niti ćete vi promijeniti njegovu ulogu, kao što ne možete promijeniti istinu u njemu i u sebi. No, budite sigurni da je istina jednaka u obojici. Ona ne šalje različite poruke i ima samo jedno značenje. I to je ono što i vi i vaš brat možete razumjeti i što će donijeti osloboñenje i jednom i drugom. Ovdje stoji vaš brat i u ruci drži ključ Nebeski i pruža ga prema vama. Nemojte dopustiti da snovi o posebnosti ostanu izmeñu vas. Ono što je jedno združeno je u istini.

8. Pomislite na ljepotu koju ćete vidjeti u sebi nakon što ste ga pogledali kao prijatelja. On jest neprijatelj posebnosti, ali je prijatelj samo onome što je u vama stvarno. Niti jedan napad kojeg smatrate da ste mu uputili nije mu oduzeo dar kojeg je Bog htio da vam ga pokloni. Njegova potreba da ga pokloni jednaka je vašoj potrebi da ga imate. Dopustite mu da vam oprosti svu vašu posebnost i učini vas potpunim u umu i jednim sa njim. On čeka vaše praštanje samo kako bi vam ga mogao vratiti. Bog nije taj Koji je osudio Njegovog Sina, već ste to bili vi, kako biste spasili njegovu posebnost i ubili njegovo Sebstvo.

9. Vi ste stigli daleko na putu istine; predaleko da biste sada oklijevali. Samo još jedan korak i svaki trag straha od Boga istopit će se u ljubavi. Posebnost vašeg brata i vaša posebnost jesu neprijatelji i vezani su mržnjom kako bi se meñusobno poubijali i porekli da su jednaki. Meñutim, nisu iluzije stigle do te posljednje prepreke koja naizgled čini Boga i Njegovo Nebo toliko udaljenim da se do njih ne može doći. Ovdje na ovom svetom mjestu istina stoji iščekujući da primi vas i vašeg brata u tihom blagoslovu i u miru toliko stvarnom i toliko sveobuhvatnim da se izvan njega ne nalazi ništa. Sve iluzije o sebi ostavite izvan tog mjesta na koje dolazite u nadi i poštenju.

10. Ovdje se nalazi vaš spasitelj od vaše posebnosti. Njemu je potrebno da ga vi prihvatite kao dio sebe, kao što je i vama potrebno njegovo prihvaćanje. Vi ste nalik Bogu kao što je Bog nalik Samome Sebi. On nije poseban, jer On ne bi htio zadržati jedan dio onoga što On jest za sebe i ne dati to Svome Sinu već zadržati to samo za Sebe. Upravo toga se vi bojite, jer ako On nije poseban, onda je On htio da njegov Sin bude sličan Njemu, a vaš brat uistinu jest sličan vama. Ne poseban, već onaj koji ima sve, uključujući i vas. Dajte mu samo ono što on ima i ne zaboravite da je Bog dao Sebe vama i vašem bratu u jednakoj ljubavi, kako biste obojica mogli dijeliti svemir sa Njim Koji je odredio da ljubav nikada ne može biti podijeljena i odvojena od onoga što ona jest i mora zauvijek biti.

11. Vi doista pripadate svome bratu; njemu nije bio uskraćen dio ljubavi. No, je li moguće da vi gubite jer je on potpun? Ono što je njemu dano čini i vas potpunim, kao što čini i njega. Božja ljubav dala je vas njemu i njega vama jer je On dao Sebe. Ono što je jednako Bogu jedno je sa Njim. I samo posebnost može učiniti da se istina kako ste Bog i vi jedno učini različitom od Neba, gdje se konačno nazire nada u mir.

12. Posebnost je pečat izdaje nad darom ljubavi. Sve što služi njenoj svrsi mora biti dano u svrhu ubijanja. Svaki dar koji nosi njen pečat samo nudi izdaju onome tko daje i onome tko prima. Svaki pogled očiju koje ona zastire samo promatra prizore smrti. Svatko tko vjeruje u

njenu moć samo traži pogodbe i kompromise koji bi uspostavili grijeh kao zamjenu za ljubav i služili mu vjerno. I svaki odnos koji tu svrhu smatra dragom samo se drži ubojstva kao oružja sigurnosti, velikog branitelja svih iluzija od «prijetnje» ljubavi.

13. Nada u posebnost prikazuje kako je tobože moguće da je Bog stvorio tijelo kao zatvor koji zadržava Njegovog Sina dalje od Njega. Jer, njoj je potrebno posebno mjesto na koje Bog ne može ući i sklonište u kojem nitko nije dobrodošao osim vašeg malenog sebstva. Sve što se tu nalazi sveto je vama i samo vama, odvojenom od sve svoje braće; sigurnom od svih upletanja razboritosti u iluzije; sigurnom od Boga i sigurnom za sukob vječni. Ovdje se nalaze vrata pakla koja ste zatvorili za sobom, kako biste vladali u ludilu i u samoći svog posebnog kraljevstva, odvojeni od Boga, daleko od istine i spasenja.

14. Ključ kojeg ste odbacili Bog je dao vašem bratu, čije svete ruke će vam ga ponuditi kada budete spremni prihvatiti Njegov plan svog spasenja umjesto svoga plana. Kako bi drugačije mogli postići tu spremnost osim tako da vidite svu svoju bijedu i postanete svjesni kako je vaš plan propao i nikada vam neće uspjeti donijeti mir i radost bilo koje vrste? Vi sada putujete kroz taj očaj, meñutim, to je samo privid očaja. Smrt posebnosti ne znači vašu smrt, već vaše buñenje u život vječni. Vi samo izranjate iz iluzije o tome što jeste u prihvaćanje sebe kakvim vas je Bog stvorio.

III. Praštanje posebnosti 1. Praštanje znači završetak posebnosti. Moguće je oprostiti samo iluzije, a zatim one

nestaju. Praštanje znači osloboñenje od svih iluzija i zbog toga je nemoguće oprostiti samo djelomično. Svaki onaj koji se drži samo jedne iluzije ne može sebe smatrati bezgrešnim, jer on još uvijek jednu grešku smatra dragom. I tako ju on naziva «neoprostivom» i pretvara ju u grijeh. Kako bi onda mogao u potpunosti dati svoje praštanje, kada ga ne želi prihvatiti za sebe? Jer, sigurno je da bi ga on u potpunosti prihvatio onog trena kada bi ga tako i dao. I na taj način bi nestala njegova tajna krivnja, koju je on sam oprostio.

2. Kakav god oblik posebnosti njegovali, činite grijeh. Neoskvrnjen on stoji, a vi ga silno branite svom svojom slabašnom moći od Volje Božje. I tako se on suprotstavlja vama; vaš je neprijatelj, a ne Božji. I čini se da vas on razdvaja od Boga i kao svog branitelja odvaja vas od Njega. Vi biste htjeli zaštititi ono što Bog nije stvorio. A ipak, taj idol koji vam je tobože dao moć, oduzeo ju je. Jer, vi ste za to dali pravo prvorodstva svoga brata, ostavljajući ga samog i neoproštenog, a sebe grješnog pokraj njega, obojica u bijedi ispred idola koji vas ne može spasiti.

3. Niste vi toliko osjetljivi i otvoreni za napad da samo jedna riječ, samo šapat koji vam se ne dopada, okolnost koja vam ne odgovara ili dogañaj kojeg niste predvidjeli uznemiri vaš svijet i baca ga u kaos. Istina nije krhka. Iluzije ju uopće ne mogu pokolebati niti omesti. Meñutim, posebnost nije istina u vama. Upravo nju može bilo što izbaciti iz ravnoteže. Ono što počiva na ničemu nikada ne može biti stabilno. Koliko god se činilo velikim i silno napuhanim ono se svejedno mora kotrljati i okretati i vrtjeli oko sebe pri svakom udarcu povjetarca.

4. Ništa nije sigurno ako je bez temelja. Da li bi Bog ostavio Svog Sina u takvom stanju, u kojem sigurnost nema značenja? Ne, Njegov Sin je siguran, jer počiva u Njemu. Upravo vašu posebnost napada sve što hoda i diše, puže ili uopće živi. Ništa nije sigurno od tog napada i ona nije sigurna ni od čega. Ona će zauvijek biti nepomirljiva, jer ona je upravo to; tajni zavjet da se ono što Bog želi za vas nikada neće ostvariti i da ćete se vi zauvijek suprotstavljati Njegovoj

Volji. Isto tako nije moguće da dvoje ikada budu jednaki dok meñu njima stoji posebnost poput plamtećeg mača smrti i pretvara ih u neprijatelje.

5. Bog traži vaše praštanje. On ne želi da se odvajanje, poput strane volje, uzdiže izmeñu onoga što vam je On namijenio i onoga što vi želite. To jest jednako jer nitko od Njih ne želi posebnost. Kako bi Oni mogli poželjeti smrt same ljubavi? A ipak Oni nemaju moć izvršiti napad na iluzije. Oni nisu tijela; kao jedan Um Oni čekaju da se sve iluzije donesu pred Njih i napuste. Spasenje ne izaziva niti smrt. I Sam Bog, koji zna da smrt nije vaša volja, mora reći, «Neka bude volja tvoja», jer vi mislite da jest.

6. Oprostite velikom Stvoritelju svemira izvoru života, ljubavi i svetosti, savršenom Ocu savršenog Sina, zbog iluzija koje imate o svojoj posebnosti. To je pakao kojeg ste odabrali da bude vašim domom. On to nije odabrao za vas. Nemojte od Njega traži da tu uñe. Taj put je ljubavi i spasenju prepriječen. Meñutim, ukoliko poželite osloboditi svoga brata iz paklenih dubina, vi ste oprostili Njemu Čija je Volja da vi zauvijek počivate u rukama mira, u savršenoj sigurnosti, bez vrućine i zlobe one jedne misli o posebnosti koja bi pokvarila vaš počinak. Oprostite Svetome onu posebnost koju On nije mogao dati, a koju ste vi umjesto Njega načinili.

7. Svi koji su posebni spavaju okruženi svijetom ljupkosti koju ne vide. Sloboda i mir i radost stoje uz mrtvačka nosila na kojima oni spavaju i pozivaju ih da priñu i probude se iz svog sna smrti. No, oni ništa ne čuju. Oni su izgubljeni u snovima o posebnosti. Oni mrze taj poziv koji bi ih htio probuditi i proklinju Boga jer On nije njihov san učinio stvarnim. Proklinju Boga i umiru, ali ne od Njega Koji nije načinio smrt; već samo u snu. Otvorite malo svoje oči; pogledajte spasitelja kojeg vam je Bog dao kako biste ga mogli vidjeti i vratiti mu njegovo pravo prvorodstva. Ono pripada vama.

8. Robovi posebnosti ipak će postati slobodni. Takva je Volja Božja i Njegovog Sina. Zar bi Bog osudio Sebe na pakao i prokletstvo? Biste li vi željeli da se to učini spasitelju? Bog vas poziva kroz njega da se pridružite Njegovoj Volji kako bi spasili obojicu od pakla. Pogledajte trag čavala na njegovim rukama koje on pruža radi vašeg praštanja. Bog od vas traži milost za Svoga Sina i za Sebe. Nemojte Ih odbiti. Oni od vas samo traže da vaša volja bude ispunjena. Oni traže vašu ljubav kako biste mogli voljeti sebe. Nemojte umjesto Njih voljeti svoju posebnost. Trag čavala se nalazi i na vašim rukama. Oprostite svome Ocu, nije bila Njegova Volja da budete raspeti.

IV. Posebnost naspram bezgrešnosti 1. Posebnost znači nedostatak povjerenja u bilo koga drugog osim sebe. Vjera se ulaže

samo u sebe same. Sve drugo postaje vašim neprijateljem; preplašenim i napadnutim, smrtonosnim i opasnim, omraženim i vrijednim jedino uništenja. Svaka nježnost koju ono nudi samo je obmana, ali njegova je mržnja stvarna. U opasnosti od uništenja ono mora ubiti, a vas vuče kako biste ubili prvi. Upravo je takva privlačnost krivnje. Ovdje se smrt ustoličuje poput spasitelja; raspeće sada znači otkupljenje, a spasenje može samo značiti uništenje svijeta, osim vas samih.

2. Što bi drugo mogla biti svrha tijela nego posebnost? A upravo ga to čini krhkim i bespomoćnim u svojoj vlastitoj obrani. Ono je nastalo kako bi vas učinilo krhkim i bespomoćnim. Cilj odvajanja je njegova kletva. Meñutim, tijela nemaju cilja. Svrha dolazi samo od uma. A umovi se mogu mijenjati prema svojoj volji. Oni ne mogu izmijeniti ono što jesu niti sve svoje atribute. Meñutim, moguće je promijeniti ono što oni smatraju svrhom, a već prema

tome se mijenjaju stanja tijela. Samo po sebi, tijelo ne može činiti ništa. Ako ga smatrate sredstvom nepravde, ono će biti nepravedno. Ako ga smatrate sredstvom liječenja, ono će biti izliječeno.

3. Vi sebe možete samo povrijediti. To se često ponavlja, meñutim, to je još uvijek teško shvatiti. To je nemoguće umovima namijenjenim posebnosti. No, onima koji žele liječiti, a ne napadati, to je prilično očigledno. Svrha napada nalazi se u umu i njegove posljedice se osjećaju samo tamo gdje je ona. Isto tako um nije ograničen; stoga je sigurno da štetna svrha mora povrijediti um u cjelini. Posebnosti ništa nema manje smisla. Čudima ništa nema više smisla. Jer, čuda predstavljaju jednostavno promjenu svrhe iz povreñivanja u liječenje. Ta promjena svrhe uistinu «ugrožava» posebnost, ali samo u smislu da svim iluzijama «prijeti» istina. One ne žele stati pred nju. No, kakve je u njima ikada bilo utjehe da biste htjeli zadržati dar kojeg vaš Otac traži od Njega i umjesto toga ga dati tamo? Ako ga date Njemu, vama će pripasti svemir. Ponudite li ga njima, nikakvi darovi ne mogu biti vraćeni. Zbog onoga što ste dali posebnosti vi ste propali, a vaša riznica je ostala ogoljela i prazna, otvorenih vrata koja pozivaju sve što bi željelo ometati vaš mir na ulazak i uništavanje.

4. Ranije sam rekao da ne trebate razmatrati sredstva pomoću kojih se postiže spasenje, niti kako ga doseći. Ali razmotrite i to dobro, je li vam želja vidjeti svoga brata bezgrešnog. Za posebnost odgovor mora glasiti «ne». Bezgrešni brat jest njen neprijatelj, dok bi grijeh, kada bi bio moguć bio njen prijatelj. Grijeh vašeg brata htio bi opravdati sebe i dati sebi značenje koje istina poriče. Sve što je stvarno proglašava njegovu bezgrešnost. Sve što je lažno proglašava njegov grijeh stvarnim. Ako je on grješan, onda vaša stvarnost nije stvarna, već je samo san o posebnosti koji traje samo tren prije nego se razmrvi u prašinu.

5. Nemojte braniti taj besmisleni san u kojem je Bog lišen onoga što On voli, a vi ostajete izvan spasenja. Jedino je ovo sigurno u ovom promjenjivom svijetu koji u stvarnosti nema značenja: Kada mir nije u potpunosti s vama i kada trpite patnje bilo koje vrste, vi ste u svome bratu uočili neki grijeh i obradovali se tome što ste pomislili da se tamo nalazi. Uslijed toga se vaša posebnost učinila sigurnom. I vi ste na taj način spasili ono što ste imenovali svojim spasiteljem i razapeli onoga koga vam je umjesto njega dao Bog. Tako ste vi vezani uz njega, jer vi ste jedno. I tako je posebnost njegov «neprijatelj» , a isto tako i vaš.

V. Krist u vama 1. Krist u vama je veoma tih. On promatra ono što On voli i poznaje to kao Sebe. I tako se

on raduje onome što vidi, jer On zna da je to jedno sa Njim i sa Njegovim Ocem. Posebnost se takoñer raduje onome što vidi iako to nije istinito. Meñutim, ono što vi tražite jest izvor radosti kakvog ga zamišljate. Ono što želite za vas je istinito. Isto tako nije moguće da možete nešto poželjeti i nemati vjere da to zaista jest tako. Želja čini stvarnim, jednako sigurno kao što volja stvara. Moć želje podržava iluzije onako snažno kako što se ljubav širi. Jedina je razlika što jedno od njih obmanjuje dok drugo liječi.

2. Ne postoji san o posebnosti, bez obzira koliko skriven ili prerušenog lika, koliko se ljupkim možda činio, koliko obzirno nudio nadu u mir i bijeg od patnje, u kojem vi ne patite osuñujući sebe. U snovima se posljedica i uzrok izmjenjuju, jer u njima tvorac snova vjeruje kako mu se ono što je načinio dogaña. On ne shvaća da je odavde uzeo nit, od tamo krpicu i satkao sliku ni iz čega. Jer, ti dijelovi ne pripadaju zajedno, a cjelina nimalo ne pridonosi dijelovima kako bi im dala značenje.

3. Odakle bi mogao nastati vaš mir već samo iz praštanja? Krist u vama promatra samo istinu i ne vidi osudu kojoj bi bilo potrebno praštanja. On je u miru upravo zato jer On ne vidi grijeh. Ako se poistovjetite sa Njim, što onda On ima, a što vi nemate? On je vaše oči, vaše uši, vaše ruke, vaša stopala. Kako su nježni prizori koje On promatra i zvukovi koje On čuje. Kako je lijepa Njegova ruka koja drži ruku Njegovog brata i kako ljupko On hoda uz njega, pokazujući mu što se može vidjeti i čuti, a na kojem mjestu neće vidjeti ništa i neće čuti nikakvog zvuka.

4. Meñutim, ako dopustite da vaša posebnost upravlja njegovim putem, vi ćete ga slijediti. I obojica ćete krenuti u opasnost, svaki s nakanom, u tamnoj šumi slijepih, osvijetljenoj samo malenim zrakama koje poskakuju i zaiskre na trenutak iz krijesnica grijeha, a zatim se gase, da povede onog drugog do bezimenog ponora i snažno ga u nj zavitla. Jer, u čemu posebnost može uživati nego u tome da ubije? Što ona drugo traži osim prizora smrti? Kuda ona vodi ako ne do uništenja? No, nemojte misliti da je ona najprije vidjela vašeg brata ili da je zamrzila njega prije nego li je zamrzila vas. Grijeh kojeg su njene oči vidjele u njemu i rado ga gledaju, one su vidjele u vama i još uvijek ga promatraju s radošću. Meñutim, je li užitak promatrati propadanje i ludilo i vjerovati da ta stvar koja propada, na kojoj meso već otpada sa kostiju, sa slijepim rupama umjesto očiju, sliči vama?

5. Radujte se što nemate očiju za gledanje; niti ušiju za slušanje, niti ruku za držanje niti nogu za voñenje. Budite sretni da vam samo Krist može posuditi Svoje, dok imate potrebu za njima. I one su iluzija, baš kao i vaše. A ipak, budući da služe drukčijoj svrsi, njima je dana snaga sadržana u njihovoj svrsi. I ono što one vide i čuju i drže i vode, to je dobilo svjetlost, kako biste i vi mogli voditi onako kako ste bili voñeni.

6. Krist u vama je veoma tih. On zna kuda vi idete i On vas tamo vodi u blagosti i blagoslovu cijelim putem. Njegova Ljubav prema Bogu zamjenjuje sav strah kojeg ste mislili da ste vidjeli u sebi. Njegova Svetost pokazuje vam Njega u onome čiju ruku držite i koga vodite Njemu. I ono što vidite nalik je vama. Jer, postoji li što drugo osim Krista za vidjeti i čuti i voljeti i slijediti kući? On je najprije pogledao vas, ali je shvatio da niste potpuni. I tako je On tražio vaše ispunjenje u svakom živom biću koje On gleda i ljubi. I još uvijek traži, kako bi vam svatko mogao ponuditi Ljubav Božju.

7. Meñutim, On je tih, jer On zna da je sada u vama Ljubav i sigurno ju u vama drži ista ona ruka koja drži ruku vašeg brata u vašoj. Kristova ruka drži svu Njegovu braću u Njemu. On daje viziju njihovim slijepim očima i pjeva im o Nebu, kako njihove uši više ne bi mogle čuti zvuk bitke i smrti. Preko njih on seže, pružajući Svoju ruku, kako bi svatko mogao blagosloviti sva živa bića i vidjeti njihovu svetost. I On se raduje jer ti prizori pripadaju vama kako biste ih mogli promatrati sa Njim i dijeliti Njegovu radost. On vam poklanja svoj savršeni nedostatak posebnosti, kako biste mogli spasiti sva živa bića od smrti, primajući od svakog od njih dar života kojeg vaše praštanje nudi vašem Sebstvu. Prizor Krista je jedino što je moguće vidjeti. Pjesma Kristova je jedino što je moguće čuti. Ruka Kristova je jedino što je moguće primiti. Ne postoji drugo putovanje nego ići sa Njim.

8. Vi koji biste htjeli biti zadovoljni sa posebnošću i tražite spasenje ratujući sa ljubavlju, razmislite o ovome: Sam Sveti Gospodar Nebeski je sišao k vama, kako bi vam ponudio vaše ispunjenje. Ono što pripada Njemu, to pripada i vama, jer se u vašem ispunjenju nalazi i Njegovo ispunjenje. On Koji nije želio biti bez Svog Sina ne bi nikada mogao poželjeti da vi budete bez brata. A, da li bi vam On dao brata ukoliko on nije jednako savršen kao što ste i vi i jednako sličan Njemu u svetosti kao što i vi trebate biti?

9. Prije sukoba mora postojati sumnja. I svaka sumnja mora biti vezana uz vas. Krist nema sumnji i iz Njegove sigurnosti dolazi Njegov mir. On će zamijeniti Svoju sigurnost za sve vaše sumnje, ukoliko se složite da je On jedno s vama i da je ta Jedinstvenost beskrajna, bezvremenska

i unutar vašeg dosega, jer vaše ruke su Njegove. On se nalazi u vama, a ipak On hoda uz vas i ispred vas, predvodeći putem kojim On mora poći kako bi Sebe pronašao ispunjenog. Njegov spokoj postaje vašom sigurnošću. A gdje je sumnja kada stigne sigurnost?

VI. Spasenje od straha I. Pred svetošću vašeg brata svijet je miran i mir se spušta na njega blago i u blagoslovu

toliko potpunom da više ne ostaje niti jedan trag sukoba koji bi vas progonio u tami noći. On je vaš spasitelj od snova o strahu. On je liječenje vašeg osjećaja žrtve i straha da će vjetar raspršiti ono što imate i pretvoriti u prah. U njemu je vaše jamstvo da je Bog ovdje i sada s vama. Dok je on ono što on jest, možete biti sigurni da je Bog spoznatljiv i biti će vam znan. Jer On nikada ne bi mogao napustiti Svoje Vlastito djelo. Znak da je tako nalazi se u vašem bratu i ponuñen vam je kako bi sve vaše sumnje o sebi mogle nestati pred njegovom svetošću. Pogledajte u njemu Božje stvaranje. Jer u njemu njegov Otac očekuje vaše priznanje da vas je On stvorio kao dio Sebe.

2. Bez vas Bogu bi nešto nedostajalo, Nebo bi bilo nepotpuno, Sin bi bio bez Oca. Ne bi mogao postojati svemir niti stvarnost. Jer, ono što Bog želi jest potpuno i dio je Njega jer je Njegova Volja Jedno. Ništa nije živo što nije dio Njega i sve je živo samo u Njemu. Svetost vašeg brata pokazuje vam da je Bog jedno sa njim i sa vama; da ono što on ima pripada vama jer vi niste odvojeni od njega niti od njegovog Oca.

3. U čitavom svemiru za vas ništa nije izgubljeno. Ništa što je Bog stvorio On nije propustio položiti pred vas s ljubavlju, kao ono što vam pripada zauvijek. I svaka Misao Njegovog Uma nalazi se i u vašem umu. Njegova je Volja da vi dijelite Njegovu Ljubav prema vama i sebe promatrate jednakom ljubavlju kao što vas je On zamislio prije početka svijeta i kao što vas On još uvijek zna. Bog ne mijenja Svoje Mišljenje o Svom Sinu zbog prolaznih okolnosti koje nemaju značenja u vječnosti u kojoj boravi On i vi sa Njim. Vaš brat jest onakav kakvim ga je On stvorio. I upravo vas to spašava od svijeta kojeg On nije stvorio.

4. Ne zaboravite da je liječenje Božjeg Sina jedino zbog čega svijet postoji. To je jedina svrha koju Sveti duh vidi u njemu te stoga jedina svrha koju on ima. Sve dok liječenje Sina ne budete smatrali jedinim što želite da postigne ovaj svijet, vrijeme i sve pojave, vi nećete poznavati Oca niti sebe. Jer, vi čete koristiti svijet za ono što mu nije svrha i nećete izbjeći njegovim zakonima nasilja i smrti. Meñutim, vama je dano da budete izvan njegovih zakona u svakom pogledu, na svaki način i u svim okolnostima, u svakom iskušenju da vidite ono što ne postoji i u svakom uvjerenju da Božji Sin može patiti jer vidi sebe onakvim kakav on nije.

5. Pogledajte svog brata i vidite u njemu potpuni obrat zakona koji naizgled upravljaju ovim svijetom. Gledajte u njegovoj slobodi svoju slobodu, jer tako jest. Nemojte dopustiti da njegova posebnost zasjeni istinu u njemu, jer vi nećete izbjeći niti jednom zakonu smrti uz kojeg ga budete vezali. I svaki grijeh kojeg vidite u njemu samo vas obojicu drži u paklu. Meñutim, njegova savršena bezgrešnost obojicu će vas osloboditi jer je svetost prilično nepristrana i sve koje promatra procjenjuje na isti način. I to ne nastaje od samog sebe, već kroz Glas koji govori umjesto Boga u svemu što živi i dijeli Njegovo Biće.

6. Oči koje vide mogu promatrati Njegovu bezgrešnost. Njegovu ljupkost one vide u svemu. I upravo Njega one traže svugdje i ne nalaze prizora niti mjesta niti vremena gdje Njega nema. U svetosti vašeg brata, u savršenom okviru za vaše spasenje i spasenje svijeta, smješteno je blistavo sjećanje na Njega u Kome živi vaš brat i vi zajedno sa njim. Nemojte dopustiti da vaše oči budu zaslijepljene koprenom posebnosti koja skriva lice Krista od njega, a i od vas. I nemojte

dopustiti da strah od Boga i dalje ud vas skriva viziju koja je namijenjena da ju vidite. Tijelo vašeg brata ne pokazuje vam Krista. On jest prikazan unutar njegove svetosti.

7. Odaberite stoga hoćete li vidjeti njegovo tijelo ili njegovu svetost; i na vama je promatrati ono što ste odabrali. Meñutim, vi ćete birati u bezbroj situacija i u vremenu koje naizgled nema kraja, sve dok se ne odlučite za istinu. Jer, vječnost se ne spašava još jednim poricanjem Krista U njemu. I, gdje je vaše spasenje, ako je on samo tijelo? Gdje je vaš mir nego u njegovoj svetosti? I gdje se nalazi Bog Sam nego u onom dijelu Njega kojeg je On zauvijek smjestio u svetost vašeg brata, kako biste mogli vidjeti istinu o sebi, konačno prikazanu na prepoznatljiv i razumljiv način?

8. Svetost vašeg brata je vama sakrament i blagoslov. Njegove greške ne mogu uskratiti Božji blagoslov njemu, niti vama koji ga vidite iskreno. Njegove pogreške mogu prouzročiti odgañanje i vama je dano da mu ga oduzmete, kako biste obojica mogli završiti putovanje koje nikada nije niti započelo i kojemu nije potreban završetak. Ono što nikada nije postojalo nije dio vas. Meñutim, vi ćete misliti da jest, sve dok ne shvatite da to nije dio onoga koji stoji pored vas. On je ogledalo vas, u kojem vi vidite prosudbu koju ste položili na obojicu. Krist u vama vidi njegovu svetost. Vaša posebnost promatra njegovo tijelo i ne vidi ga.

9. Vidite ga onakvim kakav on jest kako vaše odrješenje ne bi bilo dugo. Besmisleno lutanje, bez cilja i bilo kakvog postignuća je jedino što vam onaj drugi izbor može ponuditi. Uzaludnost neispunjene uloge progonit će vas dok vaš brat spava, sve dok ne učinite ono što vam je bilu dodijeljeno, a on bude uzdignut iz prošlosti. Na vama je da, zajedno sa sobom, spasite od osude onoga koji je osudio sebe i vas. I obojica ćete vidjeti slavu Božju u Njegovom Sinu, kojeg ste zamijenili za tijelo i vezali uz zakone koji nad njim nemaju nikakve moći.

10. Zar ne biste priznali radosno kako ti zakoni nisu za vas? Onda ga nemojte promatrati kao njihovog zatvorenika. Ne može biti da ono što upravlja jednim dijelom Boga ne vrijedi i za ostalo. Vi stavljate sebe pod zakone za koje smatrate da njime vladaju. Pomislite koliko velika mora biti Ljubav Božja prema vama, da vam je On dao dio Sebe kako bi ga spasili od patnje i kako bi vam dao sreću. I nemojte sumnjati da će vaša posebnost nestati pred Voljom Božjom, Koji ljubi svaki dio Sebe jednakom ljubavlju i pažnjom. Krist u vama može iskreno vidjeti vašeg brata. Zar biste se htjeli odlučiti protiv svetosti koju On vidi?

11. Posebnost je uloga koju ste sebi dodijelili. Ona postoji samo za vas, samo-stvorena, sama se održava, nije joj potrebno ništa i nije vezana ni sa čim drugim izvan tijela. U njenim očima vi predstavljate odvojeni svemir, u kojem imate cjelokupnu moć da sebe održite potpunim unutar sebe, u kojem je svaki ulaz zaštićen od nasilnog upada, a svaki prozor zaštićen od svjetlosti. Uvijek napadani i uvijek ljuti, s uvijek u potpunosti opravdanim bijesom, vi slijedite ovaj cilj s budnošću koju nikada niste ni zamišljali ustupiti i trudom kojeg nikada niste namjeravali obustaviti. I cjelokupna ta neumoljiva odlučnost bila je namijenjena ovome; vi ste željeli da posebnost bude istina.

12. Sada se od vas jednostavno traži da slijedite drugi cilj s mnogo manjom budnošću; s manjim trudom i s manje vremena, sa snagom Božjom koja ga održava i obećava uspjeh. Meñutim, od te dvije mogućnosti, upravo ova vam se čini mnogo težom. «Žrtvu» sebe vi razumijete i vi tu cijenu ne smatrate previše teškom. Ali malenu voljnost, kimanje Bogu, pozdrav Kristu u vama, vi smatrate teretom dosadnim i zamornim, previše teškim za nošenje. Meñutim, za predanost istini kakvu je uspostavio Bog ne traži se žrtva, nije potreban napor i dodijeljena je sva moć Neba i snaga istine same kako bi omogućila sredstva i zajamčila postignuće cilja.

13. Vi koji vjerujete da je jednostavnije vidjeti tijelo vašega brata nego njegovu svetost, dobro pazite da li razumijete iz čega je nastala takva prosudba. Ovdje se jasno čuje glas posebnosti, kako prosuñuje protiv Krista i razlaže vam svrhu koju vi možete postići i ono što ne

možete učiniti. Ne zaboravite da se ova prosudba mora primijeniti na ono što vi sa njom činite kao sa svojim saveznikom. Jer, ona ne zna što vi činite kroz Krista. Za Njega ova prosudba uopće nema smisla, jer je moguće samo ono što želi njegov Otac i ne postoji alternativa koju bi On mogao vidjeti. Iz nedostatka sukoba kod Njega dolazi vaš mir. A iz Njegove svrhe dolaze sredstva za jednostavno postignuće i počinak.

VII. Sastajalište 1. Koliko žestoko svatko vezan uz ovaj svijet brani posebnost za koju želi da bude istinita!

Njegova želja je za njega zakon i on joj se pokorava. On ne uskraćuje ništa što njegova posebnost zahtjeva. Ništa što joj je potrebno on ne uskraćuje onome što on voli. I dok ga ona poziva on ne čuje drugoga Glasa. Nikakav trud nije prevelik, ni jedna cijena previsoka, nikakva vrijednost previše draga da bi spasio svoju posebnost od najneznatnijeg omalovažavanja, najmanjeg napada, prošaptane sumnje, nagovještaja prijetnje ili bilo čega drugog osim najdubljeg poštovanja. To je vaš sin, kojeg vi volite kao što vas voli vaš otac. A ipak, on stoji na putu vašim djelima, koja jesu vaši sinovi, kako biste mogli dijeliti Očinstvo Božje, a ne istrgnuti ga od Njega. Što je taj sin kojeg ste vi načinili da bude vašom snagom? Što je to dijete zemlje kojem se takva ljubav tako rastrošno daruje? Što je ta parodija Božjeg stvaranja koja zauzima mjesto Vašega? I gdje su oni, sada kada je domaćin Božji našao drugog sina koji mu je draži od njih?

2. Uspomena na Boga ne sjaji sama. Ono što se nalazi u vašem bratu još uvijek sadrži cjelokupno stvaranje, sve što je stvoreno i što stvara, roñeno i još neroñeno, ono što je još uvijek u budućnosti ili je već očigledno prošlo. Ono što je u njemu nepromjenjivo je, a vaša nepromjenjivost se prepoznaje u njegovom priznavanju. Svetost u vama pripada njemu. I kada ju vi vidite u njemu, ona se vraća vama. Cjelokupno priznanje koju dajete posebnosti pripada njemu i na taj način se vraća vama. Cjelokupna ljubav i briga, snažna zaštita, misao danju i noću, duboka zabrinutost, snažno uvjerenje da ste to vi, sve to pripada njemu. Sve što ste dali posebnosti pripada jedino njemu. A sve što pripada njemu pripada vama.

3. Kako možete poznavati svoju vrijednost dok vas umjesto toga posebnost smatra svojim? Kako možete ne prepoznati ju u njegovoj svetosti? Nemojte nastojati svoju posebnost učiniti istinom, jer, kada bi bila istina, vi biste uistinu bili izgubljeni. Umjesto toga, budite zahvalni što vam je dano vidjeti njegovu svetost upravo zato jer ona jest istina. A ono što je istinito u njemu mora biti jednako istinito i u vama.

4. Upitajte se: Možete li vi zaštititi um? Tijelo da, malo; ne od vremena, već privremeno. I onoliko koliko mislite da spašavate, vi ste povrijedili. Za što biste ga htjeli sačuvati? Jer, u tom odabiru nalazi se ujedno i njegovo zdravlje i njegova nepravda. Ako ga čuvate za pokazivanje, kao mamac kako biste uhvatili još jednu ribu, kako bi svoju posebnost sklonili u boljem stilu ili satkali okvir ljupkosti oko svoje mržnje, onda ste ga osudili na propadanje i smrt. A ukoliko ovakvu svrhu vidite kod svog brata, onda ste tako osudili sebe samog. Stoga radije oko njega satkajte okvir svetosti, kako bi ga mogla obasjavati istina, a vama pružiti sigurnost od propadanja.

5. Otac pazi na ono što je On stvorio. Vi to ne možete dotaknuti lažnim idejama koje ste vi načinili, jer to vi niste stvorili. Nemojte dopustiti da vas plaše vaša nerazumna maštanja. Nemoguće je napasti ono što je besmrtno; ono što je samo privremeno nema nikakvih posljedica. Samo svrha koju vidite u njemu ima značenje i ako je istinita, onda njena sigurnost sigurno počiva. Ako nije tako, onda ona nema svrhe i sredstvo je što ničemu ne služi. Sve što se smatra sredstvom istine sudjeluje u njenoj svetosti i počiva u svjetlu jednako sigurno kao i ono samo. I to

svjetlo neće nestati kada ona ode. Njegova sveta svrha dala mu je besmrtnost, postavljajući još jedno svjetlo na Nebu, gdje vaša bića prepoznaju vaš poklon, znak da ih niste zaboravili.

6. Kušnja svega na zemlji jednostavno je ovakva: »Čemu to služi?» Odgovor na to pitanje čini ga onim što to za vas predstavlja. Ono samo po sebi nema značenja, meñutim, vi mu možete dati stvarnost, prema svrsi kojoj služite. Ovdje ste vi, zajedno s tim, samo sredstvo. Bog je ujedno i Sredstvo i Cilj. Na nebu su sredstvo i cilj jedno i jedno su sa Njim. To je stanje istinskog stvaranja, koje se ne nalazi u vremenu, već u vječnosti. To se ovdje ne može nikome opisati. Isto tako ne postoji način da se nauči što taj uvjet znači. Sve dok ne proñete put od učenja do Onoga što je Dano; sve dok ponovno ne načinite sveti dom za vaša stvaranja to nije moguće razumjeti.

7. Su-stvoritelj s Ocem mora imati Sina. Meñutim, taj sin je morao biti stvoren poput njega. Savršeno biće, sveobuhvatno, koje sve obuhvaća, kojem se ništa ne može dodati i ništa oduzeti; koji nije roñen od veličine, mjesta niti vremena; kojeg ne zadržavaju granice niti nesigurnosti bilo koje vrste. Ovdje se sredstvo i cilj sjedinjuju u jedno; i tome uopće nema kraja. Sve ovo je istinito, a ipak, to ne znači ništa nekome tko još uvijek drži jednu nenaučenu lekciju u svojem sjećanju, jednu misao kojoj je svrha još uvijek nesigurna ili jednu želju s podijeljenim ciljem.

8. Ovaj tečaj ne pokušava podučavati nešto što nije moguće jednostavno naučiti. Njegov raspon ne premašuje vaš djelokrug, osim što kaže da će ono što vam pripada postati vaše kada za to budete spremni. Ovdje su sredstva i svrha odvojeni jer su tako bili načinjeni i tako se zapažaju. I stoga se mi njima bavimo kao da su uistinu bili takvi. Nužno je upamtiti da je cjelokupna percepcija još uvijek okrenuta naglavačke, sve dok njezina svrha ne bude shvaćena. Ne izgleda da je percepcija sredstvo. I upravo to otežava razumijevanje cjelokupnog razmjera do kojeg ona mora ovisiti o tome za koju svrhu ste ju namijenili. Čini se da vas percepcija podučava onome što vidite. Meñutim, ona samo svjedoči onome što ste podučavali. Ona je vanjska slika želje; prikaz za kojeg ste željeli da bude istinit.

9. Pogledajte sebe i vidjet ćete tijelo. Pogledajte to tijelo u drugačijem svjetlu i ono izgleda drugačije. A bez svjetla čini se da je nestalo. A ipak, vi ste uvjereni da je ono tamo jer ga još uvijek možete osjetiti svojim rukama i čuti ga kako se kreće. Ovo je slika za koju biste željeli da predstavlja vas. To je sredstvo za ostvarenje vaše želje. Ono daje oči kojima ga vi promatrate, ruke kojima ga osjećate i uši kojima osluškujete zvukove koje ono proizvodi. Ono vam dokazuje svoju vlastitu stvarnost.

10. Tako je tijelo načinilo teoriju o vama, bez odredbi nastalih kao dokaz izvan sebe i bez izlaza van njegovog pogleda. Njegov tijek je siguran, kada se promatra njegovim vlastitim očima. On raste i vene, cvjeta i umire. I vi ne možete zamisliti sebe odvojeno od njega. Smatrate ga grješnim i mrzite njegova djela, procjenjujući ih zlim. Meñutim, vaša posebnost šapuće: »Ovdje je moj voljeni sin, kojim sam veoma zadovoljan.» Na taj način «sin» postaje sredstvom koje služi svrsi njegovog «oca». Nije jednak, nije čak niti sličan, ali je još uvijek sredstvo koje nudi «ocu» što on želi. Takva je karikatura Božjeg stvaranja. Jer, kako Mu je stvaranje Njegovog Sina podarilo radost i svjedočilo o Njegovoj Ljubavi i dijelilo Njegovu svrhu, tako tijelo svjedoči o ideji koja ga je načinila i govori o njegovoj stvarnosti i istini.

11. I tako su nastala dva sina i obojica naizgled hodaju ovom zemljom i bez sastajališta i bez susreta. Jednog vi zapažate izvan sebe, svog vlastitog voljenog sina. Onaj drugi počiva u nutrini, Sin njegovog Oca, u vašem bratu kao što je on u vama. Njihova razlika nije u njihovom izgledu, niti u tome kuda oni idu, čak niti u tome što oni rade. Oni imaju različite svrhe. Upravo to ih spaja sa sebi sličnima i odvaja svakog od njih od svih aspekata različite svrhe. Sin Božji čuva Volju svoga Oca. Sin čovječji opaža stranu volju i želi da bude tako. I na taj način njegova percepcija služi njegovoj želji dajući joj izgled istine. Meñutim, percepcija može služiti drugom

cilju. Ona je vezana uz posebnost samo vašim odabirom. A vama je dano da načinite i drugačiji odabir i koristite percepciju za drugačiju svrhu. I ono što vidite dobro će služiti toj svrsi i vama dokazati svoju vlastitu stvarnost.

POGLAVLJE 25

PRAVDA BOŽJA

UVOD 1. Krist u vama ne nastanjuje tijelo. A ipak, On se nalazi u vama. Stoga proizlazi da ni vi

niste u tijelu. Ono što se nalazi u vama ne može se nalaziti vani. I vi sigurno ne možete biti odvojeni od onoga što se nalazi u samom središtu vašeg života. Ono što vam daje život ne može biti smješteno u smrti. Isto tako ne možete biti niti vi. Krist se nalazi u okviru Svetosti koji služi jedino kako bi se On mogao očitovati onima koji Ga ne znaju, kako bi ih mogao pozvati da doñu k Njemu i vide Njega tamo gdje su mislili da se nalaze njihova tijela. Tada će se njihova tijela otopiti, kako bi oni mogli uokviriti Njegovu Svetost u njima.

2. Svatko tko nosi Krista u sebi mora u svemu prepoznati Njega. Osim u tijelima. I sve dok on vjeruje da se nalazi u tijelu, On ne može biti tamo gdje on misli da jest. I tako Ga on nosi ni ne znajući i ne očituje ga javno. I na taj način Ga ne prepoznaje tamo gdje On jest. Sin čovječji nije uzašao Krist. A ipak, Sin Božji boravi upravo tamo gdje on jest i hoda sa njim u njegovoj svetosti, što se može vidjeti jednako tako jednostavno kao što je njegova posebnost iskazana unutar tijela.

3. Tijelu nije potrebno liječenje. Ali um koji sebe smatra tijelom uistinu je bolestan! I upravo ovdje Krist pokazuje lijek. Njegova svrha umata tijelo Njegovom svjetlošću i ispunjava ga Svetošću koja sja iz Njega. I sve što tijelo kaže ili čini samo Ga javno pokazuje. Onima koji Ga ne poznaju, on Ga nosi blago i s ljubavlju kako bi izliječilo njihove umove. Takva je misija vašeg brata za vas. I takva mora biti i vaša misija za njega.

I. Veza s istinom 1. Ne može biti teško izvršiti zadatak kojeg vam je namijenio Krist, jer je upravo On taj

Koji ga izvršava. Izvršavajući ga, shvatit ćete da je tijelo samo naizgled sredstvo njegovog izvršavanja. Jer, Um pripada Njemu. Stoga mora pripadati vama. Njegova Svetost upućuje tijelo preko uma u jedinstvo s Njim. I vi se očitujete svome svetom bratu, kao što se i on očituje vama. Ovo je sastanak svetog Krista sa Njim; i ne postoje nikakve razlike koje bi stajale izmeñu aspekata Njegove Svetosti, koje se susreću i združuju i uzdižu ga do njegovog Oca, potpunog i čistog i vrijednog Njegove vječne Ljubavi.

2. Kako drugačije možete očitovati Krista u sebi osim pogledavši u svetost i vidjevši Ga tamo? Percepcija vam govori da se vi očitujete u onome što vidite. Pogledajte tijelo i vjerovat ćete da ste to vi. I svako tijelo koje promatrate podsjeća vas na vas samog; vašu grešnost, vašu zloću i iznad svega, vašu smrt. Zar ne biste prezreli onoga koji vam to govori i umjesto toga tražili njegovu smrt? Poruka i glasnik su jedno. A vi morate promatrati svoga brata kao sebe. U

njegovom tijelu vi ćete vidjeti uokvirenu svoju grešnost, u kojoj vi stojite osuñeni. Stavite se u njegovu svetost i Krist u njemu će navijestiti Sebe kao vas.

3. Percepcija je odabir onoga što želite postati; svijeta u kakvom želite živjeti i stanja u kojem smatrate da će vaš um biti zadovoljan. Ona prema vašoj odluci bira mjesto na kojem se, po vašem mišljenju, nalazi i vaša sigurnost. Ona vam otkriva vas onakvog kakvi biste vi željeli biti. I ona je uvijek vjerna vašoj svrsi, od koje se nikada ne odvaja i ni najmanje ne svjedoči nečemu što svrha u vašem umu ne podržava. Percepcija je dio onoga što vam je svrha vidjeti, budući da sredstvo i cilj nisu nikada odvojeni. I na taj način shvaćate da ono što naizgled ima odvojen život uopće života nema.

4. Vi ste sredstvo za Boga; koje nije odvojeno i čiji život nije odvojen od Njegovog. Njegov život se očituje u vama koji ste Njegov Sin. Svaki aspekt Njega je uokviren u svetosti i savršenoj čistoći, u ljubavi nebeskoj i toliko potpunoj da samo priželjkuje kako bi mogao osloboditi sve što promatra u sebi. Njegov sjaj sja u svakom tijelu koje on promatra i preobražava svaku tamu u svjetlost, jednostavno gledajući pored nje prema svjetlosti. Koprena je podignuta njegovom blagošću i ništa ne skriva lice Kristovo od njegovih promatrača. Vi i vaš brat sada stojite pred Njim, kako bi mu dopustili da odmakne koprenu koja vas naizgled odvaja i dijeli.

5. Budući da vi vjerujete kako ste odvojeni, Nebo vam se takoñer prikazuje kao odvojeno. To nije uistinu tako, već je to zato da bi veza koja vam je dodijeljena kako biste se združili s istinom mogla doprijeti do vas pomoću onoga što razumijete. Otac i Sin i Duh Sveti jesu kao Jedno, kao što se sva vaša braća združuju u jedno u istini. Krist i Njegov Otac nikada nisu bili odvojeni i Krist živi u vašem razumijevanju, u onom dijelu vas koji dijeli Volju Njegovog Oca. Sveti Duh povezuje drugi dio - onu malenu, nerazumnu želju da budete odvojeni, drugačiji i posebni - s Kristom, kako bi jedinstvenost pojasnio onome koji je uistinu jedno. To se u ovom svijetu ne može razumjeti, ali se može naučiti.

6. Sveti Duh služi svrsi Kristovoj u vašem umu, kako bi se cilj posebnosti mogao ispraviti tamo gdje se nalazi pogreška. I, jer je Njegova svrha još uvijek jedno i s Ocem i sa Sinom, On poznaje Volju Božju i ono što vi uistinu želite. Ali, to može razumjeti um koji se smatra jednim, koji je svjestan da je jedno i koji je tako doživljen. Uloga Svetog Duha je podučiti vas kako iskusiti tu jedinstvenost, što morate učiniti kako bi ju mogli iskusiti i gdje trebate poći kako bi to učinili.

7. Sve to vodi računa o vremenu i mjestu kao da su oni zasebni, jer, sve dok vi smatrate da je jedan dio vas odvojen, ideja o Jedinstvenosti združenoj u Jedno nema značenja. Očigledno je da um koji je tako podijeljen ne bi nikada mogao biti Učiteljem Jedinstvenosti koja u Sebi ujedinjuje sve stvari. Stoga Ono Što se nalazi u ovom umu i doista ujedinjuje sve stvari u jedno, mora biti Učitelj toga. Meñutim, Ono se mora služiti jezikom kojeg taj um može razumjeti, u stanju u kojem on smatra da on je. I Ono se mora služiti cjelokupnim podučavanjem kako bi iluzije prenijelo u istinu, oduzelo sve lažne ideje o tome što jeste i povelo vas pored njih do istine koja se nalazi iza njih. Sve ovo možemo jednostavno kraće reći ovako:

Ono što je jednako ne može biti različito i ono što je jedno ne može imati odvojene dijelove.

II. Spasitelj od tame

1. Nije li očigledno da vas ono što tjelesne oči zapažaju ispunjava strahom? Možda smatrate da u tome nalazite nadu u zadovoljstvo. Možda zamišljate da postižete nekakav mir i

zadovoljstvo u svijetu kakvim ga zapažate. No, očigledno je da se rezultat ne mijenja. Unatoč vašim nadama i maštanjima, posljedica je uvijek očaj. I tu nema iznimaka, niti će ih ikada biti. Jedina vrijednost koja može postojati u prošlosti jest da ste shvatili kako vam nije podarila nagrade koje biste željeli sačuvati. Jer, jedino na taj način ćete biti voljni odreći je se i ukloniti ju zauvijek.

2. Nije li neobično da biste još uvijek trebali njegovati istu nadu u zadovoljstvo u svijetu kojeg vidite? Ni na koji način, u bilo koje vrijeme, ili na bilo kojem mjestu, vaša nagrada nikada nije bila drugo do strah i krivnja. Koliko vam je potrebno da shvatite kako je mogućnost promjene u ovom smislu jedva vrijedna odlaganja promjene koja bi mogla za posljedicu imati bolji rezultat? Jer, jedno je sigurno; vaš sadašnji način promatranja, kojim se već dugo služite, ne pruža podršku temeljima vaših budućih nada niti bilo kakvu naznaku uspjeha. Polaganje nade u, nešto u čemu nade uopće nema mora vas učiniti beznadnim. Meñutim, ta beznadnost je vaš izbor, sve dok želite tražiti nadu tamo gdje je nikada niste pronašli.

3. Nije li takoñer točno da ste van toga pronašli nekakvu nadu; neko svjetlucanje, nestalno i kolebljivo, a ipak nejasno vidljivo, da je nada zajamčena na temeljima koji se ne nalaze u ovome svijetu? A ipak, vaša vas nada da bi oni ipak mogli biti ovdje još uvijek sprječava od odustajanja od beznadnog i nezahvalnog zadatka kojeg ste si odredili. Ima li smisla zadržavati čvrsto uvjerenje kako postoji razlog da se i dalje bavite onime što nikada nije uspjelo, na temelju uvjerenja da će to naglo uspjeti i donijeti ono što do sada nikada nije donijelo?

4. Prošlost toga nije uspjela. Budite sretni da je nestala u vašem umu, da zasjeni ono što se tamo nalazi. Ne smatrajte oblik sadržajem, jer je oblik samo sredstvo sadržaja. A okvir je samo sredstvo koje drži sliku, kako bi ju mogli vidjeti. Okvir koji skriva sliku nema svrhe. On ne može biti okvir ako samo njega vidite. Bez slike okvir nema značenja. Njegova svrha je istaknuti sliku, a ne sebe.

5. Tko postavlja na zid prazan okvir i stoji pred njim s dubokim poštovanjem, kao da promatra remekdjelo? Meñutim, ako vi svog brata smatrate tijelom, vi činite upravo to. Sve što možete vidjeti je remekdjelo koje je Bog smjestio u taj okvir. Tijelo ga neko vrijeme drži i ne zasjenjuje ga ni na koji način. Meñutim, onome što je Bog stvorio nije potreban okvir, jer što je On stvorio On podržava i gradi unutar Sebe. On vam nudi svoje remekdjelo da ga vidite. Zar biste umjesto toga radije promatrali okvir? I uopće ne vidjeli sliku?

6. Sveti Duh je okvir kojeg je Bog postavio oko onog dijela Sebe kojeg biste vi htjeli vidjeti odvojenog. Meñutim, taj okvir je sjedinjen sa njegovim Stvoriteljem, jedno je sa Njim i Njegovim remekdjelom. To je njegova svrha i vi okvir ne pretvarate u sliku odaberete li vidjeti ga umjesto nje. Okvir kojeg mu je Bog dao samo služi Njegovoj svrsi, a ne vašoj svrsi odvojeno od Njegove. Upravo vaša odvojena svrha zasjenjuje sliku i njeguje taj okvir umjesto nje. Meñutim, Bog je smjestio Svoje remekdjelo unutar okvira koji će trajati zauvijek, dok se vaš razmrvio u prah. No, nemojte misliti da je slika na bilo koji način uništena. Ono što Bog stvori sigurno je od svakog kvara, nepromjenjivo i vječno savršeno.

7. Prihvatite Božji okvir umjesto svojega i vidjet ćete remekdjelo. Pogledajte tu ljupkost i shvatite Um koji ga je zamislio, ne u krvi i mesu, već u okviru jednako ljupkom kao što je i sam. Njegova svetost obasjava bezgrešnost koju skriva okvir tame i baca koprenu svjetlosti preko lica slike koja samo odražava svjetlost što sja od nje do njenog Stvoritelja. Nemojte pomisliti da je ovo lice ikada bilo zatamnjeno, jer ste ga vidjeli u okviru smrti. Bog ga je sačuvao kako biste ga mogli promatrati i vidjeti svetost koju joj je On dao.

8. U tami vidite spasitelja od tame i shvatite svog brata kakvim ga Um njegovog Oca vama pokazuje. On će istupiti iz tame kada ga pogledate i vi više nećete vidjeti tamu. Tama ga nije dodirnula, niti je dodirnula vas koji ste ga iznijeli na svjetlo kako biste ga mogli pogledati.

Njegova bezgrešnost samo prikazuje vašu bezgrešnost. Njegova blagost postaje vašom snagom i oboje ćete radosno pogledati unutra i vidjeti svetost koja se mora tamo nalaziti zbog onoga što ste vidjeli u njemu. On je okvir u kojem je smještena vaša svetost i ono što je Bog dao njemu mora biti dodijeljeno i vama. Koliko god on previña remekdjelo u sebi i vidi samo okvir tame, vaša je jedina uloga još uvijek vidjeti u njemu ono što on ne vidi. I u tom viñenju dijeli se vizija koja gleda Krista umjesto da vidi smrt.

9. Kako bi Gospodar Nebeski mogao ne biti radostan ukoliko vi cijenite Njegovo remekdjelo? Što bi On drugo mogao učiniti nego zahvaliti vama koji ljubite Njegovog sina kao što ga On ljubi? Zar vam On ne bi objavio Svoju Ljubav, kada biste vi samo dijelili njegovu zahvalnost onome što On ljubi? Bog njeguje stvaranje kao savršeni Otac kakav On jest. I tako Njegova radost postaje potpunom kada se neki dio Njega pridruži Njegovoj zahvalnosti kako bi podijelio Njegovu radost. Taj brat predstavlja Njegov savršeni dar vama. I On je radostan i zahvalan kada zahvaljujete Njegovom savršenom Sinu jer je ono što jest. I sva Njegova zahvalnost i radost obasjavaju vas koji biste željeli ispuniti Njegovu radost zajedno sa Njim. I na taj način je i vaša radost ispunjena. Oni koji žele sreću svog Oca i ujedno i svoju sreću učiniti potpunom ne mogu vidjeti niti jednu zraku tame. Zahvalnost Samog Boga slobodno se daje svakome tko sudjeluje u Njegovoj svrsi. Nije Njegova Volja biti sam. A nije niti vaša.

10. Kada oprostite svome bratu nećete se moći odvojiti od njega niti od njegovog Oca. Vama nije potrebno praštanje, jer oni koji su u potpunosti čisti nisu nikada niti griješili. Dajte, stoga, ono što vam je On dao, kako biste mogli vidjeti Njegovog Sina kao jedno i zahvaliti Njegovom Ocu kao što On zahvaljuje vama. I nemojte vjerovati da sva njegova zahvalnost nije dodijeljena vama. Jer, ono što vi dajete pripada Njemu i u davanju toga vi učite razumjeti ono što vam je On dao. I dajte Svetom Duhu ono što On nudi jednako i Ocu i Sinu. Nad vama nema moć ništa drugo osim Njegove volje i vaše volje koja samo proširuje Njegovu Volju. Vi ste stvoreni upravo radi toga i vaš brat s vama, kao jedno s vama.

11. Vi i vaš brat ste jednaki, kao što je Sam Bog Jedno i nije podijeljen u Svojoj Volji. I vi morate imati jednu svrhu, budući da je On dao jednako i jednom i drugom. Njegova volja se ponovno okuplja kako se vaše volje združuju, kako biste postali potpuni nudeći ispunjenje svome bratu. Nemojte u njemu gledati grešnost koju on vidi, već mu dajte čast kako biste mogli cijeniti sebe i njega. Vama i vašem bratu dana je moć spasenja, kako biste mogli dijeliti izlaz iz tame u svjetlost; kako biste mogli vidjeti kao jedno ono što nikada nije bilo odvojeno, niti odvojeno od cjelokupne Božje Ljubavi koja je ravnomjerno dodijeljena.

III. Percepcija i odabir 1. U onoj mjeri u kojoj krivnju smatrate vrijednom, do te mjere ćete zapažati svijet u

kojem je napad opravdan. U onoj mjeri do koje priznajete besmislenost krivnje, do te mjere ćete shvaćati da napad ne može biti opravdan. To je u skladu s osnovnim zakonom percepcije: Vi vidite ono u što vjerujete da tamo postoji i vjerujete da to tamo postoji jer želite da je tamo. U opažanju ne postoji neki drugi zakon. Sve ostalo samo proizlazi iz ovoga, kako bi ga podupiralo i davalo mu podršku. To je, ovome svijetu prilagoñen, oblik percepcije znatno temeljnijeg Božjeg zakona; da ljubav stvara sebe i samo sebe.

2. Zakoni Božji ne vladaju izravno svijetom kojim vlada opažanje, jer Um kojem percepcija ne znači ništa nije mogao stvoriti takav svijet. A ipak se Njegovi zakoni odražavaju svugdje. To ne znači da svijet u kojem postoji takav odraz uopće jest stvaran. Samo zato što

Njegov Sin vjeruje da jest, zbog vjerovanja Njegovog Sina On nije mogao dopustiti Sebi da se u potpunosti odvoji. On nije mogao ući u nerazboritost Svog Sina sa njim, ali On može biti siguran da je Njegova razboritost otišla tamo sa Njim, kako ne bi bio zauvijek izgubljen u ludilu svoje želje.

