TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

57
1. TAJANSTVENI NAROD BOŽIJIH SINOVA Mnogi kažu da se život začeo u svemiru i da je potom stigao na zemlju.Neki kažu da su to bili preci Maja, Tolteka i Egipćana, iz čijih su žarišta nastale grandiozne civilizacije našeg klasičnog sveta.Medjutim jedan još stariji svet, koji je prethodio čoveku, bio je svakako svet nadljudskih bića.Tragove te zagonetne civilizacije imamo prvenstveno u senzacionalnim nalazima arheologije (koji se ko zna zašto skrivaju) kao i u fosilnoj paleontologiji.Reč je o tragovima divovskih bića, čiji su fosili, alatke i orudja nadjeni na Javi, u Aziji, Andima, Agadiru, Šri Lanki, Filipinima... Dobro se vežite, jer polećemo u jedan svet o kom malo ko od vas ima ikakvog pojma, a kada vidite ekskluzivne fotografije, dobro pazite da ne padnete sa stolice! Prema rečima antrolpologa i paleoantropologa, nekada su na zemlji carovala gorostasna bića čija je civilizacija prethodila razumnom čoveku, a čija se prosečna visina kretala izmedju 3.5 do 5.5 metara visine ! S obzirom da su ovi fosili nadjeni u malom broju, gigantska bića nisu mogla biti uvršćena u klasičnu teoriju evolucije pošto nisu nadjene 'karike' njihovih prethodnika. I sami ovi gorostasi govore o besmislu Darvinove teorije evolucije (opširnije o tome u temi Darvinova Teorija, Laž Koja Traje), jer gde su ti majmuni od kojih su oni nastali? Tako na osnovu nalaza iz arheologije, a naročito iz mitologija drevnih naroda, nauka je donekle rekonstruisala svet koji je nakada vladao Zemljom, u interglacijalnom periodu.Medjutim postojanje pracivilizacije u epohi vurma potvrdjuju najpre tragovi

description

1. TAJANSTVENI NAROD BOŽIJIH SINOVAMnogi kažu da se život začeo u svemiru i da je potom stigao na zemlju.Neki kažu da su to bili preci Maja, Tolteka i Egipćana, iz čijih su žarišta nastale grandiozne civilizacije našeg klasičnog sveta.Medjutim jedan još stariji svet, koji je prethodio čoveku, bio je svakako svet nadljudskih bića.Tragove te zagonetne civilizacije imamo prvenstveno u senzacionalnim nalazima arheologije (koji se ko zna zašto skrivaju) kao i u fosilnoj paleontologiji.Reč je o trag

