Bar bara De l in skyTajna među nama

Naslov ori gin ala:The secret between us

2008

1. poglavlje

Prepirale su se u sekun dama prije udara. Kas nije se De borahMonroe mučila razmišl jan jem o tome bi li, da je bila usredo točenaisključivo na vožnju, možda ranije nešto vid jela i us pjela spriječiti onošto se do godilo - jer prepirka ju je uznemirivala gotovo jed nako kao ioluja. Ona i njez ina kći nikad se ne prepiru. Slične su po izgledu,tem pera mentu i in ter esima. De borah je rijetko kad morala opom in jatiGrace; svojeg sina Dylana, da, ali ne Grace. Grace je obično ra- zumjela što se očekuje i zašto.Među tim, te se večeri dje vo jka suprot stavila. - Uzru javaš se ni oko

čega, mama. Ništa se nije do godilo.- Rekla si da će Meganini rod itelji biti kod kuće - pod sjetila ju je De-

borah.- Tako mi je Megan rekla.- Dobro bih prom is lila da sam znala da će ondje biti društvo.- Učili smo.- Ti, Megan i Stephie - rekla je De borah, i da, udžben ici su bili

ondje, vlažni od Graceine jurnjave po kiši do auto mobila plus Becca,Mi chael, Ryan, Justin i Kyle, a nitko od njih nije trebao biti ondje. Tridje vo jke uče. Četiri dje vo jke i četiri dečka čine zabavu. Dušice, lijevakao iz kabla, a ja sam u auto mobilu, čak i povrh te buke, čulakreštavi smijeh iz kuće.De borah nije znala doima li se Grace krivom. Dugi smeđi uvojci

skrivali su široko raz maknute oči, ravan nos i punu gornju usnu. Čulaje puck et anje kćer ine žvakaće gume; miris metvice nad jačavao jevonj vlažnih knjiga. No brzo je vrat ila pogled na cestu, odnosno štoje us pijevala vid jeti od ceste, mada su brisači radili dvostrukombrzinom. Vidljivost je na ovom dijelu ceste bila slaba čak i za na- jmirnijih noći. Nema ulične ras vjete, a mjesečina se samo poneg djeprobi jala kroz krošnje.Večeras je cesta djelovala poput cijevi. Kiša je jurila prema njima,

gutajući svjetlost farova i uda rajući po vjet ro branu - i da, travanjobiluje kišom, ali ovo je apsurdno. Da je ovako bilo kad je dolazilaovamo, nikad ne bi dopust ila Grace da ona vozi kući. Ali Grace je

zamo lila, a De borahin je muž - bivši muž - pre više često op tužuje dase ponaša pre više za štit nički.Kretale su se prilično polako; De borah će to mnogo puta ponoviti u

nared nim danima, a foren zički su nalazi potvrdili njez ine riječi. Bilesu manje od minute ud aljene od svojeg doma i taj su dio ceste dobropoznavale. Ali obavi jao ih je gust mrak, a plju sak je bio neu moljivasila. Da, De borah je znala da njez ina kći mora voziti kako bi svladalatu vještinu, ali bojala se da je ovo pre više i prerano.De borah je mrzila kišu. Činilo se da kiša uopće ne smeta Grace.- Za vršile smo s učen jem - tvrdila je dje vo jka vrteći žvakaću u

svojim ustima. Čvrsto je držala volan, savršeno postavljenimrukama, sasvim u redu. - Unutra je bilo vruće, a klima još nije radilapa smo ot vor ili pro zore. Odmarale smo se od učenja. Zar je zločinsmi jati se? Želim reći, dovoljno je loše da moja majka mora dolazitipo mene -- Oprosti, molim te - prekin ula ju je De borah - ali koja je bila druga

mogućnost? Ne smiješ sama voziti s počet ničkom doz volom. Ryan iKyle možda imaju stalne voz a čke doz vole, ali po zakonu ne smijuvoziti svoje pri jatelje ako s njima nije odrasla osoba, a osim toga, miživimo na suprot noj strani gradića od os ta lih - i što je tako loše u čin- jen ici da tvoja majka dolazi po tebe u deset uvečer kad nije vikend?Dušice, tek imaš šesnaest godina.- Upravo tako - naglasila je Grace. - Imam šesnaest godina, mama.

Za četiri ću mjeseca dobiti stalnu voz a čku doz volu. Što će se tadado god iti? Cijelo ću se vrijeme sama voziti na okolo - jer mi ne živimosamo na suprot noj strani gradića od svih os ta lih, živimo usred ničegajer je tata od lučio da mora kupiti milijun jutara kako bi iz gra diogolemo zdanje u šumi, a zatim je za ključio da ga ne želi, pa je os ta- vio zdanje i nas, te se odselio u Ver mont kako bi živio sa svojomdavno izgubljenom ljubavi od prije dvade set pet godina -- Grace - De borah se u tom tren utku nije mogla baviti time. Grace

se možda osjeća napuštenom od strane svojeg oca, ali De borah jeteže pod nijela gu bi tak. Njezin brak nije trebao za vršiti. To nije bilo uplanu.- Dobro, za boravi tatu - nastavila je Grace - ali kad jednom dobijem

voz a čku doz volu, sama ću se voziti do raz ličitih mjesta, a ti nećešvid jeti tko je ondje i je li neki rod itelj u bliz ini, te učimo li ili se za bavl-

jamo. Morat ćeš mi vjerovati.- Vjer ujem ti - rekla je De borah, sad i sama de fen zivna, ali

molećivim tonom. - Nemam povjer enja u ostale. Nisi li mi ti rekla daje Kyle proš log vikenda donio pakovanje od šest piva na Kath er- ineinu zabavu kraj bazena?- Nitko od nas nije pio pivo. Kath er ineini su ga rod itelji natjer ali da

ode.- Kath er ineini rod itelji. Upravo tako.De borah ju je čula kako škr guće zubima. - Mama. Učili smo.De borah je baš kanila nab rojiti sve što se može do god iti kad tine-

jdžeri uče - ono što je vid jela dok je odrastala, kad je njezin otac biojedini ob iteljski liječnik u gradiću, kao i sada kad radi s njim i liječi de- setke lokal nih tine jdžera - kad se u njezinu vidnom polju s desnestrane po ja vio blje sak pokreta. Zatim su brzo uslijedili trzaj snažnogudarca u pred nji dio auto mobila, prit iskanje kočn ica, škri panje guma.Njezin se sig urnosni pojas zategnuo, držeći je dok je auto mobil kliziopo mokrom kolniku, zanio se i za vrtio, sve za neko liko sekunda. Kadse zausta vio, bile su okren ute na drugu stranu.De borah cijelu minutu nije čula kišu jer joj je srce tuklo u ušima.

Zatim je čula Gracein prestrašeni povik. - Što je to bilo?- Jesi li dobro?- Što je to bilo? - ponovila je dje vo jka, a glas joj je ovoga puta

podrhtavao.De borah je također počela drhtati, ali njez ina je kći sjedila us-

pravno, vezana, očito sasvim u redu. Žurno otkopčavajući sig urnosnipojas, De borah je podigla kapul jaču kišnog ogrtača i brzo izišla kakobi po tražila ono što su udarile. Svjetlost farova re flektir ala se s mokreceste, ali sve ostalo bilo je u mrk lome mraku.Ponovno se za vukavši u auto mobil, kopala je po pret incu za

rukavice u po trazi za džepnom svjetiljkom. Opet vani, pre traživala jeprostor uz cestu, ali nije vid jela ništa što bi pod sjećalo na oborenuživot inju.Grace se stvor ila kraj nje. - Je li to bio jelen? - pitala je

prestravljenim glasom.De borahino je srce nastavilo lupati. - Ne znam. Dušice, vrati se u

auto mobil. Nemaš jaknu. - Pro ljetna je večer bila dovoljno topla;samo nije željela da Grace vidi u što su udarile.

- Sig urno je bila neka život inja - plačnim će glasom Grace - nije čakni oz lijeđena, samo je pob je gla u šumu. Što je drugo moglo biti?De borah nije vjer ovala da bi život inja nosila trenirku s prugom sa

strane, jer bi mogla prisegnuti da je baš to vid jela u djeliću sekundeprije udara. Trenirka ukazuje na nešto ljud sko.Hodala je duž ruba ceste, džepnom svjetiljkom pre tražujući nisko

grmlje. - Hej - doviknula je onomu tko je ondje - jeste li oz lijeđeni?Čujete me? Recite mi gdje ste!Grace je bila uz nju. - Ma, po javilo se ni otkuda, mama. Nikakva

osoba ne bi bila ovdje vani po ovak voj kiši, pa je to možda bila lisicaili rakun - ili srna, morala je biti srna.- Vrati se u auto mobil, Grace - ponovila je De borah. Tek je izgo v or-

ila te riječi kad je nešto čula, i to nije bio motor auto mobila. Niti je biofijuk vjetra u krošn jama ili kiša koja je pljuštala oko njih.Ponovno je čula taj zvuk, sig urno sten janje. Pošla je za njim do

mjesta sa strane ceste i opet tražila, ali prošla je još jedna minutaprije nego je našla izvor zvuka. Ten is ica se jedva vid jela u mokromraslinju oko metar i pol od kolnika, a crne hlače, napola skriveneispod niske grane stabla, imale su plavu prugu sa strane. Druga jenoga bila savijena pod čudnim kutom - slom ljena, za ključila je - a os- tatak njegova tijela bio je stis nut uz deblo.Dok je tako ležao, nije mu prijetila opas nost da će se ugušiti u šum-

skom raslinju, ali oči su mu bile za tvorene. Kratka tamna kosa za- lijepila mu se za čelo. Probi jajući se kroz mokru paprat, De borah jeuper ila svjetlo u njegovu glavu, ali vid jela je samo krv od gadne ogre- bot ine na čeljusti.- O, moj Bože! - cviljela je Grace.De borah je po tražila puls na njegovu vratu. Tek kad ga je našla,

njezino je srce počelo ponovno kucati. - Čujete li me? - pitala je inag nula se k njemu. - Ot vor ite oči, molim vas. - Nije re agirao.- O, moj Bože! - his ter ično je ponavl jala Grace. - Znaš li tko je to,

moj učitelj povijesti!Nastojeći brzo razmišl jati, De borah je svoju kćer povukla natrag na

cestu i prema auto mobilu. Os jećala je kako dje vo jka drhti. Što jemogla mirnije, De borah je rekla: - Želim da otrčiš kući, zlato. To jeoko osam sto metara, a već si posve mokra. Dylan je sam. Bit ćeprestrašen. - Zam is lila je maleno lice na pro zoru smočnice, krupne,

prestrašene oči, uvećane iza de be lih na očala u stilu Harryja Pot tera.- Što ćeš ti učin iti? Grace je pitala vi sokim, drhtavim glasom.- Pozvati poli ciju i hitnu pomoć, a zatim ću ostati uz gos pod ina

McK ennu dok ne stignu.- Nisam ga vid jela, kunem se, nisam ga vid jela - cviljela je Grace. -

Zar ne možeš nešto učin iti za njega, mama?- Ne mnogo. - De borah je ugas ila motor i uključila sva četiri žmig-

avca. - Nisam vid jela obilno kr var enje, a ne usuđujem se po maknutiga.- Hoće li um rijeti?De borah je uzela mo b itel. - Nismo brzo vozile. Nismo ga mogle

tako jako udar iti.- Ali dospio je skroz onamo.- Sig urno se ko trl jao.- Ne miče se.- Možda ima potres mozga ili je u šoku. - Posto jalo je mnogo gorih

mogućnosti, a za većinu je, nažalost, znala.- Ne bih li tre bala ostati ovdje s tobom?- Ovdje ništa ne možeš učin iti. Idi, dušice. - Dotaknula je kćerin

obraz, silno je želeći pošted jeti toga. - Brzo ću doći kući.Graceina je kosa bila posve mokra, odva jajući se u duge, op uštene

uvojke. Kišn ica je kapala s nježne brade. Širom otvorenih očiju,prestrašeno je pitala: - Jesi li ga ti vid jela, mama? Ma, zašto bi itkohodao cestom po kiši? Želim reći, mračno je, kako sam ga uopćemogla vid jeti, i zašto on nije vidio nas? Ovdje nema drugog svjetla.De borah je jednom rukom utip kala 9-1-1, a drugom je uhvat ila

Graceinu pod lak ticu. - Idi, Grace. Trebam te kod kuće s Dylanom.Sada. - Tele fon ist ica se javila čim je tele fon prvi put za zvo nio. De- borah je pre pozn ala glas. Carla McKay je njez ina pa cijentica. Radilaje kao tele fon ist ica neko liko večeri u tjednu.- Poli cija Leylanda. Ovaj se poziv snima.- Carla, ovdje dr. Monroe - rekla je i kret n jom ruke tjer ala Grace. -

Došlo je do pro metne nes reće. Nalazim se na obil azn ici, moždaosam sto metara is točno od moje kuće. Moj je auto mobil udariočovjeka. Treba nam vozilo hitne pomoći.- Koliko je teško oz lijeđen?- Bez svijesti je, ali diše. Rekla bih da ima slom ljenu nogu, ali nisam

sig urna što još. Jedina pos jekot ina koju vidim je površ in ska, ali nemogu vid jeti ništa više uko liko ga ne po maknem.- Je li još netko oz lijeđen?- Ne. Koliko brzo može netko stići ovamo?- Odmah ću nazvati.De borah je za t vor ila mo b itel. Grace se nije po maknula. Posve

mokra, dugih uvo jaka u neredu, izgledala je veoma mlado iprestrašeno.I sama prestrašena, De borah je od maknula mokru kosu s kćer inih

obraza. Glasom u kojem se os jećala tiha na petost, rekla je: - Grace,trebam te kod kuće s Dylanom.- Ja sam vozila.- Više ćeš mi pomoći ako budeš s Dylanom. Molim te, dušice?- Ja sam kriva.- Grace. Nemo jmo se prepir ati oko toga. Evo, uzmi moju jaknu. -

Počela je skid ati jaknu, ali se dje vo jka okrenula i po trčala. Začas jenestala u kiši.De borah je ponovno podigla kapul jaču i žurno se vrat ila u šumu.

Miris mokrog tla i cr no gorice prožimao je zrak, ali je znala kakav jemiris krvi, pa je i to zam išl jala. Opet je po tražila nešto iza ogre bot inena čeljusti Calv ina McK enne. Ništa nije vid jela.Ostao je bez svijesti, ali mu je puls bio snažan. To je mogla prat iti i,

ako za stane, prim ijen iti masažu srca. Proučavajući kut pod kojim jeležala njegova noga, za ključila je da mu je oz lijeđen kuk, ali ozljedakuka može se iz liječiti. Ozljeda kralješnice druga je stvar, a upravoga zato nije željela micati. Os oblje hitne pomoći imat će nosila i ov- rat nik za mo bil iza ciju glave. Daleko je bolje čekati.To je bilo lakše reći nego učin iti. Provela je be skon ačnih deset

minuta okrivljujući sebe jer je dopust ila Grace da vozi, mjereći pulsCalv ina McK enne, pok ušavajući otkriti kakve je još ozljede mogaoimati, pitajući se što ga je spopalo da bude vani po pljusku, ponovnomjereći njegov puls, prok lin jući smještaj nji hove kuće i neodgo v- ornost bivšeg muža, prije nego je ugledala bljeskanje svjetala poli- cijs kih kola. Nije bilo sirene. Nalazili su se u pre više rur al nom dijelugradića za to.Mašući džepnom svjetiljkom, po trčala je natrag do kolnika i stigla do

vrata poli cijskog vozila kad je Brian Duffy izišao. Sred njih četrde setih

godina, bio je jedan od dvan aest pol ica jaca u gradiću. Također jetrenirao dječju ekipu be jzbola. Njezin sin Dylan već je dvije godine unjego voj ekipi.- Jeste li dobro, dr. Monroe? - pitao je, stavl jajući plastikom

pokrivenu kapu na kratko ošišanu kosu. Na sebi je već imao kišniogrtač.- Dobro sam. Ali moj je auto mobil udario Calv ina McK ennu.- Povela ga je natrag u šumu. - Ne mogu pro cijen iti koliko je teško

oz lijeđen. - Kad je prošla kroz paprat, kleknula je i ponovno muprovjer ila puls. Ostao je pravilan. Uper ila je snop svjetla u njegovolice; isto je učinio i pol ica jac.- Cal? - uzalud je dozivala. - Cal? Čujete li me?- Što je radio ovdje? - pitao je pol ica jac.De borah je sjela na pete. - Nemam pojma. Hodao? Trčao?- Po kiši? Čudno.- Os obito ovdje - rekla je. - Znate li gdje živi? - Sig urno ne u bliz ini.

U krugu od kilo metra i pol nalaze se četiri kuće, a ona poznaje svekoji u njima žive.- On i njegova žena imaju stan kraj željezn ičke postaje - odgo vorio

je Brian. - To je neko liko kilo metara odavde. Znači, nije vaš pa cijent?- Ne. Ove godine pre daje Grace u školi, pa sam ga čula kako drži

govor tijekom otvorenih dana prošle jeseni. Ozb il jan čovjek, strogučitelj. To je ot pri like sve što znam. - Opet je po tražila njegov pulskad je cesta oživjela od svjetala. Stigla su druga poli cijska kola načijem su se krovu vrtjela plava i bijela svjetla. Vozilo hitne pomoćistiglo je odmah iza njih.De borah nije odmah pre pozn ala os oblje hitne pomoći; bili su mladi,

vjer o jatno novi. No pre pozn ala je muškarca koji je izišao iz drugihpoli cijs kih kola. John Colby bio je šef poli cije. Kasnih ped esetihgodina, bio bi u mirovini da je radio negdje drug dje, ali odrastao je uLeylandu. Samo se po sebi ra zumjelo da će nastaviti raditi sve dokmu to zdravlje dop ušta. De borah je vjer ovala da će to još po tra jati.On i njegova žena njezini su pa cijenti. Njegova žena ima prob lem saler gen ima - život injska dlaka, pelud, prašina - koji je rezultirao po ja- vom astme, a Johnov na jveći prob lem, osim povećeg trbuha, bio jenes an ica. Radio je danju; radio je noću. Tvrdio je da aktivan životsnižava njegov krvni tlak, a budući da je njegov tlak uvijek nizak, De-

borah mu nije mogla pro tur ječiti.Dok je John držao re flektor, os oblje hitne pomoći mo bil iz ir alo je

Calv ina. De borah je čekala prekriženih ruku, za vukavši šake ispodjakne. Nije is pus tio nikakav zvuk, niti se po maknuo.Slijedila ih je iz šume i gledala kako ga stavl jaju u vozilo hitne

pomoći kad ju je Brian uhva tio za nad lak ticu. - Sjed n imo u poli cijskakola. Ova je kiša gadna.Kad se smjestila u kolima, spust ila je kapul jaču i otkopčala jaknu.

Lice joj je bilo mokro; obris ala ga je rukama. Njez ina kosa, vlažna ikovrčava, još uvijek joj se činila neo bičnom ovako kratka nakon štoju je cijeli život nosila dugu do pojasa i učvršćenu u punđu na zat- iljku. Na sebi je imala topić i kratke hlače, oboje re lat ivno suho ispodjakne, a na nogama ja panke. Noge su joj bile mokre i zam rl janeblatom.Mrzi kišu. Dolazi u na jgorim tre nucima, prkosi pre d viđanjima i život

čini neured nim.Brian se smjes tio iza volana i vani is tresao kapu prije nego je za t-

vorio vrata. S prost ora između sjedala uzeo je bilježnicu i kemijskuolovku. - Moram vam postaviti neko liko pit anja, to je samo form al- nost, dr. Monroe. - Pogledao je na sat. - Deset i četrde set tri. Ime sepiše D-E-B-O-R-A-H?- Da. M-O-N-R-O-E. - Često su po grešno smat rali da je ona dr.

Barr, što je njezino dje vo jačko prez ime i prez ime njez ina oca, koji jeu gradiću neka vrsta le gende. Od posljed nje godine na fak ul tetu kor- istila se muževljevim prez i menom.- Možete li mi is pričati što se do godilo? - upita pol ica jac.- Vozile smo se -- Mi? - Doimao se za b rinu tim. - Mislio sam da ste sami.- Sad jesam; Grace je kod kuće, ali pok upila sam je kod pri jateljice -

to je kuća Megan Stearn - i bile smo na putu kući, kretale smo sestvarno polako, ne brže od četrde set kilo metara na sat, jer je padalajaka kiša. On se odjed nom stvorio pred nama.- Trčao je uz cestu?- Nisam ga vid jela da trči. Jed nostavno se po ja vio ispred auto-

mobila. Nije bilo nikakva upo zorenja, nije bilo vremena skren uti,samo taj užasan udarac.- Jeste li skrenuli prema rubu ceste?

- Ne. Bile smo bliže sredini. Gledala sam crtu. To nam je pokazivalosmjer po ovako slaboj vidljivosti.- Jeste li kočili?De borah nije kočila. Grace je to učinila. Sad je tren u tak da to po-

jasni. No činilo se irelev ant nim, nevažnim.- Prekasno - odgo v or ila je. - Zan ijelo nas je i okrenulo.Vidite gdje je moj auto mobil. Ondje smo se zaustavile nakon

okretanja.- Ali ako ste odvezli Grace kući -- Nisam je odvezla. Natjer ala sam je da otrči kući. To nije vise od

osam sto metara. Ona se bavi at letikom. - De borah je izvukla mo b iteliz vlažnog džepa. - Željela sam da što prije pođe kući radi Dylana, alihtjet će znati što se događa. Je li ovo u redu? - Kad je kimnuo, prit is- nula je gumb za brzo biranje memori r anih bro jeva.Tele fon je jedva za zvo nio kad se Grace javila. - Mama?- Jesi li dobro?- Ja sam dobro. Kako je gos podin McK enna?- Na putu u bol nicu.- Je li pri svijesti?- Još nije. Je li Dylan dobro?- Ako tvrdo spavati na kauču kad sam stigla kući znači da je dobro,

da. Nije se po maknuo.Toliko o krupnim očima na pro zoru, pom is lila je De borah i čula

bivšeg muža kako govori pre više brineš, ali kako ne bi brin ula za de- se to godišn jaka koji ima jaku dalekovid nost i dis tro fiju rožnice, štoznači da veći dio života sve gleda kroz izmaglicu. De borah ni to nijeplanir ala.- Pa, ipak mi je drago da si s njim - rekla je. - Grace, upravo razgo v-

aram s pol ica jcem. Možda sv ratim do bol nice kad za vršimo. Vjer o- jatno je bolje da pođeš u krevet. Sutra imaš ispit.- Sutra ću biti bolesna.- Grace.- Hoću. Tren utno ne mogu razmišl jati o bio lo giji. Želim reći, kao,

kakva noćna mora. Ako se to događa kad voziš, ja neću voziti.Neprest ano se pitam odakle se stvorio. Jesi li ga ti vid jela uz cestu?- Ne. Dušo, pol ica jac čeka.- Opet me nazovi.

- Dobro. - De borah je za t vor ila mo b itel.Ot vor ila su se stražnja vrata poli cijs kih kola i John Colby je sjeo na

stražnje sjedalo. - Čovjek bi očekivao da će kiša uzeti malo odmora -rekao je. Potom je dodao: - Teško je bilo što vid jeti na cesti. Fo to- grafirao sam sve što sam mogao, ali dokazi neće po tra jati ako senastavi ovako. Upravo sam pozvao državnu ekipu. Dolaze.- Državnu ekipu? - prestrašeno upita De borah.- Državna poli cija ima ekipu za rekon struk ciju pro met nih nes reća -

ob jas nio je John. - Vodi je ovlašteni stručn jak za rekon stru ir anjedogađaja. Bolje nego mi zna što treba tražiti.- Što traži?- Točke sudara, tragove na auto mobilu. Gdje je na cesti auto mobil

udario žrtvu, gdje je žrtva pala. Tragove kliz anja. Izgor jela guma.Gradi sliku onoga što se do godilo i kako se do godilo.To je bila samo nes reća, željela je reći. Dovođenje državne ekipe

nekako stvara dojam da je riječ o nečem opas nijem. Za b rinutost seza sig urno vid jela na njezinu licu jer je Brian rekao: - To je stand ardnipos tupak kad je netko oz lijeđen. Da je bila sred ina dana i sunce nanebu, možda bismo to sami us pjeli obaviti, ali po ovak vom je vre- menu važno raditi brzo, a ti momci to mogu. - Pogledao je svojebilješke. - Što ste rekli, kojom ste brzinom vozili?De borah je i sad mogla reći: O, nisam ja bila za volanom. Vozila je

Grace, i to veoma polako. No činilo joj se da bi to bilo kao da se pok- ušava izvući iz nečega - pre ba citi krivnju - a osim toga, Grace jenjezino pr vorođenče, njezino drugo ja, i već pati zbog razvoda. Trebali joj još dod at nih ne volja? Calvin McK enna je i ovako i onakostradao. Nikakav zakon nije prekršen.- Ovdje je ogran ičenje brzine sedam de set kilo metara na sat - rekla

je. - Mi nismo mogle voziti više od ped eset.- Jeste li u posljed nje vrijeme imali kakvih prob lema s auto-

mobilom?- Ne.- Kočnice rade?- Savršeno.- Jesu li bila up aljena duga svjetla?Nam rštila se jer nije bila sig urna. Sjećala se da je pod sjetila Grace,

ali duga svjetla, kratka svjetla - niti jedna os obito ne pomažu po

ovak voj kiši.- Još su up aljena - javio se John sa stražn jeg sjedala - oba rade.

Vratio je šešir na glavu. - Idem van kako bih posta vio trake okomjesta događaja. Ne bi val jalo da sad netko prođe onuda i sve pore- meti.De borah je znala da on misli na mjesto nes reće, ali budući da

dolazi državna ekipa, ona je neprest ano mis lila na mjesto zločina.Pekla ju je savjest zbog pit anja vozača, ali neprest ano su je nešto is- pit ivali. U koliko je sati otišla od kuće po Grace? U koliko sati suGrace i ona otišle od Megan ine kuće? Koliko je vremena prošlo odnes reće do tren utka kad je De borah to pri javila? Što je radila za tovrijeme? Je li se Calvin McK enna u bilo kojem tren utku os vijes tio?De borah je ra zumjela da je sve to dio is trage, ali ona je željela biti u

bol nici ili, ako ne tamo, onda kod kuće s Grace i Dylanom.Pogledala je na sat. Već je prošlo jedan aest. Ako se Dylan probudi,

prestrašit će se kad vidi da je još nema; od razvoda je pretjer anovezan za nju, a Grace ne bi bila od velike pomoći. Iz mračne će sobegled ati kad će De borah doći - ne iz smočnice, što je doživl javala kaoDylan ovo pod ručje, već sa sjedala u udubljenju pro zora u dnevnomboravku kojim se sad rijetko kor iste. U toj prost or iji ima duhova, ob- iteljs kih fo to grafija iz sret nijih vremena u lijepim ok virima, arogantnopokazivanje savršen stva. Grace se sig urno očajno osjeća.Nova ek s ploz ija svjetlosti na javila je dolazak državne ekipe.Čim je Brian izišao iz vozila, De borah je ot vor ila mo b itel i nazvala

bol nicu - ne cent ralu, već broj hitnog trakta. Imala je određene priv- ile gije pris tupa i dovoljno je često onamo prat ila pa cijente da bipoznavala noćnu medi c in sku sestru. Nažalost, sestra je znala samoto da je vozilo hitne pomoći upravo stiglo.De borah je nazvala Grace. Dje vo jka se odmah javila. - Gdje si?- Još sam ovdje. Sjedim u poli cijskim kolima dok oni preg le davaju

sve vani. - Nastojala je zvučati smireno. - Rekon stru iraju nes reću. Toje stand ardni pos tupak.- Što traže?- Što god mogu naći kako bi ob jas nili zašto je gos podin McK enna

bio ondje gdje je bio. Kako je Dylan?- Još spava. Kako je gos podin McK enna?- Upravo je stigao u bol nicu. Sad ga za cijelo preg le davaju. Jesi li

razgo v arala s Megan ili nekim od os ta lih? - Tu je čin jen ica da jeGrace ušla u auto mobil s voz a čke strane, što su možda vid jeli njezinipri jatelji, a također je razlog da poli ciji kažu istinu.- Šalju mi poruke - drhtavim je glasom rekla Grace. - Stephie je

pok ušala nazvati, ali nisam se javila. Što ako umre, mama?- Neće um rijeti. Nismo ga tako jako udarile. Kasno je, Grace. Tre-

bala bi poći spavati.- Kad ćeš doći kući?- Uskoro, nadam se. Saznat ću.Za t vorivši mo b itel, De borah ga je gurnula u džep, podigla kapul jaču

i izišla na kišu. Stis nula je kapul jaču oko lica i ondje je držala rukoms koje se cijedila voda.Dobar dio ceste bio je ok ružen žutom trakom koja se oštro ist icala

pod re flekt or ima. Dva muškarca s gu menim rukavicama proučavalasu kolnik, povre meno za sta jkujući kako bi pok upili i spremili u vrećicuono što su našli. Fo to graf je snimao De borahin auto mobil, njegov po- ložaj na cesti i udubljenje na pred n joj strani. Udubljenje nije biloveliko. Više je u oči upadao razbijeni far.- O, Bože - izust ila je De borah jer je to prvi put vid jela.John joj se pridružio i sagnuo se kako bi proučio ono što je ostalo

od stakla. - Čini se da je ovo jedina šteta - rekao je i hitro jepogledao. - Misliš li da bi mogla pronaći pro metnu doz volu kako bihupisao pod atke?Za vukla se iza volana, namjestila sjedalo, ot vor ila pret inac za

rukavice i pružila mu pro metnu doz volu, a on ju je pomno zab ilježio.Vrat ila ju je na mjesto i opet mu se pridružila vani.- Nisam mis lila na štetu - rekla je i ponovno povukla kapul jaču

naprijed. - Samo sam razmišl jala o onome u što smo udarile. Mis lilesmo da je riječ o nekoj život inji. - Pogledala ga je. - Doista bih sevoljela odvesti u bol nicu, Johne. Koliko će vremena tre bati tim lju- dima?- Još sat ili dva - rekao je, pro mat rajući ljude kako rade. - Ovo im je

jedina pri lika. Ako nastavi ovako padati, do jutra će sve biti is prano.No u svakom slučaju, ne možeš uzeti svoj auto mobil. Moramo gaodvući.- Odvući? U voznom je stanju.- Mora ga preg led ati naš me han ičar. Mora provjer iti postoji li neki

prob lem koji je mogao iza zvati nes reću - kočnice, loši brisači, is- trošene gume. - Tada ju je pogledao. - Bez brige. Mi ćemo tevečeras odvesti kući. Ondje imaš drugi auto mobil, zar ne?Ima ga. Gregov BMW, onaj kojim se vozio u ured, parkirao ga na

mjesto rezer vir ano za pred sjed nika i pazio da bude pomno ulašten.Volio je taj auto mobil, ali je i njega napus tio. Kad je otišao u Ver mont,vozio je staru volk swa gen bubu koja je sve te godine čamila ispodtende u garaži.De borah se BMW nije sviđao. Greg ga je kupio kad je bio na

vrhuncu us pjeha. Dok sad razmišlja o tome, jasno joj je da je to biopoče tak kraja.Prekriživši ruke na prsima, pro mat rala je ljude kako rade. Pre tražili

su svaki cen ti metar ceste, pod ručja uz cestu i rub šume u kojoj je za- vršio Calvin McK enna. Više nego jednom, os jećajući se be skor is nomi prezirući kišu, pitala se zašto je ondje, a ne u bol nici gdje bi moglapomoći.Odgo vor je, nara vno, taj da je ona ob iteljska liječn ica, a ne spe-

cijalist za trau mato lo giju. I njezin je auto mobil iza zvao nes reću.Stvarnost toga posta jala je sve veća iz minute u minutu. Ona je

odgo v orna - ona je odgo v orna - za auto mobil, za Grace, za nes reću,za Calv ina McK ennu. Ako ništa ne može učin iti za njega, kao ni zaauto mobil, tre bala bi biti kod kuće sa svojom djecom.Grace se sk lupčala u mraku. Svaki put kad bi za zvo nio njezin mo b-

itel, poskočila bi, podigla ga i proučila maleni ekran. Javila bi se akoje zvala njez ina majka, ali nije mogla razgo v ar ati ni s kim drugim.Megan je već pok ušala, dva puta. Kao i Stephie. Sad su joj slaleporuke.GDJE SI? POŠALJI PORUKU!JESI LI TU? HALO??Kad Grace nije odgo v arala, prom ijenile su fokus.ZNA LI TVOJA MAMA ZA PIVO? JE LI OS JETILA MIRIS?JESI LI U NE VOLJI? POPILA SI SAMO 1.Ali Grace nije popila samo jedno pivo, popila je dva, a premda je to

učinila s raz makom od tri sata, i nije se os jećala omam ljeno, i vjer o- jatno ne bi napuhala ni 0,1 da su je te stir ali, nije smjela voziti.Nije znala zašto je vozila. Nije znala zašto te njez ine takozvane pri-

jateljice - navodne pri jateljice, dokazive, ali ne i dokazane - uopće

spom inju pivo u por ukama. Zar ne znaju da se svemu može ući utrag?JESI LI DOBRO?ŽELIŠ RAZGO V AR ATI?Neće razgo v ar ati jer je njez ina majka još uvijek s poli ci jom, a gos-

podin McK enna je u bol nici i za sve je ona kriva - a ništa što bi njez- ine pri jateljice mogle reći ne može poprav iti situa ciju.

2. poglavlje

Prošao je još jedan sat prije nego su državni agenti razmontir alisvoje re flektore, te još neko liko minuta prije nego je stigao kamion zavuču. De borah je poznavala vozača. Radi u ser vis noj ra dion ici usredištu gradića i česta je muš ter ija u pekar nici-za loga jn ici njez inesestre. To znači da će Jill čuti za nes reću uskoro nakon što u šestujutro otvori pekar nicu.Brian ju je odvezao kući, skrenuvši na kružni prilaz i, prema

njezinim up utama, prošavši kraj kuće od kamena do šin dromnatkrivene garaže. Bila je iscrpljena i posve mokra, ali čim je za t vor- ila vrata poli cijskog vozila i po trčala naprijed, na prsima stežući svojuliječn ičku torbu i Graceine knjige, ot vor ila je mo b itel i nazvala bol- nicu. Dok je čekala da joj se netko javi, utip kala je šifru za garažu.Vrata su se bučno podigla kad se s druge strane netko javio. -Joyce? Opet je De borah Monroe. Ima li kakvih vijesti o Calvinu McK- enni?- Pričeka jte, dr. Monroe. Samo da provjerim.De borah je spust ila svoj teret i objesila kišni ogrtač na kukicu kraj

mjesta gdje bi se trebao nalaziti njezin auto mobil. Os tavivši ja pankena odmor ištu, požur ila je unutra, kroz kuh inju do praonice.- Dr. Monroe? Njegovo je stanje sta bilno. Sad obavl jaju pre trage, ali

neur o log ne vidi nikakve znakove frak ture vratne kralješnice ili paral- ize. Ima slom ljen kuk. Poza bavit će se time u op era cijskoj dvor aninakon što završe posljed nje sn i m anje.- Je li pri svijesti? - pitala je De borah, koja se vrat ila u kuh inju i

ručnikom bris ala ruke.- Da, ali ne komu ni cira.- Ne može go v or iti?- Vjer uju da može, ali neće. Ne mogu naći fiz ičko ob jašn jenje.De borah je ručnikom obris ala lice i baš ga je spust ila kad je opazila

Grace u kutu. - Možda od traume? - nagađala je.- Hvala, Joyce. Bi li mi učinila uslugu? Hoćeš li mi javiti ako dođe do

promjene?Još uvijek odjevena, Grace je bila po grbljena i grick ala je nokat. De-

borah joj je od maknula ruku od usta i privukla je k sebi.- Gdje si bila? - plaho je pitala dje vo jka.- Na istome mjestu.- Cijelo vrijeme?- A-ha.- Zašto te poli cija dovezla kući?- Jer ne žele da vozim svoj auto mobil prije nego ga preg ledaju na

dnevnom svjetlu.- Zar pol ica jac koji te dovezao neće ući?De borah se malo od maknula kako bi joj proučila lice. Nisu bile baš

iste visine, ali blizu. - Ne. Za vršili su za večeras.Gracein se glas malo po visio. - Kako su mogli za vršiti?- Postavili su svoja pit anja.- Pitali su tebe, ne mene. Što si im rekla?- Rekla sam da smo se vozile kući po kiši, vidljivost je bila loša, a

gos podin McK enna se ni otkuda po ja vio. Ujutro će morati ponovnopoći duž ceste kako bi vid jeli je li im pro maknulo nešto što kiša nijeis prala. Sutra ću dati izjavu u poli cijskoj postaji i uzeti auto mobil.Gdje je Dylan?- Otišao je u krevet. Sig urno je mislio da si ti kod kuće. Što ćemo

mu reći, mama? Mislim, znat će da se nešto do godilo kad vidi danema tvojeg auto mobila, a osim toga, to je bio gos podin McK enna.Baš imam sreće kad je to bio moj učitelj. Želim reći, na, tako mi lošeide amer ička povijest da će ljudi mis liti da je to bilo namjerno. Što ćureći svojim pri jateljima?- Ne ide ti loše amer ička povijest.- Ne bih tre bala biti u napred noj grupi. Nemam nikak vih izgleda da

os tanem ondje nakon testa u lipnju. Grozna sam.Ako je tako, to je za De borah nešto novo. - Reći ćeš im da po kiši

nismo mogle vid jeti gos pod ina McK ennu i da nismo brzo vozile.- Neprest ano go v oriš mi.Da. De borah je to bilo jasno. - Ja sam voz a čica s val janom doz-

volom. Ja sam odgo v orna.- Ali ja sam bila za volanom.- Ja sam odgo v orna za tebe.- Ne bi ni došlo do nes reće da si ti vozila.- Nije točno, Grace. Ni ja nisam vid jela gos pod ina McK ennu, a

gledala sam cestu pažljivo kao da držim nogu na pap učici gasa.- Ali nisi ti držala nogu na pap učici gasa.De borah je za stala, ali samo na kratko. Polako je rekla: - Poli cija

misli da jesam.- A ti im nisi rekla istinu? Mama, to je laganje.- Ne - rekla je, sređujući zbrkane misli još dok je go v or ila.- Sami su izvukli za ključke. Ja ih samo nisam is pravila.- Mama.- Ti si maloljetna, Grace - rezonir ala je De borah. - Vozila si samo na

temelju privre mene doz vole, što znači da si vozila na temelju mojevoz a čke, a to me čini odgo v ornom. Ja vozim već dvade set dvijegodine i nikad nisam dobila čak ni kaznu za parkir anje. Lakše ću ovopre vlad ati nego ti. Kad je Grace ot vor ila usta kako bi opet prote stir- ala, De borah joj je stavila ruku na usne. - Ovako treba pos tupiti,dušice. Znam to. Ne možemo kon tro lir ati vre menske pri like, i nemožemo kon tro lir ati ono što rade drugi ljudi. Pošti vale smo svemoguće zakone i dale sve od sebe kako bismo se zaustavile. S našestrane nije bilo nikakva nemara.- Što ako umre?- Neće.- Ali što ako se to ipak dogodi? To je umor stvo.- Ne - us pro tivila se De borah, premda je os jetila hlad noću kad je

čula riječ umor stvo - to bi bilo ubojstvo pro met nim sred stvom, nobudući da nismo učinile baš ništa po grešno, neće biti pod iz anja op- tužnice.- Je li to rekao stric Hal?Hal Trut ter je muž De borahine pri jateljice Karen, a premda ni on ni

Karen nisu u rodu s ob itelji Monroe, poznaju djecu otkako su serodila. Nji hova kći Dani elle godinu je dana star ija od Grace.De borah se često viđala s Karen. U posljed nje se vrijeme ne osjeća

os obito ugodno u Halovu društvu, ali to je posve druga priča.- Nisam još razgo v arala s njim - rekla je Grace - ali znam da bi se

složio. U svakom slučaju, gos podin McK enna neće um rijeti.- Što ako doživotno ostane in valid?- Tvoja mašta divlja, Grace - upo zor ila ju je De borah, mada se i ona

bojala nečeg sličnog. Raz lika je u tome što je ona majka. Ne smijepan ičar iti.

- Vid jela sam mu nogu - plačnim je glasom go v or ila Grace. - Stršilaje posve po grešno, kao da je pao s vrha zgrade.- Ali nije pao s vrha zgrade. Sig urno je živ; medi c in ska mi je sestra

maločas to rekla, a slom ljene se kosti mogu iz liječiti.Graceino se lice iskriv ilo. - Bilo je užasno. Nikad neću za borav iti

onaj zvuk.Neće ni De borah. Još ga je čula - mukli udarac - satima nakon

događaja. Tražeći nešto konkretno za što bi se mogla uhvat iti, stis- nula je Graceina ramena. - Moram se is tušir ati, dušice. Hladno mi jei noge su mi prl jave. - Držeći joj ruku oko ramena, povela ju je uzastube i niz hodnik. Osim tri dječje sobe, treća za još jedno dijete kojesu De borah i Grace mogli imati, tu je bila ob iteljska soba sugrađenim pisaćim sto lovima, kaučem, odgo v a rajućim naslon jačimai tele vi zorom. Nakon što je Greg otišao, De borah je ondje s djecomprovela tako mnogo večeri da se na koncu jed nostavno pre selila utreću spavaću sobu.Grace je opet grick ala nokte kad su stigle do njezinih vrata.Maknuvši joj ruku s usta, De borah je dugi tren u tak bez riječi pro-

mat rala svoju kćer.- Sve će biti u redu - šapnula je prije nego ju je pust ila.Poruke su pre stale stiz ati prije nego je njez ina majka stigla kuci, a

Grace je bila za hvalna na tome. Što bi mogla reći Megan? IliStephie? Ili Becci? Moja je mama preuzela krivnju za nešto što samja učinila? Moja mama laže zato da ja ne dos pijem u zatvor? Moja bimama mogla za vršiti u za t voru ako gos podin McK enna umre?Grace je mis lila da je razvod težak. Ovo je gore.De borah se nadala da će je tušir anje smir iti, ali kad se zag ri jala,

oprala i na koncu našla u suhome, mogla je jas nije razmišl jati, a bis- triji je um samo uvećao prob lem onoga što se do godilo. Zvuk kišenije po mogao. Udarala je po krovu jed nako kao ranije po auto mobilu,a ona se sjetila jedne druge noći, one kad je umrla njez ina majka.Tada je također lijevalo kao iz kabla.Ušul javši se u Dylan ovu sobu, kleknula je kraj kre veta. Oči su mu

bile za tvorene, a tamne su tre pavice poči vale na obrazima koji nećejoš dugo ostati glatki. On je nježno dijete koje ima više prob lemanego mnoga druga djeca, a premda je znala da ima lijeka za njegovepore mećaje vida, srce ju je boljelo.

Nije ga željela probuditi, ali nije mogla otići a da ga ne dotakne,rukom je prešla po njego voj kosi boje pijeska. Zatim je pošla u svojusobu, za vukla se u krevet i povukla pokrivače do brade. Tek sesmjestila kad je čula Dylan ove korake, prigušene u starim čar apama-pap učama što ih je svake večeri nosio. To je posljed nji par što ga jeRuth Barr is plela prije svoje smrti; u početku su mu bile prev e like, asad su tako nategnute i istan jene da će se uskoro raspasti. Nijedopus tio da ih De borah baci, tvrdeći da one održavaju na životunjegovu baku Ruth. U tom je tren utku De borah također tre bala svojumajku.- Pok ušao sam ostati budan dok se ti ne vratiš kući - prom rm l jao je.Privukavši ga k sebi, De borah je samo pričekala da spusti na očale

na noćni ormarić prije nego ga je smjestila u krevet kraj sebe.Gotovo je odmah zaspao. Neko liko tren u taka kas nije pridružila im seGrace, za vukavši se u krevet na drugoj strani. Bilo im je tijesno, aliipak bolje nego da ondje leži sama i budna. De borah je pose gnulaza rukom svoje kćeri.- Neću moći spavati - šapnula je dje vo jka - uopće, cijelu noć.De borah je okrenula glavu u mraku i također šapnula; - Evo kako

stoje stvari. Sat ne možemo vrat iti un atrag. Ono što se do godilo, do- godilo se. Znamo da je gos podin McK enna u dobrim rukama i da ćenas obavijestiti ako dođe do promjene. Dobro?Grace je is pust ila sum njičav zvuk, ali više ništa nije rekla. Uskoro je

njezino dis anje postalo ravnomjerno, ali je veoma nemirno spavala.De borah je to znala jer je još dugo ostala budna, i to ne samo zbogbub n janja kiše po krovu. Neprest ano joj se pred očima po javljivalaona trenirka s prugom, uvijek je iznova os jećala trzaj udarca.Među tim, stiješn jena između svoje djece znala je da ne smije pan-

ičar iti. Kad je njezin brak za vršio, dala je svečano obećanje. Višeništa neće nauditi djeci. Više im... ništa... neće nauditi.Tele fon je za zvo nio u šest sati idućeg jutra. De borah je spavala

manje od tri sata, a onako stis nuta između djece, sporo je re agir ala.Tada se sjetila što se do godilo i že lu dac joj se stegnuo. Bojeći se dase stanje Calv ina McK enne po goršalo, naglo se us pravila, is pružilaruku preko Dylana i zgrabila tele fon. - Halo?- Ja sam - reče njez ina sestra. - Za ključila sam da će te ionako

uskoro probuditi budilica. Mack Tully je maločas bio ovdje. Rekao je

da si sinoć nekoga udar ila auto mobilom.- O. Jill. - De borah je s olakšan jem odahnula. Ona i njez ina sestra

su bliske, mada se međusobno veoma raz likuju. Jill ima tri de setčetiri godine, a De borah tri de set osam; Jill je pla vokosa, a De borahbrineta; Jill je visoka sto ped eset sedam, a De borah sto šezde setsedam; i Jill je neo buzdani član ob itelji. Premda je imala dvije dugo- tra jne veze, nije se udala, a dok je De borah pošla sto pama nji hovaoca i postala liječn ica, Jill je glatko odbila uzeti bilo koji pri rodni pred- met. Nakon jedne godine u pekar nici u New Jer seyju, gdje je izučilazanat, drugu je godinu provela u New Yorku, te još četiri kaoslastičarka na za pad noj obali, a potom se vrat ila u Ley land i ot vor ilavlastitu pekar nicu. Tijekom deset godina otkako se vrat ila, proširivalase tri puta - na žalost svo jega oca. Mi chael se još uvijek nadao da ćese jed noga dana probuditi, nastaviti ško lovanje i postići neštostvarno u svojem životu.De borah je oduvijek voljela svoju mlađu sestru, još vise otkako im

je prije tri godine umrla majka. Jill je ista Ruth. Živi jed nostavno, alipametno, i jed nako kao i njez ina pekar nica, oko sebe širi toplinu.Utjeha je samo čuti njezin glas. Dok je s Ruth razgo v arala tele fonom,kao da je os jećala miris toplog, svježe pečenog kruha. Dok je s Jillrazgo v arala tele fonom, kao da je os jećala miris ljepljivih peciva speka-or asima.Ta je slika ublažila oštre rubove straha. - To je bila prava noćna

mora, Jill - umorno je prom rm l jala. - Otišla sam po Grace, a padalaje kiša i bilo je mračno. Polako smo vozile. Po ja vio se ni otkuda.- Je li bio pijan?- Ne vjer ujem. Nisam os jetila miris al ko hola.- Votka nema mirisa.- Nisam ga baš mogla pitati, Jill. Nije go vorio.- Učitelj povijesti, eh? Je li teško oz lijeđen?- Noćas su ga operi r ali, na jvjer o jat nije zato da mu srede kuk.- Marty Stevens kaže da je tip čudan - sam ot njak, ne os obito pri-

jateljski raspo ložen.- Mislim da je ozb il jan prava riječ. Ne smiješi se baš često. Je li

Marty još nešto rekao?- Ne, ali Shel ley Wyeth jest. Živi blizu ob itelji McK enna. Rekla je da

je i njegova žena čudna. Ne druže se često sa sus jedima. - Uslijedila

je kratka stanka. - Uh. Doista si nekoga srušila na cesti. Nisam mis- lila da si u stanju to učin iti.De borah nije odmah re agir ala. Tada reče: - Kako molim?- Jesi li ikad ranije sud jelovala u nekoj pro met noj nes reći?- Ne.- Mi ostali jesmo.- Jill.- U redu je, De borah. To te čini ljud skim bićem. Zato te još više

volim.- Jill - bunila se De borah, ali Dylan se probu dio i tražio je svoje na-

očale. - Mojem sinu treba ob jašn jenje. Vidjet ćemo se čim odvezemdjecu.- Valjda nećeš voziti BMW? - pitala je Jill. Ni njoj se nije sviđao taj

auto mobil baš kao ni De borah, ali više zbog cijene nego zboguspomena na pro pali brak.- Nemam drugog izbora.- Imaš. Doći ću onamo u sedam i tri de set. Kad dođeš do tatine

kuće, možeš uzeti njegov auto mobil. Ne za vi dim ti na čin jen ici daćeš mu morati reći za nes reću. Neće biti sretan. Voli be sprijekoranugled.De borah nije tre balo pod sjećati na to. Os jećala je mučninu pri pom-

isli na razgo vor s ocem. - I ja volim be sprijekoran ugled, ali nemožemo uvijek dobiti ono što želimo. Vjeruj mi, nisam to planir ala.Moj se auto mobil u po grešnom tren utku našao na po grešnomemjestu. Moram ići, Jill. Sedam i tri de set. Hvala. - Prekin ula je vezu ipogledala Dylana. S deset je godina više in tro ver tan no što je to bilanjegova sestra u toj dobi. Također je os jetljiviji, karak terna os o binapo jačana razvo dom i njegovim vidom.- Udar ila si nekoga? - pitao je, a njegove su smeđe oči bile nenor-

malno velike iza leća na očala.- To se do godilo na za obil azn ici; veoma mračno, veoma mokro.- Je li bio razbacan po cijeloj cesti? - pitao je dječak i s mukom

trepnuo.- Budalo - Grace prom rm lja iza De borah.- Nigdje nije bio razbacan - ukori ga De borah. - Nismo se kretale

dovoljno brzo da počin imo ozb iljnu štetu.Dylan je pro trl jao oko. - Jesi li ikad ranije nekoga udar ila na cesti?

- Ni sluča jno.- Je li tata?- Koliko ja znam, nije.- Nazvat ću ga i reći mu.- Ne sada, molim te - rekla je De borah jer bi Greg tražio da Dylan

njoj pre pusti slušalicu i tada bi je gnja vio pit anjima. Pogle davši kolikoje sati, rekla je: - On sig urno još spava, a osim toga, vi se morateodjen uti. Teta Jill dolazi po nas.Opet je trepnuo. - Zašto?- Jer je poli cija uzela moj auto mobil.- Zašto?- Moraju provjer iti radi li sve kako treba.- Ima li krvi na pred n joj strani?- Ne. Ustani, Dylane - reče De borah i nježno ga gurne. Ustao je s

kre veta, za pu tio se prema vratima, a potom se okrenuo. - Koga siudar ila?- Ti ga ne pozna ješ - reče De borah i pokaže prema vratima.Tek je izišao, a Grace se pri maknula njezinu ramenu. - Ali ja ga

pozna jem - šapnula je - i sve moje pri jateljice i pri jatelji ga poznaju. Imožeš se kla diti da će Dylan nazvati tatu, a on će mis liti da nemožemo voditi računa o sebi. Kao da postoji netko drugi tko bi vodioračuna o nama ako to ne možemo sami, nije da je tatu briga. Mama,što ako je gos podin McK enna umro na op era cijskom stolu?- Nazvali bi me iz bol nice.- Što ako danas nazovu? Moram ostati kod kuće.De borah ju je pogledala. - Ako os taneš kod kuće, morat ćeš kas nije

pisati test, i propustit ćeš tren ing, a to baš nije dobra ideja s obziromna natjecanje u subotu.Grace je izgledala užas nuto. - Ne mogu trčati nakon onoga što se

do godilo.De borah je znala kako se osjeća. Kad je Greg otišao, željela je

samo ostati u kre vetu i njegov ati svoje rane. Sad je os jećala sličanporiv, ali to bi samo po goršalo situa ciju. - Ja moram raditi, Grace, a titrebaš trčati. Sud jelo vale smo u pro met noj nes reći. Ne možemodopustiti da nas to paral iz ira.- Što ako paral iz ira gos pod ina McK ennu?- Rekli su da nije.

- Stvarno ćeš danas moći raditi?- Moram. Ljudi se os lan jaju na mene. Isto je s tobom. Ti si na jveća

nada tvoje ekipe za pob jedu u natjecanju. Osim toga, ako se bojiš daće ljudi pričati, na jbolje je pon ašati se kao inače.- I što da im kažem?De borah je progutala slinu. - Ono što sam upravo rekla teti Jill. Da

je bila strašna oluja i da se auto mobil našao na po grešnome mjestuu po grešnom tren utku.- Past ću na testu iz bio lo gije ako ga danas budem pisala. To je još

jedna napredna grupa u kojoj ne bih tre bala biti.- Nećeš pasti na testu. Pri premaš se za medi cinu i bio lo gija ti sjajno

ide.- Kako mogu pisati test kad sam jedva spavala?- Znaš gra divo. Osim toga, kad budeš na fak ul tetu, cijelo ćeš

vrijeme pisati testove uz veoma malo spavanja. Gledaj na ovo kaona praksu. To će ti jačati karak ter.- Da, pa, ako je važan karak ter, ne bih li tre bala poći s tobom i dati

iskaz na poli ciji?De borah je os jetila ponos, ali je odmah uslijedila grižnja savjesti.

Oboje se pret vor ilo u strah kad je pom is lila na moguće prob leme akodopusti Grace da prizna krivnju. Posljedice uopće ne bi bile produkt- ivne.Veoma je polako odmahnula glavom, a zatim je na tren u tak gledala

svoju kćer u oči prije nego ju je izvukla iz kre veta.Kao i uvijek, De borah je silnu ne doumicu po pit anju onoga što radi

os jetila dok se tušir ala. Uz postavl janje di jagnoza de secima pa- cijenata svakoga tjedna, po maganje ocu u vođenju njegova kućan- stva bez Ruth, ulogu sam ohrane majke i donošenje os jetljivih odlukapoput ove što ju je upravo don ijela, često se nalazi na vrućoj stolici.Sad je sta jala sag nute glave, vruća ju je voda bock ala po leđima dokje razmišl jala o pre više odluka, tako da je uskoro bila na rubu suza.Os jećajući se izrazito samom, za t vor ila je vodu i brzo se odjenula.

Odjeća što ju je nosila za posao šivana je po mjeri, dobro je prista- jala njezinu vitku tijelu i vraćala joj os jećaj pro fe sion al nosti. Šminkaje dala boju njezinoj blije doj koži i ublažila za b rinutost u širokopostavljenim smeđim očima, odrasloj verz iji Graceinih. No kad jepok ušala kopčom učvrstiti kosu da bi bila sređena i uredna onako

kako to njezin život nije, nije us pijevala. Gotovo do ramena, tamni supra men ovi imali vlastite ideje. Pri hvaćajući čin jen icu da nema pov- ratka u sređen život, pust ila ih je da se kovrčaju po volji i okrenulaleđa zrcalu.Srećom, kiša je pre stala padati. Sunce se počelo probi jati kroz

oblake, zlaćanim zrakama obas javajući stabla na čijim su se jošuvijek mokrim granama počeli po javljiv ati prvi pupovi. Za hvalna naljepšem danu, sišla je u kuh inju, izvadila žit arice za djecu, a zatimnazvala bol nicu. Calvin McK enna se oporavlja u šok-sobi i uskoro ćega pre ba citi u običnu. Još nije pro go vorio, ali njegovo se stanjesmatra sta bil nim.Donekle umirena, pogle dom je pre letjela pa pir iće za lijepljene na

hlad njaku: plati porez na imovinu - Dylan zubar u 4 - akonta cija zateniski kamp. Zatim je pogledala svoju elektron sku poštu i nazvalatele fon sku službu za preuz i manje poruka. Nazvali bi je da se po ja vioneki hitan slučaj. Poruke što ih je sad prim ila - razbuk tavanje kron- ične in fek cije uha, uporna mi grena, jaka žgara vica - bile su od pa- cijenata kojima će služben ica na pri jam nom odred iti termin kadstigne u osam na posao. Njez ina će medi c in ska sestra preg led atione koji prvi stignu.De borah je obično dolazila na posao do osam i pet naest, nakon što

bi djecu odvezla u školu, sv rat ila na kavu s Jill i pos jetila oca. On bisvojeg prvog pa cijenta trebao prim iti u osam i tri de set. Ovih je danaDe borahin za datak pobrinuti se da to i učini.Njez ina sestra Jill, mada trajno u sukobu s ocem, to poštuje. Jutros

se po javila pred kućom točno u sedam i tri de set. Budući da je došlas posla, na sebi je imala traperice i majicu krat kih rukava. Majica,uvijek crvena, narančasta ili žuta kako bi bila u skladu s bojamapekar nice, danas je bila crvena, a njez ina dječački kratka plava kosabila je raskuštrana od pregače što ju je naglo skin ula preko glave.Imala je ma jčine bistre oči boje lješn jaka i malo dječjih pje gica, alifine linije njez ine brade bile su iste kao i De borahine.Čim su se Grace i Dylan smjestili na stražn jem sjedalu, dodala im je

vrećice u kojima su se nalazili nji hovi omiljeni pekarski pro iz vodi.Imala je vrećicu i za De borah, kao i vruću kavu u držaču za šalice.De borah je uzela kavu i držala je u rukama, udišući ugodnu aromu.

- Hvala - na koncu je rekla. - Mrzim kad te odvlačim s posla.

- Šališ se? - reče Jill. - Ovako u auto mobilu imam svoje na jdražeosobe. Je li vam dobro ondje otraga? - pitala je, pogle davši u ret ro vi- zor.Dylanu je bilo dobro. Jeo je svoj štapić od cimeta sa šećernom

glazurom kao da maločas nije pojeo punu zdjelicu žit ar ica. Gracenije pojela mnogo žit ar ica, ali je samo prčkala po svojem pecivu sborovn icama. Glasno je za sten jala kad su prošli mjesto na kojem jedošlo do nes reće.- Ovdje se to do godilo? - po godila je Jill. - Nikad se ne bi reklo.Ne, shvat ila je De borah. Nikad se ne bi reklo. Ostao je samo maleni

komad žute trake vezan za stablo kako bi poli cija jutros vid jela gdjetreba tražiti. Ako je na cesti bilo tragova kliz anja, kiša ih je is prala.Pok ušala je uhvat iti Gracein pogled, ali dje vo jka je nije htjela

pogled ati, a De borah nije imala snage us tra jati. Naslonila se, pijuck- ala kavu i pust ila sestru da čavrlja. To je bilo deset minuta odmora ododgo v ornosti.Prerano su stigli do os novne škole i Dylan je izišao iz kom bija. - I ja

ovdje izlazim - rekla je Grace, navukla jaknu i skupila svoje stvari. -Bez uvrede, teta Jill, ali, znaš, posljed nje što bih željela je stići predškolu u jarko žutom kom biju s veoma pozn atim logo tipom sa strane.Svi će znati da sam to ja.- Zar je to tako loše? - upita Jill.- Da. - Nag nuvši se naprijed, rekla je us rd nim i tihim glasom: -

Molim te, mama. Stvarno danas ne bih išla u školu. Želim reći, ovesam godine možda izostala dva dana. Zar ne bih mogla ostati stetom Jill?- Pa da službenik za nadzor učenika koji izostaju s nastave bude

meni za petama? - us pro tivila se Jill prije nego je De borah us pjelaodgo v or iti.Grace se molećivo okrenula svojoj teti. - Danas će za mene biti

grozno. Svi će znati.- Što će znati? Da je tvoja majka imala pro metnu nes reću? Nes reće

se događaju, Grace. To nije zločin. Ako danas pođeš u školu, svimaćeš moći reći kako ti je teško zbog toga.Grace je zurila u nju, a zatim je pro gun đala: - Je, svakako. - Izišla je

iz kom bija, ali kad je Jill zaust ila da je pozove natrag, De borah ju jeuhvat ila za ruku i Grace je otišla. Prvih neko liko koraka leđa su joj

bila ukočena i us pravna, ali su se polako op uštala i uskoro se zgrbilanad kn jigama, doimajući se nemoguće malenom.De borah za b rinuto reče: - Jesam li je tre bala za d ržati kod kuće?- Ni sluča jno - odgo vori Jill. - Ako ništa drugo, bolje je da nečim

bude za uz eta. - Ubacila je mjen jač u brzinu i uključila se u promet. -Je li ti dobro?De borah je uzdahnula, spust ila glavu na naslon i kim nula.- Dobro sam.- Iskreno?- Iskreno.- Dobro. Jer imam vijesti. Trudna sam.De borah je trepnula. - Slatko. Malo humora da se situa cija razvedri.- Ozb iljna sam.- Ne, nisi jer, A, tren utno u tvojem životu nema muškarca; B, na-

porno radiš u pekar nici; i C, to bi jutros bilo pre više za mene, a ti nebi bila tako ok rutna. - Pogledala je svoju sestru, .lili se nije smi jala. -Ozb iljna si? S kim si zatrud njela?- Dav atelj sperme broj TXP334. Ima plavu kosu, visok je sto

sedam de set dva cen ti metra i za rađuje za život pis an jem knjiga zadjecu. Takav čovjek mora biti os jeća jan, kreativan i pametan, zar ne?De borah se mučila kako bi shvat ila sve te in form a cije.- Po trebno mi je da budeš sretna zbog mene - upo zori je Jill.- Jesam. Razmišl jam. Samo... nisam očekivala... beba?Jill kimne. - U stu denom.Datum je to učinio stvarnim. Voli djecu i voli Jill, pa De borah nije

znala što bi drugo učinila osim rašir ila ruke, nag nula se prema sestrii zagrlila je. - Doista želiš dijete.- Oduvijek. Znaš to.- Što je s poslom?- Ti si us pjela.- Imala sam Grega. Ti si sama.- Nisam sama. Imam tebe. Imam Grace i Dylana. Imam... tatu.- Tatu. 0, čovječe. - Ogromna kom p lika cija. - I nisi mu rekla.- Ni sluča jno.Što znači da je to još jedna tajna koju treba čuvati. - Ako bi tre bala

roditi u stu denom -- Trudna sam osam tjedana.

- Osam. - De borah se os jetila pov rijeđenom. - Zašto mi ranije nisirekla?- Nisam vjer ovala da bi dopust ila da to učinim.- Dopust ila ti. Jill, ti uvijek radiš ono što želiš. Uvijek.- Ali želim tvoje odobrenje.De borah je proučavala ses trino lice. - Ne izgledaš drukčije. Jesi li

imala mučn ine?- Malo, tu i tamo, uglavnom od uzbuđenja.- I sig urna si da si trudna?- Nisam dobila dvije mjesečnice - reče Jill - i vid jela sam bebu na ul-

trazvuku, De borah, vid jela sam ono maleno srce kako kuca. Moja miga je liječn ica pokazala na ekranu.- Koja liječn ica?- Anne Burkhardt. Radi u Bo stonu - i molim te - Jill se uozb iljila -

nemoj mi reći da se ljutiš jer te nisam pitala za neko ime, jer samželjela da to bude samo moj izbor. Obje znamo da će tata biti prob- lem. Ali hej, već sam ga razočarala u tako mnogo stvari, što će zn- ačiti još jedna? Ali ti nisi imala nikakva udjela u ovome, što ću rećitati. Među tim, nikomu neću ništa go v or iti dok ne prođe dvan aesttjedana.- Upravo si rekla meni - prim ijeti De borah - znači da imam udjela u

tome, ili barem u čuvanju tajne. Što ću mu reći ako pita?- Neće. Neće imati pojma dok mu to ne stresem u lice. Ne vjer uje

da sam sposobna održavati vezu s muškarcem, a kamoli imati dijete,a možda ima pravo po pit anju muškaraca. Pok ušala sam, De borah,znaš da jesam, ali tijekom posljed njih neko liko godina nisam upozn- ala niti jednog čovjeka koji bi barem donekle bio dobar za muža. Tatabi me povezao s nekim koga prezirem samo zato da imam dijete natradi cion alni način. Ali, moj Bože, pogledaj sebe. Poštivala si svapravila, a sad si sam ohrani rod itelj.De borah nije tre balo pod sjećati na to. To ju je tjer alo da misli na

svoje neuspjehe, što je ponovno u središte po zornosti dovelo nes- reću. Od maknula je kosu s lica. - Zašto mi to sada go v oriš? Zašto uovom groznom tren utku kad me muče druge stvari?- Zato što - rekla je Jill, odjed nom molećivim glasom - kao što sam ti

rekla, nakon onoga što se do godilo dje luješ više ljud ski, pa mislim daćeš u ovom tren utku ra zumjeti i ipak me i dalje voljeti.

De borah je zurila u svoju sestru. Jill je upravo dodala kom p lika ciju unjezin ionako kom pli ciran život, ali nova beba je nova beba. Is pružilaje ruku i uhvat ila ses trinu. - Imam li izbora?Grace se za d ržavala ispred škol ske ograde, grickajući kožicu nokta,

sve dok nije za zvonilo posljed nje zvono. Tada je, čvrsto stežući jaknuoko sebe, po trčala stazom, pridružila se dru gima koji su zaosta jali ijurnula stubama u sred nju školu. Držeći glavu sag nutu, šmugnula jedo svojeg mjesta u za jed ničkoj prost or iji i jedva čula obavijesti svedok ravn atelj nije rekao da je gos pod ina McK ennu udario auto mobil,da se nalazi u bol nici i zaslužuje tren u tak molitve. Grace mu je todala, i više od loga, ali se iskrala iz dvor ane čim se zvono opetoglasilo, te čučnula ispred svojeg ormar ića, pok ušavajući se učin itinevid ljivom. Pri jateljice su se zaustavl jale na neko liko sekunda kakobi popričale. Jesi li znala da Jarred ima mono nukleozu? Zašto seKenny Baron natječe za pred sjed nika učen ičkog vijeća? Ideš li naKiminu zabavu u subotu uvečer? Grace se us pravila tek neko likosekunda prije prvog sata. Megan i Stephie stigle su do nje i stale jojsvaka s jedne strane prije nego je stigla do vrata.- Neprest ano smo te pok uša vale nazvati - šapne Megan.- Gdje si bila? - upita Stephie.- Kyle mi je rekao da je gos pod ina McK ennu udario auto mobil tvoje

mame.- Jesi li bila ondje? Što si vid jela, Grace? Je li bilo grozno?- Ne mogu pričati o tome - reče Grace.- Mis lila sam da ću um rijeti kad sam vid jela tvoju mamu kako sjedi

vani - pro gunđa Stephie.- Koliko ona zna? - Megan upita Grace. - Je li nešto opazila?- Ne - reče Grace.- Ti joj nisi rekla? - upita Stephie.- Ne.- I nećeš joj reći - naredi Megan.- Neću.- Pa, to je dobro. Jer ako moji rod itelji nešto načuju, bit ću u kazni

do jeseni.U kazni do jeseni? Grace bi mogla pod nijeti za branu izlaska do

jeseni. Što se tiče kazni, ta bi bila lagana.

3. poglavlje

Mi chael Barr je bio veoma cijen jen u Leylandu. Liječnik ob iteljskemedi cine prije nego su ob iteljski liječn ici ponovno došli u modu, cijeluje svoju karijeru proveo u gradiću. Bio je liječnik triju gen era cija lokal- nih ob itelji, a kao na gradu dobio je nji hovu be smrtnu lo jalnost.Pos je dovao je svijetlo plavu vikt or i jansku kuću u bliz ini grad skog

parka. U toj su kući De borah i Jill odrasle, a premda je Mi chael uvijekimao or dinaciju u sus jed noj kućici, obje su građev ine tijekom godinanarasle. Posljed nje preuređenje kućice obavljeno je prije osamgodina, kao mamac za De borah da se pridruži praksi.Zapravo, nije joj trebao veliki pot icaj. Obožavala je svojeg oca i

uživala je kad je vid jela ponos na njegovu licu kad je prim ljena namedi c in ski fak ul tet i ponovno kad je pristala raditi s njim. Ona je bilasin kojeg nikad nije imao, a osim toga, ona i Greg su već ionakoživjeli u Leylandu pa joj je posao odgo v arao. Grace je imala šestgodina, a rodila se malo prije nego je De borah počela studir ati medi- cinu, a kad je za vršila stažir anje, već je nosila Dylana. Njez ina bimajka, rođena njegov ateljica, spremno preuzela brigu o djeci da De- borah i Greg već nisu an gažir ali bračni par de Sousa. Livia je čuvaladjecu, Ad in aldo je bio majstor za sve, a nji hovi su rođaci obavl jaliposlove oko vrta, krova i vodo vod nih in stala cija. Livia još uvijekdolazi kako bi počistila i pri prem ila večeru, a nakon smrti De borahinemajke, ob itelj de Sousa obavlja slične poslove za njez ina oca. Onnije bio tako oduševljen njima kao De borah, ali s druge strane, nitkose ne može mjer iti s Ruth Barr.Žong lirajući svojom liječn ičkom torbom, vrećicom iz pekar nice i

kavom, De borah je podigla jut ar nje novine i ušla kroz sporedna vratakuće. O nes reći će sig urno pisati u lokal nom tjed niku koji izlazičetvrtkom. Ali u današn jem Boston Globeu? Nadala se da ništa nepiše.U kuh inji nije bilo ni traga ni glasa njezinu ocu - kava se nije kuhala,

nije bilo šalice ili peciva na ubrusu kraj nje. Pret postavila je da jeopet zaspao. Otkako je Ruth umrla, počeo je gled ati stare filmove u

radnoj sobi dok ne bi bio sig uran da će moći za spati bez nje.De borah je spust ila svoje stvari na kuh injski stol i, ne prvi put,

poželjela da se njezin otac smekša dovoljno da pri hvati neki pekarskipro iz vod iz Jill ine pekar nice. Ljudi se voze kilo met rima po njez inaposebna peciva s peka-or asima, SoMa štap iće. Ali ne Mi chael. Kavui pecivo iz su per mar keta. Samo je to želio.Mrzila je pom isao da će mu morati reći za Jill inu trud noću.- Tata? - De borah je viknula u pre d vorju i prišla stubama. - Jesi li

budan?Na j prije nije ništa čula, a zatim škri panje sto lice. Prošavši kroz

dnevni boravak, našla je oca u radnoj sobi gdje je sjedio držeći glavuu rukama, još uvijek u jučer ašn joj odjeći.Obe shr ab reno je kleknula kraj njegovih koljena. - Uopće nisi otišao

u krevet?Pogledao ju je cr venim očima, dezor ijentiran. - Valjda nisam - izus-

tio je i prošao prstima kroz kosu. Postala je posve bijela otkako jenjegova žena umrla. Tvrdio je da mu to daje novi autor itet kodnjegovih pa cijenata, ali De borah je mis lila da je već ionako nekavrsta au tokrata.- Imaš ranog pa cijenta - pod sjetila ga je. - Želiš li se is tušir ati dok ja

skuham kavu? - Kad se nije po maknuo, os jetila je za b rinutost. - Jesili dobro?- Gla vo bolja, samo to.- As pirin? - po nud ila mu je. To je bila nji hova stalna šala. Poznavali

su sve mo d erne lijekove, ali as pirin je ostao nji hova pan aceja.Pogledao ju je izrazom lica koji bi pod jed nako mogao biti gri m asa i

smiješak, ali je pri hva tio njezinu ruku i dopus tio da mu po mogneustati. Čim je izišao iz sobe, De borah je opazila bocu viskija i praznučašu. Hitro je vrat ila bocu u ormarić za al ko holna pića, a čašuodnijela u kuh inju.Dok je čekala da se kava skuha, prerez ala je njegovo pecivo, a

zatim nazvala bol nicu. Stanje Calv ina McK enne i dalje je bilo sta- bilno. To je bila dobra vijest, baš kao i čin jen ica da se nes reća nespom inje u Globeu.Čula je korake na stu bištu, savila novine i ulila kavu u šalicu.

Mazala je sir na pecivo kad joj se otac pridružio. Bio je urednoodjeven, kao i inače. Pre b a cio joj je ruku oko ramena, stis nuo je i

pose gnuo za svojom kavom.- Bolje? - pitala je nakon što je popio neko liko gutl jaja.- O, da. - Osim cr venih očiju, sve je drugo doveo u red. - Hvala,

dušo. Ti si spa s iteljica.- Ne baš - rekla je i iskor istila pri liku. - Grace i ja smo sinoć imale

pro metnu nes reću. Obje smo dobro - ni ogre bot ine - ali udarile smočovjeka.Njezinu je ocu tre bala minuta da to sve shvati, a na licu su mu se

izmjenjivali za b rinutost, olakšanje i na koncu nesig urnost. - Udarile?- Odjed nom se po ja vio ispred auto mobila. To se do godilo na obil-

azn ici. Vidljivost je doista bila slaba. - Kad se činilo da njezin otac neshvaća, pod sjetila ga je: Kiša? Sjećaš se?- Da, sjećam se. To je strašno, De borah. Pozna jemo li ga?- Pre daje povijest u sred n joj školi. Grace sluša njegova pre davanja.- Je li jedan od naših?Jedan od nji hovih pa cijenata? - Ne.- Koliko je teško oz lijeđen?Pren ijela mu je ono što je znala.- Znači, život mu nije ugrožen - za ključio je njezin otac, jed nako kao

i ona.Polako je pio kavu. Počela je mis liti da se lako izvukla kad je,

prilično oštro i malo se za japurivši, pitao: - Koliko si brzo vozila?- Daleko ispod dop uštene brzine.- Ali kako je moguće da ga nisi vid jela?- Lijevalo je kao iz kabla i bilo je mračno. Nije nosio re flektirajuću

odjeću.Njezin se otac nagnuo na radnu ploču. - To baš nije imidž dobre

liječnice. Što ako netko pom isli da si pila? - Pogledao ju je u oči. -Jesi li?Ja nisam vozila, umalo je rekla, ali se zado voljila tihim: - Molim te.- To je pošteno pit anje, dušo. Sam Bog zna da imaš razloga piti.