3. Percepcija počiva na odabiru; znanje ne. Znanje ima samo jedan zakon jer ono ima samo jednog Stvoritelja. Meñutim, postoje dvojica koja su načinila ovaj svijet i oni ga ne vide jednako. Za svakog od njih on ima različitu svrhu i svakom od njih on predstavlja savršeno sredstvo koje služi cilju za koji je predviñen. Za posebnost on predstavlja savršeni okvir za njegovo isticanje; savršeno bojno polje za provoñenje njegovih ratova, savršeno sklonište za iluzije koje bi ona htjela učiniti stvarnima. Samo jedno ona podržava u svojoj percepciji; samo jedno može biti potpuno opravdano.

4. Postoji drugi Tvorac svijeta istodobni Ispravljač nerazumnog vjerovanja da se bilo što može uspostaviti i održati bez neke veze koja ga još uvijek drži unutar zakona Božjih; ne na način na koji sam zakon podržava svemir kakvim ga je Bog stvorio, već u nekom obliku prilagoñenom potrebi koju Sin Božji sebi pripisuje. Ispravljena pogreška znači završetak pogreške. I na taj način Bog još uvijek štiti Svoga Sina, makar i u pogrešci.

5. Postoji još jedna svrha u svijetu kojeg je načinila pogreška, jer on ima još jednog Tvorca Koji može uskladiti njegov cilj sa svrhom Njegovog Stvoritelja. Sve što se može vidjeti u Njegovoj percepciji svijeta samo opravdava praštanje i prizor savršene bezgrešnosti. Sve što nastaje dočekano je trenutnim i potpunim praštanjem. Ne zadržava se niti na trenutak ništa što bi zasjenilo bezgrešnost što sjaji nepromijenjeno, s onu stranu jadnih pokušaja posebnosti da ju izbaci iz uma gdje se ona mora nalaziti i umjesto nje osvjetljavati tijelo. Ne treba um odabrati vidjeti svjetiljke Nebeske tamo gdje on to poželi. Ukoliko odabere vidjeti ih negdje drugdje, a ne u njihovom domu, kao da su obasjale mjesto na kojem nikada ne bi mogle postojati, onda Tvorac svijeta mora ispraviti vašu pogrešku, kako ne biste ostali u tami u kojoj ne postoje svjetiljke.

6. Svatko ovdje ulazi u tamu, meñutim, nitko u nju ne ulazi sam. Niti u njoj mora ostati dulje od trenutka. Jer, on stiže s Nebeskom pomoći u sebi, koja je spremna povesti ga van iz tame u svjetlost u bilo kojem trenutku. Vrijeme koje on odabere može biti bilo koje vrijeme, jer pomoć je tamo i očekuje samo njegovu odluku. I kada on odluči iskoristiti ono što mu je dano, onda će vidjeti svaku situaciju koju je prije smatrao sredstvom koje opravdava njegov bijes kako se pretvara u dogañaj koji opravdava njegovu ljubav. On će jasno čuti kako pozivi na rat koje je prije čuo ustvari predstavljaju pozive na mir. Shvatit će kako mjesto na kojem je prije napadao predstavlja samo još jedan oltar na kojem on može, s jednakom lakoćom i mnogo više sreće, darivati praštanje. I on će ponovno protumačiti svako iskušenje kao još jednu priliku koja mu može donijeti radost.

7. Kako može pogrešno opažanje biti grijeh? Neka sve pogreške vaše braće predstavljaju za vas samo priliku koju ste dobili kako biste vidjeli djela Pomagača koja su vam dana kako biste vidjeli svijet kojeg je On načinio namjesto svog svijeta. Što onda jest opravdano? Što vi želite? Jer, ova dva pitanja su jednaka. I kada shvatite da su jednaka, vi ste odlučili. Jer, shvaćanje da su ona jednaka donosi osloboñenje od vjerovanja kako postoje dva načina gledanja. Ovaj svijet može mnogo ponuditi vašem miru i u njemu postoje brojne prilike za proširenje svog vlastitog praštanja. Takva je njegova svrha za one koji žele vidjeti kako se mir i praštanje spuštaju na njih i daruju im svjetlost.

8. Tvorac svijeta blagosti ima savršenu moć oslabiti svijet nasilja i mržnje koji naizgled stoji izmeñu vas i Njegove blagosti. Taj svijet ne postoji u Njegovim očima koje praštaju. I stoga on ne treba postojati niti u vašim očima. Grijeh je čvrsto uvjerenje kojeg opažanje ne može promijeniti. Što je prokleto, prokleto je i takvo je zauvijek, zauvijek neoprostivo. No, ako je to

oprošteno, onda je percepcija grijeha vjerojatno bila pogrešna. I tako je promjena postala mogućom. I Sveti Duh takoñer vidi što On smatra udaljenim od mogućnosti promjene. Ali, grijeh ne može prisvojiti Njegovu viziju, jer grijeh je bio ispravljen Njegovim pogledom. Stoga to je sigurno bila pogreška, a ne grijeh. Jer, što je on tvrdio da nikada ne može biti, bilo je. Kazna napada grijeh i tako ga čuva. Ali, oprostiti ga znači promijeniti njegovo stanje iz pogreške u istinu.

9. Sin Božji nikada ne bi mogao griješiti, ali on može poželjeti ono što bi ga rado povrijedilo. I on ima moć misliti kako može biti povrijeñen. Što bi to moglo biti drugo nego pogrešna percepcija samog sebe? Je li to grijeh ili pogreška, oprostivo ili ne? Je li mu potrebna pomoć ili osuda? Je li vaša svrha njegovo spasenje ili prokletstvo? Zar zaboravljate da će ono što on vama predstavlja ovaj odabir učiniti vašom budućnošću? Jer, vi ga činite sada, u trenutku kada cjelokupno vrijeme postaje sredstvom za postizanje cilja. Odlučite se. Ali, priznajte da ta odluka bira i opravdat će svrhu svijeta kojeg vidite.

IV. Svjetlost koju donosite 1. Umovi koji su združeni i prepoznaju da je tako ne mogu osjećati krivnju. Oni ne mogu

napadati i raduju se što je tako, jer u toj sretnoj činjenici vide svoju sigurnost. Njihova radost nalazi se u nevinosti koju oni vide. I tako ju oni traže, jer njihova je svrha vidjeti ju i radovati joj se. Svatko traži ono što će mu donijeti radost kako ju on shvaća. Ne mijenja se cilj kao takav. Meñutim, način promatranja cilja neizbježno odreñuje odabir sredstva i nema nade u promjenu ukoliko se cilj ne promijeni. A onda se sredstva ponovno biraju, kao da se ono što će donijeti radost odreñuje i traži na drugačiji način.

2. Mogli bismo reći da osnovni zakon percepcije glasi ovako: »Radovat ćeš se onome što vidiš jer ti to vidiš kako bi se radovao.» I sve dok smatrate kako će vam patnja i grijeh donijeti radost, toliko dugo ćete ih moći vidjeti. Ništa nije štetno ili dobrostivo osim vaše želje. Upravo vaša želja stvari čini onakvima kakve posljedice one izazivaju kod vas. Jer ih vi odabirete kao sredstvo za postizanje istih tih posljedica, vjerujući kako one donose veselje i radost. Ovaj zakon vlada čak i na nebu. Sin Božji stvara kako bi sebi donio radost, sudjelujući u svrsi svog Oca pri svom vlastitom stvaranju, kako bi njegova radost mogla biti povećana, a zajedno sa njegovom i Božja radost.

3. Vi, tvorci svijeta koji to nije, odmorite se i utješite u drugom svijetu u kojem boravi mir. Ovaj svijet vi donosite sa sobom svim iscrpljenim očima i umornim srcima koja promatraju grijeh i u ritmu ponavljaju njegov tužni pripjev. Vi im možete donijeti počinak. Vi im možete dati svijet kojem će se oni radovati ugledavši ga i u kojem će njihova srca biti radosna. U vama postoji vizija koja se širi na sve njih i prekriva ih blagošću i svjetlošću. I u tom svijetu svjetlosti koji se širi tama za koju su mislili da tamo postoji biva odgurnuta na stranu, sve dok se ne pretvori samo u daleke sjene, negdje u daljini, sjene koje se neće pamtiti još dugo, jer ih sunce svojim sjajem pretvara u ništavnost. I sve njihove «zle» misli i«grešne» nade, njihovi snovi o krivnji i nemilosrdnoj osveti i svaka želja da se povrijedi i ubije i umre, nestat će pred suncem kojeg vi donosite.

4. Zar vi to ne biste htjeli učiniti za Ljubav Božju? I za sebe? Promislite što bi to učinilo za vas. Vaše «zle» misli koje vas sada proganjaju činit će se sve dalje i dalje, daleko od vas. I one se sve više udaljavaju, jer se sunce u vama podiglo kako bi one mogle biti odgurnute u stranu pred svjetlošću. One se zadržavaju još nakratko, još samo malo, u iskrivljenim oblicima previše

udaljenim, a da bi se mogli prepoznati i nestale su zauvijek. U sunčevoj svjetlosti vi ćete stajati u tišini, nevinosti i potpuno bez straha. I od vas će se širiti počinak kojeg ste pronašli, kako vaš mir nikada ne bi nestao i ostavio vas bez doma. Oni koji nude mir svakome pronašli su dom na Nebu kojeg svijet ne može uništiti. Jer, on je dovoljno velik da drži svijet u svome miru.

5. U vama se nalazi cjelokupno Nebo. Svaki list koji padne dao vam je život. Svaka ptica koja je ikada zapjevala ponovno će zapjevati u vama. I svaki cvijet koji je ikada procvjetao sačuvao je svoj miris i svoju ljupkost za vas. Koji cilj može zamijeniti Volju Božju i volju Njegovog Sina, da Nebo bude vraćeno onome za kojeg je bilo stvoreno kao jedini njegov dom? Ništa prije i ništa poslije toga. Niti jedno drugo mjesto; niti jedno drugo stanje niti vrijeme. Ništa dalje niti ništa bliže. Ništa drugo. Ni u jednom obliku. Upravo to možete donijeti čitavom svijetu i sve one misli koje su ušle u njega i na kratko bile u krivu. Kako bi bolje vaše vlastite pogreške mogle biti pretvorene u istinu nego vašom voljnošću da sa sobom donesete svjetlo Nebesko, dok prolazite pored svijeta tame u svjetlost?

V. Stanje bezgrešnosti 1. Stanje bezgrešnosti je jednostavno ovakvo: Cjelokupna želja za napadom je nestala i

stoga ne postoji razlog da Sina Božjeg zamjećujete drugačijim nego onakvim kakav on jest. Potreba za krivnjom je nestala, jer ona nema svrhe i nema značenja ako joj grijeh nije cilj. Napad i grijeh vezani su kao jedna iluzija, a svaki od njih je uzrok i cilj i opravdanje onog drugog. Svaki od njih zasebno nema značenja, nego naizgled vuče značenje iz onog drugog. Svaki od njih ovisi o onom drugom zbog bilo kakvog smisla kojeg naizgled ima. I nitko ne može vjerovati u jednog od njih ukoliko onaj drugi nije istinit, jer svaki od njih potvrñuje istinitost onog drugog.

2. Napad pretvara Krista u vašeg neprijatelja i Boga zajedno sa Njim. Zar se ne biste trebali bojati takvih «neprijatelja»? I, zar se ne biste trebali bojati sebe? Jer, vi ste povrijedili sebe i svoje Sebstvo učinili svojim «neprijateljem». I sada morate vjerovati kako vi niste vi, već nešto vama strano i «nešto drugo», «nešto» čega se treba plašiti umjesto voljeti. Tko bi htio napasti nešto što smatra potpuno nevinim? I tko, upravo zato jer želi napasti, bi mogao ne pomisliti kako mora biti kriv ne bi li zadržao želju, dok želi nevinost? Jer, tko bi mogao Sina Božjeg smatrati nevinim i željeti mu smrt? Krist stoji pred vama, svaki puta kada pogledate svoga brata. On nije nestao ako su vaše oči zatvorene. Ali, što možete vidjeti tražeći svoga Spasitelja i promatrajući Ga slijepim očima?

3. Ako gledate na taj način, vi onda ne vidite Krista. Vi promatrate «neprijatelja», kojeg ste zamijenili s Kristom. I mrzite ga, jer u njemu ne postoji grijeh kojeg biste mogli vidjeti. Niti vi možete čuti njegov tugaljiv poziv, nepromijenjenog sadržaja bez obzira na oblik poziva, da se sa njim sjedinite i pridružite se nevinosti i miru. A ipak ispod besmislenih krikova ega nalazi se takav poziv kakvog mu ga je Bog podario, kako biste mogli čuti u njemu Njegov Poziv vama i odgovoriti na njega vraćajući Bogu ono što Njemu pripada.

4. Sin Božji od vas traži samo ovo; da mu vratite ono što mu pripada, kako biste mogli sa njim u tome sudjelovati. Nitko to ne posjeduje sam. Tako to ostaje obojici beskorisno. Ako ste zajedno, svatko će dobiti jednaku snagu da spasi onog drugog i spasi sebe zajedno sa njim. Ako mu oprostite, vaš spasitelj vam nudi spasenje. Ako ga osudite, on vam nudi smrt. U svakome vidite samo odraz onoga što ste odabrali da on predstavlja za vas. Ukoliko se odlučite protiv njegove prave uloge, jedine koju on uistinu ima, vi ga lišavate radosti koju bi pronašao da je ispunio ulogu koju mu je namijenio Bog. Ali, nemojte misliti da je Nebo izgubljeno samo za

njega. Isto tako ono ne može biti ponovno dobiveno ukoliko mu vi ne pokažete put, kako biste ga vi mogli pronaći, hodajući uz njega.

5. To nije žrtva kako bi on bio spašen jer ćete njegovom slobodom vi dobiti svoju vlastitu slobodu. Dopustiti da njegova uloga bude ispunjena predstavlja samo sredstvo ispunjenja vaše uloge. I tako vi idete prema Raju ili prema paklu, ali ne sami. Kako će predivna biti njegova bezgrešnost kada ju opazite! I kako će velika biti vaša radost kada on bude slobodan da vam ponudi dar viñenja kojeg mu je Bog podario za vas! On ima samo jednu potrebu; da mu vi omogućite slobodu da ispuni zadatak kojeg mu je dao Bog. Upamtite samo ovo; ono što on čini i vi činite zajedno sa njim. I kako ga vi vidite, tako vi odreñujete ulogu koju je on namijenio vama, sve dok ga ne vidite drugačije i dopustite mu da bude ono što mu je Bog odredio da bude prema vama.

6. Prema mržnji koju bi Sin Božji mogao njegovati prema njemu, vjeruje se da Bog nema moći spasiti od paklene patnje ono što je On stvorio. Ali, u ljubavi koju on sam pokazuje Bog je slobodan dopustiti da se ostvari Njegova Volja. U svom bratu vi vidite sliku svog vlastitog vjerovanja u ono što mora biti Volja Božja za vas. U svom praštanju vi ćete shvatiti Njegovu Ljubav prema vama; kroz svoj napad vjerujete da vas On mrzi, smatrajući da Nebo mora biti pakao. Pogledajte ponovno svog brata, shvaćajući da on predstavlja put do neba ili do pakla, ovisno o tome kako ga vi shvaćate. Ali, nemojte zaboraviti ovo; uloga koju dajete njemu dana je vama i vi ćete hodati putem kojeg ste mu pokazali jer on predstavlja vašu prosudbu sebe.

VI. Posebna uloga 1. Milost Božja počiva blago na očima koje praštaju i sve što one promatraju promatraču

govori o njemu. On ne vidi zlo; u svijetu ne vidi ništa čega bi se plašio i nikoga tko bi se razlikovao od njega. I budući da ih on voli, on tako promatra sebe s ljubavlju i blagošću. On ne bi htio osuditi sebe zbog svojih grešaka ništa više negoli osuditi drugog. On nije sudac osvete niti on kažnjava grijehe. Ljubaznost njegovog pogleda počiva na njemu sa svom blagošću koja se nudi drugima. Jer, on bi htio samo liječiti i samo blagoslivljati. I budući u skladu s onim što želi Bog, on ima moć liječenja i blagoslivljanja svih onih koje promatra sa milošću Božjom u svom pogledu.

2. Oči se naviknu na tamu i svjetlost sjajnog dana čini se bolnom za oči koje su dugo bile naviknute na nejasno djelovanje vidljivo u sumrak. I one se okreću od sunčeve svjetlosti i jasnoće koju ona donosi svemu što one promatraju. Nejasnost se čini boljom; lakšom za gledanje i prepoznavanje. Nekako se čini da je lakše promatrati ono što je maglovito i više zasjenjeno; manje je bolno za oči nego ono što je potpuno jasno i nedvosmisleno. Meñutim, tomu oči ne služe i tko može reći da mu je draža tama i uporno tvrditi da želi vidjeti?

3. Želja za gledanjem zaziva milost Božju na oči i donosi dar svjetlosti koji omogućava vid. Želite li vidjeti svoga brata? Bogu je drago da ga vi gledate. On ne želi da ne prepoznajete svoga spasitelja. Isto tako On ne želi da on ostane bez uloge koju mu je On namijenio. Nemojte dopustiti da i dalje bude sam, jer oni koji su sami su oni koji ne vide ulogu u svijetu koju trebaju izvršiti; niti mjesto na kojem su potrebni, niti cilj kojeg samo oni mogu savršeno ispuniti.

4. Percepcija posebnosti Svetog Duha je ovakva; Njegovo korištenje onoga što ste vi načinili, da bi liječio, a ne povrijedio. Svakome on daje posebnu ulogu u spasenju koju samo on može izvršiti; ulogu namijenjenu samo njemu. Njegov plan nije potpun dok ne nañe svoju

posebnu ulogu i izvrši ulogu koja mu je namijenjena, kako bi sebe učinio potpunim u svijetu u kojem vlada nepotpunost.

5. Ovdje, gdje zakoni Božji ne prevladavaju u savršenom obliku, on ipak može učiniti jednu savršenu stvar i izvršiti jedan savršeni odabir. I tim činom posebne vjernosti onome koga smatra drugačijim od sebe, on shvaća da je dar bio poklonjen njemu i stoga oni moraju biti jedno. Praštanje je jedina uloga koja ima značenje u vremenu. To je sredstvo kojim se koristi Sveti Duh kako bi posebnost pretvorio iz grijeha u spasenje. Praštanje je namijenjeno svima. Ali, kada ono počiva na svima, ono je potpuno i s tim je dovršena svaka uloga ovog svijeta. Od tada vrijeme više ne postoji. Meñutim, dok je u vremenu, još uvijek postoji mnogo toga što treba učiniti. I svatko mora činiti što mu je dodijeljeno, jer o njegovoj ulozi ovisi cjelokupni plan. On ima posebnu ulogu u vremenu, jer je tako odabrao i odabravši tako, on ju je načinio za sebe. Njegova želja nije bila odbijena već joj je izmijenjen oblik, kako bi mogla služiti njegovom bratu i njemu samom i na taj način postala sredstvo spasenja umjesto gubitka.

6. Spasenje nije drugo nego podsjetnik da ovaj svijet nije vaš dom. Njegovi zakoni vama nisu nametnuti, njegove vrijednosti ne pripadaju vama. I ništa što mislite da u njemu vidite tamo ustvari uopće ne postoji. To se može vidjeti i shvatiti kada svaki pojedinac uzima udjela u njegovom razvrgnuću, kao što je imao udjela u njegovom nastajanju. On ima sredstva za sve to, kao što je oduvijek imao. Posebnost koju je odabrao kako bi povrijedio sebe Bog je odredio sredstvom njegovog spasenja, od samog trenutka kada je odabrao. Njegov posebni grijeh je postao njegovom posebnom milošću. Njegova posebna mržnja postala je njegovom posebnom ljubavlju.

7. Svetom Duhu je potrebna vaša posebna uloga kako bi Njegova uloga mogla biti ispunjena. Nemojte misliti da vam ovdje nedostaje posebna vrijednost. Vi ste to željeli i to vam je dano. Sve što ste načinili može poslužiti spasenju jednostavno i dobro. Sin Božji ne može donijeti odluku koju Sveti Duh ne bi mogao iskoristiti u njegovu korist, a ne protiv njega. Samo u tami se vaša posebnost doima poput napada. Na svjetlu ju vidite kao svoju posebnu ulogu u planu da spasite Sina Božjeg od svakog napada i dopustite mu da shvati kako je siguran, kao što je oduvijek bio i kako će i ostati, kako u vremenu, tako i u vječnosti. To je uloga koju ste vi dobili za svog brata. Uzmite ju stoga nježno iz ruke svoga brata i dopustite da spasenje u vama bude savršeno ispunjeno. Učinite samo to jedno, kako biste mogli dobiti sve.

VII. Stijena spasenja 1. Meñutim, ako Sveti Duh može svaku rečenicu koju ste sebi postavili zamijeniti

blagoslovom, onda to ne može biti grijeh. Grijeh je u čitavom svijetu jedino što se ne može promijeniti. On je nepromjenjiv. I o njegovoj nepromjenjivosti ovisi svijet. Čarolija svijeta može naizgled skrivati bol grijeha od grešnika i zavaravati blještavilom i lukavštinom. Meñutim, svatko zna da je cijena grijeha smrt. I tako i jest. Jer, grijeh je zahtjev za smrću, želja da se temelj ovog svijeta učini sigurnim poput ljubavi, pouzdanim poput Neba i snažnim poput Samog Boga. Svijet je zaštićen od ljubavi za svakog onog tko grijeh smatra mogućim. I on se neće promijeniti. Meñutim, je li moguće da ono što Bog nije stvorio dijeli osobine Njegovog stvaranja, kada mu se suprotstavlja na svaki način?

2. Nemoguće je da je želja «grešnika» za smrću jednako snažna kao što je Božja Volja za životom. Niti temelji svijeta kojeg On nije načinio mogu biti čvrsti i sigurni poput Neba. Kako može biti da su pakao i Nebo jednaki? I, je li moguće da se ono što On nije želio ne može

promijeniti? Što je drugo nepromjenjivo osim Njegove volje? I što može dijeliti njegova svojstva osim njega samog? Kakva želja se može pojaviti protiv njegove Volje i biti nepromjenjiva? Kada biste mogli shvatiti kako osim Volje Božje ništa drugo nije stalno, ovaj tečaj vam ne bi bio težak. Jer, upravo u to vi ne vjerujete. Meñutim, ne postoji ništa drugo u što biste mogli vjerovati, kada biste samo pogledali što to uistinu jest.

3. Vratimo se na ono što smo prije rekli i razmislimo o tome pažljivije. Zacijelo ili je Bog lud ili je ovaj svijet mjesto ludosti. Niti jedna Njegova Misao nema nikakvog smisla u ovom svijetu. I ništa što ovaj svijet smatra istinitim nema baš nikakvog značenja u Njegovom Umu. Ono što nema smisla niti značenja je nerazumnost. A ono što je nerazumno ne može biti istina. Kada bi samo jedno vjerovanje koje se ovdje toliko duboko cijeni bilo istinito, onda bi svaka Misao koju je Bog ikada pomislio bila iluzija. A ako je samo jedna Njegova Misao istinita, onda su sva uvjerenja kojima svijet daje neko značenje lažna i nemaju nikakvog smisla. To je odluka koju vi donosite. Nemojte to pokušavati shvatiti drugačije, niti iskriviti to u nešto što nije. Jer, vi možete donijeti samo ovu odluku. Ostalo je prepušteno Bogu, a ne vama.

4. Opravdati jednu vrijednost koju podržava svijet znači poreći razboritost svog Oca i svoju razboritost. Jer, Bog i Njegov voljeni Sin ne razmišljaju različito. I upravo slaganje njihovih misli čini Sina sustvoriteljem s Umom Čije Misli su ga stvorile. Stoga, ukoliko on odluči vjerovati u jednu misao suprotstavljenu istini, on je odlučio da on nije Sin svog Oca jer je Sin lud, a razumnost je zasigurno odvojena i od Oca i od Sina. U ovo vi vjerujete. Nemojte misliti da ovo vjerovanje ovisi o svom obliku. Onaj tko svijet smatra razumnim na bilo koji način, opravdanim u svakoj svojoj misli ili da ga održava bilo kakav oblik razuma, taj vjeruje da je to istina. Grijeh nije stvaran upravo zato jer Otac i Sin nisu nerazumni. Ovaj svijet nema značenja upravo zato jer počiva na grijehu. Tko bi mogao stvoriti nepromjenjivo ukoliko ono ne počiva na istini?

5. Sveti Duh ima moć izmijeniti cjelokupni temelj svijeta kojeg vidite u nešto drugo; osnovu koja nije nerazumna, na kojoj se može temeljiti razumna percepcija i vidjeti drugi svijet. Svijet u kojem se ne pobija ništa što bi Sina Božjeg moglo dovesti do zdravog razuma i radosti. Ništa ne potvrñuje smrt niti okrutnost; odvajanje niti razlike. Jer, ovdje se sve smatra jednim i nitko ne gubi kako bi netko drugi mogao dobiti.

6. Provjerite sve u što vjerujete, a što je suprotno ovom jedinom zahtjevu i shvatit ćete da sve ono što ispunjava taj jedini zahtjev jest vrijedno vaše vjere. Ali, ništa drugo. Što nije ljubav, grijeh je i svaki od njih smatra onog drugog nerazumnim i beznačajnim. Ljubav je osnova svijeta kojeg grešnici smatraju potpuno nerazumnim, vjerujući da njihov put vodi do razumnosti. Meñutim, grijeh je jednako nerazuman u očima ljubavi koje bi htjele nježno pogledati s onu stranu ludosti i počivati mirno u istini. Svaki od njih svijet smatra nepromjenjivim, kao što svaki definira nepromjenjivu i vječnu istinu onoga što jeste. I svaki odražava stav o tome što Otac i Sin zacijelo jesu, kako bi to stajalište učinio značajnim i razumnim.

7. Vaša posebna uloga je poseban oblik u kojem se činjenica da Bog nije nerazuman vama čini najrazboritijom i najznačajnijom. Sadržaj je jednak. Oblik je prilagoñen vašim posebnim potrebama i posebnom vremenu i mjestu u kojem vi mislite da nalazite sebe, gdje možete biti slobodni od prostora i vremena i gdje vas sve u što vjerujete sigurno ograničava. Sin Božji ne može biti vezan vremenom i prostorom niti bilo čime što Bog nije želio. Meñutim, ako Njegovu Volju smatramo ludilom, onda oblik razboritosti koji ga čini najprihvatljivijim za one koji su nerazumni zahtjeva posebnu odluku. Isto tako, tu odluku ne mogu donijeti nerazumni, čiji problem upravo jest to što njihove odluke nisu slobodne niti su nastale razumno, u svjetlu razbora.

8. Uistinu bilo bi ludo povjeriti spasenje nerazumnima. I, budući da On nije nerazuman Bog je imenovao Jednoga, jednako razumnoga kao što je On, da izgradi zdraviji svijet kojeg bi

mogli vidjeti svi oni koji odaberu nerazumnost kao svoje spasenje. Taj Jedan je dobio na izbor oblik koji mu najviše odgovara; oblik koji neće napasti svijet kojeg vidi, već će tiho ući u njega i pokazati mu da je nerazuman. Taj Jedan samo ukazuje na alternativu, na drugi način promatranja onoga što je već prije vidio i prepoznaje ga kao svijet u kojem živi i za kojeg je prije smatrao da ga razumije.

9. Sada on mora to propitivati, jer je oblik alternative takav da ga ne može poricati, niti zanemariti, niti u potpunosti ne uspjeti uočiti. Svakome je njegova posebna uloga odreñena tako da ju smatra mogućom i sve poželjnijom, budući da mu dokazuje kako je upravo to alternativa koju on uistinu želi. Iz te pozicije mu njegova grešnost i sav grijeh kojeg on vidi u svijetu nude sve manje i manje. Dok on to uspije shvatiti, cijena koju plaća je njegov zdrav razum i ona stoji izmeñu njega i svake nade da će ikada postati razuman. On nije ostavljen bez mogućnosti bijega iz ludila, jer ima posebnu ulogu u bijegu svakog drugoga. On ne može biti ostavljen vani, bez posebne uloge u nadi mira, jednako kao što ni Otac ne bi mogao zanemariti Svog Sina i proći pored njega u bezbrižnoj lakomislenosti.

10. Sto je pouzdano osim Božje Ljubavi? I gdje razumnost boravi osim u njemu? Onaj Koji govori umjesto Njega može vam to pokazati, u alternativi koju je odabrao posebno radi vas. Božja je Volja da vi to upamtite i tako se izdignete iz najdubljeg tugovanja u savršenu radost. Prihvatite ulogu koja vam je dodijeljena u Božjem planu kako biste pokazali Njegovom Sinu da su pakao i Raj različiti, a ne jednaki. I kako su u Raju svi Oni jednaki, bez razlika koje bi htjele pretvoriti pakao u Raj i Raj u pakao, kada bi takva nerazumnost uopće bila moguća.

11. Cjelokupno vjerovanje da netko može izgubiti samo odražava temeljno načelo da Bog mora biti nerazuman. Jer, u ovom svijetu se čini da netko mora dobiti upravo zato jer je netko drugi izgubio. Kada bi to bilo istina, onda bi Bog uistinu bio lud! Meñutim, što je ovo vjerovanje drugo nego oblik temeljnijeg načela: »Grijeh je stvaran i vlada svijetom»? Radi svakog i najmanjeg dobitka netko mora izgubiti i platiti točnu količinu u krvi i patnji. Jer inače bi zlo pobijedilo, a ukupna cijena bilo kojeg dobitka bilo bi uništenje. Vi koji vjerujete da je Bog lud, pažljivo to razmotrite pogledajte i shvatit ćete da nerazuman mora biti ili Bog ili to načelo, ali nikako oboje.

12. Spasenje je ponovno roñenje ideje da nitko ne može gubiti kako bi netko drugi dobio. I svatko mora dobiti, ukoliko svatko želi biti dobitnik. Ovdje se vraća razboritost. I na toj jedinoj stijeni istine vjera u Božju vječnu razboritost može počivati u savršenom povjerenju i savršenom miru. Razum je zadovoljan, jer sva nerazumna vjerovanja ovdje mogu biti ispravljena. I ako je ovo istina onda je grijeh zacijelo nemoguć. To je stijena na kojoj počiva spasenje, točka prednosti odakle Sveti Duh daje značenje i smjernice planu u kojem ima udjela vaša posebna uloga. Jer, ovdje je vaša posebna uloga učinjena potpunom, jer ona sudjeluje u ulozi cjeline.

13. Ne zaboravite da svako iskušenje znači samo ovo: nerazumno vjerovanje da bi vas Božja nerazumnost mogla učiniti razumnim i dati vam ono što želite; da ili Bog ili vi morate izgubiti zbog ludila, jer se vaši ciljevi ne mogu pomiriti. Smrt zahtjeva život, ali život se ne održava pod svaku cijenu. Nitko ne može patiti kako bi Volja Božja bila ispunjena. Spasenje je Njegova Volja upravo zato jer ju vi dijelite. Ne samo za vas, već za Sebstvo koje je Sin Božji. On ne može izgubiti, jer kada bi mogao, taj gubitak bi pripadao njegovom Ocu, a u Njemu nikakav gubitak nije moguć. I to je razborito jer to je istina.

VIII. Pravda vraćena ljubavi 1. Sveti Duh se može poslužiti svime što Mu dajete za vaše spasenje, Ali On se ne može

koristiti onime što vi ne želite dati, jer vam On to ne može oduzeti bez vaše volje. Jer, kada bi to učinio, vi biste bili uvjereni kako vam je On to silom istrgnuo protiv vaše volje. I tako ne biste shvatili kako jest vaša volja da budete bez toga. Vi Mu to ne trebate dati u potpunosti voljno, jer kada biste to mogli, ne biste trebali Njega. Meñutim, Njemu je potrebno sljedeće: da vam bude draže da On to uzme nego da; vi to zadržite samo za sebe i da priznate kako ne želite znati nešto što nekome donosi gubitak. Toliko je potrebno dodati ideji da nitko ne može izgubiti kako biste vi dobili. I ništa više.

2. Ovdje se nalazi jedini princip potreban spasenju. Nije niti potrebno da vaša vjera u njega bude snažna, nepokolebljiva i bez napada svih vjerovanja koja mu se suprotstavljaju. Vi nemate čvrstu privrženost. Ali, upamtite da spasenje nije potrebno spašenima. Vi niste pozvani učiniti ono što bi onaj koji je još uvijek podijeljen protiv sebe smatrao nemogućim. Vjerujte barem malo da u takvom stanju uma možete pronaći mudrost. Ali, budite zahvalni što se od vas traži samo malo vjere, što drugo nego tek malo vjere preostaje onima koji još uvijek vjeruju u grijeh? Što bi oni mogli znati o Nebu i pravdi spašenih?

3. Postoji vrsta pravde u spasenju o kojoj svijet ništa ne zna. Svijetu pravda i osveta predstavljaju isto, jer grešnici pravdu smatraju samo svojom kaznom, koju je možda netko drugi pretrpio, ali joj nije izbjegao. Zakoni grijeha zahtijevaju žrtvu. Malo je važno o kome se radi. Ali, cijena mora biti smrt i potrebno ju je platiti. To nije pravda, već nerazumnost. A ipak, kako bi se moglo odrediti pravdu bez nerazumnosti tamo gdje ljubav znači mržnju, a smrt se smatra pobjedom nad vječnošću i bezvremenošću i životom?

4. Vi koji ne poznajete pravdu još uvijek možete pitati i razumjeti odgovor. Pravda sve promatra jednako. Nije pravedno da nekome manjka jer netko drugi ima. Jer, to je osveta, bez obzira na oblik u kojem se nalazi. Pravda ne zahtjeva žrtvu, jer se svaka žrtva čini kako bi se sačuvalo i zadržalo grijeh. To je plaća ponuñena za cijenu grijeha, ali to nije ukupna cijena. Ostatak se uzima od drugoga, kako bi bio položen pored vaše male plaće i tako «okajao» sve što vi želite zadržati i ne odreći se toga. Tako ste žrtva djelomično vi, dok netko drugi zauzima znatno veći dio. I u ukupnoj cijeni, što je veći njegov dio to je manji vaš. A pravda je, budući slijepa, zadovoljna time što je plaćena i nije važno tko ju plaća.

5. Može li to biti pravda? Bog o tome ne zna ništa. Ali, On zna pravdu i poznaje ju dobro. Jer On je u potpunosti pravedan prema svima. Osveta je strana Božjem Umu upravo zato jer On poznaje pravdu. Biti pravedan znači biti pošten, a ne osvetoljubiv. Poštenje i osveta su nemogući, jer se svaka od njih suprotstavlja onoj drugoj i poriče da je to drugo stvarno. Nemoguće je da vi sudjelujete u pravdi Svetog Duha s umom koji uopće može zamisliti posebnost. No, kako bi On mogao biti pravedan ako osuñuje grešnika za zločine koje on nije počinio, ali misli da jest? I gdje bi tu bila pravda kad bi On zahtijevao od onih koji su opsjednuti idejom kazne da ju odlože bez pomoći i shvate da ona nije istinita?

6. Izuzetno je teško onima koji još uvijek vjeruju da grijeh nešto znači shvatiti pravdu Svetog Duha. Oni zacijelo vjeruju da On dijeli njihovu vlastitu smetenost i ne mogu izbjeći osvetu koja ima za posljedicu njihovo vlastito vjerovanje u pravdu. I tako se oni plaše Svetog

Duha i u Njemu zapažaju «gnjev» Božji. Oni takoñer ne mogu vjerovati da im On neće zadati smrtni udarac munjom iščupanom iz «vatri» Nebeskih Samom Božjom ljutitom rukom. Oni uistinu vjeruju da je Raj pakao i uistinu se plaše ljubavi. Kada im kažu da nikada nisu griješili preplavljuje ih duboka sumnja i studen straha. Njihov svijet ovisi o stabilnosti grijeha. I oni smatraju «prijetnju» onoga što Bog poznaje kao pravdu mnogo pogubnijom po njih i njihov svijet od osvete koju oni shvaćaju i ljube.

7. I tako oni gubitak grijeha smatraju prokletstvom. I klone se Svetog Duha kao da je On glasnik iz pakla, poslan odozgo u izdajstvu i lukavštini, kako bi nad njima izvršio Božju osvetu prerušen kao izbavitelj i prijatelj. Što bi On njima drugo mogao predstavljati nego ñavla, odjevenog u anñeoski ogrtač ne bi li ih prevario. I kakav im izlaz On može ponuditi osim vrata u pakao koja tobože izgledaju kao ulaz u Raj?

8. No, pravda ne može kazniti one koji traže kaznu, već postoji Sudac Koji zna da su oni u istini u potpunosti nevini. U pravdi On je prinuñen osloboditi ih i dati im svu počast koju oni zaslužuju i koju su sebi , uskraćivali, jer nisu pravedni i ne mogu shvatiti da su nevini. Grješnici ne mogu razumjeti ljubav, jer oni smatraju da je pravda odijeljena od ljubavi i predstavlja nešto drugo. I na taj način se ljubav smatra slabom, a osveta jakom. Jer, ljubav gubi kada ju napusti rasuñivanje i nije dovoljno snažna da bi mogla spasiti od kazne. Ali, osveta bez ljubavi dobiva na snazi, budući da je odvojena od ljubavi. Ali, što osim osvete može pomoći i spasiti sada kad ljubav stoji slabašna sa strane, bespomoćnih ruku, lišena pravde i životne snage i nemoćna da spasi?

9. Što Ljubav može tražiti od vas koji mislite da je sve ovo istinito? Da li bi On, u pravdi i ljubavi, mogao povjerovati da vi u svojoj smetenosti možete mnogo dati? Od vas se ne traži da Mu vjerujete kudikamo više. On vam ne nudi ništa više od onoga što vidite i za što priznajete da ne biste mogli dati sami. U Samoj Božjoj pravdi On prepoznaje sve što vi zaslužujete, ali isto tako shvaća da vi to ne možete prihvatiti za sebe. Njegova je posebna uloga pružiti vam darove koje zaslužuju nevini. I svaki dar kojeg prihvatite donosi radost Njemu, kao i vama. On zna da Nebo postaje bogatije svakim darom kojeg vi prihvatite. I Bog se raduje kada i Njegov Sin primi ono što pravda ispunjena ljubavlju zna da mu pripada. Jer, ljubav i pravda se ne razlikuju. Upravo zato jer su jednake milost stoji Bogu s desne Strane i daje Sinu Božjem moć da sebi oprosti grijehe.

10. Kako može biti da onome koji zavrjeñuje sve nešto bude uskraćeno? Jer, to bi bila nepravda i uistinu nepošteno prema svoj svetosti koja se nalazi u njemu, ma koliko ju on ne prepoznaje. Bog ne poznaje nepravdu. On ne bi dozvolio da Njegovog Sina osuñuju oni koji traže njegovu smrt i uopće ne mogu vidjeti njegovu vrijednost. Kojeg iskrenog svjedoka bi oni mogli pozvati da govori u njegovu korist? I tko bi došao proklinjati u njegovu korist, a ne protiv njegovog života. Vi njemu ne biste dali nikakvu pravdu. A ipak, Bog je osigurao da se Sinu kojeg On voli izvrši pravda koja će ga zaštititi od svake pristranosti koju biste mu htjeli ponuditi, vjerujući da mu pripada osveta.

11. Kao što posebnost ne brine o tome tko plaća cijenu grijeha, sve dok je ona plaćena, tako se ni Sveti Duh ne obazire tko na kraju promatra nevinost, pod uvjetom da je ona vidljiva i prepoznata. Jer je dovoljan samo jedan svjedok, ako gleda iskreno. Jednostavnoj pravdi nije potrebno više Sveti Duh pita svakoga hoće li on biti taj jedan, kako bi se pravda mogla vratiti ljubavi i tamo biti zadovoljna. Svaka posebna uloga koju On daruje služi samo ovome: kako bi svatko shvatio da ljubav i pravda nisu odvojene. I obje postaju jačima svojim meñusobnim ujedinjenjem. Bez ljubavi pravda je pristrana i slaba. A ljubav bez pravde je nemoguća. Jer, ljubav je pravedna i ne može kazniti bez razloga. Kakav uzrok može biti jamstvo napadu na

nevinog? Stoga ljubav ispravlja pogreške u pravdi, a ne u osveti. Jer, to bi bilo nepravedno prema nevinosti.

12. Vi možete biti savršeni svjedok moći ljubavi i pravde, ukoliko shvatite kako je nemoguće da Sin Božji zaslužuje osvetu. Ne trebate shvaćati da je to istinito, u svim okolnostima. Isto tako ne trebate promatrati svoje iskustvo u svijetu, koje je samo sjena svega što se uistinu zbiva u vama. Shvaćanje koje je vama potrebno ne dolazi od vas, već od vašeg Sebstva, toliko velikog i svetog da On ne bi mogao posumnjati u Njegovu nevinost. Vaša posebna uloga je pozvati Njega, kako bi se On mogao nasmiješiti vama čiju bezgrešnost On dijeli. Njegovo shvaćanje postat će vaše. I tako je ispunjena posebna uloga Svetog Duha. Božji Sin je pronašao svjedoka svojoj bezgrešnosti, a ne svojim grijesima. Koliko malo vi trebate dati Svetom Duhu kako biste mogli dobiti jednostavnu pravdu.

13. Bez nepristranosti nema pravde. Kako posebnost može biti pravedna? Nemojte osuñivati jer vi to ne možete, a ne zato što ste i vi takoñer bijedni grješnik. Kako oni koji su posebni mogu doista shvatiti da je pravda jednaka za sve? Uzeti od jednoga da bi se dalo drugom mora predstavljati nepravdu za obojicu, budući su oni jednaki u očima Svetog Duha. Njihov Otac je obojici dao jednako nasljeñe. Onaj koji bi htio imati manje ili više nije svjestan da on ima sve. On ne sudi o tome što pripada nekome drugome, jer smatra da je on lišen. I stoga je on zacijelo zavidan i pokušava oduzeti onome koga osuñuje. On nije nepristran i ne može pošteno vidjeti prava drugoga, jer su njegova vlastita prava njemu zasjenjena.

14. Vi imate pravo na cijeli svemir; na savršeni mir, potpuno osloboñenje od svih posljedica grijeha i na život vječni, radostan i potpun u svakom pogledu, kao što je Bog odredio za Svog svetog Sina. To je jedina pravda koju poznaje Nebo i sve što Sveti Duh donosi na zemlju. Vaša posebna uloga ne pokazuje vam drugo nego da za vas može prevladati savršena pravda. I vi ste zaštićeni od osvete u bilo kojem obliku. Svijet zavarava, ali on ne može zamijeniti Božju pravdu vlastitom verzijom pravde. Jer, jedino je ljubav pravedna i može shvatiti što pravda pruža Sinu Božjem. Neka ljubav odluči i nemojte se plašiti da ćete vi, u svojem nepoštenju, lišiti sebe onoga što vam je dodijelila Božja pravda.

IX. Pravda Nebeska 1. Što je to drugo nego drskost smatrati da Nebeska pravda ne može ispraviti vaše male

pogreške? I što bi to moglo značiti osim da to nisu pogreške nego grijesi, zauvijek neispravljivi, kojima treba izaći u susret s osvetom, a ne s pravdom? Želite li biti osloboñeni od svih posljedica grijeha? Ne možete na to odgovoriti sve dok ne vidite što može proizaći iz tog odgovora. Jer, odgovorite li «da» - to znači da ćete se odreći svih vrijednosti ovoga svijeta u korist mira Nebeskog. Vi ne želite zadržati niti jedan grijeh. Vi nećete smatrati dragom niti jednu sumnju da je to moguće, kako bi zadržali grijeh. Vi smatrate da istina sada ima veću vrijednost od svake iluzije. I priznajete da vam istina mora biti otkrivena, jer ne znate što je to.

2. Davati s oklijevanjem znači ne dobiti poklon, jer oklijevate primiti ga. On se čuva za vas sve dok ne nestane vaše oklijevanje da ga primite i vi poželite dobiti ga. Božja pravda jamči zahvalnost, a ne strah. Ništa što dajete nije izgubljeno, ni za vas ni za bilo koga drugog, već se njeguje i čuva na Nebu, gdje se čuvaju sva blaga koja su dana Božjem Sinu i ponuñena su svakome tko samo pruži ruku voljan da ih primi. Isto tako, blago ne postaje manjim kada ga se udjeljuje. Svaki poklon samo povećava zalihe. Jer, Bog je pravedan. On se ne suprotstavlja

oklijevanju Svoga Sina da spasenje shvati kao Njegov poklon. A ipak, njegova pravda neće biti zadovoljena sve dok ju ne prime svi.

3. Svakako će svaki odgovor na problem kojeg rješava Sveti Duh uvijek biti takav da u njemu nitko ne gubi. I to mora biti istinito, jer On ne traži žrtvu ni od koga. Odgovor koji od bilo koga zahtjeva i najmanji gubitak ne rješava problem, već mu samo dodaje i uvećava ga, čini ga težim za rješavanje i još nepravednijim. Nemoguće je da Sveti Duh nepravdu smatra rješenjem problema. On smatra da ono što nije pravedno treba ispraviti upravo zato jer nije pravedno. Svaka pogreška je percepcija u kojoj je barem nešto pogrešno procijenjeno. Tako pravda nije dana Sinu Božjem. Ako smatramo da netko gubi, on je osuñen. I njemu pripada kazna, a ne pravda.

4. Prizor nevinosti čini kaznu nemogućom, a pravdu sigurnom. Percepcija Svetog Duha ne pruža temelje za napad. Samo gubitak bi mogao opravdati napad, a On ne može vidjeti nikakav gubitak. Svijet rješava probleme na drugi način. On rješenjem smatra stanje u kojem se odlučuje tko pobjeñuje, a tko gubi; koliko jedan uzima, a koliko gubitnik još uvijek može obraniti. Meñutim, taj problem i dalje ostaje neriješen, jer samo pravda može odrediti stanje u kojem nema gubitnika; ni sa kim se ne postupa nepošteno, nitko nije lišen i na taj način nema temelja za osvetu. Rješavanje problema ne može biti osveta, koja u najboljem slučaju može onom prvom, u kojem ubojstvo nije očigledno, dodati još jedan problem.

5. Sveti Duh rješava probleme tako da problem završava. On je riješen jer se susreo s pravdom. Dok se to ne dogodi on će se ponovno javljati, jer još nije riješen. Počelo da pravda znači kako nitko ne može izgubiti predstavlja temelj ovog tečaja. Jer, čuda ovise o pravdi. Ne onakvoj kakvu vidimo očima svijeta, već onakvoj kakvu ju poznaje Bog i kako se znanje odražava u prizoru kojeg pokazuje Sveti Duh.

6. Nitko ne zaslužuje gubitak. I ono što bi za njega bilo nepravedno, ne može se dogoditi. Liječenje mora biti namijenjeno svakome, jer on ne zaslužuje napad bilo koje vrste. Kakav red može postojati u čudima, osim ako netko ne zaslužuje patiti više, a drugi manje? I je li to pravedno prema onima koji su potpuno nevini? Čudo jest pravda. Ono nije poseban dar nekima, kako bi bio uskraćen drugima kao da su manje vrijedni, osuñeni više od ostalih i na taj način odvojeni od liječenja. Postoji li netko tko može biti odvojen od spasenja, ako je njegova svrha završetak posebnosti? Gdje je pravda spasenja ako su neke greške neoprostive i jamče osvetu namjesto liječenja i povratka mira?

7. Spasenje ne može nastojati pomoći Božjem Sinu da bude nepošteniji nego on to želi biti. Ukoliko su čuda dar Svetog Duha, podarena posebno odabranoj, zasebnoj skupini i odvojena od ostalih koji kao da su manje zaslužni, onda je On saveznik posebnosti. Što On ne može shvatiti, tome On ne svjedoči. I svatko ima jednako pravo na Njegov dar liječenja, osloboñenje i mir. Ako dajete problem Svetom Duhu da ga riješi umjesto vas to znači da želite da se taj problem riješi. Ako ga ostavite da ga rješavate sami, bez njegove pomoći, to znači da ste odlučiti kako on treba ostati nesreñen, neriješen i trajati u moći nepravde i napada. Nitko ne može biti nepravedan prema vama, ukoliko vi niste prvi odlučili biti nepravedni. I onda se moraju javljati problemi kako bi vam prepriječili put i kako bi mir bio razbacan vjetrovima mržnje.

8. Ukoliko ne mislite da sva vaša braća imaju jednaka prava na čuda kao i vi, vi nećete ustrajati na svojem pravu na njih, jer ste bili nepravedni onome tko ima jednaka prava. Ako nekome želite nešto uskratiti i vi ćete se osjećati uskraćenim. Ako nastojite nekoga lišiti i vi ste bili lišeni. Nikada ne možete primiti čudo, jer ga ni onaj drugi nije mogao primiti. Samo praštanje nudi čuda. I oprost mora biti pravedan prema svakome.

9. Maleni problemi koje čuvate i skrivate postaju vaši tajni grijesi, jer vi niste odlučili dozvoliti da ih uklone umjesto vas. I tako oni sakupljaju prašinu i rastu, sve dok ne prekriju sve

što vidite i vi postajete nepošteni prema svima. Ne vjerujete da imate ikakvo pravo. I gorčina vas osuñuje, s opravdanom osvetom i izgubljenom milošću, kao nevrijedne praštanja. Oni kojima nije oprošteno nemaju milosti koju bi udijelili drugome. Zbog toga je vaša jedina odgovornost primiti praštanje sebi.

10. Vi dajete čudo koje primate. Svako od njih postaje ilustracijom zakona na kojem počiva spasenje; da pravda mora biti izvršena za sve, ako bilo koga želimo izliječiti. Nitko ne može izgubiti i svatko mora imati koristi. Svako čudo je primjer toga što može postići pravda kada se nudi svima jednako. Ona se jednako prima i daje. Ona je svijest o tome da su davanje i primanje jednaki. I, jer ne čini različitim ono što je jednako, ona ne vidi razlike tamo gdje one ne postoje. I tako je ona jednaka za svakoga, jer u njima ne vidi razliku. Njen poklon je sveopći i podučava samo jednu poruku:

Ono što je Božje pripada svakome i to doista pripada njemu.

POGLAVLJE 26

PROMJENA

I. «Žrtva» Jedinstvenosti 1. U« dinamici» napada žrtva predstavlja ključnu ideju. Ona je ključna točka u kojoj svi

kompromisi, svi očajnički pokušaji sklapanja pogodbe i svi sukobi poprimaju tobožnju ravnotežu. Ona je simbol središnje teme da netko mora izgubiti. Njena usredotočenost na tijelo je očigledna, jer to je uvijek pokušaj ograničavanja gubitka. Tijelo je samo po sebi žrtva; odricanje moći u ime toga da se makar malo sačuva za sebe. Vidjeti brata u drugom tijelu, odvojenog od vašeg izraz je želje da maleni dio njega vidite, a ostalo žrtvujete. Pogledajte svijet i nećete vidjeti ništa što bi bilo pripojeno nečemu izvan sebe. Sva prividna bića mogu prići malo bliže ili otići malo dalje, ali se ne mogu združiti.

2. Svijet kojeg vidite utemeljen je na «žrtvi» jedinstvenosti. On je slika potpunog razjedinjena i potpunog nedostatka združivanja. Oko svakog bića izgrañen je zid naizgled toliko čvrst da se čini kao da ono što je unutra ne može nikada izaći van, a ono što je vani ne može nikada dosegnuti i združiti se s onim zaključanim unutar zida. Svaki dio mora žrtvovati onaj drugi dio, kako bi sebe sačuvao potpunim. Jer, kada bi se oni združili svaki od njih bi izgubio svoj vlastiti identitet, a njihovim odvajanjem održavaju se njihova sebstva.

3. Ono malo što tijelo ograñuje postaje sebstvo, sačuvano žrtvovanjem svega ostalog. I sve ostalo mora izgubiti taj maleni dio i dalje ostati nepotpuno kako bi sačuvalo svoj identitet netaknutim. U takvoj percepciji sebe gubitak tijela uistinu bi predstavljao žrtvu. Jer, viñenje tijela postaje znakom da je žrtva ograničena i da još uvijek ostaje nešto namijenjeno samo vama. I na to malo što vam pripada izvana su postavljene granice za sve, baš kao što one postoje na svemu što smatrate da vam pripada. Jer, davanje i primanje su jednaki. I prihvatiti granice tijela znači nametnuti te granice svakom bratu kojeg vidite. Jer, vi zacijelo vidite njega kao što vidite sebe.

4. Tijelo jest gubitak i može se pretvoriti u žrtvu. I dok vi svog brata smatrate tijelom, odvojenim od vas i izdvojenim u njegovoj stanici, vi zahtijevate žrtvu od njega i od sebe samog. Može li se tražiti kakva veća žrtva nego da Božji Sin smatra kako je on bez Oca? I da je njegov Otac bez Svog Sina? A ipak, svaka žrtva zahtijeva da oni budu odvojeni i lišeni jedan drugog. Sjećanje na Boga se poriče kada se od nekoga traži neka žrtva. Koji je to svjedok Potpunosti Božjeg Sina kojeg možemo vidjeti u svijetu odvojenih tijela, ma koliko on svjedočio o istini? On je u takvom svijetu nevidljiv. I uopće se ne može čuti njegova pjesma o jedinstvu i ljubavi. A ipak, njemu je dano učiniti da se svijet povuče pred njegovom pjesmom, a njegov pogled da zamijeni tjelesne oči.

5. Oni koji bi htjeli vidjeti svjedoke istine umjesto iluzije jednostavno trebaju zatražiti da vide svrhu svijeta koja mu daje smisao i značenje. Bez vaše posebne uloge ovaj svijet za vas nema značenja. Meñutim, on može postati riznica jednako bogata i neograničena kao što je samo Nebo. Ovdje ne prolazi niti jedan tren u kojem se ne može vidjeti svetost vašeg brata, kako bi

dodala bezgraničnu zalihu svakom i najmanjem komadiću i sićušnoj mrvici sreće koju vi dodjeljujete sebi.

6. Vi možete izgubiti iz vida jedinstvenost, ali ne možete učiniti žrtvu od njene stvarnosti. Isto tako, ne možete izgubiti ono što biste htjeli žrtvovati, niti odvratiti Svetog Duha od Njegovog zadatka da vam pokaže kako to nije izgubljeno. Poslušajte, stoga, pjesmu koju vam pjeva vaš brat i dopustite da se svijet povuče i primite počinak kojeg poklanja njegov svjedok u korist mira. Ali nemojte ga osuñivati, jer nećete čuti pjesmu svoga osloboñenja niti vidjeti ono čemu on treba svjedočiti, kako biste vi to mogli vidjeti i radovati se sa njim. Nemojte njegovu svetost učiniti žrtvom svog vjerovanja u grijeh. Vi žrtvujete svoju nevinost sa njegovom i umirete svaki puta kada u njemu vidite grijeh koji zaslužuje smrt.

7. Meñutim, možete biti ponovno roñeni i ponovno dobiti život u svakom trenutku. Njegova svetost daje život vama, koji ne možete umrijeti jer je njegova bezgrešnost poznata Bogu; i vi ju ne možete žrtvovati kao što ne može niti svjetlost u vama biti izbrisana jer ju on ne vidi. Vi koji biste htjeli od života načiniti žrtvu i učiniti da vaše oči i uši svjedoče o smrti Boga i Njegovog svetog Sina, nemojte misliti da imate moć učiniti od Njih ono što Bog nije htio da Oni postanu. Božji Sin na Nebu nije zatočen u tijelu, niti je žrtvovan u osamljenosti grijehu. I, kakav je na Nebu, takav on mora biti vječno i svugdje. On je zauvijek jednak. Ponovno roñen svakog trenutka, nedirnut vremenom i daleko izvan dosega bilo kakve žrtve života i smrti. Jer, ni jednu od njih on nije učinio i samo jedno od njih mu je dao Onaj Koji zna da Njegovi darovi nikada ne mogu pretrpjeti žrtvu niti gubitak.

8. Božja pravda počiva blago na Njegovom Sinu i čuva ga od svake nepravde koju bi mu ovaj svijet htio nametnuti. Je li moguće da vi njegove grijehe pretvorite u stvarnost i žrtvujete Volju njegovog Oca za njega? Nemojte ga osuditi gledajući ga u trulom zatvoru u kojem on vidi samog sebe. Vaša je posebna uloga osigurati da vrata budu otvorena, kako bi on mogao izići, ne bi li vas obasjao i vratio vam dar slobode, primajući ga od vas. Koja je posebna uloga Svetog Duha nego osloboditi svetog Sina Božjeg od zatočeništva kojeg je načinio kako bi sebe sačuvao od pravde? Može li vaša uloga predstavljati zadatak odvojen i izdvojen iz Njegovog Vlastitog?

II. Više oblika; jedan ispravak 1. Nije teško shvatiti razloge zbog kojih vi ne tražite Svetog Duha da umjesto vas riješi

sve probleme. Njemu nije neke probleme teže riješiti od drugih. Svaki problem je za Njega jednak, jer se svaki rješava upravo na isti način i istim pristupom. Aspekti koje je potrebno riješiti ne mijenjaju se bez obzira na oblik problema. Problem se može pojaviti u mnogo oblika i bit će tako sve dok problem postoji. Nema nikakve svrhe pokušati ga riješiti na poseban način. On će se pojaviti ponovno i opet će se javiti i još jednom, sve dok ne bude riješen jednom za svagda i više se neće pojavljivati ni u kojem obliku. I tek tada ćete biti slobodni od njega.

2. Sveti Duh vam nudi osloboñenje od svakog problema kojeg mislite da imate. Oni su za Njega jednaki, jer svaki od njih, bez obzira na oblik kojeg naizgled ima, predstavlja zahtjev da netko pretrpi gubitak i žrtvuje se kako biste vi mogli dobiti. I kada se situacija riješi tako da nitko ne gubi, problem nestaje, jer on je bio pogreška u percepciji koja je sada ispravljena. Njemu nije teže jednu pogrešku promijeniti u istinu negoli drugu. Jer, postoji samo jedna pogreška; cjelokupna ideja da je gubitak moguć i da njegova posljedica može biti nečiji dobitak. Kada bi to bila istina onda bi Bog bio nepravedan; grijeh bi bio moguć, napad bi bio opravdan, a osveta pravedna.