Transcript of TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

Page 1: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

1. TAJANSTVENI NAROD BOŽIJIH SINOVA

  Mnogi kažu da se život začeo u svemiru i da je potom stigao na zemlju.Neki kažu da su to bili preci Maja, Tolteka i Egipćana, iz čijih su žarišta nastale grandiozne civilizacije našeg klasičnog sveta.Medjutim jedan još stariji svet, koji je prethodio čoveku, bio je svakako svet nadljudskih bića.Tragove te zagonetne civilizacije imamo prvenstveno u senzacionalnim nalazima arheologije (koji se ko zna zašto skrivaju) kao i u fosilnoj paleontologiji.Reč je o tragovima divovskih bića, čiji su fosili, alatke i orudja nadjeni na Javi, u Aziji, Andima, Agadiru, Šri Lanki, Filipinima...    Dobro se vežite, jer polećemo u jedan svet o kom malo ko od vas ima ikakvog pojma, a kada vidite ekskluzivne fotografije, dobro pazite da ne padnete sa stolice!    Prema rečima antrolpologa i paleoantropologa, nekada su na zemlji carovala gorostasna bića čija je civilizacija prethodila razumnom čoveku, a čija se prosečna visina kretala izmedju 3.5 do 5.5 metara visine ! S obzirom da su ovi fosili nadjeni u malom broju, gigantska bića nisu mogla biti uvršćena u klasičnu teoriju evolucije pošto nisu nadjene 'karike' njihovih prethodnika. I sami ovi gorostasi govore o besmislu Darvinove teorije evolucije (opširnije o tome u temi Darvinova Teorija, Laž Koja Traje), jer gde su ti majmuni od kojih su oni nastali?    Tako na osnovu nalaza iz arheologije, a naročito iz mitologija drevnih naroda, nauka je donekle rekonstruisala svet koji je nakada vladao Zemljom, u interglacijalnom periodu.Medjutim postojanje pracivilizacije u epohi vurma potvrdjuju najpre tragovi prastarih kiklopskih zdanja i utvrda za koje nauka nije našla nikakvo objašnjenje, niti je ikada utvrdjeno njihovo poreklo i starost.Reč je prvenstveno o takozvanom gradu bogova na visovima Anda, poznatog pod imenom Tihuanako.Tako po čuvenom glaciologu i kosmografu iz 19.veka, Austrijancu Hansu Hoerbigeru u njegovom delu 'Glacijalna Kosmogonija', rasa divova ili nadljudskih bića vladala je u epohi ašleyen, što čini geološku epohu zemlje od pre 300.000 godina.Po njegovim rečima, reč je o civilizaciji megalitskog carstva, čije je središte kulture nastalo u Tihuanaku pre nekih 288.000 godina, a koju je kasnije uništila jedna džinovska kataklizma, izazvana velikim geološkim krizama i poremećajima Zemljinih polova.Po tom pitanju Tihuanako je izgradjen još u diluvijalnom vremenu glacijalnih epoha, što su potvrdili i neočekivani nalazi.

Page 2: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

    U tom vremenu je oko Zemlje kružio jedan satelit, prethodnik današnjeg meseca, nekih 100.000 godina, na razdaljini od šest zemljinih polumera.Medjutim, usld retrogradnog kretanja i velike brzine, taj bivši mesec je oko ekvatora stvorio svojevrsni vodeni zid koji je stajao poput nategnutog prstena oko Zemlje.Tada, zbog džinovske gravitacije i uticaja tog satelita, nisu postojale plime, već je sva voda mora i kopna stajala, oko ekvatora, 'nategnuta'.Pomenuta blizina toga meseca je na Zemlji izazvala džinovski rast biološkog sveta, koji je u nauci poznat kao fenomen gigantizma !    Kako se taj mesec sve više u spirali približavao Zemlji, došlo je do gravitacionih presija usled kojih se on, doslovno, raspao u atmosferi Zemlje.Pri toj jonskoj kataklizmi, na Zemlji su nastali strahiviti poremećaji: okeani i vode mora trenutno su se raširili i razlili, jer više nije bilo gravitacione sile da je drži oko ekvatora.Tako se kataklizmom, nivo vode spustio i razlio Zemljom 3 kilometraniže od predjašnjeg nivoa.Pri ovoj hidrogenskoj presiji, mnoga su kopna bila potopljena a mnoga su se potom uzdigla.Tada su veliki delovi tog satelita pali rasprsnuti na Zemlju, u obliku velikih gromada i fine, sitne prašine.Deo flore i faune je tada bio uništen, a sa njom i dinosaurusi čija zagonetna masovna smrt u nauci do danas nije razjašnjena.Iz toga razloga, geolozi su u proučavanju Zemlje i njenih slojeva, našli jasno kao nožem razgraničene fermente slojeva koji do danas nisu objašnjeni, osim činjenice da je neka nenadana presija, pre 250.000 godina, nanela slojeve koje i danas možemo videti.U fizici se ovo može objasniti samo kataklizmičkim padom i nanosom nekog kosmičkog tela koje