Muž te os ta vio s golemom kućom, gole mim odgo v ornos tima, gole- mim vin skim pod ru mom.- Također me os ta vio s gole mim bankovnim računom, a to znači da

mogu održavati kuću, ali nije u tome stvar. Ja ne pijem, tata. Znaš to.- Je li poli cija dala izjavu?Že lu dac joj je malo poskočio - možda zbog riječi, ali vjer o jat nije od

oštrine u očevu glasu. - Ne. Nisu vid jeli po trebu za to. Napravit ćepun izvještaj.- To je dobro - suho će Mi chael. - Ima li taj čovjek ob itelj?- Suprugu, nema djece.- Ako bude šepao do kraja života, ne misliš da će tužiti?Spom in janje sudske par nice, odmah nakon riječi izjava, oboje

dokaz očeva razočaranja, iza zvalo je grč u De borahinu želucu. -Nadam se da neće.Mi chael Barr je prezirno odmahnuo rukom. - Sudske par nice imaju

malo veze sa stvarnošću, a mnogo s pohle pom. Što misliš, zaštoono liko plaćamo osig ur anje za tužbu od po grešnog liječenja?Možemo biti posve u pravu, ali pos tupak dokazivanja te čin jenicemože sta jati tisuće dolara. Na ivnost neće pomoći, De borah. -Puhnuo je kroz nos. - Ovo je vrsta rasprave kakvu bih očekivao stvojom ses trom, a ne s tobom.A pogodi što je sad učinila, De borah je poželjela uzviknuti u tren-

utku bezglasne panike, ali je samo rekla: - Ona je veoma us pješna.- U pekar nici? - odbrusio je. - Znaš li kakvo je njezino radno

vrijeme?- Nimalo gore od našeg - De borah je za pos lila dadilju. Jill bi to

također mogla učin iti - zapravo, Jill to neće morati. Živi iznad pekar- nice. Moći će ured iti dječju sobu u stražn joj prost or iji i cijelo vrijemeimati dijete uza se. Čak bi joj mogao pomoći neki od njezinih za- poslenika. Postali su gotovo poput ob itelji.- Jedva spaja kraj s krajem - prepirao se Mi chael. - Ništa ne zna o

poslov anju.- Zapravo, zna - reče De borah.No njezin je otac pošao dalje. - Nazvala si Hala, nisi li? On je na-

jbolji odvjet nik u ovom pod ručju.- Ne treba mi odvjet nik. Danas ću dati iskaz, i to je to.- Dat ćeš iskaz u poli cijskoj postaji? Stavit ćeš to crno na bijelo, a

onda će te tvoje vlastite riječi pro gon iti? - Još se više za japurio. -Molim te, De borah. Poslušaj me. Ti si nekoga udar ila; nije on udariotebe. To tebe čini počin iteljem. Ako razgo v araš s poli ci jom, s tobommora biti odvjet nik.- Nije li to znak krivnje?- Krivnje? Isuse, ne. To je pre ventivna medi cina. Nismo li mi zato

ovdje?De borah je obavl jala kućne pos jete. To joj nije bilo u planu dok je

studir ala medi cinu, ili čak kad je za počela praksu - a kad su pre tragebile po trebne, to nije dolazilo u obzir. Te je pa cijente tre balo prim iti iliu or dinaciji ili u lokal noj bol nici.Ali nisu svim pa cijen tima tre bale pre trage, a jed noga dana prije

neko liko godina, kad je nazvala njez ina pa cijentica s jakim bo lovimau leđima koji su joj onemogućavali da se doveze do or dinacije, činilose apsurd nim odbiti pomoć. Pa cijentica je bila sam ohrana majka tekrođene bebe i živjela je s in val id nom tetom. De borah je nije moglapustiti da pati.Kad ju je preg ledala kod kuće, De borah je postavila drukčiju di-

jagnozu. Stan - pet soba na prvom katu dvo jnog ob iteljskog ob jekta -bio je u kaosu. Odjeće je bilo pos vuda; prl ja vog je posuđa bilo pos- vuda. Kad je De borah s njom razgo v arala tele fon ski, žena je tvrdilada su bolovi posljedica diz anja djeteta. Zapravo, De borah je vid jelaženu koja jed nostavno nije mogla izići na kraj sa svojim ob vezama.Postoje so cijalne službe koje mogu pomoći, ali De borah ne bi znalada ih treba pozvati da nije pos jetila kuću.Liječenje pa cijenata je poput rješavanja za gon etke. Ima sluča jeva

kada dolazak u or dinaciju daje dovoljno pokazatelja, ali i drugih kadje po trebno nešto više. Budući da je De borah privlačilo to rješavanjeza gon etki, i voljela je biti vani i hodati na okolo više nego njezin otac,ona je obavl jala sve kućne pos jete. To joj je također osig uravalomanji broj pa cijenata i više fleks ib il nosti, a oboje joj je posebno dobrodošlo nakon što je Greg otišao.Danas se oča jn ički željela nečim za ok upiti, pa je malo prije devet

pošla pos jetiti stariju ženu koja je preth od nog tjedna pala s kre veta iudar ila glavu. Potres mozga bio je blag u usporedbi s njezinimstrahom od ponovnog pada. Ograda za krevet i štap, a oboje je spono som pokazala De borah, vrat ili su joj malo sam o pouzdanja.De borah je zatim otišla malo dalje niz cestu, u dom ob itelji sa šes-

tero djece od kojih je troje mlađih imalo visoku tem per at uru. Rod iteljisu mogli dovesti djecu u or dinaciju. Ali riskir ati zarazu drugih pa- cijenata u čeka on ici? De borah nije vid jela nikakav smisao u tome,pogotovo zato što se ionako našla u bliz ini.In fek cije uha. Sve troje. Lako je postavila di jagnozu, uz min im alan

rizik.Njez ina sljedeća pa cijentica živjela je u sus jed nom gradiću. Darcy

LeMay je žena čiji je muž, poslovni savjet nik, na putu tri od četiritjedna, te je u prekrasnu domu os tavlja samu s teškim sluča jemartroze. Odlazila je k spe cijalistu od kojeg je De borah prim ala re- dovite izvještaje. Žena se tren utno žalila na in ten zivne bolove ugležnju, tako jake da se pitala nije li slo m ila kost.De borah je pozvonila i ušla kad je vid jela da su vrata odškrinuta. -

U kuh inji sam - nepo trebno je doviknula Darcy. Uvijek je bila u kuh- inji, a zašto i ne bi? Kuh inja je bila veoma lijepa, s ormar ićima odtrešn jeva drveta, gran it nim radnim pločama, na j mod erni jom pločomza kuhanje i kućanskim apar atima tako uredno ugrađen ima da su biligotovo nevid ljivi. Na pol icama od kovanog željeza nalaze se ker am- ičke posude zlatne, maslinaste i boje hrđe, sve rukom os lik ane uToskani, ob jas nila je Darcy kad im se De borah divila tijekom jednogran ijeg pos jeta.Darcy je sjedila za šes ter ok ut nim stolom u prostoru za dor učak. Na

sebi je imala široku pamučnu maju iznad tajica, a bolnu je nogupodigla na sus jednu stolicu. Stol je bio pun papira.- Kako napre duje knjiga? - pitala je De borah, s osmije hom pro mat-

rajući papire i spuštajući torbu na stol.- Polako - rekla je Darcy i okriv ila gležanj jer joj odvlači po zornost,

spe cijalista za artritis jer ne re agira na njez ine pozive i odsut nogmuža jer je nezain t er esiran.De borah je odmah pre pozn ala izvlačenje. Štoviše, nije tre bala ni

pogled ati Darcyn gležanj da bi vid jela u čemu je prob lem, mada jeobavila prik ladno opipavanje. - Ništa nije slom ljeno - za ključila je, štoje i očekivala. - Samo se vaš artritis razbu dio.- Tako jako?De borah je blago rekla. - Udebljali ste se.Darcy je odmahnula glavom. - Držim istu težinu.Nijekanje je išlo rukom pod ruku s izvlačen jem. Od lučivši sr za

izravan pris tup, De borah je za vir ila ispod stola. - Je li ono vrećicačipsa na podu iza vas?- Imaju manje mas noće.Ipak je to čips - reče De borah. - Razgo v arale smo o tome. Vi ste

lijepa žena koja nosi dvade set pet kilo grama viška.

- Ne dvade set pet. Možda pet naest.De borah se nije prepir ala. Darcy je imala pet naest kilo grama pre-

više kad je zadnji put bila u or dinaciji, ali to je bilo prije dvije godine.Odlazak spe cijalistu bio je prik ladna izlika da se ne mora suočiti snemi los rd nom vagom vlastite liječnice.- Evo u čemu je stvar - reče De borah, ponovno blagim glasom. -

Artritis je stvarna bolest. Znamo da vi bolujete od toga. Lijekovi što ihuz i mate pomažu, ali i vi morate odra diti svoj dio. Pom is lite kako bivam bilo da cijeloga dana u rukama nosite dvade set pet kilo grama.Pom is lite koliko to dod atno opterećuje vaše gležn jeve.- Doista ne jedem pre više - izraža jno će Darcy.- Možda ne, ali ono što jedete nije dobro za vas, i ne bavite se

tjelovježbom.- Kako mogu vježbati ako ne mogu hodati?- Izgu bite neko liko kilo grama i moći ćete hodati. Smjestite se u

radnu sobu, Darcy. Dok radite u kuh inji, pri ruci su vam svi ti štetniza logaji. Počn ite polako. Penjite se i sil azite stubama tri puta na dan,ili do poštanskog san dučića i natrag. Ne tražim od vas da trčitemaraton.- Ne biste ni tre bali - reče Darcy. - Brzina nije uvijek dobra. Čula

sam za vašu nes reću.De borah se izn enadila. - Moju nes reću?- Brzina to uvijek čini.De borah joj je mogla reći da brzina nije igrala nikakvu ulogu, ali to

bi bio po grešan smjer razgo v ora. - Razgo v arale smo o vašoj težini,Darcy. Možete okriv iti artritis, ili vašeg muza, ili dr. Habiba, ili mene.Ali vi ste jedina koja može prom ijen iti svoj život.- Ja ne mogu iz liječiti artritis.- Ne, ali se možete pobrinuti da lakše živite s time. Jeste li još

razmišl jali o poslu izvan vašeg doma? - Opširno su razgo v arale otome kad ju je De borah zadnji put pos jetila.- Ako to učinim, nikad neću za vršiti knjigu.- Mogli biste raditi pola radnog vremena.- Dean za rađuje više nego dovoljno.- Znam to. Ali morate se za ok upiti nečim, os obito kad njega nema.- Kako mogu raditi ako ne mogu hodati? - pitala je Darcy, a De-

borah je postala nes trpljiva. Izvadila je notes iz torbe, te za p is ala ime

i broj.- Ova žena je fiz ikalni tera peut. Na jbolja je. Nazovite je. - Vrat ila je

notes u torbu.- Dolazi li u kuću?- Ne vjer ujem. Možda ćete jed nostavno morati poći onamo - De-

borah reče s per verznim zado voljstvom koje je nestalo čim je izišla izkuće. Kao i mnogi drugi njezini pa cijenti, Darcy LeMay ima prob lemakoji su izvan domene fiz ičkog. Usam ljen ost je jedan; dosada,nijekanje i nisko sam o poštovanje su drugi. Nekog drugog dana De- borah bi možda utrošila više vremena na bavljenje njima. Nodanašnji dan uopće nije nor malan.Tek se vrat ila u or dinaciju kad je nazvala škol ska medi c in ska sestra

i rekla da je Grace pov raćala u toalet nim prost or i jama za dje vo jke, tetreba doći po nju. Kako je De borah to mogla odbiti? Znala je da jeGrace već pisala ispit iz bio lo gije, i da, pre pustit će ostale satove,kao i tren ing, ali ako se De borahin že lu dac okreće pri pom isli na nes- reću, mogla je zam is liti kako se Grace osjeća.Dje vo jčino je lice bilo blijedo, čelo toplo. De borah joj je po magala

da ustane s ležaja u uredu medi c in ske sestre kad je žena rekla: -Čuli smo za nes reću. Sig urna sam da priče nisu po mogle Grace.De borah je kim nula, ali nije željela raspravl jati o tome pred svojom

kćeri. Čim su se smjestile u auto mobil, Grace ja spust ila glavu nanaslon i za t vor ila oči.De borah je počela voziti. - Je li ispit bio težak?- Ispit nije bio prob lem.- Kako su sazn ali za nes reću?- Ob javljeno je u za jed ničkoj prost or iji.- I rečeno je da ga je udario naš auto mobil?Grace ništa nije rekla, ali De borah je sama došla do odgo v ora. U

školi to ne bi rekli, ali Mack Tully je za sig urno rekao MartyjuStevensu, koji je rekao svojoj djeci, oni su rekli djeci u skol skomauto busu, a oni su to pren ijeli svima na stubama ispred škole. I tobez tele fon s kih poziva što ih je Shel ley Wyeth za sig urno obavilaputem od pekar nice do posla. Čak je i Darcy LeMay, koja živi udrugom gradu, čula za nes reću. Tračevi su takvi, šire se za s- trašujućom brzinom vir u lentne gripe.- Postavl jaju ti pit anja?

- Ne moraju. Ja ih ionako čujem.- To je bio nes retan slučaj - rekla je De borah, pod jed nako sebi i

Grace.Dje vo jka je ot vor ila oči. - Što ako ti oduzmu voz a čku?- Neće.- Što ako te optuže za nešto?- Neće.- Jesu li ti to rekli u poli cijskoj postaji?- Još nisam bila ondje. Idem tamo nakon što tebe odvezem kuci. -

Izraz lica njez ine kćeri na kratko se prom ijenio. - I ne, ti ne možešpoći sa mnom.Grace je opet za t vor ila oči. Ovog ju je puta De borah os tavila na

miru.Poli cijska postaja Leylanda nalazila se kraj grad ske vijećnice u

malenoj građevini od cigle u kojoj su bila tri ureda i jedna ćelija.Dvan aest je ljudi radilo u poli ciji, osam s punim radnim vre menom,što je sasvim dovoljno za gradić s deset tisuća stan ovnika. Ob iteljskesvađe, vožnja u pi janom stanju, poneka sitna krađa - to je bio savkrim inal u gradiću.Kad je ušla, De borah su toplo pozdravili ljudi koje je poznavala veći

dio svojeg života. Kratko su spo men uta djeca, ostar jeli rod itelji i ini- cijativa za glas anje o prodaji vina u su per mar ke tima, ali je bilo i onihkoji su skrenuli poglede.John Colby ju je poveo u svoj ured. Veoma pametan čovjek, mogao

je biti i fiz ički im poz antan, John je zapravo plah muškarac, više sklontraženju razloga nego naglom srl janju u is tragu. Također je sk roman,sret niji kad je trakama ok ruživao mjesto nes reće ili zločina nego kadje vješao po hvale na zidove. Ako se izuzme velika ura i neko likouok virenih fo to grafija s poli cijs kih izleta, ured nije imao ukrasa.John je za t vorio vrata, uzeo neke obrasce s pisaćeg stola i pružio

joj ih. - Posve su jasni - rekao je. - Uzmi ih kući, ispuni i vrati kad za- vršiš.- Ne moram to ovdje učin iti?Mahnuo je rukom. - Ne. Znamo da nećeš zbrisati iz gradića.- Nemam tu namjeru - prom rm l jala je De borah i pogle dom pre letjela

obrazac. Sastojao se od triju stran ica, a sve su tražile de talje.Vrijeme i privat nost dobro će joj doći. - Imaš li već rezultate nekih

pre traga?- Samo onih na tvojem auto mobilu. Čini se da je sve dobro funk-

cionir alo. Tu nema nikakva nemara.Toliko o lokal noj garaži, no De borah je zapravo za b rin javao izvještaj

državne ekipe. - Kad ćeš čuti za ostalo?- Za tjedan dana, možda dva ako je labor at orij zatrpan poslom.

Neke an al ize iziskuju matem atičke izračune. Mogu biti priličnosloženi.- To je bio samo nes retan slučaj - rekla je.Naslo nio se na pisaći stol. - Ovo je samo form al nost. Posao nam je

da is tražujemo, pa is tražujemo.- Život sam pos vetila po maganju lju dima, a ne nan ošenju zla. Os-

jećam se odgo v ornom za Calv ina McK ennu. - To je bila istina, ali nijeprom ijenila Johnovu pret postavku da je De borah vozila - a čak niovdje, pred čovjekom kojeg poznaje i vjer uje mu, nije mogla spo- men uti Graceino ime. Umjesto toga, frus tri r ano je pitala: - Što je, zaime svijeta, radio ondje vani?- To ga još nismo mogli pitati - reče John. - Ali pitat ćemo ga. U

međuvre menu, ispuni taj obrazac. Moraš dati tri kopije.- Tri? - obe shr ab reno je pitala.- Jednu za nas, jednu za osig uravajuće društvo i jednu za Re gistar

motornih vozila. Takav je zakon.- Ide li to u moj dosje vozača?- RMV za d ržava tvoj izvještaj u dosjeu.- Nikad ranije nisam imala pro metnu nes reću. Vidio si štetu na auto-

mobilu. Nije velika. Sum njam da ću prijeći iznos franš ize.- Ipak moraš dati kopiju osig uravajućem društvu. Kad je riječ o

ozljedama, ob vezna si to učin iti. Ako Cal McK enna nije osig uran,mogao bi te tužiti i tražiti da pod miriš njegove medi c in ske troškove, auko liko se to dogodi, tvoje će osig uravajuće društvo morati plat iti.De borah je mis lila da je njezin otac pan ičar kad je spom in jao

moguću sudsku par nicu. Sasvim je drukčije kad ju je spo menuoJohn Colby. - Zar doista misliš da će tužiti? - pitala je. - Što je skišom? S time da nije imao re flektirajuću opremu? Kakve bi temeljeza tužbu mogao imati?- Ovisi o tome što će otkriti ekipa za rekon struk ciju - rekao je šef

poli cije i pogledao tele fon. - Javit ću ti kad stigne izvještaj. - Njegovo

se ok ru glo lice smekšalo. - Kako se tvoj a kći nosi s time?- Ne baš dobro - reče De borah, jer je barem u tome mogla biti

iskrena. - Morala sam poći po nju u školu. Trau mat iz ir ana je, a pričekoje onuda kruže nimalo ne pomažu.- Što govore druga djeca?- Ne znam. Ne kaže mi baš mnogo.- To je ta dob - reče John i sagne glavu. - Teško je. Žele odgo v-

ornost dok je ne dobiju. Usput rečeno - dodao je, počešavši se pogorn joj usni, a zatim je pogle davši: - Trebao bih te upo zor iti. Jutrosme nazvala McK en nina žena. Ona bi mogla biti prob lem.- Kakav prob lem?- Prilično je uzru jana. Želi biti sig urna da te ne puštamo da se lako

izvučeš jer si tako cijen jena u gradiću. Ona je razlog iz kojeg trebašsa situa ci jom upoznati svoje osig uravajuće društvo. Gnjevna je.- I ja sam - izlane De borah. - Nije trebao trčati po mraku. Je li rekla

što je radio?- Ne. Navodno nije bila kod kuće kad je otišao. Ali bez brige. Mi

ćemo obaviti svoju is tragu i nitko neće moći reći da smo fa vor iz ir alijednu ili drugu stranu. - Lupnuo je po pisaćem stolu i ustao. - Ako tedulje za d ržim, moji će me ljudi krit iz ir ati. Danas poslije podne preg- ledat ćeš bebu pol ica jca Bowdoina. Veoma je uzbuđen zbog djeteta.De borah se us pjela nasmiješiti. - I ja sam. Volim kad mi dođe no-

vorođenčad.- Dobro radiš svoj posao.- To će biti na jljepši dio mojega dana. - Ustala je s obras cima u ruci.

- Kad ovo moram vrat iti?Imala je pet dana od tren utka nes reće do pod nošenja izvještaja, ali

čim je izišla iz poli cijske postaje, željela se što prije toga riješiti.Napravila je kopije i te večeri provela neko liko sati is pun javajućiobrasce. Neko liko je puta pok ušavala prije nego je os jećala da je svedobro nap is ala. Tada je kopir ala kon ačni rezultat, jedan za poli ciju,jedan za Re gistar, jedan za osig uravajuće društvo. Dva je stavila uomot nice, nap is ala adrese i stavila marke, te ih gurnula u torbu, alinije za boravila na njih. Kad se idućeg jutra rano probudila, izvještajjoj je prvi pao na pamet.Dylan je bio drugi. Tek što je izišla iz sobe, privukao ju je tihi zvuk

njegove klavi jature. Svirao je »Blowin’ in the Wind« s takvom

duševnom jed nostavnošću da ju je stegnulo u grlu. Nije ju dirnulapjesma, već njezin sin. Oči su mu bile za tvorene i još nije stavio na- očale. Svirao je po sluhu od svoje četvrte godine, ponavl jajućimelodije na glaso viru u dnevnom boravku mnogo prije nego je form- alno počeo učiti. Čak i sada, kad ga njegova učiteljica pok ušavanavesti da čita note, daleko ga više zan imaju melodije koje su sesviđale njegovu ocu.De borah nije morala biti psi ho log da bi znala da Dylan voli glazbu

upravo zato što to može raditi bez kor ištenja očiju. Izrazito jedalekovidan od svoje treće godine, a do sedme se razvila dis tro fijarožnice. Na očale is pravl jaju dalekovid nost, ali dis tro fija znači da ćevid u njegovu desnom oku biti mutan sve dok ne bude dovoljno starza trans planta ciju rožnice.Ušla je u njegovu sobu i zagrlila ga za dobro jutro. - Zašto tako

tužno?Maknuo je prste s klavi jature i oprezno namjes tio na očale na nos.- Ne dostaje ti tata? - pitala je.Kimnuo je.- Vidjet ćeš ga za vikend iza sljedećeg.- To nije isto - tiho je rekao.Znala je to. Jedan vikend mjesečno ne može nadomjestiti četiri

tjedna bez oca. Ona i Greg uvijek su znali da će se morati silnotruditi kako bi usk ladili ob iteljsko vrijeme i svoje karijere, ali razvodnije bio u planu.Žalosno je izvadila majicu Red Soxa iz ladice, ali Dylanov se glas

ozlo jeđeno po visio. - Gdje je moja Dylan majica?- U košari. Jučer si je nosio.- I danas je mogu nositi.- Dušo, puna je Livijina umaka za špa gete.- Ali to je moja sretna majica. Njegov mu je otac dao tu majicu za

prošli rođendan, kao i iPod pun pjes ama što ih pjeva njegov imen jak,a odatle i »Blowin' in the Wind« od maločas. De borah je shvaćala daje to Gregov pok ušaj da svojeg sina uključi u nešto što i sam voli.Ali majica se mora oprati.- Što tata misli o Livijinu umaku za špa gete? - pitala je.- Mrzi ga.Izrazito. - Misliš da bi mu se sviđalo da bude na tvojoj majici?

- Ne, ali pre više je često pere. Već je izblijed jela.De borah je im prov iz ir ala. - Izblijed jelo je dobro. Tata bi se sa mnom

složio u tome - dodala je, ali je zvučala sig urnije no što se os jećala.Premda nije mnogo viši od De borah, Greg je im pres ivna figura sasvojom gustom kosom boje pijeska i diza jn er skom odjećom. Ali sveje to nestalo. Ne poznaje muškarca kakav je danas - ne zna kakvavrsta čovjeka može bez ikakva upo zorenja u trenu napustiti svojuženu i djecu.- Smijem li ga sad nazvati? - upita Dylan.- Ne, ne. Prerano je. Možeš ga nazvati danas poslije podne.- Razbarušila je njegovu gustu svilen kastu kosu. - Sad odjeni

majicu Red Soxa, a drugu ćemo oprati pa će ti sutra don ijeti sreću.Njegove su oči bile tužne. - Hoće li tata ikada doći na jednu od

mojih utak m ica?- Rekao je da hoće.Znam zašto ne dolazi. Mrzi be jzbol. Nikad ga nije igrao sa mnom. I

ja ga mrzim. Ne vidim lop ticu.De borah je za boljelo srce. - Čak ni s novim na očalama?- Pa, valjda. No ionako uglavnom sjedim na klupi.- Trener Duffy kaže da ćeš sljedeće godine više igrati. Računa na to

da ćeš biti njegov igrač u desnom polju kad Rory Mayham prijeđe ustariju skupinu. Dušo? Moramo kren uti, inače ćemo za kas niti.De borah je bila ispod tuša kad je za zvo nio tele fon. Grace je ušla u

kupaonicu i pružila joj bežični tele fon. - Moraš se javiti! - uzviknula jepiskutavim glasom.Za t vorivši vodu, De borah je uzela slušalicu. Zvali su iz bol nice kako

bi joj rekli da je Cal McK enna umro.

4. poglavlje

De borah se činilo da joj je srce pre stalo kucati.Kad je na pokon us pjela pro go v or iti, u glasu joj se os jećala panika. -

Umro? Kako?- Cereb ralno kr var enje - rekla je medi c in ska sestra.- Ali sn imili su mu mozak kad je stigao u bol nicu. Zašto se to nije

vid jelo?- Tada nije kr vario. Pret postavl jamo da je jučer počelo. Kad su nas

vi talni znakovi upo zor ili da nešto nije u redu, bilo je prekasno.De borah nije shvaćala što se moglo do god iti. Osobno je provjer ila

njegovo stanje na cesti - nikak vih teških ozljeda, jak puls. Bez prob- lema je izdržao op era ciju kuka i svijest mu se vrat ila. Smrt nemanikakva smisla.Stežući ručnik oko sebe, pitala je: - Jeste li sig urni da je riječ o

Calvinu McK enni?- Da. Kas nije će naprav iti ob duk ciju.De borah nije mogla čekati. - Tko je bio dežuran kad se to do godilo?- Dr. Reid i dr. McCall.- Mogu li razgo v ar ati s nekim od njih?- Morat će vas kas nije nazvati. Upravo su stigle žrtve višestrukog

sudara. Mogu li im pren ijeti poruku?- Da. Molim vas. - Za hva lila je ženi i prekin ula vezu.Grace je bila u suzama. - Rekla si da neće um rijeti.Smućena, De borah joj je vrat ila tele fon i, poželjevši se i sama pre-

pustiti suzama, rekla: - Ne znam što je pošlo po zlu.- Rekla si da njegove ozljede nisu opasne po život.- Nisu bile. Grace, ovo je za gon etka za mene. - Bila je silno po-

tresena i nastojala je shvat iti što se do godilo. - Njegovo je stanje bilosta bilno. Ništa nisu vid jeli u pre tra gama. Nemam pojma kako se todo godilo.- Sve jedno mi je kako se do godilo - jecala je dje vo jka. - Bilo je

dovoljno strašno kad sam razmišl jala o našem sus retu na satu,svjesna da sam ga ja udar ila, ali sad ga neće biti na satu. Ubila samga.

- Nisi ga ubila. Ubi janje im pli cira namjeru. To je bio nes retan slučaj.- On je ipak mrtav - cviljela je Grace.Smrt je popratna pojava De borah ina posla. Često je vidi - često se

bori protiv nje. Smrt Calv ina McK enne je drukčija.Nije se mogla sjetiti baš ničega kor is nog što bi mogla reći. Kako bi

utješila sebe i svoju kćer, jed nostavno je zagrlila Grace.De borah nije imala srca natjer ati Grace da pođe u školu. Dje vo jka

je s pravom tvrdila da će se vijest prošir iti, a činilo se nepraved nimizvrgnuti je to likoj po zornosti dok ne budu znale nešto više. Ali nitijedan od dežurnih liječnika nije ju nazvao, što je zn ačilo da nije imalašto reći Grace kako bi se bolje os jećala.Nema ob jašn jenja zašto je učitelj umro - što je rekla Mari Walsh,

škol skoj psi ho lo ginji. Ona i Mara su često za jedno radile s učen icimakoji su imali prob lema s anor ek si jom ili zlo porabom droge, a kad jeprošle godine jedan učenik umro od leuk emije, za jedno su ok u pileekipu savjet nika za pre vla da vanje tuge.Maru je šokir ala današnja vijest. Postavl jala je pit anja na koja De-

borah nije znala odgo v or iti, ali je malo otkrila o Calvinu McK enni,osim da je dok t ori rao povijest - izn en ađenje za De borah jer se tomtit u lom nije kor is tio, niti ju je naveo na škol skoj web-stran ici.Kad je De borah spust ila slušalicu, vid jela je da Dylan sluša.- Umro je? - pitao je, a lice mu je bilo blijedo, oči krupne iza na-

očala. Otkako je prije tri godine umrla njegova baka, znao je štoznači smrt. De borah kimne. - Čekam poziv njegova liječnika da miob jasni zašto.- Je li bio star?- Ne baš.- Star iji od tate?Znala je kamo ovo vodi. Razvod je, koji je uslije dio samo godinu

dana nakon smrti Ruth Barr, po jačao njegov os jećaj gu bitka. - Ne.Nije star iji od tate.- Ali tata je star iji od tebe.- Malo.- Mnogo - rekao je dječak, a zvučao je gotovo jed nako uzru jano kao

i njezini rod itelji kad se De borah, u dobi od dvade set jedne godine,udala za sedam naest godina star ijeg muškarca. Ali De borah nikadnije os jećala raz liku u god i n ama. Greg je uvijek bio pun en er gije i

mlad. Slobodan duh u svojim tine jdžer skim i dvade se tim god i n ama,nije odrastao sve dok nije zašao u tri de sete - što je sam priznao - ato je zn ačilo da su se on i De borah os jećali mnogo bliskijima po dobino što su doista bili.- Tata ima ped eset pet godina - rekla je - a to nije staro, i on ne

umire. Gos pod ina McK ennu je udario auto mobil. Živio bi i dalje da seto nije do godilo.- Hoće li te uhi titi jer si ga ubila?- Ni sluča jno. To je bila strašna nes reća po jakoj kiši.Kao one noći kad je umrla baka Ruth?- Baka Ruth nije stradala u nes reći, ali da, vrijeme je bilo ružno. -

Kišu je nosio gotovo ork anski vjetar one noći kad je Ruth umrla. De- borah nikad neće za borav iti vožnju do grada kako bi bila s njom uposljed njim satima.- Hoće li ga poko pati?- Sig urna sam da hoće. - Jasno da će se održati spro vod, a po javit

će se i naslovi u lokal nim nov i n ama. Već je to mogla vid jeti - velikičlanak na naslov n ici, za jedno s opisom nes reće u kojem će sespom in jati imena osoba u auto mobilu.- Hoće li ga poko pati blizu bake Ruth?Pribrala se. - To je dobro pit anje. Gos podin McK enna nije dugo

živio ovdje. Možda će ga poko pati negdje drug dje.- Zašto Grace nije odjevena?Grace je sjedila na stolcu za kuh injskim pultom. Po grbljenih

ramena, na sebi je imala majicu i bok serice u kojima je spavala.Grick ala je nokat palca.- Grace? - molećivo će De borah, a kad je maknula palac, rekla je

Dylanu: - Ona ne ide u školu. Ostat će kod kuće dok ne saznamonešto više. - De borah je ot vor ila svoj laptop. Pa cijenti su joj za cijeloposlali elektron sku poštu. Bit će joj lakše ako se bude bavila nji hovimprob le mima.- I ja želim ostati ovdje - reče Dylan.De borah je utip kala lozinku. - Nema po trebe za to.- Ali što ako te uhite?- Neće me uhi titi - blago ga je ukor ila.- Mogli bi. Nije li to ono što radi poli cija? Što ako dođem kući i

saznam da si ti u za t voru? Tko će se tada brinuti za nas? Hoće li se

tata vrat iti?De borah ga je uhvat ila za ramena i sag nula se kako bi im oči bile u

istoj razini. - Dušice, ja ne idem u zatvor. Naš šef poli cije, baš on,rekao je da nema razloga za za b rinutost.- To je bilo prije nego je čovjek umro - reče dječak.- Ali čin jenice oko nes reće nisu se prom ijenile. Nitko ne ide u

zatvor, Dylane. Dajem ti riječ.Među tim, tek što je dala riječ, počele su je moriti bojazni. Morala se

pri sil iti da se usredo toči na odgo v aranje svojim pa cijen tima: Nemapo trebe da se za b rin javate, Kim, vaša kći nije na an ti bi ot icima još nitijedan cijeli dan. Da, Josephe, naručit ćemo pun jenje in hal at ora.Hvala na obavijesti, gos pođo Warren, drago mi je da se os jećatebolje.Kad je njezin otac preth od noga dana pred ložio da nazove Hala

Trut tera, opir ala se tomu. Čak ni sad nije bila sig urna joj treba pravnisavjet, ali joj je tre balo umirenje.- Karen - rekla je kad se njez ina pri jateljica javila na tele fon. - Ja

sam.- Tko je ja? - pov rijeđenim tonom odgo vori Karen. - Moja pri jateljica

De borah koja se nije po trudila jučer nazvati, čak ni da mi kaže daneće doći u teretanu, pa sam o nes reći morala čuti od svoje kćeri,koja neprest ano pok ušava nazvati Grace, ali ne može do nje?De borah se odmah os jetila sk rušeno. Nije mogla odgo v ar ati za

Grace, koja voli Dani elle kao sestru, ali Karen je njez ina na jbolja pri- jateljica. Nazvala bi ranije da nije Hala, a to je još nešto što mu jezamjer ala. Ali svojoj pri jateljici nije mogla pričati o tome. - Žao mi je.Nikoga nisam nazvala, Karen. Jučer je bio težak dan. Bili smoveoma uzru jani.- Upravo si zato tre bala nazvati. Ako ti ja nisam mogla pomoći da

se bolje os jećaš, mogao je Hal.De borah je pročistila grlo. - Zato sad zovem. Calvin McK enna je

upravo umro.Karen se zapre pas tila. - Ozb iljno go v oriš?- Da. Ne znam po jedi nosti. No mis lila sam da bih se tre bala

posavjetovati s Halom. Je li otišao?- Na drugoj je liniji. Pričekaj tren u tak, dušice, i dat ću ti ga.Hal je zvučao gotovo jed nako pov rijeđeno kao i njegova žena. - Nisi

žurila s poz ivom, De borah. Postoji li neki razlog za to?De borah je mogla reći: Jer, za poče tak, ti bi to mogao po grešno

shvat iti. Ali Grace ju je slijedila u radnu sobu, a De borah nikako nijemogla znati je li Karen još na liniji. Zato je rekla.To je bio nes retan slučaj. Tre baju mi samo in form a cije. Ne vjer ujem

da trebam odvjet nika.- Trebaš mene - otegnuto je rekao, vjer o jatno namigujući svojoj

ženi. Nažalost, mislio je ono što je rekao. God i n ama je volio De- borah, ili je barem tako iz ja vio uskoro nakon Gregova odlaska, apremda ga je ona kratko odbila riječima: Nema šanse, ne volim te itvoja je žena jedna od mojih na jboljih pri jateljica, nije povukao svojeriječi. Škol ski sastanci, sportski događaji, rođendanske zabave - kor- is tio se svakom pri go dom kako bi je pod sje tio. Nikad je nijedotaknuo. Ali njegove su oči go v orile da bi to u trenu učinio.To ju je dovelo u ne pod nošljiv po ložaj. Ona i Karen za jedno su

preb rodile trud noće, dječje prob leme, Karenin rak dojke i De borahinrazvod. Sad je De borah znala o Halu nešto što Karen nije znala.Čuvanje tajne bilo je gotovo jed nako bolno kao i pom isao što bi semoglo do god iti kad bi je razotkrila.Učinio ju je svojom part nericom u zločinu. Mrzila ga je zbog toga.- Ne vjer ujem da postoji nekakav prob lem - rekla mu je - ali želim

biti sig urna. Jučer sam bila u poli cijskoj postaji.- Znam. Razgo v arao sam s Johnom. On ne vidi nikakav razlog za

za b rinutost.De borah se mogla naljutiti zbog čin jenice da je on sam oini cijat ivno

razgo v arao s poli ci jom, ali je znala da njezin otac ima pravo; Hal jena jbolji odvjet nik u tom pod ručju. I Hal re dovito igra poker sColbyjem, pa njegove riječi imaju veću težinu. Jasno, situa cija se odjučer prom ijenila.- Calvin McK enna je upravo umro - reče De borah - i ne pitaj me

kako jer i ja čekam odgo vor na to pit anje. Misliš li da to mijenja situa- ciju?Uslijedila je stanka; odvjet nik je očito stupio na scenu; zatim mudro:

- Ovisi. Jesi li u vrijeme nes reće nešto radila što bi moglo ukaziv atina tvoju krivnju?Eto je, zlatna pri lika da razjasni pit anje tko je vozio. Znala je da je

po grešno lagati. Ali već je is pun ila obrazac o nes reći, a čin jen ica da

je došlo do smrt nog slučaja dod atno je po jačala važnost za štiteGrace. Osim toga, De borah je dovoljno često ponovila tu rečen icu daje sama izišla iz njezinih usta. - Moj se auto mobil jed nostavno našaona po grešnome mjestu u po grešnome tren utku. Ako me ranije nisukanili op tužiti da sam svojim pon ašan jem nekoga ugroz ila, hoće lismrt to prom ijen iti?- Ovisi o tome što će otkriti ekipa za rekon struk ciju događaja -

odgo vorio je Hal, manje utješno no što se nadala. - Također ovisi ojavnom tužitelju.- Kojem javnom tužitelju? - nervozno upita De borah.- Našem javnom tužitelju. Smrtni slučaj mogao bi ga uključiti u sliku.Nazvala je da je umiri. - Što ti znači 'mogao'?- Počin ješ pan ičar iti. Nemoj tako, dušo. Mogu te izvući iz čega god

bude po trebno.- Ali što bi moglo biti po trebno? - pitala je jer je os jećala po trebu

znati na jgore.- Kad je riječ o smrti - rekao je odmjerenim tonom - situa cija se

proučava sa svih strana. Smrt iza zvana nes ret nim sluča jem može senazvati ubojstvom motornim voz ilom ili čak ubojstvom iz nemara.Ovisi o tome što će otkriti državna ekipa.De borah je drhtavo udahnula. - Neće otkriti mnogo - us pjela je reći.

Jasno, nije joj palo ni nakraj pameti da bi Calvin McK enna mogaoum rijeti.- Onda ćeš biti čista što se tiče kaznene strane - reče Hal. Potom

doda: - Ali tužitelju ne treba mnogo za građansku tužbu. Mjer iladokazivanja ondje su labavija. John mi je rekao da ga je nazvalaMcK en nina žena. Kaže da želi nekoga okriv iti. A to je bilo prije negoje njezin muž umro.- Nismo se kretale čak ni ped eset kilo metara na sat ondje gdje je

ogran ičenje sedam de set.- Mogle ste se kret ati tri de set kilo metara na sat, a uko liko ona an-

gažira sposob nog odvjet nika koji će porotu uvjer iti da si po onoj kišitre bala voziti dvade set, mogla bi nešto dobiti. Ali hej - De borah ječula smiješak - ti ćeš imati sposob nog odvjet nika na svojoj strani.Nazvat ću Johna. Želim znati koje su pre trage obavljene kako bi seotkrilo je li tip imao al ko hola u krvi ili postoje li tragovi lijekova. Johnje rekao da si sa sobom pon ijela obrazac za izvješće o nes reći. Jesi

li ga is pun ila?- Sinoć.- Želio bih ga vid jeti prije nego ga predaš. Jedna po grešna riječ

mogla bi ukaziv ati na krivnju. Hoćeš li još neko vrijeme biti kod kuće?- Zapravo, neću. - Bila je za hvalna na le git im noj izlici da se s njim

sastane izvan kuće. - Moram odvesti Dylana u školu i, budući da jepoli cija preg ledala moj auto mobil, želim ga odvesti u ser visnu ra- dionicu. Možemo li se naći kod Jill, recimo, za dvade set minuta?Pekar nica-za loga jn ica Jill Barr, Sugar-On-Main, vedra je pro-

davaon ica u središtu grada. Nakon što je os tavila auto mobil u ra- dion ici, De borah se pješice za putila onamo, pre b a civši liječn ičkutorbu preko ramena. Gledajući pločnik pop ločen lažnim ciglama,nastojala je ne mis liti na ženu Cala McK enne. Nastojala je ne mis litina ubojstvo motornim voz ilom. Nastojala je ne mis liti da bi je ljudi kojije vide kako hoda ulicom sad mogli drukčije doživl javati.Sladak miris pekar nice dopro je do nje neko liko sekunda prije nego

je stigla do malenih željeznih sto lova ispred pro davaonice. Tri odčetiri stolića bila su za uz eta. Kim nula je nekoli cini stal nih muš ter ijadok je poznata aroma ublažavala njezin strah.Un ut rašn jost pekar nice bila je zlatna, narančasta i crvena - zidovi,

maleni sto lovi, udobne sto lice, dvos jedi. De borah je imala omiljenomjesto u tom carstvu, te bi se inače onamo za putila. No ljudi su jojondje često pri lazili. Čak bi joj katkad up ućivali medi c in ska pit anja -Izgleda li ovo kao otro vni bršl jan? To je neg at ivna strana liječn ičkeprakse u malenom mjestu. Obično joj to nije smet alo, ali danas niježeljela pub liku.Šest je muš ter ija čekalo u redu; još de se tak sjedilo je na okolo. Sag-

nute glave kako netko od njih ne bi uhva tio njezin pogled, prošla jekroz kuh injska vrata na gur anje i pošla ravno u Jillin ured. Tek sesmjestila na stolicu za pisaćim stolom kad je njez ina sestra stigla splad njem. Na njemu su bile tri kave i tri SoMa štap ića. - Mogu li za- ključiti da ću vam se pridružiti? - upita Jill.Svakako. - De borah je uzela šalicu i proučavala je. Trudna? Sa

svojom kratkom plavom kosom i pje gicama, odjevena u oder anunarančastu majicu i uske traperice, Jill je i sama izgledala kao dijete.- Ne mogu to zam is liti - reče De borah, čudno zbunjena. - Os jećaš lise dobro?

- Savršeno.- Jesi li uzbuđena?- Više nego u svojim na jluđim snovima.De borah je pose gnula za njezinom rukom. - Bit ćeš nevjer o jatna

mama.- Znači, nisi uzru jana zbog mene?- Jasno da sam uzru jana. Neće biti lako noću se baviti up lakanim

djetetom, bez ikoga da ti po mogne. Bit ćeš iscrpljena, a nije baš damožeš uzeti bo lovanje.Jill je izvukla ruku iz De borahine. - Zašto ne? Pogledaj onamo.De borah nije morala gled ati. Dovoljno je često dolazila u pekar nicu

da bi znala da za pultom radi troje ljudi, vješto rotirajući izmeđuaparata za kavu i sprem nika slastica dok su muš ter ije naruči vale spopisa na vi sokim pločama gdje su navedeni dod atni spe cijaliteti kaošto su raz ličiti nap itci SoMa. Dva će pekara biti u kuh inji do sred ineposlije pod neva, osig uravajući svježe ture svega i svačega, od čajnihpeciva do kroas ana i ljepljivih štap ića. A zatim je tu i Pete koji dolazipomoći Jill u vrijeme ručka.De borah je shvat ila poruku.Njez ina je sestra ipak rekla: - Imam sjajno os oblje koje sam osobno

birala i pomno obučila. Što misliš, tko je vodio pekar nicu dok sam japos jećivala liječnicu? I ja imam život, De borah. Nije sve samo posao.- Nisam ni rekla da jest.I obožavam ovo što radim. Maločas sam bila ondje straga i mijesila

tijesto. SoMa štap ići moj su recept. A SoMa spe cijalitet? Ako mislišda svakod nevno ne uživam u spravl janju nečega po maminu re- ceptu, onda se varaš. Iskreno, katkad zvučiš poput tate. On misli daje sve to muko trpan rad i da sam ovdje sama. Ne poznaje Skyea iTomasa, koji dolaze ovamo u tri ujutro da bi pekli, ili Alice, kojapreuz ima u sedam. Ne zna da imam Miju, Kee shana i Pat. Ne znaza Donnu i Petea.- Zna, Jill - reče De borah. - Ljudi mu pričaju.- I ne može priznati da je pekar nica us pješna? Bila sam dobra u

svir anju glaso vira kad mi je bilo osam godina, pa je on za ključio dabih tre bala postati kon certna pi jan ist ica. Os vojila sam na gradu nasajmu zn anosti kad mi je bilo dvan aest, pa je za ključio da bih tre balaos vojiti No belovu na gradu. Nije bilo dovoljno dobro da ja budem ja -

uvijek je očekivao nešto više. - Rašir ila je šaku na prsima. - Želim todijete. Us rećit će me. Ne bi li tre balo us rećiti i tatu?Nisu go v orile o rođenju djeteta, već o važn ijem pit anju rod iteljs kih

očekivanja. Jill ima tri de set četiri godine, ali je još uvijek dijete Mi- chaela Barra. - Reci mu da si trudna - nago v arala ju je De borah,možda se bično, no bilo joj je mrsko da mora čuvati i tu tajnu.- Hoću.- Sada. Reci mu sada.Umjesto odgo v ora, Jill upita: - Jesi li znala da je Cal McK enna imao

neko liko napred nih skupina učenika?De borah je zurila u svoju sestru dovoljno dugo da bi shvat ila da Jill

neće popustiti. Uzdahnula je i popila gutl jaj kave.- Da. Znala sam. - Znala je i Jill jer je Grace pre davao amer ičku

povijest.- Neki od njegovih učenika bili su ovdje jučer poslije podne. Razgo v-

arali su.De borah je uzela peka-orah s vrha svojeg peciva i podigla ga do

usta, ali ga je vrat ila natrag. - I to je bilo prije nego je umro. Dopust ilasam Grace da danas ostane kod kuće. Jesam li is pravno pos tupila?- Tata bi rekao da nisi.- Ne pitam tatu. Pitam tebe.Jill nije ok lijevala. - Da, is pravno si pos tupila. Sama je nes reća bila

dovoljno loša, ali sad je sig urno još teže za Grace jer je poznavalatog čovjeka. Znaš li zašto je umro?- Još ne. - De borah je ot vor ila usta, spremna izla nuti istinu. Oča jn-

ički je željela podijel iti teret toga, a ako u njezinu životu postoji netkokomu može vjerovati, onda je to Jill. No prije nego je us pjela neštoreći, po ja vio se Hal Trut ter.U Halu nije bilo ničeg sup til nog. Na sebi je imao el eg antno mor n-

arsko plavo odijelo i crvenu kravatu, te se izdaleka vid jelo da jeODVJET NIK. Shvat ivši to, De borah je za ključila da svi ljudi ondjevani znaju zašto je ovdje.Uzeo je kavu s plad nja na pisaćem stolu i pogledao Jill.- Svje dok inja ili družben ica?Hal se nije sviđao Jill. Rekla je to De borah više puta, a čak nije ni

znala da se naba civao njezinoj sestri. Možda se jed nostavno radilo onjezinu nepovjer enju prema arogant nim muškarcima. No, kao odgo-

vor na njegovo pit anje, Jill je prekrižila ruke na prsima i nasmiješilase. - Oboje.Os jećajući se donekle za štićenom, De borah je iz torbe izvadila

izvještaj o nes reći. Hal ga je raširio i počeo čitati.De borah je bila zado voljna prvom stran icom; jasno određivanje

mjesta gdje se nes reća do godila, njezino ime, adresa, broj voz a čkedoz vole, model auto mobila i broj re gis tra cije. Os jetila je većunervozu kad je okrenuo na drugu stran icu, gdje je pisalo »Vozač« ikraj toga crta.Boreći se protiv os jećaja krivnje, pro mat rala je Hala. Pojeo je malo

ljepljivog peciva i čitao dalje.Jill upita: - Nećeš valjda za mastiti taj obrazac, je li?U tom je tren utku za zvo nio De borahin mo b itel. Izvadila ga je iz

džepa, pogledala tko zove, tiho op sovala i ustala. - Odmah ću sevrat iti - rekla je i za putila se kroz kuh inju. - Da, Greg.- Upravo sam primio poruku od Dylana. Što se ondje događa?De borah se nije izn enadila da je Dylan nazvao oca. Voljela bi da je

pričekao, ali Cal McK enna bi i dalje bio mrtav. Greg bi prije ili kas nijemorao saznati.Našavši mjesto kraj kon te jn era blizu stražnjih vrata, is pričala mu je

o nes reći. Pit anja koja su uslijedila bila su pre d vidljiva. Greg se pre- selio u Ver mont kako bi iznova otkrio umjet nika u sebi, ali za De- borah je još uvijek bio izvršni up rav i telj koji je svoj posao sluča jnodoveo do us pjeha.Istina, njegova su prva pit anja bila o Grace i o tome jesu li njih dvije

na bilo koji način oz lijeđene. Tada je uslijedilo: U koje si vrijemeotišla od kuće, kad si pok upila Grace, kad se točno do godila nes- reća? Gdje se točno na obil azn ici do godila, koliko je dalekoodbačena žrtva, koliko je vremena tre balo da stigne vozilo hitnepomoći? U kojoj se bol nici nalazi, tko je njegov ob iteljski liječnik, je lidoveden spe cijalist?- Nikakav spe cijalist - reče De borah. - Bilo mu je dobro. Nitko nije

očekivao da će um rijeti.Uslijedila je kratka stanka, a potom: - Zašto sam to morao čuti od

mojeg de se to godišn jeg sina? Sud jelovala si u nes reći sa smrt nimposljedic ama, ali to nisi smat rala dovoljno važnim da me obavijestiš?- Razvedeni smo, Greg - tužno ga je pod sjetila. Zvučao je ist in ski

pov rijeđeno, tako sličan brižnom muškarcu za kojeg se udala da ju jeza pljus nuo val nos tal gije. - Rekao si da te iscrpljivao život ovdje.Pok ušavala sam te pošted jeti. Osim toga, nije bilo smrt nog ishodasve do jutros, a otad sam pomalo za b rinuta.Malo je popus tio. - Je li Grace uzru jana?- Veoma. Nalazila se u auto mobilu koji je udario čovjeka.- Tre bala me nazvati. Mogli smo razgo v ar ati.- O, Greg - reče De borah i umorno uzdahne. - Ti i Grace niste

razgo v arali - doista razgo v arali - otkako si otišao.- Možda je vrijeme da to učin imo.Nije znala misli li na tele fon ski razgo vor ili licem u lice, ali nije mogla

zam is liti da bi bilo što od toga sad pred ložila Grace. Dje vo jka viđaoca svakih neko liko mjeseci, a i tada samo na De borahino in si stir- anje.- Sad nije dobar tren u tak - rekla je. - Grace se mora nositi s drugim

stvar ima, i bez toga.- Koliko dugo će se ljutiti na mene?- Ne znam. Pok ušavam s njom razgo v ar ati o tome, ali se i dalje

osjeća napuštenom.- Jer se i ti tako os jećaš, De borah. Namećeš li joj vlastite os jećaje?- O, nema po trebe za time - reče De borah koju je odjed nom obuzeo

gnjev. - Osjeća se dovoljno napuštenom i sama po sebi. Ti si njezinotac, a nisi bio ovdje za nju tijekom posljed nje dvije godine njez inaživota. Doslovce. Nisi bio ovdje niti jednom, niti jednom. Želiš dadjeca putuju onamo kako bi te pos jetila, a to je možda u redu zaDylana, ali Grace ovdje ima svoj život. Ima domaće zadaće, imatren inge, ima pri jatelje. - De borah pogleda na sat. - Ne mogu sadrazgo v ar ati o tome, Greg. Bila sam usred nečega kad si nazvao imoram se vrat iti na posao.- To je krivo, znaš.- Što je krivo za što?- Za pro past našega braka. Uvijek si morala raditi.- Oprosti, molim te! - uzvikne De borah. - Je li to čovjek koji je radio

šesnaest sati na dan sve do tren utka kad nije sve napus tio? Tektoliko da se zna, Greg, ja idem na Graceine utrke i Dylan ove be jzbol- ske utak mice. Ja idem na klavirske kon certe i škol ske pri redbe. Ti sitaj koji nikad nije imao vremena za nas.

Greg tiho reče: - Pozvao sam te da se pre sel ite ovamo sa mnom.De borah je poželjela plakati. - Kako sam to mogla učin iti, Greg?

Ovdje imam liječn ičku praksu. Moj otac ovisi o meni. Grace je usred n joj školi - a imamo jedan od na jboljih škol s kih sustava u državi,sam si to rekao. - Us pravila je ramena.- I da sam se pre selila na sjever s tobom, zar bi nas bilo troje - ti,

Re becca i ja? O, Greg, dao si mi ponudu koju nisam mogla pri hvat iti.Zato, ako želiš raspravl jati o tome što je uništilo naš brak, možemopočeti s tim, ali ne danas, ne sada. Moram ići.Za pan jena čin jen icom da je bol ostala tako blizu površine, De borah

je prekin ula vezu prije nego je dospio još nešto reći. Pogle davšipreko žutog kom bija sa ses trinim logo tipom na boku - stil iz ir anikolačić pečen u kalupu i ukrašen riječima Sugar-on-Main - neko likoje puta duboko udahnula kako bi se smir ila. Kad se donekle pribrala,vrat ila se unutra.Hal je dovršio čit anje izvještaja. Stajao je s rukama na bokovima.

Jill se nije po maknula.- Je li u redu? - s nela go dom upita De borah.- U redu je. - Pružio joj je papire. - Ako je točno ovo što si ovdje

nap is ala, onda imamo dobar razlog saznati što je taj čovjek radioondje vani na kiši, te je li bio pod utjeca jem al ko hola ili droge. Svatkozdra vog razuma maknuo bi se na stranu ceste kad bi vidio da dolaziauto mobil. Dakle, veliko je pit anje on, a ne ti. Ovdje ne vidim ništašto bi podi glo crvenu za sta vicu na tvojoj strani.Os jećajući tek nezn atno olakšanje, De borah je opet savila papire. -

Poslat ću kopije Re gis tru i mojem osig uravajućem društvu. Slažeš lise i s time?- Moraš to učin iti. Samo više nemoj razgo v ar ati s Johnom ako ja ne

budem nazočan, u redu?- Zašto ne?- Jer je žrtva umrla. Jer sam ja tvoj odvjet nik. Jer pozna jem Johna;

John zna kako složiti karte i držati ih tako da ih nitko ne vidi. I, De- borah, nemoj razgo v ar ati s medijima. Sig urno će te nazvati izLedgera.Jasno da hoće, sad kad je riječ o smrt nom slučaju. De borah je os-

jetila strah. - Što ću im reći?- Da ti je tvoj odvjet nik savjetovao da ništa ne go v oriš.

- Ali onda će mis liti da nešto skrivam.- Dobro. Reci im da si zapre paštena smrću Calv ina McK enne i tren-

utno nemaš drugih ko ment ara.De borah se to više sviđalo. Nervozno je pitala: - Ti ne vidiš nikakav

prob lem, je li?- Pa, ubila si čovjeka svojim auto mobilom. Je li bilo namjerno? Nije.

Je li to posljedica neprom išljene vožnje? Nije. Je li riječ o nemam popit anju stanja tvojeg auto mobila? Ne. Ako ekipa za rekon struk cijudogađaja potvrdi sve navedeno, bit ćeš čista što se tiče kazneneodgo v ornosti. Onda ćemo jed nostavno morati čekati i vid jeti što ćenjegova žena poduz eti.De borah polako kimne. To nije bila baš ružičasta, sve-je-u-redu

slika kakvu je željela, ali čovjek je mrtav. U tome nema baš ničegružičas tog.

5. poglavlje

De borah je kasno stigla do očeve kuće. Čula je tuš, pa je pristavilakavu i pri prem ila njegovo pecivo. Kad je voda nastavila teći, pom is- lila je da bi mogla skoknuti do or dinacije i poza baviti se pa pir o lo gi- jom, ali dnevni ju je boravak snažno privlačio.Udoban je naslon jač stajao u kutu, pres vučen izblijed je lim ružičas-

tim brokatom. Spustivši se u nj, savila je noge ispod sebe kao što jeučinila nebro jeno puta dok je odrastala. Takvi su visoki naslon jači os- mišljeni za za štitu onih koji u njima sjede ili od prop uha ili od vrelinevatre. De borah je tre bala za štitu druge vrste. Kor istila se naslon- jačem kako bi joj po mogao nositi se s očekivanjima svojih rod itelja, apo mogao joj je bezbroj puta. Njezini su rod itelji pret postavl jali da jejaka, pret postavl jali su da može voditi brigu o sebi na načine na kojeto njez ina mlađa sestra nije mogla. No čak i ako je tako izgledala,često je bila smrtno prestrašena. Sjedenje u ovom naslon jaču bilo jeslično nošenju štit nika. Omogućavalo joj je da se usredo toči na jedanpo jedan prob lem.S jednim se može suočiti. Ako se mora nositi sa smrću Calv ina

McK enne, ne može se opterećiv ati Jill inom trud noćom, Gregovimop tužbama ili Halo vom izda jom njez ine na jbolje pri jateljice.Pot is nuvši posljed nja tri prob lema iz uma, iznova je proživjela nes-

reću po tko zna koji put, oča jn ički nastojeći pronaći nešto što jemogla drukčije učin iti. Opet je u mis lima ponovila svoje razgovore spoli ci jom i, kas nije, s Grace, ali tu nema pov ratka. Grace je njez inakći i zaslužuje za štitu. To rod itelji čine, os obito oni koji su razvo domsvoju djecu izvrgnuli patnji.Na katu je tuš utih nuo. Ustala je iz naslon jača i za putila se natrag u

kuh inju, ali se pre dom is lila i vrat ila do radne sobe po čašu i praznubocu viskija. Čašu je stavila u per ilicu suda, a bocu u smeće, te rašir- ila novine.Smrt Calv ina McK enne sig urno se ne spom inje u jut ar njem izdanju.

Možda će se spo men uti u sut rašn jem. No lokalni će se tjed niktakođer sutra po javiti na kioscima. De borah je strep jela od toga.Među tim, još je više strep jela od čin jenice da svojem ocu mora reći

da je čovjek umro.Ali on je to već znao. U njegovim se koracima os jećala nes trpljivost

kad se za pu tio ravno do aparata za kavu. Bijela mu je kosa bilauredno počešl jana, obrazi blijedi. Razočaranje na njegovu licu činiloga je star ijim.- Mal colm je nazvao - ob jas nio je dok je punio svoju šalicu. Mal colm

Hart je šef kirur gije i dugo godišnji Mi chaelov pri jatelj. - Izgleda daimamo prob lem.- Zna li Mal colm nešto više? - upita De borah.- O tome zašto je čovjek umro? - Njezin je otac popio gutl jaj kave. -

Ne. Udovica se pro tivi ob duk ciji. Ne želi da se osk vrne tijelo njez inamuža. Na koncu, jasno, neće to moći spriječiti. Ob duk cija se nakonnas ilne smrti mora obaviti po zakonu. Samo će uspor iti stvari.- Zar ne želi znati zašto je umro?Slegnuo je ra men ima i popio još kave.- Ali ako razmišlja o tužbi, morat će znati točan uzrok smrti rezonir-

ala je De borah - osim ako ne postoji neki razlog iz kojeg ne želiznati. Ili ne želi da mi znamo.- Kao na primjer? - upita Mi chael, a De borah je u tom tren utku bila

za hvalna što postoji Hal.- Kao što je al ko hol ili droga. Za htijevamo da provjere i jedno i

drugo.Nije se činilo da se to dojmilo njez ina oca. - Da sam na tvo jemu

mjestu - rekao je, pro mat rajući je preko šalice - za b rin javalo bi meosig ur anje. Imaš li dovoljno os ob nog pokrića za slučaj da ona tuži?- Da. - Osig ur anje je jedno od onoga što je Greg, poslovni čovjek,

kupio u na jvećim iznosima.Mi chael je uzdahnuo i odmahnuo glavom.De borah je znala da razmišlja o tome kako će ovo biti veoma javna

mrlja na ugledu ob itelji. Nije željela čuti te riječi, pa je rekla: - Ovo jejedan od onih tren u taka kad bih učinila sve kako bih sat vrat ila un- atrag.- I što bi učinila? - pitao je prilično ljubaznim glasom, spustivši

šalicu. - Što bi drukčije učinila?Nikako nije smjela dopustiti Grace da vozi po onakvu vre menu.

Uopće joj nije smjela dopustiti da vozi. Ali kad bi to rekla ocu, ali ne ipoli ciji, pret vor ila bi ga u suučes nika, što bi bilo jed nako onomu što je

Hal učinio njoj.Samo je rekla: - Vozila bih još spor ije. Možda bih stavila na očale.Doimao se izn en ađenim. - Nisi ih nosila?- Ne moram ih nositi. Na mojoj voz a čkoj doz voli nema nikak vih

ogran ičenja. - Njez ine su na očale imale malenu di optriju. Katkad ihje nosila dok bi gledala neki film, ali to je sve.- Nisi li tre bala poduz eti sve moguće mjere pre dostrožnosti po

onakvu vre menu?- Dok sad razmišl jam o tome, da.- Tvoja bi majka stavila na očale.To je bio niski udarac. - Je li ona ikad imala pro metnu nes reću?- Ne.No De borah je znala da to nije točno. Nije os jećala nimalo zado-

voljstva, već samo tračak gnjeva kad je rekla: - Pogledaj njezinučekovnu knjižicu za godinu kad sam se ja udala. Vidjet ćeš ček naneko liko tisuća dolara što ga je nap is ala kako bi plat ila Rus so voj ra- dion ici. Dok je vozila West Elmom, tražila je nešto na su voz a čkomsjedalu i bokom os trugala parkir ani auto mobil.Njezin je otac napra vio gri m asu. - To je smiješno. Ja bih to znao.- Njezin je auto mobil trebao servis. Ionako ga je morala odvesti u

ra dionicu. Pitaj Donnyja Russoa.- Tvoja mi majka nikad ne bi lagala.- Nije ti lagala. Samo nije rekla cijelu istinu.- Zašto bi tako pos tupila?De borah uzdahne. Blago reče: - Jer ti želiš savršen stvo, a mi ne

možemo uvijek biti savršene. Zar mama za vređuje manje ljubavi jerje os trugala auto mobil? Zaslužujem li ja manje ljubavi jer je moj auto- mobil udario čovjeka? Uzru jala sam se kad smo udarile Calv inaMcK ennu, i strasno se os jećam jer je on umro. Ali to je bio nes retanslučaj - odjed nom je bila na rubu suza - nes reća za koju nisam kriva,ali čini se da sam ja jedina koja to govori. Go v orim to svojoj kćeri,svojem sinu, Halu, poli ciji, bivšemu mužu i tebi. Bilo bi doista lijepoda to netko kaže meni - jer znaš, tata, ja nisam od čelika. Imam os- jećaje.Tren utno mi treba pot pora.De borah nije planir ala sve to izgo v or iti. Ali nije se is pričala.Mi chael ju je čudno pro mat rao. - Jesi li mi to rekla za majku kako se

ne bih ljutio na tebe?- Nije riječ o ljut nji. Riječ je o ra zumijevanju.- Onda moraš ra zumjeti ovo - rekao je i spus tio šalicu. - Volio sam

tvoju majku. Bio sam s njom u braku četrde set godina, a tijekom togvremena nikad nisam imao razloga sum njati u nju. Meni se čini dapok ušavaš naći neku zamjerku njoj i meni kako bi opravdala sebe. Tisi ubila čovjeka, De borah. Možda bi bilo na jbolje da pri hvatiš tu čin- jen icu.De borah je za panjio taj napad, pa je pre više po tra jalo dok nije for-

mu lir ala odgo vor. Možda bi pitala, da njezin otac nije otišao, zaštopos je duje tako be skon ačno ra zumijevanje za svoje pa cijente, ali gauopće nema za nju. Odgo vor je, nara vno, taj da je ona ob itelj, a zaob itelj su očekivanja drukčija.Što se tiče pa cijenata, očekivanja su uvijek jed naka. Ob iteljski

liječn ici nikad se ne razbole, ne uz i maju duge odmore, srije domposlije podne ne uz i maju slobodno kako bi igrali golf ili, u De borahinuslučaju, da bi sjedili s Grace. Između deset pa cijenata u or dinaciji iče tiriju kućnih pos jeta, De borah ina je srijeda bila pretrpana. Njez inaposljed nja pa cijentica, koja ju je čekala kad se vrat ila u or dinaciju,bila je Karen Trut ter.- Ako brdo neće k Muhamedu... - rekla je njez ina pri jateljica i os-

mjehnula se. Na sebi je imala odjeću za tjelovježbu koja je biladovoljno ot mjena da se uklopi s di jamant nim naušn icama koje joj jedarovao muž, a ona ih nikad nije skid ala.De borah je za t vor ila vrata i, pogle davši Karen, os jetila toplinu pri

pom isli na uza jamnu pažnju i brigu koja traje već osam naest godina.- Žao mi je - na koncu je rekla, prišla pri jateljici i zagrlila je. -Zaslužuješ bolje.- Imaš pre više posla.De borah je privukla stolicu i sjela. - Zapravo, žurim kako bih što

više toga obavila prije nego dođe do znaš već čega.- To je bio nes retan slučaj.- Hvala ti. No ipak ... - De borah je znala da, čak i ako se zane mari

pit anje tko je bio odgo v oran za vožnju, postoji prob lem s varkom.Čin jen ica da Karen ništa ne zna o tome dod atno je po goršavalasitua ciju.- Dani elle kaže da Grace nije bila u školi.

- Kako sam je mogla pos lati? - upita De borah. - Bila je izvan sebe.- Možda joj treba savjetovanje.- Ne. Samo malo vremena. Sve je to tako svježe. Znaš li nešto o

pla n ovima za spro vod?- Petak poslije podne. Ovdje, u gradiću.- Ovdje? - De borah se razočarala. Nadala se da će spro vod biti

negdje daleko. - To me čudi. Ne živi ovdje os obito dugo.- Neće biti nastave kako bi učen ici koji to žele mogli poći na spro-

vod. Održat će se komemora cija u školi, u petak uvečer. Je li ti Haljutros bio od pomoći?- Ono liko koliko je mogao. Ima tako mnogo nepozn an ica. Že lu dac

me boli kad pom is lim na to.- John Colby te ni za što neće op tužiti - reče Karen. - Zna što značiš

za ovaj grad.- To bi moglo biti dvos jekli mač - prim ijeti De borah. - Već je upo-

zoren na zataškavanje. Upravo zato što sam ja ta koja jesam,mogao bi se žešće oko miti na mene.- Zbog čega?No De borah nije željela ponovno spom in jati moguće op tužbe. - Pre-

pustit ću Halu da ti to kaže. Bilo je veoma lijepo od njega što sesastao sa mnom.- Zašto ne bi? On te voli.De borah se drugi put toga dana os jetila poput pre varantice u

društvu nekoga tko se preziva Trut ter.Karen se nam rštila, naoko spremna reći još nešto, a De borah se na

tren u tak pobojala da joj je Hal priznao svoje os jećaje. Tada je Karenza t vor ila usta, pročistila grlo i slabašno rekla: - Zapravo sam došlaovamo iz po trebe. Lakat me ubija već dva tjedna. Rekla si da temoram obavijestiti ako nešto tako dugo traje.- ‘Ubija te’? - upita De borah, odmah za b rinuta. - Koji lakat?Kad je po maknula desni, De borah ga je obuhvat ila rukama i počela

prit iskati. - Boli?- Ne.- Ovo?- Ne.Opipavala je dovoljno, bez nan ošenja bolova pri jateljici, kako bi

isključila slom ljenu kost. Obujmivši joj lakat, uhvat ila je Karen ino za-

pešće i pom icala ga u nor mal nom rasponu pokreta. To je iza zvalopovik. Kad je De borah ponovila pokret, Karen se opet pobunila. De- borah je opet opipavala lakat, ovog se puta usredo točivši na bočnutetivu.- Tu - rekla je Karen i naglo udahnula.De borah se od maknula. - Koliko si često igrala tenis ovaj tjedan?- Svakoga dana, ali -- I ne samo za zabavu. Karen, imaš teniski lakat.- Žene u mojoj ekipi ne pate od teniskog lakta.De borah se s olakšan jem nasmi jala. - Imaš teniski lakat.- Ali uvijek igram svakoga dana. Činim to već pet godina. Zašto

odjed nom ti bolovi?- Jer već pet godina igraš svakoga dana.- Mis lila sam, ovaj, da je možda nešto u kosti. Znaš, desna dojka,

desna ruka - De borah ju je prekin ula. - Znam, draga. Prošle godineprob lem su bila tvoja rebra, godinu prije toga tvoje rame. Događa sesvake godine u ovo vrijeme.Karen se lecnula. Svake godine?- Pa, posljed nje tri. Koliko je prošlo, šest godina od mas tek tom ije?Karen proguta slinu. - Da. A još uvijek postoji strah.- Strah će uvijek posto jati, a upravo zato dolaziš k meni.- Ali ako je to psi ho so mat ski, zašto os jećam bolove?- O, Karen, nije psi ho so mat ski. Ozljeda je stvarna. Up aljena je

tetiva s vanjske strane tvojeg lakta. Možda bi to ig nori r ala da je sadneko drugo doba godine. U ovo doba godine, to je prob lem.- Nije da se svjesno pod sjećam da se prib ližava godišnjica.- Ne moraš. Tvoja pods vijest zna.Činilo se da se Karen kon ačno opust ila. - Teniski lakat? Sig urna si?- De vedeset devet posto.- Ne treba mi rendgen?- Ne prije nego se neko liko dana odmoriš, lakat mažeš ledom i

pričekaš da pro tuupalni lijek počne djelovati. Ne dođe li do po- boljšanja, napravit ćemo rendgen.- Misliš da sam bud alasta jer sam dojur ila ovamo.- Ni sluča jno - ukori je De borah. - Ja sam ti rekla da dođeš. Lje pota

preživl javanja raka dojke je u tome da te liječn ici moraju ozb iljnoshvaćati, a vjeruj mi, ja to činim. Postoji dobar razlog za upalu te

tetive, ali ra zumijem kako se os jećaš.- Ti si jedina. Ne mogu baš reći Dani. Ona ima vlastite strahove.- Što je s Halom?- On ne želi čuti. Postane pre više nervozan. - Grick ala je donju

usnu, a potom je izlan ula: - Barem sam tako uvijek mis lila. De borah,moram te nešto pitati. Misliš li da bi se Hal upus tio u vezu?De borah je ostala neut ralna. - Misliš, s drugom ženom?Karen kimne. - U poned jel jak uvečer prim ila sam tele fon ski poziv.

Zvala je neka žena. Pitala je znam li gdje je moj muž.De borahine su se oči raširile. - Jesi li znala?- Znala sam gdje bi trebao biti. Trebao je biti na poslu. Nešto u tom

glasu go v or ilo mi je da možda nije ondje.- Jesi li pitala tko zove?- Ne. Prekin ula sam vezu.- Jesi li za p is ala tele fon ski broj?- Pisalo je ‘Ne dos tupan’. Hal je stigao kući sat vremena kas nije.

Rekao je da je imao dobar sastanak. No bio je mokar od kiše, pakako sam mogla znati je li se sastanak održao u kre vetu ho tel skogapart mana, a on je stigao nakon tušir anja?- O, Karen.- To nije bio prvi put.- Ta je žena i ranije zvala?- Jednom, prije dva mjeseca. Činilo mi se da pozna jem taj glas.

Tada sam shvat ila da mi je poznat jer sam se tako često sjećala togpoziva. - Poi gravala se di jamant nom naušnicom.Dakle, misliš li da bi me Hal varao?Ni sluča jno, željela je reći De borah, ali to bi bila čista laž.I bez toga se os jećala dovoljno neiskrenom, pa je prom rm l jala:Mislim da je on vrsta muškarca kakvu žene gledaju. Moguće je da

se netko iz ureda zatreskao u njega, a budući da ga ne us pijeva za- vesti, os većuje se tako što naziva tebe u nadi da ćeš is pit iv ati Hala.- Ne bih ga is pit ivala. Bio bi strašno uv rijeđen kad bi mislio da sum-

njam u njega.- Možda bi želio znati za taj tele fon ski poziv kako bi mogao razgo v-

ar ati s osobom o kojoj je riječ.- Ne, ne. Samo sam željela s tobom razgo v ar ati o tome. - Is pružila

je zdravu ruku i nježno obuhvat ila De borahinu bradu.

- Imaš pravo. To je sig urno bila žena koja bi željela da je moj muždos tupan, ali on to nije. - Nasmiješila se. - Vidiš? Danas si mi dvaputpo mogla. - Dotaknula je De borahinu kosu, zagla di vši neko liko uvo- jaka. - Ovo je tako slatka frizura, znaš. Kad te zam išl jam, još uvijekte vidim s dugom kosom. Ovako je slobod nije.- Imam os jećaj da je uvijek neuredna.- Ima os ob nost. To je novo za tebe, De borah.De borah se nag nula na stolici. Nova je frizura varka.- Os ob nost, eh? Moj otac misli da je nepro fe sion alno.- Dobro. Pusti ga neka se sam nosi sa svojim burz it i som - reče joj

Karen, a potom za stane. - Kako se on drži po pit anju nes reće?De borah je držala usta za tvorena.- To znači, loše - pro tu mačila je Karen, a premda je De borah tog

jutra bila veoma pov rijeđena, brzo je skočila u njegovu obranu.- Moram biti poštena i reći da prolazi kroz teško razdoblje.- Još uvijek mu ne dostaje tvoja mama?- Itekako.- I tebi ne dostaje.- Ali njemu je teže. Vraća se s posla u praznu kuću. Ona je bila

njegova srodna duša. Bila je njegovo društvo. Vikendi, večeri - nezna što će sa sobom.- Mogao bi pomoći u pekar nici. Ruth je obožavala to mjesto.De borah se zagrcnula. - Tata to neće priznati. Nikad nije.Pitala se hoće li se drukčije os jećati kad ondje bude imao i muče.- Mogao bi Dylana povesti u ri bolov - pred ložila je Karen.I ranije su raspravl jale o tome. Ri bolov je svakako dobar izbor za

dječaka koji je izrazito dalekovidan. Dylan je strpljiv, voli razmišl jati, abudući da je dalekovidan, uživao bi u kra jo liku. Možda bi čak mogaostavl jati mamce na udice.- Pred ložila sam to - reče De borah - ali tata uvijek ima popis stvari

koje mora sam obaviti.- Doista ima?- Ponešto. Dio toga je samo da mu prođe vrijeme.- Neka bude dežuran barem dva puta tjedno. Zašto si ti jedina koja

usred noći mora juriti u bol nicu?- Ne moram. Rado to činim, os obito za stalne pa cijente. Tada se,

kao liječn ica, na jbolje os jećam. Tati to više nije po trebno.

- Što je samo još jedan razlog iz kojeg mu je to po trebno. Možda jeza bora vio kako to izgleda.- Možda - složila se De borah. - Ali hej, to baš i nije tako važno. Ne

sjećam se kad sam zadnji put prim ila poziv usred noći.Pri rodno, nakon što je to rekla, De borah je u tri idućeg jutra

probudila služba za preuz i manje poruka. Pa cijentica je bila žena oddvade set sedam godina koja je u pro tek lih neko liko tjedana dva putabila u or dinaciji i žalila se na bolove u trbuhu. Mi chael ju je primioprvi put, a De borah drugi. I prvi i drugi put pre trage krvi nisupokazale povećani broj bije lih krvnih stan ica, a to znači da ništa nijeukazivalo na upalu slije pog crijeva.Žena je sad zvučala mahnito. Bolovi su bili neizdržljivi. Imala je

visoku tem per at uru i pov raćala je.De borah se brzo odjenula, probudila Grace kako bi joj rekla da ide

u bol nicu, te krenula. Pa cijentica je stigla is to dobno kad i De borah, adovezao ju je prestrašeni muž. De borah ih je us pjela brzo provestikroz hitni trakt i po trebne pre trage, a zatim ih je povez ala s kirur gomkoji će obaviti op era ciju slije pog crijeva. Pošla je diz a lom sa ženom ineko vrijeme sjedila s mužem u čeka on ici. Onda je pošla po tražitiliječnike koji su bili dežurni one večeri.Jedna od njih, Jody Reid, prat ila je pa cijenta koji je netom operi ran.

Pridružila se De borah na hod niku. - Raspituješ se za Calv ina McK- ennu - za ključila je i gestom pozvala De borah do na jbližeg kom- pjutora. Utip kala je svoju lozinku i opet kret n jom pozvala De borah dapogleda ekran.Ondje je vid jela labor at or ijski izvještaj. De borah je samo ovlaš

pogledala i odmah opazila jednu riječ.- Cou madin? Nisam znala da to uzima.- Nismo ni mi, a bila sam ondje kad su ga doveli.- Nije nosio naruk vicu s medi c in skim upo zoren jem?- Ne. Nije imao ni novčanik, baš nikakvu iden ti fika cijsku is pravu, i

nije go vorio. Posebno smo ga pitali za lijekove i aler gije, ali nijeodgo v arao. Ni njegova žena nije bila od pomoći. Odmahnula jeglavom kad smo je pitali i uopće nije spo menula bolest srca ili bilošto drugo što bi oprav davalo uz i manje lijeka za sprečavanjezgrušavanja krvi kao što je Cou madin.- Ali na etiketi se nalazi is taknuto upo zorenje - uporno će De borah.