3. Za tu jednu pogrešku, u bilo kojem obliku, postoji samo jedan ispravak. Ne postoji gubitak; misliti da postoji znači pogrešku. Vi nemate problema iako mislite da imate. A ipak ne biste tako mislili kada biste ih vidjeli kako nestaju jedan po jedan, bez obzira na veličinu, složenost, prostor i vrijeme ili bilo koje svojstvo kojeg vi zapažate, a koje svakog od njih čini drugačijim od ostalih. Nemojte misliti da granice koje postavljate na ono što vidite mogu ograničiti Boga na bilo koji način.

4. Čudo pravde može ispraviti svaku pogrešku. Svaki problem jest pogreška. Ona čini nepravdu Sinu Božjem i stoga nije istinita. Sveti Duh ne odreñuje vrijednost kao veliku ili malu, veću ili manju. One za Njega nemaju svojstava. One su pogreške zbog kojih pati Sin Božji, ali bez potrebe. I tako On oduzima trnje i čavle. On ne zastaje kako bi prosudio je li nepravda velika ili malena. On vrši samo jednu procjenu; da je zacijelo nepravedno povrijediti Božjeg Sina i stoga to nije tako.

5. Vi koji smatrate sigurnim dati na ispravljanje samo neke pogreške dok ostale čuvate za sebe, upamtite ovo: Pravda je potpuna. Ne postoji nešto poput djelomične pravde. Ako je Sin Božji kriv, onda je osuñen i ne zaslužuje milost od Boga pravde. Ali, nemojte tražiti od Boga da ga kazni, Jer ste vi taj koji ga smatra krivim i htjeli biste da on umre. Bog vam nudi sredstva da vidite njegovu nevinost. Da li bi bilo pošteno kazniti ga, jer vi ne želite vidjeti ono što tamo možete vidjeti? Svaki puta kada ostavite problem da bi ga sami riješili ili procjenjujete da se radi o problemu koji nema rješenja, vi ga uvećavate i više nema nade u izlječenje. Vi poričete da Čudo pravde može biti pošteno.

6. Ako je Bog pravedan, onda ne mogu postojati problemi koje pravda ne bi mogla riješiti. Ali, vi vjerujete kako su neke nepravde poštene i dobre te je potrebno da ih sami sačuvate. Upravo te probleme vi smatrate velikima i nerješivima. Jer, postoje oni kojima želite da pretrpe gubitak i ne postoji nitko koga biste željeli u potpunosti sačuvati od žrtve. Razmotrite još jednom svoju posebnu ulogu. Ona vam je dana kako biste u njemu vidjeli njegovu savršenu bezgrešnost. I vi od njega nećete tražiti žrtvu, jer ne biste mogli poželjeti da on pretrpi gubitak. Čudo pravde kojeg vi potičete počivat će u vama jednako sigurno kao i u njemu. Isto tako, ni Sveti Duh neće biti zadovoljan sve dok ga ne prime svi. Jer, ono što vi dajete Njemu pripada svima i vašim davanjem On može osigurati da ga svatko primi jednako.

7. Pomislite stoga, koliko će silno biti vaše osloboñenje kada budete voljni primiti ispravak svih svojih problema. Vi nećete sačuvati niti jedan, jer nećete poželjeti patnju ni u kojem obliku. I vidjet ćete kako se svaka i najmanja bol rješava pred blagim pogledom Svetog Duha. Jer, svi oni uistinu jesu maleni u Njegovim očima i ne vrijede više od tek laganog uzdaha prije negoli nestanu, kako bi bili zauvijek razvrgnuti i nezapamćeni. Ono što se nekada činilo posebnim problemom, pogreškom kojoj nema lijeka ili neizlječivom patnjom, pretvoreno je u sveopći blagoslov. Žrtva je nestala. I na njenom mjestu možemo se prisjetiti Ljubavi Božje, koja će, svojim sjajem otjerati svako sjećanje na žrtvu i gubitak.

8. Boga se ne možete sjetiti sve dok pravdu ne budete voljeli umjesto da je se plašite. On ne može biti nepravedan prema nekomu ili nečemu, jer On zna da sve što jest pripada Njemu i zauvijek će biti onakvo kakvim ga je On stvorio. Sve što On ljubi mora samo biti bezgrešno i s onu stranu napada. Vaša posebna uloga širom otvara vrata iza kojih se nalazi sjećanje na Njegovu Ljubav, savršeno netaknuto i neokaljano. Sve što trebate učiniti jest samo poželjeti da dobijete Raj umjesto pakla i svaki zasun i prepreka koja čuva vrata naizgled sigurno zaključanim jednostavno će otpasti i nestati. Jer, nije Volja vašeg Oca da vi dajete ili primate manje nego je On dao, kada vas je stvorio u savršenoj ljubavi.

III. Granica 1. Složenost nije od Boga. Kako bi mogla biti, kada je sve što On poznaje jedinstveno?

On poznaje samo jedno stvaranje, jednu stvarnost, jednu istinu i samo jednog Sina. Ništa nije u sukobu s jedinstvenošću. Kako bi onda mogla postojati složenost u Njemu? U čemu treba odlučivati? Jer, upravo sukob čini odabir mogućim. Istina je jednostavna; ona je jedna i nema suprotnosti. I kako bi u njenu jednostavnu prisutnost mogao ući razdor i unijeti složenost tamo gdje postoji Jedinstvenost? Istina ne donosi odluke, jer ne postoji ništa izmeñu čega treba odlučivati. Samo kada bi tako nešto postojalo odabir bi predstavljao potreban korak u napredovanju prema jedinstvenosti. Ono što jest sve ne ostavlja prostora za bilo što drugo. A ipak se ta veličina nalazi izvan djelokruga ovog plana. Isto tako nije potrebno da se opširno bavimo nečime što se ne može odmah shvatiti.

2. Postoji granica misli koja stoji izmeñu ovog svijeta i Neba. To nije mjesto i kada ju dosegnete ona je odvojena od vremena. To je sastajalište gdje se spajaju misli; gdje se sastaju suprotstavljene vrijednosti i sve iluzije se odlažu pored istine, gdje se sve one procjenjuju kao neistinite. Ta granica se nalazi upravo iza vrata Nebeskih. Tu se svaka misao pročišćava i u potpunosti pojednostavljuje. Ovdje se poriče grijeh, a umjesto njega se prima sve što jest.

3. Ovo je završetak puta. Mi ga odreñujemo kao stvarni svijet. A ipak, ovdje postoji proturječnost, zbog toga što riječi podrazumijevaju ograničenu stvarnost, djelomičnu istinu, dio svemira koji je postao istinom. To je zato što znanje ne napada percepciju. Oni se spajaju i samo jedna od njih nastavlja dalje pored vrata iza kojih se nalazi Jedinstvenost. Spasenje je granica na kojoj mjesto i vrijeme i odabir još uvijek imaju značenje, a ipak se može vidjeti kako su one privremene i van prostora i kako je svaki odabir već učinjen.

4. Ništa u što vjeruje Sin Božji ne može biti uništeno. Ali, ono što za njega predstavlja istinu mora biti dovedeno do posljednje usporedbe koju će on ikada učiniti; posljednje procjene koja će biti moguća, posljednje prosudbe ovog svijeta. To je prosudba istine za iluzijom, znanja za percepcijom: «Ona nema značenja i ne postoji.» Ovo nije vaša odluka. To je samo jednostavna izjava o jednostavnoj činjenici. Ali, u ovom svijetu ne postoje jednostavne činjenice jer ostaje nerazjašnjeno što je jednako, a što različito. Upravo je ta razlika jedina temeljna stvar odabira. I u tome je razlika izmeñu svjetova. U ovom svijetu odabir je postao nemoguć. U stvarnom svijetu je odabir pojednostavljen.

5. Spasenje prestaje upravo pred Nebom jer je ono potrebno jedino percepciji. Nebo nikada nije bilo izgubljeno i stoga ne može biti spašeno. Meñutim, tko može odabrati izmeñu želje za Nebom i želje za paklom ukoliko ne priznaje da one nisu jednake? Ova razlika je cilj učenja kojeg je odredio ovaj tečaj. On neće ići dalje od tog cilja. Njegova jedina svrha je, podučiti što je jednako, a što različito, ostavljajući prostora da se donese jedina odluka koju je moguće donijeti.

6. Ne postoji temelj odluke u ovom složenom i previše kompliciranom svijetu. Jer, nitko ne shvaća što je jednako i čini se da bira ono gdje mogućnost izbora ustvari ne postoji. Stvarni svijet je ostvareno područje odabira, ne u posljedici, već u percepciji mogućnosti izbora. Postojanje izbora je iluzija. Meñutim, u ovom se nalazi poništavanje svake iluzije, ne izuzimajući i ovu.

7. Nije li ovo nalik vašoj posebnoj ulozi, u kojoj se odvajanje poništava promjenom svrhe u onome što je nekada bila posebnost, a sada je sjedinjenje? Sve iluzije su ustvari samo jedna. I u prepoznavanju da je tako nalazi se sposobnost odricanja od svih pokušaja biranja medu njima i nastojanja da ih se učini drugačijim. Kako je jednostavno izabrati izmeñu dvije stvari koje su tako

očigledno različite. Ovdje ne postoji sukob. Nikakva žrtva nije moguća u odstupanju od iluzije koju prepoznajemo kao takvu. Tamo gdje je svaka stvarnost nestala iz onoga što nikada nije bilo istinito, može li biti teško odreći je se i odabrati ono što zacijelo jest istinito?

IV. Tamo gdje je nestao grijeh 1. Praštanje je ekvivalent Nebeskoj pravdi u ovom svijetu. On prevodi svijet grijeha u

jednostavan svijet, gdje se pravda može odražavati s onu stranu vrata iza kojih se nalazi potpuni nedostatak granica. U beskrajnoj ljubavi ničemu nije potrebno praštanje. I ono što je milosrñe u svijetu ustupa mjesto jednostavnoj pravdi pored vrata koja se otvaraju u Nebo. Ne prašta nitko tko prije nije vjerovao u grijeh i tko još uvijek vjeruje da mu još mnogo toga treba oprostiti. Praštanje na taj način postaje sredstvo pomoću kojeg on uči kako nije učinio ništa što bi trebalo oprostiti. Praštanje uvijek počiva na onome koji ga daje, sve dok on sam ne shvati kako mu ono više nije potrebno. I tako se on vraća svojoj stvarnoj ulozi stvaranja koju mu ponovno daje njegovo praštanje.

2. Praštanje pretvara svijet grijeha u svijet slave kojeg je divno vidjeti. Svaki cvijet blista u svjetlosti i svaka ptica pjeva o radosti Nebeskoj. Tamo nema tuge i ne postoji rastanak, jer je sve u potpunosti oprošteno. I ono što je bilo oprošteno mora se združiti, jer izmeñu toga više ne postoji ništa što bi ih i dalje držalo odvojene. Bezgrešni moraju shvatiti da su oni jedno, jer izmeñu njih ne stoji ništa što bi odguravalo onog drugog. U prostoru kojeg je grijeh ostavio praznim oni se združuju u jedno, radosno prepoznajući kako ono što je dio njih nije odvojeno niti zasebno.

3. Sveto mjesto na kojem vi stojite je prostor kojeg je napustio grijeh. I ovdje vidite kako se lice Kristovo pojavljuje na njegovom mjestu. Tko bi mogao pogledati lice Kristovo i ne prisjetiti se Njegovog Oca kakav On doista jest? Tko bi se mogao plašiti ljubavi i stajati na tlu na kojem je grijeh oslobodio prostor na kojem će se Nebeski oltar izdići visoko iznad svijeta i dosegnuti daleko van svemira kako bi dotaknuo Srce cjelokupnog stvaranja? Što je drugo Nebo nego pjesma zahvalnosti i ljubavi i hvale koju sve što je stvoreno pjeva Izvoru svog stvaranja? Najsvetiji od oltara je postavljen tamo gdje se nekada vjerovalo da boravi grijeh. I ovdje uistinu dolazi sva svjetlost Nebeska, kako bi bila ponovno upaljena i povećana u radosti. Jer, ovdje se njima vraća ono što je bilo izgubljeno i cjelokupni njihov sjaj ponovno je postao potpun.

4. Praštanje ne donosi mala čuda kako bi ih položilo pred vrata Nebeska. Ovdje Sam Sin Božji dolazi kako bi primio svaki poklon koji ga donosi bliže njegovom domu. Niti jedan nije izgubljen, niti jedan se ne njeguje više od ostalih. Svaki od njih podsjeća ga na Ljubav njegovog Oca, jednako kao i svi drugi. I svaki od njih ga podučava kako on najviše ljubi ono čega se plašio. Što bi drugo nego čudo moglo promijeniti njegovo mišljenje, kako bi mogao shvatiti da se ljubavi ne može plašiti? Osim toga, kakvo drugo čudo i postoji? I što bi drugo trebalo postojati, a što bi učinilo da prostor meñu vama nestane?

5. Tamo gdje se nekada mogao vidjeti grijeh pojavit će se svijet koji će postati oltarom istine i vi ćete se tamo pridružiti svjetlima Nebeskim i pjevati njihovu pjesmu zahvalnosti i hvale. I kako oni dolaze vama da hi postali potpuni, tako ćete vi poći sa njima. Jer, nitko ne može čuti pjesmu Nebesku i ostati bez glasa koji će toj pjesmi dodati snagu i učiniti ju još slañom. I svatko se pridružuje pjevanju pri oltaru podignutom na malenom mjestu kojeg je grijeh proglasio svojim. I ono što je nekada bilo maleno sada je naglo poraslo u veličini pjesme u kojoj se svemir udružio u jedan jedini glas.

6. Taj maleni komadić grijeha koji se nalazi izmeñu vas i vašeg brata još uvijek zadržava radosno otvaranje Nebeskih vrata. Kako je malena prepreka koja vam uskraćuje bogatstvo Nebesko. A kako će velika biti radost na Nebu kada se pridružite moćnom zboru Ljubavi Božje!

V. Malena prepreka 1. Malena prepreka može se uistinu učiniti velikom onima koji ne shvaćaju da su sva čuda

jednaka. Meñutim, ovaj tečaj je namijenjen podučavanju toga. To je jedina njegova svrha, jer je to jedino što treba naučiti. I vi to možete naučiti na različite načine. Svakovrsno učenje predstavlja pomoć ili prepreku do vrata Nebeskih. Izmeñu toga ništa drugo nije moguće. Postoje samo dva učitelja i oni pokazuju u različitim pravcima. I vi ćete ići putem kojim vas vodi učitelj kojeg ste odabrali. Postoje samo dva pravca kojima možete krenuti, dok postoji vrijeme, a odabir ima značenje. Jer, nikada neće biti načinjena neka druga cesta osim one koja vodi u Nebo. Vi samo birate hoćete li ići prema Nebu ili u ništavilo. Ne postoji ništa drugo što biste mogli odabrati.

2. Nikada ništa nije izgubljeno osim vremena, koje je na kraju beznačajno. Jer, ono je samo mala prepreka vječnosti, prilično beznačajna istinskom Učitelju svijeta. Meñutim, budući da vi u njega vjerujete, zašto biste ga gubili krećući se prema ništavilu, kada se ono može iskoristiti za dosezanje visokog cilja kakav samo učenje može postići? Nemojte misliti da je put do Nebeskih vrata težak. Ništa što poduzimate s odreñenom svrhom, snažnom odlukom i radosnim povjerenjem, držeći ruku svoga brata i koračajući u ritmu Nebeske pjesme, uopće nije teško učiniti. Ali, uistinu je teško odlutati sam i nevoljan cestom koja vodi prema ništavilu i koja nema svrhe.

3. Bog je dao Svog učitelja kako bi zamijenio onog kojeg ste vi načinili, a ne da bi se sa njime sukobio. I ono što On želi zamijeniti jest zamijenjeno. Vrijeme je trajalo samo trenutak u vašem umu, bez ikakvog djelovanja na vječnost. I tako je cjelokupno vrijeme prošlo i sve je točno onako kako je bilo prije nego je nastao put u ništavilo. U malenom otkucaju vremena u kojem je načinjena prva pogreška i sve ostale pogreške u toj jednoj, bio je takoñer sadržan i Ispravak te pogreške i svih ostalih koje su stigle s tom prvom. I u tom kratkom trenutku vrijeme je nestalo, jer to je bilo sve što je ono ikada predstavljalo. Ono na što je Bog odgovorio, odgovoreno je i nestalo je.

4. Vas koji još uvijek vjerujete da živite u vremenu i ne znate da je onu nestalo, Sveti Duh još uvijek vodi kroz neizmjerno malen i besmislen labirint kojeg još uvijek promatrate u vremenu iako je ono davno nestalo. Vi mislite da živite u onome što je prošlo. Sve što pogledate vi ste vidjeli samo na trenutak, davno prije, prije nego je njegova nestvarnost ustupila mjesto istini. U vašem umu nije preostala niti jedna neodgovorena iluzija. Toliko davno prije je nesigurnost pretvorena u sigurnost da je uistinu teško zadržati ju u svom srcu, kao da se još uvijek nalazi pred vama.

5. Maleni trenutak kojeg biste željeli sačuvati i učiniti vječnim protekao je na Nebu prebrzo, a da bi itko primijetio njegov dolazak. Ono što je nestalo previše brzo, a da bi utjecalo na jednostavno znanje o Sinu Božjem teško da još uvijek tamo postoji, kako biste ga odabrali da bude vaš učitelj. Taj svijet se samo naizgled pojavio samo u prošlosti, drevnoj prošlosti, prekratkoj, a da bi u njoj nastao svijet kao odgovor na stvaranje. Tako davno i tako kratko da niti jedna nota u Nebeskog pjesmi nije bila ispuštena. Meñutim, u svakom nepomirljivom djelu ili misli, u svakoj procjeni i u svakom vjerovanju u grijeh, taj jedan trenutak se ponovno poziva, kao

da bi mogao ponovno nastati u vremenu. Vi pred svojim očima zadržavate drevno sjećanje. A onaj koji živi samo u sjećanjima nije svjestan gdje on jest.

6. Praštanje je veliko oslobañanje od vremena. To je ključ učenja da je prošlost završena. Ludilo više ne progovara. Ne postoji neki drugi učitelj niti neki drugi način. Jer, ono što je bilo poništeno više ne postoji. I tko može stajati na dalekoj obali i sanjati kako se nalazi s druge strane oceana, u prostoru i vremenu koje je odavno prošlo? Koliko taj san može biti stvarna prepreka mjestu gdje se on doista nalazi? Jer, ovo je činjenica i ne mijenja se bez obzira na njegove snove. No, on ipak može zamišljati da se nalazi negdje drugdje i u nekom drugom vremenu. U krajnosti, on može sebe zavaravati kako je to istina i prijeći iz pukog zamišljanja u vjerovanje i u ludilo prilično uvjeren da uistinu jest tamo gdje bi više volio biti.

7. Je li to prepreka mjestu na kojem on stoji? Da li je neka jeka iz prošlosti koju on može čuti činjenica u onome što on može čuti tamo gdje se sada nalazi? I kako mogu njegove vlastite iluzije o vremenu i prostoru utjecati na promjenu na mjestu gdje on doista jest?

8. Neoprošten je glas koji poziva iz prošlosti koja je zauvijek nestala. I sve što ukazuje na to da je on stvaran samo je želja da se ono što je nestalo ponovno može učiniti stvarnim i vidjeti ovdje i sada, umjesto onoga što uistinu jest ovdje i sada. Postoji li prepreka istini da je prošlost nestala i ne može vam se vratiti? Zar vi želite zadržati taj strašni trenutak, kada se činilo da je Nebo nestalo, a Boga ste se plašili i učinili ga simbolom svoje mržnje?

9. Zaboravite vrijeme strave koje je već tako davno ispravljeno i popravljeno. Može li se grijeh oduprijeti Volji Božjoj? Da li ovisi o vama da vidite prošlost i stavljate ju u sadašnjost? Vi se ne možete vratiti. I sve što pokazuje put u pravcu prošlosti samo vas šalje na misiju čije postignuće može jedino biti nestvarno. Takva je pravda čiji je dolazak k vama osigurao vaš Otac Koji Ljubi svakoga. I On vas je zaštitio od vlastitog nepoštenja prema sebi. Vi se ne možete izgubiti jer nema drugog puta osim Njegovog i vi ne možete poći nigdje drugdje osim ka Njemu.

10. Da li bi Bog dopustio Svome Sinu da se izgubi na cesti dugo nakon što je nestalo sjećanje na vrijeme? Ovaj tečaj će vas naučiti samo onome što je sada. Strašan trenutak u dalekoj prošlosti, koji je sada savršeno ispravljen, više nije bitan niti vrijedan. Pustite da ono što je davno pokopano bude u miru zaboravljeno. Uskrsnuće je stiglo i zauzelo njegovo mjesto. I sada ste vi dio uskrsnuća, a ne smrti. Nikakve prošle iluzije nemaju moć zadržati vas na mjestu smrti, u grobu u koji je Božji Sin ušao na trenutak, kako bi se istog trena vratio u savršenu Ljubav svoga Oca. I kako on može biti zadržan lancima koji su davno uklonjeni i nestali su iz njegovog uma?

11. Sin kojeg je Bog stvorio slobodan je onako kako ga je Bog stvorio. On je bio ponovno roñen onog trenutka kada je odlučio umrijeti umjesto živjeti. Zar mu nećete sada oprostiti jer je pogriješio u prošlosti, čega se Bog ne sjeća i što više ne postoji? Vi se sada pomičete izmeñu prošlosti i sadašnjosti. Ponekad se prošlost doima stvarnom, kao da jest sadašnjost. Čuju se glasovi iz prošlosti, a zatim se propitkuju. Vi ste slični onome koji još uvijek halucinira, ali mu manjka uvjerenje u ono što vidi. Ovo je granica izmeñu svjetova, most izmeñu prošlosti i sadašnjosti. Ovdje se i dalje nalazi sjena prošlosti, ali se ipak maglovito prepoznaje sadašnja svjetlost. Kada ju jednom vidimo, ta se svjetlost ne može zaboraviti. Ona vas mora povući iz prošlosti u sadašnjost, u kojoj se vi uistinu nalazite.

12. Glasovi sjene ne mijenjaju zakone vremena niti vječnosti. Oni dolaze od onoga što je prošlo i nestalo i ne zaklanjaju istinsko postojanje ovoga što je ovdje i sada. Stvarni svijet predstavlja drugi dio halucinacije da su vrijeme i smrt stvarni i da imaju postojanje koje se može vidjeti. Ova strašna iluzija bila je poreknuta u onoliko malo vremena koliko je trebalo Bogu da ponudi Svoj Odgovor na iluziju za svako vrijeme i svaku okolnost. I onda se to više nije moglo iskusiti kao nešto što tamo postoji.

13. Svakog dana i svake minute u svakome danu i svakog trenutka postojećeg u svakoj minuti, vi samo ponovno oživljavate onaj jedan trenutak kada je vrijeme strave zauzelo mjesta ljubavi. I tako vi svakoga dana umirete kako biste ponovno živjeli, sve dok ne prijeñete ponor izmeñu prošlosti i sadašnjosti koji uopće i nije ponor. Takav je svaki život; prividno razdoblje izmeñu roñenja i smrti pa ponovno natrag u život, ponavljanje trenutka koji je davno nestao i ne može se ponovno oživjeti. I cjelokupno vrijeme predstavlja samo ludo vjerovanje da ono što je završilo Još uvijek postoji ovdje i sada.

14. Zaboravite prošlost i pustite ju, jer ona je uistinu nestala. Vi više ne stojite na tlu koje se nalazi izmeñu svjetova. Vi ste otišli dalje i dosegli ste svijet koji počiva pred vratima Nebeskim. Ne postoji prepreka Volji Božjoj, niti bilo kakva potreba za ponavljanjem putovanja koje je odavno završilo. Pogledajte nježno svog brata i gledajte svijet u kojem je percepcija vaše mržnje pretvorena u svijet ljubavi.

VI. Imenovani prijatelj 1. Sve što u ovom svijetu smatrate dobrim i vrijednim da za tim žudite, sve vas to može

povrijediti i to će i učiniti. Ne zato jer bi to imalo moć povrijediti vas, već samo zato jer ste vi porekli da je to samo iluzija i to ste učinili stvarnim. I to je za vas stvarno. To nije ništa. I kroz pretpostavljenu stvarnost toga ušao je čitav svijet bolesnih iluzija. Svako vjerovanje u grijeh, u moć napada, u povredu i nepravdu, u žrtvu i smrt, stiglo je do vas. Jer, nitko ne može učiniti stvarnom jednu iluziju, a ipak izbjeći ostalima. Jer, tko može odlučiti zadržati one koje mu se dopadaju i pronaći sigurnost koju može pružiti samo istina? Tko može vjerovati da su sve iluzije jednake i tvrditi da je jedna meñu njima najbolja?

2. Nemojte voditi život u samoći, u kojoj vam je jedini prijatelj samo jedna iluzija. To prijateljstvo nije vrijedno Božjeg Sina, niti je to prijateljstvo kojim bi on mogao i dalje biti zadovoljan. Meñutim, Bog mu je dao boljeg Prijatelja, u Kojem se nalazi sva moć na zemlji i na Nebu. Ona jedna iluzija koju smatrate prijateljem zasjenjuje Njegovu milost i uzvišenost pred vama i zadržava Njegovo prijateljstvo i praštanje od vašeg zagrljaja dobrodošlice. Bez Njega vi nemate prijatelja. Nemojte tražiti drugog prijatelja da zauzme Njegovo mjesto. Ne postoji drugi prijatelj. Ono što je Bog imenovao za to nema zamjene jer, kakva bi iluzija mogla zamijeniti istinu?

3. Onaj koji živi meñu sjenama uistinu je sam, a osamljenost nije Volja Božja. Biste li dozvolili jednoj sjeni da zauzme prijestolje koje je Bog odredio za vašeg Prijatelja, kada biste samo shvatili da je njegova praznina i vaše prijestolje ostavila praznim i nezauzetim? Nemojte stvarati iluziju prijatelja, jer ako to budete činili, ona samo može zauzeti mjesto Onog Koga je Bog nazvao vašim Prijateljem. A upravo je On vaš jedini Prijatelj u istini. On vam donosi darove koji nisu od ovoga svijeta i samo se On Kojem su oni bili darovani može pobrinuti da ih vi primite. On će ih staviti na vaše prijestolje, kada vi načinite mjesta za Njega na Njegovom.

VII. Zakoni liječenja 1. Ovo je tečaj o čudima. Prije nego li postignete svrhu ovog tečaja kao takvog, potrebno

je shvatiti zakone liječenja. Pogledajmo ponovno principe koje smo prekrili i uredili ih na način

koji ukratko prikazuje sve što se mora dogoditi kako bi liječenje bilo moguće. Jer, kada ono jednom postane moguće ono će se zacijelo dogoditi.

2. Svaka bolest dolazi od odvajanja. Kada se odvajanje porekne, ona nestaje. Jer, ona nestaje onog trena kada ideja koja ga je donijela postane izliječena i kada ju zamijeni zdrav razum. Bolest i grijeh se smatraju posljedicom i uzrokom, u odnosu koji se skriva od svjesnosti kako bi bio pažljivo sačuvan od svjetlosti razuma.

3. Krivnja traži kaznu i njenom zahtjevu je udovoljeno. Ne u istini, već u svijetu sjena i iluzija izgrañenom na grijehu. Sin Božji je shvatio što bi želio vidjeti jer percepcija predstavlja ispunjenu želju. Percepcija se mijenja, nastala kako bi zamijenila nepromjenjivo znanje. A ipak je istina nepromjenjiva. Nju se ne može opaziti, već samo znati. Ono što se opaža ima mnoge oblike, ali niti jedan od njih nema značenja. Kada ju se promijeni u istinu, njena besmislenost postaje prilično očiglednom. Odvojena od istine, ona naizgled ima značenje i čini se stvarnim.

4. Zakoni opažanja su suprotni istini, a ono što je istina o znanju nije istina ni o čemu što je od njega odvojeno. No, Bog je dao odgovor svijetu bolesti koji je primjenjiv na sve njegove oblike. Božji odgovor je vječan iako on djeluje u vremenu, gdje je potreban. No, budući da dolazi od Boga, zakoni vremena nemaju utjecaja na njegovo djelovanje. On se nalazi u ovom svijetu, ali ne predstavlja dio njega. Jer, on je stvaran i boravi tamo gdje mora biti cjelokupna stvarnost. Ideje ne napuštaju svoj izvor i njihove posljedice su samo prividno odvojene od njih. Ideje su od uma. Ono što je projicira na van i umu se čini izvanjskim, uopće se ne nalazi vani već je posljedica onoga što se nalazi unutra i nije napustilo svoj izvor.

5. Božji odgovor se nalazi tamo gdje se zacijelo nalazi vjerovanje u grijeh, jer samo tamo njegove posljedice mogu biti u potpunosti ispravljene i bez uzroka. Zakoni percepcije moraju biti preokrenuti jer oni jesu obrat zakona istine. Zakoni istine će zauvijek biti istiniti i ne mogu biti preokrenuti; meñutim, možemo ih smatrati okrenutima naopačke. I to mora biti ispravljeno tamo gdje se nalazi iluzija obrata.

6. Nemoguće je da jedna iluzija bude manje podložna istini negoli su to ostale. Ali je moguće da se nekima pridaje veća vrijednost i manje se voljno nude istini radi liječenja i pomoći. Niti jedna iluzija u sebi nema nimalo istine. Meñutim, čini se da su neke istinitije od ostalih iako to očigledno nema nikakvog smisla. Jedino što hijerarhija iluzija može pokazati jest osobita sklonost, a ne stvarnost. Kakvu važnost ima sklonost u odnosu na istinu? Iluzije su iluzije i lažne su. Vaša osobna sklonost im ne daje stvarnost. Niti jedna od njih nije istinita ni na koji način i sve one moraju jednako lako uzmaknuti pred onim što je Bog ponudio kao odgovor na sve njih. Božja Volja je Jedno. I svaka želja koja se tobože suprotstavlja Njegovoj Volji nema temelja u istini.

7. Grijeh nije pogreška jer ona odlazi dalje od ispravljanja sve do nemogućnosti. Meñutim, vjerovanje da je grijeh stvaran učinilo je da se neke pogreške smatraju zauvijek izvan nade u izlječenje i trajnim temeljem pakla. Kada bi bilo tako, zar se Nebu ne bi suprotstavljala njegova vlastita suprotnost, jednako stvarna kao što je ono. Onda bi Božja volja bila podijeljena u dva dijela i cjelokupno stvaranje bilo bi izloženo zakonima dviju suprotstavljenih sila, dok Bog ne bi postao nestrpljiv, podijelio svijet i izvršio napad na Sebe. Tako bi On izgubio Razum, proglašavajući kako Mu je grijeh oduzeo Njegovu stvarnost i Njegovu Ljubav konačno natjerao na osvetu. Takva nerazumna slika može očekivati nerazumnu obranu, ali ne odreñuje da ta slika mora biti istinita.

8. Ništa ne može dati značenje tamo gdje značenja nema. Istini nije potrebna obrana kako bi ju učinila istinitom. Iluzije nemaju svjedoka niti posljedica. Onaj tko ih promatra nije drugo nego obmanut. Praštanje je ovdje jedina uloga i služi kako bi donijelo radost koju ovaj svijet poriče svakom aspektu Božjeg Sina tamo gdje se smatralo da vlada grijeh. Vi možda ne

razumijete ulogu praštanja na svršetku smrti i sva vjerovanja koja se izdižu iz magle krivnje. Grijesi su vjerovanja koja vi postavljate izmeñu svog brata i sebe. Oni vas ograničavaju na vrijeme i prostor i malo prostora daju vama, a malo prostora njemu. Ovo razdvajanje u vašoj percepciji simbolizira tijelo koje je jasno odvojeno i odijeljeno. No, ovaj simbol predstavlja samo vašu želju da budete odijeljeni i odvojeni.

9. Praštanje otklanja to što se nalazi izmeñu vašeg brata i vas. Ono je želja da se vi združite sa njim, a ne da budete odvojeni. Mi ju nazivamo «željom» jer ona još uvijek razmišlja o drugim mogućnostima i još nije u potpunosti dosegla van svijeta odabira. No, ta je želja u skladu sa stanjem Nebeskim, a ne u suprotnosti s Božjom Voljom. Iako vam ona ne daje u potpunosti vaše cjelokupno nasljeñe, ona uklanja prepreke koje ste postavili izmeñu Neba u kojem se nalazite i prepoznavanja toga gdje ste i što ste. Činjenice su nepromjenjive. Meñutim, činjenice se mogu poreći i na taj način ostati nepoznate iako su one bile poznate prije negoli su bile poreknute.

10. Spasenje, savršeno i potpuno ima samo jednu malu želju, da ono što je istinito bude istinito; malo volje da se zanemari ono čega tamo nema; maleni uzdah koji govori u korist Neba koje je draže od ovog svijeta kojim naizgled vladaju smrt i samoća. U radosnom odgovoru u vama će se pojaviti stvaranje, kako bi svijet kojeg vidite zamijenilo s Nebom, u potpunosti savršenim i potpunim. Što je drugo praštanje nego voljnost da istina bude istinita? Što može i dalje biti neizliječeno i odvojeno od jedinstva koje u sebi sadrži sve stvari? Grijeh ne postoji. I svako čudo postaje mogućim onog trenutka kada Sin Božji shvati kako su njegove želje i Volja Božja jedno.

11. Što je Volja Božja? On želi da Njegov Sin ima sve. I to je On zajamčio kada ga je stvorio kao sve. Nemoguće je da bilo što bude izgubljeno, ako je ono što imate to što jeste. To je čudo kojim stvaranje postaje vašom ulogom koju dijelite s Bogom. Ona se ne može razumjeti odvojeno od Njega i stoga nema značenja u ovom svijetu. Ovdje Sin Božji ne traži previše, već premalo. On bi htio žrtvovati svoj vlastiti identitet sa svime, kako bi pronašao vlastito malo blago. A to on ne može učiniti bez osjećaja odvojenosti, gubitka i usamljenosti. To je blago koje on nastoji pronaći. I toga se može samo bojati. Je li strah blago? Može li nesigurnost biti ono što želite? Ili je to greška u vašoj želji i onome što uistinu jeste?

12. Razmotrimo što je pogreška, kako bi ona mogla biti ispravljena, a ne zaštićena. Grijeh je uvjerenje da se napad može projicirati izvan uma u kojem je to vjerovanje nastalo. Ovdje je čvrsto uvjerenje da ideje mogu napustiti svoj izvor postalo stvarnim i značajnim. I iz te pogreške nastaje svijet grijeha i žrtve. Ovaj svijet je pokušaj da se dokaže vaša nevinost, dok njegujete napad. Njegova greška nalazi se u tome što se vi još uvijek osjećate krivima iako ne razumijete zašto. Posljedice se smatraju odvojenima od njihovog izvora i izgleda da ih vi ne možete kontrolirati niti spriječiti. Ono što je na taj način razdvojeno ne može se nikada spojiti.

13. Uzrok i posljedica su jedno, oni nisu odvojeni. Bog želi da naučite ono što je oduvijek bilo istinito: da je On stvorio vas kao dio Sebe i to je zacijelo još uvijek istinito, jer ideje ne napuštaju svoj izvor. Takav je zakon stvaranja; da svaka ideja koju um zamisli samo dodaje njegovom obilju, a nikada ne oduzima. To je jednako istinito za ono što se želi uzaludno, kao i za ono što se istinski želi, jer um može poželjeti biti prevaren, ali ne može učiniti da postane ono što nije. Vjerovati da ideje mogu napustiti svoj izvor znači pozvati iluzije da budu istinite, bez uspjeha. Jer, nikada neće biti moguće prevariti Sina Božjeg.

14. Čudo je moguće kada se uzrok i posljedica spoje, a ne razdvajaju. Liječenje posljedice bez uzroka može samo pomaknuti posljedice u drugačije oblike. A to nije osloboñenje. Božji Sin ne bi nikada mogao biti zadovoljan s manjim od potpunog spasenja i bijega od krivnje. Jer inače on još uvijek nastoji počiniti nekakvu žrtvu i na taj način poriče da sve pripada njemu,

neograničeno bilo kakvim gubitkom. Malena žrtva ima jednake posljedice kao i cjelokupna ideja o žrtvi. Ukoliko je moguć bilo koji oblik gubitka, onda je Sin Božji načinjen nepotpunim i nije svoj. Isto tako on nikada neće znati sebe, niti prepoznati svoju volju. On se odrekao svoga Oca i sebe i načinio Njih Obojicu svojim neprijateljima u mržnji.

15. Iluzije služe svrsi za koju su načinjene da služe. Iz svoje svrhe one izvode svako značenje koje one naizgled imaju. Bog je dao svim nastalim iluzijama drugu svrhu koja bi trebala opravdati čudo u kojem god ga obliku preuzmu. U svakom čudu se nalazi cjelokupno izlječenje, jer je Bog odgovorio svima njima kao jednom. I ono što je jedno za Njega, to mora biti jednako. Ukoliko vjerujete da je ono što je jednako različito, vi samo zavaravate sebe. Ono što Bog naziva jednim biti će zauvijek jedno, a ne razdvojeno. Njegovo Kraljevstvo je ujedinjeno; tako je bilo stvoreno i takvo će uvijek biti.

16. Čudo samo zaziva vaše drevno Ime koje ćete vi prepoznati, jer je istina smještena u vašem sjećanju. I to Ime vaš brat zaziva radi svog osloboñenja i vašeg. Nebo obasjava Sina Božjeg. Nemojte ga poricati kako biste bili osloboñeni. Sin Božji se ponovno raña u svakom trenutku, sve dok ne odluči više ne umrijeti. Svaki puta kada poželi povrijediti on odabire smrt umjesto onoga što mu je njegov Otac namijenio. A ipak, svaki trenutak mu nudi život jer njegov Otac želi da on živi.

17. U raspeću se nalazi otkupljenje, jer liječenje nije potrebno tamo gdje ne postoji bol i patnja. Praštanje je odgovor na svaku vrstu napada. Tako je napad lišen svojih posljedica, a na mržnju se odgovara u ime ljubavi. Vama kome je dano spasiti Sina Božjeg od raspeća te iz pakla i smrti, neka bude sva slava zauvijek. Jer, vi imate moć spasiti Sina Božjeg jer je njegov Otac poželio da bude tako. I u vašim rukama se nalazi cjelokupno spasenje, kako bi bilo ujedno i darovano i primljeno kao jedno.

18. Prirodno je koristiti moć koju vam je dao Bog onako kako bi On htio da ju koristite. Nije drsko biti onakvim kakvog vas je On stvorio, niti se koristiti onim što je On dao kako bi odgovorili na sve pogreške Njegovog Sina i oslobodili ga. Nego je drsko otkloniti moć koju je On dao i odabrati malenu besmislenu želju umjesto onoga što On želi. Dar što vam ga je Bog dao je bezgraničan. Ne postoje okolnosti na koje on ne može odgovoriti, niti problem koji se ne može riješiti u njegovoj milostivoj svjetlosti.

19. Ostanite u miru, tamo gdje bi Bog htio da jeste. I budite sredstvo pomoću kojeg će vaš brat pronaći mir u kojem se ispunjavaju vaše želje. Ujedinimo se u podavanju blagoslova svijetu grijeha i smrti. Jer, ono što može spasiti jednog od nas može nas spasiti sve. Nema razlike meñu Sinovima Božjim. Jedinstvo kojeg poriče posebnost sve će ih spasiti, jer ono što je jedno ne može imati posebnost. I sve pripada svakom od njih. Ne postoje nikakve želje izmeñu brata i njega. Dobiti od jednog znači lišiti sve njih. Meñutim, blagosloviti samo jednog znači dati blagoslov svima njima kao jednom.

20. Vaše drevno Ime pripada svima, kao što njihova imena pripadaju vama. Pozovite ime svoga brata i Bog će vam odgovoriti, jer ste pozvali Njega. Da li bi On mogao odbiti odgovor kada je On već odgovorio svima koji Ga zovu? Čudo ne može ništa promijeniti. Ali ono može postići da ono što je oduvijek bilo istinito prepoznaju oni koji to ne znaju; i tim malenim darom istine kojem je dopušteno biti ono što jest, Sin Božji je dopustio da on sam i cjelokupno stvaranje bude slobodno kako bi zazvalo Ime Božje kao jedno.

VIII. Neposrednost spasenja 1. Jedini problem koji vam je preostao jest taj što vi vidite vremenski razmak izmeñu

trenutka praštanja i trenutka kada ćete primiti blagodat vjere u svog brata. To samo odražava onu malenkost koju biste htjeli sačuvati izmeñu sebe i svog brata, kako biste vi i on mogli biti malo odvojeni. Jer, vrijeme i prostor predstavljaju jednu iluziju koja ima različite oblike. Ukoliko se ona projicira izvan vašeg uma, smatrate ju vremenom. Što se nalazi bliže tamo gdje jest, više ju razmatrate u smislu prostora.

2. Postoji razmak koji biste htjeli zadržati do svog brata i vi taj prostor smatrate vremenom jer još uvijek vjerujete da ste vi izvan njega. To povjerenje čini nemogućim. I ne možete vjerovati da bi povjerenje sada riješilo svaki problem. Stoga smatrate sigurnijim da i dalje budete malo pažljiviji i malo oprezniji po pitanju interesa koje smatrate odvojenima. Iz te percepcije vi ne možete zamisliti dobitak kojeg sada nudi praštanje. Razmak za kojeg vjerujete da se nalazi izmeñu davanja i primanja tog dara naizgled je onaj u kojem vi žrtvujete i patite od gubitka. Vi vidite spasenje na kraju, a ne trenutne rezultate.

3. Spasenje jest neposredno. Ukoliko to tako ne shvatite, plašit ćete se toga, vjerujući da postoji velika opasnost od gubitka od trenutka kada njegova svrha postane vašom do trena kada njegove posljedice stignu do vas. U ovom obliku je pogreška koja predstavlja izvor straha još uvijek zasjenjena. Spasenje bi htjelo izbrisati prostor kojeg vi još uvijek vidite unutar sebe i htjelo bi da vi u trenutku postanete jedno. A vi se plašite da se upravo ovdje nalazi gubitak. Nemojte projicirati taj strah na vrijeme, jer ono nije neprijatelj kojeg vidite. Vrijeme je jednako neutralno kao i tijelo, osim u smislu svrhe u koju ga promatrate. Ako još uvijek želite sačuvati maleni prostor izmeñu sebe i svog brata, vi onda želite malo vremena u kojem se praštanje još malo uskraćuje. I zbog toga se taj razmak izmeñu vremena u kojem vam je praštanje uskraćeno i kada vam je dano čini opasnim, s opravdanom stravom.

4. Meñutim, prostor izmeñu vas i vašeg brata je vidljiv samo u sadašnjosti, sada i ne može biti vidljiv u budućnosti. Isto tako on ne može biti zanemaren, osim u sadašnjosti. Vi se ne plašite gubitka u budućnosti. Ali, vaša bojazan je združivanje u sadašnjosti. Tko može osjetiti osamljenost osim u sadašnjem trenutku? Budući uzrok još nema posljedica. Stoga, ako se plašite, uzrok za to postoji u sadašnjosti. I uprav tome je potrebno ispravljanje, a ne budućem stanju.

5. Svi planovi koje radite za sigurnost nalaze se u budućnosti, u kojoj ne možete planirati. Ona još uvijek nije dobila nikakvu svrhu i još uvije ne postoji uzrok onome što će se dogoditi. Tko može predvidjeti posljedice bez uzroka? I tko se može plašiti posljedica ukoliko ih već ne smatra prouzročenima i sada ih procjenjuje kao kobne? Vjerovanje u grijeh potiče strah i poput njegovog uzroka gleda unaprijed, osvrće se unatrag, ali previña ono što je ovdje i sada. No, njegov uzrok mora se nalaziti samo ovdje i sada, ako njegove posljedice već smatramo zastrašujućima. I zanemarujući to, on je zaštićen i odvojen od liječenja. Jer, čudo se zbiva sada. Ono već stoji ovdje, u sadašnjoj milosti, u vremenskom razmaku kojeg su grijeh i strah zanemarili, ali koji je jedino što postoji u vremenu.

6. Za provoñenje svih ispravaka uopće nije potrebno vrijeme. Meñutim, prihvaćanje provoñenja može naizgled trajati vječno. Promjena svrhe koju je Sveti Duh unio u vaš odnos sadrži u sebi sve posljedice koje ćete vidjeti. Njih se može vidjeti sada. Zašto čekati dok se one razviju u vremenu i plašiti se da one možda neće doći iako one tamo već postoje? Vama je rečeno

da sve što dolazi od Boga donosi dobro. A ipak se čini kao da pri tome nije tako. Dobru u obliku nesreće teško je povjerova unaprijed. I ta ideja nema stvarnog smisla.

7. Zašto bi se dobro pojavljivalo u obliku zla? Ne znači li to prijevaru ako je tome ipak tako? Njegov uzrok je ovdje, ukoliko se uopće javlja. Zašto onda nisu vidljive i njegove posljedice? Zašto u budućnosti? A vi nastojite biti zadovoljni s uzdahom, sa «zaključivanjem» kako vi to sada ne razumijete, ali ćete jednoga dana shvatiti. I onda će njegovo značenje biti jasno. To nije razlog, jer je nepravedan i očigledno nagovještava kaznu dok ne doñe vrijeme osloboñenja. Pretpostavljajući promjenu svrhe u dobro, nema razloga za postojanje vremenskog razmaka u kojem pogaña nesreća koja sada postoji u obliku boli kako bi ju jednoga dana shvatili kao «dobro». To je žrtvovanje sada i ono ne može biti cijena koju Sveti Duh traži za ono što je On dao bez ikakve cijene.

8. Meñutim, postoji uzrok ove iluzije koji iako je neistinit, zacijelo već postoji u vašem umu. I ova iluzija je samo jedna od posljedica koju on pobuñuje i samo jedan oblik u kojem opažamo njegov rezultat. Taj vremenski razmak, kada se odmazda smatra oblikom u kojem se pojavljuje «dobro», predstavlja samo jedan aspekt malenog prostora koji se nalazi u vama, još uvijek neoprošten.

9. Nemojte se zadovoljiti srećom u budućnosti. Ona nema značenja i ne predstavlja vašu pravednu nagradu. Jer, vi sada imate razloga za slobodu. Kakva je korist od slobode u liku zatvorenika? Zašto osloboñenje treba biti prerušeno u smrt? Odgañanje je besmisleno, a «zaključivanje», koje uporno tvrdi kako posljedice sadašnjeg uzroka treba odgoditi za budućnost, predstavlja samo poricanje činjenice da posljedica i uzrok moraju doći kao jedno. Nemojte promatrati vrijeme, već maleni prostor koji se još uvijek nalazi u vama, od kojeg se trebate osloboditi. I nemojte dopustiti da se preruši u vrijeme i sačuva na taj način jer je promijenio oblik i ne može se prepoznati što je. Svrha Svetog Duha sada pripada vama. Ne bi li Njegova sreća trebala biti takoñer i vaša?

IX. Jer oni su stigli 1. Pomislite samo koliko ste zacijelo sveti kada od vas Glas Božji s ljubavlju poziva vašeg

brata, kako biste mogli probuditi u njemu Glas koji odgovara na vaš poziv! I pomislite koliko je on svet kada u njemu spava vaše vlastito spasenje, združeno sa njegovom slobodom! Koliko god vi željeli da on bude osuñen, Bog se nalazi u njemu. I vi nikada nećete znati da se On takoñer nalazi i u vama dok napadate Njegov odabrani dom i borite se sa Njegovim domaćinom. Pogledajte ga nježno. Pogledajte očima ispunjenim ljubavlju onoga koji nosi Krista u sebi, kako biste mogli vidjeti njegovu slavu i radovati se, jer Nebo nije odvojeno od vas.

2. Je li previše tražiti malo povjerenja prema njemu koji vam donosi Krista, kako bi vam svi vaši grijesi bili oprošteni, kako biste ostali i bez onog jednog kojeg još uvijek njegujete? Ne zaboravite da sjena koja stoji izmeñu vašeg brata i vas zasjenjuje lice Kristovo i sjećanje na Boga. Biste li Njih zamijenili s drevnom mržnjom? Tlo na kojem stojite je sveto tlo zbog Njih Koji su ga, stojeći tamo s vama, blagoslovili Svojom nevinošću i mirom.

3. Krv mržnje blijedi kako bi zelena trava ponovno mogla rasti i kako bi cvijeće bilo potpuno bijelo i blistavo na ljetnom suncu. Ono što je bilo mjesto smrti sada je postalo živim hramom u svijetu svjetlosti. Zbog Njih. Upravo je Njihovo Prisustvo ponovno podiglo svetost na njegovo drevno mjesto, na drevnom prijestolju. Zbog Njih čuda izviru poput trave i cvijeća na jalovom tlu kojeg je mržnja spržila i učinila pustim. Ono što je mržnja načinila Oni su popravili. I

vi sada stojite na tlu toliko svetom da se Nebo saginje ne bi li mu se pridružilo i učinilo ga sličnim sebi. Nestala je sjena drevne mržnje i sva pokora i uvenulost zauvijek su otišli iz zemlje u koju su Oni stigli.

4. Što Njima znači stotinu ili tisuću godina ili deset tisuća? Kada Oni doñu ispunjena je svrha vremena. Ono što nikada nije bilo, prelazi u ništavilo kada Oni doñu. Ono na što je mržnja polagala pravo predano je ljubavi i sloboda obasjava sve što živi i uzdiže sve to na Nebo, u kojem svjetlost postaje još svjetlijom kako se svaki od njih vraća kući. Nepotpuno ponovno postaje potpunim, a radost Nebeska postaje sve većom, jer joj je vraćeno ono što joj pripada. Okrvavljena zemlja je pročišćena, a nerazumni su odbacili svoju odjeću nerazumnosti kako bi se pridružili Njima na tlu na kojem vi stojite.

5. Nebo je zahvalno na ovom daru koji je toliko dugo bio uskraćen. Jer, Oni dolaze sakupiti ono što je Njihovo. Otvara se što je bilo zaključano; što je bilo odvojeno od svjetlosti sada joj je predano, kako bi ga svjetlost mogla obasjati i ne ostaviti prostora niti razmaka koji bi se zadržavao izmeñu svjetlosti Nebeske i svijeta.

6. Najsvetije od svih mjesta na zemlji je ono na kojem je drevna mržnja pretvorena u sadašnju ljubav. I Oni stižu brzo do živog hrama, u kojem je odreñen Njihov dom. Na Nebu ne postoji svetije mjesto. I Oni dolaze kako bi boravili u hramu koji Im je ponuñen da postane njihovim odmaralištem kao i vašim. Ono što je mržnja oslobodila za ljubav postaje najsjajnijim svjetlom u sjaju Nebeskom. I sva svjetlost Nebeska postaje još sjajnijom, u zahvalnosti zbog onoga što je vraćeno.

7. Anñeli oko vas lebde s ljubavlju, kako bi odagnali sve mračne misli o grijehu i sačuvali svjetlost tamo gdje je ušla. Otisci vaših stopala obasjavaju svijet, jer tamo gdje vi hodate praštanje vas radosno slijedi. Svatko na zemlji samo nudi zahvalnost onome tko je vratio njegov dom i sklonio ga od oštre zime i hladnoće. A hoće li Gospodar Nebeski i Njegov Sin dati manje u znak zahvalnosti za toliko mnogo više?

8. Hram živog Boga sada je ponovno izgrañen kao domaćin Njemu Koji ga je stvorio. Gdje On boravi i Njegov Sin boravi sa Njim i nikada se ne odvajaju. I zahvalni su jer su konačno dobrodošli. Tamo gdje je nekada stajao križ sada stoji uzašli Krist, a davni ožiljci su izliječeni u Njegovom pogledu. Drevno čudo stiže kako bi blagoslovilo i zamijenilo drevno neprijateljstvo koje je došlo kako bi ubilo. U blagoj zahvalnosti Bog Otac I Sin vraćaju se onome što je Njihovo i zauvijek će biti. Sada je ispunjena svrha Svetog Duha. Jer, Oni su stigli! Jer, Oni su konačno stigli!

X. Završetak nepravde 1. Što je onda još ostalo za popraviti da biste shvatili Njihovu Prisutnost? Samo ovo; vi

imate različito stajalište o tome kada je napad opravdan, a kada ga smatrate nepravednim i nedozvoljenim. Kada ga smatrate nepravednim, vi mislite da je odgovor gnjeva sada pravedan. I na taj način vi ono što je jednako smatrate različitim. Smetenost nema granica. Ukoliko se ona uopće pojavi, bit će potpuna. I njeno će prisustvo u bilo kojem obliku sakriti Njihovo Prisustvo. Oni se poznaju jasno ili nikako drugačije. Smetena percepcija blokirat će znanje. Ovdje nije u pitanju koliko je opsežna smetenost niti koliki joj je utjecaj. Njena jednostavna prisutnost zatvara vrata Njihovoj prisutnosti i tamo Ih drži neznanima.

2. Što znači kada vi napad u odreñenim oblicima smatrate prema sebi nepravednim? To znači da postoje neki oblici u kojima ga smatrate pravednim. Jer kako biste inače neke mogli

procijeniti nepravednima? Neki napadi dobivaju značenje i smatraju se razboritim. A samo neki se smatraju beznačajnima. I to poriče činjenicu da su svi oni besmisleni, jednako bez uzroka ili posljedice i ne mogu imati nikakvog učinka. Njihovo Prisustvo je zasjenjeno svakim velom koji se nalazi izmeñu Njihove blistave nevinosti i vaše svjesnosti da ona pripada vama i jednako tako pripada svakom živom biću zajedno s vama. Bog ne ograničava. A ono što je ograničeno ne može biti Raj. Stoga mora biti pakao.

3. Nepravednost i napad predstavljaju jednaku pogrešku, toliko čvrsto povezanu da na mjestu na kojem zapažamo jednu moramo vidjeti i drugu. S vama se ne može postupati nepravedno. Vjerovanje da može predstavlja samo još jedan oblik ideje da vas lišava netko drugi, a ne vi. Projekcija uzroka žrtve nalazi se u korijenu svega što smatrate nepravednim i ne smatrate svojom pravednom zaslugom. Meñutim, upravo vi to tražite od sebe, u dubokoj nepravdi prema Sinu Božjem. Vi nemate drugog neprijatelja osim sebe i uistinu ste neprijatelj njemu, jer vi ne poznajete njega kao sebe. Što bi moglo biti nepravednije nego lišiti ga onoga što on jest, uskratiti mu prava da bude on sam i tražiti od njega da žrtvuje ljubav svoga Oca i vašu ljubav kao da njemu ne pripadaju?

4. Nemojte pasti u iskušenje i smatrati da se s vama nepravedno postupa. Sa tog stajališta, vi nastojite pronaći nevinost koja ne pripada Njima već samo vama, pod cijenu krivnje nekoga drugoga. Može li se nevinost kupiti prebacivanjem svoje krivnje na nekoga drugoga? I je li nevinost ono što pokušavate dobiti svojim napadom na njega? Nije li to odmazda zbog vašeg vlastitog napada na Sina Božjeg? Nije li sigurnije vjerovati da ste po tom pitanju vi nevini i postali ste žrtvom unatoč svojoj nevinosti? Bez obzira na način odigravanja igre krivnje, gubitak mora postojati. Netko mora izgubiti svoju nevinost kako bi ju netko drugi mogao od njega uzeti i učiniti ju svojom.

5. Vi mislite da je vaš brat nepravedan prema vama jer smatrate da netko mora biti nepravedan kako bi drugi postao nevin. I u toj igri uočavate jedinu svrhu cjelokupnog svog odnosa. I to nastojite dodati svrsi koja joj je dodijeljena. Svrha Svetog Duha je dopustiti da prepoznate Prisustvo svojih svetih Gostiju. I toj svrsi se ništa ne može dodati, jer svijet nema druge svrhe osim te. Dodati ili oduzeti tom jedinom cilju znači samo oduzeti svaku svrhu svijetu i sebi. I svaka nepravda koju svijet tobože položi na vas, vi ste položili na njega, učinivši ga bez svrhe i bez uloge koju vidi Sveti Duh. I na taj način je svakom živom biću na zemlji uskraćena jednostavna pravda.

6. Vi ne možete ni zamisliti što ta nepravda čini vama koji prosuñujete nepravedno i koji gledate na način na koji prosuñujete. Svijet postaje maglovitim i prijetećim i vi ne možete vidjeti ni traga sretnoj iskri koju donosi spasenje kako bi vam osvijetlila put. I tako vi smatrate sebe lišenim svjetlosti, prepuštenog tami, nepravedno ostavljenog bez svrhe u beskorisnom svijetu. Svijet je pravedan jer je Sveti Duh iznio nepravdu pred nutarnju svjetlost i cjelokupna nepravda je tamo bila riješena i zamijenjena pravdom i ljubavlju. Ukoliko vi negdje uočavate nepravdu, trebate samo reći:

Ovime ja poričem Prisustvo Oca i Sina A radije bih znao Njih nego vidio nepravdu koju Njihovo Prisustvo otjeruje svojim sjajem.

POGLAVLJE 27.

LIJEČENJE SNA

I. Slika raspeća

1. Želja da se s vama postupa nepravedno predstavlja pokušaj kompromisa koji bi htio spojiti napad i nevinost. Tko može spojiti ono što je u potpunosti nespojivo i načiniti jedinstvo onog što se nikada ne može ujediniti? Idite blagim putem i nikada se nećete plašiti zla niti sjena u noći. No, nemojte postavljati simbole strave na svom putu, jer ćete inače satkati trnovitu krunu iz koje vaš brat i vi sami nećete pobjeći. Vi ne možete raspeti samo sebe. I ako se s vama postupa nepravedno onda i on mora trpjeti nepravdu koju vi vidite. Vi ne možete žrtvovati samo sebe. Jer, žrtva je potpuna. Kada bi se ona uopće mogla ostvariti, ona bi za posljedicu imala cjelokupno Božje stvaranje i Oca koji žrtvuje Svog voljenog Sina.