Page 3: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

je eksplodiralo u atmosferi.    Dokaz toj činjenici nalazi se i danas u Južnoj Americi, gde se duž Anda u dužini od oko 800 kilometara može videti tamna korozija koja je nekada vodom nagrizla stene, i to baš na visini od3 kilometra! Ovo medjutim znači da je nivo današnjeg Pacifika, na primer, bio nekada viši za tri kilometra nego danas.Baš usled te činjenice, u prošlom stoleću je nastala i jedna geološka zabluda.Tadašnji su naučnici mislili da su se Andi uzdigli za čitava 3 kilometra, nakon čega je i danas ostala vidljiva korozija nekadašnjeg nivoa vode.Medjutim, prema savremenim saznanjima, procez uzdizanja Anda završio se u vremenu kada na Zemlji nije postojao ni jedan sisar a kamoli

čovek, čime se konačno dokazala Horbigerova teorija o glacijalnom mesecu koji je pre 250.000 godina uništio Andsku civilizaciju divova.    Kada su arheolozi u prošlom stoleću otkrili u Andima, Tihuanako i njegove drevne ruševine, utvrdili su da to nije zapravo bio grad, nego doslovno luka! Medjutim, šta traži luka na visini od 13 hiljada stopa!? Nakon toga sledila je prava eksplozija otkrića: jezero Titikaka, jeste ostatak luke do koje je nekada dopirala voda.Kada se nivo mora spustio za 3 kilometra, luka je ostala da štrči u vazduhu a u raselini jedne udoline ostalo je jezero Titikaka.To je danas jedino jezero na svetu više od nivoa mora, a za čiji fenomen nauka nije našla nikakvo objašnjenje.    Slika objavljena u Strand Magazinu 1895. godine.

Sa druge strane, značenje imena Tihuanako doslovno, na jeziku ajmara, znači 'grad umirućeg meseca'.Time se još jednom utvrdilo sećanje na vreme kada su taj grad i njegova civilizacija izumrli posredstvom Meseca koji je zamro i nestao na nebu.Kako do danas nije utvrdjena starost ovog fantomskog grada, ostaje činjenica da je to najstariji grad na svetu, rodjen još u noći čovečanstva.Otud nije slučajno što baš u njegovoj blizini živi najstariji narod na svetu, poznat pod imenom Urukhehu (drevni Uri sa jezera Titikake), čije legende takodje potvrdjuju predanje o vremenu kada 'mesec nije bio na nebu' i kada su megalitski grad Tihuanako izgradila gorostasna Variruna bića, 'graditelji golemih gradova'.    Kada su tu došle drevne Inke, taj je grad bio uveliko u ruševinama. Tako niko od okolnih drevnih naroda nije znao poreklo i starost ovog zagonetnog grada, oko kojeg su nastale najkontroverznije hipoteze i napisane bezbrojne studije i knjige.Bio je to kiklopski grad koji se prostirao na oko 200 kvadratnih kilometara i od čijih je klesanih monolita, dana izgradjena gotovo čitava Lima! Tihuanako još uvek izaziva strahopoštovanje svojom veličinom i razmerama kiklopskih blokova kamenja.Tu su pronadjene

Page 4: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

čuvene Kpije Sunca i Meseca, sa zagonetnim prikazima likova i bogova sa četiri prsta! Tako je na kapiji Sunca (Kolasaya) nadjen i dešifrovan drevni kalendar koji se sastojao od 260 dana, što upućuje na činjenicu da je godina nekada bila kraća! Ovo medjutim znači još nešto: tad je životni vek ljudskih bića bio tri puta duži, čime su obješnjive one zagonetne dugovečnosti o kojim pričaju predanja mnogih naroda, kao i sama Biblija.

    Na pomenutoj Kapiji Sunca dešifrovan je binomski kalendar, što čini jedan od najtežih presedana u istoriji arheologije! Naime, narod koji je izradio takav kalendar, nije ga mogao izgraditi bez odgovarajućih optičkih instrumenata, što znači da su ta bića još u vremenu vurma, kada je naš predak išao u čoporima, razvili matematiku i astronomiju, što je fenomen do danas neobjašnjen!   

  Obratite pažnju kod slike desno na veličinu bagera na vrhu slike !