- ‘Recite vašem liječniku.’ Kako je moguće da nije znala?- Nemam pojma. Ali to ob jašn java zašto je došlo do kr var enja.De borah nije mogla vjerovati. Ona i njezin otac pa cijen tima koji uz i-

maju lijekove kao što je Cou madin daju kar tice za nji hove novčanike,ali to je vrijedilo ako pa cijent sam vodi računa o tome da to nosi uzase. - Je li bilo još nečega u njego voj krvi? Droga? Al ko hol?- Ne. Samo Cou madin.

6. poglavlje

Pravno to znači - pro tu mačio je Hal kad ga je nazvala uskoro nakonsvanuća - da može posto jati opravdana sumnja u to da je sama nes- reća iza zvala njegovu smrt. To je dobra vijest, De borah. Hej, više bihvolio da je bio pijan. Onda bih mogao tvrditi da je doteturao na cestui sam skrivio nes reću. Ali Cou madin otvara druga pit anja; je li bilonemara s njegove strane ili sa strane njegove žene jer liječnike ubol nici nisu upo zor ili na opas nost od kr var enja. Što ti misliš?- Kao liječn ica? - upita De borah. - Mislim da je frus tri rajuće. To je

bila nepo trebna smrt. Kao supruga, posve sam zbunjena.- Bivša supruga - prim ijeti Hal.- Da je moj muž uzimao neki važan lijek - nastavila je De borah, ig-

nori rajući primjedbu - pobrin ula bih se da to odmah kažem svakomliječniku koji se njime bavi.- Kako se os jećaš kao voz a čica auto mobila koji ga je udario? Je li ti

laknulo?Tren u tak je razmis lila o tome. - Ne. Čovjek je umro.- Ali ti to nisi skriv ila.- Jesam. Moj ga je auto mobil udario. To je za počelo cijeli slučaj.- Zar nije moglo doći do kr var enja bez obzira na nes reću?- Želiš reći - suho upita De borah - nije li posve sluča jno moglo doći

do kr var enja dan nakon što ga je auto mobil bacio u zrak tako da jeudario u stablo?Nije pop uštao. - Upravo to želim reći.- Vrijeme događaja je sum njivo.Bio je uporan. - Ti si liječn ica. Medi c in ski govoreći, je li to moguće?- Ne bavim se trau mato lo gi jom.- De borah.- Da. Moguće je.Uzdahnuo je. - Hvala ti. - Zado vol jan svojim un akr snim is pit ivan jem,

dodao je svilen kas tim tonom: - Pre više se držiš po jedi nosti, De borahMonroe.- Svakako - rekla je De borah, re agirajući na ton - os obito kad je

riječ o pravil nom pos tupanju. Mogu li te nešto pitati, Hal?

- Što god želiš, dušo.Rekao si da bi se upus tio u ljubavnu vezu sa mnom. Jesi li imao

drugih?Uslijedila je stanka, a zatim za čuđeno: - Kakvo je to pit anje?- Ono koje me muči otkako si to prvi put spo menuo.- Zar razmišl jaš o mojoj ponudi?- Ni sluča jno.- Zašto me to onda sad pitaš? - Opet je postao služben. - Ja sam

na jbolji odvjet nik kojeg možeš naći i, dođe li do suđenja, čak ti nećuna plat iti ni svoje vrijeme, što će biti mnogo. Usput rečeno, razgo v- arao sam s Billom Spellin gom. - Bill je glavni ured nik lokal nih novina.De borah liječi njegovu djecu otkako su se rodila. - U današn jemčlanku neće spom in jati Grace. Takve stvari ja radim za ljude kojevolim.- Cou madin? - oprezno je ponovila Grace kad je De borah spo-

menula tu riječ.- To je lijek za sprečavanje zgrušavanja krvi, a često se uzima

nakon srčanog udara - ob jas nila je De borah. - Sprečava stvaranjeugrušaka koji mogu iza zvati još jedan srčani ili moždani udar.Dylan je s kuh injs kih vrata užas nuto pitao: - Je li tata imao moždani

udar?De borah ga nije čula da dolazi. - Ne - blago ga je ukor ila tata nije

imao moždani udar. Go v or imo o lijeku što ga je uzimao gos podinMcK enna. - Is pružila je ruku i privukla Dylana k sebi. - Lijekovi zasprečavanje zgrušavanja krvi također mogu iza zvati prekomjerno kr- var enje - rekla je Grace. - Moguće je da je to iza zvalo kr var enje kodgos pod ina McK enne one noći. Da su liječn ici na hitnom traktu znalida on to uzima, možda su mogli spriječiti njegovu smrt.- Kako?- Pon ištavan jem učinka lijeka za sprečavanje zgrušavanja krvi

drugim lijekovima. I pomnim praćen jem njegova stanja.Dylan ju je pogledao krupnim očima. - Moj liječnik to radi sa mnom.- Posve drukčiji prob lem, dušo. Tvoj liječnik prati tvoj vid kako bi bio

sig uran da imaš dobre na očale. Kad je riječ o tvojim očima, tu nemabaš ničega što je opasno po život.- Ali što ako moja rožn ica stalno pro pada, a to ne zna nitko osim

mene. Što će se tada do god iti?

De borah je os jetila strep nju. Na očale su is pravl jale njegovudalekovid nost. Prob lem s rožnicom nema nikakve veze s time, amože ga riješiti jedino trans planta cija. - Zar ti se čini da se neštomijenja?- Ne. Ali što bi bilo kad bi se to do godilo?- Rekao bi mi, pa bismo otišli k liječniku. Os jećaš li nešto?- ponovno je pitala jer to nije kao dermatitis koji se vidi na koži, pa

čak ni kao preg led uha da se vidi postoji li upala. Nije mogla vid jetišto se događa s njego vom rožnicom.-Ne, ali što kad ne bismo rekli liječniku? Što bi se tada do godilo?- Jed nostavno ne bi mogao dobro vid jeti.- Zar bih os lije pio?De borah se nag nula bliže. - Dušo, jesu li stvari postale mut nije?- Samo pitam, mama. Bih li os lije pio?- Ne. Razgo v arali smo o tome. Kao prvo, dis tro fija postoji samo u

jednom oku. Kao drugo, čim prestaneš rasti, posve ćemo riješiti tajprob lem.- Mama - oštro ju je prekin ula Grace - zašto je gos podin McK enna

trčao ako je imao bolesno srce?De borah je pogledala Dylana, koji se doimao donekle zado voljnim

njezinim odgo v orom, a potom reče Grace: - Ljudi s boles nim srcemcijelo vrijeme trče. Tjelovježba je važna.- Kao što ti ideš u teretanu? - upita Dylan. - Što tata radi?Tata hoda amo-tamo po uredu, odmah je pom is lila De borah, ali to

je, nara vno, po grešno. Otkako je napus tio kor pora cijski svijet, više tone čini. - Jogu - odgo v or ila je. Mogla se našal iti na račun toga - takose uklapa u imidž novoga Grega - no vjer ovala je u jogu. Željela bida je Grace iskuša. Možda bi pre stala grick ati nokte kad bi naučilaneku tehniku op uštanja.De borah je nježno od maknula ruku s dje vo jčinih usta, ali nije bila

sig urna da je Grace shvat ila poruku.- Misliš li da je gos podin McK enna imao srčani udar kad je is trčao

na cestu? - upita dje vo jka. - Kao, možda, nije znao što radi, ili jemožda bio dezor ijentiran i po tražio je pomoć?- Liječn ici nisu opazili nikakve znakove srčanih prob lema.- Dakle, što za nas znači to da je uzimao Cou madin?- Znači - reče De borah, za hvalna na toj malenoj niti nade - da

nismo izravno odgo v orne za njegovu smrt.- Cou madin? - pitao je De borahin otac dok je pio jut ar nju kavu. Tek

ju je tada pogledao. Oči su mu bile pod livene krvlju i progutao je dvaas pir ina prije nego je pose gnuo za šalicom. U boci viskija u radnojsobi - nova boca, očito otvorena sinoć - ne dosta jala je trećinatekućine, a premda je to za b rin javalo De borah, tren utno joj je bilovažn ije opravd ati sebe.- Lju dima u cinici je laknulo - rekla je. - Pit anje zašto je umro mijenja

se u ptanje zašto nitko nije znao da uzima taj lijek. Ondje su svipostavl jali prava pit anja, ah nisu dobili odgovore. Pa cijent nije go- vorio, a njegova žena nije spo menula Cou madin. Nije čak navela niime liječnika koji ga je liječio.- Cou madin se ne može dobiti bez re cepta. Netko ga je morao

prop isati. Njegova žena mora znati tko je to bio osim ako čovjek nijeto tajio pred njom, kao što ti tvrdiš da je moja žena tajila nešto predamnom.Napad ju je uhva tio ne s prem nom, pa je De borah ok lijevala.- To sam ti rekla samo zato što si mamu stavio na pijedes tal do

kojeg nitko od nas os ta lih ne može doprijeti. Bila je ljud sko biće.Ljudi griješe.- Mrtva je. Nije ovdje da bi se branila.- Ne bi se željela bran iti, tata. Odmah bi otvoreno prizn ala, a ti bi joj

tren utno oprostio. Zato ja prizna jem. Imala sam pro metnu nes rećuzbog koje duboko žalim. Voljela bih da mogu biti savršena za tebe.Ali nisam.- 0, ma daj, De borah - pro gun đao je. - Jesam li ikad od tebe tražio

da budeš savršena?- Ne baš tim riječima, ali imaš visoke stand arde. Uzmi Jill za

primjer. Ona ne može is pun iti te stand arde, ali voli ono čime se bavi,tata, doista voli, i posao joj sjajno ide. Ne bi li jed noga dana mogaosv rat iti onamo i samo... pogled ati? Ili uzmi Dylana. On možda nijevrhun ski sportaš, ali uživao bi kad bi jed noga dana otišao na jednuod njegovih utak m ica.- Hoću. Hoću.- Igra kas nije danas.- Danas mi ne odgo v ara. Drugi put.De borah je znala današnji raspored i nije znala zašto mu danas

»ne odgo v ara«, ali ako ga to pita, samo bi ga mogla naljutiti. - Što jes Jill? Voljela bi da sv ratiš. Kad bi mogao vid jeti ljude koji čekaju uredu -- Tren utno me - prek ine je Mi chael - više za b rin javaš ti nego tvoja

sestra. Jesi li razgo v arala s Halom o Cou madinu?- Ushićen je. Smatra da će moći dokazati da je lijek, a ne moj auto-

mobil, skrivio Calovu smrt.Mi chael je proučavao svoju kavu.- To je potvrda i za mene - reče De borah. - Kad sam ga preg ledala,

znala sam da nema ozljeda opas nih po život. Sad barem ra zumijemzašto je umro. - Budući da njezin otac ništa nije rekao, dodala je: -Hal je u bliskom kon taktu s poli ci jom.Mi chael je spus tio šalicu. - To je dobro. Držat će ih pod kon tro lom.

Što više odgo v ora dobijemo, to bolje. Pola pa cijenata koje sam jučerimao raspit ivalo se o nes reći, a Ledger još nije ni izišao.Do pod neva novine su se nalazile na svim kolnim pri lazima u

gradiću. De borah ih je vid jela u vrijeme ručka, licem prema gore naplastičnom pultu u mak. kuh inji što su je imali u am bu lanti.Članak nije bio onako štetan kako je mogao biti. Ob javljen je na

naslov n ici, ali na donjem dijelu, što znači da nije bio prvo što su ljudivid jeli. Nažalost, u gradiću malenom poput Leylanda, većina ljudi čitaLedger od prve do posljed nje stranice.Članak se uglavnom bavio Calvinom McK en nom - kad i zašto je

došao u Ley land, gdje je živio sa svojom ženom, što je pre davao.Učitelji su go v or ili o njegovu in telektu, opisujući ga kao osobu koja jestanku za ručak pro vodila u kantini čitajući povijest. Učen ici su pričalio tome kako je bio pametan. Svi su izražavali poštovanje premanjegovim sposob nos tima, mada nitko nije upo trije bio riječ voljen.Izvjestitelj je ukratko opisao zbivanja u poned jel jak uvečer i naveo

vrijeme kad se to do godilo, veoma šturo. De borah bi voljela da jespo menuo čin jen icu da je njezin auto mobil vozio daleko ispod dop- uštene brzine i da se nalazio u svojoj traci, ali u tekstu je samo pisaloda brzina nije bila faktor, te da nije izdan nikakav sudski poziv. Spro- vod je planiran onako kako je Karen rekla.Njegovu ženu nisu citir ali. Kao ni De borah, za hvaljujući Halovu

savjetu.Na jbolji dio članka, po njezinu mišljenju, bio je taj da se Grace

uopće nije spom in jala. Na jgore u svemu bilo je to da je, s De- borahinim imenom u središtu po zornosti cijeloga svijeta, laž rasla.Grace je mis lila da će um rijeti. Njezini pri jatelji nikad ne čitaju

Ledger, barem ne usred škole. Ali, pri rodno, budući da je umro gos- podin McK enna, danas je drukčije. Nije čak ni znala odakle imnovine, ali kamo god se okrenula, netko je imao primjerak.- Ovo nije loše - prim ijetila je Megan uz šuštanje novina kad je

dovršila čit anje članka. - Čak ne piše da si ti bila u auto mobilu.To uopće nije bilo važno, barem što se Grace tiče. Sad cijeli gradić

zna da je njezin auto mobil udario gos pod ina McK ennu. Pola školezaustavl jalo ju je na hod nicima, govoreći be smis lice kao što su: Opa,tvoja mama ga je udar ila? Kao, je li znala da je to on? Onda, kad sisazn ala? Os jećaš li se krivom ili tako nešto?Jedina osoba s kojom bi možda željela razgo v ar ati je Dani elle.

Silno je poštovala Dani elle. Ali u tome je prob lem - kako bi moglalagati Dani elle? Ali kako bi mogla reći istinu kad bi time svoju majkuuva lila u ne volje?Stoga je držala Dani elle podalje, jed nako kao os tatak svojih pri-

jatelja, i otišla na svoj sljedeći sat sag nute glave, premda to nijesprečavalo ljude da joj se obraćaju. Poče tak stanke za ručak provelaje u odbi janju tako mnogo pit anja da je na koncu podigla svojpladanj, veći dio ručka bacila u smeće i skrivala se u toalet nim prost- or i jama do zvona. Ali tada su joj počeli slati SMS poruke. To nitko nebi smio raditi za vrijeme sala, ali ljudi su to uvijek činili. Kršili supravila i nikoga nije bilo briga. Oni su kršili pravila i nikoga nije bilobriga.Isključila je mo b itel.Na tren ingu je uglavnom bilo isto - tako mnogo pit anja da je trener

pametno za ključio da bi tre bala dati kratku izjavu - a što je moglareći? Noć je bila grozna, vidljivost je bila loša, užasno se os jećamo.Samo riječi. Nisu dolazile ni blizu onomu kako se stvarno os jećala,odnosno da je odv ratna lažljivica. Ali sad nikako nije mogla reći istinujer bi u lažljivce pret vor ila svoju majku, strica Hala, poli ciju, nov in- skog izvjestitelja i sve ostale koji pričaju o onome što se te večeri do- godilo.Njezino prvo međuv rijeme bilo je loše, drugo još gore, a osam sto

metara - svoju stazu - is trčala je tako jadno da joj je trener dopus tio

da ranije ode s tren inga.Napola je hodala, napola trčala do Sugar-On-Maina, a ondje se, s

još uvijek isključenim mo b ite lom, skrivala od pogleda u stražn jemuredu pekar nice sve dok je sprijeda bio netko iz škole, sve dok nisuotišli svi koje je mogla poznavati i koji bi mogli početi postavl jati pit- anja. Ostala bi ondje sve do ma jčina dolaska, ali je bila veomagladna. Smazala je brioš i dva peciva s mrkvom, zatim je popila es- presso što ga je napravila dok je teta nije gledala, jer je Jill mrzilakad ona pije kavu, ali ako večeras kani dovoljno dugo ostati budnada napravi domaću zadaću i uči voka b u lar, treba joj kofein, točno?Os jećajući se krivom jer je nešto učinila iza Jill inih leđa - ali ne

dovoljno krivom da ne bi provjer ila pred nju prost oriju kako bi vid jelada ondje nema nikoga važnog prije nego je izišla - os vrnula se na- okolo u po trazi za načinom na koji bi po mogla svojoj teti. Pekar nicaće se za t vor iti za manje od sat vremena i pred nja je prost or ija bilagotovo prazna, pa je ostalo os oblje otišlo. Dylan je već brisao sto- love, što je dobro, jer je Grace to mrzila. Voljela je provjeravatipotvrde kred it nih kar tica, no Jill je to već sama radila. Zato je počelapresla giv ati preo stale slatkiše na jedan pladanj. Dok je čučala iza vit- rina, bila je skriv ena od pogleda svakoga tko bi mogao ući s ulice.Držala je vrata na oku. Dylan je činio isto, za b rinuto pogle davajući

prema vratima između zamaha krpom, ali iz drugog razloga. U pet jeimao be jzbol sku utak micu i bojao se da će nji hova mama za kas niti.Već je imao dres na sebi, a tri je puta pitao Jill hoće li ga ona odvestido ig rališta ako De borah ne stigne na vrijeme. Dvaput je pitao Gracehoće li ona gled ati utak micu ako je nji hova mama ne bude moglagled ati.Grace se molila da to neće morati. Nikako ne bi mogla sta jati na

javnome mjestu i gled ati skupinu de se to godišn jaka kako zamahujuna lop ticu koja im je bila daleko izvan dohvata.Bila je izgubljena u razmišl janju o užasu toga kad je njez ina majka

na pokon stigla, ali ne iz teretane, kako je Grace očekivala, nego jošuvijek u radnoj odjeći. Zagrlila je Dylana, stis nula Jill inu nad lak ticu ipošla prema Grace. Čučnula je kraj nje i tiho rekla: - Neprest anosam te pok ušavala nazvati. Kako je bilo danas?- Dobro, dok novine nisu izišle - rekla je Grace s izn en ad nim gnje-

vom - i da, us mjerenim na svoju mamu. De borah je za počela laž. -

Svi su gledali jedni dru gima preko ramena kako bi vid jeli mene. Os- jećala sam se poput zločinke.- Čitali su o gos podinu McK enni. Ne događa se svaki dan da neki

učitelj umre.- Čitali su o tebi - bijes nim se šaptom prepir ala Grace - a kad mi

nisu postavl jali pit anja, čudno su me gledali, kao da znaju istinu.Jedva sam izdržala tren ing. Želim reći, uprskala sam obameđuvremena i nisam dovršila osam sto metara, što je grozno. Cijelaje ekipa zurila u mene.- To ti se samo čini.- Ne, mama. Zure, i pričaju o spro vodu. Svi će poći. Želim reći, što

bih ja tre bala učin iti? Gos podin McK enna je i meni pre davao. Hoću lii ja poći?- Želiš li?- O, moj Bože, ne - prosiktala je - bila bi noćna mora biti ondje i

znati... znati... - Nije to mogla izgo v or iti. - Ali svi ostali idu, pa ćegrozno izgled ati ako ja ne pođem. Mama, to je tako... ne pod nošljivo.Da mi je tata još uvijek drag, otišla bih živjeti s njim do kraja godine -zaprijetila je, tražeći prepirku. Znala je koliko njez ina majka mrzi kadona govori da ne voli tatu.No njez ina je majka gledala kroz vit rinu u Dylana. Prešao je na

drugi stol i brisao ga ve likim sporim zamasima. Premda im je biookrenut leđima, pom ic anje njegove glave gore-dolje ukazivalo je nato da gleda svoju ruku. Čak je i Grace dovoljno znala o njegovimočima da bi je to za b rin ulo.Us pravila se kraj svoje majke, te su ga obje pro mat rale. Tada je De-

borah pošla do Dylana i stavila mu ruku na glavu. Izn en ađeno jeposkočio.- Je li sve u redu, dušice? - pitala je.Žustro je kimnuo. - Sve je dobro.- Nekako izbliza gledaš tu krpu. Nije ti mutna, je li?Odmahnuo je glavom.- Rekao bi mi da jest?- Mama. Ništa nije mutno. Uskoro moramo kren uti, zar ne?- pitao je i za b rinuto pogledao Grace. - I ti ideš, je li?- O, Dylane, mislim da -- Moraš poći - prekinuo ju je, a zvučao je očajno. - Vidiš, zato me

trener nikad ne stavlja u igru, jer moja ob itelj nije ondje. Nemarazloga za to.- Čekaj malo - reče De borah. - Ja nisam propust ila niti jednu utak-

micu. Zar ja nisam ob itelj?- Jedan maleni dio. - Opet je pogledao Grace i preklin jao je: - Molim

te, dođi. - Poželjela je vris nuti jer ga nije mogla odbiti kad ju je takogledao. On je njezin maleni brat, ima jako bolesne oči, a tako je loš ube jzbolu da je to bolno gled ati. Grace nije znala zašto mu rod iteljidop uštaju da igra.Zapravo, znala je. Dop uštaju mu da igra jer je be jzbol nor malna

stvar, a oni su to željeli za njega. Željeli su da ima pri jatelje. Željeli suda bude tipičan dječak. Željeli su da voli sport.- Još pet minuta - rekla mu je De borah i okrenula se tako da on ne

vidi što je ustima ob likovala Grace. - Molim te, dođi. Treba nas ondje.- Kako bilo koja od nas može poći? - šapnula je Grace kad joj se

majka opet prib ližila. - Upravo smo ubile čovjeka.- Nismo -- Neće li loše izgled ati ako se po javimo ondje?- Možda, ali zar možemo birati? Ovdje je riječ o Dylanu. Zar on

treba biti kažn jen zato što je umro gos podin McK enna?Grace je bila na sto muka. - Dobro - pristala je - poći ću na utak-

micu, ali ne mogu ići na spro vod, jed nostavno ne mogu.Jill im se pridružila kad su odlazile. - Ideš li ti na spro vod? - pitala je

De borah.- Mis lila sam da bih išla, iz poštovanja.- Ali ti si vozila auto mobil koji ga je udario.Upravo tako, pom is lila je Grace.- Nije li to još jedan razlog iz kojeg bih tre bala poći? - upita njez ina

majka.Grace je za d ržavala dah. Obično je mogla računati na to da će teta

stati na njezinu stranu.Ovoga se puta Jill i dalje mrštila. - Za cijelo postoji pro tokol za takve

stvari. Možda bi tre bala pitati Hala.De borah je nazvala iz auto mobila. Hal je bez ok lijevanja odbio tu

ideju. - Ostani kod kuće.- Zašto? - upita De borah.- Jer bi tvoj a nazočnost mogla uzru jati udo vicu.

- Ali to će biti spro vod na groblju, i bit će krcato ljudi. Ostat ćusasvim otraga. Neće ni znati da sam ondje.- Misliš da te drugi ljudi neće vid jeti? Ma daj, De borah. Odmah će

se pročuti.U tome se slagala s njim. Među tim, čim je izišao Ledger, svi su

sazn ali za nes reću. Bez obzira na to koliko se neu godno os jećaladok se vozila kroz gradić, skrivanje bi još po goršalo situa ciju. - Zar bito bilo tako loše? - pitala je. - Nisi mi dopus tio da razgo v aram s pred- stavn icima tiska, ali užasno se os jećam zbog toga, Hal. Nije baš dasam krenula s namjerom da pregazim tog čovjeka, i nije baš da živimu gradu s milijun ljudi i ne znam tko je taj čovjek bio. Os jećam seodgo v ornom za ono što se do godilo.- Udovica bi mogla igrati na tu kartu.- Ipak, moj je auto mobil udario njez ina muža. Odlazak na spro vod

na j manje je što mogu učin iti.- Kao pri jatelj, dušo, ja te ra zumijem - strpljivo je odgo vorio Hal. -

Kao tvoj odvjet nik, savjetujem ti da ne ideš. Još uvijek ne znamo štoudovica namjerava učin iti. Ako je tvoje po javljivanje uzruja, samo ćešpo goršati situa ciju.De borah nije pitala Hala o odlasku na utak micu be jzbola jer nije

željela da joj i to za brani. Nakon što su Dylana os tavile na terenu,ona i Grace su sta jale na tri b i n ama kako bi gledale utak micu za jednos drugim ob iteljima. Zrak se oh la dio. Skupine rod itelja sta jale su za- jedno umotane u kapute, što je uvijek pri rodna bar ijera za razgovore,ali bili su sasvim ljubazni prema De borah i Grace. Ako su mis lili daDe borah ne bi tre bala biti ondje, ničim to nisu pokazali.Dylan je prvih osam izmjena proveo na klupi. Kon ačno, pri kraju

devete, kad je njegova ekipa imala pred nost od sedam optrčavanja,trener ga je ubacio u igru. Došao je do mjesta za udarača na j prijenamještajući svoju kacigu, a zatim na očale.Pod igao je palicu i zauzeo po ložaj. Gledao je kako prva lop tica leti

visoko iznad njegove glave.- Bravo, momče! - viknula je De borah, oča jn ički želeći da se ne os-

ramoti, a kad je drugo bacanje bilo ponavl janje prvoga, a on je i dalječekao, viknula je: - Dobro oko, Dylane, dobro oko!Tek što je Grace prom rm l jala: - Pustit će ga da prošeta - kad je

treće bacanje stiglo u prik lad noj visini. Dylan je snažno zamahnuo i

pro mašio. Gled atelji su kolekt ivno za sten jali.- U redu je! - viknula je De borah i ohr ab rujuće za pljeskala. Grace je

rukama obavila usta. - Čekaj drugu dobru loptu, Dylane!Stigla je pri likom sljedećeg bacanja. Dylan nije zamahnuo, pa je to

proglašeno pro maša jem. Sljedeća je lop tica bila niska.Dylan se nije po maknuo.De borah se po mo lila. Može udar iti lop ticu, znala je da može. To mu

je us pjelo prošli tjedan kad mu je Hal bacao, a premda je gađaogotovo ravno na palicu, dječak se sjajno os jećao.Bila su tri nepravilna bacanja i dva pro mašaja. De borah nije bila

sig urna tko koga jače stišće za ruku, ona Grace ili Grace nju, ali sadsu obje vikale, a uko liko im je en er giju davalo nešto drugo osim igre,to nije bilo važno.Bacač je držao loptu na prsima, zamahnuo i bacio. Lop tica je letjela

zrakom i po godila Dylana u ruku. Okrenuo se, na tren u tak šokiran, azatim je bacio palicu u stranu i sretno po trčao do prve baze. Kad jesljedeći igrač udario lop ticu, stigao je do druge baze, zatim do trećekad je lop tica otišla u desno polje, a kad je na red stigao na jboljiudarač ekipe, Dylan je os vojio bod.To nije bilo os obito važno jer je protivn ička ekipa već ranije izgu bila

utak micu, ali De borah već mjesecima nije vid jela Dylana takouzbuđenog. Bila je oduševljena.

7. poglavlje

Njez ina je eufor ija bila kratka vijeka. Kad se u petak ujutroprobudila, De borah je čvrsto od lučila poslušati savjet svojeg odvjet- nika. Odjenula je crni kostim samo zato što joj se to činilo prik lad nimu tako tužnom danu. Kad je prerasporedila pa cijente kako bi os- lobod ila vrijeme u poslije pod nevnim satima, go v or ila je sebi da ćesamo uzeti malo slobod nog vremena iz poštovanja prema CalvinuMcK enni. Kad se našla kako vozi prema groblju, za rekla se da ćeostati u auto mobilu.Groblje se nalazilo južno od gradića na nizu blagih brežul jaka ok-

ruženih uskim cestama. Nije bilo veliko, a to znači da je u vrijeme ve- likog spro voda većina tih cesta za krčena auto mobilima.Zaustavila se iza posljed njeg auto mobila i gledala kako ljudi iz tog

vozila hodaju preko trave. Kad je prošlo neko liko minuta i višenijedan auto mobil nije stao iza nje, izišla je i pošla za drugim lju dima.Vratio se topli zrak, a s njim i vlaga. Zloslutni sivi oblaci pod sjećali suje na oluju u poned jel jak uvečer, te se u mis lima sjetila bljeskapokreta koji je Cala McK ennu doveo ovamo - os jetila je udarac, čulaje škri panje guma, iznova proživjela užas. Ponovno je u mis limatražila nešto što ju je moglo upo zor iti, ali vid jela je samo kišu.Nastavila je hodati stazama uz skupine grobova. Kad je stigla do

jedne uzvisine, ugledala je veliku grupu ljudi ispod brda, mješavinusivog i crnog, dod atno prigušenu izostankom sunca. Svećenik jestajao uz lijes koji je bio ukrašen samo malenim buketom bijelogcvijeća. Udovica je sta jala u bliz ini, pokriv ena crnim velom, a uz njuje bio muškarac koji je sličio poko jniku.De borah je za stala između neko liko skupina učenika, ali je bila

uvjer ena da su je svi vid jeli kad je stigla. Os jećajući se nela godno,prišla je bliže grobu. Kad je vid jela kako je udovica podigla glavu,ubrz ala je korake s namjerom da se sakrije u mnoštvu. Našla jemjesto iza skupine učitelja, spust ila pogled i čekala da počne obred.Cijelu minutu ništa nije čula. Tada je uslije dio tihi šapat i kret nja

ispred nje. Držala je oboren pogled dok je čvrsta ruka nije uhvat ila zalakat. Pod igavši glavu, izn enadila se kad je ugledala muškarca koji je

bio s udovicom. Bio je visok i tam nokos, a premda njegov stisak nijebio grub, bio je uporan dok ju je vukao od mnoštva. Mogao se stećidojam da vodi pri jateljicu, ali su njegove riječi to pobi jale.- Morate otići. Gos pođa McK enna vas ne želi ovdje.Pre više zapre paštena da bi odgo v or ila, De borah je dopust ila da je

vodi preko trave. Čim su stigli do na jbliže ceste, doveo ju je izmeđudva visoka ter enca i pustio joj lakat.Skriv ena od mnoštva, na pokon je izust ila: - Žao mi je.Nisam željela nan ijeti nikakvu štetu.Oči su mu bile ljutite, lice mrko. - Pa, nan ijeli ste je, prvi put u

poned jel jak uvečer, a sad opet. Zato, molim vas. - Pokazao jeprstom. - Pođite tom cestom i otiđite kako bismo mogli održati spro- vod.- Nisam ga vid jela u poned jel jak uvečer. - Oča jn ički je željela ob jas-

niti. - Muči me sjećanje na to.- Tako vas muči - odbrusio je - da ste an gažir ali odvjet nika koji je u

bliskoj vezi s poli ci jom? Tako vas muči da ste se po javili na ovomspro vodu kako bi ljudi u ovom gradiću mis lili da vam je stalo?- Muči me - šapne De borah - pom isao da sam odgo v orna za smrt

jednog čovjeka.Njegov je odgo vor bio oštar. - Zašto, jeste li preb rzo vozili? Nano sili

ruž na usne? Razgo v arali na mo b itel? A sad se nadate da ćete senekažn jeno izvući jer pozna jete sve u gradiću? Pa, evo vam neštoza razmišl janje. Cal McK enna nije bio važan kao vi, a sad to nikadneće ni postati. Dakle, ako vas to muči, odlično. - Glavom je pokazaoprema grobu. - Sjetite ga se svakog jutra i svake večeri. Ukrali stemu bu dućnost. Vi ste odgo v orni.Okrenuvši se, dugim se koracima ud aljio između auto mobila i

nestao prije nego je us pjela odgo v or iti. Obam rla od krivnje i pon- iženja, za putila se cestom. Spo taknute se na mjestu gdje je asfalt is- pu cao, ali je us postavila rav notežu i nastavila hodati prema svojemauto mobilu. Up a lila je motor i otišla s groblja, ali kad je prošla krozveliku kapiju, skrenula je s glavne ceste, bojeći se da će joj poz l iti.Zaustavila se sa strane, ot vor ila vrata i, sjedeći napola unutra,napola vani, nastojala duboko disati. Kad se os jetila bolje, vrat ila jenoge u auto mobil i polako se odvezla kući.Livia i Ad in aldo su otišli; trat ina je bila uredno pokošena, a kom bija

nije bilo na vidiku. Na šted njaku u kuh inji čekala ju je večera što ju jeLivia skuhala. De borah je znala da će to biti nešto fino - nešto štoona sama ne bi mogla skuhati čak ni da joj život ovisi o tome. Uzelaje ledeni čaj iz hlad njaka i otišla u pre d vorje. Tek što je sjela na donjustubu, za zvonilo je zvono na ulaznim vratima.Nije se po maknula. Svatko važan ima ključ, a nikoga drugoga nije

željela vid jeti.Zvono se ponovno oglasilo. Pogledala je bocu čaja, podigla je do

usta, a zatim je za stala i pom is lila na Grace. Dje vo jka je tog jutra bilatiha, jedva odgo v a rajući čak i Dylanu. Budući da je tren ing otkazanradi spro voda, tre bala je poslije podne provesti kod Jill. Odjed nomzam išl jajući de se tak stvari koje su joj se mogle do god iti između školei pekar nice, De borah je skočila na noge i ot vor ila vrata.Ondje je stajao John Colby. Činilo se da mu je neu godno.- Ja sam, ovaj, primio poziv. Koliko sam shva tio, došlo je do iz greda

na groblju.De borah je tre balo neko vrijeme da se pribere, a tada je rekla: - Iz-

greda? Nisam sig urna da bih to tako nazvala. Bio je dovoljno tih. -Od maknula se kako bi mogao ući i za t vor ila vrata za šefom poli cije. -Mogu li za ključiti da je on rođak?- Brat. Tom McK enna. Jučer je došao u poli cijsku postaju kako bi

razgo v arao sa mnom. Želio je pročit ati poli cijski izvještaj.- Kladim se da jest - prim ijetila je i pris lonila hladnu bocu na čelo. -

Boji se da ću proći nekažn jeno.- Je li ti na bilo koji način prije tio?- Nije - rekla je i odmahnula rukom. - Samo je želio da odem.

Gotovo mogu ra zumjeti njegov pos tupak - dodala je, zane marivšiHalov savjet da ne razgo v ara s poli ci jom. Ovo je važno. - Pozna ješmoju ob itelj, Johne. Jesu li moji rod itelji odlazili na spro vode?- Cijelo vrijeme.Kim nula je. - Kad god su imali makar i na j manju vezu s premin u lom

osobom, bili su ondje. Os jećali su da je to nji hova obveza kao is- taknutih član ova ove za jed nice. Moja bi me majka nago v arala dadanas pođem na spro vod. Rekla bi da to nalaže pris to jnost. Zatosam pošla. - Bol događaja na groblju ostala je svježa. - Hvala Bogu,Grace nije išla.John je udob n ije namjes tio košulju na trbuhu. - Kako je ona?

De borah je mahnula rukom s jedne na drugu stranu.- Ne baš dobro? - pro tu mačio je.- Ovo su teški tre nuci.- Teška dob, također - rekao je i nam ršteno se zagledao u sag. - To

su hor moni i prit i sak vršn jaka, os jećaj da si gotovo odrastao, ali nebaš posve. A vožnja im daje slobodu s kojom se neki od njih nemogu nositi. Grace ima privre menu doz volu, zar ne?De borah se pitala sumnja li John u nešto, te je bila za hvalna na čin-

jen ici da mu može dati istinit odgo vor. - Ima je, ali nakon ovoga neželi voziti. Nije vid jela čovjeka na cesti, baš kao ni ja. Ne zna kako semoglo do god iti da smo ga udarile i ne vjer uje da se nešto takvo opetneće do god iti. - Iz daljine se čula pot mula grm l jav ina. De borah jeprekrižila ruke.- Uzru jat će se kad čuje što se do godilo na groblju.- Bit će ona dobro. Odgojila si jaku dje vo jku.- Čak i jake dje vo jke pate kad se nešto loše dogodi. Još uvijek se

muči zbog razvoda.- Pa, ona je svakako vođa. Račun amo na nju da će sutra pomoći

ekipi na at let skom mitingu.- Nisam sig urna da biste tre bali. Nije imala dobar tjedan na tren in-

zima. - De borah je prošla rukom kroz kosu. Bila je u neredu, jed nakokao i njezin život.- Mogu li ja nekako pomoći? - ljubazno upita John.Palo joj je na pamet neko liko stvari, a među njima i vraćanje sata

un atrag, te to da je u poned jel jak za kas nila bar pet minuta kad jepošla po Grace. Pet minuta bilo bi dovoljno. Cal McK enna više ne bibio na onoj cesti.Vrat ivši se u stvarnost, rekla je: - Tre baju mi odgo vori. Možeš li

požur iti izvještaj državne poli cije?- Neprest ano ih zovem. Kažu da još nisu stigli do toga. Imaju

zaosta lih poslova. Nemam baš pre više utjecaja.- Što je s pre lim in arnim izvješta jem? Kao što je pit anje gdje je na

cesti Calvin bio kad ga je auto mobil udario?- Pok ušavam. Doista.- Dobro - rekla je jer mu je vjer ovala - onda pit anje Cou mad ina. Zna

li se nešto više o tome?- Još ne. Razgo v arao sam s udovicom o tome. Ona uopće ne

pomaže.- Morala je znati da je imao prob lem - rezonir ala je De borah. -

Netko je prop isao taj Cou madin.- Kaže da ne zna tko je to učinio, ali is tražit ćemo.De borah je pom is lila na čovjeka koji ju je potjerao sa spro voda i os-

jetila kako se u njoj budi gnjev. - Pitaj brata. Doima se kao pametančovjek. Možda on zna.Možda je to bio prkos. Možda De borah nije smjela smet ati na spro-

vodu, ali nema ničeg privat nog u komemora ciji koja će se te večeriodržati u sred n joj školi. Ima pravo biti ondje, a premda je jedannjezin dio želio ostati kod kuće nakon fijaska na groblju, drugi je dioželio staviti do znanja bratu - i udovici - da ona vjer uje u iskazivanjepoštovanja čovjeku koji je umro.Kiša je sur ađivala. Pljuštalo je nakon što je John otišao, što je tra-

jalo oko sat vremena, a za to je vrijeme De borah odva jala odjeću štoju je Dylan prerastao dok je s njegova iPoda treštala pjesma »Don’tThink Twice, It’s Ali Right«. No kiša se smir ila do tren utka kad je pok- upila djecu kod Jill, i gotovo pre stala kad su pojeli večeru.Grace nije bila sretna. Uopće nije željela poći na komemora ciju. No

De borah je bila od lučna. Rekla je da ne moraju doći rano, a moguotići čim završi. Ali po javiti se ondje kako bi pokazale svojepoštovanje spram dobrog učitelja is pravan je čin.Na Graceino olakšanje, dvor ana je bila os vijetljena svijećama u

pred njem dijelu, što je zn ačilo da ih nitko nije vidio kad su ona, njez- ina majka i brat kliznuli u zadnji red. Slušala je govore i cijelo vrijemerazmišl jala o tome da je ona osobno skriv ila smrt Calv ina McK enne.A njez ina je majka bila kraj nje, us pravno je sjedila i činila PRAVU...STVAR, očekujući da i ona čini PRAVU... STVAR cijelo vrijeme kakobi odrasla i postala baš poput nje.Grace nije željela biti liječn ica. Samo je željela biti nevid ljiva. Čim je

komemora cija za vršila, krišom je šmugnula iz dvor ane.- Grace! Grace, čekaj!Us pjela je proći hod nikom, izići iz škole i stići do po lovice stuba prije

nego ju je netko opazio. Ne os vrnuvši se, znala je da je to Kyle. Doksu njez ina majka i Dylan hodali dalje, ona je stala, sag nula glavu ičekala.- Isuse, Grace - rekao je kad ju je sust igao - kamo ideš tako brzo?

Podigla je glavu. - Kući. Komemora cija je za vršila.- Svi idemo k Ryanu. Zar ne možeš i ti?- Ne večeras.- Nije isto bez tebe.Potišteno ga je pogledala. - Nisam raspo ložena. - Kad je vid jela da

se njez ina majka os vrnula preko ramena, počela je polako hodati.- Rekla si joj za pivo, zar ne? - upita Kyle.- Ne.- Lažeš.- Ne - oštro će Grace. - Ja ne lažem. Zašto bih lagala?- Dov raga, ne znam, ali cijeli si tjedan čudna. Što se događa?Hladno ga je pogledala. - Gos podin McK enna je mrtav.- I moj djed je mrtav, ali neće ga vrat iti ništa što bih ja mogao učin iti.

Znam da si bila u auto mobilu koji ga je udario, ali mi nismo krivi zato.- Nisam ni rekla da jeste.- Točno, jer nisi imala pri liku to reći. Jedva uopće s nekim razgo v-

araš.Grace se opet zaustavila. - Kyle, bilo je teško, u redu? Bilo je teško.- Još uvijek mislim da je riječ o pivu - rekao je i stao ispred nje. -

Hej, nije bila moja ideja da ga donesem. Stephie je to tražila. Kako jetvoja mama sazn ala?- Nije - uporno će Grace. Obišla ga je i za putila se prema parkir-

alištu. - Samo sam uzru jana jer je gos podin McK enna umro, a vamaje svima sve jedno.Uhva tio je korak s njom. - Nije nam sve jedno. Večeras smo svi bili

ovdje, nismo li? Čuvali bismo ti mjesto da si rekla da dolaziš, alinikomu nisi rekla.- To je bila odluka u posljed njem tren utku. - Baš ti hvala, mama.- Onda, hoćeš li sutra pomoći oko pranja auto mobila?- Ne mogu. Održava se at let ski miting.- Znam to - rekao je - ali tek poslije podne, a tre bala bi pomoći,

makar sat vremena. Želim reći, ti si po mogla u or gan iz ir anju toga, anovac što ga za radimo nam ijen jen je za mat ur alno putovanje.- Koje će biti tek sljedeće godine, pa ću idući put prati auto mobile. -

Ako ne bude u kućnom prit voru, ili na uvjet noj. Mat ur alno jeputovanje samo jedna od stvari - kao što je dobivanje voz a čke iodlazak na fak ul tet - što ih je smat rala same po sebi ra zum ljivima.

Njez ina je majka može pok ušavati za šti titi koliko god želi, ali netkoće nekako otkriti.Nadala se da će kiša i dalje padati kako bi mogla podići kapul jaču

jakne. Njez ina se majka nadala da će prestati kako joj kosa ne bi bilatako neo buzdana. Na čijoj je strani kiša?Ubrz ala je korake, krećući se prema utočištu u auto mobilu.- Što je s Kim inom za ba vom? - upita Kyle.- Što je s njom?- To je sutra uvečer. Na to ćeš doći, zar ne?- Ne.- Zašto ne?Grace je mogla reći da to ne smatra prik lad nim tako brzo nakon

smrti nekoga koga su svi poznavali. Ali to je samo po lovica istine, ačinilo se da polu istine u posljed nje vrijeme opisuju sav njezin život.Ali to nije kanila reći Kyleu. Samo bi svima os talima pono vio što je

rekla, a to bi im dalo razloge za postavl janje dod at nih pit anja.- Jer ne želim - na koncu je odgo v or ila. Pretrčavši preo stalu ud-

aljen ost do ma jčina auto mobila, ušla je i za lupila vratima za sobom.Potištena nakon komemora cije i iscrpljena nakon tjedna u kojem je

premalo spavala, De borah je za spala na kauču. Kad je tele fon za- zvo nio, trgnula se iz sna, tako dezor ijentir ana da je tek nakon što jetele fon opet za zvo nio iden ti fi cir ala zvuk i zgrabila slušalicu.- Halo? - pospano je rekla.- Grace? - s ok lijevan jem je pitao glas njez ina bivšeg muža, a

zatim: - De borah?Opet se spust ila na jas tuke. - Ja sam.- Jesi li bolesna?- Ne. Spavala sam.- Tek je deset i tri de set.- Neki od nas imaju mnogo posla, Greg. Moramo se skr biti za

djecu. Imamo ob itelj o kojoj treba voditi računa. I, molim te, nemoj mireći da pre više radim. Samo imam mnogo uloga.- Jedna od njih je biti ‘kučka’?Progutala je slinu. Imao je pravo.Popustivši, blažim je tonom rekao: - Ne moraš raditi. Ne treba ti

novac.- Nije riječ o novcu. - Pod lak ticom je pokrila oči. Čudno, ali ona i

Greg uvijek su običavali razgo v ar ati u ovo doba. To su bili jedni odrijet kih tren u taka kad nije bio pri tele fonu ili za kom pjutorom. Tada jojto nije smet alo. Sad jest.- Dobro - rekao je. - Neprest ano pok ušavam nazvati Grace. Zar

nešto nije u redu s njezinim mo b ite lom?- Isključila ga je. Ni s kim ne želi razgo v ar ati.- Misliš, sa mnom.- Ne želi razgo v ar ati ni sa svojim pri jateljima otkako je došlo do nes-

reće. - De borah je masir ala čelo. - Ona je poput kornjače koja seuvukla u svoj oklop.- Baš krasno - reče Greg. - Što planiraš poduz eti po tom pit anju?Planira? De borah se mogla nasmi jati. Počela je vjerovati da je

planir anje be smisleno. - Dajem joj vremena.- Možda bi tre bala razgo v ar ati s tera peutom.- Ne treba joj tera peut. Prošla su tek četiri dana. Večeras je u školi

održana komemora cija. Sve je još uvijek svježe.- Dobro. Ali ja želim razgo v ar ati s njom.- Pok ušaj sutra ujutro.- Kako mogu doprijeti do nje ako se ne javlja na mo b itel? De borah

se čudila njegovu ne dostatku ideja. Tiho je rekla:- Imamo kućni tele fon, Greg. Zovi je na taj tele fon. Sutra poslije-

podne trči na ve likom at let skom mitingu. Zašto je ne bi ujutro nazvaoi za želio joj sreću?

8. poglavlje

Vikend nije bio dobar za De borah. Morala je odjur iti u am bu lantukad je njezin otac, čiji je red bio prim ati pa cijente u subotu ujutro, uposljed nji tren u tak nazvao i zamolio je da ga zam ijeni. Kad se vrat ilakući i za b rinuto razmišl jala o njemu, prepir ala se s Dylanom, koji niježelio poći na sat klavira, i prepir ala se s Grace koja je, dok nje nijebilo, odbila razgo v ar ati tele fon ski s ocem, po taknuvši Grega danazove De borah kako bi se požalio. Obrecnula se na Dylana kadnije mogao naći svoju be jzbol sku ruka vicu da je odnese na tren ing, azatim se os jetila krivom kad je rekao da ne vidi gdje je. Svađala se sGrace kad je rekla da ima grčeve i ne može trčati na at let skommitingu, a zatim se, nakon što je in si stir ala da pokuša, os jećalakrivom kad je dje vo jka odustala na po lovici utrke i de mor al iz ir ano seza t vor ila u svoju sobu čim je stigla kući.Tre bala je ter apiju od pri jateljice, pa se sastala s Karen na kavi, ali

nara vno, budući da nije mogla reći Karen o Grace, ili o svojem ocu,ili o sestri, ili o Halu, na koncu se os jećala još gore.U subotu uvečer mogla je odvesti Dylana da pogleda film u trgov-

ačkom centru, savršen izlazak za dijete kojemu tre baju velike stvarijarkih boja. No Grace je uporno tvrdila da ne želi izaći sa svojim pri- jateljima, a kad se De borah pre stala prepir ati s njom o tome, os- jećala se tako loše da nije mogla os taviti Grace samu.Naručili su pizzu koja im je dostavljena kući, ali to je bila neve sela

večera iza koje je uslije dio tele v iz ijski film što ga je sn im ila uz pomoćsn im alice, ali je bio tako pun nas ilja da je De borah ugas ila tele vi zorot pri like na sredini filma. Dylan je tvrdio da je gledao i gore stvari.Grace je tvrdila da svi znaju o nas ilju, te da De borah uopće nije tre- bala sn im iti. Oboje su se povukli u svoje sobe, Dylan kako bi nasvojim klavi jat urama uvijek iznova svirao »Knockin’ on Heaven’sDoor« sve dok Grace u suzama nije došla k De borah kako bi sepoža lila na to. Kad ju je De borah pok ušala utješiti, odbila je razgo v- ar ati, a kad je De borah zamo lila Dylana da prestane svir ati - glazbaje i nju dep rimir ala - gunđao je da mu tata nikad ne bi rekao nekaprestane.

Nakon svega toga, nije nikakvo čudo da De borah nije dobrospavala. Neprest ano se budila uz grč u želucu i strašnu pom isao dagubi kompas u svojem životu. Situa cija se samo po goršava, a čini seda ona ne može zaustaviti sil aznu putanju.Nadala se da će ned jelja biti bolja. Bio je pre divan dan kao uvod u

svi banj. Zrak je bio topao i bistar, hrastovi su počeli listati, a aza leje ugredic ama ispred kuće bile su pune pu pol jaka. Suprotno nasum- ičnom kaosu što ga stva raju oluje, kad je vrijeme lijepo, postojidojam reda. Za takvih je dana os jećala da ima više kon trole nadsvojim živo tom.Tijekom godina De borah je stvor ila naviku pri pre manja kasnog ned-

jeljnog dor učka. Željela je da to bude čvrsta točka u životu njez inedjece. Ned jelja je obično jedini dan u tjednu kad ima vremena kuhati,kad se moglo računati na Gregovu nazočnost, kad su sv raćali njezinirod itelji. Nakon što je Ruth umrla, Mi chael je dolazio sam, a sad kadje Greg otišao, djeci je još po treb n iji njihov djed.Ove se ned jelje Mi chael is pričao. Zvučao je mamurno kad je

nazvao, a De borah je bila pre više napeta da bi to zane marila. - Štose događa, tata?- Kako to misliš?- Zvučiš... loše. - Nije se mogla natjer ati da kaže mamurno.Mi chael je pročis tio grlo. - Za cijelo se borim protiv istog virusa s

kojim je Burkes prošli tjedan došao u or dinaciju.- Je li to sve? Mislim na ona jutra pro tekli tjedan -- Ona jutra pro tekli tjedan imala su veze s tvojom nes rećom

odbrusio je, ali se brzo smekšao. - Ovog je vikenda riječ samo ovirusu. Ali hvala što se brineš. Vidjet ćemo se ujutro.Spus tio je slušalicu a da ona nije spo menula njegovo opi janje, os-

tavivši je da se osjeća kao pos vemašnja kukavica - i kao suučes nicak tomu, jer je djeci morala izgo v or iti još polu istina.Grace je bila zado voljna što nemaju form alni dor učak, te se vrat ila u

svoju sobu s pola peciva, ali Dylanu je bilo žao da djed nije došao.Povukao se u svoju sobu nakon što je pojeo samo za logaj pržen icašto ih je De borah marljivo pri prem ila.Sama u kuh inji s os tacima onoga što je trebao biti ob iteljski obrok,

De borah se os jećala kra jnje obe shr ab reno. Kad se oglasilo zvono naulaznim vratima, a ona je pogledala van i vid jela čovjeka koji ju je

potjerao sa spro voda, pitala se što bi još moglo poći po zlu. Već jeionako sebe smat rala kukavicom, pa je od lučila da neće ot vor itivrata.Taj je plan up ro pas tio Dylan. Uzalud se nadajući da je došao njegov

otac, iz le tio je iz svoje sobe i sjurio se niza stube. Na pola puta dodolje, izgu bio je up or ište i sko trl jao se os tatak puta. De borah mu jepo mogla da ustane i morala ga čvrsto držati kako bi provjer ila je lisve u redu. No Dylan je imao samo jedno na umu. Od maknuo se odnje čim ga je pust ila i ot vorio vrata prije nego ga je us pjela zaustaviti.Istog se tren utka pok unjio i rekao: - Oh. Mislio sam da je moj tata. -Žalosno pogle davši De borah, vratio se stubama na kat.Rezig nir ano je pust ila čovjeka u kuću. Kao što se sjećala, bio je

visok i imao je crnu kosu i oči kao njegov brat. Jučer ašnje tamnoodijelo zam ijenio je običnim hlačama i košul jom boje lavande,raskopčanom na vratu i za vr nutih rukava.- Žao mi je - rekao je nakon što je pogledao sad već prazno stu-

bište.De borah je držala uzdignutu glavu. - Niste vi krivi.- Je li ovo loš tren u tak?- Ovisi - upo zor ila je, a budući da nije imala što izgu biti, doda: - Ovo

je bio loš tjedan. Iskreno rečeno, os jećam se pomalo is pre b i jano.Zato, ako ste došli reći da nisam tre bala doći na spro vod, molim vas,nemo jte. Već sam u petak shvat ila vašu poruku.- Ono je bilo pre više grubo. Došao sam se is pričati.Izn en ađeno se od maknula. - Ja sam ta koja bi se tre bala is pričati.

To sam pok ušala reći u petak.- Da.- Doista mi je žao zbog nes reće. Ono je bila veoma teška večer za

vožnju. - U tom je tren utku za boravila na pon iženje što ga jedoživjela u petak i bilo joj je drago da je došao. Ovo je posjet čiji jecilj izražavanje sućuti što njoj nije bilo dop ušteno. - Žao mi je zbogvašega gu bitka. I žao mi je zbog Calvinove žene. Kako je ona?- U redu je. Uzru jana. Ljutita.Ljutita je De borah pod sjetilo na sudske par nice, a to ju je navelo da

se sjeti Hala. Ako nije želio da razgo v ara s Johnom, za sig urno ne biželio ni da razgo v ara s ovim čovjekom.Ali Hal nije ovdje. I De borah nije posve naivna. - Je li vas ona

poslala?- Selena? Ne.- Zna li ona da ste ovdje?- Ne. I ne bi bila sretna da zna. Došao sam jer pok ušavam shvat iti

što se do godilo. - Morala je priznati da je izgledao ist in ski zbunjen. -Pročitao sam poli cijski izvještaj. Zar ga uopće niste vid jeli?- Ne, sve do sekunde prije udara. Bilo je mračno i lijevalo je kao iz

kabla.- Ali on je trčao. Tre bali ste vid jeti nekakvo kretanje. Jeste li vi i

vaša kći razgo v arale? Možda vam je nešto odvuklo po zornost?- Kao što je nan ošenje ruža na usne? - pitala je, vraćajući se na

njegovu primjedbu na groblju. Pokazala je svoja usta. - Vidite li ovdjeruž?Os mjehnuo se. - Ovo je ned jeljno jutro. Vi ste kod kuće.- Ono je bio poned jel jak uvečer, a ja sam bila na putu kući - reče

De borah. - Zašto bih nanosila ruž na usne? Žao mi je, ali tu vam nemogu pomoći. Gledale smo cestu, obje, što se čini po takvom vre- menu. Ako je Cal trčao bez re flektirajuće odjeće, ne bismo ga vid jelepo takvoj kiši. Tako je jed nostavno.Brat nije odusta jao. - Jeste li razgo v arali s njim dok je ležao u šumi?- Stalno sam ga dozivala po imenu, preklin jala sam ga da otvori oči,

go v or ila mu neka se drži, da pomoć stiže.- Je li re agirao na bilo koji način?- Rekli ste da ste pročit ali poli cijski izvještaj.- Poli cijski izvještaji mogu biti po grešni.Oči su mu bile veoma tamne. De borah nije mogla skren uti pogled s

njih, baš kao što nije mogla ni držati usta za tvorena.- Samo ako osoba koja je is pun ila obrasce laže o tome jesmo li

razgo v arali. Zašto bih lagala o tome?- To je dobro pit anje.- Evo još jednog - razdraženo je rekla. - Zašto je trčao te večeri?

Zašto po takvom pljusku?Ponovno se os mjehnuo. - To su dva pit anja.Njegov ju je odgo vor is pro vo cirao. - Evo i trećega. Jeste li znali da

je uzimao Cou madin?Njegov je osmijeh nestao. - Ne. Čini se da mi je to od lučio

prešutjeti.

- Zašto nije nosio naruk vicu s medi c in skim upo zoren jem?- Nije planirao udarac auto mobila.Dotaknula je svoja prsa. - Ni ja to nisam planir ala, a upravo zato

ljudi nose važne medi c in ske pod atke, kamo god pođu.Mogli smo ga spa s iti. Njegova je žena morala znali da uzima Cou-

madin. Zašto nije ništa rekla?- Ne mogu odgo v ar ati u Sel en ino ime.- Onda zašto vaš brat nije go vorio? Liječn ici su rekli da je bio pri

svijesti. I ja imam pa cijenata koji uz i maju Cou madin, a vjer ujte mi, tobi prvo rekli. Kada to ne bi učinili, pitala bih se nisu li autodestrukt- ivni. - Poža lila je zbog te riječi čim ju je izgo v or ila. - Žao mi je. Nisamto tre bala reći.- Zašto ste rekli? - oštro je pitao.- Jer ni ja to ne ra zumijem, a to stvara kaos u mojoj ob itelji. -

Odgurnuvši kosu s lica, pok ušala je naći prave riječi. Ništa joj nijepalo na pamet, a kad brat nije prekinuo tišinu, nastavila je. - Neprest- ano preuz i mam odgo v ornost za nes reću, no jesam li ja jedina koja jeodgo v orna? Zašto se vaš brat nije pobrinuo da bude vidljiv na cesti,ili zašto liječn icima nije rekao za Cou madin? Zašto njegova žena tonije rekla liječn icima ako on sam to nije mogao? Zašto vi niste znalida uzima Cou madin?- Odgo vor je drugo pit anje. Jesam li ja trebao biti odgo v oran za to?

Ima li gran ica za odgo v ornost? - Pro mat rao ju je na iza zovan način.Podigla je ruku. - Ako mis lite da ja znam odgovore, razmis lite

ponovno. U svakom slučaju, moj odvjet nik ne bi želio da razgo v arams vama.- Zašto ste an gažir ali odvjet nika?- Nisam ga an gažir ala. On je pri jatelj. Ako vam to nešto znači,

savjetovao mi je da ne idem na spro vod. Rekao je da bih moglauzru jati udo vicu. Očito se to do godilo.Brat je odmahnuo rukom na to. - Bila je uzru jana i prije spro voda.- To mogu ra zumjeti. - De borah nije znala je li smrt gora od toga da

ti muž odjed nom ode, ali ovo prvo svakako je kon ačno. - Hoće liostati u gradiću? - Kad čovjek nije odgo vorio, rekla je: - Ne živeovdje dugo, barem ne prema stand ardima Leylanda. Ima li negdjedrug dje pri jatelje?- Doista ne znam.

- Ima li ob itelj?- Ja... ne znam.- Imate li vi drugih član ova ob itelji, osim Cala?Čovjek je odmahnuo glavom.To je McK en ninu smrt činilo još tra gičn i jom. - Bio je sjajan učitelj

povijesti - reče De borah. - Sviđao se mojoj kćeri. Bio je veomapametan. To je gu bi tak za gradić.- Zapravo je bio bril jantan. Ovo je velika šteta. I da, mislim da će

Selena ostati ovdje dok se situa cija ne riješi.Ponovno, duh sudske par nice. De borah je shvat ila da Hal nikako ne

bi želio da ona razgo v ara s ovim čovjekom, pa ga je upravo kanilazamoliti da ode kad je začula korake na stubama. Dylan je sil azio,držeći se jednom rukom za ogradu i pažljivo pom ičući noge. Neštonije bilo u redu.- Dušice?Pod igao je pogled. - Ne mogu micati ruku.Od lučno mirna, dočekala ga je u dnu stu bišta i počela mu opipavati

lakat.Dahnuo je. - Jao!- Iščašen je - obe shr ab reno je rekla.- Opet? - U njegovim su očima, povećan ima iza leća na očala,

blistale suze. - Zašto mi se to neprest ano događa, mama?- Jer imaš veoma pokretne zglobove. To je dobro gotovo u svakom

drugom smislu.- Nemoj ga vraćati natrag - nare dio je. - To boli.- Samo u djeliću sekunde. Dođi. - De borah je pogledala brata Cala

McK enne, ali nije znala kako bi mu rekla da ode. Stoga je jed- nostavno odvela Dylana u kuh inju, pos jela ga na stolicu i vješto muvrat ila lakat na mjesto. Viknuo je kad je škl jocnulo, te tiho plakao dokje bol prolazio. Sag nuta nad njim, držala je njegovu glavu prit is nutuuza se dok nije os jetila kako se opušta. Zatim mu je rukama obujm ilalice i polju bila mu čelo. - Bolje?Ne voljko je prom rm l jao: - Is plat ilo bi se da je tata bio pred vratima.

Hoće li on ikada doći u posjet?- Hoće. Vidjet ćeš ga sljedeći vikend.- Ondje gore, jer su ondje psići, ali želim ga ovdje. - Re bec cina

kuja, zlatni re t river, oštenila se prije dva tjedna, a Dylan otad govori o

psićima, a to je njegovu primjedbu učinilo još zn ača jn i jom.De borah nije znala što bi rekla.Dylan je kliznuo sa sto lice i izišao iz kuh inje, prošavši kraj Toma

McK enne koji je sve to pro mat rao s kuh injs kih vrata.- To je za cijelo boljelo - prim ije tio je kad se dječak ud aljio.Boljelo je njega? Ili mene? De borah je to mogla pitati, ali je os jećala

vrtogla vicu. Odjed nom se preznojivši, sjela je i spust ila glavu izmeđukoljena.- Je li vam dobro? - čula je glas iz daljine.Nakon minute, kad je prošla opas nost od nes vjestice, us pravila se.- Veoma ste blijedi - rekao je.- Barem još uvijek sjedim ovdje. Znala sam se ones vijestiti i pasti

na pod.- Liječn ici ne padaju u nes vijest.- Mame padaju. Teško mi je pod nijeti kad nešto boli moju djecu. -

Pro trl jala je zat il jak i polako duboko udahnula.- Pan ičar enje ne pomaže - glasno je rekla. To je bila neka vrsta

mantre. - Dylan je sada dobro.- Ne mora lediti lakat?- Ne.- Doima se poput ranjivog djeteta.- On to jest.- Loš vid?- Oduvijek je jako dalekovidan. Kad je imao sedam godina, razvila

se dis tro fija rožnice u desnom oku. To je pore mećaj pri kojemu seformiraju linije na stražn joj strani rožnice. Zgušn javaju se i spa jaju,pa vid u tom oku postaje veoma mutan. Ništa ne možemo učin iti popit anju dis tro fije sve dok ne bude dovoljno star za trans planta cijurožnice, ali rezultati toga su za di vljujući. Ako se dis tro fija vrati i nakontoga, može se us pješno liječiti laserom. - Ovlaš ga pogle davši, ustalaje sa sto lice. - Nije baš da ste željeli čuti sve to.- Pitao sam - rekao je. - Sig urno je teško za dječaka. Uzela je čašu

iz ormar ića i na pun ila je hlad nom vodom iz hlad njaka. Nakon neko- liko gutl jaja, okrenula se. - Ima prob lema s nekim stvar ima, kao štosu stube i lop tice be jzbola.- I razvodi.Možda bi se lecnula da joj je to rekao prije tjedan dana. Sad se

Gregov odlazak činio nevažnim u usporedbi s drugim prob le mima unjezinu životu. Be spo moćno je pokazala hranu koja se još uvijeknalazila na stolu. - Gladni? Ostalo je mnogo. Kasni dor učak nije bioos obito us pješan.- Lijepo miriše. Imate dovoljno za vojsku.- To je ot pri like kao da pri-

rediš zabavu, ali nitko ne dođe - rekla je.- To mi je teško vjerovati. Ako je vjerovati pričama, u ovom vas

gradiću svi vole.- Ne znam za to. No cijeli sam život provela ovdje.- Moja šo gor ica kaže da se vaš muž želio pre sel iti, ali vi ste odbili

poći s njim.De borah je popila još jedan gutl jaj prije nego je rekla: - To je točno.- Je li to razlog za raspad vašega braka?- Ni sluča jno - rekla je, premda je neko vrijeme upravo to smat rala

razlo gom.- Ona kaže da bi vaša djeca željela da više budete kod kuće, ali vi

uporno želite raditi, te da vas vaš otac šalje u kućne pos jete kako nebi morao dijel iti or dinaciju s vama.De borah nije bilo ni nakraj pameti odgo v or iti na takve op tužbe. -

Vaša je šo gor ica uzru jana. Gnjevna je. Ali u ovom tren utku moja ob- itelj pati na neko liko načina.Iz pre d vorja su se začuli koraci. Neko liko sekunda kas nije Grace se

po javila na kuh injskim vratima. Čim je ugledala čovjeka u kuh inji,vris nula je.Požurivši k njoj, De borah ju je obujm ila oko struka. Os jećala je kako

dje vo jka drhti, baš onako kako je drhtala odmah nakon pro metnenes reće. - Sve je u redu, dušice.Grace je pos ivjela u licu. - Gos podin McK enna?- Ne tvoj učitelj. Njegov brat.Nastavila je zuriti u njega. - Što on radi ovdje?- Pok ušava ra zumjeti što se do godilo, baš kao i mi.Pogle davši svoju majku, Grace šapne: - Došao me pro gon iti.De borah se us pjela os mjehnuti. - Ni sluča jno. Došao je provjer iti

jesmo li dobro. - Za ključila je da je to točno, na neki za obil azni način.Barem je to bio ishod njegova pos jeta. Ako je na umu imao sudskupar nicu, saznao je da postoje dvije strane priče. Cou madin je uve likeza kom pli cirao smrt Cala McK enne.

- Otići ću - tiho je rekao Tom, pogle davši De borah. - Nema po trebeda me is prat ite.Otrgnuvši se od majke, Grace je po trčala u pre d vorje kako bi bila

sig urna da je nezn anac otišao. Sta jala je kraj vi sokog uskog pro zorauz vrata, vireći van dok se njegov auto mobil ud al javao.- To je bilo zan im ljivo - reče njez ina majka.- Bilo je užasno! - Grace nije shvaćala da grize nokat sve dok joj

majka nije od maknula ruku s usta. - Izgleda baš kao gos podin McK- enna.- Defin it ivno su u rodu. Ovaj se doima čvršćim.- Kako to misliš?- Fiz ički čvršćim. Tvoj je učitelj bio veoma mršav. Na dan otvorenih

vrata prošle jeseni neprest ano je iz vo dio onaj nervozni pokretprstima, kao da češe mjesto na glavi gdje ga je ugrizao ko marac. -Oponašala je taj pokret.-Nije se češao zbog ugriza - is pravila ju je Grace. - Če prkao je po

svo jemu mozgu. Činio je to dok je razmišl jao.- Njegov brat to nije učinio niti jednom za cijelo vrijeme što ga je

ovdje proveo.Grace se pok unjila. - Cijelo vrijeme? Koliko se dugo za d ržao?- Deset, pet naest minuta.- Provjeravao je jesmo li dobro? - Grace to ni na tren u tak nije

povjer ovala. - On zna.- Što zna?- Za nes reću. Zurio je u mene.- Ti si zurila u njega. I vris nula si.No Grace je bila uporna. - Zna da u tome ima još nečega, a ne

samo ono što svima go v or imo. Je li pitao za mene?- Nije.- Valjda bi to bilo pre više očito.De borah ju je stis nula. - On ne zna. Zapravo, želio je znati jesam li

stavl jala ruž na usne, pa zato nisam vid jela njegova brata.Grace je zurila u nju, a potom se nasmi jala. - To je pitao? Želim

reći, očito je da te ne poznaje. Kakav šovin ist.- A-ha. Dakle. Želiš li uzeti auto mobil i odvesti me do Karen?Grace se uozb iljila. - Ne.- Dani elle želi razgo v ar ati.

- Ne mogu.- Sto je s Megan? Mogla bi se odvesti do nje.- Ovo nije kao ponovno se popeti na bicikl, mama. Ljudi ne umiru

nakon što ih udariš bi cik lom. Hvala, ali ne želim voziti. Dovoljno jeloše kad prođemo ono mjesto na cesti i kada ti voziš.- Jednom ćeš morati - nago v arala ju je majka.- Jednom ću to učin iti.- Ništa se ne rješava time što se isključuješ od svijeta. Tvoj tata

doista želi pomoći.Grace puhne kroz nos. - On želi mis liti da pomaže jer je to dio

njegova novog imidža.- Barem pok ušava. Mogla bi mu pružiti pri liku.- Kao što ju je on pružio tebi? Je li ti na bilo koji način pokazao da

planira otići? Je li ti rekao da je volio Re beccu prije nego je upoznaotebe, ili da su ostali u vezi? Je li ti uopće rekao da Re becca postoji? -Os jećala se užasno kad se lice njez ine majke snuždilo. - Oprosti mi,mama. Znam da to boli, ali boli i mene.Njez ina se majka pribrala, us pravivši leđa. - Možda moramo pri-

hvat iti ono što se do godilo i poći dalje. Isto vrijedi za pro metnu nes- reću.- Ne mogu za borav iti da sam ubila gos pod ina McK ennu.- Nisi ga ti ubila. Iskr vario je jer nitko nije znao da uzima Cou madin.- Njegov je život ipak za vršio. Gotov je. To ne mogu za borav iti.De borah ju je zagrlila. - Ne pred lažem ti da bilo što za boraviš, ni

nes reću, ni razvod. Samo kažem da je gnjev na tatu kon- traproduktivan jed nako kao i okrivl javanje sebe za nes reću. Za- ključavan jem u sobu ništa ne postižeš.- Ondje se os jećam sig urno - tiho će Grace.- Sig urno od koga?- Svijeta. Od ljudi koji zure, možda znajući nešto što ne bi tre bali

znati.- Ja nisam svijet. Što je s tvojim za d ržavan jem ovdje dolje?- Ovo je tvoj prostor. Moja soba je moj. - S lakoćom je izgo v or ila te

riječi. Grace je oduvijek mis lila da je drukčija od svojih pri jatelja jer jojje njez ina majka stvarno draga, ali sad se među njima po javila tastvar.- Otkad postoji crta razgran ičenja? - upita De borah.

- Otkad si ti od lučila preuz eti odgo v ornost za nešto što sam jaučinila i ne želiš slušati kako se ja os jećam zbog toga. Užasno jepitati se kad će netko saznati istinu.- Ali istina je posve nevažna u ovom slučaju, Grace - uporno će

njez ina majka, čineći upravo ono što je Grace netom rekla, što jedokazivalo da je ne sluša. - Ja sam i dalje odgo v orna voz a čica.Nema smisla da se ti skrivaš.- Kao da se ti ne skrivaš? - odbrusila je Grace, ponovno ljutita. -

Nisi bila u teretani otkad se to do godilo.- Kad sam imala vremena poći u teretanu? - upita De borah.Ali Grace nije pala na to. - Kad inače imaš vremena, a ipak si ondje

pet puta tjedno? Kažeš da je dobro da te ljudi vide, pa će znati da nepričaš bez veze kad im kažeš da bi oni tre bali vježbati. Ali nisi bilaondje od nes reće.- Željela sam više vremena pro vod iti s tobom. Za b rin ula si me.

Voljela bih da si sinoć otišla na zabavu.Grace je čvrsto za t vor ila oči. - Ne, ne bi.- Kad se nešto loše dogodi - reče De borah - moraš staviti prostor i

doživl jaje između prošlosti i sadašn josti. Pomoći će ako budeš neštočinila sa svojim pri jateljima. Sinoć su svi bili na zabavi.- Bila je i bačvica piva - reče Grace jer je to bio jedini sig uran način

da ušutka svoju majku.De borah je zurila u nju. Tada su joj se ramena zgrbila.- Znala si?- Svi su klinci znali.- Što je s Kiminim rod iteljima?- Uz i m ali su ključeve auto mobila. Razgo v arale smo o tome, mama.

Znaš da se to događa.- Ali to su tvoji pri jatelji.- A mi bismo tre bali biti drukčiji? - ozlo jeđeno uzvikne Grace. Njez-

ina majka očekuje da ona ima mnogo pri jatelja, dobiva dobre ocjenei trči brže od svih os ta lih - što je posve be zumno. Grace ne može bitisavršena. Kao ni njezini pri jatelji. - Svi su prespavali kod Kim, dje vo- jke gore, dečki dolje.- To ne znači da je u redu.- Mnoge stvari nisu u redu, ali se ipak događaju. Kažeš da je u redu

što sam ja vozila, pod uvjetom da to nitko ne zna. Dakle, ako nitko

od onih koji nisu bili na Kim inoj zabavi ne zna za bač vicu, nije li i to uredu? Ako ljudi odspavaju ono što su popili prije nego ponovnosjednu za volan, u čemu je prob lem? Prob lem je - nastavila je, os- jećajući kako je steže u prsima - kad voziš nakon što si popila neko- liko pića, a nikomu to ne kažeš i nešto se dogodi, kao što je ubijeničovjek. To je ono što je stvarno loše. - Grlo joj se stis nulo. Sag nula jeglavu, kosa joj je pala naprijed, pokrila je lice i počela plakati.Eto ga. Rekla je!Tiho je plakala, pri premajući se za majčin gnjev i razočaranje.

Željela je biti kažn jena, jer je doista jako loše ako piješ i voziš, a tajitito pred majkom bilo je kao da u trbuhu ima komad razbijenog stakla.- O, Grace - tiho će De borah.- Užasno je - jecala je Grace. - Želim reći, nitko od nas nije želio

ništa loše, a radilo se samo o pivu, i svi to rade.Majka joj je mi lovala kosu. - Znam kakav može biti prit i sak vršn jaka,

ali ipak mislim da bi se opet tre bala družiti s pri jateljima. Možda sinoćnije bio pravi tren u tak. Ako ti to nešto znači, dušice, drago mi je danisi išla.Prošla je cijela minuta prije nego je shvat ila te riječi, te još jedna

prije nego je Grace ra zumjela. Njez ina majka nije čula. Njezino jeprizn anje otišlo u vjetar. De borah nije shvat ila. Nije željela shvat iti.A Grace to nije mogla ponovno reći.I dalje plačući, rekla je: - Zašto je brat gos pod ina McK enne morao

doći ovamo? Ovo je naša kuća, a sad mi se čini kao... kao... da smonapad nute.- Sad pre više dram at iz iraš, dušice. Došao je u našu kuću jer smo

mi ovdje, i postavl jao je pit anja o onoj večeri jer je to, u njego voj boli,jedna od veoma malo stvari što ih može učin iti. Pok ušava dok učitizašto je njegov brat bio vani po onom pljusku u poned jel jak uvečer.Grace je jedva čula ovo posljed nje. Os jećajući se usam ljen i jom

nego ikada u životu, okrenula se i za putila prema za vojitom stu bištukoje je iz građeno s njezinim vjenčan jem iz bajke na umu - ili jebarem tako uvijek go vorio njezin otac, baš kao što je go vorio kolikovoli svoju ženu, svoju djecu i svoju kuću, dok je trčao van iz te kućekako bi otišao na posao. Ali sad su njezini rod itelji razvedeni, Dylanslabo vidi, a njez ina majka još uvijek misli da je Grace savršena, alitu je još uvijek pivo - dvije li menke - i gos podin McK enna je i dalje

mrtav.Jed nostavno nije znala što joj je činiti.