2. U vašem osloboñenju od žrtve očituje se njegovo i pokazuje se da mu pripada. Ali, svaku bol koju trpite vi smatrate dokazom njegove krivnje za napad. Na taj način vi biste htjeli sebe učiniti znakom da je on izgubio svoju nevinost i potrebno je samo pogledati vas da bi se shvatilo kako je on osuñen. I ono što je bilo nepravedno prema vama njemu će doći u pravičnosti. Nepravedna osveta koju vi sada trpite pripada njemu i, kada ona počiva na njemu, vi ste osloboñeni. Nemojte poželjeti sebe učiniti živim simbolom njegove krivnje, jer nećete izbjeći smrt koju ste pripremili za njega. No, u njegovoj nevinosti vi ćete pronaći svoju.

3. Kada pristanete trpjeti bol, lišavanje, nepravedno postupanje ili neku potrebu, vi samo optužujete svoga brata za napad na Božjeg Sina. Vi držite sliku vašeg raspeća pred njegovim očima, kako bi mogao vidjeti da su njegovi grijesi zapisani na Nebu vašom krvlju i smrću i idu ispred njega zatvarajući vrata i osuñujući ga na pakao. Meñutim, to je zapisano u paklu, a ne u Raju, u kojem se vi nalazite s onu stranu napada i dokazujete njegovu nevinost. Sliku sebe koju mu nudite pokazujete vi sami i u nju ulažete cjelokupnu svoju vjeru. Sveti Duh vam nudi, kako bi ju njemu dali, vašu sliku na kojoj nema patnje niti bilo kakvog prijekora. I ono što je bilo mučeno njegovom krivnjom postaje savršenim svjedokom njegove nevinosti.

4. Moć svjedoka nalazi se izvan vjerovanja, jer ona donosi uvjerenje u njegovo buñenje. Svjedoku se vjeruje jer on pokazuje van sebe, ono što on predstavlja. Kada ste bolesni ili patite, vi samo predstavljate krivnju vašeg brata; svjedok kojeg šaljete kako on ne bi zaboravio povrede koje je zadao, a vi se kunete da on od njih nikada neće pobjeći. Vi prihvaćate ovu bolesnu i otužnu sliku, samo kako bi poslužila da ga kazni. Bolesni su nemilosrdni prema svakome i nastoje ubiti u zarazi. Smrt se doima lakom cijenom, ako mogu reći: « pogledaj me brate, ja umirem od tvoje ruke.» Jer, bolest jest svjedok njegove krivnje, a smrt bi htjela dokazati kako su njegove pogreške zacijelo grijeh. Bolest je samo «mala» smrt; oblik osvete koja još nije potpuna.

Meñutim, ona govori sa sigurnošću o onome što predstavlja. Tmurnu i gorku sliku koju ste poslali svome bratu vi ste pogledali žalosno. I vi ste povjerovali u sve što mu je ona pokazala, jer je svjedočilo o krivnji u njemu koju ste vi opazili i bila vam je draga.

5. Sveti Duh sada polaže sliku drugačijeg vas u ruke koje su postale nježne od njegovog dodira. To je još uvijek slika tijela, jer se ono što vi uistinu jeste ne može vidjeti niti prikazati. Meñutim, ova slika se ne koristi u svrhu napada i stoga nikada nije pretrpjela nikakvu bol. Ona svjedoči vječnoj istini da vi ne možete biti povrijeñeni i pokazuje iza sebe Prema vašoj i njegovoj nevinosti. Pokažite to svome bratu, koji će vidjeti da je svaki ožiljak izliječen, a svaka suza osušena smijehom i ljubavlju. I on će tamo vidjeti svoje praštanje i izliječenih očiju će pogledati iza nje u nevinost koju on vidi u vama. Ovdje se nalazi dokaz da on nikada nije griješio; da ništa što mu je njegovo ludilo nalagalo da učini nije nikada bilo učinjeno, niti je ikada imalo bilo kakvog učinka. Da nikakav prijekor kojeg je položio u svoje srce nikada nije bio opravdan i da ga nikakav napad nikada ne može dirnuti otrovnom i nesmiljenom žaokom straha.

6. Potvrdite njegovu nevinost, a ne krivnju. Vaše liječenje predstavlja njegovu utjehu i zdravlje, jer ono pokazuje kako iluzije nisu istinite. Motivacija ovoga svijeta nije volja za životom već želja za smrću. Jedina njena svrha je dokazati da je krivnja stvarna. Nikakva svjetovna misao, djelo niti osjećaj nemaju druge motivacije osim ove. Ovo su svjedoci pozvani da im se vjeruje i da uvjere sustav kojeg zagovaraju i predstavljaju. i svaki ima mnogo glasova, govoreći vašem bratu i vama različitim jezicima. A ipak je poruka ista za obojicu. Obožavanje tijela nastoji pokazati kako su ljupki svjedoci krivnje. Brižnost za tijelo pokazuje koliko je krhak i ranjiv vaš život; kako je lako uništiti ono što volite. Depresija govori o smrti i ispraznosti stvarne brige ni oko čega.

7. Najsnažniji svjedok ništavnosti koji potkrjepljuje sve ostale i pomaže im oslikati sliku u kojoj je grijeh opravdan jest bolest, bez obzira na oblik u kojem dolazi. Bolesni imaju razloga za svaku svoju neprirodnu želju i neobičnu potrebu. Jer, tko bi mogao živjeti život koji će se toliko brzo prekinuti i ne cijeniti vrijednost prolaznih užitaka? Kakvi trajni oblici postoje u njemu? Nemaju li krhki pravo vjerovati da je svaki ukradeni komadić užitka pravična plaća za njihove male živote? Njihova smrt će platiti cijenu za sve njih, uživali oni svoje blagodati ili ne. Mora doći kraj životu, bez obzira na način na koji se život provodi. Stoga uživajte u onome što je prolazno.

8. Ovo nisu grijesi, već svjedoci neobičnog uvjerenja da su grijeh i smrt stvarni i da će nevinost i grijeh završiti slično u granicama groba. Kada bi to bila istina, onda bi imalo smisla zadovoljiti se traženjem prolaznih užitaka i njegujući mala zadovoljstva tamo gdje je to moguće. Meñutim, u ovakvoj slici tijelo se ne smatra neutralnim i bez njemu priroñenog cilja. Jer, ono postaje simbolom prijekora, znakom krivnje čije se posljedice ovdje još uvijek mogu vidjeti, kako se uzrok nikada ne bi mogao poreći.

9. Vaša uloga je pokazati svome bratu da grijeh ne može imati nikakvog uzroka. Zacijelo je ništavno vidjeti sliku koja dokazuje da ono što je vaša uloga nikada ne može biti! Slika Svetog Duha ne mijenja tijelo u nešto što ono nije. Ona od nje samo oduzima sve znakove optužbe i krivnje. Nastala bez svrhe, ona se ne smatra niti bolesnom niti zdravom, niti lošom niti dobrom. Ne postoje nikakvi temelji kako bi ju se prosudilo na bilo koji način. Ona nema života, ali nije niti mrtva. Ona stoji odvojeno od svakog iskustva ljubavi i straha. Jer sada ona još uvijek ne svjedoči ni o čemu, njena je svrha otvorena, a um je ponovno slobodan odabrati čemu služi. Ona sada nije osuñena, već čeka da joj se dodijeli svrha, kako bi mogla ispuniti ulogu koju će dobiti.

10. U tom praznom prostoru iz kojeg je uklonjen cilj grijeha, slobodno je prisjetiti se Neba. Ovdje može doći njegov mir, a savršeno liječenje može zauzeti mjesto smrti. Tijelo može postati znakom života, obećanjem otkupljenja i dahom smrtnosti onih koji su se razboljeli dišući

smradne tragove smrti. Neka liječenje postane njegovom svrhom. Onda će on slati dalje poruku koju je primio i svojim zdravljem i ljupkošću proglasiti istinu i vrijednost koju ona predstavlja. Neka primi moć predstavljanja beskonačnog života, zauvijek nenapadnutog. A poruka vašem bratu neka bude ovakva: «Pogledaj me brate, ja živim od tvoje ruke.»

11. Samo ovako možete jednostavno dopustiti postignuće toga; dopustiti da tijelo nema svrhu iz prošlosti, kada ste bili sigurni da znate kako je njegova svrha poticati krivnju. Jer to uporno tvrdi kako je vaša obogaljena slika trajni znak onoga što predstavlja. To ne ostavlja prostora koji može primiti drugačije stajalište, drugu svrhu. Vi ne znate njegovu svrhu. Vi ste samo dali iluzije svrhe onome što ste načinili kako biste od samog sebe sakrili svoju ulogu. Ta stvar bez svrhe ne može sakriti ulogu koju je dodijelio Sveti Duh. Dopustite, stoga, da se njegova svrha i vaša uloga konačno pomire i smatraju se jednim.

II. Strah od liječenja 1. Je li liječenje zastrašujuće? Mnogima jest. Jer, optuživanje je prepreka ljubavi, a

oštećena tijela su tužitelji. Ona stoje čvrsto na putu povjerenja i mira, tvrdeći kako krhki ne mogu imati povjerenje, a oštećeni nemaju temelja za mir. Tko je bio povrijeñen od svog brata, a da ga još uvijek može voljeti i vjerovati mu? On je napao i napast će ponovno. Nemojte ga štititi, jer vaše oštećeno tijelo pokazuje da vi morate biti zaštićeni od njega. Praštanje možda jest čin milosrña, ali ono njemu ne pripada. Možete ga sažalijevati radi njegove krivnje, ali ne odriješiti ga. I ako mu oprostite njegove prekršaje, vi samo dodajete cjelokupnoj krivnji koju je on doista zaslužio.

2. Neizliječeni ne mogu oprostiti. Jer, oni su svjedoci nepravednosti oprosta. Oni bi htjeli zadržati posljedice krivnje koju su previdjeli. Meñutim, nitko ne može oprostiti grijeh koji smatra stvarnim. A ono što ima posljedice mora biti stvarno, jer je ovdje moguće vidjeti ono što je to učinilo. Praštanje nije sažaljenje, koje samo nastoji pomilovati ono što smatra istinitim. Dobrim se ne može uzvratiti za zlo, jer praštanje ne uspostavlja grijeh da bi ga zatim oprostilo. Tko može reći i misliti na način: «Brate moj, ti si me povrijedio, a ipak, jer sam ja bolji od nas dvojice, opraštam ti moju nepravdu.» Njegovo pomilovanje i nepravda prema vama ne mogu zajedno postojati. Jedno poriče drugo i mora ga učiniti lažnim.

3. Biti svjedokom grijeha, a ipak ga oprostiti predstavlja paradoks kojeg razum ne može shvatiti. Jer, on uporno tvrdi kako ono što vam je učinjeno ne zaslužuje pomilovanje. Dajući ga, vi svome bratu dodjeljujete milost, ali zadržavate dokaz da on nije uistinu nevin. Koji su bolesni, oni i dalje ostaju tužitelji. Oni ne mogu oprostiti svojoj braći kao ni samima sebi. Jer, onaj u kome postoji istinsko praštanje ne može patiti. On ne drži dokaz grijeha pred očima svog brata. Tako ga je on vjerojatno zanemario i uklonio ispred vlastitih očiju. Praštanje ne može biti namijenjeno jednom, a drugome ne. Onaj tko prašta, taj je izliječen. I u njegovom liječenju nalazi se dokaz da je on istinski pomilovan i nema u njemu ni traga osude koju bi još uvijek osjećao prema sebi ili bilo kojem drugom živom biću.

4. Praštanje nije stvarno ukoliko ne donosi izlječenje vašem bratu i vama. Vi morate potvrditi kako njegovi grijesi nemaju nikakve posljedice na vas kako biste pokazali da oni nisu stvarni. Kako bi drugačije on mogao biti nevin? I kako bi njegova nevinost mogla biti opravdana ako njegovi grijesi nemaju nikakve posljedice koje bi zajamčile krivnju? Grijesi se nalaze s onu stranu praštanja samo zato jer bi oni htjeli kao posljedicu imati djelovanje koje se ne može popraviti i u potpunosti zanemariti. Njihovo ispravljanje predstavlja dokaz da su oni samo

pogreške. Dopustite da budete izliječeni kako biste mogli praštati, nudeći spasenje svome bratu i sebi.

5. Slomljeno tijelo pokazuje da um nije izliječen. Čudo liječenja dokazuje da odvajanje nema učinka. Vi ćete povjerovati u ono što biste mu htjeli dokazati. Moć svjedoka dolazi iz vašeg uvjerenja. I sve što kažete ili činite ili mislite samo svjedoči tome čemu ga podučavate. Vaše tijelo može biti sredstvo kojim ćete podučavati kako ono nikada nije trpjelo bol radi njega. I njegovo izlječenje mu može pružiti nijemo svjedočenje o njegovoj nevinosti. Upravo to svjedočenje može govoriti snagom većom od tisuću jezika. Jer, ovdje se njemu dokazuje njegovo praštanje.

6. Čudo njemu ne može ponuditi ništa manje negoli je dalo vama. Tako vam vaše liječenje pokazuje kako je vaš um izliječen i oprostio je ono što on nije učinio. I tako je on uvjeren kako njegova nevinost nikada nije bila izgubljena i izliječena je zajedno s vama. Na taj način čudo ispravlja sve stvari za koje svijet tvrdi da nikada ne mogu biti ispravljene. A beznañe i smrt moraju nestati pred drevnom budnicom poziva života. Taj poziv ima moć daleko jaču od bijednog poziva smrti i krivnje. Drevni poziv Oca Svome Sinu i Sina Svome sinu ipak će biti posljednja truba koju će svijet ikada čuti. Brate, ne postoji smrt. I vi to shvaćate kada samo poželite pokazati svojem bratu kako vas on nikada nije povrijedio. On smatra da se vaša krv nalazi na njegovim rukama i tako on stoji osuñen. Meñutim, vama je dano da mu pokažete, svojim liječenjem, kako je njegova krivnja samo tvorevina besmislenog sna.

7. Kako su pravedna čuda! Jer, ona daruju isti dar potpunog osloboñenja od krivnje i vašem bratu i vama. Vaše liječenje ga spašava od boli kao i vas i vi ste izliječeni jer ste mu poželjeli dobro. To je zakon kojem se pokorava čudo: da liječenje uopće ne vidi posebnost. Ono ne dolazi iz sažaljenja već iz ljubavi. A ljubav bi htjela dokazati kako je svaka patnja samo isprazno maštanje, luckasta želja bez ikakvog učinka. Vaše zdravlje je posljedica vaše želje da vidite svoga brata bez krvi na rukama i bez krivnje na srcu otežanom dokazom grijeha. I ono što želite, dano vam je vidjeti.

8. «Cijena» vašeg spokoja pripada njemu. To je «cijena» koju Sveti Duh i svijet različito tumače. Svijet ju smatra izjavom o «činjenici» da vaše spasenje žrtvuje njegovo. Sveti Duh zna da vaše izlječenje svjedoči o njegovom i nikako od njega ne može biti odvojeno. Sve dok on pristaje patiti vi nećete biti izliječeni. No, vi mu možete pokazati kako njegova patnja nema svrhe i u potpunosti je bezrazložna. Jer, njegova nevinost je uspostavljena u vašem pogledu i u njegovom. I smijeh će zamijeniti vaše uzdahe, jer se Božji Sin sjetio da on jest Božji Sin.

9. Tko se onda plaši liječenja? Samo oni koji smatraju da žrtva i patnja njihove braće predstavljaju njihovu vlastitu spokojnost. Njihova bespomoćnost i slabost predstavljaju temelje na kojima oni opravdavaju njegovu bol. Neprestana žaoka krivnje od koje on trpi služi kako bi dokazala da je on rob, ali oni su slobodni. Neprekidna bol koju trpe pokazuje kako su oni slobodni upravo zato jer njega drže vezanim. A bolest je poželjna kako bi spriječila pomicanje ravnoteže u žrtvi. Kako bi Sveti Duh mogao biti spriječen na trenutak, čak i manje, kako bi argumentirano razmišljao o takovoj bolesti? I treba li odlagati vaše liječenje jer ste zastali kako biste poslušali nerazboritost?

10. Vaša uloga nije ispravljanje. Ono pripada Onome Koji poznaje pravednost, a ne krivnju. Ako vi preuzmete ulogu ispravljanja, onda gubite ulogu praštanja. Nitko ne može praštati dok ne nauči kako je ispravljanje namijenjeno praštanju, a ne optuživanju. Vi sami ne možete vidjeti da su oni jednaki i stoga ispravljanje nije namijenjeno vama. Identitet i uloga su jednake i prema svojoj ulozi poznajete sebe. Tako, ako zamijenite svoju ulogu ulogom drugoga, zacijelo čete biti zbunjeni sami sobom i time tko ste. Što je drugo odvajanje nego želja da Njemu

oduzmete Božju ulogu i poreknete da pripada Njemu? No, ako ona ne pripada Njemu onda ona ne pripada niti vama, jer vi morate izgubiti ono što ste htjeli oduzeti.

11. U podijeljenom umu identitet se mora činiti podijeljenim. Isto tako, nitko ne može smatrati jedinstvenom ulogu koja ima suprotstavljene svrhe i različite završetke. Tako podijeljenom umu ispravljanje zacijelo predstavlja način kažnjavanja kod nekog drugog grijeha koje smatrate svojima. Tako on postaje vašom žrtvom, a ne vašim bratom, različitim od vas jer je više kriv i stoga mu je potrebno vaše ispravljanje, jer ste vi neviniji od njega. Tako se njegova uloga dijeli od vaše i daje vam obojici različite zadaće. I tako vas se ne možete smatrati cjelinom koja ima zajedničku ulogu, a koja znači zajednički identitet sa samo jednim ciljem.

12. Ispravljanje koje biste vi htjeli činiti mora odvajati, jer to je uloga koju ste mu vi dali. Kada shvatite da je ispravljanje jednako pomilovanju, onda ćete isto tako znati da su Um Svetog Duha i vaš um Jedno. I tako je pronañen vaš vlastiti Identitet. No, On mora djelovati s onim što Mu je dano, a vi Mu dopuštate samo polovicu svoga uma. I tako On predstavlja drugu polovicu i naizgled ima drugačiju svrhu od one koju vi njegujete i smatrate svojom. Na taj način se vaša uloga doima podijeljenom, a jedna je polovica suprotstavljena drugoj. I te dvije polovice naizgled predstavljaju raskol unutar sebe koji sebe vidi kao dvoje.

13. Razmotrite kako se ova samo-percepcija širi i nemojte zanemariti činjenicu da se svaka misao širi jer joj je to svrha, budući ono što uistinu jest. Iz ideje podvojenog sebstva nužno proizlazi stajalište o ulozi podijeljenoj na dva dijela. I ono što biste vi htjeli ispraviti predstavlja samo polovicu pogreške, a vi smatrate da je to sve. Grijesi vašeg brata postaju središnjom metom ispravljanja, kako se ne bi vaše i njegove pogreške smatrale jednim. Vaše su pogreške, ali njegovi su grijesi i nisu jednaki vašima. Njegovi zaslužuju kaznu, dok bi vaše zbog pravednosti trebalo zanemariti.

14. U ovakvom tumačenju ispravljanja nećete niti vidjeti svoje vlastite pogreške. Središte ispravljanja postavljeno je izvan vas, u onome koji ne može biti dijelom vas dok postoji takvo opažanje. Ono što je osuñeno ne može se nikada vratiti svome tužitelju, koji ga je mrzio i još uvijek ga mrzi kao simbol svoga straha. To je vaš brat, središte vaše mržnje, nevrijedan da bude dio vas i stoga izvan vas; druga polovica, koja se poriče. I samo ono što je ostalo, bez njegove prisutnosti, vi smatrate sobom u cjelini. Toj preostaloj polovici Sveti Duh mora predstavljati drugu polovicu, sve dok vi ne priznate da to jest druga polovica. I On to čini dajući vama i njemu ulogu koja je jednaka, a ne različita.

15. Ispravljanje je uloga dodijeljena obojici, ali ne samo jednom. I kada se ispuni kao zajednička, ona mora ispravljati pogreške u vama i u njemu. Ona ne može ostaviti greške kod jednoga neizliječene, a kod drugoga ih osloboditi. To je podijeljena svrha, koja ne može biti zajednička i stoga ne može biti cilj u kojem Sveti Duh vidi Svoj Vlastiti. I možete biti sigurni da On neće ispuniti ulogu koju On ne vidi i ne prepoznaje kao Svoju. Jer, samo tako može On vašu ulogu sačuvati nedirnutom, unatoč Vašim odvojenim stavovima o tome što je vaša uloga. Kada bi On podržao podijeljenu ulogu, bili biste uistinu izgubljeni. Njegova nesposobnost da Svoj cilj smatra podijeljenim i udaljenim od vas i od njega, čuva vas od svijesti o ulozi koja vam ne pripada. I na taj je način liječenje dano vama i njemu.

16. Ispravljanje treba prepustiti Onome Koji zna da su ispravljanje i praštanje jednaki. To se ne može shvatiti polovicom uma. Prepustite stoga ispravljanje Umu koji je sjedinjen, koji djeluje kao jedno, jer on nije podijeljen u svrsi i zajedničku ulogu shvaća kao svoju jedinu ulogu. Ovdje se uloga koja mu je dana smatra njegovom Vlastitom, ne odijeljenom od one koju čuva njegov Davatelj, upravo zato jer je zajednička. U Njegovom prihvaćanju ove uloge nalazi se sredstvo pomoću kojeg se vaš um sjedinjuje. Njegova jedina uloga ujedinjuje polovice u vama

koje vi smatrate odijeljenima. I svaka od njih prašta onoj drugoj, kako bi on mogao prihvatiti svoju drugu polovicu kao dio sebe.

III. Iza svih simbola 1. Moći se nije moguće suprotstaviti. Jer, suprotstavljanje bi ju oslabilo, a oslabljena moć

predstavlja kontradikciju u ideji. Slaba snaga nema značenja, a moć koja se koristi kako bi ju se oslabilo koristi se za ograničavanje. I stoga ona mora biti ograničena i slaba, jer to joj je svrha. Da bi moć bila kakva jest, njoj se ne protivi. Nikakva slabost ne može ju ometati, a da ju ne promijeni u nešto što ona nije. Oslabiti znači ograničiti ili nametnuti suprotnost koja se suprotstavlja konceptu kojeg napada. I tako se ona pridružuje ideji nečega što nije i čini to nerazumljivim. Tko može razumjeti dvostruki koncept, kao što je «oslabljena moć» ili »ljubav ispunjena mržnjom»?

2. Vi ste odlučili da je vaš brat simbol «ljubavi ispunjene mržnjom», «oslabljene moći», a iznad svega «žive smrti». Stoga on za vas nema značenja, jer on zastupa ono što je besmisleno. On predstavlja dvostruku misao u kojoj jedna polovica isključuje drugu. Meñutim, tome se suprotstavlja ona polovica koja je isključena i tako one obje nestaju. I sada on ne zastupa ništa. Simboli koji samo predstavljaju ideje koje ne mogu postojati zastupaju prazan prostor i ništavilo. Meñutim, ništavilo i prazan prostor ne mogu biti smetnja. Ono što se može upletati u svijest o stvarnosti jest uvjerenje da tamo nešto postoji.

3. Slika vašeg brata kako ju vi vidite ne znači ništa. Ne postoji ništa što bi trebalo napasti ili poricati; voljeti ili mrziti ili obdariti snagom ili smatrati slabim. Slika je u potpunosti isključena, jer ona simbolizira protuslovlje koja je isključilo misao koju predstavlja. I tako ta slika uopće nema uzroka. Tko može vidjeti posljedice bez uzroka? Što drugo može biti bezrazložno nego ništavilo? Slika vašeg brata kako ju vi vidite u potpunosti je odsutna i nikada nije niti postojala. Dopustite stoga da se prazni prostor koji ona zauzima prepozna kao nenastanjen, a vrijeme posvećeno njegovom viñenju smatra potrošenim uzalud, vremenom besposlenim.

4. Prazan prostor koji se ne smatra ispunjenim, neiskorišteni vremenski razmak koji se ne smatra potrošenim i u potpunosti zauzetim, postaju tihim pozivom na ulazak istini, kako bi se osjećala kao kod svoje kuće. Nije moguće izvršiti nikakvu pripremu koja bi pojačala stvarnu privlačnost poziva. Jer, ono što ostavite praznim Bog će ispuniti i tamo gdje je On tamo mora biti i istina. Neoslabljena snaga, bez suprotnosti, upravo jest stvaranje. Za to ne postoje simboli. Ništa ne pokazuje van istine, jer što bi moglo zastupati više nego što je sve? No istinsko ispravljanje mora biti blago. Stoga, prvu zamjenu vaše slike predstavlja druga slika drugačije vrste.

5. Kao što je nemoguće prikazati ništavilo, tako ne postoji niti simbol za potpunost. Stvarnost se napokon poznaje bez oblika, neoslikana i neviñena. Praštanje još uvijek nije snaga koju prepoznajemo kao potpuno slobodnu od granica. Meñutim, ona ne odreñuje granice koje ste vi odabrali nametnuti. Praštanje je sredstvo pomoću kojeg se istina privremeno predstavlja. Ona dopušta Svetom Duhu omogućiti zamjenu slika, do trenutka kada pomoćna sredstava postanu beznačajna, a učenje završeno. Nikakvo korištenje pomagala pri učenju ne može se proširiti van cilja učenja. Kada se postigne njegov cilj, ono više nema uloge. Meñutim, za vrijeme učenja ono ima odreñeni način korištenja kojeg se vi sada plašite, ali ćete ga zavoljeti.

6. Slici svog brata koju ste dobili kako bi zauzela prostor koji je u posljednje vrijeme nezauzet i prazan neće biti potrebna nikakva obrana. Jer, vi ćete joj dati nadmoćnu prednost.

Nemojte oklijevati niti trenutka u odlučivanju kako je ona jedino što želite. Ona ne zastupa dvostruke koncepte. Iako je to samo polovica slike i nepotpuna je, ona je jednaka u sebi. Druga polovica onoga što ona predstavlja ostaje nepoznata, ali nije isključena. I tako je Bogu ostavljena sloboda da Sam načini konačni korak. Za to vam nisu potrebne slike niti pomagala za učenje. I ono što će na kraju zauzeti mjesto svakog pomagala pri učenju će jednostavno biti.

7. Praštanje nestaje, a simboli blijede i više se ne može opaziti ništa što su oči ikada vidjele ili uši ikada čule. Dolazi snaga u potpunosti bezgranična, ne da bi uništavala, već kako bi primila ono što joj pripada. Nigdje ne postoji mogućnost izbora uloge. Izbor kojeg se plašite izgubiti nikada niste niti imali. Meñutim, jedino se to prividno upliće s neograničenom moći i jednostavnim mislima, potpunim i sretnim, bez suprotnosti. Vi ne poznajete mir moći koja se ničemu ne suprotstavlja. Meñutim, nikakva druga vrsta uopće ne može ni postojati. Poželite dobrodošlicu moći koja se nalazi iza praštanja i iza svijeta simbola i ograničenja. On bi jednostavno htio biti i tako On jednostavno jest.

IV. Tihi odgovor 1. U tišini dobivate odgovor na sva pitanja i svaki se problem rješava mirno. U sukobu ne

mogu postojati niti odgovor niti rješenje, jer je njegova svrha učiniti bilo koje rješenje nemogućim i osigurati da niti jedan odgovor ne bude jasan. Problem smješten u sukobu nema odgovora, jer se on promatra na različite načine. I ono što bi predstavljalo odgovor iz jednog stajališta, u drugom svjetlu nije odgovor. Vi jeste u sukobu. Stoga mora biti jasno da vi ne možete odgovoriti ni na što, jer sukob nema ograničene posljedice. Meñutim, ako je Bog odgovorio, onda mora postojati način rješavanja vaših problema, jer ono što On želi već je učinjeno.

2. Stoga vrijeme zacijelo još nije uključeno i na svaki problem se može odgovoriti sada. Meñutim, isto tako je, u vašem stanju svijesti, rješenje zacijelo nemoguće. Stoga vam je Bog vjerojatno ponudio mogućnost da dosegnete drugo stanje svijesti u kojem odgovor već postoji. Takav je sveti trenutak. Sve svoje probleme trebate donijeti i ostaviti upravo tamo. Oni tu pripadaju, jer se tu nalazi njihov odgovor. A tamo gdje se nalazi njegov odgovor, problem je zacijelo jednostavan i lak za rješavanje. Svakako je besmisleno pokušati riješiti problem tamo gdje ne postoji odgovor. Meñutim, jednako tako sigurno on mora biti riješen, ukoliko ga donesete tamo gdje odgovor postoji.

3. Pokušajte probleme rješavati samo u sigurnosti svetog trenutka. Jer, tamo će na problem biti odgovoreno i bit će riješen. Izvana rješenja neće biti, jer ne postoji odgovor koji bi se tamo mogao naći. Izvana se nikada ne postavlja jedno jednostavno pitanje. Svijet može postavljati samo dvostruka pitanje. Jedno pitanje s mnogo odgovora ne dobiva odgovor. Niti jedan od njih neće biti zadovoljavajuć. On ne postavlja pitanje kako bi dobio odgovor, već samo kako bi preformulirao svoje stajalište.

4. Sva pitanja postavljena u ovom svijetu predstavljaju samo način promatranja, a ne postavljeno pitanje. Pitanje postavljeno u mržnji ne može dobiti odgovor, jer je ono odgovor samo po sebi. Dvostruko pitanje pita i odgovara, potvrñujući istu stvar u različitom obliku. Svijet postavlja samo jedno pitanje. Ono glasi: »Koja je od ovih iluzija istinita? Koja od njih uspostavlja mir i nudi radost? I koja donosi izlaz iz svake boli koja sačinjava ovaj svijet?» Bez obzira na oblik pitanja, njegova je svrha ista. Ono samo nastoji uspostaviti grijeh kao stvaran i odgovoriti u obliku sklonosti. Koji vam je grijeh draži? Upravo toga trebate odabrati. Ostali nisu istiniti. Što može tijelo dati što biste vi najviše željeli? Ono je vaš sluga, a takoñer i vaš prijatelj. Ali, recite

mu što želite i ono će vas služiti dobro i s ljubavlju. I ovo nije pitanje, jer vam govori što želite i gdje to trebate potražiti. Ono ne ostavlja prostora za preispitivanje njegovih uvjerenja, osim što ono što kazuje uzima oblik pitanja.

5. Lažno pitanje nema odgovora. Ono odreñuje odgovor u samom postavljanju. Na taj način je svako postavljanje pitanja u svijetu oblik propagande za sebe. Baš kao što su svjedoci tijela samo osjećaji iznutra, tako su odgovori na pitanja svijeta sadržani unutar postavljenih pitanja. Tamo gdje odgovori predstavljaju pitanja, oni ne dodaju niša novo i tako se ništa ne nauči. Pošteno pitanje je sredstvo učenja koje traži nešto što vi ne znate. Ono ne odreñuje uvjete odgovora, već samo pita kakav bi odgovor trebao biti. Ali, onaj tko je u stanju sukoba nema slobodu postaviti to pitanje, jer on ne želi pošten odgovor u kojem završava sukob.

6. Pošteno pitanje može se pošteno postaviti jedino unutar svetog trenutka. Značenje pitanja odreñuje značajnost odgovora. Ovdje je moguće odvojiti svoje želje od odgovora, kako bi vam on mogao biti dan, a osim toga i primljen. Odgovor se svugdje može dobiti. Meñutim, samo ovdje ga možete čuti. Pošteni odgovor ne zahtjeva žrtvu, jer on odgovara na pitanja koja su postavljena iskreno. Pitanja svijeta samo pitaju od koga se traži žrtva, ne pitajući ima li žrtva uopće smisla. I tako, ukoliko odgovor ne kaže «od koga» on će ostati nepriznat, nesaslušan i tako je pitanje sačuvano netaknuto jer je ono odgovorilo samome sebi. Sveti trenutak je vremenski razmak u kojem je um dovoljno miran da čuje odgovor koji nije nametnut u postavljenom pitanju. On nudi nešto novo i drugačije od pitanja. Kako bi on mogao dobiti odgovor ako se samo ponavlja?

7. Stoga, nemojte pokušavati riješiti probleme u svijetu iz kojeg je odgovor bio isključen. Već donesite problem na jedino mjesto na kojem se za vas odgovor čuva s ljubavlju. Ovdje se nalaze odgovori koji će riješiti vaše probleme, jer su oni od njih odvojeni i vide što može dobiti odgovor; što jest pitanje. U svijetu odgovori samo potiču novo pitanje iako ni na prvo nisu odgovorili. U svetom trenutku, vi možete pitanje pretvoriti u odgovor i primiti odgovor koji je bio načinjen za vas.

V. Primjer liječenja

1. Jedini način da liječite jest da budete izliječeni. Čudo se širi bez vaše pomoći, ali vi ste potrebni kako bi ono moglo započeti. Prihvatite čudo liječenja i ono će se proširiti zbog onoga što ono jest. Njegova je priroda da se širi od onog trenutka kada je nastalo. A ono je nastalo onog trenutka kada je bilo dodijeljeno i primljeno. Nitko ne može tražiti od drugoga da bude izliječen. Ali, on može dopustiti da on sam bude izliječen i na taj način ponuditi drugome ono što je primio. Tko može podariti drugome ono što sam nema? I tko može podijeliti ono što sam poriče? Sveti Duh govori vama. On ne govori nikome drugome. Meñutim, vašim slušanjem Njegov se Glas širi, jer vi ste prihvatili što On govori.

2. Zdravlje je svjedok zdravlja. Sve dok nije potvrñeno, ono ostaje bez uvjerenja. Ono se dokazuje samo kada je očitovano i treba nabaviti svjedoka koji izaziva povjerenje. Nitko nije izliječen dvostrukim porukama. Ukoliko želite samo biti izliječeni, vi liječite. Vaša jedina svrha to čini mogućim. Ali, ako se vi plašite liječenja, onda ono ne može stići preko vas. Jedino što je potrebno za liječenje je nepostojanje straha. Prestrašeni se ne mogu izliječiti i ne mogu liječiti. To ne znači da iz vašeg uma zauvijek mora nestati sukob kako biste mogli liječiti. Jer, kad bi bilo

tako, onda ne bi bilo potrebe za liječenjem. Ali to znači da, makar samo na trenutak, vi volite bez napada. Jedan trenutak je dovoljan. Čuda ne čekaju vrijeme.

3. Sveti trenutak je boravište čuda. Tamo se svako od njih raña u ovaj svijet kao svjedok stanja svijesti koje je nadraslo sukob i doseglo mir. Ono donosi utjehu iz mjesta mira na bojno polje i pokazuje da rat nema posljedica. Jer, sva nepravda koju je rat nastojao donijeti, slomljena tijela i razbacani udovi, krikovi umirućih i tiha smrt, svi su oni nježno podignuti i utješeni.

4. Gdje je čudo došlo liječiti, tamo nema tuge. I nije potrebno više od jednog trenutka vaše ljubavi bez napada da bi se sve to dogodilo. U tom jednom trenutku vi ste izliječeni i u tom jednom trenutku je završeno svako liječenje. Što može biti odvojeno od vas, kada prihvatite blagoslov kojeg donosi sveti trenutak? Nemojte se plašiti blagoslova, jer Onaj Koji vas blagoslivlja voli čitav svijet i u svijetu ne ostavlja ništa čega bi se morali plašiti. Meñutim, ako ustuknete od blagoslova, svijet će se uistinu doimati strašnim, jer ste uskratili njegov mir i utjehu, ostavljajući ga da umre.

5. Ne bi li svijet, tako gorko lišen, smatrao osudom onaj koji ga je mogao spasiti, ali se povukao jer se uplašio svog izlječenja? Oči svih umirućih donose prijekor, a patnik šapuće: »Čega se treba plašiti?» Razmislite pažljivo o ovom pitanju. Ono vam se postavlja u vašu korist. Umirući svijet traži samo da vi na trenutak počinete od napada na sebe, kako bi mogao biti izliječen.

6. Doñite u sveti trenutak i budite izliječeni, jer ništa što se tamo primi ne ostavljate na svojem povratku u svijet. I, budući blagoslovljeni, vi ćete donijeti blagoslov. Vi ste dobili život kako biste ga dali umirućem svijetu. Oči koje pate više neće optuživati, već će zahvalno zasjati vama koji ste dali blagoslov. Sjaj svetog trenutka obasjat će vaše oči i dati im vid da vide dalje od svake patnje i umjesto toga vide Kristovo lice. Liječenje zamjenjuje patnju. Onaj tko promatra jedno, ne može vidjeti drugo, jer ne mogu oboje biti tamo. I onomu što vi vidite svijet će biti svjedokom i o tome će svjedočiti.

7. Stoga svijet traži samo vaše izlječenje, kako bi mogao biti izliječen. Njemu je potrebna samo jedna poduka savršeno naučena. I, kada ju zaboravite, svijet će vas nježno podsjetiti na ono što ste sami podučavali. Nikakvo pojačanje neće uskratiti njegovu zahvalnost vama koji ste dopustili da budete izliječeni kako bi on mogao živjeti. On će pozvati svoje svjedoke da pokažu lice Kristovo vama koji ste im donijeti vid, kojim su mu svjedočili. Svijet optužbe zamijenjen je svijetom u kojem sve oči gledaju s ljubavlju Prijatelja koji im je donio osloboñenje. I radosno će vaš brat zapaziti mnoge prijatelje koje je smatrao neprijateljima.

8. Problemi nisu osobiti, ali oni imaju naročiti oblik i ti naročiti oblici sačinjavaju svijet. I nitko ne razumije prirodu svog problema. Kada bi razumio, on ju tamo više ne bi mogao vidjeti. Njena priroda jest da ona nije. I tako, dok ju opaža on ju ne može opaziti onakvom kakva ona jest. Ali, liječenje je vidljivo u posebnim slučajevima i postaje opće kako bi ih uključilo sve. To je zato jer su oni uistinu jednaki, unatoč svojim različitim oblicima. Svako učenje teži promjeni, koja postaje potpunom u dvije situacije koje smatramo jednom, jer se tamo nalaze samo zajednički elementi. Meñutim, to može postići samo Onaj Koji ne vidi razlike što ih vi vidite. Vi ne izvršavate potpunu promjenu vašeg učenja. Ali, činjenica da je do promjene došlo unatoč svim razlikama koje vi vidite, uvjerava vas kako one ne mogu biti stvarne.

9. Vaše liječenje će se proširiti i dobit će ga problemi koje vi niste smatrali svojima. I takoñer će biti očigledno da će vaši mnogobrojni i različiti problemi biti riješeni kada pobjegnete bilo kojem od njih. Nemoguće je da njihove razlike to omogućuju, jer učenje ne skače iz jedne situacije u njenu suprotnost i donosi jednake rezultate. Svako liječenje se nastavlja na zakonit način, u skladu sa zakonima koji se pravilno tumače, ali se nikada ne krše. Nemojte se plašiti načina na koji ih vi razumijete. Vi ste u krivu, ali u vama se nalazi Onaj Koji je u pravu.

10. Prepustite, stoga, promjenu svog učenja Onome Koji uistinu razumije njegove zakone i Koji će zajamčiti da oni neće biti prekršeni i ograničeni. Vaš udio je jednostavno primijeniti na sebe ono što vas je On naučio, a On će učiniti ostalo. I na taj način će vam biti dokazana moć vašeg učenja pomoću mnogobrojnih i različitih svjedoka koje on pronañe. Vaš brat bit će prvi meñu njima, ali iza njega stoje tisuće, a iza svakog od njih nalazi se još njih tisuću. Svaki od njih možda prividno ima problem drugačiji od ostalih. Meñutim, oni se rješavaju zajedno. I njihov zajednički odgovor pokazuje da pitanja nisu niti mogla biti odvojena.

11. Neka je mir s vama kojima je ponuñeno liječenje. I shvatiti ćete da ste dobili mir kada prihvatite liječenje za sebe. Vi ne trebate procjenjivati njegovu ukupnu vrijednost da biste mogli shvatiti kako ste od toga imali koristi. Ono što se pojavilo u trenutku kada je ljubav ušla bez napada ostat će s vama zauvijek. Vaše liječenje će biti jedna od njegovih posljedica, kao i liječenje vašeg brata. Gdje god pošli, vidjet ćete njegove mnogostruke posljedice. Meñutim, svjedoka koje vi vidite bit će mnogo manje nego ih doista ima. Nemoguće je shvatiti beskonačnost jednostavnim zbrajanjem njegovih odvojenih dijelova. Bog vam zahvaljuje zbog vašeg liječenja, jer On zna da je to dar ljubavi Njegovom Sinu i stoga je ono dano Njemu.

VI. Svjedoci grijeha 1. Bol pokazuje kako tijelo mora biti stvarno. Ona je glasan, nejasan glas čiji krikovi bi

htjeli utišati govor Svetog Duha i zadržati Njegove riječi dalje od vaše svijesti. Bol izaziva pozornost, odvraćajući ju od Njega i usredotočujući ju na sebe. Svrha boli jednaka je zadovoljstvu, jer oni su oboje sredstva koja tijelo čine stvarnim. Ono što ima zajedničku svrhu, jednako je. To je zakon svrhe koji ujedinjuje sve one koji ju dijele meñu sobom. Zadovoljstvo i bol su jednako nestvarni, jer je njihovu svrhu nemoguće postići. Tako su oni sredstva što ne služe ničemu, jer imaju cilj bez značenja. I njima je zajednički nedostatak značenja njihove svrhe.

2. Grijeh se pomiče od boli do zadovoljstva pa opet do boli. Jer, svaki svjedok je jednak i nosi samo jednu poruku. Vi ste ovdje, u ovom tijelu i možete biti povrijeñeni. Vi možete zadobiti i zadovoljstvo, ali samo pod cijenu boli. Ovi svjedoci su ujedinjeni još mnogo čime. Svaki od njih se čini drugačijim jer nosi drugačije ime i tako naizgled odgovara drugačijem zvuku. Osim ovoga, svjedoci grijeha su svi slični. Nazovite zadovoljstvo bolom i ona će povrijediti. Nazovite bol zadovoljstvom i bol smještenu iza užitka više nećete osjećati. Svjedoci grijeha samo se pomiču od jednog imena prema drugom, kako jedan učini korak naprijed, a drugi krene korak unatrag. No, nije važno koji je na prvom mjestu. Svjedoci grijeha čuju samo poziv smrti.

3. Ovo tijelo, koje samo po sebi nema svrhe, čuva sva vaša sjećanja i sve vaše nade. Vi se služite njegovim očima za gledanje, njegovim ušima za slušanje i dopuštate mu da vam kaže što ono osjeća. Ono ne zna. Ono vam govori samo nazive koje ste mu dali na korištenje, kada pozivate svjedoke njegove stvarnosti. Vi ne možete odlučiti koji su stvarni meñu njima, jer je svaki kojeg odaberete nalik ostalima. Vi odabirete samo ovaj ili onaj naziv, ništa više. Vi ne činite svjedoka istinitim, ako ste ga nazvali imenom istine. U njemu je moguće naći istinu samo ako on predstavlja istinu. A inače on laže, makar ga nazvali svetim Imenom Boga Samog.

4. Svjedok Božji ne vidi svjedoke protiv tijela. Niti On sluša svjedoke drugih imena koji na različite načine govore o njegovoj stvarnosti. On zna da to nije stvarno. Isto tako on ne bi mogao reći dijelu Boga Samog što bi trebao osjećati i kakva je njegova uloga. Meñutim, On mora voljeti sve što vi smatrate dragim. I za svakog svjedoka smrti tijela On šalje svjedoka vašeg života u Njemu Koji ne poznaje smrti. Svako čudo koje On donosi je svjedok da tijelo nije

stvarno. Njegove boli i užitke On uistinu liječi slično, jer Njegovi svjedoci zamjenjuju sve svjedoke grijeha.

5. Čudo ne pravi razlike u imenima kojima se nazivaju svjedoci grijeha. Ono samo pokazuje da ono što oni predstavljaju nema učinka. Ono to i dokazuje jer njegove vlastite posljedice dolaze kako bi zauzele njihovo mjesto. Nije važno ime kojim nazivate patnike. Ono tamo više ne postoji. Onaj Koji donosi čudo sve ih smatra jednim i nazvao ih je imenom straha. Kako je strah svjedok smrti, tako je čudo svjedok života. Ono je svjedok kojeg nitko ne može poreći, jer donosi posljedice života. Umirući žive, mrtvi ustaju, a bol nestaje. Meñutim, čudo ne govori samo o sebi, već o onom što predstavlja.

6. Ljubav takoñer ima simbole u svijetu grijeha. Čudo oprašta, jer ono zastupa ono što je mimo praštanja i istinito je. Kako je ludo i nerazumno misliti da je čudo vezano zakonima koje je ono isključivo došlo odriješiti! Zakoni grijeha imaju različite svjedoke različite snage. I oni potvrñuju različite patnje. Meñutim, Onome Koji šalje čuda da blagoslove svijet, sićušni ubod boli, maleno svjetovno zadovoljstvo i smrtne muke smrti same predstavljaju samo jedan zvuk; poziv na liječenje i tugaljiv poziv u pomoć u svijetu bijede. Čudo potvrñuje upravo njihovu jednakost. Ono dokazuje upravo njihovu jednakost. Zakoni koji ih nazivaju različitima su razriješeni i pokazali su se nemoćnima. Postizanje toga je svrha čuda. I Sam Bog jamči snagu čuda onome čemu svjedoče.

7. Budite stoga vi svjedoci čudima, a ne zakonima grijeha. Nema potrebe više patiti. Ali postoji potreba da budete izliječeni, jer patnja i tuga svijeta učinila su ga gluhim za svoje spasenje i osloboñenje.

8. Uskrsnuće svijeta očekuje vaše izlječenje i vašu sreću kako biste mogli pokazati liječenje svijeta. Sveti trenutak će zamijeniti svaki grijeh ukoliko vi samo ponesete sa sobom njegove posljedice. I nitko neće izabrati daljnje patnje. Kojoj bi boljoj ulozi mogli služiti od ove? Budite izliječeni kako biste mogli liječiti; i nemojte trpjeti da se zakoni grijeha primjenjuju na vas. I istina će se otkriti vama koji ste odlučili dopustiti simbolima ljubavi da zauzmu mjesto grijeha.

VII. Sanjač sna 1. Patnja je naglasak na svemu što je svijet učinio kako bi vas povrijedio. Ovdje je jasno

prikazana svjetovna poludjela verzija spasenja. Poput sna o kazni u kojem sanjar nije svjestan što je izazvalo napad na njega, tako on sebe smatra da ga je nepravedno napalo nešto drugo, a ne on sam. On je žrtva toga «nečeg drugog», što se nalazi izvan njega i nema razloga da se on za to smatra odgovornim. On mora biti nevin, jer ne zna što čini, već samo što se čini njemu. Meñutim je njegov napad na sebe još uvijek vidljiv, jer upravo je on taj koji pati. I on ne može pobjeći jer se izvor toga očituje izvan njega.

2. Sada vam je pokazano da vi možete pobjeći. Sve što je potrebno je sagledati problem onakvim kakav on jest, a ne onako kako ste ga vi odredili. Kako bi mogao postojati drugi način rješavanja problema koji je veoma jednostavan, ali je bio prekriven teškim oblacima zamršenosti, koji su nastali kako bi problem i dalje ostao neriješen? Bez tih oblaka problem će se pojaviti u svoj svojoj primitivnoj jednostavnosti. Odabir neće biti težak, jer problem postaje apsurdnim kada je jasno vidljiv. Nitko neće imati problema odlučiti se za rješavanje jednostavnog problema kada shvati da mu taj problem škodi, a da ga je veoma jednostavno ukloniti.

3. «Zaključivanje» pomoću kojeg je načinjen svijet, na kojem on počiva i pomoću kojeg se održava jednostavno je ovakvo: »Vi ste uzrok onoga što činim. Vaše prisustvo opravdava moj gnjev i vi postojite i mislite drugačije od mene. Dok vi napadate, ja moram biti nevin. I ja trpim vaš napad.» Svatko tko ovakvo «zaključivanje» razmatra upravo onakvim kakvo ono jest ne može ne vidjeti da ono ne proizlazi i nema smisla. Meñutim, ono se doima razumnim, jer se čini kao da vam svijet doista škodi. I tako izgleda kao da nema potrebe ići dalje od očiglednog u smislu uzroka.

4. Potreba uistinu postoji. Bijeg svijeta od osude predstavlja potrebu u dijeljenju koje su sjedinjeni oni u svijetu. Meñutim, oni ne priznaju svoju zajedničku potrebu. Jer, svaki od njih misli kako će, učini li svoj dio, na njemu počivati osuda svijeta. I upravo to on smatra svojim udjelom u njegovom osloboñenju. Osveta mora biti na nešto usmjerena. Inače se nož osvetnika nalazi u njegovoj vlastitoj ruci i usmjeren je prema njemu. A on ga mora vidjeti u ruci drugoga, ako želi biti žrtvom napada kojeg nije odabrao. I tako on trpi rane koje mu je zadao nož kojeg on sam ne drži.

5. To je svrha svijeta kojeg on vidi. I ako tako gledamo, onda svijet dobavlja sredstva pomoću kojih se ta svrha naizgled ispunjava. Sredstva potvrñuju svrhu, ali ona sama nisu uzrok. Niti će se uzrok izmijeniti ako ga promatramo odvojeno od njegovih posljedica. Uzrok stvara posljedice, koje onda svjedoče o tom uzroku, a ne o sebi. Pogledajte stoga izvan posljedica. Ovo nije mjesto na kojem se nalazi uzrok patnje i grijeha. I vi se ne bavite patnjom i grijehom, jer su one samo odrazi njihovog uzroka.

6. Vaš udio u spašavanju svijeta od osude predstavlja vaš vlastiti izlaz. Ne zaboravite da svjedok svijeta zla može govoriti samo o onome što zlo smatra potrebnim u svijetu. I upravo tu je vaša krivnja bila po prvi puta uočena. U odvajanju od vašeg brata započeo je prvi napad na vas. I upravo o tome svjedoči svijet. Nemojte tražiti drugi uzrok, niti tražiti njegovo ispravljanje u moćnoj vojsci njegovih svjedoka. Oni podržavaju svoje pravo na vašu privrženost. Što skriva istinu nije mjesto na kojem treba tražiti da biste pronašli istinu.

7. Svjedoci grijeha svi stoje na jednom malenom prostoru. I upravo ovdje vi nalazite uzrok svoje perspektive svijeta. Nekada niste bili svjesni onoga što je zacijelo uzrok svega što je svijet tobože nabacio na vas, a da vi niste to zvali niti tražili. Bili ste sigurni u jedno: vaša krivnja nije bila jedan od brojnih uzroka za koje ste shvatili da vam donose bol i patnju. Isto tako, vi njih niste ni na koji način tražili za sebe. Tako su nastale sve iluzije. Onaj koji ih stvara ne vidi sebe kao njihovog tvorca i njihova stvarnost ne ovisi o njemu. Što god da ih uzrokuje, to je nešto prilično odvojeno od njega, a ono što on vidi odvojeno je od njegovog uma. On ne može sumnjati u stvarnost svog sna, jer ne vidi svoj udio u njihovom nastajanju i ostvarivanju.

8. Nitko se ne može probuditi iz sna kojeg svijet sanja umjesto njega, On postaje dijelom nečijeg tuñeg sna. On ne može odlučiti probuditi se iz sna kojeg sam nije načinio. On stoji bespomoćno, žrtva sna zamišljenog i njegovanog u nekom odvojenom umu. Taj um zacijelo ne vodi računa o njemu, jednako malo razmišlja o njegovom miru i sreći kao što to čine vremenske prilike ili vrijeme u danu. On ga ne voli, već ga baca po želji u svaku ulogu koja zadovoljava njegov san. Njegova vrijednost je toliko malena da on samo predstavlja rasplesanu sjenu koja poskakuje gore-dolje prema besmislenom planu zamišljenom u beskorisnom sanjanju svijeta.

9. To je jedina slika koju možete vidjeti; jedina alternativa koju možete odabrati, druga mogućnost uzroka, ukoliko vi niste sanjač svojih snova. I upravo to vi odabirete ukoliko poričete da se uzrok patnji nalazi u vašem umu. Budite radosni što uistinu jest tako, jer na taj način vi ste jedini koji odlučuje o vašoj sudbini u vremenu. Na vama je da odaberete izmeñu spavajuće smrti i snova o zlu ili sretnog buñenja i radosti života.

10. Što biste drugo mogli birati nego život ili smrt, buñenje ili spavanje, mir ili rat, svoje snove ili svoju stvarnosti? Postoji opasnost od mišljenja da smrt predstavlja mir, jer svijet izjednačava tijelo sa Sebstvom kojeg je Bog stvorio. Meñutim, ništa ne može nikada biti sebi suprotno. Smrt je suprotna miru, jer je ona suprotna životu. A život je mir. Probudite se i zaboravite sve misli o smrti i otkrit ćete da imate mir Božji. Meñutim, ukoliko vam je doista dano birati, onda morate vidjeti uzroke stvari izmeñu kojih birate točno onakvima kakve oni jesu i gdje se oni nalaze.

11. Kako je moguće odabrati izmeñu dva stanja od kojih je samo jedno jasno prepoznatljivo? Tko ima slobodu odabrati izmeñu posljedica, ako se samo jedna smatra njega dostojnom? Poštenim izborom se nikada ne može smatrati onaj izbor u kojem je odabir podijeljen izmeñu vas sićušnog i ogromnog svijeta, koji sanjate različito o istini u vama. Ponor izmeñu stvarnosti i snova ne postoji izmeñu sanjanja o svijetu i onoga što vi sanjate u tajnosti. Oni su jedno. Sanjanje o svijetu je samo dio vašeg vlastitog sna kojeg ste se odrekli i vidjeli ga ujedno i kao njegov početak i završetak. Meñutim, on je bio pokrenut vašim tajnim snom kojeg vi ne uočavate iako je on uzrok dijela kojeg vidite i ne sumnjate u njegovu stvarnost. Kako biste mogli sumnjati dok spavate i u potaji sanjate da je njegov uzrok stvaran?

12. Brat koji je odvojen od vas, drevni neprijatelj, ubojica koji vam se prikrada u noći i kuje vašu smrt, meñutim, planira da ona bude dugotrajna i polagana; o tome vi sanjate. Meñutim ispod tog sna nalazi se još jedan, u kojem vi postajete ubojicom, tajnim neprijateljem, strvinarom i uništavaocem svog brata kao i svijeta. U tome se nalazi uzrok patnje, prostor izmeñu vaših malenih snova i vaše stvarnosti. Maleni ponor kojeg vi čak niti ne vidite, rodno mjesto iluzija i straha, vrijeme strave i drevne mržnje, trenutak katastrofe, svi se oni nalaze ovdje. Ovdje se nalazi uzrok nestvarnosti. I upravo ovdje će on biti razvrgnut.

13. Vi ste sanjar svijeta snova. On nema niti jedan drugi uzrok niti će ga ikada imati. Ništa strašnije od beskorisnog sna nije zaplašilo Božjeg Sina i natjeralo ga da misli kako je izgubio svoju nevinost, odrekao se Oca i zaratio sa samim sobom. Toliko je strašan taj san, toliko prividno stvaran da se on ne bi mogao probuditi u stvarnost bez znoja strave i krika smrtnog straha, da njegovom buñenju nije prethodio nježniji san i dopustio njegovom mirnijem umu da poželi dobrodošlicu, ne strahu, već Glasu koji poziva s ljubavlju kako bi ga probudio; nježnijem snu u kojem je njegova patnja bila izliječena i u kojem je njegov brat bio njegov prijatelj. Bog je poželio da se on probudi nježno i radosno i ponudio mu sredstva da se probudi bez straha.

14. Prihvatite san kojeg vam je On dao umjesto svojeg. Nije teško promijeniti san kada ste prepoznali sanjara. Počivajte u Svetom Duhu i dopustite Njegovim nježnim snovima da zauzmu mjesto onih koje ste sanjali u stravi i strahu od smrti. On donosi pomirljive snove u kojima ne treba birati izmeñu toga tko je ubojica, a tko će biti žrtvom. U snovima koje On donosi nema ubojstva i nema smrti. San o krivnji blijedi pred vašim pogledom iako su vam oči zatvorene. Smiješak dolazi kako bi osvijetlio vaše uspavano lice. San je sada miran, jer ovo su sretni snovi.

15. Sanjajte nježno o svom bezgrešnom bratu koji se ujedinjuje s vama u svetoj nevinosti. I iz ovog sna Gospodar Nebeski će Sam probuditi Svog voljenog Sina. Sanjajte o ljubaznosti svoga brata umjesto da se u svojim snovima bavite njegovim pogreškama. Odaberite sanjati o njegovoj promišljenosti umjesto brojiti nepravde koje je počinio. Oprostite mu njegove iluzije i zahvalite mu za svu pomoć koju je dao. I nemojte odgurnuti na stranu njegove mnogobrojne poklone jer on nije savršen u vašim snovima. On predstavlja svog Oca, za Kojeg smatrate da vam nudi i život i smrt.

16. Brate, On daje samo život. Meñutim, ono što vi smatrate darovima vašeg brata, to predstavlja darove koje vam u vašim snovima daje vaš Otac. Dopustite da darovi vašeg brata

budu viñeni u svjetlu milosti i ljubaznosti koju ste dobili. I nemojte dopustiti da bol ometa vaš san o dubokoj zahvalnosti za darove koje je namijenio vama.

VIII. «Junak» sna 1. Tijelo je središnji lik u sanjanju o svijetu. Ne postoji san bez njega, niti ono postoji bez

sna u kojem ono djeluje kao osoba koju se može vidjeti i vjerovati joj. Ono zauzima središnje mjesto u svakom snu koje priča priču o tome kako je nastalo od drugih tijela, roñeno u svijet izvan tijela, kako živi kratko i umire, da bi se sjedinio u prahu s drugim tijelima koja umiru poput njega. U kratkom vremenu koje mu je dodijeljeno za život ono traži druga tijela da mu budu prijatelji ili neprijatelji. Njegova glavna briga je njegova sigurnost. Njegova utjeha je pravilo koje ga vodi. Ono pokušava tražiti užitak i izbjegavati stvari koje bi mogle biti škodljive. Iznad svega, ono pokušava naučiti sebe da su njegovi bolovi i radosti različiti i da ih se može razlikovati.