    Sam se Tihuanako sastojao od zapravo dva grada: Akapame i Pumapunktue i neobičan je stoga što, baš u tim krajevima, zemljotresi haraju i uništavaju konvencionalne gradjevine savremenog inženjeringa.Medjutim, Tihuanako se nije pomerio sa mesta, što čini poseban fenomen za seizmatiku, i uošte za arhitekturu.Sa druge strane, lukovi bez svodova u Tihuanaku, kakve ne srećemo nigde na zemlji, ukazuju na sistem jednog neverovatno složenog sveta, čiji su neimari izgradili ovaj grad bez ijednog eksera !!!    Džinovske kamene monolite spajale su i svojevrsne srebrne i bakarne spojnice, čiji je nalaz doveo u opasnost istraživače koji misle da se metal nije na Andima koristio pre nove ere dalje od 1500 godina.Fantastični likovi i ikonografijeu Tihuanaku samo su dokaz više jednog neverovatno starog sveta iz čijeg su centra kasnije nastali kultovi obužavanja jaguara i pume.Što se tiče same izgradnje njegovih kiklopskih blokova, danas vlada opšte mišnjenje da se u tu izgradnju verovatno morala upotrebiti neka savršenija tehnologija nego što je danas imamo, s obzirom na presedan levitacije koja se tu očigledno koristila.    Kada je pre 250.000 godina carstvo divova bilo uništeno, oni su se migracijom razišli zemljom i tako ponovo ostvarivali svoje kiklopske radove, čije tragove srećemo u Balbeku u Libanu, Solsberi Hilu u Engleskoj i drugim mestima.kada je Zemlja 'uhvatila' današnji mesec, divovi su u toj poslednjoj kataklizmi zauvek isčezli, a Mesec je ostao u orbiti, gde se danas nalazi.Dokaz za tu tvrdnju je veoma jednostava: naime Mesec je došljak u Sunčevom sistemu.Prema svim zakonima fizike, da je nastao od Zemlje, ili sa nekog tela u Sunčevom sistemu, on bi kao i sva nebeska tela, morao da

Page 5: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

kruži poput pravca kazaljki na satu.Medjutim, on se kreće sasvim suprotno.To antifizičko i danas neobjašnjeno kretanje srećemo još samo kod Marsovih satelita Fobosa i Deimosa.Tako je ta druga i poslednja kataklizma uništila konačno i Atlantidu u Atlantiku, koja je bila samo produđetak jedne mnogo starije i moćnije civilizacije.    Što se tiče samih divova, potvrdu njihove civilizacije nalazimo kako u naučnim krugovima, tako i u predanjim mnogih naroda.Grčka predanja ta gorostasna bića nazivaju Titanima, Indijci - Asurima, pueblosi iz Meksika - Mitmacima, Arapi - Šeid ad ben ad, Jevreji - Sinovi Božiji ...Obzirom da je kamen najrasprostranjeniji na Zemlji, otud se civilizacija divova i začela u kamenu, lčije megalitske tvorevine nalazimo širom sveta.Nauka danas za njihovo postojanje i funkciju nema objašnjenja, sem činjenice da su svi njihovi sistemi skoncentrisani oko Atlantskog bazena, kao da su svojim prisustvom govorili o mestu pradomovine poslednjih divova.    Mnogi su naučnici uverenja da je čuveni Jeti sa himalaja, Saskvoč ili Big Fut, samo degenerisani i poslednji ostaci onog gorostasnog sveta čije zadnje predstavnike nauka naziva pod imenom Dinopitecus Nivalis.Sasvim je izvesno da je tu reč o svetu koji ne pripada čoveku, jer civilizacija divova je iza sebe ostavila mnoge graditeljske i druge tradicije koje su kasnije preuzeli razni narodi.Tipičan primer je u zagonetnoj civilizaciji Maja u Meksiku, čija se struktura države kretala 'imperijalizmom prema vlastitom središtu', a čiji fenomen vlasti nikada i nigde nije postojao na Zemlji!    Što se tiče tragova rada tih gorostasnih bića, još i danas naučnici i arheolozi nalaze neobjašnjiva kiklopska podzemlja savršene izrade, utvrdjenja i tunele koji se granaju čitavom planetom.Kamene ceste sagradjene od ogromnih blokova kamenja, kao da su imale ulogu da izdrže neke ogromne težine.To su naučno utvrdjeni dokazi i zna ih svaki arheolog.Prema svim legendama prastarih naroda, rasa divova je bila bele puti, plave kose i očiju, sa prosečnom visinom od 3 do 5 metara.Imali su mozak veći od našeg, pa prema tome i veću mogućnost prikupljanja znanja.Simbol im je bila 'svastika' čiji je znamen kasnije upotrebilo Hitler, kako bi podupro ideju o takozvanom 'izabranom narodu' nadljudskih sposobnosti.    Poznavali su metalurgiju, zemljoradnju kao i mnoge egzaktne nauke.Taj narod Božijih sinova bio je u suštini narod graditelja, jer je izvesno da su poznavali tajnu vadjenja, obrade i transporta ogromnih blokova kamenja, čija zdanja srećemo širom planete.Ta se rasa raširila čitavom istočnom i zapadnom hemisferom, i taj je talas poznat nauci kao talas Azil-tardenien, koji je usledio pre 12.000 godina.Civilizavija ovih bića prethodila je čoveku.Naš davnašnji predak preuzeo je mnoga znanja i veštine ove civilizacije.U suprotnom kako se mogu objasniti tolika frapantna znanja koja su isksavala iz tame istorije?    Rasa gigantopiteka danas je poznata nauci, bez obzira što nauka nije mogla da istu uklopi u šemu 'redovne' evolucije o čoveku.U mnogim drevnim kulturama Starog i Novog sveta srećemo prastare likove nekih