9. poglavlje

Dor učak u poned jel jak ujutro prošao je u tišini.- Je li ti dobro? - De borah je pitala Dylana jer nije izus tio ni riječi, ali

on je samo kimnuo.Sag nula se tako da je bio primoran pogled ati je. - Oči su u redu? -

Ranije je treptao - zapravo, u posljed nje je vrijeme mnogo treptao - abez obzira na to koliko je puta sebi rekla da ima djecu pa cijente stežim prob le mima od njegova, koji će se riješiti za dvije ili na jviše trigodine, to joj nije po ma galo. Kao majka, nije mogla pod nijeti pom- isao da se njegov vid po goršava.Opet je kimnuo, a mada mu nije sasvim vjer ovala, nije mogla

dopustiti da njezin vlastiti strah stvori prob lem ondje gdje ga moždanema. Zato se samo us pravila i pitala: - Žit arice su dobre?Treći je put kimnuo i nasta vio jesti.Grace nije bila nimalo bolja. Držala je glavu sag nutu nad

udžbenikom fran cuskog.De borah joj je spust ila ruku na rame. - Danas je test?- Hm.- Težak?- Hm.Obe shr ab rena takvom nekomunikat ivnošću, De borah joj je stis nula

rame. - Još nešto? - Kad ju je Grace tupo pogledala, rekla je: - Uškoli? Danas?Njez ina je kći odmahnula glavom i opet se zagledala u knjigu.Vožnja do gradića bila je mrvicu bolja. Na prvi se pogled činilo da

Grace još uvijek uči. Tada je De borah shvat ila da njez ine oči nisu nastran ici, premda je glavu sag nula nad knjigu. Duboko zam išljena,poskočila je kad joj je De borah dotaknula ruku.- Ovaj će tjedan biti bolji - blago će De borah.- Kako?- Manje bolan.- Os jećaš li se ti manje bolno? - op tužujućim je tonom pitala dje vo-

jka.De borah je razmis lila o svojem odgo voru. - Da. To ne znači da

nisam uzru jana ili da mi se že lu dac ne uznemiri kad pom is lim da jegos podin McK enna mrtav. Ne znači da ne žalim zbog toga. - Oča jn- ički želeći ot vor iti vrata raspravi, dodala je:- S pravom se tako os jećaš, Grace. Ne bi bila sen zib ilna osoba

kakva jesi da se ne os jećaš tako.Njez ina se kći okrenula od nje.- Ozb iljno to mislim - rekla je De borah, ali Grace je nije pogledala, a

u tišini koja je uslijedila De borah se pitala je li rekla pravu stvar. Biloje tren u taka kad se pitala je li učinila pravu stvar proš log poned jeljkauvečer. Grace je uvijek bila tako zado voljno dijete, uvijek poz it ivna,uvijek razgo v orljiva. Sad je šutjela.De borah je ne dosta jala nji hova pri jašnja bliskost.Željela je potvrditi ono što je Grace os jećala, ali dje vo jka više ništa

nije rekla sve dok Dylan nije izišao iz auto mobila. Tada je pogledalaDe borah i mirnim glasom rekla: - Nisam ti tre bala reći za bač vicu.Hoćeš li nekomu reći?De borah je za boljelo srce. - Želim da mi go v oriš o takvim stvar ima.

Možeš mi se povjeravati. Sve što mi kažeš neće ići dalje od mene.- Ako bilo komu kažeš, moji će me pri jatelji mrziti.- Jesam li ikad iznevjer ila tvoje povjer enje?- Čak nisam ni bila ondje - rekla je Grace - pa ne mogu biti sig urna

jesu li doista imali bač vicu. Ako nisu, bez razloga bi me uva lila u ne- volje. Sve je i bez toga dovoljno teško.- Pro metna je nes reća bila samo to, dušice, pro metna nes reća. Nisi

u ne volji zbog toga.- Hoćeš li danas čuti o poli cijskom izvještaju?- Ne znam. Ali nema razloga za za b rinutost. Nismo vozile neprom-

išljeno.- Mi nismo uopće vozile. Hoće li u izvještaju pisati tko je vozio?De borah se zaustavila ispred sred nje škole. - Ja... ne znam kako bi

moglo.- Moji su otisci prstiju bili na volanu - reče Grace.- Poli cija ne traži otiske prstiju - rezonir ala je De borah. - Misle da

sam ja vozila. Nisu pitali za tebe. Osim toga, ja sam dirala volannakon tebe. Držala sam ga kad sam otišla po pro metnu doz volu.- Namjerno? - pitala je Grace obe shr ab renim glasom.De borah se odmah os jetila krivom. - Ne. Tek sam kas nije to shvat-

ila. - Drhtavo je udahnula. - Nemoj me tako gled ati, dušo. Nisam ovoplanir ala. Da je poli cija ikad pitala tko je vozio, rekla bih im. Oduvijekcijenim iskren ost. Znaš to. - Grace je nešto nerazgov ijetno prom rm l- jala. - Izostanak iskren osti ovdje muči me jed nako kao i tebe. Don- ijela sam odluku koju sam smat rala is pravnom. Možda to nije bila, alisad je tako.Grace neko vrijeme ništa nije rekla. Pogledala je svoju knjigu, a

zatim školu. Kad je na pokon opet pogledala De borah, u njezinim seočima nalazio izazov. - Onda, hoćeš li kas nije poći u teretanu?- Da - obećala je De borah. - Svakako.De borah se nije skrivala. Možda se samo nije ist icala. Ali s obzirom

na smrt Cala McK enne, to je bilo u redu.Među tim, nakon Graceinih primjedbi drukčije je gledala na situa ciju.

Sv rat ila je u pekar nicu, kao i svakoga jutra, i namjerno svakogapozdravila po imenu. Kad je jedna žena pitala kako je, oprezno jerekla: - Bit će bolje. - Smjestila se u svoj uobiča jeni naslon jač, popilakavu i pojela pecivo s peka-or asima dok je prelistavala New Eng landJournal of Medi cine. Bila je na javnome mjestu svima na vidiku.Nitko je ne bi mogao op tužiti da se skriva.- Ima li tu nečeg zan im ljivog? - upita Jill. Danas u jarko žutoj odjeći,

stavila je svoju šalicu na stol i sjela. - Ima li nečeg novog o tome štotrud nica ne bi tre bala raditi? Bez vina. Bez ribe. Bez cr venog mesa.Bez umjet nog zaslađivača. Bez ko feina. Nema spavanja na desnojstrani, ili lije voj? Nikak vih jakih tab leta protiv bolova. Kad se govori onovoj metodi kon tra cep cije - daj ženama tako mnogo pravila i one ćeza ključiti da se ne is plati imati još djece.De borah se nasmiješila i pogledala troje ljudi iza pulta koji su prim-

ali narudžbe. - Zna li tko ovdje?- Ne. Upravo sam napravila turu Stick iesa, kao što činim svako

jutro, a nitko ne zna da pijem kavu bez ko feina. Prošir ila sam opcijefrapea, ali to može biti za ljeto, a ne radi mene.Mango. Borovnice. Maline. Ovo je defin it ivno prava sezona za trud-

noću.- Stvarno bih željela da kažeš tati. Dobro bi mu došlo nešto poz it-

ivno. Ovo je bio težak vikend.- Težak, kako?- Nije primio prvih neko liko pa cijenata u subotu ujutro, a jučer nije

došao na kasni dor učak.- To je čudno - suho prim ijeti Jill. - Kad sam zadnji put bila ondje, is-

pi jao je kok tele od šam pan jca kao da ne može živjeti bez njih.- Možda ne može - reče De borah. - Katkad me za b rin java. Sam

pro vodi večeri.- Opi jajući se.De borah kimne. - Ne dostaje mu mama.- I meni ne dostaje, ali se ja ne opijam kako bih is pun ila prazninu.- Ti nisi bila u braku s njom četrde set godina.- Ne, ali je ipak bila moja mama. I moja poslovna part ner ica. Razgo-

v arale smo o otvaranju pekar nice još dok sam bila u školi. Kladim seda to nisi znala.- Nisam - izn en ađeno će De borah.- Mis lila sam da je to savršen posao za mene jer sam uvijek voljela

po mag ati mami u kuh inji, a za pekara nije trebao fak ul tet. Među tim,nisam znala koliko ću morati naučiti o poslov anju. Ali mama je vjer- ovala u mene. Jad nica, uvijek je hodala po rubu litice s tatom kad seradilo o meni.De borah je shvat ila da je Ruth Barr hodala po rubu litice po pit anju

mnogih stvari. Mi chael nije bio tir anin. Samo je čovjek koji ima čvrstesta vove. U de vedeset osam posto sluča jeva bio je u pravu. Preo- stala dva posto imala su veze s ob iteljskim očekivanjima.De borah je pojela i obris ala ruke pa pirnatim ubru som. - Je li mama

ikad otvoreno lagala?- Sum njam - reče Jill. - Samo nije go v or ila ono što on nije trebao

znati.- Točno. Onda, tre bamo li ga suočiti s prob lemom s pićem?- Ovisi. Koliko je loše?- Svake se večeri opija kako bi zaspao.- Svake večeri?- Većinu, rekla bih. - De borah se za va lila u naslon jaču. - Ne dostaje

mu fokus. Reci mu za dijete, Jill. Mislim da bi to po mo glo.- Moja bi beba tre bala biti fokus za njegov gnjev spram života?- Mogla bi mu dati novi razlog za život.- Hej, ako sam po sebi nema dovoljno toga, moja beba neće

pomoći. Mogla bi raspir iti gnjev.- Možda. Možda ne.- Utječe li opi janje na njegov rad?

De borah je popila malo kave i spust ila šalicu. - Dulje ujutro spava.Malo je mamuran kad se probudi.- Smeta li mu to kao liječniku?- Još ne. Doista pazim na to. Možeš li zam is liti što bi se do godilo

kad bi posta vio po grešnu di jagnozu jer je pijuckao iz boce u ladicipisaćeg stola? - To je bila opravdana bojazan, dobar razlog za osig- ur anje od po grešnog liječenja. - Od proš log se tjedna za b rin java okomojeg ugleda. Što je s njegovim? Što će biti s mojim ako on učininešto po grešno? Možda bih tre bala razgo v ar ati s njim. Sa svojim pa- cijen tima cijelo vrijeme rabim riječ omogućiti. Omogućujem li ja tatida se tako ponaša?Jill je podigla ruku i ustala. - Neću se up uštati u to, De borah. Ne

znam što tata radi jer me drži podalje od sebe. Poslužuješ li tatinjegov al ko hol? Ne. Potičeš li ga da se opija? Ne. Za tvaraš li očipred mogućnošću po ten cijalnog prob lema? Što se tiče razgo v ora snjim, da, jer se užasavaš kon fronta cije. I ja bih se toga užasavala dasam na tvo jemu mjestu. Vidiš, u tome ja imam sreće. Tvoj je život is- pre pleten s njegovim. Moj nije.- Jasno da jest - ustvrdila je De borah, jer što je pošteno, pošteno je.

Mis lila je o Jill inu buntovn ištvu kod kuće i u školi, čak i u začećunjez ina djeteta. - Toliko onoga što radiš zapravo je prkošenje njemu.Oduvijek je tako. Kad go v or imo o za tvaranju očiju...- Postoji raz lika - reče Jill i os mjehne se. - Budeš li za tvarala oči

pred njegovim opi jan jem, ti bi mogla plat iti određenu cijenu. Ako jabudem za tvarala oči pred njegovim utjeca jem na mene, ništa nećuplat iti.De borah se nešto kas nije zaustavila ispred kuće. Ako je očevo pon-

ašanje tijekom vikenda najava onoga kakav će biti današnji dan,očekuje ju bitka. Pri premivši se, ušla je u kuh inju.I ondje ga je našla, posve budnog i krep kog, kako sjedi za kuh-

injskim stolom. Odjenuo se, pri pre mio kavu i čitao novine dok ju jepolako is pi jao. Ne samo da je pojeo svoje pecivo, već ga je na j prijepre pekao, sudeći po tamnim mr vicama na tan juru.- Dobro jutro - s olakšan jem je rekla.- Dobro jutro i tebi - rekao je i nasmiješio se. - Djeca su dobro?- Jesu. - Naslonila se na vrata. - Dobro izgledaš. Je li to nova

kravata?

Sagnuo je glavu i pod igao kravatu. - Tvoja mi ju je majka kupilamalo prije nego se razboljela. Nisam je želio nositi. - Pod igao jepogled i namignuo. - Govori mi da se moram dovesti u red i da ćeova kravata pomoći. Misliš li da hoće?De borahin se smiješak proširio. - Svakako. - Tako joj je laknulo -

pod jed nako zato što vidi oca u njegovu starom srdačnom izdanju izato što je izb je gla neu godnu svađu. - Što je još rekla?- Da sam se valjao u sam osažaljenju. - Uzdigao je obrvu.- To je moguće. Što još?- Da je neo prostivo to što u subotu ujutro nisam primio pa cijente.De borah odmahne rukom. - Neo prostivo? Ja bih se zado voljila

riječima da su se razočarali pa cijenti koji bi mnogo radije vid jeli tebenego mene.- Također je rekla da sam jučer trebao doći na kasni dor učak.Taj je dio bio zan im ljiv. De borah možda ne bi mogla onako razgo v-

ar ati s bratom Cala McK enne da je on bio kod nje.Nije željela razmišl jati o tome, pa je samo rekla: - Ne dosta jao si

nam. Prošli je tjedan bio muko trpan. Djeca su patila jed nako kao i ja.Kasni je dor učak propao bez tebe.Doimao se iskreno sk rušenim. - Žao mi je. Doista sam se valjao u

sam osažaljenju. Tvoja majka ima pravo.De borah ga je zagrlila, apsor birajući snagu kakve se sjećala iz svo-

jega djet injstva. Na koncu je jutro us pješno prošlo u am bu lanti. Svi- banj znači pelud, a to je dovelo mnogo pa cijenata s ak ut nimnapadajima aler gije. Između njih i tipičnih hitnih sluča jeva poned- jeljkom ujutro, četiri su prost or ije za preg lede neprest ano bile pune, aMi chael i De borah selili su se iz jedne u drugu.Srećom, služben ica na pri jam nom us pjela je dva kućna pos jeta od-

god iti za utorak, pa je De borah i nakon ručka mogla prim ati pa cijenteu or dinaciji. To su sve bili godišnji sis temat ski preg ledi, a kako je De- borah sa svakim pa cijen tom voljela obaviti temeljit razgo vor, zapravoje bila za hvalna kad je jedan pa cijent u posljed nji tren u tak otkazao.Stanka joj je omogućila da sama dovrši posljed nje pre trage krvi prijenego se smjestila za svoj pisaći stol.Bavljenje osig uravajućim društvima bio je dio posla koji joj se na j-

manje sviđao, a iz godine u godinu postaje sve gore. Njezin otac,defin it ivno stara škola po svojem pris tupu, imao je još manje

strpljenja za is pun javanje obrazaca. De borah je za vršila prvi i počeladrugi kad se Mi chael po ja vio na vratima. Više nije bio vedar čovjekod jutros, a na licu mu je lebdio zloslutan izraz dok je čvrsto stiskaokvaku.- Dean LeMay je upravo nazvao - rekao je. - Želi znati zašto si

prošli tjedan ot pir ila njegovu ženu.De borah se trgnula. - Nisam je ot pir ila. - Jasno se sjećala pos jeta. -

Samo sam joj rekla da bi tre bala smršavjeti.- Dean kaže da nisi imala nimalo su os jećanja za njezin artritis.

Kaže da si joj rekla da je umis lila slom ljenu kost samo kako bi imalaizliku da se ne miče.- Nikada to nisam rekla.- Kaže da si joj rekla da bi tre bala dignuti stražnjicu i za pos liti se.- Tre bala bi.Mi chaelovi su obrazi poru men jeli. - Zar si joj to rekla?Os jećajući žalac njegova prijekora, De borah reče: - Ni sluča jno, sig-

urno ne tim riječima. Blago sam razgo v arala s njom, ali to nije neštoo čemu i ranije nismo razgo v arale. Odbija priznati koliko je pretila, teda to doista utječe na njez ine gležn jeve. Pred ložila sam joj dapokuša barem malo hodati po kući i oko kuće, što pred laže i spe- cijalist. Ona sjedi u kuh inji, tata. Jede. Pred ložila sam hon or arniposao kao način da malo iziđe iz kuće.- Dean to smatra uvre dom za njegovu sposob nost za rađivanja.- To je njegov prob lem.- To je naš prob lem, ako odluče prom ijen iti liječnike.De borah je os jetila gnjev. - Je li? Nisam plaćena za vrijeme što ga

prove dem dok se vozim do Dar cyne kuće. Ako joj se ne sviđa onošto kažem, neka nađe liječnika koji će se voziti onamo i go v or iti jojono što želi. Ako misli da je artritis takav prob lem, neka pokuša s di- jabete som ili bolešću srca, jer u tom smjeru ide.Mi chael se odgurnuo od vrata. - Rekao sam Deanu da ću mu se

javiti kad saznam čin jenice. Što želiš da mu kažem?De borah se još uvijek ljutila. - Zašto je nazvao tebe? Zašto nije

nazvao izravno mene? - Podigla je ruku. - Dobro. Valjda se nalaziizmeđu čekića i na kovnja. Darcy treba žrtveno janje. Ja sam na j prik- lad nija. - Njezin je tele fon za zvo nio.- Sto da mu kažem? - pono vio je njezin otac.

De borah je rukom pokrila slušalicu. Dolazni je poziv bio na privat nojliniji, a to je zn ačilo da zovu djeca ili Jill ili netko od nekoli cine pri- jatelja koji imaju broj. - Da sam provela mnogo vremena u razgo vorus Darcy, upravo zato što ja nemam običaj ot pir iti pa cijente, ali da jenjez ina debljina stalni prob lem, te bismo ti i ja rado oboje s njimarazgo v arali ako bi željeli doći ovamo. - Čekala je da se njezin otacokrene i javila se na poziv.- Halo - rekla je, još uvijek pomalo ljuti tim tonom.- Uh - začuo se oprezan Karenin glas. - Želiš da te kas nije

nazovem?De borah je uzdahnula. - Ne, ne. U redu je. Samo sam imala neu-

godnu raspravu o jednoj od naših pa cijentica. - Još uvijek ju je ljutiopoziv Deana LeMaya, ali se silom opust ila. - Jesi li dobro?- Pa, lakatme manje boli, što znači da si imala pravo, ali također znači damoram manje igrati tenis, a to mi se ne sviđa. U svakom slučaju,zapravo te zovem zbog druge dvije stvari. Prvo, kako je Grace?Dani elle je neprest ano pok ušava navesti na razgo vor, ali ona joj čakni poruku ne želi pos lati.- Proživl java teške tren utke.- Možda će Dani večeras doći do vas.De borah je to obradovalo. - Ona je anđeo. Nadam se da će Grace

popustiti. Reci Dani neka ne odustaje.Karen se kratko nasmi jala. - 0, neće. Ona vas sve obožava.- Glas joj je postao ozb iljn iji. - Drugo se odnosi na Hala. Je li ondje?- Ovdje? Ne. Zašto?- Rekao je da će se sastati s tobom kako biste razgo v arali o Calu

McK enni.De borahin se puls ubrzao. - Je li nešto čuo od Johna?- Koliko ja znam, nije.- Nije spo menuo izvještaj o nes reći?- Ne. Samo je nekako usput rekao da će se naći s tobom. Nije se

doimao za b rinu tim.De borah se malo opust ila. - Pa, onda jed nostavno još nije stigao

ovamo.- Njegova ta jn ica pok ušava doprijeti do njega. Ne javlja se na mo b-

itel.- Možda igra golf?

- Ne poned jeljkom poslije podne. I to bi mi rekao.De borah je znala što Karen misli. To nije imalo nikakve veze s pro-

met nom nes rećom, već se radilo o tele fon skom pozivu što ga jeKaren prim ila prije tjedan dana.- Je li opet nazvala? - blago upita De borah.- Ne. - Karen je go v or ila tišim glasom. - Ali nešto se zbiva. Otresa

se na mene zbog nekih sit nica, kao što je vraćanje praznih kanti zare cik lir anje u garažu po grešnim re doslije dom. Ili odva janje reklamakoje stižu poštom od os ta lih pošil jaka, te nji hovo bacanje. Činim toveć god i n ama. Sinoć mi je rekao da u tim reklamama možda imanečega što želi, te da ne bih tre bala cenzuri r ati njegovu poštu.Cenzuri r ati njegovu poštu?- Možda se na poslu nešto događa - pok ušala je De borah. Ogla sio

se in ter kom. - Nepopustljiv tužilac? Na poran klijent?- Ne znam. Nije rekao. Mogu postaviti veoma malo pit anja prije

nego se naljuti. Možda samo prolazi kroz krizu sred njih godina.Mislim da je to. - Za stala je. - A ti?- Moguće.- Onda je o tome riječ - za ključila je Karen. - Hvala, Deb. Uvijek po-

mažeš.De borah baš ništa nije učinila - pa se i zbog toga os jećala krivom. -

Ako se pojavi ovdje, reći ću mu da te nazove. - Služben ica s pri jam- nog joj je ponovno pozvonila. - Daj mu još malo vremena, dušice.Možda čak i ne zna da mu je mo b itel isključen.Hal se za k lin jao u svoj mo b itel. Ako je isključen, onda je to

namjerno učinio. De borah je vjer ovala da i Karen to zna, ali niti jednaod njih nije bila spremna to glasno reći.- Sig urna sam da se o tome radi - rekla je Karen - a ti moraš preuz-

eti taj poziv. Želiš da kas nije pođemo na kavu?- Ne mogu. Obećala sam Grace da ću vježbati u teretani - važan je

dio u teretani. - Hoćemo li se ondje naći i za jedno vježbati?- Reci u koliko sati.- U četiri i tri de set.- Savršeno. Preuzmi taj drugi poziv.De borah je prit is nula gumb. - Da, Carol?- Imam Toma McK ennu na liniji tri. On nije pa cijent. Kaže da je

osobno.

Osobno je jedna riječ za to. Ima i drugih, kao što je opasno, štoznači da ne bi tre bala razgo v ar ati s njim. No u ned jelju ujutro bio jesasvim pris to jan, a uko liko zna nešto o Calovu uz i manju Cou mad ina,željela je to čuti.- Preuzet ću ga - rekla je i prit is nula gumb.Njegov je glas sad već bio poznato rezon antan. - Nez godan tren u-

tak?- Ne. U redu je. Upravo za vršavam s poslom. Što se događa?- Bojim se da sam jučer šokirao vašu kćer? Je li ona dobro?Dvaput pokazuje za b rinutost u samo dva dana? De borah je postala

oprezna. Nije mogla za borav iti prizor na groblju, nikako nije moglaza borav iti da je njezin auto mobil doveo do smrti njegova brata.Ali doista je zvučao iskreno. Stoga je rekla: - Lijepo od vas da

pitate. Dobro je. Još uvijek je muči nes reća, ali mislim da joj je jasnoda niste Calov duh. Doista ste mu jako slični.Uslijedila je stanka, a zatim vedrije: - Na likujemo našoj majci.- Jeste li bili bliski?- Ne s našom majkom - rekao je.- Jedan s drugim?- Tu i tamo. - Ok lijevao je, a zatim rezig nir ano dodao: - Ne os obito.

Naše su os ob nosti bile posve raz ličite.De borah je zn atiželjno pitala: - Na koje načine?Za vladala je kratka tišina. Pom is lila je da je možda prekor ačila

gran icu i da će on prom ijen iti temu, ali je tada zam išljeno rekao. - Onje volio da svug dje vlada red. Volio je znati što će se do god iti. Zato jevolio povijest. Dok čitaš povijesnu knjigu, nema nikak vih izn en- ađenja. Zna se kako će za vršiti. Cal je volio ured nost. Njegova jekuća bila u skladu s time, oskudno namještena i or gan iz ir ana, svakikomad namještaja na svo jemu mjestu, uredno složene knjige, triškoljke ravno-mjerno raspoređene na polici iznad kamina. Volio jepre ciznost.Ohr ab rena opširnošću njegova odgo v ora, De borah upita:- A vi?- Ja sam tral jav.To je bilo tako otvoreno, i neočekivano, da se nasmi jala.- Ozb iljno go v or ite?- Sasvim.

- Je li to bila reak cija na Cala?- Ne. Ja sam bio četiri godine star iji.- Nije tako strašno biti tral jav.- Jest - rekao je - ako to znači da ne vidiš od nereda. Neprest ano

mislim da sam trebao znati da je moj brat uzimao Cou madin.- Kako ste mogli znati ako je on od lučio da vam to neće reći?- Neko vrijeme nismo razgo v arali. Nisam smio dopustiti da to tako

dugo traje. - Njegov se ton smekšao. - Još uvijek nastojim otkritizašto je uzimao taj lijek. Što vi znate o tome?- O Cou madinu? To je an ti ko agu lan cija, a na jčešće se kor isti nakon

srčanog ili moždanog udara kako bi se spriječilo formir anje krvnihugrušaka u ar ter i jama i venama.- Trebam li za ključiti da je Cal imao srčani ili moždani udar?- Ne. Možda je imao krvni ugrušak, a u tom bi mu slučaju prop is ali

Cou madin kako bi se spriječio nastanak novoga. Zapravo, bio jemlad za tu vrstu prob lema.- Postoji ob iteljska povijest bo lesti - reče Tom. - Moj je otac imao

težak moždani udar u dobi od četrde set osam godina. - Zastao je, apotom oprezno upita: - Bi li Cal uzimao Cou madin kao pre ventivu?- Ne vjer ujem. Opas nost od poprat nih pojava pre više je velika. -

Pitala se je li moguće da je on na neki način te stira. Ali ona je liječn- ica i, još uvijek pod utjeca jem tele fon skog poziva Deana LeMaya, is- pričala je Tomu sve što je znala.- Inače bi se osoba koja pri pada riz ičnoj skupini zbog ob iteljskog

naslijeđa jed nostavno pobrin ula da odlazi na re dovite preg lede.Pazila bi na tje lesnu težinu i stvari kao što su krvni tlak i ko les terol.Je li vaš brat vodio računa o tome?- Bio je mršav. Ne znam za ostalo.- Je li ga za b rin javala mogućnost da je to naslije dio od oca?- Obojicu nas je to za b rin javalo.- Poduz i mate li vi nešto u svrhu pre ven cije?- Ne. Ali mi tral javci ne volimo nikakve režime - rekao je.- Izlud jelo bi me kad bih morao svakod nevno uz i mati lijekove. Cal ih

je običavao gutati kao bom bone.- Lijekove?- Vit am ine. Ako je uzimao nešto jače, ja to ne znam. Je li

mogao uzeti pre više Cou mad ina?- Moguće je, ali čak i uobiča jena doza može iza zvati kr var enje. Zato

su upo zorenja tako vidljiva.- Koja je nor malna doza?- Jedna tab leta na dan, a njez ina jačina ovisi o pa cijentu. Neki ljudi

to uz i maju kroz ogran ičeno razdoblje, recimo tri ili šest mjeseci.Drugi lijek uz i maju doživotno. Ovi drugi su obično pa cijenti koji suimali neko liko po život opas nih epi zoda. Ne mogu zam is liti da bi vašbrat spadao u tu kat egoriju a da to nitko ne zna.- Ne - reče Tom, a zatim: - Kako znate sve to? Zar vi osobno prop-

isujete Cou madin? Ili ste proučili pod atke o lijeku nakon što je Calumro?Nasmiješila se. - Ja ga osobno ne prop isujem, ali čitam časop ise.

Razgo v aram s kolegama na kon fer en cijama. Učim od spe cijalistakoji rade s mojim pa cijen tima. Jedno je sig urno. Pa cijente koji uz i- maju Cou madin treba pomno prat iti. Niti jedan liječnik ne bi ob no viorecept za Cou madin a da prije toga ne bi obavio preg lede i pre trage,a taj posao ne bi radio liječnik opće prakse poput mene. Ako je vašbrat imao neki prob lem koji je oprav davao uz i manje Cou mad ina,odlazio je k spe cijalistu. Njegovo će osig uravajuće društvo znati.Tom je pročis tio grlo. - Da. Jutros sam razgo v arao s njima. Prob lem

je u povjer ljivosti podataka. Neće dati nikakvu in form a ciju uko likoSelena ne pot piše dop uštenje.De borah je os jetila na petost u načinu na koji je izgo vorio njezino

ime. To ju je ohr ab rilo. - Zašto ne bi pot pis ala dop uštenje? Ta će jojin form a cija tre bati ako me namjerava tužiti.- Ako to kani, pod sjetila se De borah, Tom će biti protivnik.- Usput rečeno, moj pri jatelj odvjet nik ne bi bio zado vol jan ovim

razgo v orom. Bojao bi se da bih mogla reći nešto što ćete iskor istitiprotiv mene na sudu. Samo želim da znate da sam kra jnje iskrena.Želim odgovore jed nako kao i vi.- Os jećam to. Zato sam nazvao.Doista je čula iskren ost u njegovu glasu. Ili je nevjer o jatan glumac,

ili je stvarno iskren. Za ključila je da mora još nešto čuti kako bi od- lučila. - Kako je Selena?- Ne znam. Danas nisam razgo v arao s njom.- Oh - izn en ađeno će De borah. - Zar niste kod nje?- Bože, ne. Živim u Cam bridgeu.- U Cam bridgeu. - To je bilo izn en ađenje. Pret postavila je da Tom

živi u nekoj drugoj državi i samo je došao na spro vod. Vožnja doCam bridgea nije os obito duga. Ali tu je također bilo i ono Bože, ne,što je pokazivalo da baš ne obožava svoju šo goricu. De borah je višezan imao njegov odnos s bratom. - I niste često viđali Cala?- Da jesam, možda bih više znao o njegovu zdravlju - prasne Tom. -

Da sam znao više o njegovu zdravlju, možda bih sam mogao upo- zor iti liječnike. Jasno, pod uvjetom da me Selena ranije nazvala.Možda bi to učinila da smo Cal i ja bili bliskiji. Koliko je pat etično toda dva brata ništa ne znaju jedan o drugome?De borah je su os jećala s njim. - To se događa češće no što biste

očekivali.- Je li zbog toga manje pat etično?- Ne. Uslijedila je kratka tišina, a zatim tiho: - Hvala.- Na čemu?- Jer ste iskreni. Lakše je za v ara vati se nego bez uvi janja reći

istinu. Kladim se da ste vi otvoreni sa svojom ob itelji.To ju je smu tilo. - Zašto to kažete?- Doimate se poput iskrene osobe.Koliko je to iron ično? Palo joj je na pamet da postoji malena

mogućnost da joj on sprema neku zamku. - Postoji raz lika izmeđugovorenja bez uvi janja i iskren osti. Ono prvo može pov rijed iti.Nastojim biti iskrena tako da nikoga ne pov rijedim.- Otvoreni ste.Još jedna iron ija. - Obično.- Kad niste?Duboko je udahnula. - Kad iskren ost može izdati nečije povjer enje.

- De borah je mis lila na jutrošnji razgo vor s Grace.- Moja mi kći kaže neke stvari o svojim pri jateljima koje moram za d-

ržati za sebe.- Ozb iljne stvari?- Katkad. To može biti kom pli cir ano. Kad bi mi Grace rekla da netko

od njezinih pri jatelja sam sebe ozljeđuje, bilo bi mi teško to zane- mariti. Sam or an javanje je poziv u pomoć.- Ne bi li Grace to ra zumjela?- Nadam se. Možda ne bi željela znati po jedi nosti, kao recimo, koga

sam nazvala. No vjer o jatno bi joj laknulo ako bi mogla podijel iti odgo- v ornost.

- Jer ima povjer enja u vas. U koga vi imate povjer enja? S kim vidijel ite odgo v ornosti?- S mojim tatom, kad je riječ o poslu.- A u privat nim stvar ima?- Nešto s mojom ses trom. Uglavnom se os lan jam na vlastite snage.- Sud je luje li vaš bivši muž u odgoju djece?Svakako, željela je reći. Stalno ih zove. To bi za nju bilo manje pon-

ižavajuće. Ali kad je već riječ o laganju?- Ne akt ivno - rekla je, nastojeći go v or iti vedrim tonom.- Sad je na drukčijem mjestu u svojem životu.- I dalje ima dvoje djece.- Misli da se ja mogu nositi s tim.- Slažete li se s tim?- Ni sluča jno - prasnula je. - Cijelog mojeg

života svi pret postavl jaju da se ja mogu nositi sa svime, pa mi setrpa sve više i više tereta. Postoje tre nuci kad je odgo v ornost odv- ratna!- U tom je tren utku ugledala Hala na vratima svojeg ureda.- Kad već go v or imo o odgo v ornosti, doista moram poći. Mogu li

vam, ovaj, dati broj mojeg mo b itela? - pitala je.- Molim vas - rekao je, a zatim neko liko sekunda kas nije:- Za p isao sam.- Hoćete li mi javiti ako nešto sazn ate?- Svakako.Pretva rajući se da je razgo v arala s nekim drugim, a ne s čovjekom

koji bi je mogao odvesti na sud jer je ubila njegova brata, spust ila jeslušalicu i pogledala Hala. Izgledao je mrko. Os jetila je strep nju. -Razgo v arao si s Johnom?- Ranije - rekao je. - Nema nikak vih vijesti. Mislio sam da bih te

trebao obavijestiti o tome. Za hvaljujući gripi, moglo bi po tra jati joštjedan dana. Ne dostaje im ljudi koji mogu pro tu mačiti pod atke.De borah se obe shr ab rila. Premda je sebi mirne duše tvrdila da

Grace nije učinila ništa loše, neće mirno spavati dok to državna poli- cija ne potvrdi. - Što da je ovo bio pijani vozač koji se zale tio umnoštvo i ubio petero ljudi? Bi li bolest uspor ila pis anje izvještaja idopust ila da prijet nja ostane na cesti?- Ne. Prijet nja bi bila u prit voru. To je kao u svemu drugome. Sluča-

jevi se obavl jaju po pri or itetu. Tvoj nije posebno hitan.

- Lako je njima reći - suho je prim ijetila - ali ja sam ta koja je uneizvjes nosti. S druge strane, ti izgledaš kao da si upravo stigao iztoplica. - Kosa mu je bila vlažna i uredno počešl jana, obrazi laganorumeni.- Ne iz toplica - rekao je. - S terena za skvoš.U De borahinim je ušima odzvan jao Karenin za b rinuti glas.- Gdje je to?- U teretani u Bo stonu - nacerio se. - Nije daleko od suda.- Nisam znala da to igraš.- Ne igram. Ali neko liko mojih pri jatelja jako se zag ri jalo za to. Pok-

ušao sam vid jeti želim li se baviti time.- I? - pitala je, pom is livši da će mu teretana u Bo stonu dugoročno

služiti kao pokriće.- Možda - rekao je, doimajući se ugodno izn en ađenim.- Želim reći, kako sam se oznojio! Što se tiče tjelovježbe za jačanje

srca, ova je dobra. Što misliš? Trebam li se up isati?- Ja mislim - reče De borah - da bi trebao naći nešto lokalno. Neka

Karen igra s tobom.- Karen igra tenis - mirno je rekao. - Nema vremena za skvoš.- Stvor ila bi vremena kad bi je zamolio.- Pa da me pobijedi? Nema šanse. - Na krivio je glavu. - Je li zvala

ovamo?De borah kimne.- Rekao sam joj da ću biti u Bo stonu - požalio se. - Natjer ala je

moju ta jnicu da me zove na sve strane. Što je s njom u posljed njevrijeme?- Ništa što ne bi riješilo javl janje na mo b itel. Što bi bilo da je neki

klijent morao stupiti u vezu s tobom?- Nikakav prob lem nekoga klijenta nije tako važan da ne bi mogao

čekati sat vremena.- Ako je to točno - De borah reče, samo napola u šali - možda ću si

naći drugog odvjet nika. Želim znati čim John nazove.

10. poglavlje

De borah se vrat ila obras cima na svojem stolu, ali nije imala volje zato. Kad se nije ljutila zbog poziva Deana LeMaya, pred očima joj jeleb d jelo Halovo prepre deno lice ili je razmišl jala o Calu McK enni. Natemelju onoga što je njegov brat rekao, činilo se da je Cal bio pomalokon ven cion alan. No nije li i ona takva? Voljela je da sve bude urednoi dobro planir ano. Mogla je ra zumjeti kako se Cal sig urno os jećao jerje znao kako će za vršiti povijesne knjige.U prvim mjesecima nakon što je Greg otišao, na jteže joj je bilo to

što nije vid jela što nosi bu dućnost. Čak i kad su se već pri premalidok u menti za razvod, dio nje vjer ovao je da će se on probuditi ishvat iti kako se glupo ponaša.Uvijek je njega okrivl javala. No sad kad je njezin gnjev zbog

razvoda prošao, mogla je shvat iti da je krivnja re lat ivna. Greg i onadijele tu krivnju.Laganje o tome tko je vozio one večeri kad je stradao Cal McK-

enna? Za to je isključivo ona kriva. Os jećala je golem teret toga kadje nešto kas nije za zvo nio tele fon. Zvala je Mara Walsh, škol ska psi- ho lo ginja. - Znam da si vjer o jatno za uz eta, De borah. Pro tekli tjedannije mogao biti jed nostavan za tebe. Ali za b rinuta sam za Grace.De borah je progutala slinu. - Zašto?- Druga djeca prilično su dobro pod nijela smrt Cala McK enne.

Stavili smo im na raspolaganje naš tim za svla da vanje bola, ali maloga je tko kor is tio. Cal je svima bio drag, ali djeca se nisu bavilanjego vom smrću na os ob noj razini. Neki učitelji imaju onaj pose banodnos sa svojim učen icima. Cal ga nije imao.- A Grace? - upita De borah.- Grace ima pose ban razlog žaliti za njim. Vid jela je kako se to do-

godilo. Očekivala sam da će prošli tjedan biti težak za nju, a utrka usubotu, pa, to je bilo ra zum ljivo. Ali nadala sam se da će biti boljenakon vikenda. Nije tako. Ig norira svoje pri jatelje i hoda oboreneglave. Što se tiče govora tijela, to nam nešto itekako govori.- Uzru jana je - prizn ala je De borah.- John Colby je upravo bio ovdje i raspit ivao se za nju.

De borahino je srce počelo lupati.- Sv ratio je po svoju ženu - reče Mara. - Ona pomaže učen icima

koji imaju prob lema s čit an jem -- Znam to, ali zar se doista raspit ivao za Grace?- Od Ellen je čuo da se muči. Spo menuo je zabavu za vikend na

koju nije došla.- Kod Kim Huber, ali odakle John to zna?- Rekao je da je razgo v arao s Kiminim rod iteljima. Želio je znati je li

Grace u redu u školi.- Što si mu rekla?- Točno isto kao i maločas tebi, da se muči. Željela bih razgo v ar ati s

njom, De borah. Bi li ti to smet alo?- Jasno da ne bi - reče De borah - što je drugo mogla reći?- Samo nisam sig urna hoće li se ona složiti. Također nisam sig urna

je li ovo pravi tren u tak. Znaš kako je to, Mara. Kad se djeca izdvojekako bi im se pružila posebna pomoć, počnu os jećati da s njimadoista nešto nije kako treba. Grace prolazi teško razdoblje, ali nevjer ujem da je to nešto što vrijeme ne bi popravilo. Ne bih željela dase osjeća kao da je pod mik rosko pom.- Mogla bih se sasta jati s njom nakon nastave.- Ima tren ing.- Onda uvečer, ako je voljna. Sig urna sam da ti razgo v araš s njom,

pa bi sve što ja kažem moglo biti suvišno. Ali jutros je izgledala takones retno. Željela bih joj staviti do znanja da sam ovdje ako me treba.Što je De borah mogla reći na to a da je ne proglase na jh lad ni jom

ženom na svijetu? - To je u redu, Mara. Utješno je znati da si tu.Samo joj pruži mogućnost izbora, može? Ako nije spremna, nijespremna.Grace je bila na stazi sta di ona, sag nuta s rukama na koljen ima i

pogle dom na tlu. Znoj se cije dio s nje i teško je disala. Njez ina jekon centra cija bila nikakva.- Dobro si trčala, Grace - rekao je trener kad je dotrčao do nje.- Bila sam užasna - hri pavo je rekla, jedva pod igavši pogled.- Šališ se? Sjajno si krenula. Bila si na putu da oboriš vlastiti rekord.- Bila sam. Da. Ali nisam stigla do kraja.- Hej, prošli si vikend bila bolesna. To današnje trčanje čini nevjer o-

jat nim. Samo tako nastavi, Grace. - Ud aljio se.

Samo tako nastavi, Grace. Riječi su je za boljele jer je doista željeladobro trčati. Kon cent ri r ala se na dis anje i korak, nije dop uštala da jenes reća ometa, i doista se dobro os jećala. Tada je ugledala JohnaColbyja i to ju je uništilo. Barem je mis lila da je to on. Nije mogla bitisig urna jer se ud al javao od nje, a mnogi ljudi njegove dobi nosesvijetlos međe košulje i tamne hlače. Ali tko bi se drugi motao okostaze u četiri sata poslije podne? Pro mat rao je nju, jer zna.- Bon jour, Grace!Os vrnula se. Njez ina je učiteljica fran cuskog dolazila stazom prema

njoj.- Drago mi je da sam te uhvat ila - reče žena. - Nadala sam se da

neću morati zvati tvoju kuću.Grace se u trenu vrat ila na jutrošnji sat fran cuskog, u mis lima

gledajući svoju olovku kako is pun java test. Mis lila je da ne bi tre balobiti tako lako, a tada joj se ruka odjed nom zaledila i odgo vori nisudolazili.- Možemo li razgo v ar ati o testu? - upita madame Hendricks.Us pravivši se, Grace je trepnula kako bi učiteljicu fran cuskog

dovela u fokus. - Nara vno - odgo v or ila je, os jećajući izn en ađujućemalo emo cija.- Nisi ga os obito dobro nap is ala - reče učiteljica.- Nisam učila - lagala je Grace. Nekoć bi takva laž bila nezam is liva.- To nije slično tebi. Ti si na jbolja učen ica među svima kojima ove

godine pre da jem. Znaš gra divo. Čak i bez učenja tre bala si postićidobru ocjenu. - Kad Grace nije odgo v or ila, rekla je: - Bojala sam seda si bolesna, ali maločas si dobro trčala. Je li te jutros neštomučilo?- Nisam se mogla usredo točiti.- To nije dobro.- Znam - reče Grace.- Pa, ovo je bio težak tjedan s obzirom na smrt gos pod ina McK-

enne. Cijelo poslije podne razmišl jam o tome. Mogla bih ti dati daponoviš ispit, ali znamo da bi ga dobro nap is ala. Samo ćemo zane- mariti ovaj jedan test. Neću ga računati s tvojim drugim ocje nama.Pre više si dobra učen ica da bi bila kažn jena zbog jednog lošegdana. Slažeš li se s tim?Grace se nije slagala. Da je bilo koji od njezinih pri jatelja učinio ono

što je ona učinila, snosio bi posljedice. Morao bi ponovno pisati test.Morao bi se sastati sa savjet nikom. Neuspjeh je nepri hvatljiv u ovomgradiću. Učen ici Leylanda blistave su zvijezde koje će voditi spek tak- u larno us pješne živote.Bilo joj je mučno od toga.No bi li madame Hendricks to ra zumjela? Ne. Zato je Grace samo

kim nula.- Dobro. To će biti naša mala tajna. Prip isat ćemo to lošem danu.

Au revoir, ma demois elle. - Doimajući se zado voljnom sama sobom,žena se ud aljila.Grace je zurila za njom, ne os jećajući se nimalo zado voljnom. Ali

nije ju uzru jao samo test iz fran cuskog. Njezin je život običavao imatiogran ičenja. Običavao je imati određena očekivanja. Ali u posljed njese vrijeme krše sva pravila. Njezin je otac varao njezinu majku. Njez- ina je majka lagala poli ciji. Madame Hendricks je stvor ila »našu malutajnu«. A njezini pri jatelji kupuju bačvice.Grace je nekoć znala kako stoji. Znala je kako će se razvi jati njezin

život. Više nije tako.U teretani neko liko blokova zgrada od sred nje škole, De borah je

vježbala na elipt ičnoj spravi. Dok su njez ine ruke i noge gurale ivukle, teško je disala i znojila se. Radila je to već četrde set minuta.- Što to radiš? - Karen je pitala sa sus jedne sprave.De borah je izn en ađeno podigla glavu. - Hm?- Izgledaš kao da se boriš u ratu.De borah se silom os mjehnula i za di hano rekla: - Godi mi naprez-

anje.- Možda tebi - rekla je Karen i zaustavila se - ali ja sam gotova. -

Isključila je spravu, uzela ručnik sa šipke i obris ala lice. - Ne bih čakni toliko izdržala da mi nisi za branila ig ranje tenisa.- Nisam ti za branila - pro cijedila je De borah, nastavl jajući istim

tempom. - Savjetovala sam ti. To mi je posao.Karen je ručnikom prešla po rukama. - Želiš da te čekam?De borah odmahne glavom. - Samo idi. Ja ću još malo.Karen joj je doba cila poljubac i otišla. Njezinu je spravu minutu kas-

nije za uzela knjižn ičarka koja je kratko kim nula De borah i namjestilaslušalice.De borah je vježbala još deset minuta. Sišla je sa sprave i neko se

vrijeme istez ala prije nego se za putila u svlačionicu.Na vratima je naletjela na Kelly Huber. Dugo godišnja De borah ina

pa cijentica, ona je star ija sestra Kim koja je prošle subote uvečer pri- redila zabavu. Kelly je tog poslije pod neva otkazala preg led kod De- borah, nazvavši i rekavši da ima gla vo bolju.- Kelly, zdravo - rekla je De borah, os jećajući se ugodno dok joj se

dis anje smirivalo. - Dobro došla kući. Je li pro ljetni seme star za vršio?Kelly se doim ala izn en ađenom što je vidi, i ne os obito sret nom. -

Za vršila sam prošli tjedan.- Sjajno izgledaš - reče De borah. - Za cijelo se os jećaš bolje nego

ranije.- Malo - odgo v or ila je Kelly i nervozno se os vrnula na okolo.Po javila se njez ina majka. Emily Huber je očito ne davno stavila

nove pra men ove na kosu koju je učvrstila u konjski rep, kao i njez inakći.De borah se nasmiješila. - Sig urno si pres retna što je kod kuće. -

Kad Emily nije odgo v or ila, okrenula se Kelly. - Imaš li pla n ova zaljeto?- Ja, ovaj, nisam sig urna. Možda ću imati praksu. - Hitro je

pogledala majku. - Počet ću. - Up utivši De borah čudan osmijeh,prošla je kraj nje.De borah je tek opazila da je tu nešto čudno kad je Emily rekla: - To

nije bio ugodan tren u tak za moju kćer.De borah se nam rštila. - Jer je otkazala preg led kod mene?- Ja sam ga otkazala - reče Emily. - Nakon onoga što se do godilo u

subotu uvečer, bilo bi na jbolje da ide k nekom drugom liječniku. Kim,također. Doći ću po nji hove kar tone jedan od sljedećih dana.De borah je bila zbunjena. - Što se do godilo u subotu uvečer?- Zar si baš morala pozvati poli ciju?- Kako molim?- Samo zato što Grace nije željela doći na zabavu moje kćeri?- Nisam pozvala poli ciju.- Njima si rekla da je prob lem buka, ali obje znamo o čemu se

radilo. Nadala si se da će pos lati poli cijska kola - rekla je tek malotišim glasom kad su kraj njih prošle dvije žene i zn atiželjno ih pogle- da vale. - Ali oni poznaju Martyja i mene. Imaju povjer enja u nas,možda više nego u tebe u ovom tren utku.

- O čemu to go v oriš? - pitala je De borah obuz eta za b rin javajućimmis lima. Uvijek postoji mogućnost da je Grace rekla istinu Kim.- O nes reći prošli tjedan - reče Emily i hladno je pogleda.- Calvin McK enna bio je jedan od na jboljih učitelja u sred n joj školi.

Nije bio vrsta čovjeka koji bi onako neprom išljeno trčao vani. Sig urnosi preb rzo vozila po kiši -- Oprosti, molim te - prek ine je De borah. - Brzina nije igrala nikakvu

ulogu.Emily podigne oba dlana. - Dobro, ali pretvar ati se da nisi učinila

ništa loše? Poli ciju šalješ drugim lju dima, a is to dobno im samalažeš?- Što lažem? - upita De borah.- To je klasika. Ti pop iješ neko liko pića, pa želiš da i drugi imaju

prob lem s al ko holom.- Ja ne pijem.- Pa, tvoj otac pije, znači da je to samo pit anje vremena.De borah se os jećala kao da ju je udar ila. - Što?- O, ma daj - reče Emily. - Dobro je poznato da dr. Barr poprati svoj

ručak s nečim malo jačim od dijetalne kole. Ništa ne bih rekla da nasu subotu uvečer nisi pri javila poli ciji. - Prezirno je pogle davši, pošlaje u teretanu za svojom kćeri.Nestala je sva ugoda što ju je De borah os jećala nakon vježbanja.

Po tresena, pošla je do svojeg ormar ića, ali je nije na jviše uzru jalospom in janje nes reće. Ako njezin otac pije u vrijeme ručka, ona tonije znala. Uko liko je doista tako, imaju prob lem.U bliz ini je sta jala jedna od žena koja je prošla tijekom Emilyna

napada. Kad je De borah podigla pogled, žena se okrenula na drugustranu.Svi znaju za pro metnu nes reću. Ali za opi janje Mi chaela Barra?

Nemoguće. De borah na poslu nikad nije vid jela čak ni sum njivučašu, nikad ni na j manju nesig urnost, ali kako to provjer iti? Ne možepitati medi c in sku sestru je li i ona nešto vid jela kako joj ne bi usad ilazrnce sumnje. A poslovna je up rav i teljica otvorena žena koja bi za- sig urno nešto rekla da je prim ijetila neki prob lem.De borah je go v or ila sebi da Emily samo stvara ne volje. No to je bila

još jedna briga, povrh svih os ta lih.Tada je pogledala svoj mo b itel i našla Gregovu poruku.

»Nazovi me«, nap isao je.Možda bi to ig nori r ala da se nije os jećala tako usam ljenom. Njezin

se život raspada. Bilo je kao da se mora uhvat iti za nit - bilo koju nit -inače će sve pro pasti.Utip kala je njegov broj na parkir alištu iza teretane.- Zdravo - rekao je sasvim ljubazno prije nego je prešao u napad. -

Jesi li razgo v arala s Grace o tome da se ne javlja na moje pozive?Trebao joj je tren u tak da se snađe. - Da. Jesam.- I?- Bojim se da je to više bila prepirka nego razgo vor.- Tko je stao na čiju stranu? - pitao je.- To je bilo nepo trebno, Greg. Na tvojoj sam strani kad je riječ o

tome. Želim da Grace razgo v ara s tobom. Samo je ne mogu pri sil itina to.- Zašto ne? - pitao je. - Reci joj da neće smjeti voziti sve dok ne

bude vodila civil iz ir ani razgo vor sa svojim ocem.- Nisam sig urna da će to up al iti. Tren utno nije zain t er esir ana za

vožnju.- Onda joj uzmi mo b itel. Reci joj da ga neće dobiti natrag dok ne

bude razgo v arala sa mnom.- Isti prob lem. Ovaj tjedan mrzi svoj mo b itel.- Mrzi svoj mo b itel? Što se događa?De borah je za t vor ila oči i prit is nula ih prstima. - Ništa što malo

vremena ne bi moglo iz liječiti. - Molila se da bude tako, svim sesrcem nadala da Grace nije ništa rekla Kim.- Je li još uvijek razlog nes reća? - pitao je Greg - treba priznati -

malo blažim tonom.- Tek je prošlo tjedan dana. Poznavala je tog čovjeka. Bio je njezin

učitelj. Osjeća se krivom.- Krivom za pro metnu nes reću? Samo se sluča jno nalazila na su-

voz a čkome mjestu.Nije točno, ali De borah to nije mogla reći, i upravo je u tome

Gracein prob lem, shvat ila je - u laži. Laž se is priječila između Grace iDe borah, Grace i Grega, Grace i njezinih pri jatelja. Laž je spriječilaGrace da u subotu uvečer pođe na zabavu, što je naljutilo EmilyHuber. Laž je prob lem.A De borah je izvor te laži.

Ali što bi sad mogla učin iti? Izvještaj o nes reći je pre dala. Njez ina jepriča zab ilježena na tri raz ličita mjesta, povrh članka u Ledgeru.Samo bi po goršala situa ciju kad bi sad prom ijenila priču.- Možda bi Grace tre bala razgo v ar ati s psi hotera peutom - rekao je

Greg, prekinuvši De borahino razmišl janje.- Sama sam s njom razgo v arala.- Možda joj treba netko drugi, a ne ti. Ti jesi liječn ica, ali si također i

Graceina majka. To ogran ičava ono što za nju možeš pro fe sion alnoučin iti. Ako ne us pijevaš doprijeti do nje, treba joj stručna pomoć.- Prije malo više od jednog sata razgo v arala sam sa škol skom psi-

ho lo gin jom - de fen zivno je rekla. - Još uvijek mislim da je prerano,Greg. Ovo se tek do godilo. Činim na jbolje što mogu.- Možda tvoje na jbolje nije dovoljno dobro.De borah se pitala ima li on pravo. Nekoć je vjer ovala u sebe, ali

njezino je sam o poštovanje pretrpjelo težak udarac nakon nes reće.Gu bi tak dviju pa cijentica koje su joj doista drage nije po mogao. Nitipomaže kad je ljudi kraj kojih prolaze ne žele pogled ati u oči - ili kadčuje da je opi janje njez ina oca tema javnih razgo v ora.- Jednom sam imao men adžera pro jekata - reče Greg.- Za k lin jao se da sve može pod nijeti, sve do tren utka kad se njegov

odjel raspao. Ne želim da se to dogodi našoj ob itelji.To je bilo pre više. - Našoj ob itelji? - ljutito je pitala. - Meni se čini da

si ti iz a b rao izlaz.- Pok ušavam ponovno ući.- Što ti to znači? - Odjed nom ju je obuzeo bijes. Jednim je po tezom

prije dvije godine okrenuo naglavce nji hove živote.- Razvedeni smo, Greg. Prodao si svoju tvrtku i meni prepisao kuću

i pre pus tio odgo v ornost za djecu. Pre selio si se u drugu državu ioženio drugom ženom. U što točno pok ušavaš opet ući?Op sovao je.- Što? - pitala je. - Što sam po grešno rekla?- Ništa - odgo vorio je, ali tišim glasom. - Ti nikad ne griješiš, De-

borah. Ek stremno si kom pet entna. Nikad te ništa ne može poraziti.Nitko ti nije po tre ban. Vraški je sig urno da ti ja nisam po tre ban.- Tren utno jesi. Nije za bavno biti sam ohrana majka.- Upravo si rekla da mi ondje nije mjesto.De borah je za t vor ila oči. - Ti si taj koji je otišao.

- I drago mi je da jesam, ako je ovaj razgo vor in dikativan za tvojeos jećaje prema meni.Uzdahnula je. - Voljela sam te, Greg.- Voljela si imati muža. Voljela si imati djecu. Katkad mislim da je

moja po greška bila ta što smo ostali živjeti u Leylandu. Ley land jeter it orij ob itelji Barr. Možda bi me više tre bala da smo otišli na nekomjesto gdje ti ne bi imala prošlost.

11. poglavlje

Kad su za vršili s večerom i Dylan se smjes tio ispred tele vi zora, De- borah je za vir ila u Graceinu sobu, kret n jom joj pokazala neka izvadislušalicu iz uha i rekla: - Skoknut ću do gradića kako bih o nečemurazgo v arala s djedom.- O čemu? - oprezno upita Grace.- Nešto u vezi s pa cijen tima - odgo v or ila je De borah, što je in-

direktno bilo točno.Grace joj nije vjer ovala. - Zašto večeras? Zar ga nećeš vid jeti sutra

ujutro?- Da, ali riječ je o nečemu o čemu bi trebao razmis liti preko noći.- Kao na primjer?- Kad bih ti to rekla - blago ju je ukor ila De borah - iznevjer ila bih

nečije povjer enje. Obećala sam ti da to neću činiti.Grace je kratko zurila u nju, a zatim se vrat ila svojem iPodu,

učinkovito je isključivši. Neko liko tren u taka kas nije, De borah jeizlazila iz garaže.Njezin je otac otišao na večeru sa svojim pri jateljem Mattom, što

znači da nije pio na prazan že lu dac. Ipak, kad ga je izn enadila unjego voj radnoj sobi, oči su mu bile stak laste. Tele vi zor je biouključen. Imao je čašu u ruci i bocu u bliz ini.Reci mu da si samo bila u prolazu - možda na pov ratku kući nakon

večere s Karen. Reci mu da si samo došla upo trije biti kupaonicu.Još laži? Nije mogla. Za hvaljujući Emily Huber, mora se suočiti s

Mi chaelovim opi jan jem. Uzela je dalj in ski s naslona za ruke njegovanaslon jača i utišala ton.Nesig urnom je rukom pod igao uru i pok ušavao vid jeti koliko je sati.

- Nije li veoma kasno da bi ti bila ovdje? - pitao je.Otiđi. Neće se ni sjećati da si došla.Ali njezin je otac imao prob lem. Oni imaju prob lem. Brzo govoreći,

rekla je: - Ranije sam u teretani imala neu godan susret s EmilyHuber. Ljutila se jer sam ja, navodno, pozvala poli ciju i pri javilabučnu zabavu. Kaže da će maknuti svoje kćeri iz naše am bu lante.Kra jevi Mi chaelovih usta okrenuli su se prema dolje. - Maknuti? Što

to znači?- Pre ba cit će ih drugom liječniku.- Pa, to nema smisla. - Uvukao je bradu. - Samo zato što si pozvala

poli ciju?- Nisam pozvala poli ciju. Ona samo misli da jesam.- Što ima protiv tebe?- Nije riječ samo o meni - reče De borah. - Kaže da nema povjer enja

u tebe.- Nema povjer enja u mene? - viknuo je i us pra vio se u naslon jaču. -

Zašto ne, dov raga?De borah je duboko udahnula. - Tvrdi da pre više piješ. Uslije dio je

tren u tak mučne tišine, a zatim ogorčeno: - O čemu ona govori?De borah je pogledala bocu.- Kriste, gotovo je deset uvečer. Emily Huber se nimalo ne tiče što

ja radim u svoje slobodno vrijeme.- Kaže da piješ tijekom ručka, a to je se tiče.- Ne pijem na poslu! - zagrmio je. - Emily Huber izmišlja. Zato opet

pitam, što ima protiv tebe, dov raga?- Nije riječ o meni, tata. Riječ je o tebi. Vidim tu bocu ovdje svakog

jutra, novu svakih neko liko dana. To je mnogo viskija. A rekao si da timama govori neka se središ.Ig nori rao je posljed nju primjedbu. - Kako bi, dov raga, Emily Huber

mogla znati da ja pijem? Jesi li joj ti rekla?- Tata, to je posljed nje što bih ja rekla. - De borah je čučnula kraj

njegova naslon jača. - Nije neka velika tajna kako se glas ine počnuširiti. Večeras si bio na večeri s Mattom. Gdje ste bili?Mi chael nije odmah odgo vorio. Na koncu reče: - U Depotu.- To je u samom gradiću. Jesi li pio uz večeru?- Popio sam jedno piće. Možda dva, ali što se to bilo koga tiče?- Ako te ljudi vide da piješ, os obito ako pop iješ više od dva pića,

počnu priče.- Jesi li me ikad vid jela pi janog?- Ne, ali vidim te jutro nakon toga, i muče te jake gla vo bolje.- Gla vo bolje su od spavanja u ovom prok letom naslon jaču.- Gdje spavaš nakon što pre više pop iješ.- Odakle ti to znaš? - za ur lao je. - Nisi ovdje. Ne znaš što pop ijem.

Ništa ne znaš o meni.

- Ne dostaje ti mama - tiho će De borah.- Ne dostaje? To je veoma blaga riječ - grmio je. - Os jećam kao da

je po lovica nestala.- Opi janje neće pomoći - molećivim će tonom De borah.- Je li? - Prkosno je pod igao čašu i iska pio je jednim gutl ja jem, ali

kad ju je spus tio, pro mašio je cilj. Čaša je pala na sag. De borah ju jepodigla, ali se činilo da on to nije prim ije tio.- Kako bi ti mogla znati što pomaže? Nikad nisi bila na mojemu

mjestu. Tvoj te muž napus tio, a ti si bila sasvim u redu, nisi nimaložalila, nije ti ne dosta jao.- Tata -- Što, tata? - odbrusio je i ustao kako bi se suočio s njom, ali

prilično nesig uran na nogama. - Želiš razgo v ar ati o mojoj reak ciji nagu bi tak, ali razgo v a ra jmo o tvojoj. Ti se dis tan ciraš od svih.To je od pića, pom is lila je De borah, premda ju je op tužba za boljela.

- Došla sam ovamo kako bismo razgo v arali o piću.- Zar ništa nisi os jećala kad je Greg otišao?- Mnogo sam toga os jećala - ljutito je rekla.- Nisi baš ništa pokazivala.- Kako sam mogla? - uzviknula je. Od pića ili ne, to je veoma

nepravedno. - Imam dvoje djece, a oni su se os jećali napušten ima.Morala sam im biti majka i otac. Zar bi bilo bolje da sam samo sjedilai gledala razbijene djeliće naših života? Netko ih je morao pok upiti.- Što si ti bez prob lema učinila - rekao je Mi chael i pogle dom po-

tražio svoju čašu. Kad je nije našao, uzeo je drugu.- Ošišala si kosu - prom rm l jao je. - To je sve. Skrat ila si kosu.- Natočio si je još jedno piće.- Molim te, nemoj piti - rekla je.Zureći u nju, popio je veliki gutl jaj. - Gregu se sviđala tvoja duga

kosa, pa si je odrez ala. To je jedini razlog. Voljela si svoju dugu kosu.- Tre bala mi je promjena.- Željela si izgled ati žen stveno - op tužio ju je, kuckajući vjenčanim

prstenom po čaši - jer te muž os ta vio zbog druge žene.- Želio je drugi način života - is pravila ga je De borah, na rubu suza.- I željela si da cijeli svijet zna da nisi ti kriva, ali bila si kriva, De-

borah. Muškarci žele žene kojima je stalo. Tvojoj je majci bilo stalo.Uvijek je bila tu kad sam je trebao. - Popio je još malo.

- Molim te, nemoj - preklin jala ga je De borah.- Imala je dugu kosu kad sam je upoznao - zam išljeno je go vorio,

proučavajući ono što je ostalo u njego voj čaši - a onda je to postaloprev e liko opterećenje, pa ju je skrat ila. Sviđala mi se i kratka, ali onanije bila liječn ica. Liječn ica mora biti uredna.- Ja sam dobra liječn ica - šapne De borah.- Da sam imao sina, on bi bio liječnik.Progutala je slinu. - Nisi imao sina.- Oduvijek sam želio praksu oca i sina.Srce joj se kidalo. - Imaš praksu oca i kćeri.Iska pio je os tatak pića. - Ista stvar.- Nije - rekla je. Rana koja se god i n ama širila odjed nom se rastvor-

ila. - Ja nisam tvoj sin.Pod igao je glavu. - Što si rekla?- Ja nisam tvoj sin - glas nije je ponovila.Nam rš tio se. - Što to go v oriš?- Istinu - rekla je. - Ja ti nisam sin. Ja sam tvoja kći i mogu dati ono-

liko koliko mogu. Možda nisam savršena, ali sam Bog zna da sam setrudila, a ako ne mogu is pun iti tvoja očekivanja, možda je to istinakoju moram pri hvat iti. - Duboko je udahnula. - Evo još jedne istine. Tipre više piješ.- To je istina? - Ulio je još viskija u času, a zatim se okrenuo prema

njoj i opasno tihim glasom pitao: - Zar go v oriš da ja lažem?Bila je dovoljno pov rijeđena da ne us tukne. - Kažem da ne želiš pri-

hvat iti istinu.- Ha! - rekao je i zamahnuo rukom tako da se viski izlio iz čaše. -

Gledaj tko ne želi pri hvat iti istinu! Okrivljuješ Grega za pro pastvašega braka. Zar misliš da tvoja djeca to ne os jećaju?- Tata.- I ti im ne daješ loš primjer?- Molim te, tata.- Molim te, što?- Pre više piješ.- Vidiš? - rekao je i os mjehnuo se. - To želim reći. Ja ovdje go v orim

o emo cion al nim pit anjima, a ti samo ponavl jaš ‘Tata, pre više piješ’.Ja ne pijem pre više - obrecnuo se. - I što ako pop ijem jedno ili dvapića kako bi mi bilo lakše dok ovdje sjedim sam? To samo pokazuje

da sam ljud sko biće. - Pod igao je čašu kao da joj nazdravlja. - Moglabi nešto naučiti iz toga.- Molim te, tata.Uz tresak je spus tio čašu. - Ja tebi ne go v orim što da radiš u

slobodno vrijeme. Nemoj ni ti meni. - Popio je još jedan gutl jaj i zgra- bio dalj in ski. - Razgo vor je za vršen. - Po jačao je ton i utonuo natragu svoj naslon jač.De borah se teška srca vrat ila do svojeg auto mobila i natraške izišla

s kolnog pri laza. Nikoga nije srela tijekom kratke vožnje do kuće, akad je ušla u garažu, bila je pre više iscrpljena da bi izišla iz auto- mobila.Uskoro se ugas ilo svjetlo na stropu.Sjedila je u mraku sve dok se nisu ot vor ila vrata kuće. Ondje je sta-

jala Grace, ocrtavajući se na svjetlu iz pre d vorja; njez ina kosa masauvo jaka koja joj uok vir uje lice, vitko tijelo vidljivo napeto.- Mama? - glasno je za zvala.De borah je ot vor ila vrata auto mobila i izišla. - Hej, dušice - rekla je

kad je stigla do nje.- Zašto si ondje sjedila?- Bilo mi je udobno.- U garaži? - upita Grace. - Mogla si um rijeti da je bilo ugljičnog

monok sida. - Posebno je naglasila posljed nji slog.- Motor je ugašen. Nema ugljičnog monok sida. - Posve iz moždena,

De borah je prošla kraj dje vo jke. Nije ju dotaknula. Činilo se da dodi- rivanje ne pomaže.- Gdje si bila?- Kod djeda. Rekla sam ti kamo idem. - Izvadila je šalicu i na pun ila

je vrućom vodom. - Morala sam razgo v ar ati s njim.- Ot vor ila je ormarić u kojem se nalazio čaj.- O čemu?Ka milica? Limun? Papaja? De borah nije mogla od lučiti. Za t vor ila je

oči i nasumce dotaknula kutiju. Papaja. Dobar izbor.- Mama?Izvadila je vrećicu čaja i spust ila je u šalicu. - Da, dušice.- O čemu si razgo v arala s djedom?De borah nije imala snage za izmišl janje laži. Osim toga, njez ina je

kći pametna dje vo jka. Za cijelo je opazila da njezin djed pre više pije.

Pogle davši ravno u Grace, rekla je: - Mislim da djed ima prob lem spićem.Dje vo jčine su se oči raširile. - Misliš da je al ko holičar?- Možda još nije. Zasad samo pre više pije.- Kao, što pije? Vino?- Viski.- Viski - ponovila je Grace. - Kao, pije u nekom baru? Pije kod

kuće?De borah je podigla šalicu i os jetila umirujuću aromu papaje.- Vid jela sam ga da pije kod kuće, i ovdje, i u restor an ima.- Ti piješ u restor an ima. Piješ kod Trut tera.- Ne toliko da bih to os jetila. Znam što mogu pod nijeti.- A djed ne zna? Što je s poslom? Pije li ondje? Mislim, kao, to bi

bilo na jgore, zar ne?- Da. To bi bilo na jgore. - De borah je pijuck ala čaj. - Nisam sig urna.- Ali misliš da pije?De borah je razmis lila o mogućnos tima i ponovno iz ab rala istinu. -

Vid jela sam Emily Huber u teretani. Jesi li čula nešto o tome da jenetko nazvao poli ciju zbog buke u subotu uvečer?- Misle da smo to mi učinili.- Znala si to? Zašto mi nisi rekla? - Odmahnula je rukom.- Nije važno. Emily će odvesti Kelly i Kim iz naše am bu lante.Grace je šutjela. Na koncu je mrzo voljno rekla: - Jesi li nazvala poli-

ciju? - Držala je prst kraj usta, nije još grick ala nokte, ali blizu.De borah se nije po trudila ukor iti je. - Kako bih mogla znati je li bilo

bučno ili nije? Nisam bila ondje.- Rekla sam ti za bač vicu.- Rekla si mi nared noga dana - rekla je De borah, kao odgo vor na

op tužbu.- Jesi li zamo lila Dani elle da dođe ovamo? - Grace je pitala na onaj

isti mrzo voljni način.De borah nije odmah shvat ila. - Ne. Zar je došla?- Dovezla se ovamo i pozvala me van. Rekla sam joj da ne mogu ići

jer moram nap isati esej iz engleskog, što sam doista tre bala učin iti,ali nisam. - Posljed nje je riječi prkosno izgo v or ila i za vukla ruke ustražnje dže pove traper ica. - Jesi li je zamo lila da dođe? - ponovilaje.

- Ni sluča jno. Dani elle te obožava. O, Grace, žao mi je da je baremnisi pozvala unutra. Karen kaže da doista želi razgo v ar ati.- Pa, ja ne želim. Ovo ti go v orim samo zato da bi ti mogla reći

Karen. Dani želi razgo v ar ati o nes reći, a ja ne želim. - Odgurnula jekosu s lica. - Kakve veze gos pođa Huber ima s tim da djed pije?De borah je od lučila zane mariti ostalo. - Kaže da pije u vrijeme

ručka.Grace je napravila gri m asu. - Gos pođa Huber to kaže? Gos pođa

Huber, koja uvijek sjedi kraj nji hova bazena iza kuće i drži koktel uruci? Gos pođa Huber nema pravo nikoga op tuživ ati da pije u vrijemeručka. No je li to istina?De borah je toplu šalicu pris lonila na obraz. - On kaže da nije.- Vjer uješ li mu?- Ne znam. Uvečer pije jer mu ne dostaje baka Ruth.- Volio ju je - ukor ila ju je Grace, kao da De borah pojma nema.- Znam da ju je volio, Grace. Gledala sam tu ljubav mnogo dulje od

tebe. Posve mi je jasno zašto je usam ljen kod kuće, ali... piti naposlu? To je uistinu opasno.Grace se povukla. - Možda je to samo jedno ili dva pića.- Jedno ili dva pića može uprskati njegovu prosudbu.- Zar doista misliš da bi ikada donio odluku koja bi nekomu naudila?- Ne svjesno. Ali greška u nečemu malenom, kao što je doza lijeka

u re ceptu, može imati strašne posljedice.- Želiš reći, netko bi ga mogao tužiti.- Želim reći, netko bi mogao um rijeti. A on liječi de setke tvojih vršn-

jaka. Kako im može go v or iti neka ne piju ako on to sam čini?- Možda je ap stin en cija ner ealna. Možda Huberi imaju pravo po pit-

anju uz i manja ključeva. Želim reći, ako će klinci to ionako učin iti,možda je bolje osig ur ati se. Kako možemo znati koliko možemopopiti uko liko ne pok ušamo?- Nisam ja ta koja to kaže, dušice. To je zakon. A djed se nalazi u

po ložaju mor al nog autor iteta. On je uzor. Uzor ne pije na poslu.- Uzor ne laže - reče Grace.De borah je cijelu minutu zurila u nju. - Ne.Prizn anje kao da je is puhalo dje vo jku. - Kako je prošlo kod djeda?De borah se za hvalno vrat ila na sig urnije pod ručje. - Ne dobro.- Je li bijesan na tebe?

- Ja... rekla bih da je. Nadam se da će ga to proći do jutra.- Da će ga proći, kao, shvatit će da ti imaš pravo? De borah se

nasmiješila. - Ne bi li to bilo lijepo?

12. poglavlje

To su bile puste želje. Mi chaela nije prošlo do jutra. De borah nijeznala čega se on sjeća od preth odne večeri, ali je nazvao rano ujutroi rekao da ide van na dor učak, te neka ne dolazi k njemu. Sluča- jnost? Možda. Njegov bi joj ton to rekao, ali De borah nije samarazgo v arala s njim. Dylan je primio poruku i nije joj dao slušalicu.Nakon što je djecu odvezla u školu, pošla je u pekar nicu. Vanjski su

sto lovi bili za uz eti jer su ljudi uživali u jut ar njem suncu. Ušla je, uzelaSoMa štapić i kavu, te pošla u po tragu za Jill. Bila je u uredu i lijepilapoštanske naljepnice na ljetne brošure. De borah nije bila sig urnaodakle da počne, pa je odložila svoje stvari i spust ila se na stolicu.Jill ju je pogledala i rekla: - Grozno izgledaš.- Grozno se os jećam - prom rm lja De borah. Padalo joj je na pamet

još riječi kojima bi opis ala kako se osjeća, a među njima irazočarano, ali dovoljno je i grozno. - Sinoć sam se sukobila s tatom.Uslijedila je stanka, a potom zn atiželjno: - Što znači ‘sukobila’?- Rekla sam mu da pre više pije.- Jesi? Što je rekao?- Rekao je da se to mene ne tiče.- Je li to bilo prizn anje?- Bilo je nijekanje. Zatim napad.Jill se nam rštila. - Kakva vrsta napada?- Nemoj se mrštiti - reče De borah. - Točno je tako tata izgledao kad

mi je rekao da ništa ne znam.Jill se razvedrila. - Zašto te napao?- Jer sam ga za cijelo po godila u živac.- Što je rekao?- Kako se usuđujem op tužiti ga da pije kad ja činim bla-bla-bla.- Što ti znači to bla-bla-bla?- Loša supruga, loša majka.- Bio je pijan.- Zapravo, nije - reče De borah. Razmišl jala je o tome.- Zato je sve bilo tako grozno. Vjer o jatno je popio više no što je

trebao, ali bio je posve artiku liran. Mislim da mu je piće razvez alo

jezik. Go vorio je ono što je doista mislio, ali ranije se us tručavao reći.- Nisi loša supruga, niti si loša majka.- Zapravo, Jill, uopće nisam supruga. To je nagla sio, a iznio je i

svoju teoriju o tome zašto je Greg otišao. Vjer o jatno je u pravu.Nisam bila pot pora Gregu.- Ha. Greg nije bio pot pora tebi.- Možda bi bio da sam to tražila od njega. Nikad nisam. Dakle, to je

još jedna od mojih mana.- Što - neo vis nost? - upita Jill. - Snalažljivost? Samo- dostat nost?De borah je tre bala biti po laskana, ali je tužno rekla: - Nekoć sam

znala kamo idem. Više ne znam.- De borah. Što je ovo?De borah je pro trl jala čelo. - Jučer sam imala doista loš dan.- Kako to?- Odakle da počnem? Nez ado voljni pa cijent koji se tati požalio na

mene? Poziv škol ske psi ho lo ginje koja je za b rinuta, za Grace? Jošjedna pa cijentica - ovaj, sad je bivša pa cijentica - koja me napala uteretani?- Počni odatle - reče Jill. - Od teretane.- Dobar izbor. - De borah ju je otvoreno pogledala. - To ob jašn java

moj sukob s tatom. - Pre pričala joj je svoj susret s Emily Huber.Jill je slušala, skidajući neko liko naljepn ica s lista. - Emily je samo

posredno tvoja pa cijentica. - Za lijepila je naljepnicu na brošuru. - Svešto kaže zapravo se ne odnosi na tebe. - Još jedna naljepn ica, pajoš jedna. - Samo se oko m ila na tatu kako bi se os vetila tebi jer znašda je prošli vikend klincima dala al ko holna pića.- I ja sam to mis lila, ali tada su me počele mučiti neke sit nice - kao

što je način na koji za tvara vrata svoje or dinacije u vrijeme ručka. Tosam uvijek smat rala znakom da želi neko liko minuta tišine, ali moždaje ondje pio. - Po zornije je pogledala Jill. - Blijeda si. Os jećaš li sedobro?- Samo umorno - reče Jill - ali to je nor malno. Dakle, je li tata

štogod priznao?- Ne. Samo je po jačao ton tele vi zora i isključio me. Jutros mi je os-

ta vio poruku da će vani dor učkovati, no možda je to istina. Ali moratću ga vid jeti na poslu. Moglo bi biti veoma neu godno.- Misliš li da je al ko holičar?