2. Sanjanje o svijetu ima mnoge oblike, jer tijelo na mnoge načine nastoji dokazati kako je samostalno i stvarno. Ono na sebe stavlja stvari kupljene malenim metalnim okruglim pločama ili komadićima papira koje svijet proglašava vrijednim i stvarnim. Ono radi kako bi ih dobilo, čineći besmislene stvari i razbacuje ih na besmislene stvari koje mu nisu potrebne i koje on čak niti ne želi. Ono iznajmljuje druga tijela kako bi ga mogla štititi i sakuplja još besmislenije stvari kako bi ih moglo nazivati svojima. Ono traži posebna tijela koja mogu dijeliti njegov san. Ponekad ono sanja da je osvajač tijela slabijih od njega samog. Ali u nekom stupnju sna, ono postaje robom tijela koja bi ga htjela povrijediti i mučiti.

3. Serijske avanture tijela, od vremena roñenja do smrti, teme su svakog sna koji se ikada javio u svijetu. «Junak» ovog sna se nikada neće promijeniti niti će se promijeniti njegova svrha. Iako sam san ima više oblika i naizgled pokazuje veliku raznolikost mjesta i dogañaja u kojima se njihov «junak» nalazi, taj san ima samo jednu svrhu, koja se uči na različite načine. Tu jedinu poduku on pokušava podučiti ponovno, ponovno i još jednom; da je on uzrok, a ne posljedica. A vi ste njegova posljedica i ne možete biti njegov uzrok.

4. Tako vi niste sanjar, već san. I lutate beskorisno u mjesta i dogañaje koje ono smišlja i izvan njih. Istina je da je to jedino što tijelo čini, jer ono je samo lik u snu. Ali, tko reagira na likove u snu ukoliko ih ne smatra stvarnima? Onog trenutka kada ih vidi onakvima kakvi oni jesu, oni na njega više nemaju utjecaja, jer on shvaća da im je dao njihove posljedice uzrokujući ih i čineći ih naizgled stvarnima.

5. Koliko ste voljni izbjeći posljedice svih snova koje je svijet ikada imao? Je li vaša volja ne dopustiti niti jednom snu da naizgled bude uzrokom onoga što vi činite? Dopustite nam onda da samo pogledamo početak sna, jer onaj dio kojeg vi vidite je samo drugi dio, čiji se uzrok nalazi u prvome. Nitko tko spava i sanja u ovom svijetu ne sjeća se njegovog napada na sebe. Nitko ne vjeruje da je uistinu postojalo vrijeme kada on nije znao ništa o tijelu i nije mogao zamisliti ovaj svijet stvarnim. On bi htio odjednom vidjeti kako te ideje predstavljaju samo jednu iluziju, previše smiješnu za bilo što drugo nego otjerati ju smijehom. Kako se oni sada čine ozbiljnima! I nitko se ne može sjetiti kada su se trebali susresti s osmijehom i nevjericom. Mi se toga možemo sjetiti, ako samo izravno pogledamo njihov uzrok. I vidjet ćemo temelje za smijeh, a ne razlog za strah.

6. Vratimo san, kojeg se on odrekao, sanjaru koji smatra kako je san od njega odvojen i njemu nametnut. U vječnosti, gdje je sve jedno, puzala je sićušna, luda ideja kojoj se Sin Božji nije dosjetio nasmijati. U njegovom zaboravu ta je misao postala ozbiljnom idejom, mogućom i

za postignuće i za stvarne posljedice. Mi ih zajedno obje možemo smijehom otjerati i shvatiti da vrijeme ne može ometati vječnost. Šala je misliti da vrijeme može doći i nadmudrivati vječnost, što upravo znači da vrijeme ne postoji.

7. Bezvremenost u kojoj vrijeme postaje stvarnim; dio Boga koji može napasti sebe; odvojeni brat kao neprijatelj; um u tijelu; sve su to oblici kruga čiji završetak započinje na njegovom početku i završava u njegovom uzroku. Svijet kojeg vidite prikazuje točno ono što mislite da ste učinili. Osim što vi sada smatrate da je ono što ste vi učinili bilo učinjeno vama. Krivnja zbog onoga što ste mislili nalazi se izvan vas, na krivom svijetu koji sanja vaše snove i misli vaše misli umjesto vas. On donosi svoju osvetu, a ne vašu. On vas drži tijesno utamničenog u tijelu, koje kažnjava zbog svih grješnih stvari što ih tijelo čini u svom snu. Vi nemate snage učiniti da tijelo prestane činiti zla djela, jer ga vi niste načinili i ne možete kontrolirati njegove aktivnosti, njegovu svrhu niti njegovu sudbinu.

8. Svijet samo pokazuje drevnu istinu; vi ćete vjerovati da drugi čine vama točno ono što vi smatrate da ste učinili njima. Ali, kada jednom postanete obmanuti kriveći njih, vi nećete vidjeti uzrok onoga što oni čine, jer vi želite da na njima počiva krivnja. Koliko je djetinjasto i hirovito čuvati vlastitu nevinosti guranjem krivnje dalje od sebe, no, nikada ju ne puštajući! Nije lako shvatiti šalu kada vaše oči svuda oko vas promatraju njene ozbiljne posljedice, no, bez njihovih tričavih uzroka. Bez uzroka se uistinu njegove posljedice doimaju ozbiljnima i tužnima. Meñutim, one samo proizlaze. I upravo njihov uzrok ne proizlazi ni iz čega i samo je šala.

9. Blagim osmjehom Sveti Duh promatra uzrok, a ne gleda posljedice. Kako bi drugačije On mogao ispraviti vašu pogrešku koja je u potpunosti previdjela uzrok? On vam zapovijeda da svaku strašnu posljedicu donesete Njemu kako biste zajedno mogli pogledati njen luckast uzrok i smijati se s Njim neko vrijeme. Vi prosuñujete posljedice, ali On je prosudio njihov uzrok. I Njegovom prosudbom su posljedice uklonjene. Možda vi dolazite u suzama. Ali čujte Ga kako kaže: «Moj brate, sveti Sine Božji, pogledaj svoj uzaludni san, u kojem bi se ovo moglo dogoditi.» I vi ćete napustiti sveti trenutak s osmjehom i osmjehom svoga brata združenim s Njegovim.

10. Tajna spasenja leži jedino u ovome: vi to činite sebi. Bez obzira na oblik napada to je još uvijek istinito. Tko god preuzeo ulogu neprijatelja i napadača, ovo je svejedno istina. Bez obzira što je uzrok boli i patnje koju osjećate, ovo je ipak istina. Jer, vi uopće ne biste reagirali na likove u snu kad biste znali da sanjate. Neka budu omraženi i opaki koliko već mogu biti, jer oni ne mogu utjecati na vas ako ste uspjeli prepoznati da je to vaš san.

11. Kada naučite samo ovu poduku ona će vas osloboditi od patnji, bez obzira na oblik. Sveti Duh će ponavljati ovu poduku o osloboñenju sve dok ju ne naučite, bez obzira na oblik patnje koji vam donosi bol. Sve što vas je povrijedilo donesite Njemu i On će pripremiti odgovor pomoću ove jednostavne istine. Jer, taj jedini odgovor odnosi uzrok svakog oblika tuge i bola. Oblik uopće ne utječe na Njegov odgovor, jer On bi vas htio naučiti samo jednom jedinom uzroku svih njih, bez obzira na njihov oblik. I vi ćete shvatiti da čuda odražavaju jednostavnu rečenicu: «Ja sam to učinio i upravo to ću ja odriješiti.»

12. Donesite stoga sve oblike patnji Njemu Koji zna da je svaki pojedinac nalik ostalima. On ne vidi nikakve razlike tamo gdje nikakva razlika ne postoji i On će vas podučiti kako je nastao svaki od njih. Niti jedan od njih nema drugačiji uzrok od ostalih i svi oni se jednostavno mogu ispraviti samo jednom jedinom podukom istinski naučenom. Spasenje je tajna koju ste čuvali jedino od sebe. Svemir tvrdi da je tako. Meñutim, njegove svjedoke vi uopće ne uzimate u obzir. Jer, oni potvrñuju ono što vi ne želite znati. Oni to tobože drže u tajnosti od vas. Meñutim, trebate samo naučiti da možete odabrati ne čuti i ne vidjeti.

13. Kako ćete drugačije promatrati svijet kada ovo prepoznate! Kada oprostite svijetu svoju krivnju, bit ćete slobodni od nje. Njegova nevinost ne traži vašu krivnju, niti vaša nedužnost počiva na njegovim grijesima. To je očigledno; tajna koja se čuva samo od vas. I upravo to vas i dalje odvaja od svijeta i odvajalo je vašeg brata od vas. Sada vi trebate samo naučiti da ste obojica nevini ili krivi. Jedino što je nemoguće jest da vi niste slični jedan drugome; da su obojica istiniti. To je jedina tajna koju još treba naučiti. I neće biti tajna da ste izliječeni.

POGLAVLJE 28

PONIŠTENJE STRAHA

I. Sadašnje sjećanje

1. Čudo ne čini ništa. Ono jedino popravlja učinjeno. Tako ono isključuje ometanje onoga što je bilo učinjeno. Ono ne dodaje, već jedino oduzima. A to što čudo oduzima je nestalo, ima tome dugo, no, budući da je zadržano u sjećanju čini se kao da ima neposredne posljedice. Taj svijet je završio prije mnogo vremena. Misli koje su ga načinile više ne postoje u umu koji je o njima razmišljao i kratko ih ljubio. Čudo samo pokazuje da je prošlost nestala, a ono što je doista nestalo nema nikakvih posljedica. Sjećanje na uzrok može samo proizvesti iluzije o njegovom prisustvu, a ne posljedicama.

2. Niti jedna posljedica krivnje ovdje više ne postoji. Jer, krivnja je završila. I njenim odlaskom su nestale i njene posljedice, ostavljene bez uzroka. Zašto biste je držali u sjećanju ako niste željeli njene posljedice? Sjećanje je selektivno baš kao i percepcija, budući da predstavlja njeno prošlo vrijeme. To je percepcija prošlosti koja kao da se dogaña sada i kao da ju još uvijek možemo vidjeti. Sjećanje je, kao i percepcija, vještina koju ste vi izmislili kako bi zauzela mjesto onoga što je Bog podario u vašem stvaranju. I, poput svih stvari koje ste vi načinili, ono može poslužiti drugoj svrsi i biti sredstvom nečega drugog. Ono se može koristiti da biste liječili, a ne povrijedili, ukoliko vi tako poželite.

3. Ništa čime se koristite pri liječenju ne predstavlja pokušaj da se bilo što učini. Upravo priznavanje da nemate potreba znači da je nešto potrebno učiniti. To je neselektivno sjećanje, koje se ne koristi kako bi se uplitalo u istinu. Sve stvari koje Sveti Duh može iskoristiti za liječenje Njemu su dane, bez sadržaja i svrhe u koju su one načinjene. One predstavljaju samo vještine bez primjene. One čekaju na svoje korištenje. One nemaju nikakvog posvećenja niti cilja.

4. Sveti Duh može uistinu iskoristiti sjećanje, jer se tamo nalazi Sam Bog. Meñutim, ne postoji sjećanje na prošle dogañaje, već samo na sadašnje stanje. Vi ste već toliko dugo navikli vjerovati da sjećanje sadrži samo ono što je prošlo da vam je teško shvatiti kako je to vještina koja može pamtiti sada. Ograničenja koja svijet postavlja na sjećanje velika su kao i ograničenja koja svijet nameće vama s vašim dopuštenjem. Ne postoji povezanost sjećanja sa prošlošću. Ako vi želite da se ono tamo nalazi, onda tako i jest. Ali, ta povezanost je nastala samo zbog vaše želje i samo ju vi zadržavate u djeliću vremena u kojem naizgled još postoji krivnja.

5. Način na koji Sveti Duh koristi sjećanje je prilično odvojen od vremena. On ga ne nastoji koristiti kao sredstvo zadržavanja prošlosti, već više kao način njenog oslobañanja.

Sjećanje čuva poruku koju prima i čini što mu je dano činiti. Ono poruku ne piše niti odreñuje čemu ona služi. Poput tijela, ono je besciljno po sebi. I ako djeluje da ono služi kako bi njegovalo drevnu mržnju i nudi vam sliku nepravde i nedaće koju ste čuvali, onda je to upravo to što ste vi od njega tražili i ono to jest. Predano svojim trezorima, u kojima je skrivena povijest cjelokupne prošlosti tijela. Sva neobična udruženja nastala su kako bi prošlost održala živom, a sadašnjost mrtvom, spremljena su u njemu i očekuju vašu zapovijed da ih dovedu pred vas i ponovno ožive. I na taj način se njihove posljedice naizgled povećavaju s vremenom koje je oduzelo njihov uzrok.

6. Meñutim, vrijeme je samo još jedna faza onoga što ne čini ništa. Ono djeluje ruku pod ruku sa svim drugim svojstvima kojima vi nastojite i dalje skriti istinu o sebi. Vrijeme ne oduzima niti može vratiti. A ipak, vi se njime koristite na neobičan način, kao da je prošlost uzrok sadašnjosti, koja je samo posljedica u kojoj nije moguća niti jedna promjena jer je njen uzrok nestao. Meñutim, promjena mora imati uzrok koji će potrajati, jer inače ona neće biti trajna. Ako je uzrok sadašnjosti prošlost onda u njoj nije moguće izvršiti nikakvu promjenu. Jedino se prošlost zadržava u sjećanju dok se njime služite i tako to postaje načinom da se prošlost brani od sadašnjosti.

7. Nemojte pamtiti ništa što ste sami sebe podučili, jer ste loše podučeni. Tko bi htio u svom umu pamtiti besmislenu poduku, ako može naučiti i sačuvati mnogo bolju? Kada se jave drevna sjećanja o mržnji, prisjetite se da je njihov uzrok nestao. Stoga vi ne možete shvatiti čemu ona služe. Nemojte dopustiti da uzrok kojeg biste im sada htjeli pripisati bude ono što ih je načinilo onakvima kakvi su bili ili kakvi su se doimali. Budite sretni da je to nestalo, jer upravo to će vam biti oprošteno. I pogledajte umjesto njih, novo djelovanje uzroka kojeg prihvaćate sada i njegove posljedice ovdje. One će vas iznenaditi svojom ljepotom. Drevne nove ideje koje one donose postat će sretnim posljedicama Uzroka toliko drevnog da On daleko premašuje domet sjećanja kojeg uviña vaša percepcija.

8. To je Uzrok kojeg se Sveti Duh sjeća umjesto vas, kada biste vi htjeli zaboraviti. On nije nestao jer On nije dopustio da Uzrok bude nezapamćen. On se nikada nije promijenio, jer nikada nije postojalo vrijeme u kojem Ga On nije čuvao na sigurnom u vašem umu. Njegove posljedice će se uistinu činiti kao nove, jer vi ste smatrali da niste upamtili njihov Uzrok. Meñutim, On nikada nije bio odsutan iz vašeg uma, jer nije bila Volja vašeg Oca da se Njegov Sin Njega ne sjeća.

9. Ono čega se vi sjećate nikada se nije dogodilo. To je nastalo iz bezrazložnosti koju ste vi pomiješali s uzrokom. To zaslužuje samo podsmijeh, kada shvatite da ste se sjetili posljedica koje su bile bezrazložne i nisu mogle biti posljedice. Čudo vas podsjeća na Uzrok koji je zauvijek prisutan, savršeno netaknut vremenom i uplitanjem. Nikada drugačiji od onoga što On jest. A vi ste Njegova Posljedica, onako nepromjenjiva i savršena kao što je i On sam. Sjećanje na Njega ne nalazi se u prošlosti niti očekuje budućnost. Ono se ne otkriva u čudima. Ona vas samo podsjećaju da On nije nestao. Kada Mu vi oprostite svoje grijehe, On više neće biti nepriznat.

10. Vi koji ste nastojali prosuditi vlastitog Stvoritelja ne možete shvatiti da On nije prosuñivao Svoga Sina. Vi biste Mu htjeli uskratiti Njegovo Djelovanje, a ipak, Ono nije nikada bilo uskraćeno. Nikada nije bilo vrijeme u kojem bi Njegov Sin mogao biti osuñen za nešto što je bezrazložno i protivno Njegovoj Volji. Vaše sjećanje bi htjelo svjedočiti samo strahu od Boga. On nije učinio ono čega se plašite. Isto tako niste niti vi. Stoga vaša nevinost nije izgubljena. Vama nije potrebno liječenje da biste bili izliječeni. U tišini, shvatite da je čudo poduka koja dopušta Uzroku da ima Svoje Vlastite Posljedice i da ne čini ništa što bi se moglo uplitati.

11. Čudo dolazi tiho u um koji na trenutak zastaje i miran je. Iz tog tihog trenutka i iz uma kojeg je izliječilo u tišini, ono blago seže ka ostalim umovima kako bi dijelili njegovu tišinu. I oni

će se udružiti i neće činiti ništa što bi spriječilo njegovo sjajno širenje natrag u Um koji je uzrokovao postojanje svih umova. Budući roñeno iz dijeljenja, ne može postojati stanka u vremenu koja bi mogla prouzročiti zakašnjenje čuda koje žuri prema svim tjeskobnim umovima, donoseći im mirnoću trenutka u kojem im se vraća sjećanje na Boga. Njihovo vlastito sjećanje je sada tiho i ono što je došlo kako bi zauzelo njegovo mjesto kasnije neće biti u potpunosti nezapamćeno.

12. On Kome je dano vrijeme zahvaljuje za svaki tihi trenutak koji Mu je dan. Jer u tom trenutku je Božjem sjećanju dopušteno pokloniti sva svoja blaga Sinu Božjem, za kojeg se ona čuvaju. Kako ih radosno On poklanja onome zbog kojeg ih je i Sam primio! I Njegov Stvoritelj dijeli Njegovu zahvalnost, jer On ne bi htio biti lišen Njegovih Posljedica. Tišina trenutka koju prihvaća Njegov sin nudi dobrodošlicu vječnosti i Njemu i dopušta Im ući tamo gdje bi Oni željeli boraviti. Jer u tom trenutku Sin Božji ne čini ništa što bi ga moglo preplašiti.

13. Kako se istog trenutka javlja sjećanje na Boga u umu koji se ne plaši ukloniti svoje sjećanje! Njegovo vlastito sjećanje je nestalo. Nema prošlosti koja bi držala njegovu zastrašujuću sliku na putu radosnog buñenja u sadašnji mir. Trube vječnosti ponovno se oglašavaju u tišini; meñutim, ne ometaju ju. I sada se više ne prisjećate straha, već Uzroka kojeg je strah trebao učiniti zaboravljenim i razvrgnutim. Tišina govori blagim zvukovima ljubavi kojih se Sin Božji prisjeća iz vremena prije negoli je njegovo vlastito sjećanje stalo izmeñu sadašnjosti i prošlosti kako bi ih isključilo.

14. Sada je Sin Božji konačno svjestan sadašnjeg uzroka i Njegovih dobrostivih Posljedica. Sada on uistinu razumije da je ono što je on načinio bezrazložno i uopće nema posljedica. On nije učinio ništa. I uviñajući to, on shvaća da nikada nije niti imao potrebe nešto učiniti i nikada ništa nije niti učinio. Njegov uzrok jesu Njegove Posljedice. Nikada nije postojao uzrok pored Njega koji bi mogao stvoriti drugačiju prošlost ili budućnost. Njegove Posljedice su nepromjenjivo vječne, s onu stranu straha i u potpunosti mimo svijeta grijeha.

15. Što je izgubljeno pa ne vidi bezrazložno? I gdje se nalazi žrtva, kada je došlo sjećanje na Boga kako bi zauzelo mjesto gubitka? Ima li boljeg načina da se zatvori sićušna praznina izmeñu iluzija i stvarnosti nego dozvoliti sjećanju na Boga poteći preko nje, pretvorivši ju tako u most za čiji prelazak će biti dovoljan trenutak? Jer Bog ga je zatvorio Samim sobom. Njegovo sjećanje nije jednostavno prošlo mimo i zauvijek ostavilo nasukanog Sina na obali sa koje može promatrati drugu obalu koju nikada ne može doseći. Njegov Otac želi da ga se podigne i nježno prenese preko. On je izgradio most i upravo On će biti Taj koji će prenijeti Svog Sina preko njega. Nemojte se plašiti da On neće uspjeti u onome što On želi. Ne plašite se da ćete vi biti isključeni iz Volje koja vam je namijenjena.

II. Obrtanje posljedica i uzroka 1. Bez uzroka ne može biti niti posljedica, a opet, bez posljedica ne postoji niti uzrok.

Uzrok nastanka uzroka jesu njegove posljedice; Otac jest Otac zbog Svog Sina. Posljedice ne stvaraju svoj uzrok, ali one uspostavljaju njegovu uzročnost. Na taj način, Sin daje Očinstvo svome Stvoritelju i prima poklon kojeg je on dao Njemu. Upravo zbog toga što je on Božji Sin, on takoñer mora biti i otac koji stvara kako je Bog stvorio njega. Krug stvaranja nema kraja. Njegov početak i njegov završetak su isto. Ali u sebi on sadrži svemir cjelokupnog stvaranja, bez početka i bez kraja.

2. Očinstvo jest stvaranje. Ljubav je potrebno širiti. Čistoća nije ograničena. Priroda je nevinih da budu zauvijek nesputani, bez prepreke ili ograničenja. Tako čistoća nije od tijela. Niti ju se može naći tamo gdje postoji ograničenje. Tijelo može biti izliječeno njenim posljedicama, koje su jednako neograničene kao što je i ona sama. Meñutim, cjelokupno liječenje se mora dogoditi jer smo priznali da um nije u tijelu, a njegova nevinost je od njega odvojena i nalazi se tamo gdje se nalazi cjelokupno liječenje. Gdje se onda nalazi liječenje? Jedino tamo gdje je njegov uzrok dobio posljedice. Jer, bolest predstavlja besmislen pokušaj da se bezrazložnosti daju posljedice i učini ju se uzrokom.

3. Kod svake bolesti Sin Božji pokušava sebe učiniti svojim uzrokom i ne dozvoliti sebi da bude Sin svog Oca. Zbog te nemoguće želje on ne vjeruje da on predstavlja Posljedicu Ljubavi i mora biti uzrokom zbog onoga što on jest. Uzrok liječenja je jedini Uzrok svega. On ima samo jednu Posljedicu. I u priznavanju toga, bezrazložnosti nisu dane posljedice i niti jednu od njih nije moguće vidjeti. Um u tijelu i svijet drugih tijela, svaki od njih s odvojenim umom, vaša su «djela», i vi ste «drugog» uma i stvarate s posljedicama koje su drugačije od vas. I budući njihov «otac», vi morate biti slični njima.

4. Dogodilo se samo to da ste vi sebe uspavali i usnuli san u kojem ste bili sebi stranac i tek dio nečijeg tuñeg sna. Čudo vas ne budi već vam samo pokazuje tko je sanjar. Ono vas uči da postoji izbor snova dok još spavate, ovisno o svrsi vašeg sanjanja. Želite li snove liječenja ili snove smrti? San je poput sjećanja jer oslikava ono što želite da vam bude pokazano.

5. Prazno skladište, otvorenih vrata, čuva sve djeliće vaših sjećanja i snova. Meñutim, ako ste vi sanjar, vi shvaćate barem ovoliko: da ste vi prouzročili taj san i isto tako možete prihvatiti i drugi san. Ali, za ovakvu promjenu sadržaja sna potrebno je shvatiti da ste upravo vi sanjali san koji vam se ne dopada. On je samo posljedica koju ste vi prouzročili i vi ne biste htjeli biti uzrokom takve posljedice. U snovima o ubojstvu i napadu vi ste žrtva ubijena u umirućem tijelu. Meñutim, u snovima o praštanju ni od koga se ne traži da bude žrtva i paćenik. To su sretni snovi kojima čudo zamjenjuje vaše vlastite snove. Ono od vas ne traži da načinite drugačiji san; samo da shvatite da ste načinili san kojeg biste željeli zamijeniti ovime.

6. Ovaj svijet je bezrazložan, kao što je i svaki san kojeg je bilo tko usnuo u ovom svijetu. Nikakvi planovi nisu mogući i ne postoji nikakva namjera koju bi se moglo naći i shvatiti. Što bi se drugo moglo očekivati od nečega što nema uzroka? Meñutim, ako to nema uzroka, onda nema niti svrhe. Vi možete prouzročiti san, ali mu nikada nećete dati stvarne posljedice. Jer, to bi promijenilo njegov uzrok, a upravo to vi ne možete učiniti. Sanjar sna nije budan, ali on ne zna da spava. On u iluziji sebe vidi bolesnog ili zdravog, potištenog ili sretnog, ali bez čvrstog uzroka koji ima zajamčene posljedice.

7. Čudo utvrñuje da vi sanjate san i da njegov sadržaj nije istinit. To je ključni korak u bavljenju iluzijama. Nitko ih se ne plaši nakon što shvati da ih je sam izmislio. Strah se opirao jer on nije shvaćao da je on bio tvorac sna, a ne lik u snu. On sebi daje posljedice koje je u snu dao svome bratu. I samo je to taj san kojeg je sastavio i ponudio njemu, ne bi li mu pokazao kako su njegove želje ispunjene. Na taj način on se plaši vlastitog napada, ali smatra da je napad u rukama drugog. Budući žrtvom, on pati zbog njegovih posljedica, ali ne i zbog njihovog uzroka. On nije začetnik svog vlastitog napada i nije kriv za ono što je prouzročio. Čudo ne čini ništa drugo osim što mu pokazuje kako on nije učinio ništa. Ono čega se on plaši jest uzrok koji nema posljedica koje bi ga učinile uzrokom. Stoga to nikada nije niti postojalo.

8. Odvajanje je započelo sa snom da je Otac bio lišen Svojih Posljedica i nema moći zadržati ih, budući On više nije njihov Stvoritelj. U snu je sanjar načinio sebe. Meñutim, ono što je on načinio okrenulo se protiv njega, preuzimajući ulogu njegovog stvoritelja, kao što je učinio sanjar. I budući je on mrzio svog Stvoritelja, tako su i likovi u snu mrzili njega. Njegovo tijelo je

postalo njihovim robom, kojeg oni zlostavljaju jer su prisvojili za sebe motive koje mu je dao. I mrze ga zbog osvete koju bi im ono htjelo dati. Upravo se njihova osveta tijelu javlja kao dokaz da sanjar ne može biti tvorcem sna. Posljedica i uzrok su najprije razdvojeni, a zatim preokrenuti, tako da posljedica postaje uzrokom, a uzrok posljedicom.

9. To je završni korak odvajanja kojim započinje spasenje, koje nastavlja drugim putem. Taj završni korak je posljedica onoga što je nestalo prije i doimalo se uzrokom. Čudo je prvi korak u vraćanju funkcije uzročnosti uzroku, a ne posljedici. Jer, iz te zbrke je nastao san i dok on traje, plašit ćete se buñenja. Isto tako nećete moći čuti poziv na buñenje, jer se on doima kao poziv na strah.

10. Poput svake poduke koju Sveti Duh od vas zahtjeva da ju naučite, i čudo je jasno. Ono pokazuje što bi On htio da naučite i pokazuje vam kako su njegove posljedice ono što želite. U Njegovim snovima koji praštaju razvrgnute su posljedice vaših snova, a omraženi neprijatelji smatraju se prijateljima milosrdnih nakana. Njihovo neprijateljstvo se sada smatra bezrazložnim, jer ga oni nisu načinili. I vi možete prihvatiti ulogu tvorca njihove mržnje, jer shvaćate da ona nema posljedica. Sada ste slobodni od sna; svijet je postao neutralan, a tijela, koja se još uvijek naizgled razdvojeno kreću uokolo, se nije potrebno plašiti. I stoga ona nisu bolesna.

11. Čudo vraća uzrok straha vama koji ste ga načinili. Meñutim, ono isto tako pokazuje da, budući da ne postoje posljedice, to nije uzrok, jer funkcija uzročnosti jest imati posljedice. A gdje su posljedice nestale, tamo nema uzroka. Tako je tijelo izliječeno čudima, jer ona pokazuju da je um načinio bolest i iskoristio tijelo kao žrtvu ili posljedicu onoga što je načinio. No, polovica poduke neće vas podučiti čitavoj poduci. Čudo je beskorisno ukoliko naučite samo da tijelo može biti izliječeno, jer to nije poduka koju je čudo bilo namijenjeno podučiti. Poduka kazuje da je bio bolestan um koji je pomislio da tijelo može biti bolesno; projiciranje svoje krivnje na van nije prouzročilo ništa i nije imalo posljedica.

12. Ovaj svijet je pun čuda. Ona stoje u blistavoj tišini pored svakog sna o boli i patnji, grijehu i krivnji. Ona su alternativa snu, izbor da budu sanjar, umjesto da poreknu aktivnu ulogu u izmišljanju sna. Ona su radosno djelovanje u vraćanju posljedica bolesti njenom uzroku. Tijelo je osloboñeno, jer um priznaje «to nije učinjeno meni, već to činim ja.» I na taj način um postaje slobodnim odabrati nešto drugo umjesto toga. Započevši ovdje, spasenje će i dalje mijenjati tijek svakog koraka silaska prema odvajanju, sve dok se ne vratite svakim korakom istoga puta, dok ne nestanu ljestve, a cjelokupno sanjanje svijeta ne bude poništeno.

III. Pristanak na združivanje 1. Ono što čeka u savršenoj sigurnosti s onu stranu spasenja nije vaša briga. Jer, vi ste tek

počeli dopuštati svojim prvim, nesigurnim koracima da se kreću prema gore na ljestvama kojima vas je odvajanje vodilo prema dolje. U ovom trenutku jedina vaša briga je čudo. U njemu sve mora započeti. I kada započne, put će postati spokojnim i jednostavnim, uspinjući se ka buñenju i završetku sna. Kada prihvatite čudo, vi ne dodajete svoj san o strahu onome kojeg već sanjate. Ako nema podrške, taj san će izblijedjeti bez posljedica. Jer, upravo ga vaša podrška čini jačim.

2. Niti jedan um nije bolestan sve dok se drugi um ne složi s tim da su oni odvojeni. Tako je bolest njihova zajednička odluka. Ako vi uskratite pristanak i prihvatite svoju ulogu u tome da bolest učinite stvarnom, onda drugi um ne može projicirati svoju krivnju bez da mu pomognete, dopustivši mu da se smatra odvojenim i odijeljenim od vas. Na taj način um i jednog i drugog ne

smatraju tijelo bolesnim sa odvojenih stajališta. Ujedinjenje s umom brata sprječava uzrok bolesti i posljedice. Liječenje je djelovanje združenih umova, kao što bolest dolazi od odvojenih umova.

3. Čudo ne čini ništa samo stoga što su umovi združeni i ne mogu se i odvojiti. Meñutim, kod sanjanja je obrnuto i odvojeni umovi se smatraju tijelima koja su odvojena i ne mogu se združiti. Nemojte dopustiti svome bratu da bude bolestan, jer ako je on bolestan, to znači da ste ga prepustili njegovom vlastitom snu, dijeleći ga sa njim. On ne vidi uzrok bolesti tamo gdje se on nalazi, a vi ste previdjeli pukotinu izmeñu vas, u kojoj se bolest uzgaja. Tako ste vi združeni u bolesti, kako bi ta mala praznina u kojoj se bolest čuva, pažljivo štiti, njeguje i podržava čvrstim uvjerenjem i dalje ostala neizliječena; kako ne bi došao Bog i premostio tu sićušnu prazninu koja vodi do Njega. Nemojte se iluzijama opirati Njegovom dolasku, jer upravo Njegov dolazak vi želite više od svega ostalog što tobože svjetluca u snu.

4. Završetak sanjanja je završetak straha, a ljubav nikada nije postojala u svijetu snova. Praznina jest malena. Meñutim, u njoj se nalazi sjeme pošasti i svakog oblika zla, jer ona predstavlja želju za razdvajanjem, a ne za združivanjem. I tako se čini da ona bolesti daje uzrok koji nije njen uzrok. Svrha praznine jest cjelokupni uzrok bolesti. Jer, ona je nastala kako bi vi i dalje bili odvojeni, u tijelu kojeg vi smatrate uzrokom boli.

5. Uzrok boli je odvajanje, a ne tijelo, koje je samo njegova posljedica. No, odvajanje je samo prazan prostor, koji ništa ne ograñuje, koji ništa ne čini i bestjelesan je baš kao i prazan prostor izmeñu valova nastalih iza prolazećeg broda. I jednako tako brzo se zatvara kako voda žurno zatvara prazninu, budući se valovi ujedinjuju ne bi li ju prekrili. Gdje je praznina meñu valovima sad kad su se oni združili i prekrili prostor koji ih je naizgled nakratko razdvojio? Gdje se nalaze temelji bolesti kada su se umovi združili ne bi li zatvorili sićušnu prazninu meñu njima, gdje je naizgled nicalo sjemenje bolesti?

6. Bog gradi most, ali samo na prostoru kojeg je očistilo i ispraznilo čudo. Sjeme bolesti i sramotu krivnje On ne može premostiti, jer On ne može uništiti stranu volju koju Sam nije stvorio. Dozvolite da njegove posljedice nestanu i nemojte ih grabiti željnim rukama, kako biste ih zadržali za sebe. Čudo će ih sve ukloniti i tako načiniti prostora za Onoga Koji želi doći i premostiti povratak Njegovog Sina Njemu.

7. Zbrajajte, stoga, srebrna čuda i zlatne snove o sreći kao jedino blago koje biste željeli zadržati u skladištu svijeta. Vrata su otvorena, ne lopovima, već vašoj izgladnjeloj braći koja su sjaj kamena zamijenila za zlato i spremila gomilu snijega koja je blistala poput srebra. Njima nije preostalo ništa iza otvorenih vrata. Što je drugo svijet nego sićušna praznina koja razdire vječnost i lomi ju u dane, mjesece i godine? A što ste vi koji živite u svijetu nego slomljeni komadići slike Sina Božjeg, a svaki od njih je skriven u zasebnom i nesigurnom komadiću gline?

8. Ne plašite se, dijete moje; neka vaš svijet bude blago osvijetljen čudima. I tamo gdje smatrate da izmeñu vas i vašeg brata postoji malena praznina, tamo mu se pridružite. I tako bolest više neće imati uzroka. San o izlječenju nalazi se u praštanju i blago vam pokazuje kako vi nikada niste griješili. Čudo ne želi ostaviti dokaz krivnje koji bi vam svjedočio o nečemu što nikada nije bilo. I u vašem skladištu ono će načiniti mjesto dobrodošlice vašem Ocu i vašem Sebstvu. Vrata su otvorena kako bi mogli doći svi oni koji više ne žele gladovati i žele uživati u gozbi obilja koja je tamo postavljena pred njih. I oni će sresti vaše pozvane Goste koje je čudo pozvalo da doñu k vama.

9. Ova gozba uistinu nije poput onih koje je pokazalo sanjanje o svijetu. Jer ovdje, što više netko prima, to više ostaje drugima da dijele. Gosti sa Sobom donose neograničene zalihe. I nitko ničega nije lišen niti može lišiti. Ovo je gozba koju Otac postavlja pred Svog Sina i ravnopravno ju dijeli sa njim. I u Njihovom dijeljenju ne može biti praznine u kojoj bi se obilje

smanjivalo. Nerodne godine ovdje ne mogu ući, jer vrijeme ne čeka ovu gozbu kojoj nema kraja. Jer, ljubav je postavila svoj stol u prostoru koji je naizgled odvajao vaše Goste od vas.

IV. Veće združivanje 1. Prihvatiti Pokajanje za sebe ne znači dati potporu nečijem snu o bolesti i smrti. To

znači da vi ne dijelite njegovu želju za odvajanjem i dopuštate mu da iluzije usmjeri prema sebi. Isto tako ne želite da one umjesto toga budu okrenute prema vama. Na taj način one nemaju učinka. I vi ste se oslobodili snova o boli jer ste ga pustili. Ukoliko mu ne pomognete, vi ćete trpjeti bol zajedno sa njim, jer je to vaša želja. I vi postajete lik u njegovom snu o boli, kao što je i on lik u vašem snu. Tako i vi i vaš brat, obojica, postajete iluzijama, bez identiteta. Mogli biste biti bilo tko ili bilo što, ovisno o tome čiji koban san dijelite. Možete biti sigurni samo u jedno; vi jeste loši, jer dijelite snove straha.

2. Postoji način iznalaženja sigurnosti upravo ovdje i sada. Odbijte biti dijelom zastrašujućih snova bez obzira na njihov oblik, jer ćete u njima izgubiti svoj identitet. Naći ćete sebe ne prihvaćajući da oni postanu vašim uzrokom i da vam dodijele posljedice. Vi ste odvojeni od njih, ali niste odvojeni od onoga tko ih sanja. Na taj način vi odvajate sanjara od sna i pridružujete se jednom, ali drugoga puštate. San je samo iluzija u umu. A vi se želite sjediniti s umom, ali nikada sa snom. Vi se plašite sna, ne uma. Smatrate ih jednakima, jer mislite da ste vi samo san. Vi ne znat i ne možete razlikovati što je u vama stvarno, a što je samo iluzija.

3. Poput vas, i vaš brat sebe smatra snom. Nemojte dijeliti iluziju koju on ima o sebi, jer vaš Identitet ovisi o njegovoj stvarnosti. Radije ga smatrajte umom u kojem iluzije još uvijek postoje, ali umom koji je vaš brat. On nije postao vašim bratom zbog onoga što sniva, niti je vaš brat njegovo tijelo, «junak» tog sna. Vaš brat je njegova stvarnost, kao što je vaša stvarnost njemu brat. Vaš um i njegov združeni su u bratstvu, Njegovo tijelo i njegovi snovi samo naizgled čine malu prazninu, gdje su se vaši pridružili njegovima.

4. A ipak, meñu vašim umovima ne postoji praznina. Pridružiti se njegovim snovima stoga znači ne susresti ga, jer bi se njegovi snovi htjeli odvojiti od vas. Stoga ga jednostavno oslobodite svojim potraživanjem bratstva, a ne snova straha. Dopustite mu da prepozna tko on jest, ne podržavajući svojom vjerom njegove iluzije, jer, učinite li to, vjerovat ćete u svoje. Vjerujući u vaše iluzije on neće biti osloboñen, a vi ćete biti u ropstvu vezani njegovim snovima. A snovi o strahu će progoniti sićušnu prazninu, nastanjenu samo iluzijama koje ste vi podržali u umu svoga brata.

5. Budite sigurni, odigrate li svoju ulogu i on će odigrati svoju, jer će vam se pridružiti tamo gdje se vi nalazite. Nemojte ga pozivati da se nañete u praznini meñu vama, jer to bi značilo da vjerujete kako ona predstavlja vašu stvarnost, kao i njegovu. Vi ne možete odigrati njegovu ulogu, ali vi to činite kada postajete pasivnim likom u njegovim snovima, umjesto sanjarom vlastitog sna. Identitet u snovima nema značenja, jer su sanjar i san jedno. Onaj tko dijeli san zacijelo jest taj san što ga dijeli, jer dijeljenjem nastaje uzrok.

6. Vi dijelite zbunjenost i sami ste zbunjeni, jer u praznini ne postoji čvrsto sebstvo. Ono što je jednako čini se različitim, jer se to što je jednako ne čini jednakim. Njegovi snovi pripadaju vama jer ih vi dopuštate. Meñutim, kada biste vi oduzeli svoje snove, on bi bio slobodan od vaših snova, a isto tako i od svog sna. Vaši snovi su svjedoci njegovih snova, a njegovi potvrñuju istinitost vaših. Meñutim, ako vi shvatite da u vašim snovima nema istine, njegovi će snovi nestati i on će shvatiti što je načinilo taj san.

7. Sveti Duh se nalazi u umovima vas obojice i On je Jedno jer ne postoji praznina koja odvaja Njegovu Jedinstvenost od Sebe. Praznina meñu vašim tijelima nije važna, jer ono što je združeno u Njemu je uvijek jedno. Nitko nije bolestan ako netko drugi prihvati sjedinjenje sa njim. Njegova želja da bude bolestan i odvojen um ne može opstati bez svjedoka ili uzroka. A to oboje nestaje ako se netko poželi sjediniti sa njim. On sanja da je bio odvojen od svog brata koji je, ne dijeleći njegov san, ostavio prostor meñu njima praznim. A Otac dolazi i pridružuje se Svome Sinu kome se pridružio Sveti Duh.

8. Zadaća Svetog Duha je uzeti slomljenu sliku Sina Božjeg i ponovno složiti komadiće na mjesto. Tu svetu sliku, u potpunosti izliječenu, On pruža svakome zasebnom dijelu koji sebe smatra slikom samom. Svakome On nudi njegov Identitet, kojeg predstavlja čitava slika, umjesto samo malenog, odlomljenog dijela za kojeg je on uporno tvrdio da ga predstavlja. I kada vidi ovu sliku prepoznat će sebe. Ukoliko ne dijelite loš san svoga brata, ovo je slika koju će čudo postaviti u tu malenu prazninu, očišćenu od svakog sjemena bolesti i grijeha. I ovdje će Otac primiti Svoga sina, jer je Njegov Sin bio milostiv prema sebi.

9. Zahvaljujem Ti, Oče, znajući da ćeš Ti doći i zatvoriti svaku i najmanju prazninu koja se nalazi izmeñu odlomljenih dijelova Tvog svetog Sina. Tvoja Svetost, potpuna i savršena, nalazi se u svakome od njih. I oni su združeni, jer, ono što se nalazi u jednom od njih nalazi se u svima njima. Kako je sveto i najmanje zrno pijeska, kada prepoznamo da je ono dio potpune slike Božjeg Sina! Tobožnji oblici odlomljenih dijelova ne znače ništa. Jer, cjelina se nalazi u svakom od njih. I svaki aspekt Sina Božjeg je upravo jednak svakom drugom dijelu.

10. Nemojte se pridružiti snovima svoga brata već se pridružite njemu, a gdje se pridružujete Njegovom Sinu, tamo se nalazi i Otac. Tko bi tražio zamjene kada shvati da nije izgubio ništa? Tko bi želio imati «koristi» od bolesti kada je primio jednostavnu sreću zdravlja? Ono što Bog daje ne može biti gubitkom, a ono što nije od Njega nema posljedica. Što biste onda željeli vidjeti u praznini? Sjeme bolesti nastaje iz vjerovanja da postoji užitak u odvajanju i da bi odricanje od njega značilo žrtvu. Meñutim, čuda nastaju kao posljedica kada vi ne nastojite uporno vidjeti u praznini ono čega tamo nema. Vaša voljnost da oslobodite iluzije je sve što je potrebno Iscjelitelju Božjeg Sina. On će postaviti čudo izlječenja tamo gdje je nekada bilo sjeme bolesti. I tamo više neće biti gubitka, već samo dobitak.

V. Zamjena za snove o strahu 1. Što je drugo bolest nego osjećaj ograničenja? Osjećaj odcjepljenje i odvajanja od

nečega? Izmeñu sebe i svog brata zapažate prazninu, a što onda smatrate zdravljem? I tako smatrate da je dobro vani; a zlo unutra. Na taj način bolest odvaja sebstvo od dobra, a zlo ostavlja unutra. Bog je zamjena za snove o strahu. Onaj tko sudjeluje u njima nikada ne može sudjelovati u Njemu. No, onaj koji povlači svoj um iz sudjelovanja u njima uistinu sudjeluje u Njemu. Ne postoji druga mogućnost. Ništa ne može postojati ukoliko vi u tome ne sudjelujete. A vi postojite jer je Bog podijelio Svoju Volju s vama, kako bi Njegovo stvaranje moglo stvarati.

2. Upravo sudjelovanje u lošim snovima o mržnji i pakosti, gorčini i smrti, grijehu i patnji i boli i gubitku, njih čini stvarnima. Ako se oni ne dijele, smatraju se besmislenima. Iz njih nestaje strah jer im niste pružili podršku. Tamo gdje je nestao strah, tamo mora doći ljubav, jer postoje samo te mogućnosti. Gdje se jedna pojavi, druga nestaje. A ona koju dijelite postaje jedinom mogućnošću koju imate. Vi imate onu mogućnost koju prihvaćate, jer to je jedina koju vi želite imati.

3. Vi ne dijelite loše snove ako oprostite sanjaru i shvatite da on nije san kojeg je načinio. I tako on ne može biti dijelom vašeg sna, od kojeg ste obojica slobodni. Praštanje odvaja sanjara od lošeg sna i tako ga oslobaña. Upamtite, sudjelujete li u lošem snu, vjerovat ćete da ste vi san u kojem sudjelujete. I plašeći se toga, nećete željeti znati svoj vlastiti identitet, jer Ga smatrate zastrašujućim. I poreći ćete svoje Sebstvo i hodati po stranom tlu kojeg vaš Stvoritelj nije načinio i gdje ste vi naizgled nešto što niste. Vi ćete ratovati sa svojim Sebstvom, koje se doima vašim neprijateljem; i napast ćete svog brata, kao dio onoga što mrzite. Tu ne postoji kompromis. Vi jeste svoje Sebstvo ili ste iluzija. Što može postojati izmeñu iluzije i istine? Meñuprostor, na kojem možete biti nešto što niste vi, zacijelo je san i ne može biti istina.

4. Vi ste zamislili da je malena praznina izmeñu iluzija i istine prostor na kojem se nalazi cjelokupna vaša sigurnost i u kojem je vaše Sebstvo sigurno skriveno onime što ste vi načinili. Ovdje je uspostavljen bolestan svijet i takav svijet zapažaju oči tijela. Ovdje su zvukovi koje ono čuje; glasovi koje su njegove uši bile namijenjene čuti. Meñutim, uzdasi i glasovi koje tijelo može primijetiti jesu besmisleni. Ono ne može vidjeti niti čuti. Ono ne zna što znači promatranje; čemu služi slušanje. Ono je jednako tako slabo sposobno opažati kao što ne može prosuñivati niti shvaćati niti znati. Njegove su oči slijepe; njegove su uši gluhe. Ono ne može razmišljati i stoga ne može niti djelovati.

5. Postoji li nešto što je Bog stvorio bolesnim? Može li postojati nešto što On nije stvorio? Nemojte dopustiti da vaše oči promatraju san; da vaše uši svjedoče iluziji. One su nastale kako bi promatrale svijet koji tamo ne postoji; kako bi čule glasove koji ne mogu proizvesti zvuk. Meñutim, tamo postoje i drugi zvukovi i drugi uzdasi koje je moguće vidjeti i čuti i razumjeti. Jer, oči i uši su osjetila bez osjeta i oni samo izvještavaju o onome što vide i čuju. Ne čuju i ne vide oni, nego vi, koji slažete svaki odlomljeni komadić, svaki besmisleni dio i trunku dokaza i svjedočite o svijetu kakvog želite. Nemojte dopustiti da uši i oči tijela opažaju ove bezbrojne komadiće koje vidite u praznini koju ste zamislili i nemojte im dozvoliti da uvjere svoga tvorca kako su njegova maštanja stvarna.

6. Stvaranje dokazuje stvarnost jer ono dijeli zadaću koju dijele sva bića. Ono nije načinjeno od malenih komadića stakla, drveta, poneke niti, možda sastavljene ne bi li potvrdile njegovu istinu. Stvarnost ne ovisi o tome. Ne postoji praznina koja bi odvajala istinu od snova i od iluzija. Istina ne ostavlja prostora za njih ni u kojem prostoru, ni u kojem vremenu. Jer, ona ispunjava svaki prostor i svako vrijeme i čini ih u potpunosti nedjeljivim.

7. Vi koji vjerujete da postoji malena praznina izmeñu vas i vašeg brata, vi ne shvaćate da ste vi upravo u njoj poput zatvorenika u svijetu kojeg ovdje smatrate postojećim. Svijet kojeg vidite ne postoji, jer mjesto na kojem ga vidite nije stvarno. Praznina je brižno skrivena u magli, a maglovite slike se uzdižu kako bi ju prekrile nejasnim oblicima koji se mijenjaju, zauvijek bestjelesnima i nesigurnima. Meñutim, u praznini nema ničega. U njoj nema strašnih tajni niti zamračenih grobova iz kojih se strava diže iz kostiju smrti. Pogledajte tu sićušnu prazninu i vidite nevinost i prazninu grijeha koju ćete vidjeti u sebi, kada izgubite strah od priznavanja ljubavi.

VI. Tajni zavjeti 1. Tko kažnjava tijelo taj je nerazborit. Jer, u tome možete vidjeti malenu prazninu, a ipak

nje tu nema. Ono sebe nije osudilo niti je sebe učinilo onim što nije. Ono ne nastoji bol pretvoriti u užitak i tražiti trajno zadovoljstvo u prašini. Ono vam ne govori koja je njegova svrha i ne može shvatiti čemu služi. Ono ne želi nikoga učiniti svojom žrtvom, jer ono nema volju, ni sklonosti ni

sumnje. Ono se ne pita što je. Stoga ono nema potrebe biti borbeno. Ono može postati žrtvom, ali se ne može smatrati žrtvom. Ono ne prihvaća nikakvu ulogu, ali čini što mu je rečeno, bez napada.

2. Doista je besmisleno smatrati odgovornim za viñenje nešto što ne može vidjeti i kriviti ga za zvukove koji vam se ne dopadaju, iako ono ne može čuti. Ono ne trpi kaznu kojom ga kažnjavate, jer nema osjećaja. Ono se ponaša onako kako vi to želite, ali samo nikada ne može odabrati. Ono nije roñeno i ne umire. Ono može samo besciljno slijediti put na koji je postavljeno. I ako se taj put promijeni, ono jednako lako kreće drugim putem. Ono ne odabire strane i ne prosuñuje cestu kojom putuje. Ono ne primjećuje prazninu, jer ne mrzi. Ono se može upotrijebiti za mržnju, ali ne može zbog toga postati omraženo.

3. Ono što vi mrzite i čega se plašite i gnušate i želite, to tijelo ne poznaje. Vi ga tjerate da traži odvajanje i bude odvojeno. I onda ga mrzite, ne zbog onoga što ono jest, već zbog koristi koju ste od njega dobili. Vi se povlačite od onoga što ono vidi i čuje i mrzite njegovu slabašnost i neznatnost. I prezirete njegove čine, ali ne i svoje. Ono gleda i djeluje umjesto vas. Ono čuje vaš glas. I krhko je i maleno vašom voljom. Ono vas naizgled kažnjava i na taj način zavreñuje vašu mržnju zbog ograničenja koja vam nameće. Meñutim, vi ste ga pretvorili u simbol ograničenja koja želite da vaš um posjeduje i vidi i zadrži.

4. Tijelo predstavlja prazninu izmeñu malenog dijela uma kojeg nazivate svojim vlastitim i cjelokupnog ostatka onoga što vam doista pripada. Vi ga mrzite, a ipak ga smatrate svojim sebstvom i mislite da bi bez njega vaše sebstvo bilo izgubljeno. To je tajni zavjet na koji ste se zavjetovali sa svakim bratom koji bi htio biti odvojen. To je tajna zakletva koju prisežete svaki puta kada se smatrate napadnutim. Nitko ne može patiti ukoliko se ne smatra napadnutim i ako ne misli da tim napadom gubi. U svijesti se ne navodi niti se sluša bilo kakav zalog bolesti. Meñutim, on predstavlja obećanje drugome da će ga povrijediti i zauzvrat napasti.

5. Bolest je bijes koji se iskaljuje na tijelu kako bi moglo trpjeti bol. To je očigledno djelovanje onoga što je učinjeno u potaji, u dogovoru s tajnom željom nekog drugoga da bude odvojen od vas, kao što biste vi htjeli biti odvojeni od njega. Ukoliko se obojica ne složite kako je to vaša želja, ona ne može imati učinka. Onaj tko kaže: «Ne postoji praznina izmeñu mog uma i tvog» održao je obećanje Bogu, a ne svoju malenu zakletvu vječne odanosti smrti. I njegovim izlječenjem je izliječen njegov brat.

6. Neka vaš meñusobni dogovor bude ovakav; da budete sa njim jedno, a ne razdvojeni. I on će održati obećanje koje vi dajete sa njim, jer to je ono obećanje koje on daje Bogu, kao što Bog obećava njemu. Bog održava Svoja obećanja; Njegov Sin održava svoja. Stvarajući ga, njegov Otac je rekao: »Ti si Moj ljubljeni i ja sam tvoj ljubljeni zauvijek. Budi savršen kao što sam ja, jer se nikada nećeš moći odvojiti od Mene.» Njegov Sin se ne sjeća kako je odgovorio; «Hoću», iako je u tom obećanju bio roñen. No, Bog ga podsjeća na to svaki puta kada ne sudjeluje u svom obećanju da bude bolestan, već dopušta svom umu da bude izliječen i sjedinjen. Njegovi tajni zavjeti su nemoćni pred Voljom Božjom, Čija obećanja on dijeli. I ono što on uzima kao zamjenu nije volja njegova, koji je sebe obećao Bogu.

VII. Arka sigurnosti 1. Bog ne traži ništa i Njegov Sin, Njemu sličan, ne treba tražiti ništa. Jer, u njemu nema

nedostatka. Prazan prostor, malena praznina, predstavljala bi manjak. I ona tamo postoji samo kako bi on mogao poželjeti nešto što nema. Prostor u kojem nema Boga, praznina izmeñu Oca i

Sina nije Volja niti Jednog od njih, Koji su obećali biti jedno. Božje obećanje je obećanje Njemu samom i ne postoji nitko tko bi mogao biti nevjeran onome što On želi kao dio onoga što On jest. Obećanje da ne postoji praznina izmeñu njega i onoga što on jest ne može biti lažna. Kakva volja može doći izmeñu onoga što mora biti jedno i u Čijoj Potpunosti ne može postojati praznina?

2. Prekrasan odnos kojeg vi imate sa svom svojom braćom je dio vas jer je on dio Boga Samog. Niste li bolesni, ukoliko sebi odričete svoju potpunost i svoje zdravlje, Izvor pomoći, Poziv na liječenje i Poziv da liječite? Vaš spasitelj očekuje izlječenje i čitav svijet čeka sa njim. Ni vi niste odvojeni od toga. Jer, liječenje će biti jedinstveno ili ga uopće neće biti, a njegova jedinstvenost se nalazi tamo gdje se nalazi liječenje. Što bi moglo ispravljati odvajanje osim njegove suprotnosti? Ne postoji meñuprostor ni u kojem aspektu spasenja. Vi ga prihvaćate u potpunosti ili ga uopće ne prihvaćate. Ono što nije odvojeno mora biti združeno. A ono što je združeno ne može biti odvojeno.

3. Ili izmeñu vas i vašeg brata postoji praznina ili ste vi jedno. Ne postoji ništa izmeñu, nikakav drugi odabir, nikakva privrženost koja bi se mogla podijeliti izmeñu to dvoje. Podijeljena privrženost predstavlja samo bezvjerje za obojicu i jednostavno vas vrti u krug kako biste se nesigurno uhvatili bilo kakve slamke koja tobože donosi neko obećanje osloboñenja. Meñutim, tko može graditi svoj dom na slamki i smatrati ga skloništem od vjetra? Tijelo može postati domom sličnom tome, jer ono nema temelje u istini. No, budući da ih ono nema, tijelo se može smatrati, ne vašim domom, već samo pomoćnim sredstvom koje će vam pomoći da doñete do doma u kojem boravi Bog.

4. Tijelo je izliječeno kada mu upravo to postane svrhom. Ono se ne koristi kako bi svjedočilo snovima o odvajanju i bolesti. Niti se ono uzaludno krivi za nešto što nije učinilo. Ono služi kako bi pomoglo pri liječenju Božjeg Sina i za tu svrhu ono ne može biti bolesno. Ono se neće pridružiti svrsi koja vama ne pripada, a vi ste odabrali da ono ne bude bolesno. Sva čuda se temelje na tom odabiru i dobili ste ih onog trenutka kada ste tako odlučili. Niti jedan oblik bolesti nije imun, jer se odluka ne može donositi u smislu oblika. Čini se da odabir bolesti dolazi od oblika, meñutim, on je jedno, kao što je i njegova suprotnost. I vi ste, već prema odabiru, bolesni ili zdravi.

5. Ali vi nikada niste sami. Ovaj svijet predstavlja samo san da možete biti sami i razmišljati bez da utječete na one koji su odijeljeni od vas. Biti sam zacijelo znači da ste odvojeni, a ako jeste, vi ne možete biti drugo nego bolesni. To samo naizgled dokazuje da ste odijeljeni. No, to samo znači da ste pokušali održati obećanje da ćete biti odani bezvjerju. Meñutim, bezvjerje znači bolest. Ono je poput kuće postavljene na slamki. Ona se sama po sebi čini prilično čvrstom i stvarnom. Meñutim, njena stabilnost se ne može prosuñivati odvojeno od njenog temelja. Ako je ona postavljena na slamki, onda nema potrebe zakračunati vrata, zaključati prozore i učvrstiti zasune. Vjetar će ju prevrnuti, pasti će kiša i odnijeti ju u zaborav.

6. Kakvog smisla ima tražiti sigurnost u nečemu što je načinjeno za opasnost i za strah? Zašto to još više opterećivati bravama i lancima i teškim sidrima, kada se njegova slabost nalazi, ne u njemu samom, već u krhkosti sićušne praznine ništavila na kojoj ono stoji? Što može biti sigurno ako počiva na sjeni? Biste li izgradili svoj dom na nečemu što će se urušiti pod težinom pera?

7. Vaš dom je izgrañen na zdravlju vašeg brata, na njegovoj sreći, njegovoj bezgrešnosti i svemu što mu je njegov Otac obećao. Nikakvo tajno obećanje koje ste vi dali umjesto toga nije poljuljalo Temelje njegovog doma. Udarat će ga vjetrovi i kiša ali bez učinka. Svijet će biti ispran, a ta će kuća ipak zauvijek stajati, jer njena snaga ne leži u njoj samoj. To je arka sigurnosti koja počiva na Božjem obećanju da je Njegov Sin zauvijek siguran u Njemu. Kakva praznina može nastati izmeñu sigurnosti ovog skloništa i njegovog Izvora? Odavde se tijelo može

vidjeti onakvim kakvo ono jest, niti manje niti više vrijedno od raspona do kojeg se može koristiti kako bi oslobodilo Božjeg Sina za njegov dom. I s tom svetom svrhom ono je na kratko postalo domom svetosti, jer s vama dijeli Volju vašeg Oca.