Page 6: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

gorostasnih bića koje naša evolucija uopšte ne poznaje.Paleontologija je pronašla i tragove degeneracije i kanibalizma u tim vrstama, što bi značilo da je ta rasa nakon kataklizme, pala u bedu i varvastvo i da više nije imala izlaza.Otud mnogi njihovi kiklopski spomenici (Komogena, Karahota, Nan-Madol) najpre simbolišu veru u konačnost svetova.U tom vremenu, naš predak je tek ulazio u svet paleolita i kretao se u čoporu, a otkuda bi inače čitavim svetom nastali zagonetni narodi kao što su bili: Rmohali,

Ujgrijen, Menahuni, Lemuri, Titani ili Dakini, ako ne iz jednog predjašnjeg nasledja.    Divovi su živeli u vremenu kada je predjašnji mesec stravično zakrilio polovinu neba, a gigantski oblici flore i faune opseli njihov svet.Nakon kataklizme, svet divova nije imao izlaza, jer je Zemljina atmosfera bila bukvalno zamračena od triliona tona čestica i fine prašine, kada su nastajali takozvani mikrocrveni izlasci sunca, a zvezde imale ljubičastu boju.Nastala je sveopšta glad na zemlji, njihovi centri kulture su razoreni, a ekološka slika sveta bila je potpuno poremećena.Kontinenti i obrisi mora imali su tada sasvim drugu konfiguraciju, a stenje i kamene blokove kao da je razbacala neka sila apokaliptičnih razmera.Sa druge strane Homo sapiens je ulazio u misaonu vasionu, i tragove tog nasledja najpre vidimo u čuvenom obrascu kromanjonske rase, za koju naučnici govore da je bila najlepša rasa koju je svet ikada video! Bila je to rasa pravih gospodara Zemlje, koja se nenadano pojavila u srednjoj Evropi, direktno sa Atlantika.Bili su visoki i plavi i iza sebe su ostavili tragove umetnosti iz ledenog doba, a čije smo veličanstvene primere našli u pečinama Altamire, Lasko, Val Kamonike i drugih.Ova rasa došla je odnekud sa Atlantika, što je kao fenomen poznat u naučnim krugovima.No, zagonetka je ležala u tome što tada, pre 50.000 godina, nije bilo plovnih objekata niti bilo kakvih putovanja Atlantikom! Stoga, odakle se ova rasa visokih ljudi pojavila u Evropi! Na koji način?