- Još nije.- Hoćeš li ga upo zor iti?- Ne znam.- Mislim da bi tre bala.De borah se zagrcnula. - Lako je tebi go v or iti. Ne moraš se ti suočiti

s njim. Bit će bijesan.- Ali ako to ne učiniš i situa cija se po gorša, nikad si nećeš opros titi.

Moraš se opet kon frontir ati s njim.Imam ideju reče De borah. - Ti mu reci o našim strahovima.- Hej, ja nemam praksu s njim.- On je tvoj otac. Zar nisi za b rinuta za njegovo stanje?- Je li on za b rinut za moje?- Kako bi mogao biti? - odbrusi De borah. - On ne zna za bebu.Jill podigne ruku. - Neću reći tatu za bebu.- To bi moglo pomoći - preklin jala ju je De borah. - Beba znači nov

život. Mogla bi mu reći da ćeš joj dati ime Ruth.- Njoj? Nemam pojma da će biti dje vo jčica!- To nije važno, Jill. Pružilo bi mu nešto dobro o čemu bi mogao

razmišl jati. Želim reći, pro tekle tri godine bile su prilično teške zanjega. - Nab ra jala je na prste. - Mamina smrt. Moj razvod. Dylan oveoči. Moja nes reća. - Za zvo nio je njezin mo b itel. - Treba mu neštodobro. Reci mu za dijete.Jill se uopće nije doim ala uvjer enom. - I dopustiti da prezirno govori

o ženama koje se kor iste bankama sperme?- Reci mu da želiš to dijete. To je svakako istina.- Istina je pre cijen jena.De borah se poželjela prepir ati. Nekoć je vjer ovala u istinu. Vjer-

ovala je u pravedno i nepravedno. Ali ne danas.Njezin je mo b itel opet za zvo nio. Izvukla ga je iz džepa i pogledala

maleni ekran. U sljedećem je tren utku ustala.- Odmah ću se vrat iti - rekla je Jill i, prošavši kraj onih u kuh inji koji

su je mogli čuti, izišla kroz stražnja vrata prije nego se javila.- Halo.- Dali ste mi svoj broj - rekao je Tom McK enna, kao da se is pričava

zbog poziva.- Jesam - reče De borah. Zapravo joj je bilo drago što čuje njegov

glas. - Imate li kakvih dobrih vijesti? Dobro bi mi došlo nešto za

popravl janje raspo loženja.- Selena je pot pis ala dop uštenje, i to bez borbe.De borah je prošla kraj žutoga kom bija. - To je bilo mudro.- Zapravo je bilo se bično. Nadala se da će podaci dokazati da je

ona u pravu. Želi vjerovati da ste Calu dali dozu Cou mad ina dok jeležao kraj ceste.- Kako bi iskr vario i umro? To je bolesno. - Riječ joj je iz letjela prije

nego je shvat ila da nije os obito pametno ružno go v or iti o šo gor ici togčovjeka.- Nije znala da uzima taj lijek - rekao je Tom, ali se nije doimao uv-

rijeđenim.De borah je nastavila hodati, sad niz uličicu. Zidovi od cigle s obje

strane pružali su joj određenu privat nost. - Dakle, je li ga uzimao?- Da. Zdravstveni mi je zavod upravo fak sirao pod atke. Cou madin

je ondje zab ilježen.Laknulo joj je da je barem u tome dokazana njez ina nevinost - ali i

zbog Tomove otvoren osti. - Bio je le git imno prop isan?- Očito. Ondje su navedena dva liječnika - Wil liam Beruby i An thony

Hawkins. Jeste li ikad čuli za nekoga od njih?- Ne. Gdje rade?- Nije navedena adresa, ali pre trage su se plaćale Memor i jalnom

medi c in skom centru Sveučilišta Mas sachu setts. Po tražio sam ga nain ter netu. Oba su liječnika nji hovi surad nici.- Spe cijalnost?- Jedan je za srce, drugi za moždane udare. Očekivao sam ovo

drugo, s obzirom na ob iteljsku anamnezu. Navodno je Cal imao nizlakših moždanih udara.De borah je kratko za stala. - Kratko tra jni ishemijski napadi? - izn en-

ađeno je pitala.- Tako piše. Je li to moguće?- Netko bi možda rekao da je Cal bio prem lad za taj prob lem, ali

događa se. Mogli biste razgo v ar ati s njegovim liječn icima. Niz kratko- tra jnih ishemijs kih napada svakako bi ob jas nio zašto je vaš bratuzimao Cou madin. - Nastavila je hodati.- Selena je morala znati za to.- Nije.De borah se opet zaustavila. - Kako je moguće da nije znala?

- Moj je brat bio ta jnovit.- Ali ona je bila njegova žena. Kako je mogao skriv ati tako nešto?- Vi recite meni. Bi li bilo moguće da ona to ne prim ijeti?- Da - prizn ala je. - Bilo bi moguće. Prema defini ciji, kratko tra jni

ishemijski napad traje samo neko liko minuta. Simp tomi mogu bitiblagi - prolazna obam r lost ili slabost u jednoj strani tijela, prob lemi svidom koji traju par minuta, vrtoglavica. Njegovi su simp tomi moglinestati prije nego je ona išta opazila, ali pit anje je zašto joj to ne birekao. Moždani udari su ozb il jan prob lem.- Možda je nije želio za b rin javati.- Veoma ple menito, ali mogao je voziti i doživjeti moždani udar dok

je ona na su voz a čkome mjestu, a ne bi znala što se događa.- Isto je ako ga je udario u auto mobil pa je žurno pre vezen u bol nicu

- reče Tom.- Da - prizn ala je De borah. - Žao mi je. Nisam željela krit iz ir ati

vašega brata, niti njegovu ženu. Ljudi pos tupaju onako kako im na- jviše odgo v ara.Tako je dugo šutio da se počela za b rin javati da ga je uv rijedila ili da

se veza prekin ula, ali je tada tiho rekao: - Nisam sig uran da je toodgo v aralo Seleni. Prilično je bijesna. Budući da Cala više nema,bijesna je na mene. Neprest ano pita zašto bi odlazio čak doWorcestera, a ne u Boston koji je bliže. Meni se to čini očitim. Cal jeodlazio u Worcester upravo radi ta jnosti.- I Selena ništa nije sum njala? - upita De borah. - Morala je znati da

putuje u Worcester.- Mis lila je da pos jećuje pri jatelja. Rekao joj je da se zove Pete

Cavanaugh i da je to stari pri jatelj iz sred nje škole koji je izgu bio objenoge u Iraku.- Je li to istina?- Pete Cavanaugh je doista bio u sred n joj školi s Calom. No bio je

Calova noćna mora. Nikako ne bi mogli biti pri jatelji.- Katkad, ako je nekoga snašla tako teška sud bina -- Ne. Pete Cavanaugh koji je živio u našem sus jed stvu doista je

otišao u Irak, ali je po ginuo na početku rata. Cal se njime kor is tio kaoalib ijem otkako su se on i Selena pre selili ovamo iz Seattlea. Znači,četiri godine. Pete je cijelo to vrijeme mrtav.De borah je čula gnjev i nije mu to mogla zamjer iti. Kad se govori o

istini. - Što je s tele fon skim poz ivima iz Worcestera, recimo, da bi sepotvrdio termin preg leda?- Bili bi up ućeni na njegov mo b itel. Selena uopće ne bi znala.- Ali zašto? - upita De borah. Za stala je kad je stigla do izlaza iz uli-

cice. - Imao je pravi zdravstveni prob lem. Zar se bojao da će imatilošije mišljenje o njemu, da će ga možda napustiti?- Ne. Cal je jed nostavno bio takav. Kao i naš otac.- Za tvoren?- Ek stremno. Bio je majstor za kat egor iza ciju. Svoj je život vidio u

seg men tima koji se nikad nisu preklap ali.De borah se naslonila na zid od cigle. U glavnoj je ulici bilo mnogo

pro meta. - Seg men tima?- Ob itelj. Posto jala je ona u kojoj se rodio i ona koju je stvorio. Te se

dvije ob itelji nikad nisu upoznale.- Ozb iljno? - Nije to mogla zam is liti. - Nikad niste upozn ali njegove

rod itelje?- Ili njegovu braću i sestre. On bi ih katkad pos jećivao, ali mi nikad

nismo išli s njim.- Nisu li se raspit ivali o vama?- Nisu ni znali za nas. A zatim je tu bio posao. Imao sam dvan aest

godina prije nego sam saznao što radi moj otac.- Što je radio?- Bio je kemičar. Zapravo, ugledan kemičar. Držao je pre davanja na

sveučiliš tima diljem zemlje. Dolazio bi kući i os ta jao s nama mjesecili dva, ali nikad nije go vorio o svojem poslu. Moja majka nikad nijeodgo v arala na naša pit anja. Na koncu sam u knjižn ici morao po tražitinešto o njemu.- To je nevjer o jatno - reče De borah, pok ušavajući shvat iti.- Ali vaš brat nije skrivao svoj posao. Njegova je žena znala što je

radio.Dio. Ona ne zna koliko je za rađivao, te je li njegov ugovor

uključivao životno osig ur anje ili mirov in ski plan. Jednom se prost or i- jom u kući kor is tio kao uredom. Rekla je da je ondje noću čitao. Pre- tražio sam svaki cen ti metar te prost or ije i nisam našao niti jedanpapir koji bi mogao biti povezan s poslom.- Nikak vih učen ič kih radova?- Nešto od toga moglo bi biti u njegovu kom pjutoru, ali Selena ne

zna lozinku. Pret postavl jamo da ima os ob nih dok umenata u njegovuuredu u školi. Ako nije tako, nemam pojma. Čak ne znam ni gdje držisvoje račune.- O, počet će stiz ati - prim ijeti De borah.Tomov je glas bio izrazito ozb il jan. Ako je ovo njegova osobna

katarza, bio je nezaustavljiv. - Ne u kuću. Računi su odlazili upoštanski pret inac. I to je naslije dio od našeg oca - više poštans kihpret in aca. Računi su stiz ali u jedan, osobna korespond en cija u drugi.Sve odvo jeno, sve privatno. Cal je također imao neko liko mo b itela.Ja sam vidio samo broj iz Seattlea. Nisam znao da se pre selio naistok sve dok me Selena prošli tjedan nije nazvala. Nije li tootkačeno?Otkačeno je jedna riječ za to. Druge sadrže mračn ije ko nota cije. -

Je li vaš brat uopće imao pri jatelja?- Vjer o jatno ne, barem ne onako kako bismo ih vi ili ja definir ali. Pri-

jateljstvo iziskuje komu ni cir anje.- Ali imao je suprugu. - Što je više od onoga što imaju ona ili Tom.- Istina, premda nisam sig uran zašto. Bolje bih to ra zu mio da su

imali djece. Ali ona tvrdi da on nije želio djecu.- Jeste li ikad razgo v arali s njim o tome?- Ja? Ne. Nisam čak znao ni da je ožen jen dok Selena nije nazvala

i rekla mi da je umro. - Zastao je. - Vjer o jatno vam to ne bih smio go- v or iti.To je bio neu godan pod sjet nik da su na suprot nim stranama. Ipak,

De borah nije mogla odoljeti a da ne pita: - Je li Cal re dovito trčao?- Koliko ja znam, nije. No Selena kaže da su se upozn ali na ski-

janju, a ja nisam imao pojma da on skija. Znači, možda je re dovitotrčao. Zašto pitate?- Mjesto gdje smo ga udarile bilo je oko pet kilo metara ud aljeno od

njegove kuće. To bi zn ačilo da je trčao barem deset kilo metara. To jepoprilična ud aljen ost za trčanje po pljusku. Ili je bio pre dani sportaš,ili je bio... - pore mećen je riječ koja joj je pala na pamet, ali se zado- voljila riječju: - ... ek s centričan.- Ek s centričan - potvrdio je Tom. - To mu je bilo u genima.- Kako ste vi to izb jegli?Uslijedila je kratka tišina, a zatim: - Kako znate da jesam?Pok ušala je za ključiti je li ozb il jan ili se šali. - Valjda ne znam - na

koncu je rekla.Željela mu je postaviti još de se tak pit anja, a među njima i zašto je

Cal, ako je re dovito uzimao Cou madin, od lučio to prešutjeti liječn- icima, ali se tada iza ugla po ja vio auto mobil. John Colby. Mahnulamu je i uhvat ila njegov pogled.- Sad moram poći - rekla je Tomu. - Hvala vam što ste mi javili to

što ste sazn ali.- Vaš će odvjet nik biti zado vol jan.- Moj odvjet nik to neće znati. - Gledala je kako John skreće u

uličicu. - Moram ići. Još jednom hvala. - Prekin ula je vezu i prišlaauto mobilu. Morala je nešto raščistiti s Colbyjem.- Što se do godilo u subotu uvečer? - pitala je.- U subotu uvečer? - zbunjeno je pono vio.- Netko je Hubere pri javio poli ciji. - Koraknula je un atrag kako bi

mogao izići iz auto mobila.- Ah. To. Susjed ih je pri javio. Uvijek se zbog nečega žali - stalno

zove zbog radija u auto mobilima koji trešte. Smat rao je da je zabavapre više bučna.- Jesi li Huber ima rekao tko je zvao?- Ne - oprezno je odgo vorio John i pogledao je.- Jesu li pitali ako sam to bila ja?Pogledao je u stranu. - Da. Rekao sam im da uopće nisam razgo v-

arao s tobom.- Ali oni to nisu vjer ovali.- Ne. - Opet ju je pogledao. - Tvrdili su da je to zato što Grace nije

došla na zabavu. Zar nije bila pozvana?- O, bila je pozvana - reče De borah, uzdahne i prođe rukom kroz

kosu. - Samo nije željela ići. Zbog toga sam izgu bila dvije pa- cijentice, Johne. Emily je odvela dje vo jke iz naše am bu lante.- O, hej, žao mi je. - Zvučao je iskreno. - Rekao sam joj da to nisi

bila ti. Želiš da pođem k njoj i kažem joj tko je doista zvao?De borah se bojala da će to samo iza zvati dod atne sumnje da je

poli cija fa vor iz ira. - Ne. Ako povjer enja više nema, onda ga nema.- Ako ti to nešto znači - povjerio joj je - bolje je da Grace nije išla.

Huberi su svojoj star i joj kćeri običavali davati pivo kad je pozivala pri- jatelje. Nema razloga mis liti da isto ne čine i s Kim. Osobno bihpošao onamo pogled ati da se buka nije stišala, ali kad nisam dobio

još jednu pritužbu, odustao sam. Jasno, sad bih samog sebe udaraoda se netko od te djece auto mobilom zabio u stablo. Ali primili smosamo jednu pritužbu.- Rukom je prešao po svojem za obljenom trbuhu. - Teško je u ovom

gradiću jer ima tako mnogo imućnih rod itelja. Katkad im moramovjerovati na riječ. - Laktom se naslo nio na krov auto mobila. - Jučersam vidio Grace.De borah uzdigne obrve. - Doista?- Na stazi sta di ona. Trenir ala je s ekipom. Čovječe, kako trči. Sve je

ostale os tavila u prašini. - Nasmiješio se. - Pod sjetila me na tebe.- Ja nikad nisam trčala.- Ne, ti si plivala, ali bila si brza. Još uvijek imaš one pokale?- A-ha. Nalaze se u kar ton skoj kutiji u pod rumu.- Nisu izloženi? Tre bala bi se pono s iti tim stvar ima. Bila si izvrsna

za lokalnu ekipu.De borah dugo nije razmišl jala o tro fejima. Posljed nji put ih je

izvadila kako bi ih pokazala djeci, a i tada samo zato što je Karenneprest ano go v or ila o tome. Za Grega, bili su kon ven cion alansimbol, os vo jeni u vrijeme kad je on gradio kuće u središtu grada,nosio dugu kosu, izblijed jele kratke hlače i slo jeve znoja od tjedandana. Do tren utka kad je upoznao De borah, pokrenuo je vlastitutvrtku, pa je i sam posta jao sve kon ven cion al niji, ali nikad se nijezag ri jao za njez ine pokale iz sred nje škole.Sad je, odgo v a rajući na Johnovu primjedbu, slegnula ra men ima. -

Kad sam se udala i dobila djecu, na grade mi više nisu mnogo zn- ačile. Ne želim živjeti u prošlosti.- To je pametno. Ne bi bilo dobro za djecu. Neka djeca jed nostavno

ne mogu ponoviti ono što su postigli mama i tata - premda je tvojaGrace i sama pob jed nica, ali ra zumiješ što želim reći. Ti si doistasnažna žena. Grace mora is pun iti mnoga očekivanja. Je li još uvijekzag ri jana za pri rodne pred mete?De borah kinine.- Hoće li se pridružiti tebi i tvojem tati?- Nadam se.- I ona to želi, kao što si ti željela?- Kaže da želi.- Bolje to provjeri da budeš sig urna - savjetovao joj je, zureći u

svoje cipele. - Znam kako je to kad razočaraš rod itelja. Želiš biti što,običavao je pitati moj otac. Svi u mojoj ob itelji su odvjet nici.- Ti si šef poli cije. To nije baš bez veze.- Postoji raz lika, rekli bi moji rod itelji da su živi. - Pogledao ju je. -

Ne znam zašto ti to go v orim. Valjda je još uvijek bolna točka. Ti sitakva stijena, čak i sada, nakon nes reće. Za b rinut sam za Grace.Mlada je. Možda nije tako jaka.- Mislim da je pro tekli tjedan bio pre više za nju.- Nadam se da se neće ud aljiti od pri jatelja.De borah je nastojala biti poz it ivna. - Samo se malo pritajila.- Ha. To je tre bala učin iti kći Grace Kelly.- Kako molim?- Sjećaš se Grace Kelly?- Nara vno - reče De borah, os jet ivši laganu nela godu. - Živjela je

san svake mlade dje vo jke. Tek sam postala tine jdžer ica kad jeumrla.- Sjećaš se kako je umrla?- Vozila je kad je njezin auto mobil sletio s ceste i pao niz padinu.- Hmm. Njezinoj je kćeri kas nije bilo teško - znaš, onoj koja je bila u

auto mobilu s njom. Uvijek sam se pitao nije li ipak ona vozila, pa suto zataškali.- Ali princeza Grace je imala moždani udar - pobunila se De borah.- Pa, nije važno - reče John. - Tvoja Grace ima sreće. Ima tebe. -

Počešao se po zat iljku. - Slušaj, stvarno mi je žao zbog Hubera.Vjer o jatno sam trebao otvoreno reći tko je nazvao. Mrska mi je pom- isao da si zbog mene izgu bila dvije pa cijentice. Ako nešto moguučin iti...- Možeš - reče De borah. Razmišl jala je o svemu što joj je Tom

rekao o svojem bratu. Vjer o jatno bi tre bala reći Johnu, ali je os jećala- možda apsurdno - da ne smije iznevjer iti Tomovo povjer enje. -Samo ubrzaj izvještaj o nes reći, Johne. Duguješ mi to.

13. poglavlje

Mi chaelov auto mobil nije bio na kolnom pri lazu kad je De borahstigla do kuće, te je iz dvaju razloga os jetila olakšanje. Prvo, doistaje željela vjerovati da je izišao na dor učak. I drugo, bilo joj je dragoda ga još ne mora vid jeti.Parkir ala se u bliz ini, te odnijela svoju liječn ičku torbu, kavu i ne t-

aknuto ljepljivo pecivo niz kolni prilaz. Na malenom parkir alištunalazila su se tri auto mobila - službenice na pri jam nom, medi c in skesestre i prve pa cijentice koja se za razila preh la dom od svoje djece.Nakon što joj je di jagnosti cir ala bron hitis, De borah ju je ot pravila sodgo v a rajućim re cep tom i za putila se hod nikom. Njezin otac nijestigao.Njegov je ured bio uredan, ali pretrpan. Sve su police pune knjiga,

pod sjet nik na dane kad časop isi nisu bili di git alni, a premda jepostao posve ovisan o kom pjutoru što se nalazio po strani nanjegovu pisaćem stolu, nije se toga želio riješiti. Isto je s darovimašto su mu ih tijekom godina davali njegovi na jm lađi pa cijenti -čestitke za Valentinovo koje su iz godine u godinu punile ploču odpluta, brojne školjke, ka menčići i grančice, čak i prim it ivna šalica odgline. Svaki je pred met čuvao uspo menu. Bez obzira na njegovodiktat or sko držanje, Mi chael je meka srca.- Jesi li već po tražila bocu u ladici? - pitao je njezin otac dok joj je

pri lazio iza leđa. Spus tio je hrpu časop isa na stol i upalio svjetlo.- Ne - rekla je. - Nikada to ne bih učinila.- Zašto ne?- Jer je to tvoj stol.Lice mu je bilo mrko. - Ali si razmišl jala o tome.- Zapravo, razmišl jala sam o tebi i mami - reče De borah. I da, palo

joj je na pamet da bi tre bala provjer iti pisaći stol, ali nije skupiladovoljno hr ab rosti da to doista učini. - Voljela bih da sam imala brakkakav je bio vaš.- Mis lila si da ga imaš. Ja sam mislio da brzaš. Bio je hipi, za Boga

miloga, ali ti si rekla da ga to čini poseb nim.- Bilo je.

- Diskut ab ilno, s obzirom na ono što je otad učinio, ali tada si tvrdilada si našla pravog čovjeka, te da ćeš ga izgu biti budeš li čekala daza vršiš medi c in ski fak ul tet.- Izgu bila sam ga - prim ijeti De borah.- Otišao je tek prije dvije godine.Tužno se nasmiješila. - Otišao je mnogo prije toga.- Brak je cijelo vrijeme bio loš? - izn en ađeno upita Mi chael.- Ne loš. Ali nije bio kao tvoj. To sam prip is ala čin jen ici da smo

oboje mis lili na svoje karijere.- Rekla si da mu ne smeta to što si ti liječn ica.- Mis lila sam da mu ne smeta, prava žena i sve to. Doimao se tako

mod ernim, idealna mješav ina slobod nog duha i realista. Na poslu jebio nevjer o jatan. Unio je nekon ven cion alne ideje u kon ven cion alnopod ručje. Mis lila sam da je bril jantan.- Za stala je. - Mis lila sam da me obožava onako kako si ti obožavao

mamu.- Možda u početku i jest.- Možda sam ga po grešno pro cijenila.- Možda si bila pre više mlada da bi ga uopće mogla pro cijen iti.- O, tata, nisam - ukor ila ga je. - Kad sam se udala, nisam bila

mlađa od vas.- U moje su vrijeme stvari bile drukčije. Moje su pri jatelje slali u

Vijet nam, a neki od njih nisu se vrat ili kući. Nismo imali be skon ačnomnogo vremena na raspolaganju.No De borah je odmahnula glavom. - Mnogi se i dalje mladi od lučuju

na sk lapanje braka.- To je sad društveno-ekonom sko pit anje.- Ali to čine, i nji hovi brakovi ne pro padaju baš uvijek. Dakle, koji je

naš prob lem?- Hej, nemoj mene uključiv ati u to.- Znam. Tvoj je brak bio savršen.Poru menio je jer se u njemu raspir ila ljut nja. - Ako mi kaniš početi

go v or iti o svemu što nisam znao o svojoj ženi -- Ne, nije o tome riječ. Ozb iljno mislim. Tvoj je brak doista bio

savršen - uporno će De borah. - Ne sjećam se da sam ikad vid jela dasi se prepirao s mamom. Mis lila sam da su svi brakovi takvi. Moždasam pre više očekivala. Možda sam u Gregu vid jela nešto čega jed-

nostavno nije bilo.Mi chael je sjeo za stol i uključio kom pjutor. - Ako si maštala, sama

si kriva. Ja ti nikad nisam rekao što možeš očekiv ati.- Ne. Ali djeca gledaju svoje rod itelje, a njihov odnos postaje mjer-

ilo.Pose gnuo je za na očalama. - Čini se da tvoja sestra to nije vid jela.- O, jest. Znala je što mama i ti imate. Što misliš, zašto nikad nije

našla pravog muškarca?Gledajući ekran, pro gun đao je: - Jer je nepris tupačna.- Nije nepris tupačna. Izbirljiva je. Željela je nekoga snažnog poput

tebe.Oštro ju je pogledao. - Nemoj mi laskati.De borah je odjed nom postala nes trpljiva. - Ne laskam ti. Ovdje je

riječ o per cep ciji - per cep ciji i očekivanjima. Vid jela sam određenimodel i neke stvari uz i m ala zdravo za gotovo. Očito je da nisam tre- bala. Ali razgo v arali smo o Jill. Prob lem je u tome da očekivanjamogu biti teška za dijete.- Jill nije dijete.- Jest. Ona je tvoje dijete. Uvijek će to biti.Pogledao ju je iznad okvira na očala. - Zar ne moramo prim ati pa-

cijente?- Ne može sve raditi onako kako si ti radio. To ne znači da je loše

ono što radi. Pekar nica je veličan stveno mjesto i njezin posao sjajnoide.- Dobro.- Zar te to ne čini sret nim? Što bismo više mogli željeti za našu

djecu, osim znati da su sretni?- Mnogo. Želimo sig urnost. Želimo razvoj. Želimo da im bude bolje

nego nama.De borah se sjetila onoga što je John rekao. - To možda neće biti

moguće. Što tada? Znači li to da su neuspješni?Njezin se otac us pra vio. - Ti reci meni. Želiš da tvoj sin igra be jzbol,

ali on ne vidi. Izvlači li on nekakvo zado voljstvo iz tih utak m ica?De borah je pom is lila na svojeg sina i srce joj se stis nulo.- Riječ je o tome da bude dio ekipe.Svakako, to mi kažemo. No je li tako? Je li mu bolje da bude na jgori

igrač ekipe -

- Nije na jgori igrač.- On ne vidi, De borah. Ne vidi lop ticu da bi je udario, i ne vidi kamo

je treba baciti. S druge strane, on je dobar maleni glazbenik.- Nikad neće biti kon certni pi jan ist - rekla je De borah, sjet ivši se

onoga što je njezin otac učinio Jill. - Neću vršiti prit i sak na taj način.- I ne misliš da je jed nako loše to što ga prisil javaš da igra be jzbol?

Ma daj, De borah. Ne vidiš ono što ti je točno ispred nosa.- Mislim da to vrijedi i za tebe i za mene - rekla je De borah baš kad

se ogla sio in ter kom.Mi chael je prit is nuo gumb. - Da.- Jamie Mc Donough je u prvoj or dinaciji, dr. Barr. Hoćete li reći dr.

Monroe da su djeca Holtovih u drugoj?- Dobro. - Isključio je in ter kom i ustao. - Očekuju nas ondje.

Očekuju da imamo odgovore. Očekuju da iz liječimo nji hove bo lesti. -Uzeo je bijeli ogrtač s kukice na vratima i navukao ga. - Tko liječinas? - Ljutito je pogledao De borah. - Imamo samo sebe.U osnovi, De borah se slagala s njim. Nije li to filo zofija u skladu s

kojom je živjela od razvoda? Činimo ono što moramo jer to nitkodrugi neće učin iti. Možda to nije na jbolje, ali bolje od toga nemožemo.Među tim, dep rimir alo ju je kad je to rekao njezin otac. Pićem se

ništa ne liječi. Ako je usam ljen ost prob lem, opi janje samo po goršavasitua ciju. Pit anje je jesu li njezini pos tupci imalo bolji.Možda bi se mučila time da joj jutro nije bilo is pun jeno na j prije pa-

cijen tima u am bu lanti, a zatim kućnim pos je tima. Ni poslije podne nijebilo mnogo bolje. Kad je stigla u teretanu, oča jn ički je tre bala razbib- rigu, a po mo glo joj je in ten zivno vježbanje.Kas nije, kad se parkir ala ispred pekar nice, nazvala je Grega.- Zdravo. Ja sam. Je li ovo dobar tren u tak?Uslijedila je stanka. - Dobar tren u tak za što? - pitao je.- Za razgo vor.- O... ?- O nama. O djeci. - Ne vidiš ono što ti je točno ispred nosa. -

Možda o onome što je pošlo po zlu.Vladala je grobna tišina. Zatim zn atiželjno: - Što je pošlo po zlu,

kada?- U našem braku.

- Sad želiš razgo v ar ati?Nije joj olakšavao situa ciju. - Ako ovo nije dobar tren u tak, mogu

nazvati kas nije.- Nije u tome stvar. Mjesecima nakon što smo se rastali, želio sam

razgo v ar ati. Nikad mi to nisi dopust ila.- Nisam mogla. Bila sam pov rijeđena. Pret vorio si se u nekoga koga

nisam poznavala.- Nije istina. Opet sam postao čovjek kakav sam bio kad smo se tek

upozn ali.- Možda - prizn ala je. - Ali prošlo je mnogo vremena, a meni se

promjena činila prijetećom.- Jer sam želio razgo v ar ati?- Jer si mi želio reći zašto ne želiš biti u braku sa mnom.- Nije se radilo o tebi, De borah. Radilo se o cijelom mojem životu.Prekin ula ga je. - Ja sam čula da je riječ o meni. Is pravno ili ne,

Greg, ja sam to osobno shvat ila. Nisam te mogla zado voljiti kaosupruga, pa si otišao. Nisam te mogla zado voljiti kao žena, pa siotišao k Re becci. Jesi li cijelo vrijeme bio u vezi s njom?- Ne. Samo pri kraju braka.- Jesi li me napus tio upravo zato da bi se njome oženio?- Ne. Nakon što sam otišao, to se jed nostavno... uk lo pilo.- A ja se nisam uk lap ala. Ra zumiješ li zašto nisam mogla razgo v ar-

ati? Nisam željela slušati u čemu sam sve pogriješila.- Tako sam ja ispao neg at i vac.- Da.- Što se sad prom ijenilo?Pogledala je kroz vjet ro bran. Poslije pod nevno je sunce obas javalo

izlog pekar nice, onemogućavajući joj pogled unutra, ali je znala dasu Grace i Dylan ondje. - Gnjev ne pomaže. Nisam sig urna da je todobro za djecu. Nisam sig urna ni da je dobio za mene.- Sad si star ija i mudrija?Čula je prizvuk sarkazma, pa je rekla: - Bilo je tren u taka u našem

braku kad sam se os jećala mnogo mlađom i glupl jom od tebe.- To mi nikad nisi rekla.- Nisam voljela raspravl jati o raz lici u našim god i n ama.- Itekako si go v or ila o tome kad sam otišao.- Ne, Greg. Samo sam rekla da prolaziš kroz krizu sred njih godina.

Možda si ti čuo više od onoga što sam ja rekla.Uslijedila je još jedna tišina, a potom izn en ađujuće pomirljivo: -

Možda.- Očekivala sam da će moj brak tra jati za uvijek - reče De borah. -

Nisam bila spremna na ono što se do godilo. Bila sam pon ižena.- Zao mi je zbog toga. Vjer o jatno sam to mogao bolje izvesti.- Kako? - pitala je. - Tako da si me upo zorio tjedan dana ranije?- Već sam neko vrijeme bio nes retan.- Tako nes retan da nisi mogao razgo v ar ati o tome?- Uopće nisam trebao biti nes retan. To nije bilo u planu - i sad

nisam sar kastičan. Ti nisi bila jedina koja je imala očekivanja. Čini mise da su mi tre bali ti pla n ovi kako bih sebe uvjerio da je is pravno onošto činim sa svojim živo tom. Naš je za jed nički život bio pred stava.Činili smo ono što se očekivalo od savršenog para. - Glas mu sesmekšao. - Ne okrivljujem tebe za to.Premda se to činilo apsurd nim, oči su joj se is pun ile suzama.- Nisam se mogla pre sel iti onamo s tobom. Nisam mogla, Greg.- Znao sam to.- Zvala sam. Ondje je već bilo pre više liječnika.- De borah, ne moraš ob jašn javati.- Moram - in si stir ala je. - Uvijek sam se os jećala krivom. Činilo mi

se da sam iz ab rala kuću i karijeru umjesto muža.- Nije bilo baš tako crno-bijelo.Ali ona je nastavila, oča jn ički želeći da on shvati kako se os jećala

pri kraju nji hova braka. - God i n ama nismo razgo v arali ni o čemuvažnome.- De borah.- Ako sam te iznevjer ila, žao mi je. Mis lila sam da sve činim kako

treba. Ali kako to možemo znati? Kako možemo vid jeti bu dućnost iznati što će us pjeti, a što neće? To je poput vožnje noću po olujnojkiši. Misliš da znaš put, ali jed nostavno ne možeš biti sig uran.- Je li ti dobro, De borah?Baš je kanila reći da nije kad se John Colby zausta vio na

parkirnome mjestu kraj nje. Nešto u izrazu njegova lica go v or ilo je daima vijesti.- Što se događa? - upita Greg.- Mnogo toga, bojim se. Ali upravo mi je pon estalo vremena.

- Ima li to neke veze s djecom?- Ništa što ne bi moglo čekati još dan ih dva.- Ovo je dobar tren u tak za mene, i mogu te slušati - zn ača jno je

rekao.Čula ga je. - Cijenim to. Hvala ti. Ah morat ću te nazvati kas nije.Prekin ula je vezu prije nego je uspio još nešto reći, te spust ila

staklo na pro zoru kad je John obišao pred nju stranu svojeg auto- mobila i nagnuo se prema njoj.- Razgo v arao sam s lju dima u državnom labor at or iju - rekao je. - Ne

vole ništa go v or iti prije nego završe, ali koliko oni mogu vid jeti, ti sičista.De borah se bojala disati. - Čista?- Nema nikak vih dokaza o nečem lošem - nije bilo brzine, nikakve

divlje vožnje, auto mobil nije imao nikakav kvar. Uglavnom je onakokako smo mi rekli. Nema nikakva temelja za pod iz anje op tužnice.Sad su se usredo točili na žrtvu. Pre lim in arni izvještaj kaže da je is- trčao ravno iz šume.De borah nije odmah shvat ila. - Iz šume?- Nije trčao uz cestu. Bio je u šumi i izjurio ravno na cestu.- Nema staze kroz šumu.- Znam. Ali ondje su bili otisci njegovih sto pala.- Biz arno - prom rm l jala je De borah, a to nije bio prvi put da je tu

riječ povez ala s Calvinom McK en nom.John je nasta vio. - Fo to grafir ali su otiske sto pala, ali još nisu dovršili

nji hovu an al izu. Moguće je da je ušao u šumu kako bi se sk lo nio odkiše. Možda je ušao jer se morao olakšati. Ljudi u školi nisu imalipojma da trči. Čini se da je mnogo toga držao za sebe.John ne zna ni po lo vicu, pom is lila je De borah, ali kad bi to rekla,

uslijedilo bi još pit anja na koja ne bi mogla odgo v or iti a da ne izdaTomovo povjer enje.- Pok ušao sam nazvati Hala - dodao je John - ali on igra skvoš. -

Škiljio je prema pekar nici. - Je li Grace unutra? O, eno je. - Pro gun- đao je nešto. - Ne. Ode ona. Valjda ne želi razgo v ar ati sa mnom.De borah je toliko laknulo zbog izvještaja da je rekla:- Nemoj to shvaćati osobno. Ne želi ni sa mnom razgo v ar ati.- Nes reća ju je jako po godila.- Da, jako. - De borah je pose gnula za svojom torbom. John je ot-

vorio vrata i koraknuo un atrag. - Pa, reci joj ono što sam ti rekao.Možda će je to malo razvedriti.De borah je našla Grace u stražn jem uredu gdje je ml it avo sjedila na

stolici za Jill inim stolom. Podigla je noge i naslonila ja panke na rubstola.- Nisi smjela pob jeći - blago je rekla. - John je došao s dobrim vijes-

tima. Državna ekipa ništa nije našla.Grace nije ni trepnula. - Gos podin McK enna je i dalje mrtav.- Da - reče De borah. - To je istina. Zbog toga ću se uvijek loše os-

jećati. Uvijek ću se loše os jećati i zbog Jimmyja Mor ri seya. Jesam liti ikad pričala o njemu? - Kad je Grace odmahnula glavom, rekla je: -Neprest ano ga se moglo vid jeti u Leylandu. Nije ovdje živio, ali je biomajstor za sve koji je radio prak tički u svim kućama gradića. Ranojednog jutra - bilo mi je sedam naest godina - bio je na našem krovu imijen jao šindru kad je pao. Dor učkovali smo i čuli njegov krik. Djedje učinio sve što je mogao, ali Jimmy je umro prije nego je stiglahitna pomoć. Djed i baka Ruth to su smat rali os ob nim. Krit iz ir ali susebe jer su ga poslali na krov u ožujku, kad je još uvijek bilo jut ar njegmraza. Zamjer ali su sebi jer su mu dopust ili da radi sam. No Jimmyje tako radio. Dan ranije bio je na krovu kuće malo dalje u ulici. Vidioje mraz kad se popeo ljestvama. Mogao je pričekati sat vremena dase otopi.- Go v oriš da je to bila njegova krivnja.- Go v orim da nije bila isključivo naša krivnja.- Žao mi je, mama. Ana lo gija ne odgo v ara. Gos podin McK enna ne

bi bio mrtav da ja nisam vozila taj auto mobil.- O, zaboga - rekla je Jili, naglo se zaustavivši dva koraka od vrata.

Držeći ruku na još uvijek ravnom trbuhu ispod svijetložute pregače,pogle davala je De borah pa Grace. - Zaplet postaje uzbudljiv?Graceino se lice snuždilo. - Ovo nije smiješno - uzviknula je i

obujm ila se rukama. - Neprest ano vidim tu cestu na kiši ... ne vidimni metar ispred auto mobila. Ja sam kriva. Da nisam vozila kući odMegan, gos podin McK enna bi još bio živ.Svjesna da je Jill čula istinu - i to iz Graceinih usta - De borah je os-

jetila kako joj teret klizi s ramena. - Poanta je moje priče - rekla jeGrace - to da gos podin McK enna možda nije bio nimalo pamet niji odJimmyja. Nismo ga vid jele na cesti jer nije bio na cesti. Izišao je iz

šume baš kad smo mi onuda prolazile.- I nale tio je ravno na nas? - pitala je Grace i užas nuto je pogledala.- Kakav bi idiot to učinio? - pitala je Jill, doimajući se užas nutom

zbog više stvari dok je pogle davala De borah. - Lagala si poli ciji?- Ne. - De borah je i dalje mis lila da je Jill blijeda. - Os jećaš li se

dobro?- Molim te, nemoj mijen jati temu.De borah je popust ila. - Za ključili su da sam ja vozila. Nisam ih is-

pravila.- Is pun ila si onaj izvještaj, De borah. Bila sam ovdje dok ga je Hal

čitao.De borah je mogla tvrditi da je ona te večeri bila odgo v orna voz a-

čica, ali već ju je mučilo tako mnogo sumnji po pit anju vlastita pon- ašanja, da je samo pitala Grace: - Jesi li znala da gos podin McK- enna trči?- Ne. Ali imao je posve pravo trčati te večeri. Cesta nije naše vlas-

ništvo.- De borah - uporno će Jill - pot pis ala si svoje ime na onaj izvještaj.De borah nije imala snage prepir ati se. Osim toga, željela je nešto

nagla s iti pred Grace. - Ako smo mi sve radile kako treba - ako si tisve radila kako treba i čovjek je is trčao iz šume ravno pred auto mobil-- Zvuči sam oubil ački - pro gunđa Jill.- ... to znači da i on dijeli krivnju.Grace se snuždila. - Ne može dijel iti krivnju. Mrtav je. Osim toga,

zašto je uvijek netko drugi kriv?- De borah - glasno će Jill, očito se još uvijek držeći laži - znaš li što

si učinila?- Kako bih mogla ne znati? - vikne De borah. - Ali koju sam

mogućnost imala? Posljedice bi bile daleko gore za Grace.- Kao da je ovo sad lako? - uzvikne Grace. - Ti želiš preuz eti

krivnju, ali sad poli cija kaže da nisi ništa pogriješila, pa krivnju želišsval iti na gos pod ina McK ennu. Što je sa mnom? Loše trčim namitingu i svi kažu: ‘0, jad nica, imala je težak tjedan.’ Padnem natestu iz fran cuskog i učiteljica kaže: ‘0, sirot ica, imala je težak dan.’Izbris ala je jedinicu iz svoje knjige. To ne čini za svakoga. Zašto mesvi žale?

De borah nije znala za test iz fran cuskoga. Još ju je više uznemir ilačin jen ica da joj Grace to nije rekla. Njez ina joj se kći običavalapovjeravati.- Znaš li što sad radim? - pitala je Grace i glavom pokazala laptop. -

Ovo je esej iz engleskog što sam ga jutros pre dala. Bio je tako loš dame gos podin Jones zausta vio prije nego sam izišla iz škole i rekaomi neka ga ponovno nap išem - a to je bilo nakon što me zaustavilagos pođa Walsh i pitala me želim li razgo v ar ati, što ne želim, pa temolim da joj više ne go v oriš neka mi se obrati. A gos podin Jones?Kaže da kom pjutori dop uštaju da napravimo koliko god želimoradova, te ako učen ici naprave samo jedan, time nešto govore.De borah je prit is nula ruku na prsa. - Što si ti go v or ila?- Da su ocjene be smislene. Samo znakovi na stran ici. Nemaju

nikakve veze sa stvarnim živo tom.- Imaju - reče Jill, neo bična osoba za pružanje pot pore sred n joj

školi. - One mjere sta vove. Ali sta vovi ogran ičavaju mogućnostizbora.Što ja ne želim za svoju kćer, pom is lila je De borah, i upravo sam

zato onako pos tupila nakon pro metne nes reće.Ali Grace je pro mat rala svoju tetu. - Ti si us pjela u životu. Ovo je

mjesto golem uspjeh.- Ali to je na poran rad, i mnogo brige, a možda bih bila us pješn ija

kad bih imala poslov nog part nera s kojim bih mogla podijel iti teret. Tomožda nema nikakve veze s mojim lošim ocje nama u sred n joj školi,ali vrijedi razmis liti o tome, zar ne?- Opet se okrenula k De borah. - Ometanje pravde. Krivok let stvo.

Dav anje lažnog izvještaja.- Jill - pobunila se De borah. - To nije ono što sad želim čuti. Želim

da Grace shvati pojam ogran ičenih mogućnosti izbora.- I ja to želim - reče Grace. - Želim reći, zašto moram biti liječn ica?De borah je os jetila ubod u prsima. - Zar ne želiš biti liječn ica?- Ne znam. Ali što će biti ako želim postati nešto drugo?- Mis lila sam da voliš bio lo giju.- Ne, mama. Bio lo gija čak nije ni moj na jbolji pred met, a sljedeći

mjesec moram pris tupiti ispitu za napredne učenike, na kojem vjer o- jatno neću biti os obito us pješna. Ali ti si rekla da je tvoj san da ti i jaza jedno radimo.

- To jest moj san - prizn ala je De borah - ali mis lila sam da i ti toželiš.- Pa, to će sad možda biti nemoguće. Nitko ne želi liječnicu koja je

počinila ubojstvo motornim voz ilom. Možda me čak neće prim iti namedi c in ski fak ul tet.De borah je hitro pogledala Jill prije nego je rekla: - Zato sam onako

is pun ila obrazac.- Ali to će se pročuti, mama - tužno će Grace - kao s Pinokijem,

uvijek se pročuje, jed nostavno se pojavi na tvojem licu, bez obzirasviđalo se to tebi ih ne. Ti si me to naučila, a pogledaj što se upravodo godilo. Sad teta Jill zna.- Teta Jill nikomu neće reći - reče Jill.- Možda nećeš namjerno - op tužujućim će tonom Grace - ali ti si

posve nes posobna lagati. Uvijek go v oriš ono što misliš, jed nostavnoti izleti iz usta. Ti si najiskren ija osoba koju pozna jem.Jill se nag nula naprijed i dlan ovima naslonila na stol. - Pa, čuvala

sam jednu tajnu. Trudna sam.Grace se za panjila. - Stvarno?- Posve sig urno.- Pozna jemo li tipa?Jill odmahne glavom.Grace je rašir ila oči. - Zna li djed da si trudna?- Još ne. I nemoj mu reći. Bit će bijesan.- Ali to je dijete - reče Grace i pogleda De borah. - Ti si znala? I nisi

mi rekla?De borah je kriva za mnogo toga, ali za ovo nije. - Jill me zamo lila

da nikomu ne kažem. Ja ipak znam čuvati tajnu.Grace to nije im pre sionir alo. - I misliš da je to bilo pametno? Želim

reći, sjedim ovdje svako poslije podne i radim domaću zadaću dokona diže i vuče teške stvari, a ti nisi mis lila da bih ja to tre bala znali?- Kada to tako kažeš, tre bala si - reče De borah i okrene se svojoj

sestri. - Jill, zašto joj nisi rekla?- Nije mogla - ustvrdila je Grace - jer je očito da je još u prvom

tromjesečju, jer je još uvijek tako mršava, a nitko tako rano ne kažeda čeka bebu jer bi to moglo iza zvati peh.- Tko ti je to rekao?Grace je napravila gri m asu. - Zar misliš da nitko u školi nije u

drugom stanju? To se događa i bog atim lju dima, mama.De borah nije odgo v or ila. Nije ju toliko izn enadilo ono što je njez ina

kći rekla koliko čin jen ica da to nikad ranije nije spo menula. Mnogo suputa razgo v arale o trud noći u bio loškom smislu, ali nikad tko je ostaou drugom stanju, a tko nije. De borah se uvijek pono sila time da imaotvoren odnos s Grace. Moguće je da se za v ara vala po tom pit anju.Grace je rekla nešto nerazgov ijetno i okrenula se u stranu.De borah je pogledala Jill, ali njez ina je sestra imala neo bičan izraz

lica. - Je li ti dobro?Jill je malo razmis lila o pit anju, a zatim se os mjehnula. - S vremena

na vrijeme os jećam bolove.- Ima li kr var enja?- Ne.- Misliš da bi tre bala nazvati svoju liječnicu?Jill uzdahne. - Već bih to učinila da sam mis lila da treba, De borah.

Ništa neću riskir ati kad je riječ o ovom djetetu.- Kojem djetetu? - s vrata upita Dylan.De borah je pogledala Jill, pa Grace, pa opet Jill. To je Jill ina tajna.

De borah je držala jezik za zubima dok je gledala Dylana kako ulazi.Dodi rivao je sve kraj čega je prolazio - kvaku na vratima, vješalicu zakapute, naslon Jill ine sto lice - tako nonšalantno da bi to opazio samonetko tko ga po zorno pro matra. Kao njegova majka, De borah se za- b rin ula.Po tra jalo je dok Jill nije pro go v or ila. Tada je rekla Dylanu.- Nikak vom djetetu koje bi ti mogao zam is liti. Jesi li za vršio domaću

zadaću?Dylan kimne - tako ga je lako zado voljiti, mis lila je De borah.Gurnuo je na očale prema gore. - Gladan sam, mama. Hoćemo li

uskoro kući?De borah je bila spremna za polazak. Bilo joj je dosta otkrića i kon-

fronta cija. Čak je i pod gri javanje Llvijine večere kor isno za ponovnous postavl janje os jećaja kon trole. - Mislim da možemo kren uti.- Želim ostati ovdje s tetom Jill - reče Grace.Jillin je stan iznad pekar nice vedar, pros tran i pre divno otvoren, a

ima više kvad rat nih metara od mnogih ob iteljs kih kuća, ali Mi chaelmu je našao zamjerke i posebno ga je ljutilo sto je Jill onime što joj jemajka os tavila kupila cijelu zgradu. Ali Jill je Jill.

- Ostati na večeri? - De borah upita Grace.- Preko noći. Teta Jill će me odvesti kući po čistu odjeću.Zar ne, teta Jill?- Svakako - Jill je s ok lijevan jem pogledala De borah - ali sutra je

nastava. Obično ne os ta ješ pren oćiti u tjednu.- Smijem li i ja ostati? - upita Dylan.- Ne - reče Grace. - Želim žensku večer.Dylan ovo se lice snuždilo.Želeći mu poprav iti raspo loženje, De borah reče: - Ovako ćemo.

Kako hi bilo da im ti i ja dopus timo da imaju žensku večer, a mi ćemoimati večer majke i sina? Možda Pepper pite?- Pepper McCoy ima na jbolje pizze. Njezin je restoran samo deset

minuta vožnje od Leylanda.Dylan se razvedrio. - Smijem li ovdje ostati drugi put; ne ovaj vikend

jer idem k tati, nego drugi?I De borah ino se raspo loženje popravilo za jedno s Dylan ovim. -

Smiješ. Držat ću tvoju tetu za riječ.

14. poglavlje

De borah je s Dylanom sjedila na kauču u dnevnom boravku. Čitaoje roman Where the Red Fern Grows[1] i činilo se da je posve za ok- upljen njime. Ona je čitala studiju o prekomjernom prop i sivanju an ti- bi otika, ali je njezin um jedva ra zu mio riječi. Neprest ano se vraćaona prob lem čovjeka koji nije imao običaj trčati, ali je trčao ondje gdjenitko to ne čini.- Želim psa - rekao je Dylan, pod igavši pogled s knjige.- To kažeš samo zato što čitaš knjigu o psima.- Tata ima psa - prim ije tio je dječak.- Stigao je s Re bec com, a tata ima obilje zemlje i mnogo vremena.- Ja imam mnogo vremena - reče Dylan. Pro mat rao ju je molećivim

pogle dom koji je djelovao uvećano jed nako kao i njegove oči. I miimamo obilje zemlje. Mogao bih se brinuti za psa.De borah je znala da bi mogao. Bojala se da ona ne bi mogla.- Mogao bih, mama, i nije važno koliko je loš moj vid, vidio bih psa.

Re bec cina je kuja oštenila osam psića.- A-ha. - Nije ga obe shr ab rila. - Rekao si mi to.- Zašto ja ne bih mogao imati barem jednog malenog?- Jer neće ostati malen.- Molim te, mama? - preklin jao je Dylan i provukao joj ruku oko

vrata. - Bio bih stvarno dobar sa psom.- Sig urna sam da bi bio - rekla je i polju bila ga u obraz.- Tome?- Da.- De borah je. - Go v or ila je tihim glasom, ne toliko zbog toga što je

Dylan spavao s otvorenim vratima svoje sobe, već zato sto se os- jećala dvolično zbog poziva. - Ja sam, ovaj, vid jela vaš broj u svojemmo b itelu, ostao je kad ste me ranije nazvali - ob jas nila je. - Jesam livas probudila?Is pus tio je neki zvuk koji je mogao biti tihi smijeh. - Tek je deset.- Očito nikad niste imali djecu.- Izmore vas, je li?

- Neke dane više nego druge. - Gurnula je jastuk između uzglavlja isvojih leđa. - Večeras sam umorna.- Jeste li razgo v arali s Johnom? - pitao je.- Da. Zato zovem.- Prilično je uznemirujuće. Ono o tome da je Cal is trčao iz šume.- Mis lite li da je to namjerno učinio?- Ne znam. Ali da je samo na kratko skrenuo u šumu, vid jeli bi otiske

njegovih sto pala kako silaze s ceste, u šumu i natrag.- Zar kiša ne bi is prala tragove na cesti? - pitala je.- Ne kad je riječ o nekome Calove veličine. Po tra jalo bi neko

vrijeme prije nego bi ih posve is prala. Osim toga, za panjili biste sešto sve fo toapar ati s poseb nim fil trima mogu otkriti.- Zvučite kao za ljubljenik u fo to grafiju.- Nisam. Ali pozna jem ljude koji jesu. I čitam. I postavl jam pit anja.- O fo toapar atima?- I o drugim stvar ima. - Zastao je. - Zapravo, to je ono čime za-

rađujem za život. - Opet je zastao, a ona se na tren u tak pobojala daće stati na tome. Zatim je ob jas nio: - Pišem an al ize za velike or gan- iza cije. Recimo da vlada želi ar gu mente u prilog nekog zdravstvenogsustava. Mene an gažiraju da sastavim dok u ment koji mogu iskor istitikako bi dokazali svoje sta vove. Jedini način da dobro obavim svojposao je in ter vjuir anje ljudi s obje strane.- Što ako ono što sazn ate nije ono što vlada želi?- Kom pro mitiram se.- Kako molim?Nasmi jao se. - Nije baš tako strašno. Ako dovoljno pomno tražite,

možete naći ono što vaš klijent želi. Katkad sam dio pro pa gandnekam panje, ali nastojim da takvih poslova bude što manje i što rjeđe.- Radite li od kuće?- Da.- Dojadi li vam to ikad?- Nema šanse. Pola vremena pro vodim na putovanjima, u razgo v or-

ima s lju dima i prikupljanju podataka.De borah je to zain tri gir alo. Znala je da je opasno razgo v ar ati s

Tomom, ali počela je padati kiša, a dok je ravnomjerno udarala pokrovu, nije željela prekinuti razgo vor. Za vukavši bose noge ispodpokrivača, pitala je: - Kako ste počeli to raditi?

- Bio sam na po lovici fak ul teta i trebao mi je novac. Jedan me pro- fe sor povezao sa svojim pri jateljem kojemu je tre balo obaviti posao.- Dakle, smat rate li se piscem?- Prije bih rekao da sam is tražiteljski nov inar.Ok lijevala je. - Imate li kakvu teoriju o svojem bratu?- Na temelju ot i saka sto pala, rekao bih da je bio u šumi prije nes-

reće.- Imate li neku ideju o tome što je radio?- Dov raga, ne. Nikad nisam imao. - Naglo je udahnuo.- Sebe okrivljujem za to. Bio sam star iji.- Zašto okrivljujete sebe, a ne svoje rod itelje?Neko je vrijeme šutio. Na koncu je tužno rekao: - Nisam sig uran da

su bili sposobni. Bili su za ok upljeni vlasti tim živo tima. Kad se radilo onama, vid jeli su samo ono što su željeli vid jeti.- Za sig urno su dobivali izvještaje od učitelja.- Sig urno jesu. Cal je bio na jbolji učenik u razredu.- Kakav je bio u društvenom smislu?- Čudan, ali to je moje vlastito za pažanje. Ako su učitelji to ikad

spo menuli, moji su ih rod itelji ig nori r ali.- Nikad nije dobivao stručnu pomoć?- Tada nije.- A kas nije?- Hej, ako nisam znao da uzima Cou madin, kako bih mogao znati

da odlazi psi hi jatru?De borah nije odgo v or ila.- Žao mi je - rekao je blažim tonom. - Po godili ste me u živac. Ali vi

se pitate.De borah se nije mogla pretvar ati da ne zna što je time mislio. Kad

pametan čovjek trči kroz šumu po pljusku i pojavi se na cesti ispredauto mobila, premda je morao vid jeti njegova svjetla, kad zatim liječn- icima na hitnom traktu ne kaže da uzima lijek koji bi mogao iza zvatiteško kr var enje - svatko bi se pitao. Kada taj isti čovjek opses ivnoskriva svaki djelić svojeg života, čak do te mjere da njegova ženanije znala da je imao niz lakših moždanih udara, a njegov brat nijeimao pojma da se pre selio na istok, netko poput De borah morao jepom is lili da je Cal McK enna možda želio um rijeti.- Po trebno je mnogo patnje da bi se netko bacio pred auto mobil -

rekla je. - Je li Cal bio dep rimiran?- Selena kaže da nije.- Znači, nije os ta vio poruku?- Nismo je našli. Pita li se vaš odvjet nik je li riječ o sam oubojstvu? -

pitao je Tom. To je bio neželjeni pod sjet nik za De borah da bi na sudumogli biti protivn ici.- Ne - odgo v or ila je. - Ne go v orim mu ono što vi kažete meni.- Ali on je Colbyjev pri jatelj, nije li?Još jedan pod sjet nik. - Za jedno igraju poker.- Je li Colby zato tražio rani izvještaj?- Ne. To je bilo zbog mene. Zamo lila sam ga.Ponovno onaj zvuk koji je mogao biti smijeh. - Je li vam on pri jatelj,

ili samo pa cijent?- Oboje. U ovak vom gradiću, pa cijenti su i pri jatelji.- Zna li John da mi razgo v aramo?- Ni sluča jno. A moj bi odvjet nik dobio napadaj kad bi znao. Tom je

šutio._ Zna li vaša šo gor ica da mi razgo v aramo? - upita De borah._ Ne. To bi je uzru jalo. Čvrsto je od lučila dokazati da Cal ni na koji

način nije skrivio vlastitu smrt. Želi žrtveno janje.Uzru jat će se kada dobije izvještaj._ Hoće li se ikad pitati je li Cal odgo v oran za svoju smrt?- Sum njam. Ne bi vid jela ništa pato loško u onome što je Cal učinio.

Rekla bi da je svatko po nečemu os e bu jan.- Po čemu ste vi os e bujni? - upita De borah.- Već sam vam rekao. Ja sam tral jav. A vi?- Mrzim kišu. Ružne se stvari događaju kad pada lasa.- Kao što je nes reća?_ Da, ali i mnogo prije toga. Padala je kiša one noći kad je umrla

moja mama. Padala je kiša kad je moj muž otišao.- Posta jete li napeti svaki put kad pada kiša?- Ne. Sad pada kiša i samo stvara mono tonu buku.- Ali kad ste prošli tjedan bili vani. Jeste li tada bih uzru jani?De borah je os jećala da nije smjela ni za početi ovaj razgo vor. No

ipak je odgo v or ila. - Morala sam poći po Grace, što ne znači da nebih radije ostala kod kuće.- Uskoro će sama sebe voziti na okolo.- A-ha. Dobit će voz a čku doz volu za četiri mjeseca. To bi moglo biti

dobro ili loše.- Loše kad pada kiša. Bit ćete za b rinuti.- Istina.- Pa, onda biste tre bali biti za hvalni. Da već ima voz a čku doz volu,

mogla je ona voziti prošli tjedan.- Teta Jill? - šapne Grace. - Spavaš li?- S otvorenim očima?- Ne vidim jesu li otvorene. Pre više je mračno. - Grace je sjela i

okrenula se prema drugoj po lovici ve likoga kre veta gdje je Jiil ležala.Jedina je svjetlost dopir ala s ulice, mutna od kiše. Nije da je Gracesmetao mrak. Nije željela vid jeti tetino lice.- Moram ti nešto reći. Prošli tjedan? Kod Megan? Pili smo.- Prošli tjedan?- One večeri kad se do godila nes reća. One večeri kad sam vozila

auto mobil koji je udario gos pod ina McK ennu.Jill je za sten jala. - Oooo, Gracie. Nisam sig urna da to želim čuti.- Pili smo pivo - rekla je Grace, svjesna da bi se mogla uval iti u ne-

volje time što imenuje svoje pri jatelje, ali morala je nekomu reći, a Jillima i vlastite tajne. - Meganini su rod itelji bili vani. A kad je mamadošla po mene, nije mi čak ni palo na pamet da ne bih smjela voziti.Nisam bila pijana. Čak mi se uopće nije vrtjelo u glavi - pa, moždamalo.- Koliko si popila?- Dvije li menke. Ali jednu čim sam stigla onamo, a drugu, pa,

gotovo tri sata kas nije. Mama će me mrziti kad sazna.- Ona ne zna?- Kako sam joj mogla reći? - uzvikne Grace. - Ona ne bi učinila tako

nešto. Mislim, piti i voziti je nešto na jgore što možeš učin iti.- Nisi joj rekla, čak ni nakon što si udar ila čovjeka? Zar nije os jetila

u tvojem dahu?- Ne! - uzvikne Grace. - Žvakala sam gumu, ali nikad joj ne bi palo

na pamet da pomir iše moj dah. Misli da nikad u životu ništa nisampopila.- I ja sam to mis lila - reče Jill.Nes posobna pro tu mačiti primjedbu, Grace reče: - Mrziš me.- Ne mrzim te. Valjda samo nisam shvat ila koliko si već odrasla.- Nemoj mi reći da ti nikad nisi pila u sred n joj školi - obrecne se

Grace.- Nisam. Pušila sam travu.Grace je izn enadilo otvoreno prizn anje. - Travu? - To je iza zvalo

lavinu novih pit anja. - Je li djed znao?- Nara vno. To je bila poanta.- Zašto? - pitala je Grace jer je često razmišl jala o tome.- Što je bio pokretač za tebe?- Moje pobune? O, mnogo sit nica. Uzmi samo to da sam se rodila

druga, nakon tvoje mame. Otkako znam za sebe, uvijek se očekivaloda činim ono što i ona, ali nikad nisam bila dovoljno dobra. Zato samod lučila da se neću natjec ati. Željela sam biti ja. Buntovn ičko pon- ašanje bio je način na koji sam to go v or ila svojem ocu.- Sto je učinio kad je saznao za travu?- Bio je bijesan.- Kao, je li ti oduzeo ključeve auto mobila? Prestao ti je davati dže-

parac?- Njegovo je razočaranje bilo dovoljno - znaš, onaj pogled svakoga

dana kad bi se vratio kući s posla. U našoj je kući na jvažn ije bilopris to jno pon ašanje i dobar glas. Radilo se o tome da svoje rod iteljeučin imo pono s n ima.Kao da Grace to ne zna! Os jećala je to svakoga dana, ali uvećano

sto puta nakon nes reće. - I baka Ruth?- Teor et ski. Ali ona je bila mama. Mama ima mekano mjesto u

svojem srcu. - U Jill inu se glasu os jećao smiješak. - Često je go v or ilao mekanom mjestu što ga bebe imaju na glavi kad se rode.Omogućuje lub anji da se malo po makne tijekom porođaja, a za tvarase pri kraju prve godine života. Običavala je reći da zapravo nenestaje, već se samo pre seli k mami koja ga do kraja života drži usvojem srcu.- To je tako slatko - reče Grace. - Razmišl jaš li o takvim stvar ima

sad kad si trudna?- Da.- Bi li voljela da je baka Ruth ovdje?- Veoma.- Kako bi ti po mogla to reći djedu?Jill se promeškoljila ispod pokrivača. - Ne. Reći ću mu kad prođe

prvo tromjesečje. Onda ću svima reći.

- Nitko ne zna?- Samo ti i tvoja mama.- Onda, je li teško ne reći? Zar se ne os jećaš kao da to svi mogu

vid jeti?- Još se nema što vid jeti. Moja me pregača dobro pokriva.- Ali zar ti se ne čini da mogu po god iti? Kao da znaju da lažeš kad

hodaš na okolo i činiš sve kao i obično?- Ne.Grace uzdahne. - Voljela bih da mogu biti više kao ti. Čini mi se da

svi znaju da sam pila, a tu je i ta velika laž koja mi sjedi na ramenu,poput ptice. Želim reći, dio mene želi da doista svi znaju. - Nešto jojje palo na pamet. - Kad bih ja ostala u drugom stanju, mama to ne bimogla sakriti.- To bi bila loša ideja, Grace.- Ali što ako bi se to do godilo? Barem bi morala reći istinu o tome. -

S tim je os tavila tetu bez riječi. Rijetko se događalo da Jill nemaspre man odgo vor. - Što bi mama rekla kad bih zatrud njela?- Bila bi razočarana.- Kao što je djed bio razočaran kad si ti pušila travu? Vidiš? Ona je

jed naka kao i on. Imaš pravo. Samo je riječ o pris to jnom pon ašanju idobrom glasu. Nji hovi su životi pred stava.- Stani malo, Grace. Ja možda imam određene zamjerke, ali tvoja

majka i djed na porno rade. Pružaju uslugu ovoj za jed nici. Morašpriznati kad je nešto dobro.- Dobro. Ali to ne znači da je lako biti nji hovo dijete.- Ne.- Onda, što da učinim?- Ne možeš prom ijen iti čin jen icu da si nji hovo dijete.- Po pit anju moje laži. Ne bi bilo tako strašno da sam mami odmah

rekla za pivo, ali sad je prošlo toliko vremena. Mama je na sebepreuzela moju krivnju, a čak i ne zna da sam pila.Jill je našla njezinu ruku u mraku. - Znaš, dušice, prema svemu što

sam čula, tko god je vozio taj auto mobil nije učinio ništa loše. To štosi ti popila pivo nije skriv ilo nes reću.- Popila sam dva - pod sjetila ju je Grace.- To nije iza zvalo nes reću.- Dobro, ali mene i dalje peče savjest zbog toga, a ne mogu reći

mami.- Što je s tvojim tatom?- Molim? Ja ne razgo v aram sa svojim tatom.- Možda bi tre bala.- Šališ se? Bio bi gori od mame. Mislim, kao, djed će biti razočaran,

ali on je samo moj djed. - Za stala je. - On ionako pre više pije. Pa bimožda ra zu mio.- O, Gracie, nije isto popiti pivo s pri jateljima -- Od kojih bi me svaki ubio ako ih odam - prekin ula ju je Grace.- O tome još ne možemo raspravl jati - reče Jill. - Drži se moje prve

primjedbe. Nije isto popiti dva piva na zabavi i sjedili sam svakevečeri i popiti pola boce viskija. Ah nemo jmo razgo v ar ati o djedu.Razgo v arale smo o tvojem tali.- Dobro - reče Grace i zavuče noge ispod sebe. - Razgo v a ra jmo o

njemu. On kaže da nas voli, ali nas je napus tio bez ikakva upo- zorenja.- Tvoja je mama bila upo zorena. Možda nije točno shvat ila o čemu

je riječ, ali bilo je prob lema.- Kako možeš slati na njegovu stranu?- Nisam stala na njegovu stranu. Samo kažem da je možda za-

tvarala oči na ono što se događalo u njezinu braku. Imam dobre in- stinkte kad je riječ o lju dima. Tvoj mi se otac uvijek sviđao.- Ali ja nemam povjer enja u njega. U tome je moj prob lem. Ne znam

što bi učinio kad bi saznao što se uistinu do godilo one večeri. Mogaobi nazvati druge rod itelje. Mogao bi se obrat iti poli ciji.- Neće se obrat iti poli ciji.- Mogao bi, a to bi uništilo moj život, mada ionako neće biti sjajan

jer sam posve izo lir ana u školi. Ni s kim ne mogu biti iskrena jer ćunekog drugog uval iti u ne volje. A tata? Vjer o jatno bi bio jed nakorazočaran kao i mama, jer i on očekuje da ću ja biti zvijezda. Dakle,moram živjeti s tim, kao i sa spozna jom da je čovjek umro nakon štoga je udario auto mobil što sam ga ja vozila. To je na jgore.- Znam.Grace se bolje os jećala. - Nitko drugi ne zna.Njez ina je teta za sten jala u znak slaganja - barem je Grace mis lila

da taj zvuk to znači sve dok odjed nom nije došlo do ba cakan janogu. Odba civši pokrivače, Jill je sjela na rub kre veta.

- Što je? - upita Grace.- Odmah ću se vrat iti. - Odgurnuvši se od kre veta, za putila se u

kupaonicu. Hoda spor ije nego inače, pom is lila je Grace, no bilo jeteško pro cijen iti u mraku, a kad je maleni tračak svjetla pao na sag,Jill više nije bila na vidiku. Grace je jedva stigla sići s kre veta kad juje Jill za zvala.U trenu je stigla do vrata kupaonice. Jill je sjedila na zahodu. Lice

joj je pos ivjelo. - Kr varim.- Kr variš? - Grace je s mukom progutala slinu.- Tre baju mi pa pirnati ubrusi.Grace je po trčala u kuh inju, uzela hrpu pa pirnatih ubrusa i odjur ila

natrag. - Jako kr variš?- Ne znam - reče Jill i uzme pa pirn ate ubruse. - Mislim da moram

poći u bol nicu.- Zar ne bi tre bala nazvati svoju liječnicu?- Ovaj, da. - Grace je nikad nije vid jela tako prestrašenu. - Hoćeš li

mi don ijeti tele fon, dušice?Grace joj je don ijela tele fon, a zatim je ondje sta jala, os jećajući se

posve be spo moćno, dok se Jill mučila kako bi se sjetila broja - što jenaglašavalo sirovi strah u njezinim očima.- Je li negdje za p isan? - upita Grace.- Znam ga, znam ga - dahtala je Jill i, nakon još malo ok lijevanja,

utip kala posljed nja dva broja. - Javit će mi se služba za prim anjeporuka - rekla je i, pogle davši pa pirn ate ubruse što ih je prit iskalauza se, tiho op sovala.Jako? - pitala je Grace dok joj je srce lupalo. Jako bi bilo loše.- Dosta. Ovaj, da, halo. Ja sam Jill Barr. Pa cijentica dr Burkhardt.

Trudna sam devet tjedana i kr varim. ... Ne. Ne obilno. ... Ne. Nevidim ugruške. - Slušala je, a zatim frus tri r ano pogledala prema zidu.- Doista ne mislim da želim čekati dvade set minuta da me netkonazove. Pre dugo sam čekala ovo dijete. Idem u bol nicu. Hoćete lipren ijeti poruku dežurnom liječniku? - Prekin ula je vezu i, držeći pa- pirn ate ubruse na mjestu, podigla gaćice. - Žao mi je što ti to činim,dušice, znam da sutra imaš školu, ali idemo u bol nicu. - Opreznohodajući, izišla je iz kupaonice.Grace ju je slijedila. - Je li to od bolova što si ih ranije os jetila?- Ne znam - reče Jill. Čak je i njezin glas zvučao prestrašeno.

- Hoćeš li poba citi?Bože, nadam se da neću. - Skin ula je trenirku s kukice na vratima

ormara. - Moraš se odjen uti, Grace.Grace je navukla odjeću što ju je nosila toga dana. Jill je još uvijek

vezivala svoje ten is ice. - Mogu li ti pomoći?- Ne. U redu je.- Možda nije ništa - pokuša Grace.Jill nije odgo v or ila.- Uvijek postoji nešto što mogu učin iti, zar ne?- Svakako, ali to možda neće biti ono što ja želim.Grace je znala za kiretažu. Dani joj je pričala o jednoj dje vo jci koja

je to obavila prošle godine. Barem ju je dje vo jka opis ala kaokiretažu. Svi ostali to su nazvali abortu som. - Mislim, zar ne mogunešto učin iti kako bi spa sili dijete?Jill je mahnito gledala oko sebe. - Ključevi. - Za putila se u kuh inju.Grace je požur ila za njom. - Ja ću ih don ijeti, teta Jill. Reci mi što da

radim. Zato sam ovdje.- Ovdje si - reče Jill - kako bi me odvezla u bol nicu.Grace je us tuknula. - Ne mogu to. Nemam voz a čku doz volu.Jill je zgrabila ključeve i pošla prema stražnjim stubama.- Ja imam, a ti imaš privre menu doz volu. Možemo poći.Grace se činilo da će joj poz l iti. Auto mat ski je hodala za tetom. - Ne

mogu voziti.- Ne mogu ni ja. Ne želim iskr var iti.- Zovi mamu.- Ona je deset minuta daleko, i to ako ne računam vrijeme po trebno

za odijevanje. Osim toga, tko bi ostao s Dylanom?- Onda djeda. On je blizu.Jill je stigla do dna stu bišta i okrenula se. - Ne, Grace. Ti si tu. Znaš

voziti.- Kad sam posljed nji put vozila, ubila sam čovjeka.Ovo ti je pri lika za iskupljenje. - Gurnula je ključeve u Graceinu

šaku, ot vor ila stražnja vrata i izišla.- Pada kiša - plačnim će glasom Grace. - Pada kiša. Ne mogu ja to.Jill se okrenula. Uhvat ila je Grace za ramena. Doim ala se strogo, ali

očajno, kad je rekla: - Po trebna si mi, Gracie. Tren utno si ti sve štoimam.

- Ali to je... to je kombi.Jill se nasmiješila. - Auto mat ski mjen jač. Sit nica.

15. poglavlje

De borahin je tele fon za zvo nio u zoru. Za manje od deset minutaDylan je bio odjeven i oni su krenuli u bol nicu. Srećom, veći je dioputa prespavao, pa nije postavl jao pit anja na koja nije znalaodgovore.Svi su na hitnom traktu znali zašto je ondje. Jedna je medi c in ska

sestra odvela Dylana u kantinu, a druga je povela De borah dopravog sobička. Jill je za tvorenih očiju ležala na ležaju, a koža joj jebila bijela poput plahti. Grickajući nokte, Grace je pro mat rala svakupromjenu lica svoje tete.De borah je u prolazu dotaknula svoju kćer i pošla do Jill, uhvat ivši

je za ruku. - Hej.Jill se umorno os mjehnula. - Hej - rekla je, ali nije ot vor ila oči.- Grace kaže da je dijete u redu.- Rekla sam joj neka te ne zove u ovo nemoguće doba.- Dobro je učinila. Je li dijete doista u redu?- Dijete je dobro - reče Jill. - To je bilo samo lagano kr var enje.

Prestrašila sam se. - Činilo se da joj je pomalo neu godno. - Kad mise to zadnji put do godilo?De borah se nije mogla sjetiti. Ali Jill nikad ranije nije bila trudna. -

Drago mi je da je Grace bila s tobom.- Nije se baš nas pavala. Ovdje smo od dva ujutro.Grace je izgledala iscrpljeno. Imala je tamne podočn jake.Ovoga puta De borah nije ništa rekla o tome da besane noći iz-

građuju karak ter.- Jesu li ti odredili mirovanje? - pitala je Jill.- Samo dan ih dva.- Slažeš li se s tim?- Ne, ali želim ovo dijete. Skye i Tomas sig urno već neko liko sati

rade u pekar nici. Ne mogu ni znati da nisam kod kuće. Kad bi jednaod vas nazvala Alice -- Ja ću je nazvati - rekla je Grace, maknula ruku s usta i us pravila

se. - Mogu je ondje dočekati.Jill je po maknula glavu na jas tuku. - Moraš spavati. Alice je dobra.