POGLAVLJE 29

BUðENJE

I. Zatvaranje praznine

1. Ne postoji vrijeme, ni prostor ni stanje u kojem nema Boga. Ne postoji ništa čega se treba plašiti. Ne postoji način na koji se može zamisliti prazninu u Potpunosti koja pripada Njemu. Kompromis kojeg bi i najmanja praznina željela predstavljati u Njegovoj vječnoj Ljubavi je prilično nemoguć. Jer, to bi značilo da bi Njegova Ljubav mogla skrivati makar i nagovještaj mržnje, Njegova blagost bi se ponekad mogla pretvoriti u napad, a Njegovo vječno strpljenje ponekad iznevjeriti. Sve ovo vi vjerujete kada primjećujete prazninu izmeñu svog brata i sebe. Kako biste Mu onda mogli vjerovati? Jer, onda je On zacijelo prijetvoran u Svojoj Ljubavi. Stoga budite oprezni; nemojte Mu dozvoliti da priñe previše blizu i ostavi prazninu izmeñu vas i Njegove Ljubavi, kroz koju bi mogli pobjeći ako se ukaže potreba za bijegom.

2. U tome je najjasnije vidljiv strah od Boga. Jer, ljubav jest izdajnička za one koji se plaše, budući da strah i mržnja nikada ne mogu biti odvojeni. Svatko tko mrzi samo se plaši ljubavi i stoga se zacijelo plaši i Boga. Sigurno je da on ne zna što znači ljubav. On se plaši voljeti i voli mrziti i tako on misli da je ljubav zastrašujuća; mržnja jest ljubav. To je posljedica koju ta sićušna praznina zacijelo donosi onima koji ju njeguju i smatraju ju svojim spasenjem i nadom.

3. Strah od Boga! Najveća prepreka koju mir mora prijeći još nije nestala. Sve ostale su prošlost, ali ta jedna još i dalje preostaje kako bi vam prepriječila put i učinila da put do svjetlosti izgleda mračnim i zastrašujućim, opasnim i pustim. Vi ste odlučili svog brata smatrati neprijateljem. Nekad je možda neki prijatelj, pomoću vaših odvojenih interesa, vaše prijateljstvo učinio na kratko mogućim. No, to nije bilo moguće bez praznine koju zapažate izmeñu sebe i njega, kako se ne bi ponovno pretvorio u neprijatelja. Kada ste mu dopustili da vam se približi, odskočili ste unatrag; kada ste se vi približili, on se povukao istog trenutka. Oprezno prijateljstvo, ograničenog raspona i brižno ograničene količine, postalo je ugovorom kojeg ste načinili sa njim. Tako ste vi i vaš brat samo sudjelovali u nepotpunom savezu u kojem je točka odvajanja bila točka koju ste obojica pristali sačuvati netaknutom. Prekršiti ju smatralo se raskidom ugovora koji se ne smije dozvoliti.

4. Prazninu izmeñu vas i vašeg brata ne predstavlja prostor izmeñu dva odvojena tijela. On samo naizgled razdvaja vaše odijeljene umove. To je simbol obećanja da ćete se sastati kada to poželite i razdvojiti se dok se i vi i on ponovno ne odlučite sresti. I onda vaša tijela naizgled stupaju u dodir i na taj način označavaju prostor združivanja. No, uvijek je moguće da i vi i on poñete odvojenim putovima. Uvjetovano «pravom» na razdvajanje i vi i on ćete se složiti da se s

vremena na vrijeme sastanete i budete razdvojeni u razdoblju odvojenosti, koje vas štiti od «žrtve» ljubavi. Tijelo vas čuva, jer ono bježi od potpune žrtve i omogućuje vam vrijeme u kojem ćete ponovno izgraditi svoje zasebno sebstvo koje se, prema vašem istinskom uvjerenju, smanjuje kada se sastajete sa svojim bratom.

5.Tijelo ne bi moglo odvojiti vaš um od uma vašeg brata kada vi ne biste željeli da ono bude uzrokom odvajanja i udaljenosti koju primjećujete izmeñu vas i njega. Na taj način vi ste mu podarili moć koja se ne nalazi u njemu samom. I u tome se nalazi njegova moć nad vama. Jer, vi sada smatrate da ono odreñuje kada ćete se sastati sa svojim bratom i ograničava vašu sposobnost da se sjedinite s umom vašeg brata. I sada vam ono kaže gdje trebate ići i kako tamo doći, što vi možete, a što ne možete učiniti. Ono odreñuje što njegovo zdravlje može tolerirati, a što će ga umoriti i učiniti ga bolesnim. I njegova « priroñena» slabost odreñuje ograničenja onome što biste željeli raditi, a vašu svrhu održava ograničenom i slabom.

6. Tijelo će se tome prilagoditi, ako vi tako želite. Ono će dopustiti samo ograničena popuštanja u«ljubavi», u meñuvremenu isprekidana razdobljima mržnje. I ono će zapovijedati kada «voljeti», a kada je sigurnije povući se u strah. Ono će biti bolesno, jer vi ne znate što znači voljeti. I tako vi zacijelo pogrešno koristite svaku okolnost i svakoga koga upoznate i u njima vidite svrhu koja vama ne pripada.

7. Nije ljubav ta koja traži žrtvu. Već strah zahtjeva žrtvu ljubavi, jer strah ne može boraviti u blizini ljubavi. Da bi se održala mržnja, potrebno je plašiti se ljubavi; ona može samo ponekad biti prisutna, a ponekad je nema. Tako se ljubav smatra izdajničkom, jer dolazi i odlazi naizgled nesigurno i ne nudi vam stabilnost. Vi ni ne vidite koliko je ograničena i slaba vaša privrženost i koliko često ste tražili od ljubavi da ode i tiho vas ostavi samoga u «miru».

8. Nevino od ciljeva, tijelo vam služi kao isprika za vaše promjenjive ciljeve; tijelo prisiljavate da ih održava. Vi se ne plašite njegove slabosti, već njegovog nedostatka snage ili slabosti. Želite li znati kako izmeñu vas i vašeg brata ne stoji ništa? Želite li znati da ne postoji praznina iza koje biste se mogli sakriti? Postoji udarac pojedincima kada shvate kako njihov spasitelj više nije njihov neprijatelj. Postoji opreznost potaknuta shvaćanjem da tijelo nije stvarno. I postoje prizvuci tobožnjeg straha koji okružuju sretnu poruku: «Bog je Ljubav.»

9. Meñutim, kada nestane praznina preostaje samo vječni mir. Ništa više i ništa manje. Da nema straha od Boga, što bi vas moglo potaknuti da Ga napustite? Kakve bi vam igračke ili sitničarije u toj praznini mogle poslužiti da vas zadrže makar i na trenutak od Njegove Ljubavi? Biste li dopustili tijelu da odgovori «ne» pozivu Nebeskom, kada se ne biste plašili da ćete, pronašavši Boga, izgubiti sebe? Meñutim, može li vaše sebstvo biti izgubljeno kada ste ga pronašli?

II. Dolazak Gosta 1. Zašto ne želite smatrati osloboñenjem od patnje spoznaju da ste slobodni? Zašto ne

želite klicanjem povlañivati istinu umjesto smatrati ju neprijateljem? Zašto vam se jednostavan put, označen toliko jasno da je nemoguće na njemu se izgubiti, čini trnovitim, grubim i previše teškim da biste ga slijedili? Nije li to zbog toga što ga smatrate putem za pakao umjesto da ga smatrate jednostavnim putem, bez žrtve ili bilo kakvog gubitka, kako biste pronašli sebe u Nebu i u Bogu? Dok ne shvatite da se ničega ne odričete, dok ne shvatite da gubitak ne postoji, još ćete uvijek žaliti zbog puta kojeg ste odabrali. I nećete vidjeti brojne dobitke koje vam daje vaš

odabir. Meñutim, oni postoje, iako ih vi ne vidite. Njihov uzrok je postignut i oni moraju biti prisutni tamo gdje se on nalazi.

2. Vi ste prihvatili uzrok liječenja i stoga ste zacijelo izliječeni. I budući izliječeni, vama sada zacijelo pripada i moć liječenja. Čudo nije zasebna stvar koja se dogaña nenadano, kao posljedica bez uzroka. Niti je ono uzrok samo po sebi. Meñutim, ono mora postojati tamo gdje se nalazi njegov uzrok. Uzrok sada postoji iako još nije primijećen. I njegove posljedice se nalaze tamo iako se još ne vide. Pogledajte sada u sebe i nećete vidjeti razloga za žaljenje, već uzrok doista radosnog veselja i nade u mir.

3. Beznadno je pokušati pronaći nadu u mir na bojnom polju. Uzaludno je tražiti izlaz iz grijeha i boli kod onoga što je načinjeno kako bi služilo zadaći zadržavanja grijeha i boli. Jer, bol i grijeh su jedna iluzija, baš kao što su to mržnja i strah, napad i krivnja. Tamo gdje one nemaju uzroka, njihove posljedice su nestale i ljubav zacijelo dolazi tamo gdje njih nema. Zašto se ne radujete? Vi ste osloboñeni od bola i bolesti, bijede i gubitka i svakog djelovanja mržnje i napada. Bol više nije vaš prijatelj, a krivnja nije vaš bog i vi biste trebali poželjeti dobrodošlicu djelovanju ljubavi.

4. Vaš Gost je stigao. Vi ste Ga tražili i On je došao. Vi Ga niste čuli gdje ulazi, jer Mu niste u potpunosti poželjeli dobrodošlicu. A ipak su Njegovi darovi stigli sa Njim. On ih je položio pred vaše noge i od vas sada traži da ih pogledate i smatrate ih svojima. Njemu je potrebna vaša pomoć da ih podijelite svima onima koji su otišli, smatrajući se odvojenima i samima. Oni će biti izliječeni kada vi prihvatite svoje darove, jer će vaš Gost zaželjeti dobrodošlicu svima čija su stopala dotaknula sveto tlo na kojem vi stojite i gdje su položeni Njegovi darovi za njih.

5. Vi ne shvaćate koliko mnogo možete sada dati, zbog svega što ste primili. Meñutim, Onaj Koji je ušao unutra samo očekuje da vi doñete tamo gdje ste Ga pozvali da bude. Ne postoji drugo mjesto na kojem bi On mogao naći Svog domaćina, niti gdje bi se Njegov domaćin mogao susresti sa Njim. I nigdje se drugdje ne mogu dobiti Njegovi darovi mira i radosti i cjelokupne sreće koju donosi Njegovo Prisustvo. Jer, oni se nalaze tamo gdje se nalazi On Koji ih je donio sa Sobom, kako bi oni mogli postati vašima. Vi ne možete vidjeti svoga Gosta, ali možete vidjeti darove koje je On donio. I kada ih pogledate, povjerovat ćete da tamo mora biti i Njegovo Prisustvo. Jer, ono što sada možete učiniti ne bi moglo biti učinjeno bez ljubavi i milosti sadržanoj u Njegovom Prisustvu.

6. Takvo je obećanje živog Boga; da Njegov Sin ima život i svako živo biće neka bude dio njega i da ništa drugo nema život. Ono čemu ste vi dali «život» nije živo i simbolizira samo vašu želju da budete živi odvojeno od života, živi u smrti, smatrajući smrt životom i žive smrću. Ovdje zbunjenost slijedi zbunjenost, jer je na njoj utemeljen ovaj svijet i ne postoji ništa drugo na čemu on počiva. Njegov temelj se ne mijenja iako se čini da se neprekidno mijenja. Meñutim, što je to drugo nego stanje koje zbunjenost uistinu označava? Stabilnost nema značenja za one koji su zbunjeni, a pomak i promjena postaju zakonom na kojem oni izriču svoje živote.

7. Tijelo se ne mijenja. Ono predstavlja veći san da je promjena moguća. Promijeniti znači postići stanje različito od onoga u kojem ste se prije nalazili. Ne postoji promjena u besmrtnosti i Nebo ju ne poznaje. No, ovdje na zemlji ona ima dvostruku svrhu, jer ona može nastati kako bi podučavala suprotstavljene stvari. A one odražavaju učitelja koji ih podučava. Može se činiti da se tijelo vremenom mijenja, s bolešću ili zdravljem i dogañajima koji ga naizgled mijenjaju. Meñutim, to samo znači da um ostaje nepromijenjen u svojem uvjerenju o tome koja je svrha tijela.

8. Bolest je zahtjev da tijelo bude ono što ono nije. Njegova ništavnost je garancija da ono ne može biti bolesno. U vašem traženju da ono bude više od toga nalazi se ideja o bolesti. Jer, ona

zahtijeva da Bog bude manje od svega što On uistinu jest. Što će onda postati od vas, jer se žrtva traži upravo od vas? Jer, Njemu je rečeno da dio Njega Njemu više ne pripada, On mora žrtvovati vaše sebstvo i u Njegovoj žrtvi vi postajete više, a On je umanjen gubitkom vas. A ono što Ga je napustilo postaje vašim bogom i štiti vas od toga da budete dio Njega.

9. Tijelo od kojeg se traži da bude bog bit će napadnuto, jer se njegova ništavnost ne prepoznaje. I tako se čini kao da ono u sebi ima moć. Smatramo li ga nečime, onda se ono može promatrati i smatrati da nešto osjeća i djeluje i drži vas u svojoj vlasti kao svog zatvorenika. I ono može ne uspjeti biti ono što vi od njega zahtijevate da bude. I vi ćete ga mrziti zbog njegove neznatnosti, ne shvaćajući da taj neuspjeh ne leži u tome što ono nije više nego bi trebalo biti, već samo u vašem neuspjehu da shvatite kako ono nije ništa. Meñutim, njegova ništavnost predstavlja vaše spasenje, od kojeg biste željeli pobjeći.

10. Od tijela kao «nečega» traži se da bude Božji neprijatelj, zamjenjujući ono što On jest s neznatnošću, granicom i očajem. Vi slavite upravo Njegov gubitak kada promatrate tijelo kao nešto što volite ili nešto što mrzite. Jer, kada bi On predstavljao zbroj svega, onda ono što nije u Njemu ne postoji i Njegovo ispunjenje predstavlja njegovu ništavnost. Vaš spasitelj nije mrtav, niti on boravi u onome što je grañeno kao hram smrti. On živi u Bogu i upravo to ga čini vašim spasiteljem, i jedino to. Ništavnost njegovog tijela oslobaña vaše tijelo od bolesti i od smrti. Jer, ono što pripada vama ne može biti niti više niti manje od onoga što pripada njemu.

III. Božji svjedoci 1. Nemojte osuñivati svoga spasitelja jer on sebe smatra tijelom. Jer, iza njegovih snova

nalazi se njegova stvarnost. Ali, on najprije mora shvatiti da je on spasitelj, prije nego li se može sjetiti što on jest. I on mora spasiti one koji žele biti spašeni. Njegova sreća ovisi o vašem spasenju. Jer, tko je spasitelj nego onaj koji daje spasenje? Na taj način on shvaća da je na njemu pružiti spas. Ukoliko ne daje, on neće znati da ima, jer je davanje dokaz da imate. Samo oni koji misle da njihova snaga umanjuje Boga ne uspijevaju shvatiti da je zacijelo tako. Jer, tko bi mogao davati ukoliko i sam nema, i tko bi mogao izgubiti ako daje ono što se na taj način povećava?

2. Zar mislite da je Otac izgubio Sebe kada je stvorio vas? Je li On oslabio jer je podijelio Svoju Ljubav? Je li On postao nepotpunim zbog vašeg savršenstva? Ili ste možda vi dokaz Njegove savršenosti i potpunosti? Nemojte Mu uskratiti Njegovog svjedoka u snu koji je Njegovom Sinu draži od njegove stvarnosti. On mora biti spasitelj od sna kojeg je načinio, kako bi bio slobodan od njega. On mora vidjeti drugo biće, ne kao tijelo, već kao jedno sa sobom, bez zida kojeg je svijet izgradio ne bi li razdvojio sva živa bića koja niti ne znaju da žive.

3. U snu o tijelima i o smrti ipak postoji jedan dio istine; možda ne više od tek neznatne iskre, komadića svjetla stvorenog u tami, u kojem Bog još uvijek sja. Vi sebe ne možete probuditi. No, možete dopustiti da budete probuñeni. Vi možete zanemariti snove svoga brata. Možete mu tako savršeno oprostiti njegove iluzije da on postaje vašim spasiteljem od vaših snova. I dok ga gledate kako blista u komadiću svjetla u kojem Bog boravi u tami, vidjet ćete da se Sam Bog nalazi tamo gdje je njegovo tijelo. Pred tim svjetlom tijelo nestaje, kao što teške sjene moraju uzmaknuti pred svjetlom. Tama ne može izabrati ostati. Dolazak svjetla znači da ona nestaje. Vi ćete zatim vidjeti svoga brata u slavi i shvatiti što uistinu ispunjava prazninu koju ste toliko dugo smatrali da vas odvaja. Tamo, na njenom mjestu, Božji svjedok je Božjem Sinu pokazao blagu dobrotu. Onaj kome vi opraštate dobio je moć oprostiti vam vaše iluzije. Vašim darom slobode ona je dana vama.

4. Napravite mjesta za ljubav, koju vi niste stvorili, ali ju možete proširiti. Na zemlji to znači oprostiti svome bratu, kako bi tama mogla biti podignuta s vašeg uma. Kada mu kroz vaše praštanje stigne svjetlost, on neće zaboraviti svoga spasitelja i njega ostaviti bez spasa. Jer, upravo na vašem licu on je vidio svjetlost koju želi zadržati uz sebe, dok hoda kroz tamu prema vječnoj svjetlosti.

5. Kako ste vi sveti kada Sin Božji može biti vašim spasiteljem usred snova o samoći i nedaći. Pogledajte kako samo nestrpljivo on dolazi i povlači se iz teških sjena koje su ga sakrile i obasjava vas zahvalnošću i ljubavlju. On jest on sam, ali nije samo on sam. I kao što njegov Otac nije izgubio dio sebe u vašem stvaranju, tako je svjetlost u njemu još sjajnija jer ste mu vi podarili svoju svjetlost, kako biste ga spasili od tame. I sada je svjetlost u vama zacijelo jednako blistava kao svjetlost što sjaji u njemu. To je iskra koja sjaji u snu; kako biste mu mogli pomoći da se probudi i biti sigurni da će njegove oči nakon buñenja počivati na vama. I u njegovom radosnom spasenju vi ste spašeni.

IV. Uloge sna 1. Vjerujete li da istinu mogu predstavljati samo neke iluzije? One su snovi upravo zato

jer nisu istinite. Njihov ravnopravni manjak istine postaje temeljem čuda, što znači da ste shvatili kako su snovi tek snovi; i da izlaz ne ovisi o snu već samo o buñenju. Može li biti da neke snove zadržavamo, a iz ostalih se budimo? Ne postoji odabir snova koje možete zadržati, već samo izmeñu toga želite li živjeti u snovima ili se iz njih probuditi. Na taj način čudo ne odabire neke snove ostaviti netaknutima svojom dobrotvornošću. Vi ne možete sanjati neke snove, a iz drugih se buditi, jer vi ili spavate ili ste budni. A sanjanje ide samo uz jednu od te dvije mogućnosti.

2. Snovi koje smatrate da vam se sviñaju jednako vas zadržavaju kao i snovi u kojima vidite strah. Jer, svaki san je samo san o strahu, bez obzira na svoj tobožnji oblik. Strah možemo vidjeti unutra, vani ili oboje. On se takoñer može prerušiti u ugodan oblik. Meñutim, on nikada nije odsutan iz sna, jer je strah tvar od koje su sačinjeni svi snovi. Njihov oblik se može promijeniti, ali ih ne može sačinjavati ništa drugo. Čuda bi uistinu bila izdajnička kada bi vam dozvolila još uvijek se plašiti jer niste prepoznali strah. Vi se onda ne biste željeli probuditi, za što vam čudo priprema put.

3. Najjednostavnije možemo reći kako je napad odgovor na zadaću koja nije ispunjena na način na koji vi shvaćate zadaću. Ona se može nalaziti u vama ili u nekome drugome, ali tamo gdje ju zapažate, upravo tamo će biti i napadnuta. Potištenost ili napad su zacijelo predmetom svakog sna, jer su sačinjeni od straha. Tanka krinka užitka i radosti u koju oni mogu biti umotani tek neznatno zaklanja ogromnu količinu straha koja predstavlja njihovu jezgru. A čudo zapaža upravo to, a ne omotač kojim je ogrnut.

4. Kada ste ljuti, nije li to stoga što netko nije uspio ispuniti zadaću koju ste mu dodijelili? I zar to ne postaje «razlogom» opravdanosti vašeg napada? Snovi koje smatrate da vam se dopadaju su oni u kojima su zadaće koje ste podijelili ispunjene; potrebe koje sebi pripisujete su udovoljene. Nije važno jesu li one ispunjene ili tek željene. Upravo iz ideje da one postoje nastaje strah. Snovi nisu željeni manje ili više. Oni jesu ili nisu željeni. I svaki od njih predstavlja neku zadaću koju ste vi dodijelili; neki cilj kojeg bi dogañaj, tijelo ili predmet trebali predstavljati i trebali postići za vas. Ukoliko to uspije, vi smatrate da vam se san sviña. Ukoliko ne uspije, vi san smatrate tužnim. Meñutim, hoće li uspjeti ili ne, to ne predstavlja njegovu jezgru, već samo krhki pokrov.

5. Kako bi vaši snovi postali sretni kada ne biste bili taj koji je dao «odgovarajuću» ulogu svakom liku sadržanom u snu. Nitko ne može ne uspjeti osim vaše ideje o njemu i ne postoji drugačija izdaja osim te. Jezgra snova koju nudi Sveti Duh nikada nije sačinjena od straha. Pokrovi se naizgled možda ne mijenjaju, ali se promijenilo njihovo značenje jer oni prekrivaju nešto drugo. Percepcije su odreñene svojom svrhom, jer one izgledaju kao ono čemu služe. Sjenoviti lik koji napada postaje bratom, nudeći vam priliku za pomoć, ukoliko to postane zadaćom sna. I snovi o tuzi na taj način su pretvoreni u radost.

6. Čemu služi vaš brat? Vi to ne znate, jer je vaša zadaća vama nejasna. Nemojte njemu pripisivati ulogu za koju zamišljate da bi vama trebala donijeti sreću. I ne pokušavajte ga povrijediti ako ne uspije preuzeti ulogu koju ste mu pripisali, u onome čemu je u vašem snu bio namijenjen vaš život. On traži pomoć u svakom snu kojeg ima i vi mu možete pružiti pomoći ukoliko zadaću sna vidite onako kako ju zapaža On, Koji može upotrijebiti sve snove kao sredstva koja služe zadaći koju je dobio. I budući On voli sanjara, a ne san, svaki san postaje poklonom ljubavi. Jer, u njegovom središtu se nalazi Njegova Ljubav prema vama, koja obasjava ljubavlju svaki njegov oblik.

V. Nepromjenjivo boravište l. U vama postoji mjesto u kojem je cjelokupni ovaj svijet zaboravljen; u kojem se više ne

zadržava sjećanje na grijeh i iluziju. U vama postoji mjesto kojeg je napustilo vrijeme i u kojem se mogu čuti odjeci vječnosti. Postoji odmorište toliko tiho da se osim himne Nebesima ne uzdiže nikakav drugi glas kako bi razveselio Boga Oca i Sina. Tamo gdje Oni Obojica borave, tamo postoji sjećanje na Njih Obojicu. Tamo gdje Oni jesu, tamo je Nebo i tamo je mir.

2. Nemojte misliti da vi možete promijeniti Njihovo boravište. Jer, vaš Identitet boravi u Njima i tamo gdje su Oni i vi morate biti zauvijek, U vama se nalazi nepromjenjivost Neba, toliko duboko u vama da sve u ovom svijetu samo prolazi mimo, neprimjećeno i neviñeno. Mirna beskonačnost beskrajnog mira okružuje vas blago u njegovom nježnom zagrljaju, toliko snažnom i tihom, mirnom u moći njegovog Stvoritelja, da ništa ne može omesti svetog Sina Božjeg u njemu.

3. Ovdje se nalazi uloga koju Sveti Duh daje vama koji čekate Sina Božjeg i željeli biste ga ugledati budnog i biti radosni. On je dio vas i vi ste dio njega, jer on je Sin svog Oca, a ne zbog bilo koje svrhe koju biste, mogli zapaziti u njemu. On vas se ne traži ništa drugo već da prihvatite nepromjenjivo i vječno što boravi u njemu, jer se tamo nalazi vaš Identitet. Mir u vama može biti pronañen samo u njemu. I svaka pomisao na ljubav koju mu ponudite samo vas donosi bliže vašem buñenju za mir vječni i za beskrajnu radost.

4. Taj sveti Sin Božji je sličan vama; ogledalo Ljubavi njegovog Oca prema vama, nježni podsjetnik na Ljubav njegovog Oca koja ga je stvorila i koja još uvijek boravi u njemu, kao što boravi i u vama. Budite veoma tiho i poslušajte Božji Glas u njemu i dopustite Mu da vam kaže kakva je njegova zadaća. On je bio stvoren kako biste vi mogli postati cjelovitim, jer samo oni koji su potpuni mogu biti dijelom Božjeg ispunjenja, koje vas je stvorilo.

5. Ne postoji dar kojeg Otac traži od vas osim da u svakom biću vidite samo blistavu slavu Njegovog poklona vama. Pogledajte Njegovog Sina, Njegov savršeni dar, u kojem njegov Otac blista zauvijek i kojem je cjelokupno stvaranje dano kao njegovo vlastito. I jer ga on ima, ono je dano i vama i tamo gdje se ono nalazi u njemu, pogledajte svoj mir. Tišina koja vas okružuje boravi u njemu i iz te tišine dolaze sretni snovi u kojima su vaše ruke spojene u

nevinosti. To nisu ruke koje grabe u snovima o boli. One ne drže mač, jer su popustile stisak nad svakom ispraznom iluzijom ovoga svijeta. I budući da su prazne one umjesto toga primaju ruku svoga brata u kojoj se nalazi ispunjenje.

6. Kada biste samo poznavali veličanstveni cilj koji se nalazi iza praštanja, ne biste zadržavali niti jednu misao, bez obzira koliko se laganim činio dodir zla na njoj. Jer biste shvatili kolika je cijena zadržavanja nečega što Bog nije položio u umove, što bi moglo usmjeriti ruku ka blagoslovu i povesti Božjeg Sina u kuću njegovog Oca. Zar vi ne biste željeli biti prijateljem onoga koga je njegov Otac stvorio kao Svoj dom? Ukoliko ga Bog smatra vrijednim Sebe, zar biste ga vi napali rukama mržnje? Tko bi htio položiti krvave ruke na samo Nebo i nadao se pronaći svoj mir? Vaš brat smatra da on drži ruku smrti. Nemojte mu vjerovati. Umjesto toga shvatite koliko ste blagoslovljeni vi koji možete njega osloboditi, jednostavno mu ponudivši svoju ruku.

7. Vi ste dobili san u kojem je on vaš spasitelj, a ne vaš neprijatelj u mržnji. Vi ste dobili san u kojem ste mu oprostili sve njegove snove o smrti; san o nadi koju dijelite sa njim, umjesto da sanjate loše snove odvajanja i mržnje. Zašto se čini toliko teškim dijeliti taj san? Jer, ukoliko Sveti Duh ne podari snu svoju zadaću, on je načinjen za mržnju i nastavit će služiti smrti. Svaki njegov oblik na neki način poziva na smrt. I oni koji služe gospodara smrti došli su štovati u odvojenom svijetu, svaki sa svojim tanahnim kopljem i zarñalim mačem, kako bi održali njegova drevna obećanja smrti.

8. Takva je jezgra straha svakog sna kojeg nije koristio Onaj Koji vidi drugačiju zadaću sna. Kada se snovi dijele, oni gube zadaću napada i odvajanja, makar je upravo zbog toga nastao svaki san. Meñutim, u svijetu snova ništa nije ostavljeno bez nade u promjenu i poboljšanje, jer se tu ne može pronaći promjenjivost. Budimo uistinu sretni što je tako i nemojmo tražiti vječnost u ovome svijetu. Snovi praštanja su sredstvo povlačenja iz snova o svijetu izvan vas. I konačno vode van svih snova, u mir vječnog života.

VI. Praštanje i završetak vremena 1. Koliko ste voljni oprostiti svome bratu? Koliko želite mir umjesto beskrajnog razdora i

bijede i boli? Ovo su ista pitanja različitog oblika. Praštanje je vaš mir, jer se u njemu nalazi završetak odvajanja i sna o opasnosti i uništavanju, grijehu i smrti; o ludilu i ubojstvu, žalosti i gubitku. To je «žrtva» koju traži spasenje i umjesto toga radosno nudi mir.

2. Nemojte se zakleti umrijeti, sveti Sine Božji! Vi nudite pogodbu koju ne možete održati. Sin Života ne može biti ubijen. On je besmrtan poput svog Oca. Što on jest ne može biti izmijenjeno. Jedino on u cjelokupnom svemiru mora biti jedno. Ono što je naizgled vječno, sve će to stići do završetka. Zvijezde će nestati i više neće postojati dan niti noć. Sve što dolazi i prolazi, plima i oseka, godišnja doba i životi ljudski; sve što se mijenja u vremenu i cvjeta i blijedi, neće se vratiti. Gdje je vrijeme odredilo kraj nije mjesto gdje boravi vječnost. Božji Sin se nikada ne može promijeniti onime što su ljudi načinili od njega. On će biti onakvim kakav je bio i kakav on jest, jer vrijeme nije odredilo njegovu sudbinu, niti sat njegovog roñenja i smrti. Praštanje ga neće promijeniti. A ipak, vrijeme očekuje praštanje kako bi stvari vremena mogle nestati, jer od njih nema koristi.

3. Ništa ne može preživjeti svoju svrhu. Ako je začeto kako bi umrlo, onda mora umrijeti, ukoliko ne uzme svoju svrhu za sebe. Promjena je jedina stvar koja se može pretvoriti u blagoslov, ovdje gdje svrha nije odreñena, bez obzira koliko se nepromjenjivom činila. Nemojte

misliti da možete odrediti cilj drugačiji od svrhe koju vam je namijenio Bog i uspostaviti ga kao nepromjenjivog i vječnog. Vi možete sebi dati svrhu koju nemate. Ali ne mažete ukloniti moć da promijenite svoje misli i u njima vidite drugu svrhu.

4. Promjena je najveći dar kojeg je Bog dao svima koje biste vi željeli učiniti vječnima, kako bi osigurao da jedino Nebo ne nestane. Vi niste roñeni da biste umrli. Ne možete se promijeniti, jer je vašu zadaću odredio Bog. Svi drugi ciljevi su postavljeni u vremenu i mijenjaju se kako bi vrijeme moglo biti sačuvano, osim jedne. Praštanju nije cilj očuvanje vremena, već njegov završetak, kada od njega više nema koristi. Kada završi njegova svrha, ono nestaje. I tamo gdje je ono nekada držalo tobožnju vlast, sada je vraćena zadaća koju je Bog uspostavio za Svoga Sina u potpunoj svjesnosti. Vrijeme ne može odrediti završetak svoga ispunjenja niti svoje nepromjenjivosti. Smrt ne postoji, jer oni koji su živi dijele zadaću koju im je dao njihov Stvoritelj. Smrt ne može biti zadaća života. To mora biti proširenje života, kako bi bio kao jedno, uvijek i zauvijek, bez kraja.

5. Ovaj svijet će vezati vaše noge i vaše ruke i ubiti vaše tijelo samo ako smatrate kako je on nastao ne bi li raspeo Božjeg Sina. Jer, iako je to bio san o smrti, vi ne trebate dopustiti da vam on to predstavlja. Neka to bude promijenjeno i osim toga u svijetu ništa drugo ne treba promijeniti. Jer, ovdje je sve odreñeno samo svrhom kojom vi to odreñujete.

6. Kako je predivan svijet čija je svrha praštanje Božjeg Sina! Kako slobodan od straha, kako ispunjen blagoslovom i srećom! I kako je radosno boraviti barem na kratko na tako sretnom mjestu! U takvom svijetu nemoguće je zaboraviti da je potrebno još samo malo dok tiho ne stigne bezvremenost i zauzme mjesto vremena.

VII. Nemojte tražiti izvan sebe l. Nemojte tražiti izvan sebe. Jer nećete uspjeti i tugovat ćete svaki puta kada propadne

idol. Ne možete naći Nebo tamo gdje ga nema, a mir se ne može nalaziti nigdje drugdje nego tamo. Svaki idol kojeg vi štujete kada Bog poziva nikada neće odgovoriti umjesto Njega. Ne postoji drugi odgovor kojeg vi možete zamijeniti i pronaći sreću koju donosi Njegov odgovor. Nemojte tražiti izvan sebe. Jer, sva vaša bol jednostavno dolazi od uzaludne potrage za onim što želite, ustrajući na mjestu gdje ju morate naći. Što ako se ona tamo ne nalazi? Je li vam draže biti u pravu ili biti sretni? Budite radosni, jer vam je rečeno gdje boravi sreća i nemojte više tražiti drugdje. Nećete uspjeti. Ali, vama je dano da znate istinu, a ne da ju tražite izvan sebe.

2. Svatko tko dolazi ovdje zacijelo još uvijek ima nadu, neku zadržanu iluziju ili san da postoji nešto izvan njega što će mu donijeti sreću i mir. Ukoliko se sve nalazi u njemu, onda to ne može biti tako. Stoga svojim dolaskom on poriče istinu o sebi i traži još nešto više od svega, kao da je dio toga odvojen i može se naći tamo gdje se ne nalazi sve ostalo. To je svrha koju on dodjeljuje tijelu; da traži ono što mu nedostaje i pokloni mu ono što bi ga moglo učiniti potpunim. I tako on luta besciljno uokolo, u potrazi za nečim što ne može pronaći, vjerujući da on jest ono što nije.

3. Zadržana iluzija će ga poticati da pronañe tisuću idola i da osim njih potraži još tisuću drugih. I svaki će ga iznevjeriti, onim jednog; jer on će umrijeti i ne shvaća da idol kojeg on traži upravo jest njegova smrt. Čini se da je njegov oblik nalazi izvan njega. No, on nastoji ubiti Božjeg Sina u sebi i dokazati da je on pobjednik nad njim. To je svrha svakog idola, jer to je uloga koja mu je dodijeljena, uloga koju on ne može ispuniti.

4. Kada god vi pokušate dostići cilj u kojem se poboljšanje tijela smatra glavnim dobitkom, vi nastojite izazvati svoju smrt. Jer vjerujete da možete pretrpjeti gubitak, a gubitak jest smrt. Žrtvovati znači odreći se, biti bez i pretrpjeti gubitak. I tim odricanjem se odriče života. Nemojte tražiti izvan sebe. Ta potraga podrazumijeva da vi niste potpuni iznutra i plašite se pogledati svoje opustošenje, već vam je draže tražiti izvan sebe ono što jeste.

5. Idoli moraju pasti upravo zato jer oni nemaju život, a ono što je beživotno predstavlja znak smrti. Došli ste umrijeti i što biste drugo očekivali nego uočavati znakove smrti koju tražite? Nikakva tuga niti patnja ne navješćuju drugačiju poruku nego da je pronañen idol koji predstavlja parodiju života koja je u svojoj beživotnosti ustvari smrt, koja je zamišljena kao stvarna i koja je dobila živi oblik. Meñutim, svaki mora pasti i popustiti i propasti, jer oblik smrti ne može biti život i ono što je žrtvovano ne može biti potpuno.

6. Svi idoli ovog svijeta nastali su kako ne biste spoznali istinu iznutra i kako bi zadržali privrženost snu da ono što se nalazi izvan vas smatrate potpunim i sretnim. Uzaludno je štovati idole u nadi u mir. Bog boravi unutra i u njemu se nalazi vaše ispunjenje. Nikakav idol ne zauzima Njegovo mjesto. Nemojte gledati idole. Nemojte tražiti izvan sebe.

7. Zaboravimo svrhu svijeta koju mu je dodijelila prošlost. Jer će inače budućnost biti slična prošlosti, samo niz potištenih snova, u kojima vas svi idoli iznevjere, jedan za drugim i vi svugdje vidite smrt i razočaranje.

8. Kako biste promijenili sve to i otvorili put nade i osloboñenja u naizgled beskrajnom krugu očaja, vi samo trebate odlučiti kako ne znate svrhu svijeta. Vi mu dajete ciljeve kojih on nema i na taj način odlučujete čemu on služi. Vi pokušavate vidjeti u njemu mjesto idola koje ste pronašli izvan sebe, koji imaju moć učiniti potpunim ono što je unutra dijeljenjem onoga što vi jeste izmeñu njih dvoje. Vi odabirete svoje snove, jer oni su ono što vi želite i smatrate da su vam bili dodijeljeni. Vaši idoli čine ono što od njih želite i imaju moć koju im vi pripisujete. I vi ih uzaludno slijedite u tom snu, jer želite da njihova moć postane vašom.

9. Meñutim, gdje se nalaze snovi osim u umu koji spava? I može li san uspjeti učiniti stvarnim sliku koju projicira izvan sebe? Ne gubite vrijeme, brate; shvatite čemu služi vrijeme. I ubrzajte kraj idola u svijetu koji je postao tužnim i bolesnim jer u njemu vidi idole. Vaš sveti um je oltar Božji i tamo gdje se On nalazi ne mogu boraviti nikakvi idoli. Strah od Boga je samo strah od gubitka idola. To nije strah od gubitka vaše stvarnosti. Ali, vi ste od svoje stvarnosti načinili idola kojeg morate štititi od svjetlosti istine. I cjelokupni svijet postaje sredstvom koje može spasiti tog idola. Tako se čini da spasenje prijeti životu i nudi smrt.

10. To nije tako. Spasenje nastoji dokazati kako smrt ne postoji, kako postoji samo život. Žrtva smrti ne predstavlja nikakav gubitak. Idol ne može zauzeti mjesto Boga. Dopustite Mu da vas podsjeti na Svoju Ljubav prema vama i nemojte pokušavati utopiti Njegov Glas u napjevima dubokog očajanja svojim idolima. Nemojte tražiti nadu izvan svog Oca. Jer, nada u sreću nije očaj.

VIII. AntiKrist 1. Što je idol? Mislite li da znate? Jer, idole kao takve je nemoguće prepoznati i nemoguće

vidjeti onakvima kakvi oni doista jesu. To je jedina moć koju oni imaju. Njihova svrha je nejasna i plaši ih se i štuje upravo zato jer vi ne znate čemu oni služe i zbog čega su nastali. Idol je slika vašeg brata koju vi želite smatrati više vrijednom nego što ona to jest. Idoli su nastali kako bi on mogao biti zamijenjen, bez obzira na njihov oblik. I upravo ovo se nikada ne razumije niti

priznaje. Bio on tijelo ili predmet, mjesto, situacija ili okolnost, predmet kojeg posjedujete ili želite, pravo koje zahtijevate ili primate, uvijek je isto.

2. Nemojte dopustiti da vas zavara njihov oblik. Idoli su samo zamjene za vašu stvarnost. Na neki način vi vjerujete kako će oni dopuniti vaše malo sebstvo, zbog sigurnosti u svijetu kojeg smatrate opasnim, u kojem se sile okupljaju protiv vašeg povjerenja i duševnog mira. Oni imaju moć zadovoljiti vaš manjak i dodati vrijednost koja vam nedostaje. Nitko ne vjeruje u idole ako sebe nije učinio robom neznatnosti i gubitka. I stoga mora izvan svog malenog sebstva tražiti snagu da podigne glavu i odvoji se od svake bijede koju svijet odražava. To je kazna jer niste u sebi tražili sigurnost i tihi mir koji vas oslobaña od svijeta i dopušta vam da se odvojite, u tišini i miru.

3. Idol predstavlja krivi dojam ili krivo vjerovanje; neki oblik antiKrista, koji čini prazninu izmeñu Krista i onoga što vi vidite. Idol je želja koja je postala zbiljnom i dobila oblik i stoga se smatra stvarnom i viñenom izvan uma. Meñutim, ona je još uvijek misao i ne može napustiti um koji je njezin izvor. Isto tako, njen oblik nije odvojen od ideje koju predstavlja. Svi oblici antiKrista se suprotstavljaju Kristu. I padaju pred Njegovim licem poput tamne koprene koja vas naizgled razdvaja od Njega, samog u tami. Meñutim, tamo se nalazi svjetlost. Oblak ne gasi sunce. Isto tako ni koprena ne može odagnati ono što tobože odvaja, niti zatamniti jednom sitnicom svjetlost samu.

4. Ovaj svijet idola jest koprena preko lica Kristova, jer je njena svrha odvojiti vašeg brata od vas. Mračna i zastrašujuća svrha, a ipak, misao koja nema moći promijeniti jednu vlat trave iz nečega što je živo u znak smrti. Njegov oblik ne postoji nigdje, jer njegov izvor boravi u vašem umu gdje Bog ne boravi. Gdje se nalazi to mjesto iz kojeg je isključeno i odvojeno ono što se nalazi svugdje? Koja bi se ruka mogla podići i prepriječiti Bogu put? Čiji glas bi mogao zahtijevati da On ne uñe? «Više-od-svega» nije nešto što vas može natjerati da se tresete i drhtite od straha. Kristov neprijatelj ne postoji nigdje. On ne može uzeti nikakav oblik u kojem bi ikada mogao biti stvaran.

5. Što je idol? Ništa! U njega je potrebno vjerovati prije nego on tobože oživi i dobije moć da bi ga se mogao plašiti. Njegov život i moć su darovi onoga tko u njega vjeruje i upravo njih čudo vraća onome što ima život i moć vrijednu dara Nebeskog i vječnog mira. Čudo ne obnavlja istinu, svjetlost koju koprena koja se nalazi izmeñu nije ugasila. Ono samo podiže koprenu i dozvoljava da istina neometano sjaji, budući onakva kakva jest. Ona ne treba vjerovanje kako bi bila ona sama, jer ona je stvorena; stoga ona jest.

6. Idola ustanovljuje vjerovanje i, kada se ono uskrati, idol «umire». To jest antiKrist; neobična ideja da postoji moć mimo svemoćnosti, prostor van beskonačnosti, vrijeme koje prevladava vječnost. Ovdje je svijet idola odreñen idejom da su ta moć i mjesto i vrijeme dobili oblik i da oblikuju svijet u kojem se dogodilo nemoguće. Ovdje besmrtni umiru, oni koji okružuju sve trpe gubitak, bezvremeni postaju robovima vremena. Tu se mijenja nepromjenjivo; mir Božji, zauvijek dan svim živim bićima, prepušta mjesto kaosu. A Sin Božji, jednako savršen, bezgrešan i ispunjen ljubavlju poput svog Oca, počinje na kratko mrziti; on trpi bol i na kraju umire.

7. Gdje je idol? Nigdje! Može li postojati praznina u onome što je beskonačno, mjesto gdje vrijeme može prekinuti vječnost? Ne postoji mjesto na kojem bi mjesto tame moglo biti postavljeno tamo gdje je sve svjetlost, gdje bi turobni sobičak bio odvojen od onoga što je beskonačno. Idol se nalazi van prostora u kojem je Bog smjestio sve stvari zauvijek i nije ostavio mjesta ni za što drugo osim Svoje Volje. Idol mora biti ništa i nigdje, a Bog je sve i svugdje.

8. Kakva je onda svrha idola? Čemu on služi? To je jedino pitanje na koje postoji brojni odgovori, svaki ovisi o osobi kojoj je pitanje postavljeno. Svijet vjeruje u idole. Nitko ne dolazi

ukoliko ih nije štovao i još uvijek pokušava pronaći onoga koji bi mu mogao ponuditi dar koji ne postoji u stvarnosti. Svaki štovatelj idola gaji nadu da će mu njegova posebna božanstva podariti više nego što imaju drugi ljudi. Mora biti više. Doista nije važno više čega: više ljepote, više inteligencije, više bogatstva ili čak više nevolje i više boli. Ali idol služi kako bi dao više bilo čega. I kada jedan ne uspije, njegovo mjesto zauzima drugi, s nadom da će naći više nečega drugog. Nemojte se dati zavarati oblicima koje to «nešto» uzima. Idol je sredstvo kojim se postiže više. A upravo je to protivno Božjoj Volji.

9. Bog nema mnogo Sinova, već samo Jednog. Tko može imati više i kome može biti dano manje? Na Nebu Sin Božji bi se samo smješkao kada bi idoli mogli omesti njegov mir. Upravo umjesto njega govori Sveti Duh i govori vam da idoli ovdje nemaju svrhe. Jer, vi nikada ne možete imati više od Neba. Ukoliko se Nebo nalazi unutra, zašto biste tražili idole koji bi željeli od Neba učiniti manje, kako bi vam dali više negoli je Bog podijelio vašem bratu i vama, koji ste jedno sa Njim? Bog vam je dao sve što postoji. I kako bi bio siguran da vi to nećete izgubiti, On je isto to podario svakom živom biću. Tako je svako živo biće dio vas, kao i dio Njega. Nikakav idol vas ne može uspostaviti višim od Boga. A vi nikada nećete biti zadovoljni ako budete od toga manje.

IX. San praštanja 1. Rob idola je voljni rob jer on mora biti voljan dozvoliti sebi pokloniti se u štovanju

onome što nema života i tražiti moć u nemoćnome. Što se dogodilo svetom Sinu Božjem da to može postati njegovom željom; dopustiti sebi pasti niže od kamenja na tlu i promatrati idole kako ga podižu? Poslušajte, stoga, svoju priču u snu kojeg ste sami načinili i upitajte se nije li istina da vi vjerujete kako to nije san.

2. San o prosudbi je ušao u um kojeg je Bog stvorio savršenog poput Sebe. I u tom snu je Nebo promijenjeno u pakao, a Bog je postao neprijateljem Svome Sinu. Kako se Božji Sin može probuditi iz sna? To je san prosudbe. Stoga on ne smije prosuñivati i probudit će se. Jer, san će naizgled trajati dok je on dio njega. Nemojte osuñivati, jer onaj tko osuñuje imati će potrebu za idolima, koji će ju zadržavati kako ne bi počivala na njemu. Isto tako on ne može znati Sebstvo koje je osudio. Nemojte osuñivati, jer sebe činite dijelom loših snova, u kojima idoli predstavljaju vaš «istinski» identitet, a vaše spasenje od prosudbe nalazi se u stravi i u krivnji prema sebi.

3. Svi likovi u tom snu su idoli, nastali kako bi vas spasili od sna. No, oni predstavljaju dio onoga od čega su vas trebali spasiti. Na taj način idol održava san živim i strašnim, jer tko bi ga takvog mogao poželjeti ukoliko nije prestrašen i očajan? I taj idol predstavlja upravo to i tako njegovo štovanje predstavlja štovanje očaja i strave i sna iz kojeg oni dolaze. Prosudba znači nepravdu prema Božjem Sinu, a pravedno je da taj koji ga osuñuje neće izbjeći kazni koju je namijenio sebi u snu kojeg je načinio. Bog poznaje pravdu, a ne kaznu. Ali, u snu o prosudbi vi napadate i vi ste osuñeni; i želite biti robom idola koji su postavljeni izmeñu vaše prosudbe i kazne koju ona donosi.

4. Ne može biti spasenja u snu kako ga vi sanjate. Jer, idoli moraju biti dio njega, kako bi vas spasili od onoga što vjerujete da ste postigli i načinili ne bi li sebe učinili grješnim i ugasili svjetlost u sebi. Dijete maleno, svjetlost jest tamo. Vi samo sanjate, a idoli su igračke kojima se u snu igrate. Tko drugi ima potrebu za igračkama osim djece? Ona se pretvaraju da vladaju svijetom i daju svojim igračkama moć da se kreću uokolo, govore i osjećaju i govore umjesto njih. Meñutim, sve što njihove igračke naizgled rade nalazi se u umu onih koji se njima igraju.

Ali, oni su voljni zaboraviti kako su upravo oni izmislili san u kojem su njihove igračke postale stvarne i ne priznaju kako njihove želje ustvari pripadaju njima samima.

5. Noćne more su djetinji snovi. Igračke su se okrenule protiv djeteta koje misli da ih je učinilo stvarnim. No, može li san napasti? Može li igračka narasti i postati opasnom i žestokom i divljom? Dijete u to doista vjeruje, jer se ono plaši svojih misli i umjesto toga ih daje igračkama. I njihova stvarnost postaje njegovom stvarnošću, jer ga one tobože spašavaju od njegovih misli. No, one uistinu i dalje čuvaju njegove misli živima i stvarnima, ali smatraju da se nalaze izvan njega gdje se mogu okrenuti protiv njega jer ih je izdalo. Ono misli da su mu one potrebne kako bi mogao pobjeći svojim mislima, jer on misli smatra stvarnima. I tako on od bilo čega pravi igračku, kako bi omogućio da njegov svijet ostane izvan njega i pretvara se kao da je on samo njegov dio.

6. Postoji vrijeme kada djetinjstvo treba proći i nestati zauvijek. Nemojte nastojati zadržati igračke djeteta. Sve ih uklonite, jer vam one više nisu potrebne. San o prosudbi je dječja igra, u kojoj dijete postaje ocem, moćnim, ali s malom mudrošću djeteta. Ono što ga može povrijediti je uništeno; što mu pomaže, blagoslovljeno je. Meñutim, on to prosuñuje poput djeteta koje ne zna što može povrijediti, a što izliječiti. I naizgled se dogañaju loše stvari i on se plaši sveg kaosa u svijetu i smatra da svijetom upravljaju zakoni koje je on načinio. Meñutim je stvarni svijet nedirnut svijetom kojeg on smatra stvarnim. Isto tako, njegovi zakoni nisu izmijenjeni jer ih on ne razumije.

7. Stvarni svijet je još uvijek samo san. Samo su likovi izmijenjeni. Oni se ne smatraju idolima koji izdaju. To je san u kojem se nitko ne koristi kao zamjena za nešto drugo, niti se postavlja izmeñu misli koje um zamišlja i vidi. Nitko se ne koristi za nešto što nije, jer su sve djetinje stvari uklonjene. I ono što je nekada bilo san o prosudbi sada je promijenjeno u san u kojem je sve radost, jer to je njegova svrha. Ovdje mogu ući samo snovi praštanja, jer je vrijeme gotovo završeno. I oblici koji ulaze u san sada se smatraju braćom, ne u prosudbi, već u ljubavi.

8. Snovi praštanja imaju malo potrebe za trajanjem. Oni nisu nastali kako bi odvojili um od onoga što on misli. Oni ne nastoje dokazati kako san sniva netko drugi. I u tim snovima se čuje melodija koje se svatko prisjeća iako ju nije čuo još od prije početka vremena. Praštanje, ponovno potpuno, donosi bezvremenost toliko blizu da je moguće čuti pjesmu Nebesku, ne ušima, već svetošću koja nikada nije napustila oltar koji boravi zauvijek duboko u Sinu Božjem. I kada on ponovno čuje tu pjesmu, on zna da nikada nije postojalo vrijeme kada ju nije čuo. A gdje je vrijeme, kada su uklonjeni snovi o prosudbi?

9. Kad god osjećate strah u bilo kojem obliku, a vi jeste prestrašeni, ukoliko ne osjećate duboko zadovoljstvo, sigurnost pomoći, mirno pouzdanje da je Nebo uz vas, budite sigurni da ste načinili idola i vjerujete da će vas izdati. Jer, ispod vaše nade da će vas spasiti nalazi se krivnja i bol zbog samo-izdaje i nesigurnosti, toliko duboka i gorka da taj san ne može sakriti u potpunosti vaš cjelokupni osjećaj propasti. Vaša samo-izdaja mora za posljedicu imati strah, jer strah jest prosudba, koja sigurno vodi do neobuzdane potrage za idolima i za smrću.

10. Snovi praštanja podsjećaju vas da živite u sigurnosti i niste napali sebe. Tako se vaši djetinji strahovi otapaju, a snovi postaju znakom da započinjete s novim početkom, a ne još jednim pokušajem štovanja idola i održavanja napada. Snovi praštanja su blagi prema svakome tko igra ulogu u tom snu. I tako oni donose sanjaru potpuno osloboñenje od snova o strahu. On se ne plaši svoje prosudbe jer on nikoga nije osudio, niti je tražio da bude osloboñen prosudbom onoga što prosudba zacijelo nameće. I cijelo to vrijeme on se prisjeća onoga što je zaboravio, kada se činilo da je prosudba bila način koji će ga spasiti od kazne.

POGLAVLJE 30

NOVI POČETAK

UVOD 1. Novi početak sada postaje žarištem plana. Cilj je jasan, ali vama su sada potrebne

posebne metode kako biste ga postigli. Brzina kojom je cilj moguće doseći ovisi samo i jedino o vašoj voljnosti da provodite svaki korak. Svaki od njih će malo pripomoći kod svakog novog pokušaja. Ti će vas koraci zajedno odvesti od snova o prosudbi ka snovima praštanja i izvesti vas iz boli i straha. Oni vama ne predstavljaju novost, no, oni su za vas još uvijek više ideje nego pravila misli. Stoga ih sada trebamo neko vrijeme uvježbavati, dok ne postanu pravila prema kojima ćete živjeti. Mi ih sada nastojimo pretvoriti u navike, kako bi vam bili na usluzi kod raznovrsnih potreba.

I. Pravila odlučivanja 1. Odluke su trajne. Vi ne znate uvijek kada ih donosite. Meñutim, vježbajući malo s

onima koje prepoznajete, počinje se oblikovati niz koji vas vodi kroz preostale. Nije mudro postati previše zaokupljenima svakim korakom kojeg poduzimate. Pravilan niz kojeg svjesno prihvaćate svaki puta kada se probudite, odvest će vas prilično naprijed. Ako otkrijete kako vam je otpor jak, a predanost slaba, to znači da niste spremni. Nemojte se boriti protiv sebe. Već razmislite o vrsti dana kakvog želite i recite sebi da postoji način na koji se upravo takav dan može dogoditi samo tako. Zatim pokušajte ponovno postići dan kakvog želite.

2. (1) Pregled započinje ovako: Danas neću donijeti nikakvu odluku sam To znači da ste odabrali ne biti sucem onoga što je potrebno učiniti. Meñutim, to takoñer

treba značiti kako nećete prosuñivati situacije u kojima će se od vas tražiti odgovor. Jer, ako ih budete prosuñivali, vi ćete odreñivati pravila o tome kako biste na njih trebali reagirati. I u tom slučaju drugačiji odgovor može samo stvoriti zbrku i nesigurnost i strah.

3. To je sada vaš glavni problem. Vi se još uvijek premišljate, a zatim odlučite upitati što biste trebali učiniti. I ono što čujete možda neće riješiti problem kako ste ga u početku vidjeli. To dovodi do straha, jer je u suprotnosti s onim što vidite i tako se vi osjećate napadnutim. I stoga ljutim. Postoje pravila pomoću kojih se to neće dogoditi. Meñutim, to se javlja u početku, dok učite kako slušati.

4. (2) U danu, kada u bilo kojem trenutku pomislite na to i razmislite o tome u tišini, navedite sebi ponovno kakav dan želite; osjećaje koje biste željeli, stvari koje želite da vam se dogode, što biste željeli doživjeti i recite :

Ako sam ne donesem odluku, ovakav će mi dan biti poklonjen. Ova dva postupka, provode li se valjano, poslužit će kako bi vas usmjerila bez straha, jer

protivljenje se neće najprije pojaviti, a zatim postati problemom samo po sebi. 5. Meñutim, još će uvijek biti trenutaka kada ste vi već prosudili. Sada će odgovor

izazvati napad, ukoliko brzo ne ispravite svoj um i poželite odgovor koji će djelovati. Budite sigurni da se to dogodilo ukoliko se osjećate nevoljnim sjesti i zatražiti odgovor za sebe. To znači da ste sami donijeli odluku i ne možete vidjeti pitanje. Sada vam je potrebno brzo sredstvo za obnavljanje prije negoli ponovno postavite pitanje.

6. (3) Prisjetite se još jednom dana kakvog želite i priznajte da se dogodilo nešto što nije dio njega. Zatim shvatite da ste vi sami postavili pitanje i zacijelo ste odredili odgovor u svojim uvjetima. Recite zatim:

Ja nemam pitanja. Zaboravio sam što odlučiti.

Na taj način dokidate uvjete koje ste postavili i dopuštate da vam odgovor pokaže kakvo

je zacijelo bilo pitanje. 7. Pokušajte razmotriti ovo pravilo bez odlaganja unatoč svom protivljenju. Jer, već ste

postali ljuti. I vaš strah da ćete dobiti odgovor drugačiji od onoga kakvog zahtijeva vaša verzija pitanja dobit će snagu kretanja, sve dok vjerujete da vi želite dan u kojem ćete dobiti vlastiti odgovor na vlastito pitanje. Vi ga nećete dobiti, jer bi takav odgovor uništio taj dan, oduzevši vam ono što doista želite. To može biti veoma teško shvatiti, kada ste jednom vi sami odabrali pravila koja vam obećavaju sretan dan. No, ta odluka još uvijek može biti popravljena jednostavnim metodama koje vi možete prihvatiti.

8. (4) Ukoliko ste toliko nevoljni primiti da ne možete čak niti osloboditi svoje pitanje, možete početi mijenjati svoje misli ovako:

Barem mogu odlučiti da mi se ne sviña kako se sada osjećam.

To je toliko očito i popločuje put sljedećeg jednostavnog koraka.

9. (5) Odlučivši da vam se ne sviña način na koji se osjećate, što bi moglo biti jednostavnije nego nastaviti ovako :

I nadam se da sam bio u krivu.

Ovo djeluje protiv osjećaja protivljenja i podsjeća vas da vam pomoć nije bila dobačena već je ona nešto što želite i što vam je potrebno, jer vam se ne sviña način na koji se osjećate. Ovaj maleni prolaz biti će dovoljan da vas propusti dalje u još samo nekoliko koraka koji su vam potrebni kako bi dozvolili da vam se pomogne.

10. Sada ste stigli do prekretnice, jer vam je postalo jasno da dobivate ako ono što ste odlučili nije tako. Dok ne dosegnete tu točku, vi ćete vjerovati da vaša sreća ovisi o tome da budete u pravu. Meñutim, do sada ste stekli ovoliko razuma - bilo bi vam bolje da ste u krivu.