    Nauka na te odgovore nema obrazloženje sem činjenice da je ista rasa imala veću zapreminu mozga od našeg i da je nenadano nestala početkom neandertala, koji su preizeli primat u carstvu hominida.    Sve su ove misterije danas još neobjašnjive, jer mi iako imamo svakakve nalaze, nikakvim racionalnim jezikom ne možemo da ih objasnimo.Ko je bio taj svet i kuda su isčezli? Sa druge strane, kroz mnoge spomenike, megalitske kulture, možemo videti tragove njihovog daljeg lutanja Zemljom, tragove krvavih borbi za opstanak i okrutnih tradicija.Medjutim, ipak i pored njihovog beznadja i lutanja, još uvek nismo razjasnili njiohove simbole, njihove šifrovane poruke, njihove konstrukcije i njihovu usamljenost na Zemlji

Page 7: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

2. TAJNA USKRŠNJIH OSTRVA

RAPA NUI - IZGUBLJENI RAJ NA ZEMLJI

Vekovima skriveno od uobičajenih morskih puteva i još dalje od radoznalih očiju slučajnih putnika, Uskršnje Ostrvo sa svojim

neverovatnim statuama predstavlja izvor neprekidnog oduševljenja celog sveta

Kameni kipovi sa Uskršnjih ostrva već vekovima zadivljuju zapadnog čoveka. Sadšnji stanovnici, kao i oni koje su na ostrvima zatekli prvi moreplovci, nikada nisu znali da objasne ko je, kako i zbog čega podigao monumentalni niz kipova, okrenutih moru. Kipova, zagledanih u daljinu, koji kao da nekoga iščekuju. Na ova pitanja još ni dan danas nema odgovora.    Uskršnja ostrva, koja domoroci oduvek zovu 'Rapa Nui', što bi u prevodu bilo 'pupak sveta', nalaze se usred Tihog okeana, oko 3.760 kilometara daleko od obala Čilea. To je trougaono vulkansko ostrvo prečnika 17 kvadratnih kilometara. Vrh najvišeg od tri ugašena vulkana, uzdiže se do 511 metara nadmorske visine. U jedinom gradu na jugozapadu ostrva, Hanga Roa, živo oko 3.000 stanovnika. Ostatak ostrva je danas prirodni rezervat. Uskršnje ostrvo teritorijalno pripada Čileu. Dugo je vladalo mišljenje da su prvi stanovnici bili Južnoamerikanci. Ali, najnovija genetska istraživanja pokazuju da su najstariji Rapa Nui stigli na ostrvo iz Francuske Polinezije, u 5. veku nove ere. Najbliža ostrva, Pitkarn, nalaze se 1.800 kilometara dalje i poznata su po tome što se na njih iskrcala pobunjena

posada broda 'Baunti'. Ovaj divlji kraj, kojim dominiraju tri vulkana, stalno je na udaru vetrova. Zbog retke vegetacije, putniku koji im priđe odmah upadaju u oči visoki kipovi od vulkanskog kamena koji se uzdižu na rubovima ostrva.    Ovi kipovi predstavljaju stilizovane ljudske glave. Čela su im ispupčena, u udubljenjima za oči usađeni su ispolirani komadi korala, nos je dugačak a obrazi glatki. Neki od kipova teški su više od 40 tona i visoki nekoliko metara. Pred timneverovatnim divovima čovek se oseća