Znat će što treba raditi. Osim toga, izlazim odavde čim mi todopuste.- Možda bi tre bala ostati barem jedan dan - reče De borah.- Osig ur anje neće plat iti.- Znam, ali ja ću plat iti.- Ni sluča jno - od lučno će Jill. - Došla sam ovamo samo zato što me

obuzela panika. Što dulje os tanem, to će više ljudi znati zašto samovdje. Da te Grace nije nazvala, to bi učinila jedna od medi c in s kihse s tara. Ovdje se malo što može sakriti pred nekim iz ob itelji Barr. -Pogledala je prema za vjesi koja je odva jala njezin sobičak od os ta- log dijela. Por aženo je uzdahnula.Mi chael Barr je stajao uz rub za vjese. Odjeća mu je bila neuredna,

vjer o jatno od spavanja u naslon jaču u radnoj sobi. Oči pod livenekrvlju, brada ček in java.Kao liječnik koji je imao priv ile giju pos jeta, imao je pravo pogled ati

pa cijentov karton, pa je uzeo Jillin. Kad je za vršio čit anje, ozlo jeđenoje pogledao Jill. - Zar sam to morao saznati od nepozn atih ljudi? -Kad Jill nije odgo v or ila, okrenuo se De borah. - Jesi li ti znala? Zarodatle potječu sva ona sranja o tome da bih trebao razgo v ar ati s Jill?- To nisu sranja - reče De borah.- Dopusti da po godim - obra tio se Jill. - Imaš momka, ali si za-

boravila nešto upo trije biti.- Po grešno - tiho će Jill.- Onda nosiš tuđe dijete? Surogat-majka? Radiš to za novac kako

bi imala za pekar nicu?- Molim te, tata - pok ušala je De borah, ali je Jill smi on ije go v or ila.- Opet po grešno. Plat ila sam kako bih imala to dijete i kor istila sam

svoje ja jašce, a to znači da je to tvoje bio loško unuče.- Otišla su u banku sperme? Onda ne pozna ješ oca.- Znam sve, osim njegova imena. Znam koliko je star, znam povijest

bo lesti njegove ob itelji, njegovo obrazovanje, zan i m anje, izgled.Također znam da ima drugu zdravu djecu.Grace se odjed nom silno zain t er esir ala. - Kako to znaš?- Tiče li se to ikoga osim Jill? - pitala je De borah, ali Jill se opet nije

obazir ala.- Zapravo, znam za dvoje djece jer su se nji hove majke kor istile

istim donorom. Djelo mice sam zato i ja otišla u tu banku. Željela sam

znati ako ima pol ub raće ili polus e stara. Razgo v arala sam s dvjemaženama. U kon taktu su jedna s drugom. Smat raju se širom ob itelji.Nji hova se djeca druže neko liko puta godišnje.- To je nevjer o jatno - izusti Grace, očito im pre sionir ana.- Jesu li djeca slična?- Riječ je o dvojici dječaka, ah ne. Jedan izgleda baš kao njegova

majka. Ali nji hovi su tem pera menti kom pat ib ilni, a obojica se voleigrati autićima i kockama.Mi chael puhne kroz nos. - Nije li to jed in stveno za dječake?De borah se kanila pobuniti kad je Grace rekla: - Djede, ne ra-

zumiješ poantu.- Također su veoma razgo v orljivi, veoma spretni i veoma kreat ivni -

nastavila je Jill za čuđujuće pribrano za nekoga u kre vetu. - Njihov jetata studirao na Har vardu. Bio je na Har vardu i veslao za nji hovuekipu, a sad piše knjige za djecu.- Koje vjer o jatno nitko ne čita - reče Mi chael.Jill je i na to imala spre man odgo vor. - Sve su njegove knjige bile na

popisima us pješn ica, a dio svojeg prof ita donira cent rima za djecuoboljelu od raka. Kako bi mogao ne voljeti takvog čovjeka? Vidiš,tata? Pobrin ula sam se da izaberem nekoga komu ti ne možeš naćizamjerke.- Tvoja bi majka bila ushićena - prim ije tio je glasom punim

sarkazma.Spom in janje Ruth dokra jčilo je Jill inu pribranost. Suze su joj navrle

na oči. - Bila bi ushićena. Bila bi ushićena jer sam ja sretna, i jer znada ću biti dobra majka. - Po visila je ton kad se Mi chael okrenuo daode. - I ne bi se izn enadila kao ti jer bi sve to znala od samogpočetka!Mi chael je otišao.De borah se nag nula nad Jill. - Mama bi bila ushićena, u tome imaš

posve pravo, i bila bi bijesna na njega. - Pogledala je Grace. -Moram razgo v ar ati s djedom. Ostat ćeš ovdje s Jill?- Nemoj razgo v ar ati s njim - naredi Jill. - Nema smisla. Neće se pre-

dom is liti.- Možda neće, ali što je pre više, pre više je, znaš?- Dr. Monroe? - rekla je medi c in ska sestra, raz maknuvši za vjesu.Dylan je bio odmah iza nje, držeći dva prsta ispod na očala,

pritišćući oko. - Je li to bio djed? - pitao je prije nego je vidio sveostale u sobičku. - Što je teti Jill?De borah ga je privukla k sebi i šapnula: - Dobit će dijete.- Dosta je već i te tajne.- Sada?- Ne, ali nije se dobro os jećala, pa je došla ovamo kako bi se uvjer-

ila da je sve u redu.Za t vorivši oko koje je prit iskao - lijevo oko, zdravo, shvat ila je De-

borah - pod igao je pogled. - Je li djed zato došao?- Da.- Je li zato bio ljutit?- Nije bio ljutit. Samo je za b rinut.Ponovno je stavio prste na lijevo oko i prom rm l jao nešto što nije ra-

zumjela.- Što?Žurno je šapnuo: - Nemoj mu reći za moje oko.- Što je s tvojim okom? - pitala je, ah je odjed nom znala. Pre više je

često treptao, pre više ga često prit iskao. Teška srca, uhvat ila ga jeza ramena i zagledala se u njega. - Što je s tvojim okom?- Gasi se - rekao je, žalosno je gledajući. - Jed nako kao i ono

drugo.De borah je jedva za d ržala suze. - Smeta li mu svjetlo? - Kimnuo je.

- Od kada, dušice?- Ne znam, ali ništa nisam mogao reći jer se sve ono događalo s

tobom i Grace, i moram ovaj vikend provesti s tatom.De borah ga je ponovno privukla k sebi. - Bit ćeš s tatom - rekla je i

sus rela Gracein pogled iznad njegove glave. - Možeš li ti pomoći tetiJill?Činilo se da je Grace rastrz ana između gnjeva i za b rinuto sti. -

Dovela sam je ovamo, nisam li? Kamo ideš?- Do dr. Brodyja.- Neee, mama - cvilio je Dylan.No De borah je znala da postoji prob lem. Znala je to duboko u srcu,

ali je gledala na drugu stranu, a Dylan je cijelo vrijeme znao što sedogađa i sve je držao u sebi.De borah nije željela čuti di jagnozu, baš kao ni Dylan, ali je bila

veoma zado voljna njegovim liječnikom za oči. Aidan Brody spe-

cijaliz irao je dječju of tal mo lo giju, a bio je tako dobar s Dylanom da jeDe borah dvostruko više žalila što je toliko čekala. Aidan je ranije ot- vorio svoju or dinaciju kako bi ih pri- mio, a zatim je obavio de tal janpreg led koji je pokazivao da mu je stalo.- Ovo nije ništa više - mirno je rekao dječaku - od onoga što imaš u

drugom oku, i jed nako je izlječivo. Bolovi što ih os jećaš potječu odsićušnih napuk lina na površini rožnice. Ispod tih napuk lina postojemaleni za vršeci živaca. Kad su izloženi, ti os jećaš bolove.- Ali sad više uopće neću vid jeti - plačno će Dylan.- Nije istina, nije istina - reče Aidan. - Nećeš izgu biti vid. Za neko liko

godina, kad prestaneš rasti, pobrinut ćemo se za to.- Hoće li trans planta cija iz liječiti i dalekovid nost?- Ne. Nastavit ćeš nositi na očale za dalekovid nost sve dok se ne

bude mogla iz liječiti laserom. Trans planta cija rožnice je samo za dis- tro fiju.- Ali što ako se do tada stalno bude po goršavalo?- Je li se to do godilo s drugim okom?- Ne.- Tako je. Sta bil iz ir alo se. Ovo će se također sta bil iz ir ati.- Ali što ako ne bude tako?- Bit će, Dylane - tvrdio je s tako nježnom sig urnošću da mu je De-

borah posve vjer ovala. - Znaš kako ćemo - rekao je i uzeo pos jet nicusa stola. - Za p isat ću bro jeve mojih tele fona ovdje i kod kuće. Želimda me nazoveš svaki put kad se prestrašiš. - Nap isao je tako velikebro jeve da ih je De borah mogla vid jeli s mjesta gdje je sjedila. -Dakle, zar bih li dao broj svojeg kućnog tele fona kad bih mislio daćeš me zvati svake dvije minute? Ne, dragi moj. Bit ćeš pre višezauzet školom i svojim pri jateljima. No kladim se da si bio jako za b- rinut.- Da - reče Dylan, stežući pos jet nicu.- Kladim se da si se bojao da ćeš os lijepjeti.- Da - pok un jeno je priznao.- Sad znaš da nećeš, zar ne?- Da - odgo vorio je, ponovno za b rinut - ali što ako izgubim vašu

pos jet nicu?Aidan Brody se nasmiješio. - Tvoja mama zna moj broj. Studir ala je

medi cinu s mojom ženom. - Kimnuo je De borah i opet se nasmiješio.

- Možeš nju pitati. Nap isat će ti bro jeve.Dok je De borah vozila kući iz Bo stona, njez ine su emo cije vari rale

od olakšanja do straha. Aidan Brody je to prikazao jed nostavnim, ahdvije trans planta cije rožnice podra zumijevaju dva za sebna pos tupka,a niti jedan nije jed nostavan kao što je uk lan janje bra da vice i obauključuju rizik.Suprotno tomu, Dylan je bio dobro raspo ložen, a teret njegove za b-

rinuto sti pre b a cio se na njez ina ramena. Ali tomu služe majke.Sv rat ila je kući kako bi se is tušir ali, a premda je De borah željela os-

taviti Dylana s Livi jom da se nas pava, on nije htio ni čuti o tome.Odvezla ga je u školu, ot prat ila ga unutra kako bi ob jas nila zašto jeza kas nio i zatim otišla u pekar nicu.Jill je već spavala kod kuće. Alice je sve imala pod kon tro lom, a

Grace je usnula na kauču u malenom potk rovlju.De borah se is pružila kraj Jill koja se probudila kad se madrac

uleknuo pod dod at nom težinom. - Što je s Dylan ovim okom? -pospano je pitala.- Isto kao i s drugim.Jill se posve razbudila. - O, ne. O, Deb. Tako mi je žao.- I meni. Srce mi se kida zbog Dylana. Operi rat će ga za neko liko

godina, ali dotad se ne može mnogo učin iti.- Kako se on osjeća?- Sjajno. Laknulo mu je da nije ništa gore. Kako se ti os jećaš?- I ja sam dobro. Kr var enje je pre stalo. Gdje je Grace?- U potk rovlju. Spava.- Moraš razgo v ar ati s njom, De borah. Osjeća golemu krivnju.- Pok ušavam, ali ona ne sur ađuje.- Pok ušaj opet. Ona je krasna dje vo jka. Ona me vozila do bol nice i

natrag.De borah je okrenula glavu. - Stvarno? - Kad je njez ina sestra kim-

nula, nije znala treba li biti zado voljna ili pov rijeđena. - Pa, hvala ti.To nije htjela učin iti za mene.- Morala je birati između vožnje i mojeg iskr var enja do smrti.- Ne bi iskr var ila do smrti.- Tada to nismo znale. Učinila je ono što se moralo učin iti. U tom je

smislu ista kao ti.De borah se okrenula na bok. - Uvijek sam mis lila da je ista kao ja u

svakom smislu. Možda sam pogriješila.- Ista je kao ti u onome što je važno.- Mis lila sam da želi postati liječn ica.- Zar je postati liječn ica ono što je na jvažn ije?De borah nije morala dugo razmišl jati. - Ne. Pogledaj mene, ležim

ovdje, a nisam čak ni nazvala am bu lantu. Jill, žao mi je zbog tate.Znaš koliko je tvrdoglav i koliko griješi.- Da, pa, valjda uvijek gajimo malo nade.- Prom ijenit će se - reče De borah. - Samo mu treba vremena da se

navikne na tu pom isao.- To govori osoba koja mu se nikad nije zamjer ila.- To ne vrijedi za ovo što se događa u posljed nje vrijeme. Jill se

nam rštila. - Kad već go v or imo o tome, tebe čekaju pa cijenti.- Umorna sam.Riječi su vis jele u zraku. Minutu kas nije, Jill se nasmi jala.- To je nešto novo.De borah je shvat ila da je to točno. - Nikad u životu nisam dopust ila

da to bude izlika za nerad. Ali umorna sam.- Od posla?- Od toga da sam dobra. Od nastojanja da budem dobra.- Od nastojanja da udo voljiš tati - doda Jill.- I to.- Što će biti ako se ne po javiš u am bu lanti?- Ne znam, jer se to još nikad nije do godilo.- Tvoji će pa cijenti ra zumjeti.- Je li me briga? - prasnula je De borah, a zatim je brzo rekla. - Da,

briga me je - ali, tako mi Boga, uvijek sam im na raspolaganju. Akone mogu ra zumjeti da mi samo jednom treba malo vremena, pa, bašmi je žao.- A tata?- Tata će biti bijesan. Ali će me zam ijen iti. Sjetit će se prošle subote,

kad se on nije po ja vio, ili možda onoga jutros kad se pon ašao kaomagarac. Vjer o jatno se osjeća krivim. Nije me nazvao na mo b itel. -Nešto joj je palo na pamet. - Možda će raskinuti poslovni ugovor samnom. Ne bi li to bilo nešto posebno?- De borah. Ne želiš to.Tužno se os mjehnula. - Ne. Odgo v ara mi taj posao.

- Odgo v ara i njemu. Ako ne može ra zumjeti da sad prolaziš krozteško razdoblje i da ti je po tre ban, sram ga bilo.- Tata? Možemo li razgo v ar ati? - De borah je pitala s vrata njegova

ureda.Mi chael je sjedio za pisaćim stolom i čitao. Jednom je rukom držao

kemijsku olovku kojom je is pun javao obrasce, a drugom po lo vicucalzone pizze iz tali janskog restor ana malo dalje u ulici. Bocadijetalne kole sta jala je u bliz ini, napola puna tamne tekućine. Ako jepio nešto drugo, to se ni po čemu nije vid jelo.Pogle davši je iznad na očala, dovoljno je ra zum nim tonom pitao: -

Gdje si bila? Ovdje je bio pravi zo ološki vrt.- Žao mi je. Imala sam hitan slučaj s Dylan ovim očima. Morala sam

ga odvesti u Boston.Mi chael je odložio svoju pizzu. - U čemu je prob lem? - Kad je De-

borah ob jas nila, vidljivo se uzru jao. - Sad su za hvaćena oba oka?- Aidan kaže da se to događa.- Njegov će se vid dod atno po goršati prije nego se popravi?- Čini se tako - reče De borah. - Dylan je divan. In si stirao je na tome

da pođe u školu. Ja tek počin jem shvaćati što to znači. Ako to neželim pri hvat iti, neka bude. Tren utno baš ništa ne mogu učin iti potom pit anju. Samo... želim razgo v ar ati s tobom.Mi chael je spus tio kemijsku. - Ako želiš razgo v ar ati o svojoj sestri,

nemoj se truditi. Ne znam što bih rekao. Nikad nisam ni znao, kad jeriječ o Jill.- Onda razgo v a ra jmo o mami - pred loži De borah.Stis nuo je usta. - Ako kaniš reći da bi njoj bilo drago, ni s tim se ne

trebaš truditi. Ovo se ne bi do godilo da je ona živa.- Tata, Jill ima tri de set četiri godine. Učinila bi to s maminim bla-

goslo vom ili bez njega.- Ne. Tvoja je majka znala kako se treba ophod iti prema vama

dvjema. - Skinuo je na očale i za valio se u stolici. - Dobri Bože, De- borah, kako si mi to mogla prešutjeti?- Nisam znala. - Kako je lijepo kada to može iskreno reći! - Jill je to

željela sama obaviti.- Ali ja sam njezin otac i liječnik. Usput rečeno, znamo li tko je

njezin liječnik?- Burkhardt. Dobra je.

Nešto je pro gun đao. - Barem je tvoja sestra toliko naučila.- Naučila je mnogo više, tata. Znala je da želi ob itelj. Odatle ona

priča o pol ub raći. Želi da njezino dijete ima ob itelj.Opet je nešto pro gun đao i pogledao u stranu. - To pokazuje kakvo

je njezino mišljenje o nama.- Ja to ne shvaćam osobno - reče De borah. - Moja su djeca star ija,

a osim toga, te će joj mame biti pot pora.Mi chael se nam rš tio. - Mi to ne možemo biti?- Tata - pod sjetila ga je De borah - nisi baš skakao od sreće.- Tebi to ne smeta? - pitao je.- Sad kad je prošao prvi šok? Ne, ne smeta mi. Oduvijek sam znala

da Jill obožava djecu. Bila je divna s mojom. Uvijek sam znala daželi i vlastitu. Dopust ila sam si pom isao da je pekar nica njezinodijete, ali nije.Mi chael je spus tio pogled i skupio usne.De borah je znala što misli, ali nije imala en er gije ponovno se up-

uštati u tu prepirku. Osim toga, pit anje pekar nice stara je stvar. - Jillsve radi na vlastiti način.- Svako dijete treba oca.- U ideal nom svijetu, da. Ali možda se naša defini cija ‘ideal noga’

treba mijen jati. Pogledaj našu am bu lantu. Vid jeli smo fiz ičko zlostavl- janje. Vid jeli smo emo cion alno zane marivanje. Loš otac može bitigori od nikak vog oca. Osim toga, nije baš da će Jill ino dijete biti jed- in stveno. Pola ob itelji u gradu su ili miješane ili se sastoje od sam- ohranih rod itelja.- I zato - ustvrdi Mi chael - ljudi poput mene žive određeni broj

godina i onda umiru. Svijet se pre više mijenja da bismo ga mogli pri- hvat iti. Vjer ovanja u skladu s kojima smo de setljećima živjeli postajuza star jela. Da mi je itko ikad rekao da će obje moje kćeri odga jatidjecu u ob itelj ima koje nisu tradi cion alne, rekao bih mu da je lud. -Raširio je ruke kao da bi želio za d ržati san, a zatim ih je spus tio. -Želio sam bolje. Za obje. Što se događa? Otkako više nema tvojemame, sve se raspada.- Sve ono što se do godilo nakon njez ine smrti ionako bi se do godilo

- reče De borah.- Nisi u pravu, mlada damo. Ona bi sve to držala na okupu.- Kako? - upita De borah. - Što bi učinila? Zamo lila bi Grega da ne

ode i, gle čuda, on bi ostao? Našla bi muškarca za Jill i ona bi seodmah za lju bila? Mama bi bila tampon-zona, to je sve. Po mogla bitebi da pri hvatiš prob leme u našim živo tima.- Otkad meni treba pomoć? - ozlo jeđeno je pitao, ali De borah se

nije htjela povući.- Otkako je ona umrla. Mama je uvijek bila tu kad si je trebao. Fil tri r-

ala je stvari. Sad kad je više nema, situa cija se čini gorom.Odmahnuo je glavom. - Ona bi sve držala pod kon tro lom. Želim

reći, Kriste, pogledaj svoju sestru. Pogledaj sebe. Jutros me nazvaois tražitelj i pitao kakav je naš odnos s Johnom Colbyjem.De borah se ukočila. - Kakav is tražitelj?- Rekao je da je iz ureda javnog tužitelja - reče Mi chael - koji očito

is tražuje tvoju nes reću.Ako ju je izvještaj državne poli cije os lobo dio svake sumnje,

uključen ost javnog tužitelja mora imati veze s građanskom tužbom.To sig urno nije željela čuti. - Je li to bio samo tele fon ski poziv, ili susv rat ili ovamo?- Zašto je to važno?- Ne znam. Samo pok ušavam shvat iti o čemu je riječ. - Na jvjer o jat-

nije ni o čemu, rekla je sebi. Samo pit anje ili dva. Ali zašto raspit- ivanje o Johnu?- Bojim se da ti ne mogu pomoći - slatko će Mi chael. - Bez obzira

koliko je čovjek bio uljudan, nisam imao vremena čavrl jati s njim jersam trčao od jednog do drugog pa cijenta, nastojeći mijen jati tebe.- Ali spo menuo je ured javnog tužitelja?- Da, a ja u cijelom svojem životu nikad nisam primio takav poziv. -

Prešao je u napad, a oči su mu sije vale. - Ova ob itelj ne čini stvarizbog kojih ljudi iz ureda javnog tužitelja zovu. Rekla si da se radilosamo o nes reći. Rekla si da nisi učinila ništa po grešno. Zašto bi,dov raga, ured javnog tužitelja zan imao naš odnos s Johnom? Našisu medi c in ski podaci povjer ljivi. Kad bi naši pa cijenti pom is lili dabrbljamo, mogli bismo izgu biti po lo vicu.De borah je više za b rin javala Grace nego nji hova praksa.Pozivi iz ureda javnog tužitelja povećat će teret što ga dje vo jka

nosi.Pitajući se kakvi su izgledi da će poziv njezinu ocu biti kraj prob-

lema, De borah reče: - Nećemo izgu biti pa cijente. Ured javnog

tužitelja ne traži medi c in ske pod atke.- Nešto traže, a možda je to samo poče tak. Ne znam što se te

večeri do godilo, ali kažem ti, da je tvoja majka živa -- Ništa ne bi bilo drukčije! - vikne De borah. - Dosta je, tata. Mama

baš ništa ne bi mogla učin iti da bi spriječila tu nes reću!Oči su mu se raširile. - Os tavila mi je zbrku. Gdje joj je bila pamet?- Nije planir ala um rijeti! - vikne De borah, posve izvan sebe.- Prok leto je točno da to nije planir ala, ali je umrla, a što je sa

mnom? Tre bali smo za jedno ostar jeti. Tre bali smo putovati i uživ ati uplodovima dugo godišn jeg rada. Tre bala je živjeti dulje od mene. -Odjed nom se doimao smućenim.U tom je tren utku, bez obzira na to koliko bila uzru jana, De borah ra-

zumjela što se događa s Mi chaelom. Gnjev je faza tugov anja.Nag nula se preko stola i sa suzama u očima rekla: - Slušaj me,

tata. Kad se Dylan ova prva rožn ica razboljela, tugov ala sam zasavršenim djetetom kakvo je trebao biti. Go v or ila sam sebi da je di- jagnoza po grešna. Pogađala sam se s Bogom - znaš, neka njegoveoči ozdrave i ja ću učin iti što god želi. Kada to nije up a lilo, bila sambijesna jer se moje dijete moralo suočiti s time. Na koncu nisamimala izbora. Morala sam to pri hvat iti jer je to bio jedini način na kojisam mogla pomoći Dylanu. - Us pravila se. - Tugov anje je proces.Gnjev je dio toga. - Za stala je. - Tren utno se ljutiš jer te mama os- tavila samog. Ali iskaljuješ se na Jill i meni, a obje te tre bamo.Možeš piti koliko god želiš - brzo je podigla ruku kad mu se pogledsmračio - ali to ne pomaže, tata. Mi te tre bamo.

16. poglavlje

De borah je nazvala Johna, ali on ništa nije znao o is trazi javnogtužitelja. Nazvala je Hala, ali joj je rečeno da je na sudu, pa je os- tavila poruku. Budući da nije imala nikak vih konkret nih in form a cija,ništa nije rekla Grace kad je nazvala da se raspita o Jill. Nazvala jeGrega, ali je i njemu morala os taviti poruku.Cijelog je poslije pod neva prim ala pa cijente, a činilo se da svaki ima

prob lem s nekom vrstom gu bitka, od žene koja je ostala bez poslado one koja je ostala bez kuće, pa do one koja je izgu bila muža i nijemogla spavati, raditi ili uživ ati u svojoj un učadi. De borah je uvijekiznova go v or ila o ner iješenom gnjevu.Baš kad se spremala poći u pekar nicu, nazvala je Karen. U njezinu

se glasu os jećao strah.- Mislim da nešto nije u redu - rekla je.De borah je na tren u tak os jetila paniku. - Koje vrste nešto?- Imam gla vo bolju koja ne prolazi. Već traje tjedan dana.Simp tom koji se ne smije zane mariti; ipak, De borah ju je vid jela

tijekom tog razdoblja. Njez ina je panika popust ila.- Tjedan dana?- Pa, možda ne cijeli tjedan. Možda tri ili četiri dana.- Zašto mi nisi rekla? - upita De borah. Pre b a cila je remen torbe

preko ramena i uzela svoju pa pir o lo giju.- Jer mrzim go v or iti o svakoj smet nji i bolu, i go v or ila sam sebi da to

nije ništa. Za boravim na gla vo bolju kad sam nečim za ok upljena, aličim nemam što raditi, opet je tu. Nije tako strašna da posta jemnemoćna, ali je gnjavaža. - Brzo je nastavila. - Imaš pravo po pit anjuonoga što se događa svake godine ot pri like u vrijeme moje mas tek- tom ije, pa sam uvjeravala sebe da to nije ništa opasno, ali što akojest?De borah je izišla iz ureda. Vrata ureda njez ina oca bila su otvorena.

On je već otišao. - Gdje te točno boli?- Nekako šeće na okolo, katkad straga, katkad sprijeda.- Iza ziva li mučninu ili pov raćanje? - pitala je De borah dok je

spuštala papire na pisaći stol poslovne up rav i teljice.

- Ne.- I znam da si vježbala na elipt ičnoj spravi u teretani, pa mogu za-

ključiti da nisi izgu bila osjete u rukama i nogama. - Ugas ila je svjetla.- Doista ne mislim da je nešto ozb iljno, Karen - rekla je dok jeuključivala alarmni uređaj. - Uvijek možeš naprav iti mag net skurezon ancu, ali pogleda jmo može li posto jati neki drugi uzrok.- Kao što? - upita Karen. Ona je očito mogla mis liti na jedan jedini

uzrok.De borah je to ra zumjela. - Naprez anje vida. One nove na očale za

sunce što si ih kupila. Možda je po grešna di optrija. - Izišla je i za- ključala vrata.- Di optrija je ista. Samo sam uzela novi okvir.- Dobro, ako nije naprez anje vida, mogla bi biti na petost mišića. Os-

jećaš li stez anje u zat iljku?- Da.- To bi moglo biti - rekla je De borah kad je stigla do auto mobila. Bio

je jedini na parkir alištu.- Čak i ako je gla vo bolja na pred n joj strani?- Moglo bi biti hor mon ski.- Moja je mjesečn ica za vršila prije tjedan dana.- Možda se tvoj ciklus mijenja.- Mijenja se - kao u men o pauzi? Pre više sam mlada za to!- Ne kao u men o pauzi, jed nostavno se mijenja, ali umor također

može biti uzrok. - De borah ne bi mogla ni nab rojiti sve uzroke gla vo- bolje. - Kako spavaš?- Loše. - Zvučeći obe shr ab reno, Karen doda: - Po lo vicu noći prove-

dem pro mat rajući Hala.Zašto? - pitala je De borah, ali je znala što slijedi. In stinkt joj je go-

vorio da je tu kor ijen prob lema.- Spava kao klada. Nikad nije tako spavao, De borah. On je

običavao biti taj koji često ustaje tijekom noći. Go vorio je da uvijekrazmišlja o poslu - da se jed nostavno ne može isključiti. Zar odjed- nom više ne razmišlja o poslu? I nije baš da je iscrpljen od vođenjaljubavi. U posljed nje vrijeme uopće ne mogu doprijeti do njega.Provjeravala sam ga, nazivala zbog sit nica, tek toliko da vidim, i os- tavl jala poruke. Obično ne tražim da mi se javi - on mrzi dosađivanje- ali čovjek bi očekivao da će os jećati da barem neke stvari zaslužuju

odgo vor. Ili je doista jako zauzet, ili ne želi razgo v ar ati sa mnom.De borah je poželjela reći: Jebeš njega, što je sasvim u redu za nju,

ali nimalo ne pomaže Karen. Stoga je rekla: - Mislim da se ne morašbojati tumora na mozgu. Tvoja je gla vo bolja od na petosti.- Ovo nije šala.- Nije ni rak, a to je uvijek nešto o čemu treba mis liti, ali ne vjer ujem

da to iza ziva tvoju gla vo bolju.- Misliš da je Hal uzrok - reče Karen. - Ali vjer o jatno se smiješno

pon ašam. Sama si rekla - on je privlačan muškarac. Samo štonastojim za d ržati kon di ciju, i bojom skrivam sijedu kosu, i trošim bog- at stvo na hranjive kreme kako bi mi koža blistala, a kad se čini da onto ne zamjećuje, umišl jam da nešto nije u redu. Više nije bilo čudnihtele fon s kih poziva. Sig urna sam da si i u tome imala pravo. To je bilasamo neka žena koja ga želi imati, a budući da ne može, želi stvar atiprob leme.- Glas joj se prom ijenio. - Umišl jam to. Sig urno. - Uzdahnula je. -

Dobro, bolje se os jećam. Hvala, Deb.De borah je os jećala laganu mučninu. Znala je da Hal ima izvan-

bračnu vezu, znala je ono liko koliko je mogla znati bez čvrstihdokaza, ali nije to mogla reći Karen. Od kakve bi kor isti to bilo? Štoako griješi?Hal nije uzv ratio ni njezin poziv.Greg jest. Njegova reak cija na Dylan ovu di jagnozu sastojala se u

neprest anu ponavl janju pit anja kako su De borah mogli pro maknutiznakovi koji su pokazivali da nešto ne valja. Uzru jao se. Morao jenekoga okriv iti. Ali ona se i bez njega os jećala dovoljno krivom.Pitala sam; on je zan ijekao. Pitala sam ponovno; on je opet zan- ijekao. Pomno sam motrila na njega, ali u kojem tren utku mojavlastita za b rinutost iza ziva njegovu? I od kakve je štete malenoodgađanje preg leda? Dylan nosi na očale za dalekovid nost. Po pit- anju dis tro fije rožnice ništa se ne može učin iti dok ne bude dovoljnostar za trans planta ciju.- Sve je to u redu - priznao je Greg - samo da si mi ranije rekla,

mogao sam razgo v ar ati s njim. Moraš sa mnom podijel iti te stvari,De borah. Ja sam još uvijek njegov otac.- Pa, sad znaš - frus tri r ano je rekla. - Usput rečeno - premda nisi

pitao kako mogu tako slobodno go v or iti - Dylan i Grace su kod Jill.

Upravo idem po Livijinu večeru da je odnesem onamo. Jill je trudna imora mirovati.- Jill je trudna? - pitao je. - Dobro za Jill. Neće se udati, zar ne? Ona

je slobodan duh. Možda sam se oženio po grešnom ses trom.De borah je bila dovoljno umorna da ek s plodira. - Imala je šesnaest

godina kad smo se mi upozn ali, što znači da bi bio op tužen za spolniodnos s maloljet nicom. - Nije mogla odoljeti porivu da doda: -Doživotno bi te pratio glas da si prl javi starkelja; osim toga, tada nisiželio ženu slobodna duha. Želio si veoma sta bilnu ženu, ili si mibarem tako rekao, osim ako nisi bezočno lagao. I što te navodi napom isao da bi moja sestra uopće željela tebe?De borah se zaustavila, shvat ivši da je gnjev još uvijek u njoj, da je

razvod još jedno ner iješeno pit anje u njezinu životu. Tada je skrenulaiza ugla i opazila sivi auto mobil parkiran ispred svoje kuće.- Možemo li o tome rasprav iti drugom pri go dom? - napeto je pitala.

Prije nego je Greg uspio odgo v or iti, rekla je: - Moram poći - i prekin- ula vezu. Proučavala je auto mobil dok je polako vozila ulicom. Dvasu čovjeka sjedila u pred njem dijelu vozila. Skrenula je na kolniprilaz, ali nije ot vor ila vrata garaže. Izišla je iz auto mobila s mo b ite- lom u ruci. Čekala je dok su dva muškarca činila isto.Obojica su nosila odijela. Prvi joj je prišao malo star iji i krupn iji

čovjek. - Dr. Monroe? - pitao je sasvim uljud nim tonom.- Da?- Moje ime je Guy Field ing. Moj part ner je Joe McNair. Mi smo de-

tekt ivi pri uredu javnog tužitelja. Možemo li kratko razgo v ar ati svama?De borah je u sebi op sovala. Nije željela razgo v ar ati s njima. Grace

će posve pomahnit ati kad sazna za to. Ali nije imala pre više izbora.Mogla bi odbiti razgo v ar ati, ali to bi bio znak krivnje. Mogla bi se vrat- iti u svoj auto mobil i za ključati vrata, ali to bi bilo djet in jasto. Mogla bise pok ušati odvesti odavde, ali mogli bi je slijed iti.- Imate li is prave? - na koncu je pitala.Obojica su pose gnula u dže pove sakoa i pokazala joj značke. Fo to-

grafije su odgo v arale licima.Uljudno je pitala: - Možete li mi reći o čemu je riječ?- Prošli je tjedan došlo do pro metne nes reće. Imamo neko liko pit-

anja.

- Vjer ujem da sam odgo v or ila na sva pit anja koja mi je poli cija tadapostavila.- To je istina. Pročit ali smo izvještaj što ste ga pod nijeli. Samo

imamo još neko liko pit anja.Kim nula je. Ne pitajući za dop uštenje, ot vor ila je mo b itel i pok ušala

nazvati Hala. Njegov je ured bio za tvoren, a nije se javl jao na mo b- itel. Prekin ula je vezu ne os tavivši poruku, te pok ušala nazvatiJohna. Carla ju je spojila s njim kod kuće.- Hej, De borah je. Pred mojom kućom su dva čovjeka. Kažu da

rade za ured javnog tužitelja.- De tekt ivi državne poli cije dodijeljeni uredu javnog tužitelja -

dometne Guy Field ing.De borah je to ponovila Johnu. - Moram li razgo v ar ati s njima?- Ne, ali vjer o jatno bi tre bala - rekao je John. - Raspitao sam se kod

javnog tužitelja nakon što si me ranije nazvala. Možeš otvorenorazgo v ar ati s njima. Nema se što skriv ati.Kad bi samo znao. Pom isao na razgo vor s državnom poli ci jom bila

je za s trašujuća.Pod igavši ruku kako bi de tekt ive za d ržala ondje gdje su bili, pošla

je na drugu stranu kolnog pri laza i tiho rekla u mo b itel: - Ne ra- zumijem zašto su ovdje. Mis lila sam da me izvještaj o nes reći os- lobo dio svake sumnje.- Udovica se obrat ila javnom tužitelju i dala pritužbu.Građanska par nica. De borah nije željela razmišl jati o tome kad je

njezin otac spo menuo njihov poziv. - Pritužbu zbog čega?- Ljuti se jer lokalna poli cija nije podigla op tužnicu, pa se obrat ila

javnom tužitelju. Čekala je pred njegovim uredom kad se jutros ot- vorio. Rekao joj je da mu je slučaj poznat jer je došlo do smrt nogishoda, ali da se odluka o pod iz anju op tužnice protiv nekoga donosina lokal noj razini. Ona tvrdi da je došlo do zataškavanja. Tu nemanikakva izn en ađenja.- Nije bilo nikakva zataškavanja.- Mi to znamo - rekao je John, a zvučao je neuobiča jeno

uznemireno, no koliko je često bio na po grešnom kraju is trage, pitalase De borah. - Upravo te državna ekipa os lobod ila sumnje.- Ipak, javni tužitelj može podići op tužnicu samo na temelju njezinih

tvrd nji?

- Ne. To bi zn ačilo trčati pred rudo. Ništa neće učin iti uko liko za tonema opravdanih razloga. Njegov je za datak iznova proučiti slučaj.Žena bi vjer o jatno bila zado voljna da smo te mi op tužili za nemar.Budući da te upravo sada ekipa za rekon struk ciju os lobod ila svakesumnje, tren u tak je sluča jno iz a bran.Posto jala je još jedna sluča jnost o kojoj De borah nije željela

razmišl jati. Sinoć je razgo v arala s Tomom, a udovica je jutros odjur ilak javnom tužitelju. - Što je s biz arnim pon ašan jem njez ina muža? -De borah upita Johna. - Javni bi se tužitelj trebao njime poza baviti.- Bavi se. Ali razgo vor s tobom dio je pro cesa. Njegovi će ljudi

razgo v ar ati sa mnom, a vjer o jatno će htjeti razgo v ar ati i s Grace.Obuzela ju je strep nja. - Zašto?- Bila je u auto mobilu. Mi je nismo is pit ali, pa je to vjer o jatno dobro.De borah uopće nije mis lila da je dobro. Grace je dovoljno po-

tresena i bez službenog is pit ivanja.- Trebam li Hala ovdje? - pitala je. Bez obzira na sve njegove mane,

Hal ipak poznaje zakon.- Možeš li doprijeti do njega? - upita John.- Ne.- Onda sad razgo v a raj s tim lju dima. Možeš biti iskrena.De borah kimne. - Dobro. - Rado će razgo v ar ati s njima budu li

pošted jeli Grace.Prekinuvši vezu, vrat ila se do dvojice de tektiva.Guy Field ing je pokazao prema kući. - Želite li da uđemo?Ni sluča jno, pom isli De borah. Nije kanila ot vor iti vrata svojeg doma

lju dima koji žele prod uljiti ag oniju koja je osobna na tako mnogonačina.- Ovdje je u redu - rekla je, odgurnula kosu s lica i naslonila se na

auto mobil. - Večer je ugodna. - Premda se sunce spust ilo dovoljnonisko da stvara siluete od stabala, još uvijek se os jećala toplina.- Mogu li za ključiti da je to bio John Colby - rekao je glavni de tektiv.Prekasno je shvat ila da je izgo v or ila njegovo ime u mo b itel, nimalo

mudro ako je op tužba zataškavanje. Među tim, nije učinila ništa loše,ne kad je riječ o Johnu.- On je naš šef poli cije - ob jas nila je. - Vodio je is tragu ovdje.

Potvrdio je da ste vi doista oni koji kažete da jeste.- Razgo v ar ate li često s njim?

- Ne više od bilo koga drugoga u ovako malenom gradiću.- Ali razgo v arali ste s njim o nes reći.- Da - rekla je. - Bio je na mjestu događaja odmah nakon što se to

do godilo. Postavl jao je pit anja. Ja sam odgo v arala. Ponovno sam gavid jela nared noga dana kad sam otišla u poli cijsku postaju kako bihis pun ila obrazac za izvještaj o pro met noj nes reći.- I tada ste razgo v arali?- O is pun javanju obrasca. Rekao mi je koliko kopija moram pred ati.- Je li nakon nes reće bio ovdje, u vašoj kući?- Nismo kućni pri jatelji.- Ne, no je li bio ovdje?Pok ušala se sjetiti. Dani nakon nes reće počeli su joj djelovati

zbrkano. - Došao je ovamo na dan spro voda Calv ina McK enne.Došlo je do... in cid enta na groblju. Želio je znati šio se do godilo.- Vaša je nazočnost uzru jala udo vicu - reče drugi de tektiv. De borah

je za ključila da im je gos pođa McK enna mnogo toga is pričala. -Spro vod nije bio za tvorenog tipa. Željela sam poći.- Znači, John Colby je nakon toga došao ovamo - nasta vio je Field-

ing. - Kako je saznao što se do godilo?- Ovo je maleni gradić. U svakom slučaju, jedan od njegovih ljudi

bio je na spro vodu.- Niste ga vi sami pozvali?- Ni sluča jno. To je bilo pon ižavajuće iskustvo. Nisam željela razgo-

v ar ati o tome. Samo sam se željela sakriti u neku rupu. - Tomov jeposjet po mogao. Tada, kao i u svim nared nim razgo v or ima, bio je ra- zu man. Ali sinoć se raspit ivao o Johnu. Više od obične radozn alosti?- Jeste li se naljutili? - pitao je drugi de tektiv.Vrat ila se na dan spro voda. - Na Johna?- Na McK enne.- Ne. Bila sam pos ram ljena i pov rijeđena. Oni su tugov ali. Mogla

sam ra zumjeti nji hove os jećaje. - Nam rštila se.- Opros tite, ali zbunjena sam. Kamo smjer ate s ovim pit anjima? -

John joj je rekao. Željela je da oni to potvrde.Ali prvi je de tektiv samo pitao: - Je li bilo i drugih pri lika nakon nes-

reće kad ste razgo v arali s Johnom?- Da. Veoma me zan imao izvještaj ekipe za rekon struk ciju. Neko liko

sam ga puta nazvala kako bih vid jela je li stigao.

- Nije li vaš odvjet nik to mogao učin iti? - pitao je drugi de tektiv.- Moj odvjet nik?- Hal Trut ter. Je li i on zvao Johna?- To ćete morati pitati njega - reče De borah. Nije kanila go v or iti u

njegovo ime. - I on jest osobni pri jatelj - po jas nila je kako bi ukazalana raz liku između njez ina odnosa s njim i onoga s Johnom. - Nisaman gažir ala odvjet nika.- On je također i pri jatelj Johna Colbyja.- Za jedno igraju poker.Glavni de tektiv reče: - Vratimo se na šefa poli cije. Koliko sam shva-

tio, on je vaš pa cijent.- Da. On i njegova žena. Moj otac je liječnik u Leylandu više od tri-

de set pet godina. Ne znam točno kad su John i Ellen postali pa cijentinaše am bu lante, ali sig urno odavno. John ide k mojem ocu, a Ellenje moja pa cijentica.- Zašto je tako? - pitao je drugi de tektiv, zločesti pol ica jac u paru.De borah ga pogleda. - Muškarci često više vole da ih preg le dava

muškarac, a žene da ih preg le dava žena.- Znači, nikad niste preg ledali Johna?Opet se nam rštila. - Kakve to veze ima s pro met nom nes rećom? -

Popust ila je, ali ne do te mjere da raspravlja o medi c in skim pit- anjima. - Ra zumijem da je udovica uzru jana. Želi nekoga okriv iti zasmrt svojeg muža.- Je li vam Colby to rekao?Rekao joj je. Ali rekao joj je i Tom - Tom, kojemu je spo menula ig-

ranje pokera; Tom, kojemu je rekla kako preklinje Johna da što prijenabavi izvještaj državne ekipe; Tom, za kojeg je mis lila da mu moževjerovati.- John mi to nije morao reći - rekla je. - Znam povez ati točkice. Brat

Calv ina McK enne je čovjek koji me ud aljio sa spro voda. Op tužio meda se nadam da ću se nekažn jeno izvući.- Jeste li se nekažn jeno izvukli? - pitao je drugi de tektiv.De borah je počela gubiti strpljenje. Tom ju je razočarao, bojala se

građanske par nice, užasavala ju je pom isao da će is pit iv ati Grace.Samo je željela uzeti Livijinu večeru i vrat iti se k Jill. - To me ne bistepitali da ste one večeri na mjestu nes reće vid jeli ekipu državne poli- cije. Sve su pre tražili. Sve su fo to grafir ali. Zar ne vjer ujete u njihov

izvještaj?- Njihov izvještaj ne bi ukazao na mogući dosluh između vas i šefa

poli cije.- Zar je to vaš za ključak? - pitala je. Kad je Guy Field ing pod igao

umirujuću ruku između njih, ublažila je svoj ton, ali tek nezn atno. Bilaje bijesna. - Državna ekipa nije našla nikakvu zamjerku što se menetiče. Izvještaj također kaže da žrtva nije trčala cestom prije nego jemoj auto mobil naišao. Izjurio je ravno iz šume pred moj auto mobil.Is tražujete li to? Iskreno rečeno, počin jem se pitati tko je ovdje žrtva.Moja kći i ja prošle smo pakao - jer je jedan čovjek neodgo v orno is- trčao na cestu one večeri kad je vidljivost bila kra jnje loša. Moje jemišljenje - rekla je, pogle davši jednog i drugog - da vi lajete na po- grešno stablo.- Gdje bismo tre bali tražiti? - pitao je glavni de tektiv tonom za koji je

De borah od lučila mis liti da sadrži poštovanje.- Kod udovice. Pita jte je što je njezin muž ondje radio one večeri.

Pita jte je zašto nije nosio re flektirajuću odjeću, te zašto nije nosioneki znak da uzima lijek koji može iza zvati smr tono sno kr var enje.Pita jte je zašto tako oča jn ički želi nekomu drugomu prišiti odgo v- ornost za njegovu smrt.Sivi je auto mobil tek skrenuo iza ugla kad je De borah nazvala

Karen. - Je li Hal kod kuće?- Još nije, ali je nazvao. Podignuta je op tužn ica protiv jednog od

njegovih klijenata. Mjesecima je prego v arao s tužiteljima kako bi seto izb je glo, ali sad je njegova klijenta obuzela panika. Hal je s njim. -Za stala je. - Kad čujem takve priče, os jećam grižnju savjesti jer samsve ono umišl jala. Reci mi da sam glupa, De borah.- Nisi glupa - reče De borah. - Samo si ljud sko biće.Njezin je glas za cijelo otkrivao koliko je za b rinuta jer je Karen pitala:

- Zar nešto nije u redu?De borah je samo mogla reći: - Udovica Cala McK enne obrat ila se

javnom tužitelju. Hoćeš li reći Halu da me nazove čim stigne kući?- O, dušice, žao mi je. Reći ću mu.- Na mo b itel.- Svakako - reče Karen.De borah je shvat ila da bi Halova izlika Karen mogla biti posve istin-

ita, ali ona nije bila raspo ložena za izlike. Ponovno je nazvala njegov

mo b itel. Ovoga je puta os tavila poruku. - Ne znam gdje si, Hal, ili skim si, dov raga, ali ako mi se ne javiš u roku od sat vremena, naći ćusi drugog odvjet nika.Usredo točivši svoj gnjev na Hala, ušla je u kuću, uzela posudu

Livijina jela od pi let ine, odnijela je do auto mobila i stavila na pod.Odvezla se natrag do Jill, pogle davajući na sat, čvrsto od lučivši daništa neće reći Grace prije nego razgo v ara s Halom. Jedan sat.Samo će mu toliko vremena dati.Tre balo mu je četrde set minuta, a nije mogao iz a b rati gori tren u tak.

De borah je pod gri javala jelo u Jill inoj kuh inji, toliko rastresena da jeDylana tri puta pitala kako se osjeća. Grace je sluča jno bila na jbližemo b itelu kad je za zvo nio. Vid jela je Halovo ime.- Što on hoće? - pitala je i pružila mo b itel De borah. De borah nije

mogla lagati. Jednom je to učinila, a laž se pret vor ila u klin izmeđuGrace i nje. - Udovica stvara prob leme - rekla je dje vo jci, a zatim jepitala Hala: - Gdje si bio?- Zvučala je čan grizavo, ali joj je to bilo sve jedno.- Hitan slučaj s klijen tom. Što se događa?Ušla je u dnevni boravak i is pričala mu o de tekt ivima. Vođena

njegovim pit anjima, pre pričala mu je gotovo cijeli razgo vor s njima.- Love u mutnom - rekao je.- Što? Izvještaj državne ekipe os lob ađa me svake sumnje, nije li

tako? Što bi još mogli naći?- Udovica tvrdi da je lokalna poli cija prikrila dokaze.- Ali John nije skupljao dokaze. Državna ekipa je to učinila.- Smiri se, De borah - rekao je Hal. - Čovjek je umro. Moraju se

uvjer iti da je is traga prop isno obavljena. Samo rade svoj posao.- Trate moje vrijeme!Uzdahnuo je. - Nemoj im to reći. Ne želiš ih iza zvati. Ometanje

pravde je krivično djelo.- Krivično djelo?- Ali hej, ne zvuči kao da si de tekt ivima rekla nešto što nisi tre bala.

Samo bih volio da si me nazvala.Krivično djelo? Progutala je tren u tak panike. - Nazvala sam te. Nisi

se javio. Nikad se ne javl jaš. - Op tužba za krivično djelo je loša. -Gdje si bio?- Zvučiš kao moja žena.

- Možda ona ima pravo. Što se događa, Hal? Ljudi te tre baju, a tebenema. Ovih dana jako često igraš skvoš.Uslijedila je stanka, a potom oprezno: - Zar nešto želiš reći, De-

borah?- Ovisi. Jesi li kriv?- Ja, ne. Razgo v a ra jmo o tebi. Op tužba za krivično djelo ozb iljna je

stvar. Dov raga, ako javni tužitelj podigne op tužnicu, mogla bi dobitiza branu rada dok se čeka ishod suđenja. Zar to želiš?- Ne. Ne želim ništa od ovoga - uzvikne De borah.- Onda ne želiš ni mene razljutiti. Pozna jem javnog tužitelja. Mogu

prego v ar ati. Možda sam ti ja na jveća šansa da se izvučeš iz toga.Mogla mu je odbrus iti, tvrditi da nema nikakva zataškavanja i da on

mijenja temu, ali vid jela je da je Grace gleda iz kuh inje. Silom sesmir ila. Hal je u pravu. Ne želi ga razljutiti.- Dobro - rekla je. - Hvala što si nazvao. Možemo li sutra razgo v ar-

ati?- Tvoja odluka, dušice. Ako me želiš, nazovi. - Prekinuo je vezu.Ako je De borah imalo sum njala, sad više nije. Hal je dvolični gad.Ali Grace je užas nu tim očima zurila ravno u nju. - Nije gotovo, zar

ne? - rekla je. - Nikad neće biti gotovo.- Hoće - od lučno će De borah. Odgurnuvši kosu s čela, pok ušala je

jasno razmišl jati. - Uvijek smo znale da postoji ova mogućnost.Udovica je puna gnjeva. Osjeća da mora nešto učin iti.- Reci im - šapne Grace.De borah joj je prišla, ali kad je pose gnula za kćerinom rukom,

Grace je prekrižila ruke na prsima. De borah je os jetila odbi janje. Onaje ta kojoj je tre bala utjeha ljud skog dodira.Os jećajući da je na rubu panike koju njez ina kći nije smjela vid jeti,

pitala je: - Od kakve bi kor isti bilo da im kažem? To ne bi prom ijeniloudovičin pos tupak. Njoj je sve jedno tko je vozio, Grace. Kaže daJohn nije temeljito proveo is tragu, ali is traživala je državna ekipa, panema razloga za žalbu. Javni tužitelj neće podići op tužnicu.- Kao što gos podin McK enna neće um rijeti? - pitala je Grace i tiho

se okrenula od nje.De borah nije znala je li to bilo zbog spom in janja imena McK enna, ili

se jed nostavno radilo o pri rod nom tijeku misli, ali nakon što seriješila obojice de tektiva i Hala, njezin se fokus us mjerio na Toma.

Njezin je gnjev polako bujao, a da toga nije bila svjesna, ključajućitijekom večere i vožnje kući. Nije znala je li joj Tom pri jatelj, ali os- jećala se izdanom. Znala je da je to apsurdno. Ali tako se os jećala.Dylan je zaspao. Pok ušala je razgo v ar ati s Grace, kor isteći se Jill-

inom trud noćom za probi janje leda, ali je Grace kratko odgo v arala ina koncu rekla da mora naprav iti domaću zadaću, proučiti kar tice zapre lim in arni test sposob nosti i učiti za ispit iz bio lo gije. Da je imalaviše snage, De borah bi in si stir ala na razgo voru o Graceinim kratkimodgo v or ima jer se u tome os jećala op tužba.No već se umor ila od borbe. Os tavivši Grace na miru, za vukla se u

krevet, ali san joj nije dolazio na oči. Nakon sat vremena ba cakanja iokretanja, odgurnula je pokrivače, sišla u kuh inju i skuhala čaj. Kadje to nije us pjelo smir iti, up a lila je svjetlo u radnoj sobi i pok ušavalasmis liti koga bi mogla nazvati. Nije željela probuditi Jill, a Karen senije javl jala. U oča janju, nazvala je Toma.Spavao je. Bila je dovoljno uzru jana da bi joj bilo sve jedno što ga je

probudila. Miti je željela gubiti vrijeme na ljubaznosti. Cijeli je životnastojala biti ljubazna, a kao i mnogo drugih stvari u posljed njevrijeme, činilo se da je to gu bi tak vremena. Čim je izus tio onajpospani »halo«, rekla je: - Vjer ovala sam ti.Uslijedila je stanka, a zatim: - De borah?- Vjer ovala sam ti - ponovila je, odjed nom prešavši u napad, posve

nes vjesna da je zane marila form al nosti i obrat ila mu se na ‘ti’. Bila jeljutita. I pov rijeđena. - Is pričala sam ti o svojoj ob itelji ono što nisamtre bala. Stvarno sam mis lila da smo pri jatelji, ali sad se pitam zaštosu me dvojica de tektiva suočila sa svim in form a cijama što sam ti ihsinoć otkrila. Jesi li cijelo vrijeme sur ađivao sa Sel enom? Jesmo lizato vodili one razgovore?Kratka tišina, a zatim tiho: - Ne -- Možda sam ja kriva - prekin ula ga je De borah prije nego je uspio

još nešto reći. - Možda sam umis lila da postoji ra zumijevanje ondjegdje ga nije bilo. Želim reći, oboje smo patili zbog ob iteljs kih kriza, apremda su bile drukčije, mis lila sam da ra zumijemo jedno drugo.Jesam li pogriješila? Jesam li vid jela nešto čega uopće nije bilo?Počeo je go v or iti, ali ona je jurila dalje. - Osim toga, zašto sam

uopće pom is lila da bismo mi mogli biti pri jatelji? Jedan pogled natebe bio je dovol jan da moja kći pomahnita. Samo želimo da se ovo

završi, Tome. Ali sada, još jedna is traga? Ti znaš da nije počin jennikakav zločin. Če prkanje po tome neće ti vrat iti brata. - Kad je izsebe izba cila na jveći gnjev, dodala je: - Vjer ovala sam ti. Možda sambudala zbog toga. Mis lila sam da je povjer enje uza jamno. - Kad nijeodgo vorio, tiho je rekla: - Jesi li još ondje?- Da.- Ništa ne go v oriš.- Tre bala si se is puhati.- Vidiš? - uzviknula je. - Upravo na to mislim. Zašto si tako

ljubazan?- Jesam li pogriješio?-Ne. Ali tvoja je reak cija veoma ne jasna, ako se uzme u obzir sve

što se do godilo. Misliš li da sam nešto pok ušala zataškati? Po mažešli Seleni?- Ne, na oba pit anja.- Ali nisi je spriječio da ode javnom tužitelju.- Nisam znao da ide.- Zna li što izvještaj kaže o Calu?- Zna - naglašeno je rekao.- I što kaže? Želim reći, njegovo je pon ašanje bilo biz arno. Zar ne

shvaća da ga nikako nismo mogle izb jeći ako je jed nostavno iz le tioiz šume pred nas?- Ne može to priznati. Pre više je emotivna.- Pa, i ja sam - uzvikne De borah jer, kad se sve zbroji i oduzme,

Calovo je pon ašanje bilo pre više sum njivo da bi se ig nori r alo. - Zvučikao da je tvoj brat bio pore mećen. Možda je on iza zvao nes reću.- Ne misliš li da sam se i ja to pitao? - izlane Tom.- Možemo naći i mnogo drugih teor ija, kao da je Cala smutio blje sak

mojih farova, ili da se nije dobro os jećao, ili da je imao lošu reak cijuna neki drugi lijek za koji njegova žena nije znala. Među tim, kad sesvi pokazatelji povežu, čini se da je tvoj brat bio sui cid alan.- Zar ne misliš da sam i ja o tome razmišl jao? - Glasno će Tom. -

Ne mogu o tome preko tele fona - pro gun đao je, a potom upita: -Možemo li sutra razgo v ar ati? Ne preko tele fona, licem u lice?- Ti me tužiš - pod sjetila ga je De borah.- Nije točno. Nemam nikakve veze s tim, ali moramo razgo v ar ati.

Ra zumiješ što ti go v orim. Treba mi tvoja pomoć u ovome.

Kad je to tako posta vio, što je mogla reći?Nakon što su dogo v or ili vrijeme i mjesto, De borah je prekin ula vezu

i vrat ila se u krevet. U četvrtak ujutro probudila se uz zvukove Dylan- ove klavi jature. »Mr. Tam bour ine Man« djelovao je tako vedro nakonporaznih vijesti pri jašn jega dana da se smiješila tijekom cijelog dor- učka.Zatim je odvezla djecu u školu, a njez ina je kći bila kra jnje rezer vir-

ana, pa se opet os jećala kao varalica. Mogla je vikali i vrištati kolikogod želi preko tele fona, ali ako je prob lem povjer enje između nje iToma, onda ga ona krši. On ne zna za Grace.

17. poglavlje

De borah je izišla iz pekar nice s toplim ljepljivim pe civom i oča jn- ičkom željom da njezin otac živi dva sata daleko. Čin jen ica da netkoima tri de set osam godina kao da ništa ne znači kad je riječ o strahupred rod iteljem. Parkir ala se iza njegova auto mobila i tiho ušla ukuću. Njegova je kava bila spremna, pecivo razrez ano. Spust ila jetorbu na stol i skupljala hr ab rost da pođe u po tragu za njim kad ga ječula kako silazi stubama.Kratko ju je pogledao - više nela godno nego ljutito, s olakšan jem je

shvat ila - i pošao ravno do aparata za kavu. - Ti si već popila kavu? -pitao je, ne okrenuvši se.- Jesam.Uzeo je kavu i odnio pecivo do stola. Kad je sjeo, vidio je vrećicu iz

pekar nice. - Je li tvoja sestra dobro? - mirno je pitao.Zn atiželja je dobar znak, za ključila je De borah. Smiren ost je bolja

od rato bornosti. - Dobro je. Ali nije baš zado voljna, Za branila sam jojda siđe u pekar nicu barem još jedan dan.- Poslušat će te? - pitao je i kiselo se os mjehnuo.Shvat ila je da je pit anje re tor ičko i rekla: - Tata, jutros mi je po trebna

tvoja pomoć.- Nemoj od mene tražiti da je zovem. Ja sam posljed nji kojeg bi

poslušala.- Nije riječ o Jill - reče De borah. - Radi se o nečem drugom. Moram

uzeti dva sata slobodno. Riječ je o onom tele fon skom pozivu što siga jučer primio. - Što je sažetije mogla - dok se nalazio u takvuraspo loženju - is pričala mu je o građanskoj par nici što ju je udovicaželjela pokren uti, o de tekt ivima iz ureda javnog tužitelja, te o onomešto u izvještaju piše o Calu, da je is trčao iz šume ravno pred njezinauto mobil. Na koncu mu je rekla za Toma.Pio je kavu i slušao je bez prekid anja. Kad je za vršila, pitao je: -

Zašto se želiš sastati s njim?- Jer je on to zamolio - jed nostavno je rekla, a potom dodala: - Zna

da je njegov brat bio sui cid alan. Pok ušava se nositi s time.- Nitko ne jamči da će čovjek um rijeti ako se baci ispred auto mobila.

- Ako je riječ o nekome tko uzima Cou madin, moguće je.- Je li bio dep rimiran? Je li os ta vio poruku?- Nema poruke. A Tom ne zna je li bio dep rimiran.- Je li bio pod neuobiča jeno jakim stresom?- Ne znam. Tom bi mogao znati. Željela bih ga to pitati.- Bi li ti rekao istinu?- Da. U pri jateljskim smo odnosima. Mislim da me doživl java kao

nekoga tko zna. Kad je saznao da je njegov brat uzimao Cou madin,posta vio mi je mnogo pit anja o tome.- Misliš da je to namještaljka?- Ne. Mislim da mu se sviđa raspravl jati o tome sa mnom.- Zašto s tobom? - pitao je njezin otac. - Za cijelo ima i drugih ljudi u

njegovu životu.De borah je bila sig urna da ih ima, no drugo je pit anje povjerava li

se Tom tim lju dima. - Mislim da je riječ samo o tome da živim ugradiću u kojem je i njegov brat živio. Pre davao je mojoj kćeri u školi.Tom kaže da ima povjer enja u mene.Mi chael uzdigne obrvu. - Njegova te šo gor ica želi tužiti.De borah nije tre balo pod sjećati na to. - Kaže da nije znao za to.

Upoznao ju je tek prošli tjedan.- To je čudno.- To je čudna ob itelj. Ili je bila. Samo je Tom ostao. Muči ga ono što

se do godilo i pok ušava to shvat iti.- Pri rodno - reče Mi chael. - No bi li ti tre bala biti osoba koja mu

pomaže?- Meni se to čini u redu.- Kao iskupljenje?- Možda - prizn ala je. Bez obzira na to što će se dokazati o Calovim

namjerama one večeri, ostaje čin jen ica da ga je udario njezin auto- mobil.Njezin je otac pojeo posljed nji za logaj peciva. - Mislim da bi Hal

trebao poći s tobom.Prvi put tijekom ovog razgo v ora De borah se nije slagala s njim. -

Hal bi sputavao razgo vor.- Nije baš da je taj čovjek tvoj pri jatelj. Što ako bude nosio pris-

luškivač?- Neće - reče De borah. - Ako raspravl jamo o njegovu bratu, on bi

mogao izgu biti više nego ja. Neće željeti da se snimi bilo kakav

razgo vor o sam oubojstvu. Sam oubojstvo bi ugroz ilo is platu život nogosig ur anja. Osim toga, on jest neka vrsta pri jatelja.- Pri jatelj koji ti omogućuje iskupljenje.De borah nije znala pok ušava li se Mi chael našal iti, ali je od lučila

shvat iti ga ozb iljno. - Mogu razgo v ar ati s njim. On sluša.- Hal bi trebao biti uz tebe.- Vjer ujem Tomu.Mi chael je šutio. Zatim ju je oprezno pogledao. - Zašto mi sve to go-

v oriš?- Želim da me jutros zam ijeniš u or dinaciji.- Mogla si nazvati. Ili ući ovamo i reći da imaš sastanak s učiteljima

svojeg sina ili kćeri. Mogla si jed nostavno ne doći, kao jučer.Za pekla ju je savjest. - Žao mi je zbog toga. Nisam znala un aprijed.- A danas znaš? Mislim da želiš moje odobrenje za to, ali ja ti to ne

mogu dati, De borah. Uđeš ovamo i pričaš da će te tužiti, a sad ćešse sastati s čovjekom koji te tuži? To je šašavo.- Je li? - pitala je, jer je posto jala veoma prak tična strana njez ina

sastanka s Tomom. - On nije taj koji me tuži. Udovica to čini. Moždabi je mogao ura zu miti.- Rekla si da je jedva poznaje.- Ali ako itko može utjec ati na nju, onda je to on. Reći će joj koja je

neg at ivna strana par nice. Moram to učin iti, tata. Grace i ja nećemomirno spavati dok taj slučaj ne bude za ključen.Cijelu je minutu zurio u nju. - Nije važno što ja kažem. Učinit ćeš

ono što ti želiš. - Okrenuo joj je leđa i prišao sudoperu.De borah je nastavila sjed iti ondje. Došla je po odobrenje svojeg

oca, ali to se odjed nom činilo žalosnim. - Odrasla sam osoba - reklaje. - Imam in stinkte. Katkad ih moram poslušati.- Što onda želiš od mene?Ustala je. - Poštovanje. Prizn anje da ono što je is pravno za mene

možda ne bi bilo is pravno za tebe.Napola se okrenuo. - Vi cure dovod ite me do ludila.- Ne možemo uvijek is pun iti tvoja očekivanja, ali to ne mora zn ačiti

da smo u krivu. Vremena se mijen jaju. Željela bih da ra zumiješ zaštoradim to što radim.- Pok ušavam, De borah, ali teško je.- I meni je teško - odgo v or ila je. Os jećaj prazn ine u njoj nije bio nov,

ali na pokon je počela slutiti odakle potječe.- Neprest ano go v oriš da ti ne dostaje mama, ali zar ne misliš da i

meni ne dostaje? Uvijek je bila uz mene, a tren utno se nalazim uteškoj situa ciji. Po trebna mi je tvoja pot pora. Da je ona ovdje... - Grlojoj se stegnulo, pa je ušutjela.Mi chael je hrapavim glasom rekao: - Pa, nije. Imaš pravo. Vremena

se mijen jaju.De borahine su se oči is pun ile suzama. - Ona je znala slušati - us-

pjela je izustiti, ali to je bilo sve. Os tavivši oca kraj sud op era, vrat ilase do svojeg auto mobila. Vozila je samo stot in jak metara kad sezaustavila uz pločnik, spust ila čelo na volan i za plakala.Ne dosta jala joj je majka. Tri de set osam godina, ali to ništa ne znači

jer se u posljed nje vrijeme pre više toga događa u njezinu životu. De- borah nije ovako plakala čak ni kad je Ruth umrla. Tada je moralaostati pribrana radi svojeg oca i svih os ta lih. Sad je plakala dok jojnije pon estalo suza.Zato je za kas nila u park, na sastanak s Tomom. Njegov je crni auto-

mobil bio jedini na neas faltir anom parkir alištu. Kad je parkir ala krajnjega, opazila ga je kako stoji kraj po točića de se tak metara dalje.Stavila je na očale za sunce kako bi sakrila oči i pošla do njega. -

Žao mi je. Namjeravala sam doći na vrijeme.- Mislio sam da si od lučila da nećeš doći - rekao je. - Tvoj se odvjet-

nik sig urno pro tivi ovomu.Ne marno je odmahnula rukom i zagledala se niz potok. Tihi žubor

vode djelovao je umirujuće. - Čudno. Ovakva mi voda nimalo nesmeta. Volim ocean. Volim jezera. Volim se tušir ati ili kupati. Samome kiša uzru java.Neko vrijeme je šutio. Tada reče: - Zvučiš kao da si preh lađena.Toliko o stavl janju tamnih na očala. - Ne. Samo me maločas uhva tio

dugo tra jni napadaj plača. - Činilo se da nema smisla to skriv ati. -Zato sam za kas nila. Samo sam sjedila uz rub ceste i plakala. Posvebe spo moćna.Os jećala je kako je proučava. - Što ga je iza zvalo?Slegnula je ra men ima. - Život. Katkad shrva čovjeka.- Ali ti plačeš i oporaviš se. Neki ljudi se ne oporave. Zašto je tako?Tada ga je pogledala. Na sebi je imao zgužvanu košulju čiji su kra-

jevi vis jeli preko traper ica. Ruke je za vukao u dže pove, Njegove su

oči sus rele pogled njezinih.- Mogla bih reći da smo rođeni s vješt i n ama preživl javanja - rekla je

- ali iskustvo također igra određenu ulogu. Život se prema svakomeod nas drukčije odnosi.Par sjen ica pro le tio je kraj njih. Gledala je kako nestaju u krošnji

vrbe na suprot noj obali.- Ali što je s osobom koja odbija priznati svoje emo cije? - upita Tom.- Je li se Cal tako pon ašao?Pticama su se pridružile druge u krošnji, glasno se dozivajući.- Uglavnom - prizna Tom. - Razgo v arao sam sa Sel enom nakon što

smo vid jeli zdravstvene pod atke. Neprest ano je pitala kako je mogaoimati te malene moždane udare, a ipak je riskirao njezin život dok juje vozio, kao da je ona ne bitna. Neprest ano je pitala kako je prednjom mogao skriv ati tako mnogo toga o sebi, kao da mu uopće nijebila po trebna. Ali Cal je uvijek skrivao svoje os jećaje.- Uvijek?Prošla je minuta prije nego je rekao: - Moji rod itelji nisu pot ic ali

emo cion alno izražavanje. Mojoj se mami nije sviđalo plakanje, a kadsmo postali dovoljno stari da sami vodimo računa o sebi, jed- nostavno nije bila ondje. Kakva smisla ima plakati ako te nitko nečuje?Budući da je i sama upravo pre stala plakati, De borah reče: Katarza.Doba cio joj je pogled. - Ti to znaš i ja to znam, ali Cal? Valjda nikad

nije vidio nikakav smisao u tome.- Zašto vaša mama nije bila ondje? Je li putovala s vašim tatom?- Tako je glasila službena priča, ali istina je da je odlazila po

vlastitom poslu. Nikad nisam znao o čemu se radilo, samo da nijevoljela biti vezana za kuću, baš kao ni moj otac.- Ali od lučili su imati djecu - ustvrdila je De borah i rekla bi nešto o

odgo v ornosti kakvu to podra zumijeva, ali je on prvi pro go vorio.- Nisu baš od lučili da će nas imati. Običavala mi je reći da smo

obojica bili malena izn en ađenja. Uvijek sam vjer ovao da joj jelaknulo kad se Cal rodio, jer se nije os jećala tako krivom kad bi meos tavila samog. Kad sam bio u sred n joj školi, događalo se da Cal i jabudemo sami po neko liko dana.- Gdje je bila so cijalna skrb? - za b rinuto upita De borah.- Ne u našoj kući. - Po jas nio je to. - Treba biti pošten prema našim

rod iteljima i reći da smo imali hrane, odjeće i gri janja. U fiz ičkomnam smislu nikad ništa nije ne dosta jalo.- Samo u emo cion al nom. Ali zašto bi to jače djelovalo na Cala nego

na tebe? - pitala je De borah jer je Tom očito bio staložen čovjek, fiz- ički i emo cion alno.Izva dio je ruke iz dže pova i rekao: - Možda sam mu bio loš rod itelj.De borah se pitala je li to razlog da nema žene i djece. - J sam si još

bio dijete.- Bio sam dovoljno star. Vidio sam kako žive nor malni ljudi. Imao

sam pri jatelje. Nji hovi su mi rod itelji pokazivali ljubaznost i toplinu.Cal nikad nije imao takve pri jatelje. Ljudi nikad nisu pok ušali doprijetido njega.- Bio je veoma naočit.- Ali nije se smiješio. Nije mogao s lakoćom razgo v ar ati. Nije imao

pri jatelja kakvi su bili moji, pa sam mu pok ušao pružati ono sto su tirod itelji pružali meni. - Pogledao ju je u oči. Njegove su izgledaleizmučeno. - Učinio sam što sam mogao. Valjda to nije bilo dovoljno.Cal se za t vorio u sebe kako ne bi morao os jećati - barem sam to od- lučio vjerovati. Bilo mi je lakše mis liti da on ništa ne osjeća nego dapati.Počeo je hodati duž obale i na koncu se zausta vio kraj klupe.

Nekoć je bila zelena, ali je izblijed jela do sive. De borah je sum njalada ju je uopće vidio. Bio je za ok upljen svojim mis lima.Slijedila ga je duž obale. Kad je stigla do klupe, rekao je:- Cal se jednom za lju bio. Nije mogao imati više od dvan aest godina,

ali bio je lud za dje vo jčicom iz svojeg razreda, a neko liko je tjedana iona bila luda za njim. Za to je vrijeme postao drukčiji dječak. Tada seona za lju bila u nekog drugog.- Sig urno je jako patio.- Ja bih patio, ali tko je mogao znati za Cala? Posve se za t vorio.

Nije bilo nikakva izraza tuge. Samo što je jedva nešto jeo. Kad je za- ključio da mu je dosta i opet počeo jesti kako treba, bilo je kao da jenikad nije ni upoznao. Oko sebe je stvorio još tvrđi oklop. - Tom ju jezbunjeno pogledao. - Zvuči li to poput osobe koja bi os jećaladovoljno da počini sam oubojstvo?De borah je željela niječno odgo v or iti, ali nije mogla. - Bio je nes-

retan.

Tom se spus tio na klupu. - Moji su rod itelji to morali znati, ali nitkood nas ništa nije učinio. Mogli smo mu po tražiti pomoć. Ali nismo.- Je li to bio tvoj za datak?- Možda ne dok sam bio dijete, ali otad je prošlo dosta vremena. -

Pogledao ju je, očito pateći. - Bio je moj brat. Trebao sam ga voljeti,ali kako možeš voljeti nekoga tko je tako za tvoren u sebe? Čaknismo bili ni pri jatelji. Znači li to da voliš brata zato što je tvoj brat?Ako ga doista voliš, nisi li ob vezan ostati u vezi s njim kako bi znaoda je dobro?De borah nije imala odgo v ora. Sjela je kraj njega. - Rekao si da si ti

bio Calova jedina ob itelj. Znači li to da su tvoji rod itelji umrli?- Da.- Tvoj je tata umro od onog moždanog udara?- Ne. Opora vio se. Ali izgu bio je volju za živo tom. Od lučio je otići na

uzbudljiviji način. Sletio je s mosta usred noći, a njegova je žena bilas njim.- Sam oubojstvo?- Ne. Ob duk cija je pokazala da je imao još jedan moždani udar. - Is-

pus tio je cin ičan zvuk. - Možeš zam is liti što je Selena rekla kad samjoj to is pričao. Cijelo je vrijeme mis lila da ih je ubio pijani vozač.Očito joj je Cal to rekao. Možda osjeća da os većuje Calovu i nji hovusmrt time što tuži tebe. - Pogledao je De borah. - Znam da se uzru- jala kad te izvještaj s mjesta nes reće os lobo dio svake sumnje, i znaosam da je razmišl jala o pod iz anju tužbe. Kad mi je to na koncu irekla, pok ušao sam je navesti da se pre dom isli jer sam imao os jećajda je Cal djelo mice odgo v oran za vlastitu smrt, a mislio sam da ne biželjela da se to sazna. Sve do sinoć nisam znao da se doista obrat ilajavnom tužitelju. Tada smo se prepir ali, a jutros smo se opet svađalioko toga. Kad sam upo trije bio riječ sam oubojstvo, pomahnit ala je.- Nije vid jela nikakvu promjenu na njemu u danima prije njegove

smrti?- Ne.- Je li to ikad ranije pok ušao?- Koliko ja znam nije, ali posto jala je sva ta potišten ost duboko u

njemu. Moguće da ga je na koncu jed nostavno svladala.De borah je šutjela. Zatim je tiho pitala: - Misliš li ti da je riječ o sam-

oubojstvu?

Kratko ju je proučavao prije nego se zagledao niz vodno.U svojim mračnim tre nucima mislim upravo to, i okrivljujem sebe.Pose gnula je za njego vom rukom. - Ne smiješ si to raditi, Tome. U

jednom je tren utku tvoj brat postao odgo v oran za sebe. Mislim daos jećaš da si ga trebao moći zaustaviti, ali postoji gran ica odgo v- ornosti. Cal je sam od lučivao. Na koncu, li moraš poštiv ati te odluke.- Za stala je i nam rštila se. - Žao mi je. Možda to nije primjenjivo. Aliupravo sam nešto slično rekla svojem ocu.- Zašto?- Zbog sastanka s tobom. Nije mislio da je to dobra zam isao.Tom ju je gledao u oči. Njez ina je ruka još uvijek počivala na njego-

voj pod lak tici. Prije nego ju je dospjela povući, uzeo ju je u svoju. -Vjer o jatno nije - rekao je tako tihim glasom da ga možda ne bi ni čulada mu nije sjedila tako blizu.Is pre pleo je prste s njezin ima. - Što smo mi? - tiho je pitao.Progutala je slinu. - Ne znam.- Ovo je loše iz a bran tren u tak.- Veoma.Povukao je njezinu ruku na svoja prsa, prit is nuo je na srce čije je

ku canje os jetila, a potom ju je polako spus tio na klupu. De borah jenježno is pre plela svoje prste s njegov ima.Poželjela je ustati i otići - mis lila je da bi to bilo najsig urnije - no tako

je dugo igrala prema pravil ima da je nije privlačilo ono što je najsig- urnije. Ima pre više razloga iz kojih ne bi smjela držati Tomovu ruku, ajedan od njih je Grace. Među tim, njegova je ruka topla i prsti snažni.Tre bala je nji hovu utjehu.- Prob lem je sa sam oubojstvom - rekao je - taj da se nikako ne

može dokazati ako nema oprošta jne poruke.Nije povukla ruku. - Postoji li poruka?- Ne. Još ne. Tražim.- Kad bi je Selena našla, bi li ti rekla?- Mislim da bih to vidio na njezinu licu. Nije od one vrste žena koje

mogu mnogo sakriti.- Ima li neko drugo mjesto, osim kuće, gdje je mogao nešto os-

taviti?- Preg ledao sam njegov ured u školi. Nije ondje. Tu su i svi oni

poštanski pret inci. Pokrenuo sam pos tupak da se sve to pošalje

meni. Također je imao šest pret in aca u trezoru. Pronašao sam samodva. Imao je neke in vest i cije. Selena će dobiti nešto od toga, a uko- liko proda kuću, imat će novac i od toga.- Je li imao životno osig ur anje?Tom je palcem pro trl jao njezin. - Postoji malena polica koja je išla

uz njegov posao.- Nije up la tio nikakvu policu osig ur anja za Selenu ako on umre?- Ne, ali ionako ništa od toga ako se dokaže sam oubojstvo.Pogledao je De borah. Nije morao reći da bi oprošta jna poruka bila

dobra za nju, ali ne i za njega. Iron ija toga vid jela se u njegovimočima.Kim nula je, pokazujući da ra zumije, a potom je šapnula:- Moram se vrat iti na posao.Is pružio je slobodnu ruku i pod igao njez ine na očale za sunce. Ništa

nije rekao, već ju je samo dugi tren u tak pro mat rao prije nego ih jevratio na mjesto. Zatim je pod igao njezinu ruku do svojih usta i polju- bio joj prste.De borah se vrat ila do svojeg auto mobila os jećajući se gotovo jed-

nako tužno kao i kad je dolazila ovamo. Tada je žalila zbog nečegašto jest. Sad je žalila zbog nečega što je moglo biti.Koje li iron ije u tome? Nije ni znala da to želi.