11. (6) Ovo malo zrnce mudrosti bit će dovoljno da vas odvede dalje. Vi niste prisiljeni, već se jednostavno nadate dobiti ono što želite. I možete reći savršeno iskreno:

Želim to promatrati na drugačiji način.

Sada ste promijenili mišljenje o tom danu i prisjetili se onoga što uistinu želite. Njegova svrha više nije zasjenjena nerazumnim vjerovanjem da ga vi želite s ciljem da budete u pravu, onda kada ste u krivu. Na taj način je u vašu svijest dovedena spremnost za traženjem, jer ne možete biti u sukobu kada tražite ono što želite i shvaćate da je to ono što tražite.

12. Ovaj konačni korak predstavlja samo priznavanje nepostojanja protivljenja da vam se pomogne. To je izjava otvorenog urna, koji još nije siguran, ali želi da mu se pokaže:

Možda postoji drugi način da se na to gleda. Što mogu izgubiti ako pitam?

Tako vi sada možete postaviti pitanje koje ima smisla i tako će i odgovor takoñer imati smisla. Isto tako vi se nećete boriti protiv njega, jer uviñate da će on pomoći upravo vama.

13. Mora biti jasno da je jednostavnije dobiti sretan dan ukoliko spriječite da nesreća uopće doñe. Ali, potrebno je vježbati pravila koja će vas zaštititi od haranja straha. Kada to postignete, tužni san o prosudbi bit će zauvijek razvrgnut. Ali, u meñuvremenu, potrebno je uvježbavati pravila o njegovom razvrgavanju. Razmotrimo, stoga, još jednom prvu od ovdje ponuñenih odluka.

14. Rekli smo da možete započeti sretan dan odlukom da vi nećete više sami donositi odluke. To se naizgled doima pravom odlukom, samo po sebi. Meñutim, vi ne možete sami donositi odluke. Jedino stvarno pitanje jest čime vi odabirete odluku. To je doista sve. Prvo pravilo, stoga, ne predstavlja prisilu, već jednostavnu izjavu o jednostavnoj činjenici. Vi nećete sami donositi odluke, bez obzira na to što odlučili. Jer, odluke se donose uz pomoć idola ili Boga. I vi tražite pomoć od antiKrista ili od Krista, i onaj kojeg odaberete pridružit će vam se i reći vam što trebate učiniti.

15. Vaš dan nije slučajan. On je odreñen vašim odabirom s kim ćete ga proživjeti i kako prijatelj čiji ste savjet potražili shvaća vašu sreću. Vi uvijek tražite savjet prije nego možete odlučiti o bilo čemu. Kada ovo shvatite, vidjet ćete da tu ne može biti prisile, niti temelja za protivljenje kako biste mogli biti slobodni. Ne postoji sloboda od onoga što se mora dogoditi. A ako mislite da postoji, zacijelo ste u krivu.

16. I drugo pravilo takoñer predstavlja samo činjenicu. Jer, vi i vaš savjetnik morate se složiti o tome što želite prije negoli se to može dogoditi. Jedino taj dogovor dopušta svim stvarima da se dogode. Ništa ne može nastati bez nekog oblika zajedništva, bilo to u snu o prosudbi ili u Glasu Božjem. Odluke uzrokuju posljedice upravo stoga što one nisu nastale u izolaciji. Vi i vaš savjetnik ste ih donijeli, za sebe i za svijet. Dan kojeg želite vi nudite svijetu, jer on će biti onakav kakvog ste tražili i pojačat će pravilo vašeg savjetnika u svijetu. Čije je kraljevstvo danas svijet za vas? Kakav dan ćete odabrati?

17. Potrebno je samo dvoje koji danas žele imati sreću, kako bi ju mogli obećati cijelome svijetu. Potrebno je samo dvoje koji će shvatiti da oni ne mogu odlučivati sami, kako bi zajamčili da će radost koju su tražili biti u potpunosti podijeljena. Jer, oni su shvatili osnovni zakon koji odluku čini moćnom i daje joj sve posljedice koje će ona ikada imati. Potrebno je samo dvoje. To dvoje se združuju prije negoli mogu donijeti odluku. Neka to bude taj podsjetnik kojeg ćete vječno imati na umu i dobit ćete dan kakav želite i dati ga svijetu, jer ga i sami imate. Vaša

prosudba je izdignuta iz svijeta vašom odlukom o sretnom danu. I, kako ste primili, tako morate i dati.

II. Sloboda volje 1. Zar vi ne shvaćate da suprotstaviti se Svetom Duhu znači boriti se protiv sebe? On vam

govori samo vašu volju; On govori umjesto vas. U Njegovom Božanstvu nalazi se vaše vlastito. I sve što On zna predstavlja samo vaše znanje, sačuvano za vas kako biste mogli provoditi svoju volju preko Njega. Bog od vas traži da ostvarite svoju volju. On se združuje s vama. On nije postavio Svoje Kraljevstvo sam. I samo Nebo predstavlja samo vašu volju, gdje je sve što je stvoreno namijenjeno vama. Svaka iskra života bila je stvorena samo uz vaš radosni pristanak, baš onakva kakvu ste vi željeli. I svaka i jedna Misao koju je Bog ikada pomislio čekala je samo na vaš blagoslov kako bi bila roñena. Bog vama nije neprijatelj. On ne traži ništa više nego da čuje kako Ga zovete «Prijateljem».

2. Kako je divno ispunjavati vašu volju! Jer, to znači slobodu. Ne postoji ništa drugo što bi ikada trebalo nazivati imenom slobode. Ukoliko ne ispunjavate svoju volju, vi niste slobodni. Da li bi Bog ostavio Svog Sina bez onoga što je on odabrao za sebe? Bog je samo osigurao da vi nikada ne izgubite svoju volju kada vam je dao Svoj savršeni Odgovor. Poslušajte Ga sada, kako bi se mogli podsjetiti na Njegovu Ljubav i saznati svoju volju. Bog ne bi htio da Njegov Sin postane zatvorenikom onoga što on ne želi. On se združuje s vama u volji da vi budete slobodni. I suprotstaviti Mu se znači odabrati protiv sebe i odabrati da budete vezani.

3. Pogledajte još jednom svog neprijatelja, onoga koga ste odabrali mrziti umjesto voljeti. Jer, tako je mržnja roñena u ovom svijetu i tako je u njemu uspostavljena vladavina straha. Sada poslušajte Boga kako vam govori, kroz Onoga Koji je Njegov Glas i takoñer i vaš glas, podsjećajući vas da nije vaša volja mrziti i biti zatvorenikom straha, robom smrti, malenim bićem malenog života. Vaša volja je beskrajna; nije vaša volja da ona bude vezana. Ono što se nalazi u vama združilo se sa Samim Bogom u roñenju svih bića. Prisjetite se Njega Koji vas je stvorio i vašom voljom stvorio sve. Svako stvoreno biće samo vam zahvaljuje, jer je ono roñeno vašom voljom. Nebeska svjetlost sjaji samo za vas, jer je ona postavljena na Nebu vašom voljom.

4. Kakvog vi imate razloga za ljutnju u svijetu koji jedino želi vaš blagoslov kako bi bio slobodan? Ako ste vi zatvorenik, onda ni Sam Bog ne može biti slobodan. Jer, ono što je učinjeno njemu koga Bog toliko voli učinjeno je i Samome Bogu. Nemojte misliti da vas On želi vezati, On Koji vas je učinio su-stvoriteljem svemira zajedno sa Sobom. On bi samo htio zadržati vašu volju uvijek i zauvijek neograničenom. Ovaj svijet očekuje slobodu koju ćete vi dati kada prepoznate da ste slobodni. Ali, nećete oprostiti svijetu sve dok niste oprostili Njemu Koji vam je podario vašu volju. Jer, vašom voljom je svijetu dodijeljena sloboda. Isto tako vi ne možete biti slobodni od Njega Čiju svetu Volju dijelite.

5. Bog se okreće vama i traži od vas da svijet bude spašen, jer vašim spasenjem on postaje izliječenim. I svatko tko hoda zemljom zacijelo ovisi o vašoj odluci, kako bi naučio kako nad njim smrt nema moći, jer on dijeli vašu slobodu kao što dijeli vašu volju. Jest vaša volja izliječiti ga i, jer ste vi odlučili sa njim, on je izliječen. I sada je Bogu oprošteno, jer ste odlučili svoga brata smatrati prijateljem.

III. Iza svih idola 1. Idoli su prilično posebni. Ali, vaša je volja sveopća, budući je bezgranična. I tako ona

nema oblika, niti se sadržaj njenog izražavanja nalazi u okvirima oblika. Idoli su granice. Oni su vjerovanje da postoje oblici koji će donijeti sreću i da se sve postiže ograničavanjem. To je kao da kažete: «Ja nemam potrebe za svime. Želim samo ovo malo i to će mi značiti sve.» I to vas zacijelo neće uspjeti zadovoljiti, jer je vaša volja do vam sve pripada. Ako se odlučite za idole, vi tražite gubitak. Odlučite li se za istinu, pripast će vam sve.

2. Vi ne tražite oblik. Kakav oblik može biti zamjena za Ljubav Boga Oca? Kakav oblik može zauzeti mjesto cjelokupne ljubavi u Božanstvu Boga Sina? Kakav idol može načiniti dvoje od onoga što je jedno? Može li bezgranično biti ograničeno? Vi ne želite idola. Nije vaša volja da dobijete idola. On vam neće podariti dar kojeg tražite. Kada se odlučite za oblik onoga što želite, više ne razumijete njegovu svrhu. Tako vi vidite svoju volju u idolu, smanjujući ga na taj način posebnim oblikom. Meñutim, to nikada ne bi mogla biti vaša volja, jer ono što sudjeluje u općem stvaranju ne može biti zadovoljno malim idejama i malenim stvarima.

3. Iza potrage za svakim idolom nalazi se čežnja za ispunjenjem. Potpunost nema oblika jer je ona bezgranična. Tražiti da vam se doda posebna osoba ili predmet kako biste postali potpuni, može samo značiti da vjerujte kako nedostaje neki oblik. I pronašavši ga, postići ćete ispunjenje u obliku koji vam se dopada. To je svrha idola; da ne gledate pored njega, prema izvoru vjerovanja da ste vi nepotpuni. To može biti tako samo ako ste griješili. Jer, grijeh je ideja da ste sami i odvojeni od onoga što je cjelovito. I tako je potrebno potragu za potpunošću načiniti van granica koje ste sebi postavili.

4. Idol nije nikada to što želite. Ali, ono što smatrate da vam on nudi vi uistinu želite i imate pravo to tražiti. Isto tako nije moguće da to bude uskraćeno. Vaša želja da budete potpuni je samo Božja Volja i ona vam je dana budući je Njegova. Bog ne poznaje oblik. On vam ne može odgovoriti izrazima koji nemaju značenja. I vaša volja ne bi mogla biti zadovoljna praznim oblicima, nastalim samo kako bi popunili prazninu koja tamo niti ne postoji. To nije to što vi želite. Stvaranje ne daje odvojenoj osobi ili odvojenom predmetu moć da dopuni Sina Božjeg. Kojeg idola možete pozvati da Sinu Božjem podari ono što on već ima?

5. Ispunjenje jest zadaća Božjeg Sina. On uopće nema potrebe tražiti ju. Iza svih idola stoji njegova sveta volja da bude samo ono što on jest. Jer, više od cjeline nema značenja. Kada bi u njemu postojala promjena, kada bi se on mogao smanjiti na bilo kakav oblik i ograničiti na ono što u njemu ne postoji, on ne bi bio onakav kakvim ga je Bog stvorio. Kakav idol mu je potreban da bi bio on sam? Jer, može li se on odreći dijela sebe? Ono što nije potpuno ne može učiniti potpunim. Ali, ono što se doista traži ne može biti uskraćeno. Vašoj volji jest udovoljeno. Ne u bilo kojem obliku koji vas ne bi zadovoljio, već u potpunoj, u potpunosti predivnoj Misli koju Bog ima o vama.

6. Ne postoji ništa što Bog ne poznaje. A ono što On zna postoji zauvijek, nepromjenjivo. Jer, misli traju onoliko dugo koliko traje um koji ih je zamislio. U Umu Božjem nema kraja, niti vremena u kojem Njegovih Misli nije bilo ili su možda mogle pretrpjeti promjenu. Misli se ne rañaju i ne mogu umrijeti. One dijele svojstva svojeg stvoritelja i isto tako njihov život nije odvojen od njegovog. Misli koje zamišljate nalaze se u vašem umu, kao što se vi nalazite u Umu koji vas je zamislio. I tako nema zasebnih dijelova u onome što postoji u Božjem Umu. On je zauvijek jedno, vječno ujedinjen i u miru.

7. Misli naizgled dolaze i odlaze. Meñutim, to samo znači da ste vi njih ponekad svjesni, a ponekad niste. Zaboravljena misao se ponovno raña u vama kada se vrati u vašu svijest. No, ona

nije umrla kada ste ju zaboravili. Ona je uvijek bila tamo, ali je vi niste bili svjesni. Misao Božja o vama je savršeno nepromijenjena vašim zaboravom. Ona će uvijek biti upravo onakva kakva je bila prije trenutka kada ste ju zaboravili i biti će jednako takva kada je se prisjetite. I bila je ista u vremenskom razmaku kada ste ju zaboravili.

8. Misli Božje su daleko od svake promjene i zauvijek sjaje. One ne očekuju roñenje. One čekaju dobrodošlicu i prisjećanje. Misao Božja o vama je poput zvijezde, nepromjenjive na vječnom nebu. Ona je postavljena toliko visoko u nebesima da oni koji se nalaze van Neba ni ne znaju da postoji. Mirno i bijelo i ljupko ona će sjati kroz čitavu vječnost. Nije postojalo vrijeme kada nje tamo nije bilo; niti trenutak kada je njena svjetlost bila nejasna ili manje savršena.

9. Onaj tko poznaje Oca poznaje tu svjetlost, jer On jest to vječno nebo što ga čuva na sigurnom, zauvijek uzdignutog i sigurno usidrenog. Njegova savršena čistoća ne ovisi o tome vidi li se ona sa zemlje ili ne. Nebo ju obgrljuje i nježno ju drži na savršenom mjestu, jednako udaljenom od zemlje kao što je zemlja udaljena od Neba. Ova zvijezda nije nevidljiva sa zemlje zbog udaljenosti niti zbog vremena. Nego oni koji traže idole ne mogu znati da se zvijezda tamo nalazi.

10. Iza svih idola nalazi se Misao Božja o vama. Potpuno netaknuta metežom i užasom svijeta, snovima o roñenju i smrti koji se ovdje sanjaju, bezbrojnim oblicima straha; potpuno neometana Misao Božja o vama ostaje upravo onakvom kakva je oduvijek bila. Okružena tišinom toliko potpunom da se nikakav zvuk bitke ne približava s udaljenosti, ona počiva u sigurnosti i savršenom miru. Ovdje je vaša jedina stvarnost na sigurnom, u potpunosti nesvjesna čitavog svijeta koji štuje idole i ne poznaje Boga. U savršenoj sigurnosti u svoju nepromjenjivost i u počinak u svome vječnom domu, Misao Božja o vama nikada nije napustila Um svog Stvoritelja Koga ona poznaje, kao što njezin Stvoritelj zna da se ona tamo nalazi.

11. Gdje bi se drugdje mogla nalaziti Misao Božja o vama osim tamo gdje se i vi nalazite? Je li vaša stvarnost nešto što je odvojeno od vas, u svijetu o kojem vaša stvarnost ništa ne zna? Izvan vas ne postoji vječno nebo, nema nepromjenjive zvijezde i nema stvarnosti. Um Nebeskog Sina nalazi se u Nebu, jer tamo su Um Oca i Sina združeni u stvaranju koje ne može imati kraja. Vi nemate dvije stvarnosti, samo jednu. Isto tako, ne možete biti svjesni više od jedne stvarnosti. Vašu stvarnost predstavlja idol ili Misao Božja o vama. Ne zaboravite, stoga, da idoli moraju skrivati to što vi jeste, ne od Uma Božjeg, već od vašeg vlastitog uma. Zvijezda još uvijek sja; nebo se nije promijenilo. Ali vi, sveti Sine Samog Boga, niste svjesni svoje stvarnosti.

IV Istina iza iluzija 1. Vi ćete napasti ono što ne zadovoljava i tako nećete shvatiti da ste vi to izmislili.

Uvijek se borite protiv iluzija. Jer je istina iza njih toliko predivna i toliko tiha u blagosti ispunjenoj ljubavlju; i da ste je svjesni, vi biste u potpunosti zaboravili na obranu i požurili u njen zagrljaj. Istinu nikada nije moguće napasti. I vi ste to znali kada ste načinili idole. Oni su nastali da bi to moglo biti zaboravljeno. Vi napadate samo lažne ideje, a nikada one koje su istinite. Svi idoli predstavljaju lažne ideje koje ste načinili kako biste ispunili prazninu koja se, po vašem mišljenju, pojavila izmeñu vas i onoga što je istinito. I vi ih napadate zbog stvari za koje mislite da predstavljaju. Ono što se nalazi iza njih ne može biti napadnuto.

2. Zasićeni, ozlovoljeni bogovi koje ste vi načinili su napuhane dječje igračke. Dijete se uplaši kada poskoči drvena glava nakon što se zatvorena kutija naglo otvori ili kada mekani i tihi vuneni medo počne cičati kada ga ono zgrabi. Pravila koja je ono odredilo za kutije i medvjediće

iznevjerilo ga je i razbilo njegovu «kontrolu» nad onim što ga okružuje. I ono se plaši, jer je smatralo da ga pravila štite. Sada dijete mora naučiti da ga kutije i medvjedići nisu prevarili, niti su prekršili pravila, niti znače da je njegov svijet postao kaotičnim i nesigurnim. Ono je bilo u krivu. Pogrešno je shvatilo što ga čini sigurnim i pomislilo je da je to nestalo.

3. Praznina koja tamo ne postoji ispunjena je igračkama nebrojenih oblika. I svaka od njih naizgled krši pravila koja ste im vi odredili. Ona nikada nije bila ono čime ste ju smatrali. Doima se zacijelo da one krše vaša pravila sigurnosti, jer su pravila bila kriva. Ali, vi niste u opasnosti. Vi se možete smijati glavama koje poskakuju i igračkama koje ciče, kao što to čini dijete koje uči da mu one ne predstavljaju prijetnju. No, dok se rado igra njima, ono još uvijek smatra kako igračke poštuju pravila koja im je postavilo radi svog užitka. Tako još uvijek postoje pravila koja one naizgled mogu prekršiti i uplašiti ga. No, je li ono uistinu prepušteno milosti svojih igračaka? I mogu li one predstavljati prijetnju za njega?

4. Stvarnost promatra zakone Božje, a ne pravila koja ste vi odredili. Upravo Njegovi zakoni jamče vašu sigurnost. Niti jedna iluzija koju imate o sebi ne pokorava se zakonima. One tobože kratko plešu prema pravilima koja ste im odredili. Meñutim, kasnije one padaju i više ne mogu ustati. One su samo igračke, dijete moje, stoga nemojte tugovati za njima. Njihov ples vam nikada nije donio užitak. No, one nisu bile nešto što bi vas moglo plašiti, niti vas učiniti sigurnim, ako su poštivale vaša pravila. Njih se ne smije niti njegovati niti napadati, već ih jednostavno treba smatrati dječjim igračkama koje nemaju nikakvog značenja. Ako pogledate jednu medu njima, vidjeli ste sve. Ako ne pogledate niti jednu od njih, one vas neće dotaknuti.

5. Izgled vara upravo zato jer je izgled, a ne stvarnost. Nemojte se baviti njima ni u kakvom obliku. Oni samo zasjenjuju stvarnost i donose strah, jer skrivaju istinu. Nemojte napadati ono što ste načinili kako biste bili prevareni, jer tako dokazujete da ste doista bili prevareni. Napad ima moć učiniti iluzije stvarnima. Meñutim, ono što on čini ne predstavlja ništa. Koga bi mogla zastrašiti moć koja nema uopće stvarnog djelovanja? Što bi to moglo biti drugo nego iluzija, činiti da stvari naizgled sliče sebi? Pogledajte mirno njene igračke i shvatite da su one idoli koji samo plešu na isprazne želje. Nemojte im ponuditi svoje štovanje, jer njih tamo nema. Meñutim, to se jednako tako zaboravlja u napadu. Božjem Sinu nije potrebna obrana od njegovih snova. Njegovi idoli mu uopće ne prijete. Njegova jedina pogreška je to što ih on smatra stvarnim. Što može učiniti moć iluzija?

6. Izgled može samo zavarati um koji želi biti prevaren. I vi možete jednostavno odabrati ono što će vas zauvijek postaviti daleko od prijevare. Ne trebate se brinuti oko toga kako će to biti učinjeno, jer to ne možete razumjeti. Ali, vi ćete shvatiti kako se moćne promjene brzo donose, kada odlučite nešto veoma jednostavno; da ne želite ništa što nudi idol, štogod to bilo. Jer, na taj način Sin Božji pokazuje da se oslobodio idola. I na taj način on jest slobodan.

7. Spasenje uistinu predstavlja paradoks! Što bi ono moglo biti nego sretan san? Ono od vas traži samo da oprostite sve ono što nitko nikada nije učinio; da zanemarite ono što tamo ne postoji i da ne smatrate stvarnošću ono što je nestvarno. Od vas se samo traži da dopustite da vaša volja bude izvršena i ne tražite više stvari koje ne želite. I od vas se traži da dopustite sebi osloboñenje od svih snova o onome što nikada niste bili i ne nastojite više zamijeniti Volju Božju snagom ispraznih želja.

8. Ovdje san o odvajanju počinje blijediti i nestajati. Jer, ovdje prazninu koje tamo nema počinjete zapažati bez igrački strave koje ste sami načinili. Ne traži se više od toga. Budite uistinu radosni što spasenje traži toliko malo, a ne mnogo. Ono ne zahtjeva ništa u stvarnosti. Čak i u iluziji ono samo traži da praštanje postane zamjenom za strah. Takvo je jedino pravilo sretnih snova. Praznina je ispražnjena od igračaka straha i tada njena nestvarnost postaje jasnom. Snovi ničemu ne služe. I Sin Božji ne može imati potrebu za njima. Oni mu ne nude ništa što bi on

ikada mogao poželjeti. On je osloboñen od iluzije svojom voljom i samo se vraća onome što on jest. Kakav bi drugačiji mogao biti Božji plan njegovog spasenja nego sredstvo da njega preda Njemu?

V. Jedina svrha 1. Stvarni svijet je stanje uma u kojem se praštanje smatra jedinom svrhom svijeta. Strah

nije njegov cilj, jer njegovim ciljem postaje bijeg od krivnje. Uviña se vrijednost praštanja i zauzima mjesto idola koji se više ne traže, jer se njihovi «darovi» ne smatraju dragima. Nikakva pravila nisu postavljenja uzaludno i nitko i ništa ne postavlja nikakve zahtjeve da bi se ona ispreplela i uklopila u san o strahu. Umjesto toga postoji želja shvatiti sve stvari stvorenima onakvima kakve one uistinu jesu. I priznaje se da je sve stvari najprije potrebno oprostiti, a zatim razumjeti.

2. Ovdje se vjeruje da se razumijevanje postiže napadom. Tamo je jasno da se napadom razumijevanje gubi. U potpunosti se priznaje da je lakoumno slijediti krivnju kao cilj. Tako idoli tamo nisu poželjni, jer se krivnja smatra jedinim uzrokom boli u bilo kojem obliku. Njegov isprazan poziv nikoga ne mami, jer se patnja i smrt smatraju stvarima koje nisu poželjne i za kojima se ne žudi. Uviña se mogućnost slobode i nudi joj se dobrodošlica i sada je moguće razumjeti sredstva pomoću kojih ju je moguće dobiti. Svijet postaje mjestom nade, jer je njegova jedina svrha postati mjestom u kojem je moguće ispuniti nadu u sreću. I nema nikoga izvan te nade, jer je svijet ujedinjen u uvjerenju kako je svrha svijeta nešto što svi moraju dijeliti, ako želimo da nada bude više od samog sna.

3. Još uvijek se Neba ne sjećamo u potpunosti, jer još uvijek postoji svrha praštanja. No, svatko je siguran da će ići dalje od praštanja i da samo ostaje dok ono ne postane savršeno u njemu. On nema želje ni za čim drugim osim toga. Strah otpada, jer je on ujedinjen u njegovoj svrsi sa samim sobom. U njemu postoji nada u sreću, toliko sigurna i stalna da on jedva može ostati i pričekati još malo, dok mu stopala još uvijek dodiruju tlo. Meñutim, on je radostan što čeka dok se sve ruke ne združe i sva srca ne budu spremna uzdići se i poći sa njim. Jer, na taj način on je postao spreman za korak u kojem se napušta svako praštanje.

4. Konačni korak pripada Bogu, jer jedino je Bog mogao stvoriti savršenog Sina i podijeliti Svoje Očinstvo sa njim. Nitko tko se nalazi izvan Neba ne zna kako je to moguće, jer razumjeti to znači Nebo samo. Čak i stvarni svijet ima svrhu koja se još nalazi ispod stvaranja i vječnosti. Meñutim, strah je nestao jer je njegova svrha praštanje, a ne idolatrija. I tako je Nebeski Sin spreman postati on sam i prisjetiti se da Sin Božji zna sve što njegov Otac razumije i on to savršeno razumije sa Njim.

5. Stvarni svijet je još uvijek za to uskraćen, jer to je Vlastita svrha Božja; samo Njegova, a ipak se u potpunosti dijeli i savršeno je ispunjena. Stvarni svijet je stanje u kojem um uči kako jednostavno idoli odlaze kada ih još uvijek promatramo, ali ih više ne želimo. Kako ih s voljom um može pustiti, shvativši da idoli ne predstavljaju ništa i nisu nigdje te nemaju svrhe. Jer, samo tada možemo smatrati da krivnja i grijeh nemaju svrhe niti značenja.

6. Tako je svrha stvarnog svijeta lagano stigla u svijet kako bi zamijenila cilj grijeha i krivnje. A praštanje radosno ispire sve što je stajalo izmeñu vaše slike o sebi i onoga što vi jeste. No, Bog ne treba ponovno stvarati Svoga Sina, kako bi mu ponovno bilo vraćeno ono što mu pripada. Praznina izmeñu vašeg brata i vas nikada nije niti postojala. I ono što je Sin Božji znao u stvaranju, on zacijelo i ponovno zna.

7. Kada se braća združe u svrsi u svijetu straha, oni već stoje na rubu stvarnog svijeta. Možda se još uvijek osvrću i misle kako vide idola kojeg oni priželjkuju. No, njihov se put sigurno povukao od idola prema stvarnosti. Jer, kada su spojili svoje ruke, oni su ustvari primili Kristovu ruku i pogledat će Onoga Čiju ruku drže. Prije negoli se sjetimo Oca, mi gledamo lice Kristovo. Jer, Njega se možete sjetiti tek kada Njegov Sin posegne iza praštanja za Ljubavlju Božjom. Meñutim, najprije se prihvaća Ljubav Kristova. A onda će doći znanje da su Oni jedno.

8. Kako je lagan i jednostavan korak preko uskih granica svijeta straha kada ste prepoznali Čiju ruku držite! U vašoj ruci se nalazi sve što vam je potrebno kako biste krenuli sa savršenim povjerenjem zauvijek daleko od straha i nastavili ravno dalje te brzo stigli do samih Nebeskih vrata. Jer, Onaj Čiju ruku držite čekao je samo da mu se vi pridružite. Sada kada ste stigli, zar bi On oklijevao pokazati vam put kojeg On mora prijeći s vama? Na vama počiva Njegov blagoslov jednako sigurno kao što na Njemu počiva Ljubav Njegovog Oca. Njegova zahvalnost vama je van vašeg razumijevanja, jer ste Mu vi omogućili podići se iz lanaca i poći zajedno s vama kući njegovog Oca.

9. Drevna mržnja nestaje iz svijeta. A s njom odlazi cjelokupna mržnja i strah. Nemojte se više osvrtati, jer ono što se nalazi ispred vas je jedino što ste ikada poželjeli u svome srcu. Odrecite se svijeta! Ali nemojte to činiti kao žrtvu. Vi ga nikada niste niti željeli. Kakvu sreću tražite ovdje, a koja vam nije donijela bol? Koji trenutak zadovoljstva niste platili zastrašujućom cijenom, novčićima patnje? Radost nema cijene. Ona je vaše sveto pravo, a ono što plaćate nije sreća. Neka vas na vašem putu požuruje poštenje i nemajte dozvoliti da vas vaša ovdašnja iskustva zavaraju osvrtanjem u prošlost. Ona nisu osloboñena gorke cijene i žalosne posljedice.

10. Nemojte se osvrtati, nego samo u poštenju. I kada vas idol iskušava, pomislite ovako:

Nikada nije postojao trenutak u kojem vam je idol donio nešto drugo osim «dara» krivnje. Svaki od njih ste platili po cijeni bola, i nikada ga niste plaćali samo vi.

Budite stoga milostivi prema svome bratu. I nemojte bez razmišljanja odabrati idola; i upamtite da će on platiti cijenu baš kao i vi. Jer, kada se vi osvrnete, on će se zadržavati, a vi nećete shvatiti Čiju ruku, ispunjenu ljubavlju, držite. Stoga gledajte naprijed; u povjerenju idite sretna srca koje udara u nadi, a ne lupa od straha.

11. Volja Božja zauvijek se nalazi u onima čije su ruke spojene. Dok se nisu spojile, smatrale su kako je On njihov neprijatelj. Ali, kada su se spojile i zajednički podijelile svrhu, oni su postali slobodni kako bi mogli naučiti da je njihova volja jedno. I tako Volja Božja mora doseći njihovu svijest. Isto tako oni neće dugo moći zaboraviti da ona pripada njima.

VI. Opravdanje praštanja 1. Ljutnja nikada nije opravdana. Napad nema nikakvih temelja. Upravo ovdje započinje

bijeg od straha i tu će postati potpunim. Ovdje je podaren stvarni svijet kao zamjena za snove o stravi. Jer, upravo na tome počiva praštanje i to je prirodno. Od vas se ne traži da nudite oprost tamo gdje je napad potreban i gdje bi bio opravdan. Jer, to bi značilo da opraštate grijeh, zanemarujući ono što se uistinu tamo nalazi. To nije oprost. Jer, to znači da, odgovarajući na

način koji nije opravdan, vaš oprost postaje odgovorom na izvršeni napad. I tako oprost postaje neprikladnim, jer je podijeljen tamo gdje ne pripada.

2. Oprost je uvijek opravdan. On ima siguran temelj. Vi ne praštate neoprostivo, niti zanemarujete stvarni napad koji zahtijeva kaznu. Spasenje nije u tome da se od vas traži da dajete neprirodne odgovore, neprikladne onome što je stvarno. Umjesto toga, jednostavno se traži da prikladno odgovorite na ono što nije stvarno, ne zapažajući ono što se ne dogaña. Kada bi oprost bio neopravdan, od vas bi se tražilo da žrtvujete svoja prava kada na napad uzvratite praštanjem. Ali, od vas se jednostavno traži da praštanje smatrate prirodnom reakcijom na nedaću koja počiva na pogrešci i tako traži pomoć. Praštanje je jedini razuman odgovor. On pazi da vaša prava ne budu žrtvovana.

3. Ovakvo shvaćanje je jedina promjena koja dopušta da se stvarni svijet uzdigne kako bi zauzeo mjesto snova o stravi. Strah ne može nastati ako napad nije opravdan i kada bi strah imao stvarni temelj, onda oprost ne bi imao temelja. Stvarni svijet je postignut kada shvatite da je temelj praštanja prilično stvaran i u potpunosti opravdan. Dok ga smatrate nezajamčenim darom, on mora podržati krivnju koji biste vi htjeli «oprostiti». Neopravdano praštanje jest napad. I to je sve što ovaj svijet ikada može dati. On ponekad oprašta «grješnicima», ali je i dalje svjestan da su oni griješili. I tako oni ne zaslužuju praštanje koje on daje.

4. To je lažno praštanje koje svijet koristi kako bi očuvao na životu osjećaj grijeha. I kada priznate da je Bog pravedan, čini se nemogućim da bi Njegov oprost mogao biti stvaran. Tako je strah od Boga sigurna posljedica toga što oprost smatrate nezasluženim. Nitko tko sebe smatra krivim ne može izbjeći strah od Boga. Meñutim, on je spašen od te dileme ako može oprostiti. Um mora razmišljati o svom Stvoritelju na način na koji promatra sebe. Ako vi možete vidjeti da vaš brat zaslužuje oprost, onda ste shvatili kako vi imate pravo na praštanje jednako kao i on. Isto tako, vi nećete pomisliti kako vam je Bog namijenio strašnu osudu koju vaš brat ne zaslužuje. Jer, istina je ono što ne možete zaslužiti manje niti više od njega.

5. Praštanje koje prepoznajemo kao zasluženo liječi. Ono čudu daje snagu da zanemari iluzije. Upravo tako vi shvaćate da i vama mora biti oprošteno. Ne može postojati pojava koju se ne može zanemariti. Jer, kada bi postojala, najprije bi bilo potrebno da postoji neki grijeh koji se nalazi iza praštanja. Tamo bi se nalazila i pogreška koja je više od greške; poseban oblik pogreške koji je i dalje nepromjenjiv, vječan i kojeg je nemoguće ispraviti ili od njega pobjeći. Postojala bi jedna pogreška koja bi imala moć razvrgnuti stvaranje i načiniti svijet koji bi ga mogao zamijeniti i uništiti Volju Božju. Samo u slučaju da je to moguće mogle bi postojati neke pojave koje bi se mogle oduprijeti čudu, a ne njime biti izliječene.

6. Ne postoji sigurniji dokaz da vi želite idolatriju, nego što je vjerovanje da postoje neki oblici bolesti i tuge koje praštanje ne može izliječiti. To znači da biste radije zadržali neke idole i još uvijek niste spremni osloboditi ih. I tako mislite da su neke pojave stvarnost, a ne pojave. Nemojte se zavaravati značenjem čvrstog uvjerenja kako je mimo nekih pojava teže pogledati nego mimo drugih. To uvijek znači da smatrate kako je praštanje zacijelo ograničeno. I vi ste sebi odredili cilj djelomičnog oprosta i ograničenog bijega od krivnje. Što bi to moglo biti nego lažno praštanje sebi i svakome koji se čini odvojenim od vas?

7. Zacijelo je istina da čudo može liječiti sve oblike bolesti ili uopće ne može liječiti. Njegova svrha ne može prosuditi koji su oblici i koje pojave stvarne. Ukoliko jedna pojava mora i dalje biti odvojena od liječenja, onda jedna iluzija mora biti dijelom istine. I vi ne biste mogli izbjeći cjelokupnu krivnju, već samo jedan njen dio. Vi morate oprostiti Božjem Sinu u potpunosti. Jer ćete inače zadržati nepotpunu sliku sebe i dalje ćete se plašiti pogledati u sebe i tamo pronaći izlaz od svih idola. Spasenje počiva na vjeri da tamo ne može postojati nikakav

oblik krivnje kojeg vi ne biste mogli oprostiti. I stoga tamo ne mogu postojati pojave koje zamjenjuju istinu o Božjem Sinu.

8. Pogledajte svoga brata s voljom da ga vidite onakvog kakav on jest. I nemojte sačuvati niti jedan dio njega izvan svoje volje da on bude izliječen. Izliječiti znači učiniti potpunim. A što je potpuno, nema dijelova koji nedostaju, koji se nalaze negdje izvana. Praštanje znači prepoznati to i biti radostan što ne postoji neki oblik bolesti kojeg čudo nema moći izliječiti.

9. Božji Sin je savršen, jer inače on ne može biti Božji Sin. Isto tako, vi ga nećete prepoznati ukoliko smatrate kako on ne zaslužuje izlaz iz krivnje sa svim njenim posljedicama i oblicima. Ne postoji drugačiji način da o njemu razmišljate osim ovoga, želite li znati istinu o sebi.

Zahvaljujem Ti, Oče, za Tvog savršenog Sina. I u njegovoj slavi i ja ću vidjeti svoju slavu.

Ova radosna izjava govori kako ne postoje oblici zla koji mogu nadvladati Volju Božju; radosno priznanje kako krivnja nije slijedila vašu želju da iluzije učinite stvarnima. A što je to drugo nego jednostavna izjava istine?

10. Pogledajte svoga brata s ovom nadom u sebi i razumjet ćete da on nije mogao načiniti grešku koja bi mogla promijeniti istinu u njemu. Nije teško zanemariti greške koje nisu izazvale nikakve posljedice. Ali, vi nećete oprostiti onome što smatrate da ima moć učiniti Sina Božjeg idolom. Jer on je za vas postao duboko uklesana slika i znak smrti. Je li to vaš spasitelj? Je li njegov Otac u krivu o Svom Sinu? Ili ste se vi prevarili u njemu kojeg ste primili kako biste ga izliječili, radi svog spasenja i osloboñenja?

VII. Novo tumačenje 1. Da li bi Bog prepustio značenje svijeta vašem tumačenju? Ako je On to učinio, onda

svijet nema značenja. Jer je nemoguće da se značenje neprestano mijenja, a ipak bude istinito. Sveti Duh smatra da svijet ima jednu svrhu i da je uspostavljen kao nepromjenjiv. I nikakva situacija ne može djelovati na njegov cilj, već mora biti u skladu sa njim. Jer, samo ako bi se njegov cilj mogao mijenjati sa svakom situacijom, mogao bi svaki od njih biti otvoren tumačenju koje se razlikuje svaki puta kada na njega pomislite. Ako dodate neki element u zapis kojeg pišete svake minute u danu, sve što se dogaña sada će značiti nešto drugo. Ako oduzmete neki drugi element, prema tome se pomiče cjelokupno značenje.

2. Što drugo odražavaju vaši zapisi nego planove o tome kakav bi dan trebao biti? I na taj način prosuñujete teškoću i uspjeh, napredak, povlačenje, dobitak i gubitak. Sve ove prosudbe nastale su prema ulogama koje nalaže zapis. Činjenica da one nemaju značenja po sebi iskazana je jednostavnošću kojom se te značajke mijenjaju kod drugačijih prosudbi, nastalih na različitim aspektima iskustva. Onda vi, osvrćući se, mislite da vidite drugo značenje u onome što je prije otišlo. Što ste vi uistinu učinili, osim što ste pokazali da tamo nema značenja? No, vi ste pripisali značenje svjetlosti promjenjivih ciljeva, i kako se oni mijenjaju tako se pomiče i cjelokupno značenje.

3. Samo stalna svrha može podariti dogañaje sa stabilnim značenjem. Ali ona mora pružiti jedno značenje svima njima. Ukoliko su im dana različita značenja, onda oni zasigurno odražavaju samo različite svrhe. I to je sve značenje kojeg oni imaju. Može li to biti značenje? Može li zbrka predstavljati značenje značenja? Percepcija ne može postojati u neprestanoj

promjeni i dopuštati stabilnost značenja. Strah je prosudba koja nikada nije opravdana. Njeno prisustvo nema drugog značenja nego pokazati da ste napisali strašan zapis i stoga se plašite. Ali ne stoga što bi ono čega se plašite imalo zastrašujuće značenje samo po sebi.

4. Zajednička svrha je jedino sredstvo u kojem percepcija može biti stabilizirana i jedino tumačenje dodijeljeno svijetu i svakom ovdašnjem iskustvu. U toj zajedničkoj svrsi jednu prosudbu dijele svi i sve što vidite. Vi ne trebate prosuñivati, jer ste naučili da je sve dobilo samo jedno značenje i sretni ste što ga svugdje uočavate. Ono se ne može promijeniti upravo zato jer biste ga vi željeli vidjeti svugdje, nepromijenjeno okolnostima. I tako ga vi nudite svim dogañajima i dopuštate im da vam nude stabilnost.

5. Izlaz iz prosudbe jednostavno leži u ovome: sve stvari imaju samo jednu svrhu, koju vi dijelite s cijelim svijetom. I ništa u svijetu joj se ne može suprotstaviti, jer ona pripada svemu, kao što pripada vama. U jednoj svrsi nalazi se kraj svih pomisli na žrtvu, koje zacijelo dobivaju različitu svrhu za onoga koji dobiva i onoga koji gubi. Odvojeno od te ideje ne bi mogla postojati misao o žrtvi. I upravo ta ideja o različitim ciljevima navodi opažanje na pomak i promjenu značenja. U jednom ujedinjenom cilju to postaje nemogućim, jer se tumačenje zbog vašeg dogovora stabilizira i postaje trajnim.

6. Kako se istinski može uspostaviti komunikacija dok simboli koji se koriste označavaju različite stvari? Cilj Svetog Duha nudi jedno tumačenje, koje ima značenje za vas i vašeg brata. Tako vi možete komunicirati sa njim i on s vama. U simbolima koje obojica možete razumjeti ispravljena je žrtva značenja. Svaka žrtva ima za posljedicu gubitak vaše sposobnosti da uočite odnose meñu dogañajima. I, kada ih gledate odvojeno, oni nemaju značenja. Jer ne postoji svjetlost pomoću koje ih se može vidjeti i shvatiti. Oni nemaju svrhe. I nemoguće je vidjeti čemu oni služe. Niti jedna misao o gubitku nema značenja. S vama se nitko nije složio o tome, što to znači. To je dio iskrivljenog zapisa, koji se ne može protumačiti značenjem. Ono mora biti zauvijek neshvatljivo. To nije komunikacija. Vaši mračni snovi su tek besmisleni, osamljeni zapisi koje vi pišete u snu. Nemojte tražiti značenje u odvojenim snovima. Samo snovi o oprostu se mogu dijeliti. Oni imaju isto značenje za vas obojicu.

7. Nemojte tumačiti iz osamljenosti, jer to što vi vidite ne znači ništa. To će se pomicati u onome što predstavlja i vi ćete vjerovati kako je svijet nesigurno mjesto kojim se krećete u opasnosti i nesigurnosti. To su samo vaša tumačenja kojima nedostaje stabilnost, jer nisu u skladu s onim što vi doista jeste. To je stanje, naizgled toliko nesigurno da mora nastati strah. Nemojte nastaviti na taj način, moj brate. Mi imamo samo jednog Tumača. I Njegovim korištenjem simbola mi smo spojeni, tako da oni znače isto svima nama. Naš zajednički jezik dopušta nam govoriti svoj svojoj braći i razumjeti sa njima praštanje koje je dano svima nama i tako mi možemo ponovno komunicirati.

VIII. Nepromjenjiva stvarnost 1. Pojave varaju, ali se mogu mijenjati. Stvarnost je nepromjenjiva. Ona uopće ne vara i

ako vi ne uspijete vidjeti s onu stranu pojavnosti, vi jeste prevareni. Jer, sve što vidite će se promijeniti, a ipak ste nekada to smatrali stvarnim, i sada to ponovno smatrate stvarnim. Stvarnost se tako reducira na oblik i moguće ju je promijeniti. Stvarnost je nepromjenjiva. Upravo ju to čini stvarnom i odvaja ju od svake pojavnosti. Ona mora nadilaziti svaki oblik da bi bila što jest. Ona se ne može mijenjati.

2. Čudo je sredstvo kojim se pokazuje da se sve pojave mogu promijeniti jer one jesu pojave i ne mogu imati nepromjenjivost koja je posljedica stvarnosti. Čudo potvrñuje spasenje od pojava pokazujući da se one mogu promijeniti. Vaš brat ima u sebi nepromjenjivost, van pojavnosti i obmane. Ona je zasjenjena promjenjivim stavovima o njemu koje vi smatrate njegovom stvarnošću. Sretan san o njemu pojavljuje se u obliku njegovog savršenog zdravlja, njegove savršene slobode od svih oblika nestašice i sigurnosti od nedaće svake vrste. Čudo je dokaz da on nije vezan gubitkom niti patnjom u bilo kojem obliku, jer se to tako lako može promijeniti. Ono pokazuje kako to nikada nije bilo stvarno i nije moglo potječi iz njegove stvarnosti. Jer, to je nepromjenjivo i nema posljedica koje bi bilo što na Nebu ili na zemlji ikada moglo promijeniti. Meñutim, pokazano je da su pojave nestvarne upravo zato jer se one mijenjaju.

3. Što je drugo iskušenje nego želja da se iluzije učine stvarnima? Ono se ne doima željom da niti jedna stvarnost ne bude takva. No, ono jest tvrdnja da neki oblici idola imaju snažnu privlačnost zbog koje im je teže odoljeti od onih kojima ne biste željeli pripisati stvarnost. Stoga iskušenje nije ništa drugo nego molitva da čudo ne dotakne neke snove, već njihovu nestvarnost i dalje zadrži nejasnom i umjesto toga im podari stvarnost. A Nebo ne odgovara na tu molitvu, niti vi možete dobiti čudo kako biste izliječili pojave koje vam se ne dopadaju. Vi ste uspostavili granice. Ono što tražite vama jest dano, ali ne od Boga Koji ne poznaje granice. Vi ste ograničili sebe.

4. Stvarnost je nepromjenjiva. Čuda samo pokazuju da je ono što ste vi postavili izmeñu stvarnosti i svoje svijesti nestvarno i uopće se ne upliće. Cijena vjerovanja da zacijelo postoje neke pojave s onu stranu nade u promjenu jest da čudo ne može dosljedno izaći iz vas. Jer, vi ste tražili da mu bude uskraćena moć liječenja svih snova. Ne postoji čudo koje ne možete dobiti kada poželite izlječenje. Meñutim, ne postoji čudo koje vi možete dobiti ako ga ne želite. Odaberite ono što biste željeli izliječiti i Onaj Koji daje sva čuda nije dobio slobodu podariti Svoje darove Božjem Sinu. Kada je u iskušenju, on poriče stvarnost. I postaje voljnim robom onome što je izabrao umjesto toga.

5. Upravo stoga što je stvarnost nepromjenjiva čudo tamo već postoji kako bi liječilo sve stvari koje se mijenjaju i ponudio ih vama da ih vidite u sretnom obliku, lišene straha. Vama će biti dano da pogledate svoga brata na taj način. Ali ne dok biste vi to htjeli učiniti donekle drugačije. Jer, to samo znači da vi ne biste željeli da on bude izliječen i potpun. Krist u njemu je savršen. Je li to ono što biste htjeli vidjeti? Neka onda ne postoje snovi o njemu koje biste vi radije vidjeli od toga. I vidjet ćete Krista u njemu, jer ste Mu dopustili da doñe k vama. I kada se On pojavi pred vama, bit ćete sigurni da ste slični Njemu, jer On je nepromjenjiv u vašem bratu i u vama.

6. To ćete vi promatrati kada odlučite da ne postoji niti jedna pojava koju biste htjeli zadržati na mjestu onoga što vaš brat uistinu jest. Nemojte dozvoliti da iskušenje da vam je draži san dopusti dolazak nesigurnosti. Nemojte biti krivi i preplašeni kada vas mami san o tome, što on jest. Nemojte mu podariti moć da zamijeni ono što je u njemu nepromjenjivo, kada ga vi promatrate. Ne postoji lažna pojava koja ne bi izblijedjela, ukoliko vi umjesto nje zatražite čudo. Ne postoji bol od koje on nije slobodan ukoliko vi poželite da bude samo ono što on jest. Zašto biste se plašili vidjeti Krista u njemu? Vi samo promatrate sebe u onome što vidite. I kako on biva izliječen, tako vi postajete slobodni od krivnje, jer njegova pojavnost vama predstavlja vašu vlastitu pojavnost.

POGLAVLJE 31

KONAČNA VIZIJA

I. Jednostavnost spasenja 1. Kako je jednostavno spasenje! Ono govori samo da ono što nikada nije bilo istinito nije

istinito niti sada i nikada neće niti biti. Nemoguće se nije dogodilo i ne može imati učinka. I to je sve. Može li to biti teško shvatiti nekome tko želi da to bude istinito? Jedino nevoljnost da učite može tako laganu pouku učiniti teškom. Koliko je teško vidjeti da ono što je lažno ne može biti istinito, a ono što je istinito ne može biti lažno? Vi više ne možete reći da ne vidite razliku izmeñu lažnog i istinitog. Rečeno vam je točno kako razlikovati jedno od drugog i što točno treba učiniti ukoliko se zbunite. Zašto onda i dalje ustrajete u tome da ne učite tako jednostavne stvari?

2. Za to postoji razlog. No nemojte ga pomiješati s teškoćom jednostavnih stvari koje spasenje od vas traži da naučite. Ono podučava samo ono što je veoma očigledno. Ono jednostavno ide od jedne očigledne poduke ka slijedećoj, bez ikakvog napora. To ne može biti zbunjujuće, a vi ste ipak zbunjeni. Jer, nekako vjerujete kako je ono što je potpuno zbrkano lakše naučiti i shvatiti. Ono što ste vi naučili predstavlja toliko divovski pothvat u učenju da je to uistinu nevjerojatno. Meñutim, vi ste to postigli jer ste to željeli i niste zastali u marljivosti kako biste to prosudili teškim za naučiti ili previše složenim za shvatiti.

3. Svatko tko razumije što ste naučili, koliko ste to pažljivo učili, patnje kroz koje ste prolazili kako bi uvježbali i beskrajno ponavljali lekcije, u svakom mogućem zamislivom obliku, ne bi nikada mogao posumnjati u moć vaše sposobnosti učenja. U svijetu ne postoji veća moć. Svijet je od nje nastao i čak i sada ne ovisi ni o čemu drugome. Lekcije koje ste sami sebe naučili bile su toliko dobro naučene i odreñene da se uzdižu poput teških zavjesa kako bi zasjenile ono što je jednostavno i očigledno. Nemojte govoriti da ih vi ne možete naučiti. Jer, vaša moć učenja je dovoljno snažna da vas poduči kako vaša volja ne pripada vama, vaše misli ne pripadaju vama, pa čak i vi ste netko drugi.

4. Tko bi mogao tvrditi da su takve poduke jednostavne? No, vi ste naučili i više od toga. Vi ste nastavili, poduzimajući svaki korak, bez obzira kako težak bio, bez prigovora, dok niste izgradili svijet koji vam je odgovarao. I svaka poduka koja sačinjava svijet nastaje iz prvog postignuća učenja; golemosti toliko velike da se Glas Svetog Duha doima malenim i tihim pred njegovom veličinom. Svijet je započeo jednom neobičnom lekcijom, dovoljno moćnom da učini Boga zaboravljenim, a njegovog Sina njemu samom stranim, u izbjeglištvu od doma u kojem ga je Bog Sam uspostavio. Vi koji ste naučili sebe da je Sin Božji kriv, nemojte reći da ne možete naučiti jednostavne stvari kojima vas podučava spasenje!

5. Učenje je sposobnost koju ste vi načinili i dali sebi. Ona nije nastala da bi izvršila Volju Božju, već da bi podržala želju da joj se može suprotstaviti i da je volja, od nje odvojena, još uvijek stvarnija od nje. I to je učenje nastojalo pokazati i vi ste naučili ono što joj je bila namjera podučiti. Sada vaše drevno utvrñivanje stoji neumoljivo pred Glasom istine i uči vas da Njegove poduke nisu istinite; previše su teške za naučiti, previše teške za shvatiti i previše u suprotnosti s

onim što je doista istinito. No, vi ćete ih ipak učiti, jer je učenje tih lekcija jedina svrha vaše sposobnosti učenja koju Sveti Duh vidi u čitavom svijetu. Njegove jednostavne poduke o praštanju imaju moć snažniju od vaše, jer vas one pozivaju od Boga i iz vašeg Sebstva.

6. Je li to sićušni Glas, tako malen i tih da se ne može izdići iznad besmislene buke zvukova koji nemaju značenja? Bog nije htio da Ga Njegov Sin zaboravi. I moć Njegove Volje se nalazi u Glasu koji govori za Njega. Koju lekciju ćete vi naučiti? Koja je posljedica neizbježna, sigurna poput Boga i daleko izvan svake sumnje i pitanja? Može li vaše maleno učenje, neobičnih posljedica i nevjerojatno teško, odoljeti jednostavnim lekcijama koje se vas podučavaju u svakom trenutku svakoga dana, od početka vremena i od nastanka učenja?

7. Postoje samo dvije lekcije koje je potrebno naučiti. Svaka od njih ima posljedicu u drugačijem svijetu. I svaki svijet sigurno slijedi iz svog izvora. Sigurna posljedica lekcije da je Božji Sin kriv jest svijet kojeg vidite. To je svijet strave i očaja. U njemu isto tako ne postoji nada u sreću. Vi u njemu ne možete napraviti plan sigurnosti koji će ikada uspjeti. U njemu ne postoji radost koju možete tražiti i nadati se pronaći ju. Meñutim, to nije jedina posljedica koju vaše učenje može proizvesti. Koliko god ste možda dobro naučili svoj odabrani zadatak, lekcija koja odražava Ljubav Božju je još uvijek jača. I vi ćete shvatiti da je Božji Sin nevin i vidjet ćete drugi svijet.

8. Posljedica ove lekcije da je Božji sin nevin je svijet u kojem nema straha i sve je obasjano nadom i iskri nježnom blagonaklonošću. Sve u njemu vas samo nježno poziva da postane vašim prijateljem i da mu dopustite da vam se pridruži. I taj poziv nikada nije ostao nesaslušan, krivo shvaćen ili bez odgovora danog potpuno istim jezikom na kojem je poziv nastao. I vi ćete shvatiti kako je upravo taj poziv bio jedino što je bilo tko i bilo što u ovom svijetu ikada načinilo, ali ga niste primijetili takvog kakav je bio. I sada shvaćate da ste bili u krivu. Prevarili su vas oblici u kojima se poziv skrivao. I tako ga niste čuli i izgubili ste prijatelja koji je uvijek želio biti dijelom vas. Nježni vječni poziv svakog dijela Božjeg stvaranja cjelini može se čuti u svijetu kojeg donosi ova druga lekcija.

9. Ne postoji živo biće koje ne dijeli sveopću Volju da postane cjelinom i da vi njegov poziv ne ostavite nesaslušanim. Bez vašeg odgovora on je prepušten smrti, kao što je spašen od smrti kada njegov poziv čujete kao drevni poziv na život i shvatite kako je to samo vaš vlastiti poziv. Krist u vama se prisjeća Boga sa svom sigurnošću sa kojom On poznaje Njegovu Ljubav. No, On može biti Ljubav samo ako je Njegov Sin nevin. Jer, Bog bi uistinu predstavljao strah kada bi onaj kojeg je On stvorio nevinim mogao postati robom krivnje. Božji savršeni Sin se sjeća svog stvaranja. Ali, u krivnji je zaboravio što on uistinu jest.

10. Strah od Boga nastaje jednako sigurno iz lekcije da je njegov Sin kriv kao što je potrebno prisjetiti se Božje Ljubavi kada on shvati svoju nevinost. Jer, mržnja je zacijelo otac straha i svog oca smatra jednakim sebi. Koliko ste u krivu vi koji ne uspijevate čuti poziv što odjekuje uz svaki tobožnji poziv na smrt, koji pjeva u pozadini svakog ubojitog napada i preklinje ljubav da izliječi umirući svijet. Vi ne razumijete Tko vas zove iza svakog oblika mržnje; iza svakog poziva na rat. No, vi ćete Ga prepoznati kada Mu odgovorite jezikom kojim vas On zove. On će se pojaviti kada Mu vi odgovorite i vi ćete spoznati u Njemu da je Bog Ljubav.

11. Što je drugo iskušenje nego želja da donesete krivu odluku o tome što biste htjeli naučiti i što za posljedicu ima nešto što vi ne želite? To je priznavanje da upravo neželjeno stanje duha postaje sredstvom u kojem se izbor ponovno ocjenjuje i vidi se drugi rezultat koji vam je draži. Vi ste obmanuti ukoliko vjerujete da želite tegobe i neslogu i bol. Nemojte u sebi slušati takav poziv. Već radije poslušajte iza njega dublji poziv, koji poziva na mir i radost. I sav svijet

će vam pružiti radost i mir. Jer, kako čujete, tako i odgovarate. I pogledajte! Vaš odgovor je dokaz onoga što ste naučili. Njegova posljedica je svijet kojeg promatrate.

12. Budimo mirni na trenutak i zaboravimo na sve stvari koje smo ikada naučili, sve misli koje smo imali i sve predrasude koje imamo o tome što stvari predstavljaju i koja je njihova svrha. Zaboravimo svoje vlastite ideje o svrsi kojoj je namijenjen svijet. Mi ne znamo. Svaku predodžbu koju imamo o svakom biću otpustimo i uklonimo iz svog uma.

13. Budite nevini od procjene, nesvjesni bilo kakvih misli o zlu ili o dobru koje su vam ikada preletjele umom o bilo kome. Sada vi njega ne znate. Ali ste slobodni učiti o njemu, iznova učiti o njemu. Sada je on ponovno roñen za vas i vi ste ponovno roñeni za njega, bez prošlosti koja ga je osudila na smrt i vas zajedno sa njim. Sad je on slobodan živjeti kao što ste i vi slobodni, jer je drevno učenje nestalo i ostavilo je prostora da istina bude ponovno roñena.

II. Hodati uz Krista 1. Drevna lekcija nije prevladana suprotstavljanjem novoga i staroga. Ona nije pobijeñena

kako bi istina bila poznata, niti se bori kako bi izgubila od privlačnosti istine. Ne postoji bitka koju treba pripremiti; vrijeme koje treba proširiti, planovi koje je potrebno odložiti kako bi se uvelo nove. Postoji drevna bitka koja se vodi protiv istine, ali istina ne odgovara. Tko bi mogao biti povrijeñen u takvom ratu, osim ako ne povrijedi samoga sebe? Njemu istina nije neprijatelj. I može li on biti napadnut snovima?

2. Osvrnimo se ponovno na ono što je tobože stajalo izmeñu vas i istine o onome što vi jeste. Jer, postoji nekoliko koraka u postupku napuštanja toga. Prvi korak je odluka koju donosite. No, kasnije je istina vama dana. Vi biste željeli uspostaviti istinu. I svojom željom odreñujete dva odabira izmeñu kojih treba odlučiti, svaki puta kada pomislite da morate odlučivati o bilo čemu. Niti jedan od njih nije istinit. Isto tako, oni nisu različiti. No, mi moramo shvatiti oba odabira, prije nego što možete pogledati mimo njih i potražiti onu jednu alternativu koja uistinu predstavlja drugačiji izbor. Ali ne u snovima koje ste načinili kako bi ju mogli zasjeniti.