18. poglavlje

Grace je za ključila da će, uko liko ne postane liječn ica, pisati tele v iz- ijske scen ar ije, što je cijelo jutro radila u glavi. Sve su to bile krim in al- ističke emisije, a smis lila je de se tak raz ličitih scen ar ija. Svi su počin- jali pro met nom nes rećom, smrću, a zatim je slijedila poli cijska is- traga. Svaki je uključivao drukčije dokaze i drukčije je za vršavao.Građanska par nica. Sve bi tre balo biti gotovo. Zapravo se već bolje

os jećala. Jill zna cijelu istinu, a ipak je i dalje voli, što znači da Graceima saveznicu. I Grace je vozila Jillin kombi bez ikakva prob lema,makar je mis lila da više nikad neće voziti.Tada je njez ina majka ležerno spo menula da će ljudi iz ureda

javnog tužitelja možda željeti is pit ati nju.Labirint ski - to opisuje nes reću - labirint ski, kao zam ršen, kom pli-

ciran ili za k učast. Mrzila je rad s memor ijskim kar ticama na kojima supit anja i odgo vori, mrzila je razmišl janje o pre lim in arnom testusposob nosti, mrzila je riječi koje joj neprekidno odjekuju umom. Alilabirint ski se uklapa.Mije nikoga nazvala kako bi dobila za d atke što ih je jučer propust ila,

pa je sjedila na satovima posve isključena. I bilo je čudesno. Nitkood učitelja nije ju prozvao. No, ona je Grace Monroe, odlična učen icakoja prolazi kroz teško razdoblje, pa je nitko nije gnja vio.To joj je dalo viška vremena za opses ivno razmišl janje o is trazi

javnog tužitelja. Izb jegavala je gled ati ljude u oči, te je hodala sa satana sat s nosom zabijenim u knjigu, a njezin je um prelazio s jednogužas nog scen ar ija na drugi. Njezini su je pri jatelji pre stali gnjaviti, aliumjesto da osjeća olakšanje, os jećala je krivnju i silnu usam ljen ost.Pok ušala je mis liti na svoju tetu, trudnu i neudanu, i na svo jegabrata, izdvo jenog zbog svo jega lošeg vida. Oni su sami, ali nadrukčije načine nego ona. Postoji rješenje za Dylan ove oči, baš kaošto će doći kraj i Jill inoj samoći.Grace je kopala po kn jigama na dnu svojeg ormar ića, ne znajući

točno što traži, ali zado voljna da svi prolaze kraj nje, kad je toplotijelo čučnulo kraj njezinoga.- Hej.

Skočila je na noge i možda bi pob je gla da joj Dani elle nije obavilaruku oko struka. - Nemoj - rekla je star ija dje vo jka.- Molim te. Moram razgo v ar ati s tobom.Grace je odmahnula glavom. - Ne mogu, Dani. Sljedeći sat imam

test. - To je bila laž, ali što znači jedna više?- Onda za vrijeme ručka.- Ne mogu - rekla je Grace, ali ju je prvi put za boljelo što je odbila

pri jateljicu. Dani elle je sestra koju nikad nije imala. Nekoć joj jeGrace sve povjeravala.- Znam za pivo - prom rm l jala je Dani - pa ako misliš da pitam za to,

ne pitam. Želim reći, tvoji su glupi pri jatelji svima pričali o tome, pa toviše nije tajna.- Pričali su? Tko? Tko zna?- Ne znam, ali pročulo se -- Jesu li rekli rod iteljima?- Ne znam, ali ne želim o tome razgo v ar ati, Grace. Htjela bih razgo-

v ar ati o nes reći.Nes reća i pivo su povez ani, mogla je vris nuti Grace. No samo je

rekla: - Ne mogu pričati, Dani.- Riječ je o tvojoj mami i mojem tati. Zar se nešto događa?Grace se zbunila. - 0 čemu to go v oriš?- Sinoć je bio tako bijesan na nju. Rekao je mojoj mami da ona nije

pri jateljica, ali moja mama je treba i, u svakom slučaju, nešto sedogađa s mojim tatom. Stvarno bih željela razgo v ar ati, Gracie. Molimte?Grace je znala što se događa između njez ine majke i Hala, a to ima

veze s Johnom Colbyjem. Hal je bio bijesan jer je De borah razgo v- arala s Johnom bez njega, a sad se de tekt ivi po javljuju pred vratima,i za sve je Grace kriva. Ništa od toga ne bi se do godilo da one večerinije vozila.A Dani elle želi razgo v ar ati o tome?Grace je spust ila glavu. - Ne mogu. Ne mogu. - Kad bi razgo v arala

s Dani, slo m ila bi se i rekla joj tko je te večeri vozio, a tada bi semorala bojati hoće li Dani reći Karen, koja bi mogla reći Halu, a on bise još više ljutio na De borah, pa bi sve postalo deset puta gore.Jill zna. Grace ima povjer enja u nju, ali ne smije riskir ati i još

nekomu reći. Ako njez ina majka sazna za pivo, polud jet će.

- Ali ti si dio moje ob itelji - uporno će Dani elle. - Trebam te.Grace podigne glavu. - Nisam dobra osoba koja bi tren utno mogla

biti bilo komu po trebna.- To su gluposti - šapne Dani elle. - Ti si na jbolja osoba koju pozna-

jem. Nes reća te samo smu tila.- Dobro. Smu tila me - vatreno šapne Grace - ali ako tren utno ni sebi

ne mogu pomoći, kako bih mogla pomoći tebi?- Nastavila je tražiti knjigu koju je ranije tražila. Oglasilo se zvono.

Dani elle je maknula ruku.Grace se napola okrenula i molećivim glasom rekla. - Molim te,

shvati me. Kad bih bilo s kim razgo v arala, onda bi to bila ti, ali jed- nostavno ne mogu.Tada je umalo popust ila jer se činilo da će Dani elle za plakati. Ali

netko ju je zazvao. Dani elle je pogledala niz hodnik, a zatim opetGrace. Tada je otišla.Grace nije kanila dobro trčati, ali kad je jednom krenula, bilo je kao

da je goni njezin vlastiti strah. Obor ila je vlastiti rekord. Trener, kojise pon ašao kao da je nije bilo mjesec dana, nije mogao prestati sčesti tan jem. Os jećala se kao lažn jak. Izb jegavajući pri jateljice,preod jenula se i prešla kratku ud aljen ost do pekar nice.Dan je bio topao, što je zn ačilo da su svi sto lovi vani bili za uz eti,

čak i ovako kasno poslije podne. Grace je spuštene glave prošla krajnjih i ušla kako bi po tražila Jill. Bila je s muš ter i jom. Prema izgledupapira raširenih između SoMa frapea, planir ali su neki događaj nakoji će pekar nica dostaviti jelo.Kad ju je Jill ugledala, pokazala joj je uzdignuti palac tako veselo da

je bilo jasno koliko se bolje osjeća, ali i da ne želi da joj itko govori dabi tre bala biti gore i mirovati u kre vetu, a upravo je zato Graceobožavala svoju tetu. Znala je što želi i što je na jbolje za nju, te jepos tupala u skladu s tim. Imala je kon trolu nad svojim živo tom.Dylan je sjedio za stolom u bliz ini. Njegov je udžbenik iz matem-

atike bio otvoren, ali je ruke is pružio preko narančas tog stola.Smiješio se od uha do uha dok je gledao Grace kroz one svojedebele na očale, pa se sićušni dio njez ina srca rasto pio. Može mrzitisebe i cijeli svijet, ali ne može mrziti Dylana.Spust ila je svoju torbu na pod i sjela kraj njega. - Izgledaš zado-

voljno. Spre man za utak micu?

Njegov se smiješak proširio. - Ne idem.Za svojeg mlađeg brata, koji sada treba dvije op era cije očiju, ali i

apar atić na zubima koji će mu poprav iti taj smiješak, Grace je bilaspremna na kratko za borav iti na svoje prob leme.- Zašto ne? - pitala je.- Odusta jem od be jzbola.- Stvarno? Zna li mama?Kimnuo je. - Sama je to rekla. Sv rat ila je kad sam stigao ovamo, a

ja sam mislio da će reći da ne može doći na utak micu, ali samo ježeljela razgo v ar ati o tome kako se os jećam i želim li uistinu igrati. -Njegov se smiješak pret vorio u za b rinutost. - Misliš da će se tataljutiti?- Zašto bi te to bilo briga? - pitala je Grace, ali je brzo nastavila jer

je znala kako bi glasio odgo vor njez ina brata, a u tome se nikako nebi mogla složiti s njim. - Ne mogu vjerovati da ti mama dop ušta daodus taneš.- Ne mogu igrati, Grace. Jed nostavno sam grozan jer ne vidim

dobro.- Ona mrzi odusta janje.- To je bilo dok se radilo samo o jednom oku. Neprest ano je go v or-

ila da ja to mogu, ali sad kad su oba oka, zna da ne mogu.- Je li to rekla?Kimnuo je.- Rekla je da ne možeš? - Grace se šokir ala. Njez ina je majka rado

go v or ila da je sve moguće. Također je rado go v or ila da se de se to- godišnji dječaci moraju baviti nekim spor tom.- Rekla je da mogu birati. Rekla je da nije pošteno od nje očekiv ati

nešto što nije dobro za mene, te da ne želi da os jećam prit i sak kojime tjera da radim nešto što mrzim. Iz a b rao sam napustiti ekipu.Rekla je da će nazvati trenera, pa čak ni večeras ne moram poći.Grace nije pitala je li zado vol jan. To se jasno vid jelo na njegovu licu.

Za vid jela mu je na tome. Lijepo je kad možeš birati. Lijepo je ako siuključen u donošenje odluka. Lijepo je kad ljudi vide pod kakvim siprit iskom i shvaćaju da ono što je dobro za njih nije dobro za tebe.Dakle, nije li to otkačeno? Nešto loše, kao što je bolest Dylan ove

druge rožnice, don ijelo je nešto dobro.- Gladna sam - rekla je, ustala od stola i pošla u kuh inju. Za danas

su za vršili s pečen jem, ali ono što nije izloženo vani nalazi se na pol- icama. Uzela je malenu tor ticu, pojela glazuru s vrha, a os tatakbacila u kantu za smeće. Isto je učinila s drugom i pose gnula zatrećom kad je shvat ila da to neće poprav iti situa ciju. Njez ina se tetane bi naljutila ni da pojede glazuru s deset tor tica. Možda to ne bi niprim ijetila.U posljed nje se vrijeme čini da je Grace nevid ljiva, kao da bi mogla

učin iti nešto na jgore na svijetu i nikoga ne bi bilo briga. Ali to nije uredu. Moraju posto jati pravila.Izišla je kroz stražnja vrata, prošla kraj kom bija i za putila se

uličicom. Na ulici je skrenula lijevo i hodala pločnikom. Prošla je krajprve pro davaonice, stala i vrat ila se un atrag.Bila je savršena. Ušla je.Sole Singer je pro davaon ica cipela više kval itete koja može posto-

jati jedino u pre dgrađu koje je dovoljno imućno da privuče drugevrhun ske pro davaonice, što Ley land us pijeva. Otvorena je tek prijegodinu dana, a vlas nici su dva ho mosek su alca koji imaju izvrstanukus kad je riječ o cipelama. Marke koje prodaju vari raju od ek skluz- ivnih do diza jn er s kih, a obično su tali janske. Niti jedne nisu jeftine.Grace je mnogo puta bila ondje i razgle davala s pri jateljicama, a

čak je i kupila par Reefa. Sad nije vid jela nikoga poznatog, samodvije dje vo jke koje su bile posve za ok upljene same sobom. Jed,jedan od vlas nika, bio je u pred njem dijelu pro davaonice i provlačiokred itnu kar ticu neke žene. Nasmiješio se i pod igao bradu u znakpozdrava, a zatim se vratio svojem poslu.Nije bilo prolaza. Pro davaon ica je pre više malena i pre više ot mjena.

Cipele su složene u re dovima, a ispod njih se nalaze kutije raz ličitihveličina. Grace je bacila oko na određeni par Prada cipela otkako suprije neko liko mjeseci stigle. Radilo se o meta lik ružičas tim kožnimsan dalama. Pošla je do njih, Uzela odgo v a rajuću kutiju ispod police ismjestila se na ob ližnju stolicu, ali nije ih tre bala pro bati. To je većranije učinila, znala je da će joj prista jati.Žena u pred njem dijelu pro davaonice stavila je torbu na rame i

otišla. Jedna od dje vo jaka željela je pro bati par niskih cipela MareJacobs, ali nije mogla naći svoju veličinu, pa je Jed otišao uspremište kako bi ih ondje po tražio. Kad je drugoj dje vo jci za zvo niomo b itel, obje su pri maknute uši tele fonu.

Grace je po jednu san dalu stavila u svaki džep i ustala. Još jednomrazmis livši, opet je kleknula, za t vor ila kutiju i vrat ila je na mjesto gdjeju je našla. Tada se us pravila i okrenula da ode, ali se ukočila. JohnColby je stajao na otvorenim ulaznim vratima i držao ruku na el eg- ant noj mjedenoj kvaki. Nije imala pojma koliko je dugo bio ondje, alipro mat rao je nju.Upravo je to željela - da bude odgo v orna za nešto loše što je učinila

- ali stvarnost toga bila je tako strana staroj Grace Monroe da seprestrašila.Colby je os ta vio vrata otvorena i prišao joj. Glasom dovoljno tihim

da ga dje vo jke ne čuju rekao je: - Molim te, sjedni i vrati ih natrag.Pom is lila je da bi ga mogla pitati što time misli, ali to bi bilo pat-

etično. Pom is lila je da bi mogla lagati - Baš sam išla do blaga jne daplatim - ali nije imala novca ni kred itnu kar ticu, a osim toga, cipele suu njezinim dže povima.Poslušno je sjela, uzela praznu kutiju s njez ina mjesta ispod police,

izvadila na j prije jednu, a potom i drugu san dalu iz džepa, te ih vrat ilau kutiju. Kad je stavila kutiju na mjesto, pogledala je šefa poli cije.Tada se Jed vratio iz spremišta. - Johne. Hej. Kako ste?Šef poli cije se nasmiješio. - Nije loše. Vi?Jed je slegnuo ra men ima. - Ne mogu se požal iti. - Pogledao je

Grace. - Jesi li nago v or ila mamu da se isprsi za njih?Grace je odmahnula glavom.- Možda drugi put - reče Jed.Grace je kim nula i pošla prema vratima, svjesna da će je John

slijed iti. Našavši se na ulici, obuzeo ju je divlji poriv da pob jegne. Alito bi bilo glupo. Defin it ivno. Osim toga, željela je biti kažn jena.- Ovuda - rekao je John i poveo je kroz uličicu. Kad su stigli do

parkir ališta, pustio je njezino rame. Pošla je do kom bija, prekrižilaruke na prsima i pogledala ga. Očekivala je da će vid jeti ljut nju, sig- urno razočaranje, no samo se doimao tužnim.- Gdje ti je bila pamet? - pitao je.Ništa nije rekla.- Grace?- Jeste li me slijedili? - pitala je.Odmahnuo je glavom. - Ne. Bio sam za b rinut, pa razmišl jam o tebi

kad te vidim. Vidio sam te kako ulaziš u pro davaonicu cipela i samo

sam te namjeravao pozdrav iti. Zatim sam te vidio kako stavl jaš udže pove par, čega, tristo dolara vrijed nih cipela?- Dvjesto de vedeset pet - is pravila ga je.- To je dovoljno loše.- Ondje je bio par za če t ir isto de vedeset pet, ali mi ne bi stao u dže-

pove.Pogledao ju je, sad već veoma razočaran. - Znaš li što bi se do-

godilo da ja nisam bio ondje i da si ukrala te cipele? Jed zna da sibacila oko na njih.- Sve su moje pri jateljice bacile oko na njih. Danima ne bi našao

praznu kutiju. Ne bi znao da sam ih ja ukrala.John se žalosno nasmiješio. - Vidio te. A oboje znamo da njegova

roba leti s polica. Brzo bi našao praznu kutiju. - Rukom je pro trl jaozat il jak i rekao: - To je krađa iz trgov ine, Grace. Zločin. Ljudi odlaze uzatvor ako kradu po dućan ima - šest mjeseci, godina dana. - Zastaoje. - Ne želiš ići u zatvor.- Zaslužujem to - rekla je Grace, iznova se zga divši sama sebi jer

doista nije željela poći u zatvor.Šef poli cije uzdahne. - Moram nazvati tvoju mamu.Grace je spust ila ruke, pa ih opet prekrižila. - Ne morate.Doći će za koji tren u tak.Pogledao je ulicu. - Želiš li čekati unutra?Odmahnula je glavom. Nije željela vid jeti Jill. Nije željela vid jeti

Dylana. Još važn ije, nije željela da oni vide nju.- Čekaj ovdje - rekao je i vratio se uličicom, os tavivši je posve

samu, bez ikoga tko bi mogao paziti da ne pob jegne - a odv ratni diotoga bio je taj da neće pob jeći. Bježanje nije poanta. Od kakve jekor isti kršiti zakon ako pob jegneš? Od kakve je kor isti kršiti zakonako nema nikoga tko bi ti rekao koliko si doista loša?Kliznula je u čučanj kraj gume kom bija, privukla koljena do prsa,

spust ila bradu na njih i za t vor ila oči. Čula je kako auto mobili prolazeglavnom ulicom. Čula je vjeverice kako če prkaju po kon te jneru zasmeće. Čula je štro pot klimat iza cijskog uređaja što ga Jill nije htjelazam ijen iti, pitajući se hoće li itko izaći, naći je ovdje i postavl jati pit- anja. Ako dođe, što će ona reći?Odjed nom je bila posve smućena. Prilju bivši lice uz koljena, objema

je rukama obavila glavu i čvrsto stis nula, pa još čvršće, jer joj se

činilo da se cijeli njezin svijet ruši.Sad više ništa nije čula. Buka u njezinoj glavi nad jačala je sve

ostalo, ali odjed nom joj je netko dotaknuo kosu i dozivao njezino imeglasom koji je is to dobno bio prestrašen, za b rinut i nježan. Grace jepočela plakati.De borah ju je povukla na noge i zagrlila je.- Krađa u dućanu? - uzviknula je. - 0 čemu on to govori?Grace nije mogla odgo v or iti. Mogla je jedino jecati.- Što se do godilo, Gracie?Grace je grcala.De borah ju je nji hala, baš kao kad je bila maleno dijete.- U redu je - mrm l jala je. - U redu je. Ništa ne može biti tako loše.

Ništa nije tako loše.- Ja sam tako loša, ja - plakala je Grace.- Ovo je bilo teško razdoblje za sve nas, ali ništa nije za uvijek

izgubljeno. Reci mi, Gracie, što si učinila?- Popila sam dva piva. - Riječi su bile prigušene, ali je njez ina majka

za sig urno čula jer nije is pust ila nikakav zvuk.Na koncu je, zvučeći zbunjeno, pitala: - U školi?- Kod Megan, one večeri.De borah se ukočila.- Tako sam loša! - uzvikne Grace.- One večeri kad se do godila nes reća?- Sig urno me mrziš - cviljela je, i željela je to, željela je to jer je

zaslužila - ali nije željela da njez ina majka ode. Željela je opet bitidijete, poput Dylana, nedužna čak i kad bi griješila.- Ne mrzim te - rekla je njez ina majka i, nevjer o jatno, čvršće je

zagrlila. - Nikad te ne bih mogla mrziti. Ti si dio mene.- Pok vareni dio!- Na jbolji dio! Jesi, Gracie. Ne znam što se danas do godilo, ali

znam da postoji ob jašn jenje. Ti si dobra osoba, i nisi lopov.Grace nije mogla prestati plakati. - Ukrala sam... čovjekov život... ja

sam kriva.- Ni sluča jno - ustvrdila je De borah, šapćući dok je stiskala

Graceinu glavu na svojim prsima. - Udarile bismo ga i ovako i onako.Ja sam neprest ano gledala cestu, i nisam ga vid jela. Jesam li viknulakako bih te upo zor ila? Ne. Is trčao je iz šume, Gracie. Zale tio se na

nas!- Ali ja sam pila - plakala je Grace.- Ravno si hodala do auto mobila, a go v or ila si kao i uvijek. Vid jela

bih da si pijana.- To nije važno.- Savršeno si vozila. Gledala sam.Grace se pok ušala od maknuti kako bi mogla vid jeti svoju majku,

nekako je natjer ati da shvati, ali De borah je nije puštala. - Pila sam ivozila. Zašto to neprest ano niječeš? Tre bala sam vid jeti gos pod inaMcK ennu, ali nisam. Ja nisam ti, mama. Uprskala sam utrku, i palana testu iz fran cuskog, i pre dala ono za što sam znala da je loš radiz engleskog, a svi pronalaze is prike za mene. Cijeli se svijetrazočarao u meni, ali nitko to ne želi otvoreno reći. Čovjek je mrtav.Njez ina joj majka nije pro tur ječila. Grace se odjed nom više nije

mogla boriti. Ruke su joj om l it avile, te se činilo da se stopila s De- borah. Tu je os jetila sig urnost kakvu već danima nije os jećala. Njez- ina je majka topla i jaka; ona zna odgovore; ona je štit, a Grace je tosad po trebno jer ima tako mnogo toga što ne ra zumije, toliko toga sčim se ne zna nositi. Više nije važno ako je De borah lagala, jed- nostavno više nije važno.Graceini su jecaji polako pre stali, ali se nije po maknula. Nije željela

go v or iti, nije željela mis liti, samo je željela da bude zagrljena i za- štićena, ondje s majkom na šljunku, u sjeni jarko žutog kom bija.De borah je mi lovala Graceinu kosu. Tek oprana i još uvijek vlažna,

mir is ala je po šam ponu od manga. Bilo je devet uvečer i dje vo jka jespavala kraj nje na kauču. Činilo se da joj treba stalno umirivanje, panije is puštala De borah iz vida na više od minute otkako su otišle izuličice. De borah je shvat ila da se Grace posve iscrpila, izmučena za- b rinutošću i strahom. Sum njala je da dje vo jka nije prospavala cijelunoć još od večeri nes reće.Sum njala? Znala je. Zar nije vid jela one tamne podočn jake ispod

Graceinih očiju?Ali toliko se toga događalo. De borah je bila tako usredo točena na

vlastite brige, od kojih su mnoge imale veze s Grace, da nekako nijera zumjela. Mis lila je da pos tupa u in teresu svoje kćeri, ali nijeshvaćala koliko će laž nauditi Grace. Kad se dijete boji da neće bitivoljeno, to je loše. Kad se dijete mora upustiti u krađu kako bi dobilo

kaznu za koju misli da ju je zaslužilo, to je loše.John je bio pun ra zumijevanja. Omogućio im je privat nost, za d-

ržavši se na ulazu u uličicu sve dok De borah nije odvela Grace upekar nicu. De borah nije znala što je čuo od nji hova razgo v ora, alibilo joj je sve jedno. Samo je Grace bila važna.U tom se tren utku os jećala se bično, uživala je u bliskosti, želeći da

to nikad ne završi. Mora za vršiti, nara vno. Grace mora odrasti,odvojiti se, stvor iti vlastiti život. Ja nisam ti, mama, rekla je. Riječi suodjeki vale u De borahinu umu. Morat će pri hvat iti čin jen icu da seGraceine po trebe možda raz likuju od njezinih.Po godila ju je težina toga. Bilo je lakše mis liti da sve zna nego da

ima stvari o njezinoj vlastitoj kćeri koje ne zna, upravo zato što joj semožda neće svid jeti neke od tih stvari. Ali ne može kon tro lir atiGrace. Može je jedino odgojiti na način koji će joj dati oruđe pomoćukojega će vlastiti život us pješno proživjeti.De borah nije bila sig urna da je to učinila. Grace mora prom ijen iti

mišljenje o sebi, nabolje.Nježno se izvukla ispod dje vo jke koja je nastavila spavati. Uzela je

tele fon i otišla do vrha stu bišta. Nije željela poći dalje, nije željelaizgu biti iz vida Grace, ali se napola okrenula i nazvala Grega.- Ja sam - rekla je kad se javio. Tada, ne znajući odakle da počne,

samo je izlan ula: - Greg, mislim da bi trebao doći ovamo.- U kuću? - Zvučao je izn en ađeno, što je bilo ra zum ljivo. Nije bio u

kući otkako ih je napus tio. Razmjenjivali su djecu na odmor ištu auto- ceste, na pola puta između nji hovih domova. Niti jednom nije gapozvala da ih pos jeti.- Da - odgo v or ila je, još uvijek nesig urna što želi. Us postavl janje

veze s njezinim bivšim mužem nije bilo nešto što je planir ala. - Tomora biti ovdje.- Dylan bi silno želio vid jeti psiće. Ne mogu ih don ijeti dolje.- Možda bi mogao doći ovamo u petak i povesti ga natrag sa sobom

u subotu? - To je mnogo vožnje, ali tu nema pomoći.Nije se prepirao. Samo je pitao: - Što se događa?Odjed nom su joj se oči is pun ile suzama. - Moramo razgo v ar ati.- O čemu?- O pro met noj nes reći. O Grace. - Progutala je slinu. - Kako ćemo

pos tupiti.

- Što je bilo, De borah? - pitao je, a odjed nom je zvučao baš poputmuškarca za kojeg se udala. Počela je plakati. - Jesu li oni dobro? -prestrašeno je pitao.Prošla je minuta prije nego je mogla go v or iti. Rukom je prit is nula

usta, os jećajući se kao Grace, prestrašeno, smućeno, želeći senaslon iti na nekoga koga voli. Jer doista je voljela Grega. Više neželi biti u braku s njim - u to je bila sig urna, kon ačno je o tome moglarazmišl jati bez gnjeva - ali nekoć su posto jali os jećaji, dovoljnosnažni da se sad razviju u nešto prik lad nije za ono što moraju učin iti.

19. poglavlje

Dylan je bio ushićen. - Dolazi ovamo? O, čovječe! - Neko likosekunda kas nije lice mu se snuždilo. - Ali što je sa psićima? Trebaosam ih vid jeti.- Vidjet ćeš ih - reče De borah. Naći će neki način, makar to zn ačilo

da će Greg odvesti Dylana natrag u Ver mont, a ona će u ned jeljupoći po njega, što vjer o jatno nije loša zam isao, os obito kad bi iGrace pošla. Vrijeme provedeno u auto mobilu moglo bi biti kval itetnoutrošeno.Među tim, Grace nije bila zado voljna kad je čula da njezin otac

dolazi u Ley land. U petak ujutro doim ala se izrazito nervoznom dokje sjedila u kuh inji i grick ala nokte.- Nisam napravila domaću zadaću - rekla je.Što se De borah tiče, nije nikakvo čudo da se Grace ne može

usredo točiti na svoj rad. Zbog jučer ašn jeg in cid enta i današn jegGregova dolaska, De borah se i sama teško kon cent ri r ala na posao.- Želiš li danas ostati kod tete Jill? - pitala je Grace.Grace je željela. Prizn anje ju je iscr pilo i nije se mogla suočiti sa

školom. No ipak se bolje os jećala. Više nije os jećala onaj teret uprsima. Još uvijek mora tati is pričati što je učinila, ali po magala joj jespoznaja da je mama na njezinoj strani.Prespavala je veći dio jutra, ali je bila u pekar nici kad je Dylan

stigao iz škole. Hodao je amo-tamo između Jill i hr skavih uš tipaka, icijelo se vrijeme smiješio, što je bilo prilično nevjer o jatno za dječakakoji je prije samo dva dana primio onako lošu vijest. Grace je željelaznati njegovu tajnu.- Zar te ne boli oko? - pitala je nakon što je za oboje pri prem ila

SoMa frape.Slamkom je miješao svoj nap i tak. - Da, ali samo povre meno. U

redu je. To ob jašn java neke stvari. Kao, zašto nisam u školi onakodobar kao ti.Grace mu je mogla reći da njegove oči nemaju nikakve veze s

njegovim mozgom, što će, budući da je Monroe, uskoro naučiti.Ali on je nasta vio. - To ob jašn java zašto se cijelo vrijeme spotičem i

zašto sam bio tako loš u be jzbolu. Čak se i tata složio. Nije se ljutiošto sam otišao iz ekipe. Nije ni djed.Grace je u sebi os jetila trzaj strep nje. Djed je još jedna briga. Biti

Barr gotovo je jed nako loše kao i biti Monroe. - Kad si razgo v arao sdjedom?- Nazvao sam ga da mu kažem za moje oči. Rekao sam mu da ću,

čim se moje oči srede, za njega udar iti lop ticu tako da os vojim kućnubazu. - Nam rš tio se na svoj frape i još malo miješao slamkom. -Možda ću je udar iti za baku Ruth. - Opel je pod igao glavu. - Ne. Zadjeda. On to više želi.Grace je os jetila nešto slično su os jećanju. Točno je znala kako se

Dylan osjeća. Djed je pun očekivanja, koja su strašna ako ih nemožeš is pun iti. Lijepo je imati spremnu is priku.Kad je De borah nazvala i rekla da ide u kućne pos jete, Grace je

don ijela odluku. Sama je željela reći djedu što je učinila.Izišla je iz pekar nice i krenula ulicom. Uskoro se na vidiku po javila

kuća njez ina djeda. Sad joj se nije činila onako ve likom kao u djet- injstvu, a tada čak nije sad ržavala ni am bu lantu. Tada nije znalakako će veliku ulogu ta am bu lanta odi grati u životu njez ine majke i,in direktno, u njezinom.Za putila se onamo i tiho ušla. Čeka on ica je bila prazna. Služben ica

za pri jam nim pultom mahnula joj je neka uđe, ali je nastavila razgo v- ar ati tele fonom. Grace je pok ušavala od lučiti hoće li sjesti kad jeizišla medi c in ska sestra Joanna Sper ling, odjevena u ružičastuodoru i zračeći sam o pouzdan jem koje dje dova očekivanja nikad nisuus pjela narušiti.Rašir ila je ruke i zagrlila Grace. - Dugo te nisam vid jela. Jesi li pre-

više za uz eta za nas? - Kad se Grace nasmiješila i odmahnulaglavom, Joanna doda: - Tvoja je mama upravo otišla. Želiš li jenazvati na mo b itel?- Došla sam vid jeti djeda. Je li s pa cijen tom?- S posljed njim za danas, i uskoro će za vršiti. Samo idi u njegov

ured i ondje ga pričekaj. Ondje su za vršili.Grace nije pogledala u majčin ured dok je kraj njega prolazila. Nije

baš gledala ni djedov, već se samo spust ila u naslon jač i čekala.- Kako je moja cura? - rekao je Mi chael kad je ušao u prost oriju, ali

ne onako en er gično kao inače. Doimao se potištenim. Star ijim. - Baš

si se mimoišla s mamom - rekao je.- Došla sam vid jeti tebe.Naslo nio se na rub pisaćeg stola. - Izgledaš veoma ozb iljno.Mogla je reći da se vara. Ali više nije mogla lagati. - Moram ti nešto

reći.- Nešto u vezi s pro met nom nes rećom?Zaustavila je dah. - Ti znaš? - Bit će bijesna ako mu je majka rekla.Ljubazno se nasmiješio. - Svi znaju. O tome je pisalo u Ledgeru.- Nije sve - rekla je. Kad se nam rš tio, doimajući se ist in ski

zbunjenim, shvat ila je da njez ina majka ipak ništa nije rekla. Moratće to sama učin iti.Ali zato je došla. To je bio test. - Ja sam vozila te večeri, djede. To

sam bila ja. - Vid jela je kako se njezin djed izn en a dio. - To sam bilaja - ponovila je kako bi bila sig urna da ju je dobro čuo. Kad nije re- agirao, rekla je to još jas nije. - Ja sam vozila auto mobil kad je udariogos pod ina McK ennu.- Tvoja je mama lagala? - pitao je.- Poli cija uopće nije pitala, pa im nije rekla. Sad bi moglo doći do

građanske par nice, a ako dođe, istina će izići na vid jelo. Samo samželjela da ti znaš da ga nisam željela udar iti. Nisam ga vid jela.Obrazi su mu poru men jeli. - Zašto mi tvoja majka to nije rekla?- Pok ušavala me za šti titi.- Od mene?- Od svih. - Grace se os jećala veoma malenom. - Razočarala sam

te. Znam da jesam.- Razočarala me tvoja majka.- To nije bila mama, bila sam ja - uzviknula je Grace jer joj je već

bilo dosta ljudi koji su pronalazili izlike za nju - a to čak nije ni na- jgore u cijeloj priči. Na jgore je to da sam pila.Ovoga je puta za pan jeno uzdahnuo.- Nemoj se ljutiti na mamu jer ona to sve do jučer nije znala. Moj

tata još ne zna, ali večeras će saznati. Samo sam ti željela samareći. Ti piješ, pa sam mis lila da ćeš možda ra zumjeti. - Kad jeizgledao zapre pašteno, brzo je dodala: - To je zvučalo po grešno.Spus tio se u naslon jač kraj njezinoga, a Grace je odmah os jetila

olakšanje. Bio je im poz ant niji dok je stajao, pris tupačn iji je kad sjedi.- Zašto si pila? - tiho je pitao.

To je bilo zan im ljivo pit anje. Nisu ga postavile ni njez ina majka niJill. - Bili smo cijelo društvo. Činilo se da je za bavno piti pivo. Rod- itelji moje pri jateljice nisu bili kod kuće.Naslo nio se. - Barem nisi bila sama. Ako si bila s pri jateljima, to je

društvena stvar. Djeca ek sper i mentiraju.Graceine su se oči is pun ile suzama. - Ne čine to ako kas nije

namjeravaju voziti.- Jasno da čine. Katkad usput ubiju jedni druge.- Tako sam ja ubila gos pod ina McK ennu - uzviknula je.- Kako to možeš oprav davati?Nam rš tio se. - Ne oprav davam. Samo... - zastao je, a potom reče: -

ra cion al iz iram. - Proučavao ju je mučnu minutu prije nego je rekao: -Ne bih želio da piješ zato što ja to činim. To nije dobro. Može nauditisvim drugim dijelovima tvojeg života. I samo skriva pravi prob lem.Grace je ranije dovoljno čula da bi znala na što misli. - Tvoj prob lem

je baka Ruth.- Moj prob lem je to što nema bake Ruth - odgo vorio je.- Koji je tvoj?- Prit i sak - rekla je. Zn atiželjno je pitala: - Kad piješ, kako to dje luje

na tebe? Os jećaš li da ti se vrti u glavi?- Mrzim sebe.- Ne, djede. Dok to činiš. Što os jećaš?- Usam ljen ost.- Ali je li ti bolje nakon što pop iješ neko liko pića? Želim reći,

pomaže li ti da za boraviš?Pogledao je ormarić i fo to grafiju svoje žene, sn im ljenu neko liko

godina prije njez ine smrti. - Sve mi postane mutno - rekao je, adjelovao je tako tužno da je Grace pose gnula za njego vom rukom.- Žao mi je. Ne bih tre bala go v or iti o tome.Stis nuo je njezinu ruku svojom. - Da, tre bala bi. Možda si me prije

tre bala pitati o mojem kon zu mir anju pića. Neprest ano za boravl jamda si dovoljno velika da bi za pazila takve stvari.- Jako ti ne dostaje baka Ruth.- Jako. Ali opi janje nije rješenje.- Zašto onda to radiš? Da ti sve postane mutno?Razmis lio je o tome. - Ne znam. Go v orim sebi da neće boljeti, ali

boli. Go v orim sebi da će to biti samo za jednu večer, ali ne bude. -

Pogledao je Grace očima u kojima se vidio sram.- Možda pijem jer znam da bi ona to mrzila.- Kakav je to razlog?- Loš. Onaj koji ne bih trebao spom in jati svojoj unuci.- Imam šesnaest godina.- Hm. To je staro.- Dovoljno staro da auto mobilom ubijem čovjeka.Pod igao je ruku i uperio prst u nju. - Nemoj, mlada damo, tom se

nes rećom kor istiti kao iz likom za druge greške. Vidiš, to je jedan odmojih prob lema, što mi je tvoja majka ljubazno stavila do znanja. Zasve što je na o pako u mojem životu okrivljujem smrt tvoje bake. Ali toje čisto nijekanje.- Nijekanje čega?- Odgo v ornosti. Moje vlastite sposob nosti da po boljšam situa ciju.

Neke stvari koje mogu kon tro lir ati, kao što je piće, dobro obavl janjeposla, dolazak na kasni dor učak s mojim un ucima. Svaljivanje krivnjena Ruthinu smrt za te stvari je vrhun ska glupost. Ima pre više stvarikoje doista ne mogu kon tro lir ati, kao što su tvoja teta i tvoja mama.Dov raga, nisam mogao kon tro lir ati čak ni tvoju baku. Voljela je onupekar nicu, baš kao što je voli tvoja teta. A što se tiče tvoje majke,nisam sig uran da voli raditi sa mnom. Možda joj treba prost ora.- Ona te voli.- U tome bi mogao biti prob lem. Osjeća obvezu.- Obvezu da čini što?- Bude ono što ja želim. Možda da ne vidi moje po greške, kao što je

opi janje.- Jesi li ti al ko holičar?Razmis lio je o tome. - Još nisam.- Misliš li da ćeš to postati?- Ne bih želio.- Kako ćeš spriječiti da to postaneš?- Prvo, suočiti se s istinom. To može biti teško.- Ne uvijek - reče Grace. - Mislim da me neće pos lati u zatvor kad

se sazna istina o nes reći, ali za uvijek će mi to ostati za p is ano udosjeu. To bi moglo olakšati moj život.- Kako?- Kad jednom uprskaš, očekivanja se sman juju. Mrzim što uvijek

moram biti na jbolja. - Njezin se mo b itel prigušeno ogla sio.- Tko to očekuje? - upita njezin djed.- Mama. Ti. I moj otac. Ako me netko bude mrzio zbog onoga što

sam učinila, onda će to biti on. - Mo b itel je ponovno tiho za zvo nio.- Zar misliš da on nikada nije pio?- Znam da jest, ali sad se posve predao čistom načinu života. On i

Re becca su ve get ar i janci. Sami uzga jaju veći dio onoga što jedu. -Za zvo nio je i treći put.- To je razbib riga. Grace, javi se na taj mo b itel, može?- Nije važno.- Javi se, molim te.Grace je izvadila mo b itel iz džepa, pogledala ekran i ot vor ila ga. -

Ja sam s djedom - rekla je majci.De borah je zvučala prestrašeno. - Došla sam ovamo i nitko nije

znao kamo si otišla.- Razgo v aramo. Dobro sam, mama. Stvarno.- Koliko ćeš se za d ržati?- Ne dugo. Djed me pri prema na susret s tatom. Dobro sam.

Stvarno. - I bila je. Djed joj nije držao lekcije. Nije ig nori rao njez ineos jećaje. Razgo v arao je s njom kao da je odrasla osoba. Pomažečin jen ica da i on ima vlastitih prob lema. Ni on nije savršen.- Zašto te treba pri pre mati da bi se suočila s tatom? - pitao je djed

kad je za t vor ila mo b itel.- I njemu moram reći što se do godilo one večeri. Ali ne znam kako

će re agir ati. Mislim, kao, on je zbrisao, nije li? Jed nostavno se jed- noga dana pok u pio i otišao. Ako otac voli svoju djecu, ne bi to učinio,zar ne?- Ja pijem. Tvoj otac je otišao. Neki bi rekli da tu i nema baš prev e-

like raz like.Grace odmahne glavom. - Ljudi ne odbacuju sve što imaju osim

ako se uopće ne is plati to imati. Dakle, ili mamu, Dylana i mene nevrijedi imati, ili je on odba cio nešto dobro.- Tvoj je otac opse sivan, to je sve. Kad nešto radi, onda ga to posve

za ok uplja. Prije nego je upoznao tvoju majku, bio je posve za ok- upljen al tern at ivnim način ima života. Zatim je postao posve za ok- upljen živo tom poslov nog čovjeka. Sad je posve za ok upljenisključivan jem iz svega.

- Osim kad razgo v ara s nama - pro gunđa Grace. - Želi znali jesam lidobra u školi. Želi znati proučavam li memor ijske kar tice i po lažem lipre lim in arne testove sposob nosti. Želi da i dalje obaram vlastiterekorde u trčanju. Ali ne mogu cijelo vrijeme tako. Što ako budemloša u školi? Što ako budem loša na te stir anju aka dem s kih sposob- nosti, imam dosje u poli ciji i ne mogu se up isati na dobar fak ul tet?- Ipak bi se up is ala na dobar fak ul tet?- Hoćeš li me voljeti čak i ako se ne upišem?- Jasno da ću te voljeti.- Djede, nema nikak vog ‘jasno'. Pogledaj tetu Jill. Još uvijek si

bijesan na nju jer nije išla na fak ul tet.Trgnuo se na to. Malo je razmis lio i rekao: - To ne znači da je ne

volim.- Kako je možeš voljeti i nikad čak ni kušati ono što peče?Obrazi su mu poru men jeli i doimao se sk rušenim. - Tvoja je majka

jučer ujutro ovdje os tavila ljepljivo pecivo. Pojeo sam ga.Grace je tre balo neko vrijeme da to shvati. - Jesi li nazvao Jill i

rekao joj da je fino? - Kad nije odgo vorio, rekla je:- Vidiš? To će se i meni do god iti. Čim moj tata sazna istinu o nes-

reći, uopće neće željeti razgo v ar ati sa mnom. Onda će me stvarnomrziti.- Ni sada te ne mrzi.- Pogledaj tko se za v arava - uzviknula je, ali je njezin djed opet

uperio prst u nju.- Grace, griješiš. Lakše je pretvar ati se da te mrzi nego priznati da

je možda imao opravdan razlog da pos tupi onako kako je pos tu pio.- Ali on je otišao - rekla je Grace, os jećajući po trebu da to naglasi. -

Ako je otišao kad je sve bilo sjajno, što će sad reći?Njezin se djed nasmiješio. Prošlo je dosta vremena otkako je zadnji

put vid jela taj blagi smiješak, nam ijen jen samo njoj.- Morat ćeš ga to pitati, zlato. Na jbolji lijek za za v ara vanje je razgo-

vor.

20. poglavlje

De borah je imala savršenu izliku za pro mat ranje ulice. Željela je bitis Dylanom, koji je sjedio kraj jednog od izloga slastičar nice i čekaokad će se po javiti njegov tata. Greg je rekao da će doći do pet.Tvrdio je da želi izb jeći pro metnu gužvu petkom poslije podne, da musad općenito smetaju pro metne gužve, ali zapravo su mu uvijeksmetale. Točn ije rečeno, razmišl jala je De borah, nikad se nije našaou pro met noj gužvi. Odlazio je od kuće veoma rano i vraćao seveoma kasno.Ali to je, pod sjetila se, posve irelev antno. Gorčina nikomu ne kor isti.

Ljut nja više ničemu ne služi.- Gdje je on? - nes trpljivo je pitao Dylan. Sjedio joj je na jednom

koljenu, s laktovima na stolu i pogle dom na ulici.- Na putu - odgo v or ila je, a njezin joj je sin na tren u tak skrenuo po-

zornost. Dylan se uvijek volio maziti, ali sad su ti tre nuci već postalimalobro jni. Za godinu ili dvije neće htjeti ni da ga vide u ma jčinojbliz ini. Nastojeći iskor istiti tren u tak, za vukla mu je ruku oko struka.- Misliš li da će Re becca biti s njim?De borah se nadala da neće. Ona i Greg moraju razgo v ar ati bez

ičije prisut nosti, os obito ne Gregove nove žene.- Slažeš li se s Re bec com? - pitala je Dylana.- U redu je. - Pogledao ju je očima is pun jenim za b rinutošću. - Što

ako je doži vio pro metnu nes reću?- Nazvao bi.- Što ako nije mogao?- Poli cija bi nazvala. Čini se da su ti oči bolje. - Manje je škiljio i

treptao.- Dobro su. Ali što ako tata više nema naš broj, nego samo Re bec-

cin?- Ona bi nas nazvala. - De borah ga je nježno stis nula oko struka. -

Dušice, ništa mu se nije do godilo.Dylan se opet okrenuo prema ulici baš kad se plavi volvo kara van

zausta vio ispred pekar nice. Osim sloja prašine od puta, izgledao jenov. Dječak je još uvijek zurio prema ulici, očekujući volk swa gen, te

nije odmah opazio svojeg oca. Tada je uzviknuo od izn en ađenja,hitro skočio s De borah ina koljena i izjurio van. Neko liko sekundakas nije već je bio na pločniku i uhva tio se za Grega poput ma jmun- čića, baš kao što je činio kad je imao tri godine.- Uh - Jill je rekla kraj De borah - ti obavl jaš sav posao, preuz i maš

svu odgo v ornost, samo se ti brineš, a tvoj je bivši dočekan kao da jeMesija? Zašto se smiješiš?- Volim gled ati Dylana sret nog. Tako je mnogo proži vio.- Je li to nov auto mobil?- Izgleda.- Možda je Re bec cin.- Ne. Ona vozi kami onet.- Greg izgleda drukčije.De borah se slagala s njom. Kao i obično, nosio je traperice i Birken-

stock ana tom ske natikače, ali doista je izgledao drukčije. - Riječ je onjego voj kosi - za ključila je. - Ošišao se. - Prošli put mu je kosapadala po ra men ima, sad je dopir ala do ov rat nika.- I počešl jao se - prim ijetila je Jill. - I prestao ju je bojati. Pogledaj

tko je odjed nom posije dio.- Nikad nije bojao kosu. Boja pijeska nije daleko od sijede. Samo ga

neko vrijeme nisi vid jela.- Koga pok ušava im pre sionir ati? - pitala je Jill.De borah je puh nula kroz nos. - Mislim da ga to više ne zanima.- Zašto se onda ošišao? Zašto je kupio ob iteljski auto mobil? I zašto

ga ti braniš? On je i dalje čovjek koji te napus tio.- On je i dalje otac moje djece. - Oštro je pogledala svoju sestru. -

Pozvala sam ga ovamo, Jill. Možda je dotjerao frizuru kao gestudobre volje, možda u znak prizn anja da je život ovdje drukčiji, doistane znam. Ali Dylan ga treba, Grace ga treba, ja ga trebam.- Što je s neo vis nošću?- Neo visna sam. Među tim, u ovom mi je tren utku po trebna pomoć

oca moje djece.- Što je s tvojim gnje vom?De borah uzdahne. - O, Jill, to me samo iscrpljivalo. - Rekavši to,

pošla je van za Dylanom.Greg je nešto go vorio dječaku. Sad je pogledao De borah, a ona

nije znala što bi rekla. Posljed njih neko liko godina gorčina je bila

sastavni dio njezinih razgo v ora s njim. Gnjev joj je davao snage.Činilo se da je sad nestao.Greg joj se nesig urno nasmiješio. - Zdravo.Uzv rat ila mu je osmije hom. - Kako je prošla vožnja?- Sasvim u redu.Dylan je uzbuđeno rekao: - Ovo je novi auto mobil, mama. Tata ga

je naba vio za kor ištenje u Ver montu. - Pogledao je svojeg oca. -Ulazim, dobro? - Ne čekajući odgo vor, po trčao je do voz a čke strane,ot vorio vrata i popeo se unutra. Njegova je glava jedva dopir ala dovrha naslona sjedala, ali je ruke od lučno stavio na volan.- Dobro izgleda - prim ije tio je Greg. - Kako mu je oko?- Čim je postavljena di jagnoza, prestao se žaliti - reče De borah. -

Može se nositi s tim, pod uvjetom da zna o čemu je riječ. To jemnogo, s obzirom na našu cjelok upnu situa ciju.- Ima li još kakvih vijesti o par nici?- Još nema. - Danas nije vid jela auto mobil de tektiva.- Gdje je Grace?- Razgo v ara s mojim tatom.- O tome koliko sam ja loš?- Zapravo - reče De borah - nije ga vid jela od nes reće. Mislim da mu

govori o tome.- Mama - Dylan je doviknuo, pro moli vši glavu kroz prozor - dođi

ovamo! - Prstom je pokazivao su voz a čko mjesto.Želeći mu udo voljiti, pridružila mu se u auto mobilu.- Nije li ovo divan miris? - uzbuđeno je pitao. - I gledaj, gledaj drvo,

nije li fora? - Rukom je s poštovan jem prešao po kon trol noj ploči. -Koža je čak i na volanu. A ovaj mjen jač brzina je kao u trkaćem auto- mobilu.De borah nije mis lila da volvo kara van po bilo čemu pod sjeća na

trkaći auto mobil, ali nije mu kanila kvar iti veselje.- Gledaj ovo - rekao je i pod igao svoje sjedalo. - I ovo. - Spus tio je

naslon sjedala, pa ga pod igao, a zatim se nagnuo kako bi proučioglazbeni sustav. - Tata kaže da postoji protu- provalni uređaj samoza au di oo premu. Ovo je tako super. - Viknuo je kroz prozor: - Tata,možemo li se pro voz ati?Greg je prišao auto mobilu. - Kas nije ćemo se pro voz ati. Sad mi

treba neko piće. Ima li nečega u pekar nici tvoje tete što je dovoljno

hladno?Dylan je nab rojio ponudu kako bi to mogao učin iti samo dječak koji

poslije pod neva pro vodi u pekar nici. Njegov je otac iz a b rao ledenimliječni nap i tak i rekao: - Kladim se da ne možeš sam pri premiti?- Kladim se da mogu - odgo vorio je Dylan i odmah izišao iz auto-

mobila. Greg je zauzeo njegovo mjesto iza volana i za t vorio vrata.- To bi moglo po tra jati - upo zor ila ga je De borah.- U tome je poanta. - Okrenuo se prema njoj. - Dobro izgledaš.- I ti.- Nisam ja taj koji je sinoć plakao na tele fon. Zašto si željela da

dođem ovamo?Nije gubio vrijeme. Ovo je Greg s kojim je živjela tijekom posljed njih

godina nji hova braka. Posve služben. Ek stremno otre sit.- Prob lem je pro metna nes reća - rekla je i odgurnula kosu s lica. -

Treba mi tvoja pomoć kako bih od lučila što da činim.- Što je na jnovije? - pitao je.Ali De borah je željela čekati Grace. To je njez ina priča. De borah je

također željela neko mirnije mjesto. Pogle davši pune sto love napločniku, rekla je: - Ovo nije na jbolje mjesto za razgo vor.Upalio je motor i pod igao stakla na pro zor ima. Radio je klimat iza-

cijski uređaj. - Evo. Nitko nas ne može čuti. - Pogledao je u stranu. -Tražila si da dođem, pa sam ovdje, ali nije lako, De borah. Znao samda neće biti. Što sam se više prib ližavao, to sam više os jećaoprivlačnost života što sam ga ovdje imao.- Spus tio je glavu na naslon. - Nije sve bilo loše.Os jetila je kako se vraća dio njez ina gnjeva. - Rekao si da si nes-

retan. Rekao si da si se prodao, da je ono što radiš nemor alno, te daćeš um rijeti ako nešto ne prom ijeniš.- Vjer ovao sam sve to.- A sad više ne vjer uješ? - pitala je, a njez ina je ljut nja rasla.- Sve je to bila istina. - Okrenuo se prema njoj. - Samo kažem da

sam tada samo to vidio.De borah je željela da nastavi. - Zašto si me oženio, Greg?Nije ni trepnuo. - Volio sam ono što si pred stavl jala.- Jesi li volio mene?- Da, jer si ti bila ono što si pred stavl jala. Sta bil nost. Kon stant nost.

Ob itelj.

Ponovno je odgurnula kosu s lica i pok ušala shvat iti. - Ja sam bilanačin života.Razmis lio je o tome. - U osnovi. Želio sam biti ono što si ti bila.

Posao se počeo razvi jati. Ti si se uk lap ala u život koji je išao uz to.- Iskor is tio si me - rekla je, i protiv volje pov rijeđena.- Jed nako kao što si ti iskor istila mene - odgo vorio je.- Znala si da ćeš se vrat iti ovamo kako bi radila s ocem, a željela si

da dio doživl jaja bude drukčiji. Moja ti je prošlost u tom smislu odgo- v arala. Čak ti je i moja dob odgo v arala. Znala si da me tvoj tata nećeus pjeti za s trašiti.De borah je željela reći da nije u pravu, ali bio je. Možda nije bila

svjesna svega toga kad je pristala udati se za njega, ali sve je istina.Tako je ostalo pit anje što je pošlo po zlu.- Jesi li od početka bio nes retan? - tiše je pitala.Nam rš tio se. - Ne znam. Možda nakon tri ili četiri godine.Vjer o jatno kad je tvrtka postala onako us pješna. - Pogledao ju je. -

Ali nije prob lem bio u tebi, De borah. Bio je u meni. Mojem poslu.Moja je kom pet it ivnost posta jala sve oštrija.- Ja te nikad nisam gurala.- Nisi - priznao je. - Ja sam bio taj koji je gurao. Ja sam od sebe

počeo očekiv ati stvari koje nisam mogao os tvar iti.- Ali os tvarivao si ih - reče De borah. - Bio si us pješan kako se ni u

na jluđim snovima nismo mogli nadati.Odmahivao je glavom. - Možda sam za ra dio više novca no što smo

ikad očekivali, ali sjećaš se onog mojeg sna o stapanju ideal izma ikapit al izma? - Nasmi jao se. - Uvijek je tre balo još nešto učin iti, uvijekje posto jao još jedan izazov. To me us isalo kao na jgore poslovneljude koje sam prezirao. Postao sam ma nip u lativan i za htjevan. Biloje nemoguće sa mnom raditi. Bilo je nemoguće živjeti sa mnom. -Nasmiješio se. - Nemam li pravo?De borah je kiselo rekla: - S tobom nije bilo nemoguće živjeti jer te

nikad nije bilo.- Touche - rekao je, a njegov je smiješak nestao. - Pa, vidio sam

sebe, i nije mi se sviđalo ono što sam vidio. Ali pret vor ilo se u ovis- nost. Jedini način na koji sam mogao prekinuti ciklus bio je odlazak. -Dotaknuo joj je ruku. - Doista se nije radilo o tebi, De borah. Moraosam napustiti čovjeka kakav sam postao. Ti si samo bila udana za

njega.De borah je kanila nešto reći o bračnim za vje tima, odgo v ornosti i

ljubavi, kad je Dylan pok u cao na prozor. Greg je spus tio staklo, uzeopiće i odmah ga proslije dio njoj. - Sad jedno za mene - rekao jeDylanu. - Možeš li ga naprav iti? - Dječak je spremno kimnuo i otrčao.De borah nije željela ledeni mliječni nap i tak. I bez toga je bila

dovoljno napeta. Stavila je šalicu u za to pre d viđen prostor i okrenulase Gregu. - Bacio si bebu za jedno s vodom u kojoj se kupala. Znaš likoliko to boli?- Sig uran sam da ćeš mi reći.Udahnula je kako bi baš to učinila, ali je os jetila kako gubi volju. -

Zapravo - tužno je rekla - neću. Ne mogu se više ljutiti. To nepomaže djeci, a ne pomaže ni meni.Pogledao je kraj nje. - Eno Grace - rekao je i u trenu izišao iz auto-

mobila. Grace nije opazila plavi volvo sve dok nije ugledala oca.Naglo je stala i nije se micala. Premda nije uzv rat ila Gregov zagrl jaj,dopust ila je da je povede do auto mobila.Ot vorio je stražnja vrata i smjes tio je iza De borah, a zatim se vratio

na voz a čko mjesto. Okrenuo se u stranu kako bi ih obje vidio, terekao: - U redu. Što se događa?Grace se zapre pas tila. - Želiš razgo v ar ati ovdje? U auto mobilu?- Zašto ne? - odgo vorio je.- Zar se ne možemo odvesti do kuće?- Ondje nisam bio os obito dobra osoba. Ovaj mi auto mobil više

odgo v ara.- Mis lila sam da ti VW odgo v ara.- VW mi je odgo v arao prije tri de set godina. Danas želim gri jana

sjedala. Dakle, to je iskren odgo vor. Recite mi što vas muči.- Tata, tata - Dylan je zvao kraj pro zora.Greg je spus tio staklo i uzeo nap i tak. - Sad jedan za tvoju sestru?Dylan ova su se ramena objesila. - Još jedan? Ona ne pije mliječne

nap itke.- Pije - glasno ustvrdi Grace.Dylan je zurio u nju, a zatim se okrenuo i vratio unutra.Što je muči? Grace nije znala odakle bi počela. Ali njezin otac je

ovdje, a djed joj je rekao neka pita, pa je rekla: - Želim znati zašto siotišao. Želim znati što nije u redu s nama i što je tako sjajno kod Re-

becce. Želim znati zašto si go vorio da će nešto biti za uvijek ako nisitako mislio.- Grace - počela je njez ina majka, ali je Greg pod igao ruku.- Ovo je u redu. Upravo mi je rekla više nego u posljed njih šest

mjeseci.To je raspir ilo Grace. - Što si očekivao? Zar si mislio da ćemo se

jed nostavno pre ba citi iz Leylanda na farmu ne trepnuvši okom? Jesili mislio da ćemo samo tako pri hvat iti da će Re becca za uz eti mjestonaše majke kao da ona više nije važna?- Grace -- U redu je, De borah. - Obra tio se Grace: - Tada nisam razmišl jao o

tome. Samo sam znao da moram otići.- To je bilo kra jnje se bično.- Da sam razmišl jao o vama, ne bih mogao otići.Grace je pokrila uši. - Nemoj to go v or iti. Nemoj to go v or iti. Otac bi

morao razmišl jati o svojoj djeci. Trebao bi biti uz njih kad im je po tre- ban. Trebao bi ih voljeti.- Volim vas - reče Greg.Spust ila je ruke i rekla: - Onda ne znam kako ti definiraš tu riječ.Pogledao je De borah. - Zar to ti go v oriš iz nje?- Ne! - uzviknula je Grace prije nego je njez ina majka us pjela odgo-

v or iti. - Ja to go v orim - tvoja kći koja je mis lila da ćeš biti ovdje zasve lijepe stvari koje su se tre bale do god iti. Očekivala sam to jer simi ti tako rekao, a ja, sam ti vjer ovala. - Čula je kako joj je glaspostao vrištav, pa ga je stišala. - Ali ti nisi is punio obećanja. Zatonemaš pravo očekiv ati stvari od mene. Ako lažem, to je u redu. Akopijem, to je u redu. Ako ukradem par cipela, i to je u redu.- Ti ne bi učinila sve to.Širom je ot vor ila oči. - Ali jesam. Sve sam to učinila. Ja sam vozila

auto mobil one večeri. Zar to nisi po go dio? - Izgledao je zapre- pašteno. - Ali ne, tebi to ne bi palo na pamet jer sam ja tvojesavršeno dijete. Samo ima jedan prob lem, tata. Ja to nisam. Činimgreške, uprskam stvari, a katkad mrzim ono što bih tre bala činiti sasvojim živo tom. Ali svi to očekuju, pa ja to činim. Što je s mojim os- jećajima? Zar bih tre bala doći do točke do koje si ti došao i sveodba citi?De borah je gledala svoju kćer s izrazom koji bi mogao biti

poštovanje. A premda je Greg zurio u nju, nije htjela povući svojeriječi.No baš dok je Grace os jećala da je učinila nešto kako treba, sivi se

auto mobil zausta vio kraj volva. Gledala je dovoljno tele v iz ijs kihemisija da bi znala da su ljudi koji zure u nju vjer o jatno pol ica jci.- O, moj Bože - tiho je izust ila. - Mama?- Oni su iz ureda javnog tužitelja, Greg - reče De borah. Njezin je

glas bio dovoljno miran, ali je Grace znala da je prestrašena.Njezin je otac izišao iz volva i razgo v arao s muškarcima. Grace je

užas nuto gledala svoju majku, a ona ju je smirivala.Grace je čekala da se njezin otac vrati u auto mobil. - Što su htjeli? -

uzviknula je.- Razgo v ar ati s tobom. - Tres nuo je vratima.- Ne mogu razgo v ar ati s njima.Njegov je glas bio od lučan. - Rut in ska pit anja, rekli su. Rekao sam

im da će preko našeg odvjet nika morati dogo v or iti vrijeme ako želerazgo v ar ati s mojom kćeri, koja je maloljetna. - Okrenuo se De borah.- Hal koordinira ovo, zar ne?- Koordinirat će - reče De borah. Sivi je auto mobil otišao s parkir-

ališta kad se Dylan vratio s nap itkom što ga Grace nije željela. Njezinje otac uzeo nap i tak, predao ga De borah i Dylanu pokazao neka uđena stražnje sjedalo. Zatim ih je odvezao kući.De borah je pok ušala ra zumjeti koliko je pov ratak u kuću težak za

Grega, ali više ju je za b rin javala Grace. Čim se auto mobil zausta vio,dje vo jka je skočila van i nestala u kući.Dylan je uhva tio Grega za ruku i snažno ga vukao. - Moraš vid jeti

moju klavi jaturu, tata - i moj iPod.De borah ih je slijedila uza stube i hod nikom, ali kad su skrenuli u

Dylan ovu sobu, pošla je vid jeti što je s Grace. Dje vo jka je sjedila uudubljenju pro zora i gledala ulicu. - Misliš li da će doći ovamo? -pitala je.- De tekt ivi? Ne. Čuli su tvojeg oca.- Mogu li me pri sil iti na razgo vor?- Ne - rekla je De borah, nastojeći zvučati nonšalantno.- Samo če prkaju na okolo kako bi vid jeli mogu li štogod pronaći. Za-

cijelo već shvaćaju da nemaju temelja za op tužnicu. Možda će tejed nostavno preskočiti i vrat iti se kući. - Puste želje? Nadala se da je

više od toga. Kret n jom je zat ražila malo mjesta i sjela kraj Grace. -Drago mi je da si rekla tati.- Meni je drago da su se oni ljudi po javili nakon mene. Tako ima pri-

liku smir iti se.- Meni se nije činio ljuti tim.Grace puhne kroz nos. - Bio je šokiran. Ljut nja bi došla nakon toga.

- Ušutjela je i slušala. Dylan je svirao. - Zna li on što svira?De borah se nasmiješila. - »The Times They Are A-Chan gin’«? Zna

kako se pjesma zove i melodiju. Ra zumije li da tu možda postojidublje zn ačenje? Sum njam.Grace se zagledala kroz prozor. - Voljela bih da je tako. Mislim, da

se vremena mijen jaju.Ne baš tako davno, De borah bi rekla da su se već prom ijenila, ali

sad joj se i to činilo poput pustih želja, pa je samo pitala: - Kako biželjela da se prom ijene?Grace nije ok lijevala. - Želim da udovica odus tane od tužbe. Želim

opet imati svoje pri jatelje. Želim... - Prekin ula se.- Molim te - reče De borah - reci što misliš.- Uzru jat ćeš se.- Više no što već jesam? Nemoguće.Grace je i dalje ok lijevala. - Ovo ima veze s tatom.- Želiš da se za uvijek vrati ovamo - reče De borah. - O, dušice, to se

neće do god iti. Mi smo se razveli. On se oženio drugom ženom.- Ne radi se o tome. - Opet je pogledala kroz prozor.- Želim znati što tata misli o meni.- Voli te. Rekao ti je to u auto mobilu.- Ali misli li doista tako? - dje vo jka je pitala s takvom čežn jom u

glasu da se De borah kidalo srce.Pomi lovala ju je po kosi. - Misliš da nije tako? O, dušo, misli. On te

voli. Uvijek te volio. I zašto bih se ja uzru jala zbog toga?- Ne zato što me on voli - rekla je Grace, a činilo se da joj je neu-

godno. - Nego zato što ja to želim.De borah je za d ržala dah. - Mis lila si da ja to ne bih željela?- Os ta vio te kako bi se oženio drugom.- To je nešto što je morao učin iti, a možda i nešto što će se pokazati

dobrim i za mene. Ali nije imalo nikakve veze s tobom i tvoj imbratom. Ja želim da volite svojeg oca, i želim da znate da on voli

vas. On je tvoj otac, Gracie. To se nikad neće prom ijen iti.- Os jećam se nelo jalno.- O, dušice. Žao mi je što sam te navela da se tako os jećaš.- Greg je imao pravo. Bila je tako pov rijeđena - tako gnjevna - kad

je otišao, pa je željela da i djeca isto os jećaju. Pat etično.Obujm ila je Graceino lice i rekla: - Želim da voliš svojeg oca.- Mislim da tren utno - slom ljeno će njez ina kći - nije prob lem u

tome. Sad kad zna što sam učinila, hoće li on i dalje voljeti mene?De borah je nešto kas nije sta jala u kuh inji i gledala kako Greg i

Dylan gađaju u koš. Dylan nije imao mnogo po godaka, ne tolikozbog svojeg vida koliko zbog ne dostatka iskustva. U gradiću nemaekipa za djecu njegove dobi, a premda mu je Greg pokazao osnoveu Ver montu, tvrdio je da ne može sam vježbati. Sad kad je njegovotac ovdje, opet je pok ušavao. Greg mu je pokazivao kako će se os- lobod iti da bi gađao u koš.Košarka bi bila bolja od be jzbola, pom is lila je De borah. Lopta je

veća, a cilj jasno definiran. To bi moglo biti nešto čime bi se Dylanmogao baviti. Ako to želi. Morat će ga pitati, a potom slušati što onima reći. Ne bi val jalo da dvaput napravi istu grešku.Napravila je kavu - jaku, kako je Greg voli - i popila neko liko gutl-

jaja. Gledala je kako Greg uvijek iznova baca loptu Dylanu da bimogao gađati. Hvatao je odbijene lopte i vraćao ih dječaku. Takođerje uhva tio loptu kad je pro mašila ploču i gurnuo je u koš kad je bilablizu. Bio je dobar. Bio je strpljiv. Ohr ab rivao je dječaka.To ne bi radio prije tri godine, shvat ila je De borah. Žalosno je da

otac mora otići kako bi postao bolji tata. Ali ako strpljivost i ra- zumijevanje dolaze s ud aljen ošću, ona je za hvalna na tome. Njoj iGrace treba oboje.Greg je zado voljno omir isao zrak kad je ušao u kuh inju.- Mm. Kava. Dylane, nađi nešto čime ćeš se za baviti. Moram

nasamo razgo v ar ati s tvojom majkom.Dylan se snuž dio. - Rekao si da ćeš gled ati moj video.- Kas nije.- Obećao si da ćeš mi pokazati sliku psića.Greg je za vukao ruku u džep i izva dio malenu fo to grafiju.- Ooooo - dahnuo je Dylan kad je namjes tio fo to grafiju tako da je

može vid jeti. - Tako su maleni i tako čupavi. Mama, pogledaj -

uzbuđeno je uzvikivao.De borah se nag nula preko njegova ramena. - Jako, jako slatki.- Želim jed noga, mama.- Nisu moji da ti ih mogu dati.- Mogu li dobiti jed noga, tata?- Još su pre više maleni da bi se odvojili od majke.- Ali mogu li ga dobiti kad budu dovoljno stari? Mogu se brinuti za

psa.- Meni je izgledalo da ti i košarka dobro ide - reče De borah.- Bolje nego be jzbol. Lakše je. Mogu kom pen zir ati.- Velika riječ - prim ije tio je njegov otac.- Znam što znači - reče Dylan. - Znači da se mogu fokusi- rati na

velike oblike dok ne dođem dovoljno blizu da vidim malene. To je kaokad si vani u magli. Ništa ne vidiš dok ne dođeš bliže. - Pogle davaoje od jednog rod itelja do drugog.- Ra zumjeli biste da imate oči kakve su moje. - Nakon što je to

rekao, izišao je iz kuh inje.Os jećajući se prik ladno ukorenom, De borah je ulila kavu u šalicu za

Grega, te su neko vrijeme oboje šutke sjedili i pili kavu.Vani u magli. De borah je bila ondje. Ništa ne vidiš dok ne dođeš

bliže.- Te je večeri lijevalo kao iz kabla - počela je. - Nisam željela vući

Dylana van po tom vre menu, pa sam ga os tavila ovdje i otišla poGrace...

21. poglavlje

De borah mu je sve is pričala, sve do pok ušaja krađe u dućanu kojije bio vrhunac svega. Nije mu dopust ila da je prekida jer je željelabaš sve reći. - Mis lila sam da is pravno pos tupam - por aženo je za- ključila. - Mis lila sam da štitim Grace. Nisam ni slutila koliko će nasskupo sta jati ta laž. Nju guši krivnja, a ja joj nisam po mogla. Naš jeodnos umalo uništen.Zurio je u nju u tišini koja je uslijedila. Nije skrenula pogled, nije se

meškoljila ili vrpoljila, niti mu je po nud ila još kave.Na koncu je uzdahnuo i nagnuo se un atrag. - Napravila si zbrku -

tiho je potvrdio. - Zašto mi ranije nisi rekla? Možda ne bi postaloovako loše.- Željela sam to sama riješiti.- Nije li uvijek tako?- Ne, Greg - ustvrdila je. - Ne uvijek. Kad smo bili u braku, to je bilo

kor isno. Nakon što si ti otišao, situa cija se prom ijenila. Bila sam pov- rijeđena, os jećala sam se kao da sam za kazala. Os jećala sam po- trebu pokazati tebi, sebi, djeci, cijelom Leylandu, da sve mogu sama.- Izostavila si svojeg oca. Nisi li i njemu tre bala pokazati?- Defin it ivno. On je uvijek tako mnogo očekivao. Ali očekivanja

mogu biti opasna. Grace osjeća isti prit i sak kakav sam ja os jećala.Mrzi to. Kako sam mogla za borav iti kako je to bilo?- Želimo da naša djeca budu us pješna - reče Greg. - Očekivanja su

moćno mo ti va cijsko oruđe.No De borah je razmišl jala o tome. - Postoji raz lika između

očekivanja i nade. Nadaš se da će tvoja djeca postići neke stvari,znajući da se ono što želiš može i ne mora do god iti. Očekivanjapodra zumijevaju za htjeve. Tvoja djeca ih is pun javaju, ili...- Ili, što? - upita Greg.- Ili će izgu biti tvoju ljubav, a Grace je upravo zato tako uzru jana.

Mora znati da je još uvijek volimo. Razvod ju je teško po go dio. Os- jećala se odbačenom. - Kad se činilo da će joj pro tur ječiti, De borahje podigla ruku. - Znam. Nije ti pružila pri liku da ob jas niš, ali pok ušajshvat iti. Njezin način da za štiti sebe od daljnje patnje je iz grad nja

zidova. Sad je isto učinila sa svojim pri jateljima.Uzdahnuo je. - Reci mi više o tom piću. Dva piva?- Tako je rekla.- Je li i ranije pila s pri jateljima?- Na za bavama. Nikad nije bila pijana.- Jesi li posve sig urna u to?- Ne - prizn ala je De borah. - Kad prespava kod neke pri jateljice,

vidim je tek idućeg jutra. Dođe kući umorna, ali to je sve.- Pitaš li je?- Je li se napila? Ne. To izgleda kao da sam stvor ila nekakvu pret-

postavku.- Možda bi tre bala.Odmahnula je glavom. - Znam kamo ovo ide, Greg. Misliš da bismo

se tre bali poza baviti njezinim kon zu mir an jem al ko hola tako da jekazn imo, ali već je pre više pro pat ila.- Ona želi kaznu. Nije li zapravo to razlog za pok ušaj krađe u

dućanu?- Želi priznati krivnju.- Javno?De borah se naslonila na naslon sto lice. - Ne znam. U tome je

dilema. Zato mi treba tvoja pomoć. Što ćemo učin iti? Grace je sjedila na podu leđima naslon jena na krevet i rukama

obujmivši koljena kad se začulo tiho ku canje na vratima. Ništa nijerekla. Vrata su se ot vor ila i ušao je njezin otac.Nije mu mogla reći neka ne ulazi - nije mu željela reći neka ne ulazi.

Sad je na njemu red da govori.Spust ila je čelo na koljena i čekala dok nije prešao sag. Izn enadila

se kad se spus tio na pod kraj nje.- Uprskao sam - rekao je.- To bih ja tre bala reći - prom rm l jala je.- Ja sam uprskao prije tebe. Trebao sam s tobom više razgo v ar ati o

razvodu kad je do njega došlo. Moj odlazak nije imao nikakve veze stobom i Dylanom.- Samo s mamom - gorko će Grace.- Samo sa mnom - is pra vio ju je - i da, bio sam se bičan. Cijeli život

sam bio takav. To nije os obito dobro.Slegnula je ra men ima. - Dobio si ono što si želio.

- Na račun drugih ljudi. To nije dobro.Podigla je glavu i pogledala ga. - Zašto si to onda učinio?- Nisam vidio kakvu sam štetu nanio.- Sad vidiš? - sum njičavo je pitala.- Moj psi hotera peut mi je to jasno i glasno rekao.To je izn enadilo Grace. - Ideš psi hotera peutu?- Re becca me natjer-

ala. Rekla je da ću uprskati i drugi brak ako ne riješim određena pit- anja. Moram ra zumjeti zašto se ne mogu fok usir ati na druge. Zaštone mogu učin iti nešto što netko drugi želi ako to nije i moj prvi izbor. -Uhva tio ju je za ruku. - Prob lem je u tome da je, čak i kad znaš štonije u redu, po trebno vrijeme da se to popravi. Premda znam da samtrebao razgo v ar ati s tobom, nisam to učinio. Krivnju za to mogu sval- iti na pom isao da nisi bila dovoljno stara. Ali ako možeš vani piti spri jateljima, dovoljno si stara.Grace je povukla svoju ruku.- Hej - rekao je uz osmijeh - to je bila šala.Za vukla je ruku između koljena. - Ti se nikad ne šališ.- Što ob jašn java zašto mi to tako loše ide - rekao je. Kratko je šutio,

a tada doda: - Nisam bio sig uran da ćeš pri hvat iti ono što sam imaoreći. - Zastao je. - Bi li bila pri hvat ila?- Ne znam. Ali ti si otac. Trebao si pok ušati i nastaviti pok ušavati.- Pa, pok ušavam sada. Uistinu te volim, Grace.- Ali, zar ne mrziš ono što sam učinila? - uzviknula je.- Da. Ali samo onaj dio o al ko holu. I možda ono s pok uša jem krađe

u dućanu.- Što je s utrkom koju sam uprskala, testom iz fran cuskog na kojem

sam pala i radom iz engleskog za koji je gos podin Jones tražio da gaponovno nap išem?- Kojim radom iz engleskog? - strogo je rekao, a zatim se naglo

nasmiješio i uzdigao obrvu. - Je li sad bilo bolje?- Ovo nije smiješno - uzviknula je Grace, premda je bilo nečeg sim-

patičnog u njegovim pok ušajima.- Ne mrzim te zbog toga, Grace - rekao je. - Loše se os jećam jer

nije tre balo doći do toga, ali tvoja majka i ja jed nako smo krivi za tokao i ti. Što se tiče pro metne nes reće, tvoja je majka rekla da sisavršeno vozila.- Popila sam dva piva.

- I pogriješila si kad si sjela za volan. Ali to je drugo pit anje. Tren- utno, moramo od lučiti što ćemo učin iti.- Koje mogućnosti imamo? - nervozno upita Grace.- Pok ušavam to dok učiti.Zvučao je zam išljeno. No Grace je neprest ano čekala drugu reak-

ciju. - Ne zvučiš ljutito.Izn en ađeno ju je pogledao. - Mislio sam da smo to riješili.Odmahnula je glavom i zurila u njega, čekajući. Umjesto odgo v ora,

privukao ju je u zagrl jaj. Grace nije bila nikakav stručn jak, ali in stinktjoj je go vorio da je taj zagrl jaj iskren, os obito kad je počela plakati, aon ju je i dalje držao u naručju. Sat vremena.Pa, možda ne cijeli sat. Možda samo pet naes tak minuta, ali njezin

stari tata ne bi izdržao ni pet minuta.De borah se također bolje os jećala. Ima nečega dobrog u dijeljenju

odgo v ornosti. Kad je Greg pred ložio da oboje djece u subotu ujutropovede sa sobom u Ver mont, De borah se nije bunila.Otišli su prije osam. Do devet je De borah već bila sa svojim pa-

cijen tima. Oko pod neva već se bavila pa pir o lo gi jom. U jedan jehodala prema kući kako bi vid jela svojeg oca. Bio je u stražn jemdvor ištu gdje je preko pavao zemlju oko Ruthinih horten zija.Pokazao je prema neko liko suhih kor ijena koji su u sredini imali

jedva zamjetljive za četke zel enih listića. - Teško je vjerovati da će odovoga ikad išta izrasti - rekao je umjesto pozdrava. Na sebi je imaostare kaki hlače i još stariju košulju od flanela za vr nutih rukava. - Je lijutros kod tebe raslo nešto zan im ljivo.De borah se nasmiješila. - Dva strep tokoka, jedan bron hitis, dva

godišnja preg leda i više aler gija no što bi želio čuti. Kako si ti?- Kako izgledam?- Živahno - za ključila je. Oči su mu bile bistre, lice se doim alo

zdravim. Izgledao je deset godina mlađi.Nasta vio je oko pavati. - Kako je Grace?- Manje je uzru jana - rekla je. - Hvala ti, tata. Čini se da je po mo glo

ono što si joj jučer rekao, što god to bilo. Grabljama je maknuo hrpusuhog lišća do ruba gredice. Bila je za b rinuta zbog sus reta sGregom.- To nije bilo sve - rekla je De borah, pitajući se koliko točno njezin

otac zna. Nije is pit ivala Grace. Jučer ju je više opterećivao ishod

nego proces. Danas joj je važan proces.Doba cio joj je pogled, ali je nasta vio raditi. - Ne. To nije bilo sve.

Nosila je poprilično veliki teret. Mogu li za ključiti da je Gregu sverekla?- Bez imalo okolišanja - reče De borah. - A ono što mu nije rekla

ona, rekla sam mu ja. Bilo je vrijeme.- Odavno je bilo vrijeme - Mi chael ju je is pra vio tonom dr. Barra, a

tada se činilo da je shva tio na koji način govori, pa se smekšao. -Teško je za dje vo jku njez ine dobi, napola dijete, napola žena.- Teško je za mene. Pogriješila sam.- O, De borah - ukorio ju je - svi griješimo. - Zastao je. - Želiš li da

razgo v aram s Johnom?Ovoga se puta tužno nasmiješila i odmahnula glavom.- Udovica već ionako op tužuje poli ciju da mi imamo pose ban tret-

man. Bolje da se same nosimo s Johnom. Još uvijek nisam sig urnakako će ovo za vršiti, ali barem se Grace oporavlja.Mi chael se sagnuo kako bi pok u pio lišće. Vreća za smeće ležala je

u bliz ini. De borah ju je držala otvorenu. - Ako ti to nešto znači - rekaoje dok je unutra gurao lišće - ja bih vjer o jatno učinio isto što i ti. Neznam bih li je pustio da se nekažn jeno izvuče za pivo, ali ja nisambaš na jbolji autor itet po tom pit anju. Usput rečeno, postavila mi jeneka dobra pit anja o kon zu mir anju al ko hola, bolja nego ti. Zašto sitako dugo čekala da pro go v oriš o tome? - pitao je, ali na nekako za- tvoren, grub način, koji nije iziskivao odgo vor. Kad je pod igao grabljei vratio se do gredice, os jetila je čudan tren u tak spokoja.Za t vor ila je oči i udahnula. - Ahhh. Miris mojeg djet injstva.- Tvoja je majka obožavala pro ljeće. Voljela je ove horten zije.- Ad in aldo to može obaviti, znaš.Ali njezin otac nije stao. - Činim to za Ruth - rekao je. - I za sebe.- Želiš li naprav iti pauzu za ručak?- Ma ne. Dobro se os jećam. Zar ne moraš poći kući?- Zapravo, Greg je poveo djecu u Ver mont.- Grace je pošla bez prigo v ora?- A-ha - rekla je i nasmiješila se. - Ali ja sam gladna. Idem nešto

pojesti kod Jill.- Ljepljivo pecivo za ručak?- Kušaj pečenu puret inu na kroas anu, sa zel enom sal atom, ra-

jčicom, ma jonezom i de belom kriškom sira.- Gdje?- Kod Jill.- Otkad ona poslužuje ručak?- Otkako su počeli posluživ ati ručak u za loga jn ici Dunkin' Donuts. -

De borah pogleda na sat. - Također želim salatu od kupusa i mrkve sma jonezom, pa sad idem onamo. To im prilično brzo pon estane.Puhnuo je kroz nos. - Na jbolji je bio recept tvoje majke.- Zato im pon estane - rekla je i otišla. Neko liko minuta kas nije sta-

jala je u redu u pekar nici. Kad je stigla do pulta, naručila je send vičeza Jill i sebe, te za uzela jedini preo stali slobodni stol.Njez ina je sestra don ijela send viče i privukla stolicu. - Umir ala sam

od neizvjes nosti - rekla je blago ljuti tim tonom.- Nisi mogla nazvati i reći mi kako je prošlo?De borah je uzela pola send viča. - Nisam mogla sve dok nismo za-

vršili s razgo v orom, no tada je bilo prekasno, a jutros sam imala pa- cijente.- Je li Greg još ovdje?- Ne. Poveo ih je natrag na farmu.- I Grace?De borah je imala puna usta, pa je samo kim nula.Ig nori rajući vlastiti ručak, Jill se nag nula na stolici. - Gdje je noćas

spavao?- U kući. U našem kre vetu.- S tobom? - oprezno upita Jill.- Nemoguća si s tim pit anjima, jed nako kao i on - reče De borah, ali

nije se ljutila. Nije imala što skriv ati, nije se imala zbog čega os jećatikrivom. - Premda se to tebe ne tiče, on je spavao u našem kre vetu, aja sam spavala u svo jemu. Nismo spavali za jedno. Ožen jen jedrugom.Jill je bila nepo pravljivo zn atiželjna. - Kako se os jećaš zbog toga?- Dobro.- Jesi li došla u iskušenje da usred noći na prstima pođeš hod-

nikom?- Ni sluča jno. - Odgrizla je još jedan za logaj send viča.Jill je uzela vilicu i prčkala po salati od kupusa. - Je li bilo neu-

godno?

De borah je progutala za logaj. - Malo, zapravo, ali samo dok munisam rekla da sam se pre selila u sobu kraj dječjih. Želim reći, neznam što je mislio. Znao je da postoji mogućnost da prespava ovdje.Donio je rezer vnu odjeću.Pre stala je go v or iti jer je Jill više nije slušala. Gledala je kroz prozor.

De borah se okrenula i ugledala Mi chaela u istim kaki hlačama i kari r- anoj košulji. Bez imalo kole banja, kao da to čini svakoga dana utjednu, ušao je, os vrnuo se na okolo i za pu tio prema njima.- Kako bismo ovo opis ali? - reče Jill.De borah je ostala bez riječi dok je pro mat rala svojeg oca.- Hej, dr. Barr - doviknuo je tine jdžer koji je ručao sa svojim ocem.Mi chael je dotaknuo dječakovo rame dok je prolazio kraj njih. - Hej,

Jasone - rekao je, ali je nasta vio hodati. Uskoro je stigao do nji hovastola, pogle davajući od jednog do drugog send viča. Pokazao je Jillin.- Što je u ovome?Pročistila je grlo, njezin jedini us tupak onomu što je morao biti

golemi val emo cija. - Or ganski uzgo jena pileća prsa, zelena salata,ra jčica i Dijon senf na domaćem kruhu od neko liko vrsta žit ar ica.Pre pečenom.- Uzet ću jedan - reče Mi chael. - Sa sal atom od kupusa, mrkve i

ma joneze. - Nesig urno je zastao. - Gdje mogu naručiti?De borah se na tren u tak pobojala da će mu Jill samo pokazati red

za naručivanje. Ali njez ina se sestra pribrala. Podigla je ruku usmjeru pulta i glasno doviknula: - Pete! - Neko liko sekunda kas nijepo ja vio se njezin glavni čovjek za pri premu send viča. - Moj će otacuzeti isto što i ja. Hoćeš li ga, molim te, don ijeti kad bude gotov?- Svakako, Jill. Don ijet ću vam stolicu, dr. Barr.- Može uzeti moju - rekla je De borah i pružila Peteu svoj tanjur. -

Možeš li ovo zamotati za mene?- Nemoj otići - brzo će Jill. Zvučala je uspan ičeno.Nije bila jedina. De borah je os jećala na petost u očevoj nad lak tici

dok ga je vodila do svoje sto lice. Ali treba im ovo vrijeme nasamo.Osim toga, ionako ne bi mogla pojesti više ni za logaja. Grlo joj se

pre više stegnulo.Što će sada? Prvi put nakon niza godina De borah nije imala djecu,

ni pa cijente, ni pla n ove. Os jećajući se čudno smet enom, sjela je usvoj auto mobil i za putila se izvan gradića. Nije željela poći kući. Kuća

je prazna. Mogla se odvesti do Graceina omiljenog butika u sus jed- nom gradiću i kupiti joj nešto posebno za ljeto. Mogla se odvesti dopro davaonice glazbenih uređaja gdje je Dylan mjerkao zvučnik zasvoju klavi jaturu. Mogla je poći do trgov ačkog centra i samo prošet- ati.Ali ništa od toga nije ju privlačilo.Razmišl jajući o Dylanu, bes ciljno je vozila cestama kroz pošum ljena

pod ručja, prešla gran icu jed noga gradića, pa drugoga. Šume su sepro rijedile; promet se po jačao. Kad je stigla do auto ceste, skrenula jena prilaz i za putila se prema gradu. Sišavši s auto ceste malo ispredBo stona, prešla je rijeku i ušla u Cam bridge.Poželjela je da se može pretvar ati da ide u kupovinu na mjesta gdje

je kupovala dok je studir ala, ali više ne postoje.Poželjela je da se može pretvar ati da ide na tret man lica, ali ona

nema taj običaj. Poželjela je da se može pretvar ati da jed nostavnoide prošet ati uz rijeku tijekom krasnog svi banjskog dana. Ali nijekrasan. Sparan i ob lačan, sluti na kišu, a to je bio dovol jan razlog dase okrene i pođe kući.Prošla je kroz Trg Har vard, vozila Ulicom Brattle i skrenula u usku

ulicu nad koju su se nad vile krošnje stabala i bila je puna parkir anihauto mobila. Jedan se uključio u promet dok se ona prib ližavala.Parkir ala se na njegovo mjesto. Zatim je sjedila i razmišl jala o svim

razloz ima iz kojih ovo nije dobra ideja; jedan je moguća sudska par- nica, a drugi čin jen ica da Tom možda ima pri jatelje kod sebe. Ili jemožda izišao, a u tom bi se slučaju mogla vrat iti kući i nitko ništa nebi znao.Za ključivši da bi bilo na jbolje vrat iti se kući, pružila je ruku prema

ključu kako bi up a lila motor. No zaustavila ju je pom isao na način nakoji je proš log četvrtka držao njezinu ruku. Njegov joj je stisak godio.Njezin bi joj otac rekao neka ode odavde. Hal bi rekao isto. Grace

bi se zapre pas tila, ali Jill bi se zločesto nasmiješila i ohr ab rila je, amožda je Jill u pravu. De borah se cijelog života pridržavala pravila, išto joj je to don ijelo? Sjedi sama u svojem auto mobilu u spored nojulici u Cam bridgeu i boji se ot vor iti vrata.Odjed nom je os jetila prkos, pa je izišla iz auto mobila, prešla pločnik

i popela se uz tri stube do vrata s brojem 42. Njegova je kuća bila odcigle, visoka i uska, kao i većina kuća u ulici. Vrata su bila crna s

blista vom mjedenom alkom i zvonom.Pozvonila je, a u tom je tren utku nestalo njez ina prkosa, no bilo je

prekasno za odlazak.- Da? - čula je odozgo. Morala je sići niz jednu stubu kako bi ga vid-

jela jer se nalazio na krovu. Tren u tak je zurio u nju, zatim je nestao,a tada je De borah os jetila strep nju. Zam is lila ga je ondje gore snekom ženom, ili s udovicom, ili čak s javnim tužiteljem.Tre bala je nazvati, pom is lila je. Ali nije znala da dolazi.Ot vorio je vrata, odjeven u stare traperice i majicu krat kih rukava.

Kosa mu je bila razbarušena. Nije se obri jao. Izgledao je za pan jenokako se ona os jećala.Sad je De borah morala nešto reći. Ugle davši se na Jill, vedro se

nasmiješila. - Samo sam se vozila ovuda, ugledala tvoja vrata i pom- is lila da bih te mogla pozdrav iti.Usta su mu se trznula.Ozb iljnim je tonom pitala: - Loš tren u tak?Gledao ju je u oči. - Ne. Želiš li ući?Kim nula je i ušla u maleno pred soblje. Desno se nalazio dnevni

boravak, lijevo hodnik koji je vodio u stražnji dio kuće, a ravnonaprijed stu bište koje je imalo dva za okreta. - Meni se ne činineuredno - prim ijetila je. Opisao je sebe kao tral ja vog, a ipak je bicikluredno visio s kuka u hod niku.Kratko se nasmi jao. - Ne možeš vid jeti kuh inju.- Ali dnevni boravak lijepo izgleda.- Ne kor is tim ga često. Zato je uredan.- Upravo si bio na krovu?- To kor is tim. Često.- Što je ondje gore?Pokaza vši bradom, poveo ju je stubama. S odmor išta na katu vid-

jela je troja vrata, a jedna su bila otvorena i vid jela se njegovaspavaća soba, s posteljinom i odjećom u neredu. Popeli su se jošjednim stu bištem; drugi je kat imao više strop ove i bio je posveotvoren, sa stupovima koji su držali krov. Zidovi su bili bijeli, a doim alisu se još svjet lijima zbog dva para krovnih pro zora. Vid jela je jedanpisaći stol s kom pjutorom, jedan bez njega, te običan stol u srediniprost or ije. Papiri su se nalazili na svim vidljivim površi n ama.Stu bište koje je vodilo do krova bilo je od drva i spir alno. Ovoga je

puta pošla prva jer su je privukla otvorena vrata. Na krovu senalazila malena terasa i na njoj stol i sto lice, ležaljke i roštilj. Uz rubsu rasle biljke u posudama, a stabla s ulice bila su dovoljno visokada bi pružala hladovinu. Postavljena je samo jedna drvena ograda,ced rov ina pos ivjela od starosti, radi privat nosti, za ključila je, aliostalo je bilo otvoreno prema krošn jama, a sve ograđeno zidom odcigle do visine struka.Roštilj je bio otvoren; pribor za kuhanje, čaše i tan juri nalazili su se

na plad nju pričvršćenom za roštilj. I ovdje je stol bio prekriven pa- pirima. Pom is lila je da je radio i okrenula se kako bi ga to pitala, alinije us pjela pronaći riječi. Pro mat rao ju je s takvom čežn jom da jeDe borah ostala bez teksta.Možda je zbog toga došla. Nije željela razmišl jati o svojim os-

jećajima prema Tomu nakon nji hova sastanka u parku. No znala jeda je on privlači.Za cijelo su i njez ine oči to go v orile, pa i više od toga, jer je rekao: -

Nije baš mudro, eh?Odmahnula je glavom. - No, počin jem se pitati. Možemo biti kra jnje

odgo v orni, a zatim sve to ode u vjetar kad se dogodi nešto što nismoplanir ali, nismo željeli, ne možemo kon tro lir ati.- Kao što je moj brat.- Kao što su moja kći, moj otac i moj bivši muž.- Ne i tvoj sin?- I on, ali ono što se događa s njim u toj dobi ima više veze s un-

aprijed određenim fiziološkim stan jem nego s voljom.Tom je pogledao papire na stolu, pa opet De borah. - Misliš li da je

stanje mojega brata bilo fiziološko? Je li se rodio s kemijskom nerav- notežom?To nikako nije mogla znati, ali Tomu je trebao razlog za Calovo pon-

ašanje, a kemijska nerav noteža mogla bi biti razlog. - Moguće.Razmis lio je o tome, a zatim je prišao stolu i izvukao malenu omot-

nicu između papira. Vratio se i pružio joj omot nicu. Unutra su senalazile tri fo to grafije iz djet injstva, sn im ljene raz ličitih godina.Dječaci su bili lijepi, za jedno na prve dvije fo to grafije i s rod iteljimana trećoj. Najupadljiviji ele ment na svim sn im kama, pom is lila je De- borah, jest Cal koji gleda u stranu, okreće se u stranu ili se naginje ustranu.

Pokazala je jednu fo to grafiju. - Koliko je godina imao ovdje?- Tri - rekao je Tom, koji je mislio isto što i ona. - Ne sjećam se da je

ikad bio drugačiji. Kao da se rodio bez sposob nosti da se poveže slju dima. Često sam se pitao je li imao neki oblik au tizma, ali uvijeknađem nešto što se ne uklapa u profil. Bio je izvrstan stu dent i sjajanučitelj. Ali kod kuće - u svojem os ob nom životu - nešto je ne dosta- jalo. Selena se kune da nije bio dep rimiran, ali kako je mogla znatiako je sve držao u sebi?- Još nije pronađena oprošta jna poruka?- Ne. Na vrijeme je plaćao račune, a neke je čak platio i un aprijed.

Možda je to znak da je planirao otići? - Odgo vorio je slijegan jem ra- men ima. - Još uvijek dobivam stvari iz njegovih poštans kih pret in- aca. To će vjer o jatno još neko vrijeme po tra jati. - Pogledao ju je. -Razgo v arao saro s javnim tužiteljem.- Doista?- Rekao sam mu da se ne slažem sa Sel enom. Nije se povukao. No

želio sam da čuje i suprotno mišljenje.De borah je bila za hvalna, posebno zato što je s javnim tužiteljem

razgo v arao prije ovog njez ina pos jeta. To daje veću težinu njegovupos tupku. Ovdje, sada, činilo se da su pri jatelji.Os jetila je divlji poriv da mu is priča sve o Grace i nes reći, o Grace i

Gregu, o onome što misli da treba učin iti. Željela je dobiti pov ratnuin form a ciju od njega, možda njegov savjet.Ali to ne bi bilo nimalo mudrije od odlaska u krevet. Još uvijek ima

pre više toga što se mora razjas niti, a u tome, oni su protivn ici.Kao da joj je čitao misli, uključujući i onaj dio koji je sad ržavao

žaljenje, pitao je: - Jesi li gladna? Kasno je, ali ja još nisam jeo. Želišda prošećemo trgom?De borah nije često jela crveno meso, ali ham burger što ga je pojela

u restor anu Mr. Bartley’s bio je na jbolje od svega što je u posljed njevrijeme jela.- Ovo je grješno - rekla je i pok upila kap kečapa s posljed njim os-

tatkom peciva.- Samo jedna od ugod nih stvari što ih donosi život ovdje.- Jesi li dugo ovdje?- Deset godina. - Za valio se na stolici. - Selena tvrdi da se Cal pre-

selio ovamo kako bi bio bliže meni. Bilo bi lijepo da mi je rekao da je

ovdje.- Možda je samo želio znati da si u bliz ini.- Možda. U svakom slučaju, prvih sam neko liko godina un ajm ljivao

stan, ali mi se ovdje tako svid jelo da sam se bez prob lema od lučiona kupnju. Ako si ovdje studir ala, onda znaš što želim reći.Znala je. - Ali nema mojih pri jatelja. - Nasmiješila se. - Tvoji za uz i-

maju nji hove prost ore. - Pozdra vio je pet ili šest ljudi otkako su stiglina trg.Slegnuo je ra men ima. - Svakog jutra idem u Star bucks na kavu.

Neko liko puta tjedno razgle davam časop ise na kiosku. Jedem ulokal nim restor an ima. Čak i uz stu dente koji dolaze i odlaze, nekapoznata lica ostaju. Upoznaš ljude. A zatim je tu i moja bi cik lističkaskupina. U Cam bridgeu ima mnogo lju bitelja bi cikla. Sasta jemo sevikendima.- Imaš is pun jen život.Žalosno se nasmiješio. - Onakav kakav jest.- Kako to misliš?- Nemam ob itelji.De borah je znala da ne govori o svojim rod iteljima ili bratu.Sjetila se da se pitala zašto nije os novao vlastitu ob itelj. Tada ga to

nije mogla pitati. Ali sad su pri jatelji. - Zar nemaš ženu i djecu zbogvlasti tog iskustva?- Ne. Jed nostavno se nije do godilo. - Kao da je odjed nom shva tio

da to nije čista istina, doimao se za b rinu tim. - Vjer o jatno imaš pravo.Nešto od os ta loga, također. Nervoza. Strah da ću uprskati.- Ti nisi kao tvoji rod itelji.- Mogu li biti sig uran u to?Kada De borah nije odgo v or ila, pozvao ju je da pođu.- Prošećimo.Pošli su do rijeke. Nebo se smračilo. Pot mula grm l jav ina bila je

daleko i nisko. Da je bila sama, De borah bi po tražila zaklon. Ali Tomje bio tiho društvo. Hodali su polako, povre meno za sta jkujući da bigledali neki veslački čamac kako klizi po vodi.Na koncu se zaustavila i pogledala ga. - Nisam poznavala tvoje

rod itelje, Tome. Nisam poznavala tvo jega brata. Ali ti komu ni ciraš.Zar te to ne čini drukčijim od njih?- Možda. Među tim, silno bih riskirao.

- Ne baš tako silno, ako je to doista ono što želiš. - Os jetila je kapkiše. - Ne znam kako bih živjela bez svoje djece. I ne mislim samona is pun javanje vremena. Oni mi pružaju zado voljstvo. Jasno, nijesvima po trebna takva vrsta zado voljstva.- Os jetila je još jednu kap. - Možda tebi nije.- Tko zna? Razmišl jam li sad o tome samo zato što Cala više

nema?- Jesi li ranije o tome razmišl jao?- Ne na isti način. - Is pružio je ruku. - Kiša.Prešli su prilično veliku ud aljen ost. De borah je os jećala nela godu. -

Bolje da se vratimo.- Baš kad je razgo vor postao zan im ljiv? - pitao je i popustljivo se

nasmiješio.Doista jest, pom is lila je i okrenula se. Odjed nom je os jetila ljut nju. -

Mrzim kišu. Zašto mora sve pok var iti?Hodao je uz nju. - Što kvari?- Ciste auto mobile... nove cipele... kosu.- Ovo je lagana kiša.- Ipak te smoči.Njegov je smiješak postao zn atižel jan. - Zar je to loše?- Uspo mene su loše.- Onda ti tre baju nove - rekao je, uhva tio je za ruku i zausta vio.- Mislim... da bismo... tre bali nastaviti - pjevušila je.Doimajući se sam oz ado voljno, odmahnuo je glavom.Kiša se po jačala.- Tome - pobunila se i povukla ga za ruku. Os jećala je kako postaje

mokra.- To je samo kiša.- Ali ja ne volim kišu - rekla je, nasmi jala se i os lobod ila ruku iz

njegove.Uhva tio ju je, ovoga je puta obujmivši rukama odostrag. - A ne,

nećeš.- Mokra sam - upo zor ila ga je. - Kosa joj je postala teška, pu lover

pun mrlja od vode.- I kakav je os jećaj?- Mokar. - Pok ušala je maknuti njegove ruke, ali nije joj us pjelo.- Razmisli o tome - nago v arao ju je istim strpljivim glasom.

- Je li ti hladno?Sad joj je već i lice bilo mokro. - Ne. Ne hladno. Samo mokro.- Boli li te kad kapi kiše padaju po tebi?Ništa više nego pri likom tušir anja, shvat ila je. Zapravo, manje. Imao

je pravo; ovo je lagana kiša.- O čemu razmišl jaš? - pitao je.O svojoj majci, željela je reći, a ako ne to, onda o tvojem bratu. I

jedno i drugo je sig urnije nego razmišl jati o Tomu i o njegovu dodiru.- O svojoj kosi - rekla je. - Dovoljno je neuredna i kad je suha.

Mokra je nepokorna.- Okreni lice prema gore - tiho ju je nago v arao.Poslušala ga je i za t vor ila oči kad su joj kapljice kiše padale po

kapcima.- Sada diši, polako i duboko. Samo je osjeti, De borah.Ponovno ga je poslušala. Disala je polako i duboko, polako i

duboko, sad već posve mokra, ali joj nije smet alo. Čak i kad jeolaba vio stisak svojih ruku, ostala je sta jati s licem okren u tim premanebu.Na koncu je spust ila glavu, tek tada shvat ivši da je Tom koraknuo

un atrag. Brzo je pogledala na okolo. Stajao je na korak od nje, mokarkao i ona. Tamna mu je kosa pala na čelo, majica mu se za lijepila zakožu. Unatoč svemu tome, za d ržao je određeni autor itet.- Kako se os jećaš? - pitao je.Mokro je jedna riječ, ali to bi go vorio njezin ponos. Slobodno je

druga. Među tim, od lučila se za treću jer ju je ta na jviše izn enadila. -Pročišćeno.To je također bila na japsurd nija riječ, ali je ipak ponovno razmišl jala

o njoj dok je nešto kas nije vozila kući po istoj laganoj kiši. Nije znalakako se može os jećati pročišćeno sad kad ima još jednu tajnu kojutreba čuvati. Grace bi polud jela kad bi vid jela Toma, i to čak i da nezna o De borahinu pri jateljstvu s njim, i čak bez čin jenice da jeTomova šo gor ica tuži.Loš tren u tak? Užasan tren u tak.No ipak se os jećala pročišćeno, što je otkrivalo nešto važno. Kiša

ništa ne može pok var iti. Ljudi to sami čine.

22. poglavlje

Greg je u ned jelju poslije podne sam vratio djecu u Ley land, načemu je De borah bila be skra jno za hvalna. S obzirom na ono štomoraju učin iti, Gregova će nazočnost olakšati situa ciju.Na j prije je došlo do sastanka s Halom. Greg ga je dogo vorio, a De-

borah mu je i na tome bila za hvalna. Teško je priznati laž, ali još težeako je pre var ena osoba pri jatelj.Kad su se smjestili u dnevnom boravku, Greg je iznio istinu o pro-

met noj nes reći, a ako je De borah razočarala Hala, nije to pokazao.Jedva ju je pogledao, jedva je pogledao Grace. Gregova jenazočnost djelovala na njega, što je De borah i očekivala.- Dakle - za vršio je Greg - kako ćemo dalje? Očito, moramo razgo v-

ar ati s Johnom. Koje su moguće posljedice za De borah i Grace?Hal je izgledao za b rinuto. - De borah je poli ciji pod nijela lažan

izvještaj. Mogli bi je op tužiti za to.- Kazna? - upita Greg.- Kad bi imala dosje, mogla bi dospjeti u zatvor.- Mama - uzvikne Grace.De borah ju je uzela za ruku. - Nemam poli cijski dosje, Grace. Molim

te, Hal.Popus tio je. - Vjer o jatno uvjetna. Možda globa.De borah se mogla nositi s time. - Tko određuje što će se do god iti? -

pitala je.- Lokalna poli cija ima jur is dikciju nad pit an jem lažnog izvještaja, ali

ne i nad građanskom par nicom.De borah je pom is lila na Toma, ali ju je Greg spasio nes trpljivim pit-

an jem Halu. - Želim znati što će se do god iti sada. Ako pođemo kJohnu, recimo, sutra ujutro, koje će biti posljedice za Grace? Hoće lije op tužiti da je napust ila mjesto nes reće?- Moguće. Ponovno, u ovom slučaju, prekršaj. Vjer o jatno uvjetna

kazna.- Što znači uvjetna kazna? - Grace upita nervoznim glasom.Halov se ton ublažio - no s druge strane, De borah nikad nije

posum njala u njegovu na k lonost prema njezinoj djeci.

- To u osnovi znači da ćeš nastaviti sa svojim uobiča jenim živo tompod uvjetom da ne prekršiš nikakav zakon, a ako ga prekršiš, tadaće biti ne volja.- Nije učinila ništa po grešno - dometne De borah. - Ja sam to

učinila. Ja sam je poslala kući. Ona je htjela ostati.- To će se uzeti u obzir - reče Hal. - Je li prekršila neki uvjet za pos-

je dovanje privre mene doz vole?- Nije.- Pila sam - pod sjeti je Grace.- To je drugo pit anje - reče Hal. - Nisam sig uran da to treba reći

Johnu.Grace je zurila u njega. - Ali ja sam pila.- Možda ćemo mu morati reći - tiho će De borah. - Grace želi da on

zna.Halu se nije sviđalo da mu netko pro tur ječi. - Dobro, ah vjer ujte mi,

njegova glavna briga su druge stvari. Pozna jem Johna -- Poznavanje Johna ne oprav dava pose ban tret man - prek ine ga

De borah. - Nije li upravo to razlog za građansku par nicu?Hal je napra vio gri m asu. - Kriste, De borah, zar želiš da te kazni

samo zato što si mu draga? - Okrenuo se Gregu. - Što se tiče Grace,ako nije prekršila uvjete privre mene doz vole, niti drugih prekršaja,kao što je preb rza vožnja, neće biti nikak vih sank cija. Nastavit ćevoziti i moći će dobiti voz a čku doz volu. Opas nost je još uvijekgrađanska par nica. Ako sad pođete Johnu i sve mu is pričate, on ćebiti ob vezan to reći javnom tužitelju. To će za kom pli cir ati situa ciju.- Koliko će to javno biti? - upita Greg.- Ovisi o tome koliko javnim to javni tužitelj želi učin iti. Zapravo, na-

jviše ovisi o tome kako će re agir ati žrtv ina ob itelj. Grace jemaloljetna, pa se njezino ime neće po javiti u nov i n ama, ali De- borahino hoće. - Pod igao je ruku. - Sve su to nagađanja. Ali morateshvat iti da će biti posljedica ako Johnu sve is pričate.De borah je mis lila da možda neće imati izbora kad se oglasilo

zvono na ulaznim vratima. Zbunjeno je izišla iz sobe i pošla doulaznih vrata.Vani je sta jala Karen, očito uzru jana. - Je li moj muž ovdje?- Da. - De borah ju je povukla unutra. - Što se do godilo?- Rekao je da ide ovamo, ali u posljed nje vrijeme ono što kaže

nema nikakve veze s onim što čini. - Drhtala je. - Prije neko likominuta imala sam neočekivanu gošću, neku Arden Mara. Željela jevrat iti neke stvari koje pri padaju mojemu mužu. Par gumba zamanšete s mono gramom. Mont b lanc nalivpero s pos vetom koje sammu dala prošle godine. - Glas joj se po visio. - Arden Marx tvrdi da jojje on to dao. Željela je sve vrat iti jer se čini da ju je os ta vio zbognekoga po imenu Amelia, još jedna djelat nica njegove tvrtke, štoznači - sad je već gotovo vikala - da svi u toj tvrtki znaju da me vara.- Karen - prekinuo ju je Hal s vrata dnevnog boravka - nisi pri sebi.Karen se oko m ila na njega. - Što znači da nisam uobiča jena naivka

koja za tvara oči pred svime? - Ljutito je mahnula rukom. - Kakomogu ovoga puta za t vor iti oči kad mi je gur nuto pod nos? Kako simogao, Hal? - uzviknula je. - Ti si prvi koji krit iz ira klijente koji varajusvoje žene. Jesu li ti dali upute, ili ti je to pri rodno došlo?- Arden Marx se želi os vetiti - rekao je Hal, još uvijek miran.- Upravo je dobila otkaz.- Prema onome što ona kaže, sama je dala otkaz - reče Karen - i, a

ovo je nešto što možemo provjer iti, kaže da je upravo pot pis alaugovor s Eck er tom Seamansom, a to je prestižn ija tvrtka od tvoje, paako kaniš tvrditi da je ot puštena jer je loše radila, nitko ti nećevjerovati. Također kaže da je Amelia Ormant uprskala jedan slučaj idobila poveći bonus za ti’ud .I što je s gumbima za manšete i nalivperom, koji su sig urno tvoji.

Mogla je uzeti nalivpero s tvojeg pisaćeg stola, ali gumbe zamanšete? - Teško je disala. - I što je s Ameli jom Ormant, koja jeudana, za Boga miloga.- Os tavit će muža - is pra vio ju je Hal.- I zato je to u redu? Hal, ti imaš ženu. Također imaš kćer, koja je i

sama opazila da se kasno vraćaš kući, tek is tuširan ili ‘mokar odkiše’. Naša kći ima sedam naest godina. Nije dijete. Uopće ne vjer ujeda igraš skvoš, premda te ja branim kad ona postavlja pit anja.Hal je počeo izgled ati nela godno. - Ovo nije ni vrijeme ni mjesto,

Karen.- Mislim da jest - rekla je. - Ako ne izgo v orim sve to dok sam ovako

bijesna, mogla bih izgu biti hr ab rost, jer oboje znamo da te dio menevoli dovoljno da i dalje za tvaram oči pred istinom radije nego dariskiram pro past braka. A De borah i Greg nas oduvijek poznaju.

Hal je pogledao Grega i De borah, te ne marno mahnuo rukomprema svojoj ženi.- Upravo zato sam ovdje - reče Karen. - Znala sam da ćeš me pok-

ušati prikazati kao da imam bolesne ideje. Ali De borah i Greg mepoznaju. Znaju da imam pravo. Prije tri godine - tri godine, Hal -nazvali su me iz kom pan ije za kred itne kar tice kako bi provjer ili nekeračune. Kad sam te pitala za onaj iz hotela Four Sea sons u centrugrada, rekao si da se radilo o ručku za veliku skupinu, svih osam stoped eset dolara, a ja sam ti vjer ovala. Ali bilo je i drugih računa iz toghotela za dane kad si mi rekao da ćeš biti u Rhode Is landu ili NewHamp shireu. Arden tvrdi da je bila s tobom samo godinu dana, a akoje to za vršilo prije tri mjeseca, kako ona kaže, to znači da si prijetoga bio s nekom drugom.- Mislim da bismo tre bali poći kući - rekao je Hal i ot vorio vrata.Karen ga je slijedila, ali samo do praga. - Je li to počelo kad sam se

razboljela? - pitala je, držeći ruku na prsima.- Jesam li ti postala odbojna nakon op era cije?- Odlazim - rekao je. - Ili pođi, ili nemoj. - Pogledao je De borah i

Grega. - Dobili ste be splatan savjet. Ako dođe do građanske par nice,pre por učit ću vam nekoga tko će vas za s tu pati. - Os tavivši svojuženu na vratima, krenuo je stazom.Karen je zurila za njim.De borah je čekala, pružajući joj pri liku da pođe za njim, ali Karen

nije napravila niti jedan korak dok je Hal ulazio u auto mobil i odlazio.Tek je tada De borah spust ila ruku na pri jateljičino rame.Odjed nom je nestalo Karen ina bijesa i hr ab rosti. - Što sam učinila?

- tiho je uzviknula i pre pust ila se jecajima.Greg i Grace su tak tično nestali. Čvrsto zagrlivši pri jateljicu, De-

borah ju je povukla do stuba gdje su sjele.- Otišao je - slom ljeno je rekla Karen i izvadila pa pirnati rupčić iz

džepa. - Znala sam da će me os taviti. - Rupčićem je prit is nula nos.- O, ne znam - blago će De borah. - Bilo mu je neu godno pred

nama.- Uhvaćen je na djelu - Karen je rekla kroz rupčić.- I to. Pol izat će svoje rane i razmis liti o tome što želi učin iti. Važn ije

je pit anje što ti želiš učin iti.Karen je drhtavo udahnula. - Ne znam. To sam si pit anje nebro jeno

puta postavila. Ne mogu ovako dalje. Ali hoće li se Hal ikad prom- ijen iti? Ne vjer ujem da bi pristao na bračno savjetovalište.- Možda ibi, ako želi da brak op stane.- To je veliki ako. Vjer o jatno će reći da ne može ostati sa mnom

nakon što sam ga pon iz ila pred vama. Znaš, maštala sam o tome daga os ramo tim na javnome mjestu, jer je on to meni učinio. Moždasam zato danas došla ovamo. Možda sam ga namjerno iza zvalakako bih ga navela da on pod nese za htjev za razvod jer ja nemamhr ab rosti to sama učin iti. Ne želim biti sama. Ali ne želim biti ni ubraku s nekim tko radije pro vodi vrijeme s drugim ženama. - Opust ilase uz De borah. - Jed nostavno ne znam. Ne znam što želim. Voljelabih da imam kristalnu kuglu, pa da mogu vid jeti što će biti sa mnomza deset godina. Uz rak i Hala, os jećam se kao da nemam bu- dućnosti.De borah se tužno nasmiješila. - Da nije riječ o raku i Halu, bilo bi

nešto drugo. Svi želimo nacrt koji će nam pokazati što će nam se do- god iti.- Samo želim znati gdje to za vršava.- I ja, ali ne možemo znati. Dylan je to rekao. To je kao hodanje kroz

maglu, pa opipavaš svoj put dok se na koncu ne pojavi ono što jepred tobom.- To bi zn ačilo da cije lim putem baš ništa ne činiš kako bi odredila

vlastitu bu dućnost.- Ali shvaćaš što želim reći. Katkad jed nostavno ne možemo vid jeti

daleko. Ljudi poput tebe i mene žele planir ati. Ali ne možemo. Nedugoročno.- Što da onda sad učinim, ovog tren utka?- Odvezi se kući. Pogledaj je li Hal ondje. Razgo v a raj s Dani elle.

Zna li ona za Arden?- Slušala je. Nisam to znala sve dok Arden nije otišla. Dani je čula

svaku riječ.Grace je također čula svaku riječ. Nalazila se u dnevnom boravku;

nije se baš skrivala, ali nije mogla otići. Kad je Karen otišla, sjetila sekako je Dani čučnula kraj nje u školi. Nešto se događa s mojimtatom. Stvarno bih željela razgo v ar ati, Gracie. Molim te?Grace je odbila, tako opsjed nuta vlasti tim prob le mima da nije vid-

jela kako njez ina pri jateljica pati. A ako je Dani ranije patila, sad joj je

sig urno još teže. Grace je znala kakav je os jećaj kada tvoj otacnapusti brod - poznavala je sa b lastan os jećaj dok ga je zam išl jala sdrugom ženom, znala je kako je to kad se os jećaš izdanom.Izvadila je mo b itel iz stražn jeg džepa, gdje se nalazio gotovo cijela

dva tjedna, i prit is nula Dani el lein broj. Nije baš znala što će reći, os- obito nakon što se Dani javila nakon što je njezin mo b itel samojednom za zvo nio i briznula u plač. Ali to je pri jateljica koja joj jegotovo poput sestre, pa čak i ako je Grace mogla ondje sjed iti islušati, to je više od onoga što je činila prošli tjedan.Nisam dobra osoba koja bi tren utno mogla biti bilo komu po trebna,

tada je rekla Dani, a ni sad nije odjed nom postala bolja osoba. Aliželjela je to biti.Grace je to neprest ano sebi ponavl jala. Ipak, cijelu se noć pre dom-

išl jala, os jećajući po trebu da Johnu Colbyju kaže istinu, ali se is to- dobno užasavala toga. Kad to jednom iziđe na vid jelo, nemapovlačenja. Moglo bi joj posve prom ijen iti život, baš kao i onaj tren u- tak na cesti po pljusku.Nije mogla spavati, pa se sk lupčala u kre vetu s majkom. Ni De-

borah nije spavala. Neko su vrijeme za jedno ležale i zurile u tminu.Grace nije mogla biti sig urna što njez ina majka misli, ali njez ine sumisli bile usredo točene samo na jedno.- Jesi li sig urna da ne možemo ovdje u kući razgo v ar ati sa šefom

poli cije Colbyjem? - na koncu je šapnula Grace. U poli cijskoj postajipostoji za t vor ska ćelija. To ju je činilo nervoznom.No njez ina je majka odmahnula glavom. - Bolje bi bilo da pođemo

onamo. Tako nitko neće moći tvrditi da povlačimo veze. Ne pok- ušavaj pre d vid jeti što će se do god iti, dušo. Mašta je često gora odstvarnosti. Pričaj mi o Ver montu.- Ne mogu mis liti o Ver montu.- Tvoj te otac nije razočarao, zar ne?- Nije.- Os jećaš li se bolje?- Malo.- Želiš li razgo v ar ati o tome?Grace je željela, ali joj je bilo čudno. - Zar doista želiš znati da Re-

becca sjajno kuha?Uslijedila je kratka tišina. - Stvarno?

- Da - reče Grace - ali poludi kad vidi krv. Porez ala si je prst dok jesjeck ala povrće i umalo se ones vijestila. Morala sam joj stavitiflaster.- Je li ti bila za hvalna?- Veoma.- Je li dobra s Dylanom?- Valjda. Cijelo je vrijeme proveo sa psićima.- Možda ću izgu biti tu bitku.Ali Grace nije željela razgo v ar ati o Dylanu, ni o svojem ocu, ni o

Re becci. - Što misliš, što će John reći?Njez ina je majka tren u tak šutjela. - On je pravedan. Su os jeća jan.

Stalo mu je do nas.- To je fa vor iz ir anje.- To je čin jen ica. Učinit će ono što smatra na jboljim.- To nije nikakav odgo vor.- Što mogu reći? Voljela bih da imam odgovore na sve, Gracie.

Očito je da nemam. Očito je da i ja griješim.- Pila sam. Vozila sam.- Ja sam lagala.Grace je znala da je njez ina majka napeta, čula je to u njezinu

glasu. No Grace je bila ta koja je željela da priznaju. Možda griješi. -Možda je poći k Johnu greška, mama. Možda bismo tre bale čekati.Njez ina je majka rezig nir ano uzdahnula. - Ishod se neće prom ijen iti

budemo li čekale, a što dulje čekamo, to će biti teže. - Mi lovala jeGraceinu kosu. - Žao mi je, dušice. Nisam znala kako će moja laždjelovati na tebe.- Neću više pok ušati krasti u dućanu - obećala je Grace.- To je bilo stvarno glupo. Ma, nisam čak ni željela te cipele.- Jesi. Samo ne dovoljno da ih ukradeš. - De borah je gurnula dugi

uvojak iza Graceina uha. - Pok ušavam te za šti titi, ali postoje granice.To je jedna od stvari koje sam naučila iz svega ovoga. Mogu reći danisi ni u čemu pogriješila dok si te večeri vozila. Državni is tražiteljimogu reći isto. Ali ono što se do godilo sad je dio tebe. Po trebno ti jeprizn anje.

23. poglavlje

De borah se i sama pre dom išl jala kad su u poned jel jak ujutro krenuliiz kuće. Vožnja do gradića bila je pre više kratka, a svako lice u poli- cijskoj postaji pre više poznato. Os jećala se kra jnje neu godno. Kad jeJohn za t vorio vrata svojeg ureda, os jetila je kratko tra jno olakšanjekoje je tra jalo samo dok šef poli cije nije sjeo na stolicu za svojimpisaćim stolom i nam ršteno pogledao papire pred sobom.De borah je pročistila grlo. - Moram nešto is prav iti u izvještaju o nes-

reći što sam ga dala - počela je.Ali John je imao i vlastito prizn anje. Ne pod igavši pogled, rekao je: -

Nešto se čudno do godilo prošli tjedan. Vozio sam Ellen kući iz škole,ali mi je za boravila reći da usput stanem kraj tržnice kako bismokupili salatu ili štogod za večeru. Složili smo se da će se sama vrat itionamo, pa sam izišao iz auto mobila. Obišla je vozilo, sjela za volan inag nula se naprijed kako bi namjestila sjedalo. - Za b rinu tim je očimapogledao De borah. - Kad sam je vidio kako to radi, sjetio sam sevečeri nes reće kad sam zat ražio tvoju pro metnu doz volu. Sjela si zavolan, ali si morala namjestiti sjedalo.Da, De borah je to za cijelo učinila. Graceine su noge još uvijek

kraće od njezinih.Grace je bila korak ispred nje. - Znali ste? - šaptom je pitala Johna.- Ne. Tada nisam razmišl jao o tome. Tvoja je majka morala dose-

gnuti pret inac za rukavice. Bilo bi pri rodno da joj za to treba višemjesta. - Po maknuo je neko liko papira na svojem stolu. - Onda jesve krenulo po zlu za tebe, Grace - škola, trčanje - a ja sam znao dato može biti zbog os jećaja krivnje. Također sam znao da to može bitisamo reak cija na nes reću. No kad je javni tužitelj počeo go v or iti ozataškavanju, morao sam pomno proučiti svoj dio is trage.De borah je za d ržavala dah. Za ključila je da Grace čini isto jer je

Greg bio taj koji je morao pitati: - Što ste otkrili?- Rupe - reče John. - Zapravo, samo jednu. Ali zjapila je. - Okrenuo

se De borah. - Nikad nisam pitao jesi li ti vozila. Pret posta vio sam dajesi. Svi smo te poznavali. Znali smo da si dobra voz a čica. Jed- nostavno smo za ključili... - Glas mu je zamro.

De borah je dovršila njegovu misao. - Mis lili ste da bih vam rekla daje Grace bila za volanom.- Ne. Nije bilo na tebi da to kažeš. Moj je posao bio pitati, a ja to

nisam učinio. Da, pret posta vio sam. Bih li tako pret posta vio da seradilo o nekome drugome? O nekome koga ne pozna jem? Vjer o- jatno ne. Dakle, možda udovica ima pravo. Možda sam vam dopus- tio da se nekažn jeno izvučete jer vas tako dobro pozna jem.Greg nes trpljivo reče: - Ali zar to nije posve nor malno kad živiš u

malenom gradiću? Pozna ješ sve i svakoga. Vjer uješ svima.- Ja sam zlor ab ila to povjer enje - rekla je De borah, ah se okrenula

na od lučan zvuk Graceina glasa.- Pila sam - rekla je, zureći u Johna.John se trgnuo. - Jesi li? To nisam znao.- Nije ni moja mama, pa se nemo jte ljutiti na nju. Samo sam ja kriva

za nes reću. Popila sam dvije li menke piva.Tre bala mu je cijela minuta da razmisli o tome. - Mislio sam da ste

učili.Grace je šutjela. De borah je znala da ne želi uval iti svoje pri jatelje.- Jesi li bila os labljenih sposob nosti? - pitao je.- Mis lite, pijana? Ne. Ali da ništa nisam popila, možda bih vid jela

gos pod ina McK ennu.- Grace - molećivim će tonom De borah jer su tako mnogo puta o

tome raspravl jale - ja ga nisam vid jela, a ništa nisam popila.- Nemojto oprav davati, De borah - upo zorio ju je Greg.- Ništa ne oprav davam - rekla je. - Nikad to ne bih oprav davala.

Maloljetna je. Nije smjela piti, i točka. Ali to nije iza zvalo nes reću.John je gledao Grace. - Kad je tvoja majka došla po tebe, je li ti

palo na pamet da ne bi smjela voziti?- Ne. Dobro sam se os jećala. Ali ako sam pila, ne bih mogla točno

pro cijen iti kako se os jećam. Nije li tako?- Ti reci meni.Nes retno je rekla: - Da.- I nisi svojoj mami mogla reći da si pila, čak ni nakon što je gos-

podin McK enna umro?- Os obito ne tada. Želim reći, ona je već znala da sam ja vozila, pa

sam nas već uva lila u dovoljno ne volja. Sve bi postalo još gore dasam dodala i ono o pivu. To bi je stvarno uzru jalo.

- Kad si joj na pokon rekla?Grace se nekako uvukla u sebe. - U četvrtak. U uličici kraj pekar-

nice, nakon što sam pok ušala maznuti one cipele. Tek je tada sazn- ala.John je razmis lio o tome, a zatim se okrenuo De borah.- One večeri kad se do godila nes reća, kad je Grace sjela za volan,

jesi li opazila nešto drukčije kod nje?- Ni sluča jno - reče De borah. - Izgledala je posve u redu. Divila sam

se kako je smireno vozila po onom vre menu. Dok sad razmišl jam otome, možda joj je pivo davalo lažno sam o pouzdanje. Ali nisamimala zamjerke njezinoj vožnji. Kao ni državna poli cija - pod sjetila gaje.John se nagnuo un atrag i skupio obrve. Iz vanjs kih su se ureda čuli

prigušeni zvukovi rada - struganje sto lice, nerazgov ijetan glas, zvon- java tele fona. Ovdje je vladala tišina.De borah se os jećala obam rlo. John Colby je na ne nametljiv način

zračio ve likom snagom.Na koncu je pod igao pogled. Pročis tio je grlo i usredo točio se na

Grace. - Što ti misliš o svemu ovome?Činilo se da Grace nije bila spremna na to pit anje. Kratko je

razmišl jala, a potom reče: - Bojim se.- Zbog čega?- Jer znam da je gos podin McK enna mrtav. Čin jenice da ću do kraja

života morati živjeti s tim. Nije važno što netko drugi kaže o mojojvožnji. Uvijek ću se pitati.- Nisi sama pila.- Ja sam ta koja je auto mobilom udar ila čovjeka.- Ali i tvoj i su pri jatelji pili.- I, vidite, to me užasava. Sad vi znate, a oni će me mrziti zbog

toga.- Čini se da je već prilično loše u školi.Grace kimne.- Što bi po mo glo da to završi?Oči su joj se is pun ile suzama. - Ne znam.John je šutio. Nešto kas nije upita: - Os jećaš li da ti je po trebna

kazna? Jesi li zato pok ušala krasti u dućanu?Grace je spust ila glavu. - Valjda. Čini se kao da sam učinila sve te

loše stvari i nekažn jeno se izvukla, a možda ima ljudi koji to mogučiniti i ipak noću dobro spavati. Ali ja ne mogu. - Podigla je glavu. -Ležim budna i razmišl jam o tome. Neprest ano se pitam tko zna.- Znači, danas si ovdje jer ne možeš živjeti sa strahom da će te

otkriti?- Ne. Nije riječ o tome. - Činilo se da se muči kako bi ob jas nila. -

Pa, možda malo. Riječ je o tome da je po grešno ono što sam učinila.Zbog toga nemam dobro mišljenje o sebi. Ne čini mi se da bih jed- noga dana mogla biti netko.Pono sna us prkos okolnos tima, De borah je željela pose gnuti za

Graceinom rukom, ali se oduprla porivu. Grace je to morala samaobaviti.John je sjedio i zurio u svoj pisaći stol dok su se nji hovi životi

nalazili na rubu litice, a jedini su zvukovi bili oni prigušeni iz vanjskogureda. Na koncu je pogledao De borah pa Grega. - Ovo je jedan odonih tren u taka kad bih želio da još uvijek imamo klade. - Pogledao jeGrace. - Znaš li što je to?Kim nula je, veoma blijeda. - Kao u filmu Grim izno slovo.- Mogli bismo te jedno jutro smjestiti u glavnoj ulici i za vršiti s time.

Veoma jed nostavno. Veoma učinkovito. U današnje su vrijeme stvarisložen ije. - Opet je pogledao De borah i Grega.- Pre više složene za dav anje brzog mišljenja. Mislim da moram

porazgo v ar ati s javnim tužiteljem.De borah je mis lila da oni ne mogu čekati, da im doista treba brzo

mišljenje, te da će uključivanje javnog tužitelja samo prod uljiti ag- oniju - kad se začulo ku canje na vratima. Ot vor ila su se tek toliko daJohn nekoga vidi i ustane. - Odmah ću se vrat iti - rekao je dok jeizlazio, te za t vorio vrata za sobom.De borah je tada ipak uhvat ila Graceinu ruku. Bila je ledena. Pro trl-

jala ju je među svojima.- Što će učin iti? - pitala je dje vo jka.De borah je pogledala Grega, a on je slegnuo ra men ima.- Obraćanje javnom tužitelju bit će loše, zar ne? - pitala je Grace.Greg je prišao i dotaknuo joj rame. - Možda neće. Moglo bi biti

posve jed nostavno, možda John misli samo na građansku par nicu.Ako javni tužitelj mora don ijeti odluku o tome, op tužbe ozataškavanju postaju neutemeljene.

De borah je znala da je prob lem u tome da će, ako se uključi javnitužitelj, biti teže doći do za jed ničke odluke i mogla bi biti stroža,upravo zato da se izb jegne sumnja na zataškavanje. Greg je totakođer znao. Vid jela je to u njegovim očima kad ju je pogledao.U tišini koja je uslijedila čulo se sve više prigušenih glasova izvana.

De borah je ovoga puta povrh toga čula i ku canje velike ure naJohnovu zidu. Sekunde su se doi male be skon ačn ima. Već jepoželjela vris nuti kad su se vrata kon ačno ot vor ila.John ih je za t vorio i neko vrijeme samo stajao ondje. Držao je neke

papire i doimao se za pan jenim. - Dakle - na pokon je rekao. - To jenešto. - Pro trl jao je vrat, a potom ih pogledao.- Čini se da je Cal ipak nap isao poruku.De borah je brzo pogledala Grace, a zatim opet Johna. - Oprošta jno

pismo?Kimnuo je i pružio joj list papira pres avijen na tri dijela. Stajao je u

bliz ini s rukama prekriženim na povećem trbuhu. U jednoj je ruci jošuvijek držao omot nicu.De borah je rašir ila papir i, dok joj je srce divlje lupalo, pročit ala sad-

ržaj. Kao oprošta jno pismo, ovo nije bilo ni elok ventno ni jasno, namnoge načine za gon etno kao i sam čovjek. Kad ovo dobiješ, meneviše neće biti. Žao mi je. Jed nostavno više ne mogu. Na svaku dobruminutu dolazi pet loših. Umoran sam. Bilo je nap is ano istim pre- ciznim rukop i som kakav je De borah vid jela na Graceinim is pi tima izpovijesti.Os jećajući navalu emo cija - silno olakšanje, duboku tugu, za pan jen-

ost nad tren utkom u kojem se pismo po javilo - pružila je porukuGrace, a ona ju je pročit ala dok joj je Greg gledao preko ramena.- Kako si to dobio? - De borah upita Johna.- Tom McK enna ga je upravo donio. Primio je pismo jutros, a

poslano je iz poštanskog pret inca u Seattleu. - Pružio joj je omot nicu.- Ad resir ano je na Toma.- Da. Poštanski žig je od jutra nakon nes reće. Cal ga je za cijelo u

poštanski san dučić ubacio malo prije nego je is trčao na kišu.- Ali Tom živi ovdje - naglasi De borah. - Zašto bi Cal pismo poslao u

Seattle, a ne direktno Tomu?- Baš sam to pitao Toma. Kaže da je tako funk cionirao Calov um.

Znao je da će Tom dobiti pismo jer će on biti taj koji će preuz eti

njegove stvari.Greg je uzeo pismo od Grace. Us pra vio se i ponovno ga pročitao

dok je Grace raširenih očiju pitala De borah: - Što to znači?De borah je riječ pre pust ila Johnu.- Znači - blago je rekao - da ne smiješ sebe okrivl javati za ono što

se do godilo. Calvin McK enna je namjerno is trčao ispred vašeg auto- mobila.- Znao je da smo to mi? - pan ično upita Grace.- Ne vjer ujem. Samo mu je trebao neki auto mobil, a vaš je naišao u

pravom tren utku.- Ali auto mobili cijelo vrijeme uda raju ljude, a oni ne umru. Kako je

znao da će um rijeti?- Uzimao je Cou madin - reče De borah. - Za ključio je da će jed-

nostavno iskr var iti do smrti.- To je užasno - uzvikne dje vo jka.- Sam oubojstvo je uvijek užasno.John je uzeo pismo od Grega. - Moram ovo odnijeti natrag. Treba

naprav iti kopiju. Tom želi uzeti ori ginal i pokazati ga Calo voj udovici.- Tom je još ovdje? - upita De borah.John je kimnuo i izišao. De borah je pošla za njim. Ugledala je Toma

kako stoji kraj ulaznih vrata poli cijske postaje. Usam ljena figura,njegova su leđa bila us pravna kao puška, a oči tamne i pune boli.- Tako mi je žao - šapnula je kad mu je bila dovoljno blizu da je

ostali ne mogu čuti. Željela ga je dotaknuti, ali se nije usudila. Glasmu je bio dubok i napet, a usta su mu se jedva micala. - Što ga je,dov raga, obuzelo da to učini?De borah je shvat ila da je bijesan. - Pošalje pismo u Seattle?- Baci se ispred auto mobila. Zar nije znao da će osoba koja bude

vozila taj auto mobil patiti? Mogla si se zabiti u stablo i također po- ginuti. I da, zašto je pismo poslao u Seattle? Da ga je poslao ravnomeni, znali bismo to prije deset dana. Bio je se bičan gad.- Patio je.- Pa mi je poslao to pis amce koje baš ništa ne ob jašn java, a sad ja

to moram reći njego voj ženi? - Naglo je i ljutito udahnuo. - Znaš,možda bi pronašao neko zn ačenje u životu da je mogao dovoljnodugo za borav iti na sam osažaljenje i vid jeti sve ono dobro što jeimao.

De borah mu je tada ipak dotaknula ruku. Nije se mogla zaustaviti,možda jed nako tako kako se nije mogla zaustaviti da ga u subotupos jeti. - Njega više nema, Tome. Na jbolje što možemo učin iti jenadati se da je na boljemu mjestu.Usredo točivši se na nju, Tom se smekšao. - Nisi za v rijedila to što ti

je učinio.- Nije bilo osobno. Moj se auto mobil sluča jno našao ondje.- I možeš mu opros titi što te iskor is tio?- Mogu. I ti ćeš moći. - Kad je izgledao sum njičavo, lagano mu je

zatresla pod lak ticu. - Hoćeš, Tome. Na j prije moraš tugov ati.- Iz volite - rekao je John kad je prišao Tomu iza leđa i pružio mu

omot nicu u kojoj se opet nalazilo pismo.De borah je maknula ruku s Tomove pod lak tice. John ničim nije

pokazao da je to vidio, već se samo okrenuo i za pu tio natrag u svojured.- Moram ići - šapne De borah. - Možemo li kas nije razgo v ar ati?Tom je gurnuo ruke u dže pove. - Jesi li sig urna da to želiš nakon

svega ovoga?Doba cila mu je prijekoran pogled. - Mogao si spa lili pismo.- Ne. Nisam to mogao učin iti. Ne tebi.Te su je riječi duboko dirnule, ali je također os jetila silnu po trebu is-

pričati mu sve što nije znao o nes reći, ali ovo nije bilo ni vrijeme nimjesto. - Kad ćeš biti kod kuće? - tiho je pitala.- Oko jedan ili dva, valjda.- Nazvat ću. - Još ga je tren u tak gledala prije nego se vrat ila u

Johnov ured. Ponovno je sjela, ig nori rajući zn atiželjne pogledeGrega i Grace. Njezin odnos s Tomom tiče se samo nje, a tako će iostati dok ne shvati o čemu je riječ. Još jedna laž? Ne, shvat ila je.Jed nostavno se u ovom tren utku ne tiče nikoga osim nje. - Što će bitisada? - pitala je Johna.Počešao se po glavi. - Dobro pit anje. Oprošta jno pismo mijenja

situa ciju. Nakon što ga Tom pokaže svojoj šo gor ici, vratit će ga namakako bismo utvrdili je li to doista njegov rukopis.- Njegov je - Grace reče drhtavim glasom.- Tom se slaže. Samo ćemo to službeno potvrditi.- Znači... - pot i cao ga je Greg.Ali John je šutio. Očito ga je mučio ovaj neočekivani za okret u

vrijeme kad je posum njao u vlastitu prosudbu. De borah je gotovo su- os jećala s njim.Na koncu je odmahnuo glavom. - Ne mogu podići op tužnicu. Ovdje

imamo situa ciju u kojoj je žrtva sama iza zvala svoje ozljede time štose bacila ispred auto mobila.De borah je to i sama sug eri r ala - Tko je ovdje žrtva, pitala je de tekt-

ive - no kad je čula te riječi od Johna, doista ih je pri hvat ila.- Znači, gotovo je? - pitala je Grace, a zvučalo je kao da se boji

nadati se.- Morat ću se posavjetovati s javnim tužiteljem. No rekao bih da

jest.- Sto će biti s pivom? - upita dje vo jka.Lecnuvši se, John je rukom pro trl jao zat il jak. - Prob lem je u tome da

ću, ako nešto javno poduzmem po tom pit anju, morati i s os tatkomizići u javnost. - Pogledao je De borah.- To me muči. Želimo li da se učen ici moraju suočiti s još jednim

sam oubojstvom, ovoga puta učitelja, osobe koja pred stavlja autor- itet? - Pogledao je Grega. - Kad se sve uzme u obzir, je li po trebnopot puno razotkrivanje? Što bi se time posti glo?- Okrenuo se Grace. - Oprošta jno te pismo os lob ađa odgo v ornosti.

Svijet mora znati da je Cal McK enna izišao iz šume i is trčao pred tvojauto mobil. Ali to će ionako pisati u izvještaju o rekon struk cijidogađaja. Pa što ako za ključimo da je gos podin McK enna bio dezor- ijentiran po onak vom pljusku? To svakako nije laž. Osoba koja seželi ubiti doista je dezor ijentir ana. Me misliš li tako?Grace je razmis lila o tome. - Da - na koncu je rekla.- Što se tiče piva, to se nikako ne može dokazati ovako dugo nakon

nes reće. Kako bi bilo da to stavim u dosje u svoj ormar, a izvadit ćese jedino ako prekršiš još neki zakon? Ako, recimo, prođu tri godine iti ne učiniš baš nikakav prekršaj, uništit ćemo dosje. Dakle, zapravobi bila uvjetno kažn jena na tri godine, a to bi vjer o jatno i sudac od- lučio. Slažeš li se s time?Grace kimne. Tiho je pitala: - Što će biti s pok uša jem krađe iz

dućana?- Također će biti u mojem dosjeu. Nisi stigla ni do vrata s onim

cipelama.Dje vo jka je nešto pos ram ljeno prom rm l jala, ali je us pravn ije sjedila.

De borah je vjer ovala da je dobi veno devet de set ina bitke samo timešto su Johnu rekli cijelu istinu. I sama se bolje os jećajući, pitala je: -Što je s čin jen icom da sam pod nijela lažni izvještaj?- Ista stvar. Bit će za ključano u mojem ormaru. I to će biti uvjetna

kazna.- A građanska par nica? - upita Greg. - Možemo li očekiv ati da će se

od toga odustati?John se oprezno os mjehnuo. - Ovisi o javnom tužitelju. Ali oprošta-

jno pismo svemu daje posve novu sliku. Ne mis lite li?

24. poglavlje

Dok su sta jale u Johnovu uredu, De borah je dugo držala Grace uzagrl jaju. Riječi nisu bile po trebne; u zagrl jaju je bilo mnogoolakšanja i ljubavi. Kad je John izišao, Grace se od maknula iokrenula se ocu. De borah je os jetila njezino ok lijevanje. U mis lima juje pot icala, pa je bila zado voljna kad je dje vo jka i njega zagrlila. Gregje stao uz nju kad joj je to bilo po trebno. Objema im je pružio pot- poru.Otac i kći su na neko vrijeme sami otišli, omogućivši De borah da se

vrati na posao, ali ona je neprest ano pogle davala na sat. Morala jeobaviti tele fon ski poziv.Bila je nes trpljiva, pa je jedva dočekala jedan sat i odmah nazvala.

Nasmiješila se kad se javio. - Hej. Kako si?- Bio sam i bolje - blago je rekao, ali je zvučao umorno.- Upravo sam se vratio od Selene. Teško joj je palo kad sam joj

pokazao pismo. Kad ga je vid jela, više se nije mogla pretvar ati.- Pretvar ati?- Da Cal nije bio nes retan. Da je s nji hovim brakom sve bilo u redu.

Kad sam joj pokazao pis amce, nije dovela u pit anje njegovuautentičnost. Kao da ga je napola očekivala. Nekako se slo m ila ipostala je tužna. Izgu bila je borben ost. - Činilo se da je i on izgu bioborben ost. Go vorio je tihim glasom. - Otišao sam joj don ijeti piće, akad sam se vratio, počela je go v or iti. Ali ne onako mahnito kaoranije. Zvučala je por aženo, željela je ra zumjeti što se do godilo takošto mi je is pričala što je vid jela.Tom je znao slušati. De borah je to znala iz os ob nog iskustva.- Pričala je o tome kako su se upozn ali - nasta vio je. - Sami su

događaji bili uglavnom isti kao i ono što mi je prvi put is pričala, ali jeovoga puta go v or ila o njegovim raspo loženjima. Plašila se toga, aliga je voljela pa je pristala na brak. Tada je to gledala cijelo vrijeme -tišinu, mrzo volju, hodanje amo-tamo noću po mraku. Sjećaš se dasam ti rekao kako je sve svrstavao u kat egor ije?- Da.- To je ona vid jela. Bio je sjajan u školi. Doista druga osoba. A bilo

je tren u taka i kad je bio divan s njom. Ali tu je bila i mračna, tihastrana. Nikad nije želio razgo v ar ati o tome. Pitala me što ja znam otome, ali što sam joj mogao reći? Ne znam što ga je dep rimir alo.Mučili su ga demoni koje nitko od nas nije ra zu mio.- Je li u posljed nje vrijeme postalo gore? - upita De borah.I ona je željela ra zumjeti.Tom nije odmah odgo vorio. Na koncu je, i sam zvučeći por aženo,

rekao: - Očito da, postalo je gore. Uopće nije mogla doprijeti donjega. Bilo je kao da je po trošio rezerve dobre volje, rekla je - kao daje sve po trošio u školi i kod kuće nije imao iz čega crpsti. Kad mu jerekla neka pođe psi hi jatru, tri dana nije razgo v arao s njom.- Misliš li da je odlazio komu, ali joj to nije rekao?- Ne mogu naći nikakav dokaz za to. Ako je odlazio na ter apiju,

plaćao je gotovinom i nije os ta vio nikakav trag. Nije uzimao lijekoveza de presiju - i da, misliš da ih je možda prestao uz i mati, što bi ob- jas nilo zašto je stigao do točke loma.- I zašto se to nije po javilo tijekom ob duk cije.- Ali preg ledao sam njegov zdravstveni karton. Nema ničega. -

Kratko je zastao. - Ne mogu svaljiv ati krivnju na Selenu. Pok ušavalaje. Bila je - jest - silno po gođena tra gedi jom.De borah je to pri hvat ila. Još uvijek joj je smet alo što se Selena

obrat ila javnom tužitelju, ali ne bi mogla jamčiti da i sama to ne biučinila da je situa cija obr nuta. - Pa, lijepo od tebe što si je slušao -rekla je Tomu.- O, tu nije bilo ničeg al tru ističnog. Morao sam čuti sve to.- Je li ti po mo glo?Šutio je. Tada reče: - Donekle, mislim. Još uvijek me peče savjest

jer nisam vodio više računa o tome što Cal proživl java. Možda bih gauspio nago v or iti da pođe psi hi jatru. Možda bi dulje poži vio da jedobio prave lijekove. Ali ovo ipak malo ob jašn java situa ciju. Selenanije loša osoba. Znala je da Cal ima prob lema. Mis lila je da možepomoći.- Mnoge žene to misle - reče De borah. Nije pitala za građansku

par nicu. U tom je tren utku bila irelev antna. Željela je znati više oTomu. - Bio si ljutit u poli cijskoj postaji.- Još uvijek sam ljutit. Ra zumijem više o tome da je stigao do točke

vrenja, ali nije imao pravo iskor istiti nedužne ljude kao svoje oruđe

za sam oubojstvo. Mislim da je John to pom is lio čim sam mupokazao pis amce. Je li ono tvoj bivši muž, čovjek koji je bio s vama uJohnovu uredu?- Da. Došao je ovamo kako bi mi po mogao s Grace. Teško je

proživl javala sve to. Zapravo smo us pjeli razriješiti neke od prob lemapovez anih s razvo dom.- To je dobro.- Veoma. - Željela mu je više is pričati - o razvodu, o Grace, o nes-

reći - ali nije bio pravi tren u tak. Dok se ne odus tane od građanskepar nice, dok ne bude znala što su zapravo ona i Tom, dok Grace nepri hvati mogućnost da on sazna da je ona te večeri vozila, De borahništa ne može reći. Treba proći kraj mnogo ako. Jed nostavno ćemorati pustiti da se bu dućnost sama razvija.Premda je može i malo gur nuti. - Tome -- De borah -- Što?- Večera. Kas nije ovaj tjedan?Nasmiješila se. - Rado.Upravo je za vršila pa pir o lo giju za taj dan kad se po ja vio Greg.

Pogledala je iza njega, očekujući da će vid jeti i Grace.- Os ta vio sam je u pekar nici - ob jas nio je. - Popio sam SoMa frape

s Dylanom i sad sam ovdje. Vraćam se natrag. Želio sam te pozdrav- iti.De borah je bilo drago da je došao. Iskreno je željela da njihov novi

odnos bude bolji. Smiren ost što ju je sad os jećala donekle je u vezisa za rastan jem otvorene rane koju je razvod os ta vio za sobom. -Kako je išlo s Grace?- Gore-dolje. Ali sve više ide prema gore. Još uvijek pita zašto sam

otišao i što mi pruža moj život u Ver montu, a ovaj nije mogao. Ipostavlja mnogo pit anja o mojoj vezi s Re bec com. Pok ušavam jojob jas niti da se ti i Re becca ne možete uspoređiv ati. Re becca nikadne bi mogla radili ovo što ti ovdje radiš. Nikad ne bi mogla biti majkakakva si ti.Ipak si me os ta vio, pom is lila je De borah, ali nekako usput. Sad je

bolje ra zumjela zašto je otišao. Gorčina je prošla.Uzela je papire i svoju torbu, pridružila mu se na vratima i ugas ila

svjetlo. Ot prat ila ga je do auto mobila i rekla: - Hvala, Greg. Tvoj je

dolazak ovamo doista po mogao.- I meni. Vraćanje ovamo bilo je poput mača koji mi visi nad glavom.

Sad znam da to mogu. I dobro je za djecu, malo povez ati našeživote.Kim nula je. Zagrlili su se kad su stigli do volva. To je bila lagana,

ugodna gesta, sama po sebi korak naprijed.De borah je te večeri pri prem ila večeru na roštilju. Ona i djeca

moraju jesti, a večeras ne bi odgo v arala Livijina večera. Radeći za- jedno - Dylan je mahao opakom lopaticom - napravili su pečenu pi- let inu i kruh s češn jakom, veliku svježu salatu i za desert - proslava -za pečeni sljezovi kolačići s čokola dom. De borah je tijekomodrastanja radila takve kolačiće nad vatrom, a premda roštilj nije bašisti, dovoljno je blizu. Sljezovi su se kolači lijepo topili, te su sekockice čokolade taman dovoljno rasto pile tako da su se, stis nutiizmeđu krekera od gra hama, ukusi savršeno slju bili. Vrući se sljezcije dio na rubovima i padao po ka menim pločama na tlu. Ali to je bilou redu. Kad su sve pojeli, počela je padati lagana kiša koja će sve tois prati.- Ti pođi unutra - Grace je rekla majci, brzo skupljajući tan jure. - Ja

ću sve unijeti.De borah bi joj prije tjedan dana to možda dopust ila. Danas joj se

nije žurilo. - Dobro sam - rekla je, te uzela vrč za limunadu i praznečaše.- Ti mrziš kišu - pod sjetila ju je dje vo jka.De borah je prekin ula ono što je radila i us pravila se. Vrat ila je vrč i

čaše na stol, te uzela Graceinu ruku. - Dođi.Grace ju je za čuđeno pogledala. - Kamo?De borah nije odgo v or ila, već ju je samo povela dalje u stražnje

dvor ište. Okrenuvši se prema kući, odostrag je obavila ruke okoGraceinih ramena.- Mama - prote stir ala je Grace i uhvat ila De borah ine ruke.- Ššš - tiho će De borah. - Slušaj. - Kišne kapi padale su po lišću i

stvarale nježan, prigušen zvuk kakav ne mogu čuti stan ovn ici grada.- Veoma blago - šapnula je.- Što to radimo, mama?- Stvaramo nove uspo mene.- Čega?

- Tebe. Mene. Života. - Polako je spust ila ruke. Stala je kraj Grace,is pre plela prste s njezin ima i, za t vorivši oči, okrenula lice premanebu. - Što os jećaš?- Os jećam da je moja majka skrenula - rekla je Grace, ali nije

izvukla prste.- Ozb iljno. Os jećaš li kišu na licu?Uslijedila je kratka stanka, a zatim popustljivo: - Da.- Što još os jećaš?- Da sam mokra.- Dobro. Samo diši, polako i duboko. - Čekala je minutu.- Polako i duboko?- Dišem.- Kako se sad os jećaš?Za vladala je duga tišina, a zatim nesig urno: - Slobodno.- Još nešto? - upita De borah.- Da.- Kako?- Ako ti kažem, mislit ćeš da sam ja skrenula.- Ne. Neću. Reci mi.Prošla je još jedna minuta prije nego je Grace zbunjeno rekla: -

Pročišćeno - a tada ju je De borah čvrsto zagrlila. U pro tekla dvatjedna tako su mnogo toga proživjele, a još nije gotovo. Javni tužiteljmora od lučiti o pokretanju građanske par nice; Grace opet mora naćisvoje mjesto u školi; De borah mora is tražiti svoj odnos s Tomom.Smrt Calv ina McK enne uvijek će biti dio nji hovih života. Alirazriješeno je tako mnogo drugih stvari, i one su preživjele.Opet je zagrlila Grace. - Defin it ivno pročišćena. Počin jemo iznova.Grace joj je uzv rat ila zagrl jaj. - Ja nisam ti - upo zor ila ju je.- To sam shvat ila. Ali tvoje je srce sig urno na pra vome mjestu.Riječi su bile u skladu sa zvukom kiše, ali tada je kroz prozor Dylan-

ove sobe doprla druga glazba. Dječak je svirao. Nakon što je maloslušala, De borah se počela nji hati. Grace joj se pridružila, pjevušeći.Uskoro su se smi jale i za jedno pje vale. »I’d be sad and blue... if notfor you.«[2]

ZAHVALE

Duboko sam za hvalna Bobu De lahuntu na in form a cijama o pravu;Ellen Gilman na in form a cijama o očima; liječn icama Sherry Hay docki Lynn Weigel na in form a cijama o radu liječnika ob iteljske medi cine; imojem sinu An drewu na in form a cijama o at letici. Velika hvala mojojas ist entici Lucy Davis za izvrsnu or gan iz ir anost; mojoj agen tici AmyBerkower za bril jantan men adž ment; i mojoj ured nici Phyl lis Grannna od lučnu us mjeravanju.Cijeloj mojoj ob itelji, kao i uvijek, idu moja za hval nost i ljubav.

O Autoru

BAR BARA DE L IN SKY je autor ica bro jnih us pješn ica. Bila je so ci- olo ginja i fo to grafk inja prije nego je počela pisati romane. U svojimdje lima piše o emo cion al nim kr izama s kojima se ljudi suočavaju uživotu. Njezini se romani temelje na likovima i govore o bračnimodnosima, rod iteljstvu, rival stvu između braće i se s tara, pri jateljstvu.Tiskano je više od dvade set milijuna primjeraka njezinih knjiga. Živi

u New Englandu.Pos jetite je na www.bar bar adel in sky.com.

[1] Dječji roman o dječaku koji je dresirao dva psa[2] Bila bih tužna i sjetna... da nije tebe.

Table of Contents1. poglavlje2. poglavlje3. poglavlje4. poglavlje5. poglavlje6. poglavlje7. poglavlje8. poglavlje9. poglavlje10. poglavlje11. poglavlje12. poglavlje13. poglavlje14. poglavlje15. poglavlje16. poglavlje17. poglavlje18. poglavlje19. poglavlje20. poglavlje21. poglavlje22. poglavlje23. poglavlje24. poglavljeZA H VALEO Autoru