3. Ono izmeñu čega vi želite birati nije izbor i pruža vam samo iluziju slobode, jer će na svaki način imati samo jedan rezultat. Tako to uopće niti ne predstavlja izbor. Uloge voñe i sljedbenika javljaju se kao odvojene uloge i svaka naizgled posjeduje prednosti koje vi ne biste željeli izgubiti. Tako u njihovom stapanju naizgled postoji nada u zadovoljstvo i mir. Vi vidite sebe podijeljenog meñu tim dvjema ulogama, zauvijek razdvojenog meñu njima dvjema. I svaki prijatelj ili neprijatelj postaje sredstvom koje vam pomaže od toga se spasiti.

4. Možda vi to nazivate ljubavlju. Možda vi mislite kako je to ubojstvo koje je konačno opravdano. Vi mrzite onoga kojem ste dodijelili ulogu voñe kada biste vi željeli tu ulogu; isto tako vi mrzite kada ju on ne preuzima u trenucima kada želite da se u vama pojavi sljedbenik i preda ulogu vodstva. I zbog toga ste vi načinili svoga brata i naučili vjerovati kako je to njegova svrha. Ukoliko joj on ne služi, on nije ispunio zadaću koju ste mu vi dali. I tako on zaslužuje smrt, jer on nema svrhe i nije vam od koristi.

5. A što je sa njim? Što on želi od vas? Što bi on mogao željeti osim onoga što vi želite od njega? Ovdje postoji život isto tako lako kao i smrt, ali ono što odaberete, vi isto tako birate i za njega. Vi ga pozivate na dva načina, kao i on vas. Izmeñu ta dva poziva postoji izbor, jer od njih dolaze različiti rezultati. Hoće li on biti voña ili sljedbenik, vama to nije važno, jer vi ste izabrali smrt. No, poziva li on na smrt ili na život, na mržnju ili praštanje ili pomoć, to nema jednake rezultate. Ako poslušate samo jedan poziv, bit ćete odvojeni od njega i izgubljeni. Ali, ako

poslušate drugi poziv i pridružite mu se, u vašem odgovoru će se naći spasenje. Glas kojeg vi čujete u njemu jest vaš vlastiti glas. Što on od vas traži? Poslušajte dobro! Jer on traži ono što ćete vi dobiti, jer vidite sliku sebe i čujete svoj glas kako traži ono što želite.

6. Prije negoli odgovorite, zastanite i razmislite o ovome:

Odgovor kojeg dajem svome bratu je ono što ja tražim. I ono što naučim od njega je ono što učim o sebi.

Pričekajmo na trenutak i budimo mirni, zaboravljajući sve što smo mislili da smo čuli; prisjećajući se koliko toga ne znamo. Taj brat nas ne vodi niti nas slijedi, već ide uz nas na potpuno istom putu. On je sličan nama, onoliko blizu ili daleko od toga što želimo koliko mu dopustimo biti. Mi ne ostvarujemo dobitke koje on ne ostvaruje zajedno s nama; i mi uzmičemo ukoliko on ne napreduje. Nemojte primati njegovu ruku s ljutnjom već s ljubavlju, jer u njegovom napredovanju vi računate i vlastito napredovanje. I mi ćemo ići zasebno tim putem, ukoliko ga ne budete držali sigurno uz sebe.

7. Jer je on s vama ravnopravan u Božjoj Ljubavi, vi ćete biti spašeni od svih pojava i odgovora Kristu Koji vas poziva. Budite mirni i slušajte. Nemojte misliti drevne misli. Zaboravite nevesele poduke koje ste naučili o ovom Sinu Božjem koji vas poziva. Krist poziva sve jednakom blagošću i ne vidi voñe niti sljedbenike i čuje samo jedan odgovor svima njima. I, jer On čuje samo jedan glas, on ne može čuti drugačiji odgovor od onoga kojeg je On odgovorio kada Ga je Bog odredio kao Svog jedinog Sina.

8. Budite veoma mirni na trenutak. Doñite bez bilo koje misli o onome što ste ikada prije naučili i odložite sve slike koje ste načinili. Staro će otpasti pred novim bez vašeg protivljenja ili namjere. Stvari koje ste smatrali dragocjenima i smatrali ste da im je potrebna briga neće biti napadnute. Neće biti napadnuta niti vaša želja da čujete poziv koji nikada nije postojao. Ništa vas neće povrijediti na ovom svetom mjestu, na koje dolazite kako biste slušali u tišini i shvatili istinu o onome što uistinu želite. Od vas se neće tražiti da naučite ništa više od toga. Ali, kada vi to čujete, shvatit ćete da se trebate samo osloboditi, bez misli koje niste željeli i koje nikada nisu bile istinite.

9. Oprostite svome bratu sve pojave, koje su samo drevne lekcije koje ste sebe naučili o svojoj grešnosti. Poslušajte samo njegov poziv na milost i osloboñenje od svih zastrašujućih slika koje on drži o tome što je on i što ste vi. On se plaši ići uz vas i misli kako bi sigurno mjesto za njega bilo možda malo iza vas ili malo ispred vas. Možete li vi napredovati ako i vi mislite jednako, napredujući samo kada on poželi zakoračiti natrag i zaostajući kada on poželi poći naprijed? Jer, tako vi zaboravljate cilj putovanja, a to je samo odlučiti poći s njim, tako da niti jedan od vas ne vodi niti slijedi. Na taj način vi idete zajedno, a ne sami. I kod tog odabira se mijenja rezultat učenja, jer Krist je ponovno roñen za vas obojicu.

10. Trenutak kojeg ste proveli bez svojih starih zamisli o tome tko je vaš veliki pratilac i što bi on trebao tražiti bit će dovoljan da se to dogodi. I vi ćete shvatiti da je njegova svrha jednaka vašoj. On traži ono što vi želite i potrebno mu je isto što i vama. To kod njega možda dobiva drugi oblik, no, to nije oblik kojem vi odgovarate. On traži, a vi primate, jer vi stižete sa samo jednom svrhom; naučiti voljeti svoga brata bratskom ljubavlju. I budući da vam je brat, on mora imati istog Oca kao i vi, kao što je i on sličan vama u istini.

11. Zajedno se prisjećate vašeg združenog nasljeña i obojica ga prihvaćate. Ako ste sami, ono je obojici uskraćeno. Zar nije jasno da vi, dok i dalje insistirate na voñenju ili slijeñenju, smatrate kako putujete sami i kako uz vas nema nikoga? Taj put ne vodi nikuda, jer ne možete primiti svjetlost dok putujete sami i na taj način ne možete vidjeti kojim putem treba ići. I tako

ovdje vlada smetenost i osjećaj beskrajne sumnje dok posrćete natrag i naprijed u tami i osami. Meñutim, to su samo pojavnosti onoga što putovanje predstavlja i kako ga treba provesti. Jer, uz vas se nalazi Netko Tko drži svjetlost pred vama, kako bi svaki korak načinili na sigurnom putu. Povez preko očiju doista može zasjeniti vaš vid, ali ne može učinili da sam put postane mračan. A Onaj Koji putuje s vama ima svjetlost.

III. Samo-optuženi 1. Samo samo-optuženi osuñuje. Kako se vi pripremate odabrati ono što će imati za

posljedicu različite rezultate, postoji najprije nešto što je potrebno dobro naučiti. To mora postati navikom odgovora toliko tipičnom za sve što činite da postane vašom prvom reakcijom na sva iskušenja i svaku situaciju koja vam se dogodi. Naučite to i dobro to shvatite, jer upravo je u tome odlaganje sreće skraćeno za vremenski razmak kojeg vi ne možete shvatiti. Vi nikada ne mrzite svoga brata zbog njegovih grijeha, već samo zbog svojih vlastitih. Koji god oblik njegovi grijesi naizgled preuzeli, on samo zasjenjuje činjenicu da vi vjerujete kako oni pripadaju vama i stoga zaslužuju «pravedan» napad.

2. Zašto bi njegovi grijesi bili grijesi, osim ako vi ne vjerujete kako oni ne mogu biti oprošteni vama? Zašto su oni stvarni u njemu, ukoliko ih vi ne smatrate svojom stvarnošću? I zašto ih vi napadate svugdje osim ako ne mrzite sebe? Jeste li vi grijeh? Vi odgovarate sa «da» kad god napadnete, jer napadom vi priznajete da ste krivi i morate dati ono što sami zaslužujete. I što drugo možete zaslužiti nego ono što jeste. Kada ne biste vjerovali da zaslužujete napad, nikada ne biste uopće niti pomislili napasti nekoga drugoga. Zašto biste to učinili? Što biste time dobili? Kakav biste rezultat time željeli postići? I kako bi vam ubojstvo moglo donijeti korist?

3. Grijesi se nalaze u tijelima. Oni se ne mogu zapaziti u umovima. Oni se ne smatraju svrhom, već djelovanjem. Tijela djeluju, a umovi ne. I stoga je tijelo zacijelo u zabludi zbog onoga što čini. Ono se ne smatra pasivnim predmetom, koje sluša vaše zapovijedi i uopće ne radi ništa samo po sebi. Ako ste vi grijeh vi jeste tijelo, jer um ne djeluje. I svrha mora biti u tijelu, a ne u umu. Tijelo mora djelovati samostalno i motivirati sebe. Ukoliko ste grijeh, vi zaključavate um u tijelo i njegovu svrhu pripisujete njegovom zatvoru, koji djeluje umjesto njega. Tamničar ne sluša naredbe, već ih provodi na zatvoreniku.

4. A ipak je zatvorenik tijelo, a ne um. Tijelo ne misli mislima. On nema moći naučiti, oprostiti, niti zarobiti. Ono ne daje naredbe koje um treba izvršiti niti odreñuje uvjete koje on mora slušati. On drži u zatvoru samo voljni um koji želi boraviti u njemu. On obolijeva zapovijedajući umu koji bi htio postati njegovim zatvorenikom. I on stari i umire, jer je taj um bolestan po sebi. Jedino učenje uzrokuje promjenu. I tako se tijelo, u kojem se ne može javiti nikakvo učenje, ne bi nikada moglo promijeniti kada umu ne bi bilo draže da se tijelo mijenja u svojoj pojavnosti, kako bi odgovaralo svrsi koju mu je dao um. Jer, um može učiti i u njemu se dogaña svaka promjena.

5. Um koji sebe smatra grijehom ima samo jednu svrhu; da tijelo postane izvorom grijeha, da ga drži u zatvoru kojeg je odabrao i stražari i brani se, uspavani zatvorenik režanja pasa mržnje i zla, bolesti i napada; bola i starosti, tuge i patnje. Ovdje se čuvaju misli na žrtvu, jer tu vlada krivnja i nareñuje da svijet bude nalik sebi; mjesto u kojem ništa ne može naći milost, niti preživjeti razaranje straha, osim u ubojstvu i u smrti. Jer, ovdje ste vi postali grijehom, a grijeh ne može podnijeti radosne i slobodne, jer oni su neprijatelji koje grijeh mora ubiti. U smrti je grijeh sačuvan i oni koji sebe smatraju grijehom moraju umrijeti zbog onoga što oni misle da jesu.

6. Radujmo se što ćete vidjeti ono u što vjerujete i što vam je dopušteno promijeniti ono u što vjerujete. Tijelo samo slijedi. Ono vas nikada ne može voditi tamo gdje vi ne biste željeli biti. Ono ne čuva vaš san niti se upliće u vaše buñenje. Oslobodite svoje tijelo iz zatvora i nećete nikoga smatrati zatvorenikom onoga što ste sami izbjegli. Vi nećete htjeti zadržati u krivnji svoje odabrane neprijatelje, niti vezati lancima iluzija promjenjive ljubavi one koje smatrate prijateljima.

7. Nevini oslobañaju u znak zahvalnosti zbog svog osloboñenja. I ono što oni vide podržava njihovu slobodu od zatvaranja i smrti. Otvorite svoj um za promjenu i drevna kazna se više neće silom primjenjivati nad vašim bratom ili nad vama. Jer Bog je rekao da ne postoji žrtva koju se može tražiti; ne postoji žrtva koju se može izvršiti.

IV. Stvarna alternativa 1. Postoji tendencija da mislite kako svijet može ponuditi utjehu i bijeg od problema koje

mu je svrha očuvati. Zašto bi tome trebalo biti tako? Jer, to je mjesto gdje se odabir meñu iluzijama čini jedinim izborom. I vi upravljate rezultatima vašeg odabira. Tako vi razmišljate, u uskoj traci izmeñu roñenja i smrti, u kratkom vremenu koje vam je dano da ga iskoristite samo za sebe; vremenu u kojem se svatko sukobljava s vama, ali vi možete odabrati koji će vas put izvesti iz sukoba i dalje od teškoća koje vas se ne tiču. Meñutim, one jesu vaša briga. Kako onda vi možete od njih pobjeći jednostavno ih napustivši? Ono što mora biti uz vas, vi ćete uzeti sa sobom bez obzira kojim ste putem odabrali poći.

2. Stvarni izbor nije iluzija. Ali, svijet nema niti jedne koju bi mogao ponuditi. Svi njegovi putovi vode samo do razočarenja, ništavila i smrti. Ne postoji izbor meñu njegovim alternativama. Nemojte ovdje tražiti izlaz od problema. Svijet je načinjen upravo tako da se od problema ne može pobjeći. Nemojte se dati prevariti različitim imenima kojima se nazivaju njegovi putovi. Oni imaju samo jedan cilj. I svaki od njih predstavlja samo sredstvo za postizanje tog cilja, jer upravo do njega vode svi njegovi putovi, bez obzira koliko različito oni naizgled počinju; koliko se različito naizgled kreću. Njihov cilj je siguran, jer meñu njima nema odabira. Svaki od njih vodi ka smrti. Nekima od njih vi putujete radosno neko vrijeme, dok ne uñe pustoš. A na nekima od njih odmah osjećate trnje. Odabirom vi ne birate završetak, već vrijeme njegovog dolaska.

3. Nema odabira tamo gdje je završetak siguran. Možda biste vi više voljeli sve ih iskušati, prije nego doista shvatite kako oni predstavljaju ustvari samo jedan jedini put. Putovi koje ovaj svijet može ponuditi naizgled su prilično brojni, ali doći će vrijeme kada će svatko uvidjeti koliko su oni meñusobno slični. Ljudi umiru uvidjevši to, jer oni nisu vidjeli nikakvog drugog puta osim staza koje nudi svijet. I shvativši kako oni ne vode nigdje, izgubili su nadu. A ipak, to je bio trenutak kada su mogli naučiti svoju najznačajniju lekciju. Svatko mora doseći taj trenutak i krenuti dalje. Doista, istina je da u svijetu uopće ne postoji izbor. Meñutim, to samo po sebi nije lekcija. Lekcija ima svrhu i pri tome vi počinjete shvaćati čemu ona služi.

4. Zašto biste nastojali iskušati drugu cestu, drugu osobu ili drugo mjesto, kada ste shvatili na koji način lekcija započinje, ali još uvijek ne uviñate čemu ona služi? Njena svrha je odgovor na potragu u koju moraju krenuti svi oni koji još uvijek vjeruju kako je moguće pronaći drugačiji odgovor. Shvatite sada, bez očaja, da ne postoji nada u postojanje odgovora u svijetu. Ali, nemojte prosuñivati lekciju koja time samo započinje. Nemojte tražiti drugi putokaz u svijetu koji naizgled pokazuje još jednu cestu. Nemojte više tražiti nadu tamo gdje nikakva nada ne postoji.

Požurite sada s učenjem i shvatite kako samo gubite vrijeme ukoliko ne krenete dalje od onoga što ste već naučili prema onome što još treba naučiti. Jer, učenje će povesti od te najniže točke do visina sreće, u kojima ćete vidjeti kako svrha lekcije blista jasno i savršeno u vašoj sposobnosti učenja.

5. Tko bi se voljno okrenuo od svih putova svijeta, ako nije shvatio njihovu istinsku uzaludnost? Nije li nužno započeti tako, kako bi umjesto toga pronašao novi put? Jer, sve dok on vidi mogućnost odabira tamo gdje ga nema, kakvu moć odluke on može upotrijebiti? Veliko osloboñenje moći mora započeti učenjem, tamo gdje od njega uistinu ima koristi. I kakva odluka ima moć, ako se primjenjuje u situacijama bez izbora?

6. Učenje da svijet može ponuditi samo jedan izbor, bez obzira kakav bio njegov oblik, predstavlja početak prihvaćanja da umjesto toga doista postoji istinska alternativa. Boriti se protiv ovog koraka znači poraziti svoju ovdašnju svrhu. Vi niste došli kako biste naučili pronaći put kojega u svijetu nema. Potraga za različitim putovima u svijetu predstavlja samo potragu za različitim oblicima istine. Na taj način bi se istinu htjelo zadržati izvan dosega.

7. Nemojte misliti da se sreća ikada može pronaći slijedeći put koji se od nje udaljava. To nema smisla i to ne može biti pravi način. Vama koji ovaj tečaj naizgled smatrate previše teškim za učenje, dozvolite mi ponoviti kako se, da biste postigli cilj, morate nastaviti kretati u njegovom pravcu, ne udaljavati se od njega. I svaka cesta koja vodi u drugom smjeru neće vas primicati pronalaženju svrhe. Ako je ovo teško shvatiti, onda je nemoguće naučiti ovaj tečaj. Ali, samo u tom slučaju. Jer, inače, to je jednostavno podučavanje očiglednog.

8. Postoji mogućnost izbora koju vi možete iskoristiti nakon što ste shvatili stvarne alternative. Dok ne dosegnete tu točku nemate izbora, i možete samo odlučiti kako biste željeli odabrati bolje ne biste li sebe ponovno prevarili. Ovaj tečaj pokušava naučiti samo to da se moć odlučivanja ne može nalaziti u odabiru različitih oblika onoga što još uvijek predstavlja istu iluziju i istu pogrešku. Svaki izbor u svijetu ovisi o ovome: vi birate izmeñu svog brata i sebe i dobit ćete onoliko koliko će on izgubiti, a ono što vi izgubite, njemu je dano. Kako je ovo potpuno suprotno istini, kada je jedina svrha lekcije naučiti vas da ste vi izgubili ono što gubi vaš brat, a ono što on dobiva jest upravo ono što je dano vama.

9. On nije napustio Svoje misli! Ali vi ste zaboravili na Njegovo Prisustvo i ne sjećate se Njegove Ljubavi. Nikakav put u svijetu ne može voditi do Njega, niti bilo koji svjetovni cilj može postati jedno sa Njegovim ciljem. Koji će put u čitavom svijetu voditi prema unutra, kada je svaki put nastao kako bi odvojio putovanje od svrhe koju ono mora imati ukoliko ne predstavlja tek isprazno lutanje? Svi putovi koji se udaljavaju od onoga što vi jeste vode vas u zbunjenost i očaj. Meñutim, On nikada nije prepustio Svoje Misli smrti, nije ih napustio, a da u njima nije njihov Izvor zauvijek.

10. On nije napustio Svoje Misli! On ih ne bi mogao napustiti baš kao što one ne bi mogle napustiti Njega. U sjedinjenju sa Njim one borave, u Njihovoj Jedinstvenosti Oboje se održavaju potpunima. Ne postoji put koji bi se od Njega udaljavao. Ne postoji put koji vas vodi dalje od vas samih. Kako je luckasto i nerazumno misliti da bi mogao postojati put s takvim ciljem! Gdje bi on mogao voditi? I kako bi vas se moglo natjerati da njime putujete, hodajući njime a da vaša vlastita stvarnost nije jedno s vama?

11. Oprostite sebi svoje ludilo i zaboravite sva besmislena putovanja i sve besciljne ciljeve. Oni nemaju značenja. Vi ne možete pobjeći od onoga što jeste. Jer, Bog je milostiv i nije dopustio da Ga Njegov Sin napusti. Budite zahvalni za to što On jest, jer se u tome nalazi vaš izlaz iz ludila i iz smrti. Vi sebe možete naći samo tamo gdje je On. Ne postoji put koji ne bi vodio do Njega.

V. Samo-koncept protiv Sebstva 1. Shvaćanje svijeta gradi se na konceptu sebstva prilagoñenom stvarnosti svijeta. Ono se

u nj dobro uklapa. Jer, to je slika koja odgovara svijetu sjena i iluzija. Ovdje je ona kod kuće, gdje je ono što vidi sa njom jedno. Shvaćanje svijeta služi izgrañivanju koncepta sebstva. To je njegova svrha; da doñete bez sebstva i izgradite ga dok idete dalje. I do trenutka kada dosegnete «zrelost», vi ste ga usavršili, kako bi se susreli sa svijetom u ravnopravnim uvjetima, postavši jedno sa njegovim zahtjevima.

2. Vi stvarate koncept sebstva. On uopće nema nikakve sličnosti s vama. To je idol, nastao kako bi zauzeo mjesto vaše stvarnosti u obliku Sina Božjeg. Koncept sebstva kojeg bi svijet htio podučiti nije ono što se doima. Jer, on je nastao kako bi služio dvjema svrhama, ali um može prepoznati samo jednu od njih. Prvi predstavlja lice nevinosti, aspekt prema kojem se djeluje. Upravo se to lice smješka i opčinjava i djeluje kao da voli. Ono traži pratioce i promatra, ponekad sa sažaljenjem, one koji pate, a ponekad nudi utjehu. On vjeruje kako predstavlja dobro u lošem svijetu.

3. Taj aspekt može postati ljutit, jer svijet je opak i nije u stanju pobrinuti se za ljubav i sklonište koju nevinost zaslužuje. I tako je to lice često obliveno suzama zbog nepravdi koje svijet dodjeljuje onima koji bi željeli biti velikodušni i dobri. Ovaj aspekt nikada ne započinje napad. Ali, svakog dana stotine malenih stvari vrše sićušne napadaje na njegovu nevinost, izazivajući ga na srdžbu i konačno na otvorenu uvredu i grdnju.

4. Lice nevinosti koje taj koncept sebstva toliko ponosno nosi može tolerirati napad u samoobrani, jer, nije li dobro poznata činjenica da se svijet odnosi osorno prema nezaštićenoj nevinosti? Svaki onaj tko stvara sliku o sebi ne propušta to lice, jer mu je ono potrebno. Drugu stranu on ne želi vidjeti. Meñutim, upravo ovdje je shvaćanje svijeta odredilo svoje slike, jer je upravo ovdje odreñena «stvarnost» svijeta, kako bi vidjeli da njemu idoli traju.

5. Ispod lica nevinosti nalazi se lekcija zbog čijeg je podučavanja nastao koncept sebstva. To je lekcija o strahovitom premještanju i strahu toliko razarajućem da lice koje se smješka iznad njega mora zauvijek gledati na drugu stranu, kako ne bi zamijetilo izdaju koju skriva. Lekcija podučava ovako: «Ja sam ono što si od mene načinio i dok me gledaš, ti si osuñen zbog onoga što ja jesam.» Takvoj se predodžbi sebstva svijet smješka s odobravanjem, jer ono jamči da se putovi svijeta sigurno čuvaju, a oni koji njima koračaju neće moći pobjeći.

6. Ovo je središnja lekcija koja omogućuje da je vaš brat vječno osuñen. Jer, ono što vi jeste sada je postalo njegovim grijehom. Praštanje toga nije moguće. Više nije važno što on čini, jer vaš optužujući prst upire u njega, nepokolebljiv i smrtonosan u svom cilju. On takoñer upire i u vas, ali to je skriveno mnogo dublje u maglama pod licem nevinosti. I u tim skrivenim trezorima sačuvani su svi njegovi i vaši grijesi, i čuvaju se u tami gdje ih se ne može zamijetiti kao greške koje bi svjetlost sigurno prepoznala. Vas se ne može kriviti zbog onoga što jeste, niti vi možete promijeniti stvari na koje vas to tjera. Vaš brat stoga predstavlja simbol vaših grijeha vama koji, u tišini, a ipak nezaustavljivom hitrošću, još uvijek osuñujete svog brata zbog omražene stvari koja jeste vi sami.

7. Koncepti se uče. Oni nisu prirodni. Oni ne postoje odvojeno od učenja. Oni nisu dani, stoga moraju biti načinjeni. Niti jedan od njih nije istinit i mnogi dolaze iz grozničavih maštanja, užarenih mržnjom i iskrivljenjima roñenim iz straha. Što je drugo koncept nego misao kojoj njen tvorac daje svoje vlastito značenje? Koncepti održavaju svijet. Meñutim, oni se ne mogu iskoristiti kako bi pokazali da je svijet stvaran. Jer, svi su oni nastali u svijetu, roñeni u njegovoj

sjeni, uzgajaju se na način svijeta i konačno «zriju» u njegovoj misli. Oni su ideje o idolima, oslikane kistovima svijeta, i ne mogu načiniti jednu sliku koja bi predstavljala istinu.

8. Koncept sebstva je beznačajan, jer ovdje nitko ne može vidjeti čemu on služi i stoga ne može zamisliti što on jest. Meñutim je cjelokupno učenje kojeg usmjerava svijet započelo i završilo s jedinim ciljem, kako bi vas podučilo ovom konceptu o sebi, kako biste odabrali slijediti zakone toga svijeta i nikada ne biste nastojali poći dalje od njegovih putova niti shvatili način na koji promatrate sebe. Sada Sveti Duh mora naći načina i pomoći vam da shvatite kako taj koncept sebstva mora biti razvrgnut, ukoliko želite dobiti i malo duševnog mira. Isto tako vi ne možete poništiti to što ste naučili, osim pomoću lekcija kojima je cilj naučiti vas da ste nešto drugo. Jer bi se inače od vas tražilo da ono u što sada vjerujete zamijenite potpunim gubitkom sebstva i u vama bi nastala još veća strava.

9. Tako su planovi lekcija Svetog Duha ureñeni u jednostavnim koracima; iako se ponekad javi kakav nedostatak lagodnosti i neka nedaća, da ne doñe do uništavanja onoga što je naučeno, već da se ono što se čini dokazom samo ponovno prevede u njegovu korist. Razmotrimo, stoga, postoji li kakav dokaz da ste vi ono što je vaš brat načinio od vas. Jer, iako vi ne shvaćate da vi mislite upravo to, zasigurno ste do sada naučili da se ponašate kao da je tako. Reagira li on umjesto vas? Zna li on točno što bi se moglo dogoditi? Možete li vi vidjeti svoju budućnost i odrediti, prije nego li ona doñe, što biste trebali učiniti u svakoj okolnosti? On je zacijelo načinio svijet jednako dobro kao i vas, i zacijelo ima takvu providnost o stvarima koje trebaju doći.

10. Veoma je nevjerojatno da ste vi ono što je od vas načinio vaš brat. Čak ako je on to i učinio, tko vam je dao lice nevinosti? Je li to vaš doprinos? Tko je onda, taj «vi» koji ga je načinio? I koga zavarava sva vaša dobrota da ju toliko napada? Zaboravimo ludost koncepta i razmislimo jednostavno o ovome; postoje dva dijela onoga čime vi sebe smatrate. Ako je jedan dio stvorio vaš brat, tko je onda načinio onaj drugi dio? I od koga morate nešto sakrivati? Ako je svijet zao, još uvijek nema potrebe skrivati od čega ste nastali. Tko bi to mogao vidjeti? I čemu je potrebna obrana ako nije napadnuto?

11. Možda ovaj koncept treba držati u tami zbog toga što ste u svjetlosti upravo vi taj koji ga ne bi smatrao istinitim. I što bi se dogodilo sa svijetom kojeg vidite kada bi cjelokupna njegova podrška bila uklonjena? Vaš koncept svijeta ovisi o tom konceptu sebstva. I oba bi nestala kada bi samo jedan od njih ikada stavili pod sumnju. Sveti Duh vas ne nastoji potaknuti na paniku. Stoga On jednostavno pita može li potaknuti i najmanje pitanje.

12. Postoje alternative o tome što vi zacijelo jeste. Mogli biste, na primjer, biti ono što ste odabrali za svog brata. To pomiče koncept sebstva od potpune pasivnosti i barem pravi mjesta za aktivni izbor i neku vrstu priznanja da se zacijelo pojavilo neko meñusobno djelovanje. Postoji shvaćanje da ste vi odabrali za vas obojicu i ono što on predstavlja nosi značenje koje ste mu vi dali. To takoñer pokazuje tračak uvida u zakon percepcije kako ono što vi vidite odražava stanje uma onoga koji promatra. No, tko je bio taj koji je prvi odabrao? Ako vi jeste ono što ste izabrali za svog brata, znači da su postojale alternative izmeñu kojih se moglo birati, i zacijelo je netko odlučio prvi što odabrati, a ono drugo ostaviti.

13. Iako ovaj korak donosi odreñeni dobitak, on još ne pristupa osnovnom pitanju. Nešto je zacijelo nestalo prije ovih koncepata o sebstvu. I nešto je zacijelo završilo sa učenjem iz kojeg su oni nastali. To se ne može objasniti niti jednim stajalištem. Glavna prednost pomicanja na drugo mjesto sa prvog jest da ste vi nekako ušli u izbor svojom odlukom. Ali, taj dobitak se plaća gotovo jednakim gubitkom, jer vi ste sada optuženi za krivnju zbog onoga što je vaš brat. I vi morate dijeliti njegovu krivnju, jer ste ju odabrali za njega prema svojoj slici. I dok se prije samo on smatrao izdajničkim, sada i vi morate biti osuñeni zajedno sa njim.

14. Koncept sebstva je uvijek bio velika glavna težnja svijeta. I svatko vjeruje da upravo on mora pronaći odgovor zagonetke o sebi. Spasenje se može smatrati samo izlazom iz koncepata. Ono ne brine o sadržaju uma, već o jednostavnoj činjenici da on razmišlja. A ono što razmišlja ima mogućnost izbora i može se pokazati da različite misli imaju različite posljedice. Tako on može shvatiti kako sve o čemu razmišlja odražava duboku zbrku koju on osjeća o tome kako je nastao i što on jest. I maglovito se pojavljuje koncept sebstva kako bi odgovorio ono što ne zna.

15. Nemojte tražiti sebstvo u simbolima. Ne može postojati koncept koji može predstavljati ono što vi jeste. Je li uopće važno koji koncept prihvaćate, sve dok zamjećujete sebstvo koje meñusobno djeluje zlom i reagira na ono što je opako? Vaš koncept sebe i dalje će biti prilično beznačajan. I vi nećete shvatiti da možete meñusobno djelovati samo sa sobom. Vidjeti svijet krivnje znači samo da je vaše učenje bilo voñeno svijetom i da ga vi vidite kao što vidite sebe. Koncept sebstva obuhvaća sve što vi promatrate i ne postoji ništa izvan te percepcije. Ukoliko vas može nešto povrijediti, to znači da vi vidite sliku svojih tajnih želja. Ništa više od toga. I u bilo kojoj svojoj patnji vi vidite vlastitu skrivenu želju za ubijanjem.

16. Načinit ćete brojne koncepte sebstva u postupku učenja. Svaki od njih će pokazati promjene u vašim odnosima, kako se mijenja vaša percepcija sebe. Kod svakog pomaka će doći do odreñene zbrke; meñutim, budite zahvalni što učenje svijeta slabi svoj stisak nad vašim umom. I budite sigurni i sretni, i imajte povjerenja da će ono konačno nestati i ostaviti vaš um na miru. Uloga tužitelja će se pojaviti na mnogim mjestima i u mnogim oblicima. I svaki od njih će vas naizgled optuživati. Nemojte se bojati da se to neće ispraviti.

17. Svijet vas ne može podučavati slikama ukoliko ih ne želite naučiti. Doći će vrijeme kada će sve slike nestati i vi ćete shvatiti kako ne znate što ste. Upravo se tom nezapečaćenom i otvorenom umu vraća istina, bez zapreka i nevezana. Tamo gdje su se nalazili koncepti sebstva, tamo se otkriva istina, upravo onakva kakva ona jest. Kada svaki koncept pobudi sumnju i postane upitnim, i kada se prizna da on nije nastao ni na kakvim pretpostavkama koje bi izdržale svjetlost, onda istina postaje slobodnom za ulazak u njegovo svetište, čista i slobodna od krivnje. Ne postoji izjava koju bi se svijet više bojao čuti od ove:

Ja ne znam što sam i stoga ne znam što činim, gdje se nalazim i kako promatrati svijet ili sebe.

Meñutim, u tom učenju je roñeno spasenje. I Ono što vi jeste pričat će vam o Sebi.

VI. Priznavanje Duha 1. Vi vidite tijelo ili priznajete duh. Ne postoji kompromis izmeñu to dvoje. Ako je jedno

od njih stvarno, onda je drugo zacijelo lažno, jer ono što je stvarno poriče svoju suprotnost. Ne postoji izbor u viziji osim tog jednog. Ono što vi odlučite po tom pitanju, odlučuje o svemu što vidite i smatrate stvarnim i istinitim. O tom jedinom izboru ovisi cjelokupni vaš svijet, jer vi ovdje odreñujete što ste, tijelo ili duh, prema svom vlastitom uvjerenju. Ako odaberete tijelo, nikada nećete pobjeći iz tijela koje predstavlja vašu stvarnost, jer ste izabrali da tako želite. Ali, ako odaberete duh, cjelokupno Nebo će se pokloniti ne bi li dotaklo vaše oči i blagoslovilo vaš sveti vid, kako biste mogli vidjeti svijet tijela samo kao ono što je potrebno liječiti i tješiti i blagoslivljati.

2. Spasenje je razvrgnuto. Ukoliko odaberete vidjeti tijelo, vi promatrate svijet odvajanja, nepovezane stvari ili dogañaje koji uopće nemaju smisla. Taj se svijet pojavljuje i nestaje u smrti; onaj je osuñen na patnju i gubitak. I nitko više nije upravo onakav kakav je bio u prethodnom trenutku, niti će biti upravo ovakav kakav je sada, u slijedećem trenutku. Tko bi mogao imati povjerenja u nešto gdje postoje tolike brojne promjene, jer tko se može smatrati vrijednim ako je samo prah? Spasenje je od svega toga odriješeno. Jer, postojanost nastaje u pogledu onih čije oči je Spasenje oslobodilo od pogleda na cijenu očuvanja krivnje, jer su oni umjesto toga odlučili otpustiti je.

3. Spasenje ne traži od vas da gledate duh i ne zapažate tijelo. Ono samo traži da to bude vaš odabir. Jer, vi možete vidjeti tijelo bez pomoći, ali ne shvaćate kako promatrate svijet odvojeno od njega. Spasenje će razvrgnuti upravo vaš svijet i dopustiti vam da vidite drugi svijet kojeg vaše oči nisu nikada uspjele pronaći. Ne brinite o tome kako to uopće može biti. Vi ne shvaćate da je ono što vidite nastalo kako bi se srelo sa vašim pogledom. Jer, kada biste to shvatili, to bi nestalo. Koprena neznanja je prevučena preko zla i dobra i mora ju se prijeći kako bi oboje moglo nestati, kako percepcija ne bi mogla pronaći skrovište. Kako je to moguće učiniti? To uopće ne treba činiti. Što postoji u svemiru kojeg je stvorio Bog, a što je još uvijek potrebno činiti?

4. Samo u drskosti vi biste mogli zamisliti kako upravo vi morate put do Neba učiniti jasnim. Vi ste dobili sredstva pomoću kojih možete vidjeti svijet koji će zamijeniti onaj kojeg ste vi načinili. Neka bude vaša volja! Na Nebu kao i na zemlji to je zauvijek istinito. Nije važno što vi mislite gdje se nalazite, niti kakva je uistinu istina o vama. Nije važno što promatrate, niti što ste odabrali osjećati ili misliti ili željeti. Jer, Sam Bog je rekao «Neka bude vaša volja.» I ona je jednako tako i vama ispunjena.

5. Vi koji vjerujete da možete odabrati vidjeti Sina Božjeg onakvog kakvim bi željeli da bude, ne zaboravite da se nikakav koncept o sebi neće suprotstaviti istini o onome što jeste. Razvrgnuće istine je nemoguće. Ali, koncepte nije teško izmijeniti. Jedna jasno viñena vizija koja se ne uklapa u prethodno viñenu sliku, promijenit će svijet za oči koje uče gledati, jer se koncept sebstva promijenio.

6. Jeste li neranjivi? Onda je svijet bezopasan u vašim očima. Opraštate li? Onda i svijet prašta, jer vi ste oprostili na njegovom pragu i tako vas on promatra očima koje gledaju kao i vaše. Jeste li tijelo? Onda se i cijeli svijet smatra izdajničkim i izloženim ubijanju. Jeste li duh, besmrtan, bez obećanja iskvarenosti i mrlje grijeha na sebi? Onda se i svijet smatra stabilnim, u potpunosti vrijednim vašeg povjerenja; sretnim mjestom na kojem se na kratko možete odmoriti, gdje se ničega ne treba plašiti, već samo voljeti. Tko nije dobrodošao blagima u srcu? I što bi moglo povrijediti istinski nevine?

7. Neka bude vaša volja, vi sveto dijete Božje. Nije važno mislite li da se nalazite na zemlji ili na Nebu. Ono što vaš Otac želi od vas nikada se ne može promijeniti. Istina u vama i dalje je sjajna poput zvijezde, čista poput svjetlosti, nevina poput ljubavi same. I vi jeste zaslužili da vaša volja bude ispunjena.

VII. Vizija spasitelja 1. Učenje znači promjenu. Spasenje ne nastoji koristiti sredstva koja su još uvijek previše

strana vašem razmišljanju da bi bila od pomoći, niti činiti takve vrste promjene koje vi ne biste mogli prepoznati. Koncepti su potrebni dok postoji percepcija, a mijenjanje koncepata je zadatak

spasenja. Jer, ono se mora baviti oprečnostima, a ne istinom, koja nema oprečnosti i ne može se promijeniti. U konceptima ovog svijeta krivci su «loši»; «dobri» su nevini. I ovdje svatko samo zadržava onaj koncept sebe u kojem računa da će mu «dobro» oprostiti «loše». Isto tako on ne vjeruje «dobrom» ni u kome, vjerujući da iza toga zacijelo vreba «loše». Ovaj koncept naglašava izdajstvo i tako povjerenje postaje nemogućim. I to se ne može promijeniti dok vi zamjećujete «loše» u sebi.

2. Vi ne možete prepoznati svoje «loše» misli sve dok zapažate vrijednost u napadu. Vi ćete ih ponekad zapaziti, ali ih nećete smatrati beznačajnima. I tako one dolaze u zastrašujućem obliku, sa još uvijek skrivenim sadržajem, kako bi uzdrmale vaš otužni koncept o sebi i zamračile ga još jednim «zločinom». Vi ne možete sebi podariti nevinost jer ste previše zbunjeni sobom. Meñutim, kada biste u svom pogledu samo jednog brata zapazili kao onoga koji u potpunosti zaslužuje praštanje, onda bi se u potpunosti promijenio vaš koncept o sebi. Vašim «lošim» mislima je oprošteno zajedno sa njegovima, jer im niste dopustili da djeluju na vas. Vi više ne birate da upravo vi budete znak zla i krivnje u njemu. I, kako dajete svoje povjerenje onome što je dobro u njemu, vi ga dajete onome što je dobro u vama.

3. U smislu koncepata, vi ga upravo na taj način smatrate više od samo tijela, jer dobro nije nikada ono što je naizgled tijelo. Smatra se da djelovanja tijela dolaze iz «nižeg» dijela vas i isto tako i njega. Ako se usredotočite na dobro u njemu, tijelo će sve manje ustrajati u vašem pogledu i naposljetku će se smatrati kao tek nešto više od sjene koja kruži oko dobra. I to će postati vašim konceptom o sebi, kada dosegnete svijet koji se nalazi iza prizora kojeg vam samo vaše oči mogu pokazati. Jer vi nećete tumačiti ono što vidite bez Pomoći koju vam je Bog dao. A u Njegovom pogledu postoji drugačiji svijet.

4. Vi živite u tom svijetu jednako kao i u ovom. Jer, oni su oba koncepti o vama, koji se mogu meñusobno izmjenjivati, ali se nikada ne mogu zajedno održavati. Suprotnost je mnogo veća nego što mislite, jer će vam taj koncept o vama biti drag, jer nije bio načinjen samo za vas. Roñen kao dar za nekoga koga ne smatrate sobom, on je bio darovan vama. Jer, vaše praštanje, njemu ponuñeno, sada je prihvaćeno za vas obojicu.

5. Imajte povjerenja u njega koji ide uz vas, kako bi se vaš zastrašujući koncept o sebi mogao promijeniti. I promatrajte dobro u njemu, kako ne bi bili preplašeni svojim «zlim» mislima jer one vam ne zaklanjaju pogled na njega. A taj pomak zahtjeva jedino da vi budete voljni da se ta sretna promjena dogodi. Ne traži se više od toga. Zbog njegove koristi, prisjetite se što vam je koncept o sebi kojeg sada imate donio kod njegovog buñenja i poželite dobrodošlicu radosnoj oprečnosti koja vam je ponuñena. Pružite ruku, kako biste mogli primiti dar nježnog praštanja kojeg vi nudite onome čija je potreba za njim jednaka vašoj. I neka se okrutni koncept kojeg imate o sebi izmijeni u ono što donosi mir Božji.

6. Koncept o sebi kojeg sada imate jamči da vaša ovdašnja uloga ostane zauvijek nepostignuta i poništena. I tako vas on osuñuje na gorki osjećaj duboke potištenosti i beskorisnosti. No, taj osjećaj ne mora biti čvrst, ukoliko vi ne odlučite zadržati ga mimo nade u promjenu i sačuvati ga statičnim i skrivenim u svome umu. Dajte ga umjesto toga Njemu Koji razumije promjene koje su mu potrebne, kako bi mu dopustio služiti zadaći koja vam je dana ne bi li bi vam donijela mir, kako biste vi mogli ponuditi mir, da postane vašim. U vašem umu postoje alternative koje možete upotrijebiti i možete sebe promatrati na drugačiji način. Ne biste li radije sebe smatrali nužnim za spasenje svijeta, umjesto neprijateljem spasenja?

7. Koncept o sebstvu stoji poput štita, poput tihe prepreke ispred istine i skriva ju od vašeg pogleda. Sve stvari koje vidite su slike, jer vi kao da ih promatrate kroz prepreku koja vam zasjenjuje pogled i iskrivljuje viziju, tako da ništa ne promatrate sa jasnoćom. Svjetlost je uskraćena iz svega što promatrate. U najboljem slučaju, možete na kratko vidjeti sjenu onoga što

se nalazi iza nje. Vi jednostavno gledate tamu i zapažate zastrašujuća maštanja koja stižu sa mislima o krivnji i konceptima roñenim iz straha. Ono što vi vidite je pakao, jer strah jest pakao. Sve što vam je dano namijenjeno je osloboñenju; uvid, vizija i unutarnji Vodič; svi vas oni vode van iz pakla, a uz vas su oni koje volite i uz njih je svemir.

8. Pogledajte svoju ulogu u svemiru! Svakom dijelu istinskog stvaranja je Gospodin Ljubavi i života povjerio cjelokupno spasenje od bijede pakla. I svakome je On dopustio milost da postane spasiteljem onih koji su sveti i koji su posebno povjereni njemu na brigu. I to on shvaća kada po prvi puta pogleda svog brata kao što promatra sebe i u njemu spazi ogledalo sebe. Tako se odlaže koncept o njemu, jer ništa ne stoji izmeñu njegovog uvida i onoga što on promatra, da bi prosudilo to što on gleda. I u toj jednoj viziji on vidi lice Kristovo i shvaća da gleda svakoga dok promatra tog jednog. Jer, tamo gdje je nekada bila tama odsada se nalazi svjetlost i koprena je sada podignuta sa njegovog uvida.

9. Koprena preko lica Kristovog, strah od Boga i od spasenja i ljubav prema krivnji i smrti, sve su to različiti nazivi samo jedne pogreške; da postoji praznina izmeñu vas i vašeg brata, odvojenih iluzijom koju imate o sebi i koja njega drži dalje od vas i vas dalje od njega. Mač prosudbe je oružje kojeg vi dajete iluziji o sebi kako bi se mogla boriti ne bi li zadržala prostor koji drži vašeg brata podalje, nezaokupljenog ljubavlju. No, dok vi držite taj mač, vi morate vjerovati kako ste vi tijelo, jer ste osuñeni na odvojenost od toga da vidite njega koji drži ogledalo drugačijeg stajališta o tome što on jest, stoga i onoga što i vi zacijelo jeste.

10. Što je drugo iskušenje nego želja da ostanete u paklu i bijedi? I što bi iz toga moglo nastati osim slike o sebi koja može biti bijedna i dalje ostati u paklu i u mučenju? Onaj tko je naučio ne gledati svog brata na taj način spasio se je i na taj način je postao spasiteljem ostalih. Bog je svima povjerio sve, jer bi djelomični spasitelj bio onaj tko je samo djelomično spašen. Oni sveti koje je Bog dodijelio vama da ih spasite su svi oni koje susrećete ili promatrate, ni ne znajući tko su; svi oni koje ste na trenutak vidjeli i zaboravili i oni koje poznajete dugo vremena i oni koje ćete tek upoznati; koji su zaboravljeni i koji još nisu roñeni. Jer, Bog vam je dao Svog Sina da ga spasite od svakog koncepta kojeg je ikada imao.

11. No, sve dok želite ostati u paklu, kako biste mogli biti spasiteljem Sina Božjeg? Kako biste vi mogli znati njegovu svetost dok ga smatrate odijeljenim od svoje svetosti? Jer, svetost se promatra svetim očima koje gledaju nevinost u vama i tako ju očekuju vidjeti svugdje. I tako ju oni prozivaju u svakome koga promatraju, kako bi mogao biti ono što oni od njega očekuju. To je vizija spasitelja; da vidi svoju nevinost u svemu što promatra i svugdje vidi svoje vlastito spasenje. On ne zadržava koncept o sebi izmeñu svojih mirnih i otvorenih očiju i onoga što vidi. On donosi svjetlost onome što promatra, kako bi to mogao vidjeti onakvim kakvo to uistinu jest.

12. Bez obzira na oblik kojeg iskušenje naizgled ima, ono uvijek samo odražava želju da bude sebstvo koje vi niste. I iz te želje nastaje koncept koji vas podučava da vi jeste upravo ono što želite biti. To će ostati vašim konceptom o vama sve dok više nećete smatrati dragom želju koja ga je posinila. No, dok ju njegujete, smatrat ćete svoga brata sličnim sebstvu čiju sliku vam je želja začela. Jer, viñenje može samo predstavljati želju, jer ono nema moć stvoriti. No, ono može gledati sa ljubavlju ili gledati sa mržnjom, ovisno samo o jednostavnoj odluci, želite li se pridružiti tome što vidite ili se i dalje držati odvojeno.

13. Vizija spasitelja je jednako nevina po pitanju toga što je vaš brat, kao što je slobodna od bilo koje prosudbe koju stvarate o sebi. Ona uopće ne vidi prošlost ni u kome. I na taj način ona služi potpuno otvorenom umu, nepomućenom starim konceptima i spremnom promatrati samo ono što postoji u sadašnjosti. Ona ne može prosuñivati, jer ne zna kako. I priznajući to, ona jednostavno pita: «Kakvo je značenje onoga što vidim?» Zatim dobiva odgovor. I vrata se otvaraju kako bi lice Kristovo moglo obasjati onoga koji pita nevino, kako bi mogao vidjeti ispod

koprene starih ideja i drevnih koncepata koji se čuvaju toliko dugo i smatraju se dragima naspram vizije Krista u vama.

14. Ostanite budni protiv iskušenja, prisjetivši se kako je ono samo želja, nerazumna i beznačajna, da sebe učinite onim što niste. I mislite isto tako na ono što biste željeli biti namjesto toga. To je stvar ludila, boli i smrti; stvar izdajstva i crnog očaja, neuspjelih snova i jedine preostale nade u smrt i završetak sna o strahu. Upravo to je iskušenje; ništa drugo. Može li biti teško odlučiti se protiv toga? Razmotrite što je iskušenje i vidite koje su stvarne alternative meñu kojima birate. Postoje samo dvije. Nemojte se dati zavarati onime što se čini brojnim mogućnostima odabira. Postoje samo pakao ili Raj i od njih vi birate samo jedno.

15. Nemojte dopustiti da svjetlost svijeta, koja vam je dana bude skrivena od svijeta. Njemu je svjetlost potrebna, jer on je uistinu mračan i ljudi su očajni, jer im je uskraćena vizija spasitelja i oni vide samo smrt. Njihov spasitelj stoji, ne znajući i neznan, promatrajući ih zatvorenih očiju. I oni ne mogu progledati dok ih on ne pogleda očima koje vide i ponudi im praštanje sa vlastitim praštanjem. Možete li vi, kojem Bog kaže «Oslobodi Moga Sina!» doći u iskušenje ne poslušati, kada ste shvatili da ste vi taj od koga On traži osloboñenje? I što bi drugo ovaj tečaj htio podučiti? I što osim toga vi i možete naučiti?

VIII. Odaberite još jednom 1. Iskušenje ima jednu lekciju koju bi htjelo podučiti u svim njenim oblicima, gdje god se

pojavi. Ono bi htjelo uvjeriti svetog Sina Božjeg da je on tijelo, roñen u onome što mora umrijeti, nesposoban izbjeći svoju krhkost i vezan onime što mu ono nareñuje osjećati. Ono postavlja granice na sve što on može činiti; njegova moć je jedina snaga koju on posjeduje; njegovo shvaćanje ne može nadmašiti njegov maleni doseg. Biste li vi htjeli biti takvi, kada bi se Krist pojavio pred vama u svoj Svojoj slavi, tražeći od vas samo ovo:

Odaberite još jednom želite li zauzeti svoje mjesto meñu spasiteljima svijeta ili biste željeli ostati u paklu i tamo zadržati svoju braću.

Jer On je stigao i On uistinu to pita.

2. Kako vi birate? Kako je to jednostavno objasniti! Vi uvijek birate izmeñu svoje slabosti i snage Krista u vama. I ono što odaberete jest ono što smatrate stvarnim. Jednostavno, nikada ne koristeći slabost kako bi upravljala vašim djelovanjem, vi joj niste dali nikakvu moć. I svjetlost Kristova u vama je zadužena za sve što činite. Jer, vi ste doveli svoju slabost Njemu i On vam je umjesto nje podario Svoju snagu.

3. Iskušenja su samo lekcije koje niste uspjeli naučiti, predstavljene još jednom; tako tamo gdje ste prije pogrešno odabrali, sada možete odabrati bolje i na taj način izbjeći svu bol koju vam je donio vaš prijašnji odabir. U svakoj teškoći, svakoj nevolji i svakoj nedoumici Krist vas poziva i nježno kaže: «Moj brate, odaberi ponovno.» On ne želi ostaviti niti jedan izvor boli neizliječenim, niti jednu sliku koja krije istinu. On bi htio ukloniti svaku bijedu od vas koga je Bog stvorio oltarom radosti. On vas ne želi ostaviti bez utjehe, samog u snovima o paklu, već bi htio osloboditi vaš um od svega što od vas skriva Njegovo lice. Njegova Svetost pripada vama jer On je jedina stvarna moć u vama. Njegova snaga pripada vama jer On je Sebstvo koje je Bog stvorio kao Svog jedinog Sina.

4. Slike koje stvarate ne mogu prevladati ono što bi Sam Bog želio da vi budete. Stoga se nikada nemojte plašiti iskušenja, već ga promatrajte onakvog kakvo ono jest; kao još jednu priliku da ponovo odaberete i dopustite da Kristova snaga prevlada u svakoj situaciji i na svakom mjestu na kojem ste vi ranije podigli sliku sebe. Jer, ono što naizgled skriva lice Kristovo nemoćno je pred njegovom veličanstvenošću i nestaje pred Njegovim svetim pogledom. Spasitelji svijeta, koji gledaju poput Njega, jednostavno su oni koji su odabrali Njegovu snagu umjesto svoje vlastite slabosti, odvojene od Njega. Oni će otkupiti svijet, jer su združeni u cjelokupnoj moći Volje Božje. I oni žele samo ono što On želi.

5. Stoga steknite sretnu naviku odgovora na svako iskušenje da sebe smatrate slabim i bijednim u ovim riječima:

Ja sam onakav kakvim me Bog stvorio. Njegov Sin ne može trpjeti ni od čega. A ja Jesam Njegov Sin.

Iako je Kristova snaga pozvana kako bi prevladala, zamjenjujući svu vašu slabost snagom koja dolazi od Boga i koja ne može nikada ne uspjeti. I tako čuda postaju jednako prirodnima kao što su se strah i agonija doimale prije nego li ste odabrali svetost. Jer, pri tom odabiru su nestale lažne značajke, odložene su iluzorne alternative i nije ostalo ništa što bi ometalo istinu.

6. Vi jeste onakvi kakvima vas je Bog stvorio i takvo je svako živo biće koje promatrate, bez obzira na slike koje vi vidite. Ono što smatrate bolešću i bolom, slabošću i patnjom i gubitkom, to je samo iskušenje da sebe smatrate bespomoćnim i u paklu. Nemojte se predavati tome i vidjet ćete kako sva bol, u bilo kojem obliku, ma gdje se pojavila, samo nestaje poput magle pred suncem. Čudo je stiglo kako bi izliječilo Božjeg Sina i zatvorilo vrata pred njegovim snovima o slabosti, otvarajući put ka njegovom spasenju i osloboñenju. Odaberite još jednom što biste željeli da on bude, i upamtite da svaki odabir kojeg učinite odreñuje kako ćete vidjeti vlastiti identitet i vjerovati da postoji.

7. Nemojte mi uskratiti maleni dar kojeg tražim, kada u zamjenu za njega ja polažem pred vaše noge mir Božji i moć da taj mir donesete svakome tko luta svijetom nesigurno, usamljeno i u neprestanom strahu. Jer, vama je dano da mu se pridružite i uz pomoć Krista u sebi otkrijete njegove oči i dopustite mu da pogleda Krista u sebi.

8. Moj brate u spasenju, nemojte ne čuti moj glas i poslušajte moje riječi. Ja tražim samo vaše osloboñenje. Nema mjesta paklu u svijetu čija ljupkost može biti toliko snažna i toliko uračunata da ona predstavlja samo korak od tamo do Neba. Vašim umornim očima ja donosim viziju drugačijeg svijeta, toliko novog i čistog i svježeg da ćete zaboraviti bol i tugu koju ste vidjeli ranije. No, to je vizija koju vi morate dijeliti sa svakim koga vidite, jer ju inače vi nećete vidjeti. Davanjem ovog dara vi ćete ga učiniti svojim. I Bog je odredio, u dobroti ispunjenoj ljubavlju, da on bude namijenjen vama.

9. Radujmo se što možemo hodati svijetom i što imamo tolike prilike zamijetiti neku drugačiju situaciju u kojoj Božji dar možemo još jednom prepoznati kao svoj! I na taj način će nestati sve malenkosti pakla, tajni grijesi i skrivene mržnje. I sva ljupkost koju oni skrivaju činit će se poput tratina Nebeskih u našim očima, da bi nas podigli visoko iznad trnovitih putova kojima smo putovali prije nego li se pojavio Krist. Slušajte me, moj brate, poslušajte i pridružite mi se. Bog je odredio da ja ne mogu zvati uzalud i u Njegovoj sigurnosti ja zadovoljno počivam. Jer, vi ćete čuti i ponovno ćete odabrati. I u tom izboru je svatko postao slobodnim.

10. Zahvaljujem Ti, Oče, za ove svete koji su moja braća kao što su Tvoji Sinovi. Moja vjera u njih pripada Tebi. Ja sam jednako siguran da će oni doći k meni kao što si Ti siguran u

ono što oni jesu i zauvijek će biti. Oni će prihvatiti dar kojeg sam im ponudio, jer Ti si ga dao meni u njihovu korist. I kako bih ja htio ispunjavati samo Tvoju svetu Volju, tako će oni odabrati. I ja sam zahvalan na njima. Pjesma spasenja će odjekivati u svijetu svaki puta kada oni odaberu. Jer, mi smo združeni u svrsi i bliži se kraj pakla.

11. U radosnoj dobrodošlici moja je ruka pružena svakome bratu koji bi mi se želio pridružiti i posegnuti s onu stranu iskušenja i koji sa čvrstom odlučnošću promatra svjetlost što sjaji iza njega u savršenoj postojanosti. Dajte mi što je moje, jer oni pripadaju Tebi. I možeš li Ti ne uspjeti u onome što je samo Tvoja Vo1ja? Zahvaljujem Ti za ono što jesu moja braća. I kako se svaki od njih odluči pridružiti mi se, tako pjesma zahvalnica zemlje Nebu raste od malenih razbacanih niti melodije do jednog velikog zbora iz svijeta otkupljenog iz pakla, koji Ti zahvaljuje.

12. I sada mi kažemo «Amen.» Jer Krist je došao boraviti u boravištu kojeg si Ti odredio za Njega prije postanka vremena, u mirnoj vječnosti. Putovanje prestaje, završavajući na mjestu gdje je i započelo. O njemu ne ostaje nikakav trag. Niti jedna iluzija ne pruža vjeru, ne preostaje niti jedna mrlja tame koja bi nekome skrivala lice Kristovo. Tvoja Volja je ispunjena, u potpunosti i savršeno, i cjelokupno stvaranje priznaje Tebe i zna da si Ti jedini Izvor kojeg ima. Jasna u Tvojoj sličnosti, svjetlost sjaji iz svega što živi i kreće se u Tebi. Jer, stigli smo tamo gdje smo svi mi jedno i kod kuće smo, gdje si Ti i želio da budemo.

Ovo je Tečaj o čudima.

Njegov cilj nije podučavati o značenju ljubavi, jer to se ne može naučiti.

Njegov cilj je odstraniti blokade koje koče svijest o prisutnosti ljubavi,

a ljubav je vaše prirodno nasljeñe. Nasuprot ljubavi je strah,

ali ono što je sveobuhvatno nema suprotnosti.

Stoga ovaj tečaj možemo jednostavno izraziti ovako:

Ništa što je stvarno ne može biti ugroženo Ne postoji ništa nestvarno

U tome leži Mir Božji