Page 8: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

sićušno i mizerno mali. Odmah se svima nameće samo jedno pitanje. Kome je palo na pamet da izvaja ovakvo nešto? Kakva to tajanstvena bića predstavljaju ovi kipovi? Kakva je nadljudska snaga uspela da ih iskleše i podigne na postolja od crvene stene? Kakvu su to tehniku upotrebili da bi pomerili tone i tone kamena?    Nezaineteresovanog i praznog pogleda kipovi posmatraju more i unutrašnjost ostrva. Tako ih je video i holanđanih Jakob Rogeven koji se iskrcao na obalu ostrva na Uskrs, 6.aprila 1722. godine. Bio je prvi evropljanin koji je tamo kročio i on ih je i nazvao Uskršnja ostrva. Ovi ogromni kipovi su ga zapanjili, a tamo se i združio sa domorocima  - belim ljudima crvene kose, ali i sa tamnoputima. Posle njega su došli Španci, a kasnije i kapetan Kuk. Tek 1955. na ostrvo se iskrcala prva naučna ekspedicija, koju je predvodio Tor Hejerdal, čuveni junak ekspedicije Kon-Tiki, koji je, 1947. godine istoimenim splavom prešao preko južnih mora. Hajerdalovu ekspediciju na Uskršnja ostrva pratila je sva štampa, a on je odlučio da sa svojom ekipom otkrije tajnu divovskih kipova. Za taj zadatak dao je sebi šest meseci.

POGLAVICA PRIČA

    Kada se iskrcao na ostrva, urođenici su mislili da poseduje manu, natprirodne sposobnosti koje su povezane sa skulpturama, i prišli su mu sa velikim poverenjem. Uputili su ga u tajnu bogova. Odakle su došli ti kipovi?

Zbog čega je veliki broj oboren, kao u žurbi? Zbog čega su kamene alatke, korišćene u kamenolomima razbacane tako daleko, kao da je to urađeno u trenutku paničnog straha? Kakvo je značenje neobičnih crvenih 'šešira' kojima su kipovi pokriveni? Urođenici ove šešire zovu pukao, što znači punđica.    Neki domoroci imali su kose crvene, gotovo plamene boje, i Hejerdal je pomislio da bi to moglo

da pomogne rasvetljenju tajne. Malo pomalo, uporedo sa saznavanjem domorodakih legendi, među kojima i one o 'osveti kratkouhih', kockice su polako počele da se slažu. Hajerdal je shvatio da na ostrvu postoje dve kategorije domorodaca:hanau eepe ili dugouhi i hanau momoko ili kratkouhi. Prvi su bili direktni potomci rase vođa koja je bila predstavljena kipovima. Dugouhi su bili jedini koji su primali 'manu', to jest natprirodne sposobnosti povezane sa kipovima. Potomci dugouhih su,

Page 9: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

dakle, bili jedini vlasnici pećina punih kamenih kipova. Posedovali su tako ogromnu količinu informacija koje su koristili do maksimuma.    Tako je saznao i značenje reči rongo - rongo: tajanstveni rukopis koji je otkriven na ostrvu. Rongo - rongo bio je jedini pisani jezik kulture Rapa Nui. Lingvista Stiven Fišer objašnjava kako

je proveo godine dešifrujući ga: 'Da bih uspeo da ga dešifrujem, najpre sam morao da otkrijem kakav se jezig mogao govoriti na ostrvu. Rapa Nui su govorili ranijim oblikom polinezijskog, koji mi nazivamo Stari Rapa Nui. Onda je trebalo odgonetnuti kakav je to jezik bio. Neki od njihovih starih napeva i legendi pokazuju sličnu strukturu, što mi je omogućilo da premostim problem i uz određeni zvuk stavim i određeni znak. Najveći izazov predstavljao je pokušaj da shvatim kako su osmislili pisanje. Mi imamo alfabet, a Rapa Nui su imali hijeroglifsko pismo. Rongo rongo je linearan i čita se sa leva na desno. Kada čitalac stigne na kraj, okreće pločicu za 180 stepeni i nastavlja sa čitanjem naopačke, ponovo s leva na desno, nastavljajući prekinutu rečenicu teksta. Većina preživelih zapisa Rapa Nui čine napevi o stvaranju sveta, a svi artefakti ispisani jezikom Rongo rongo, bili su načinjeni od drveta.    Kada je Hajerdal upitao Atana, ostrvskog poglavicu, kako su kipove prevozili od kamenoloma do sadašnjih sedišta, on je odgovorio: 'Oni su hodali'. Hajerdal nije bio zadovoljan odgovorom i insistirao je da mu se kaže nešto verovatnije. Onda mu je Atan objasnio da je reč o legendi i da su 'moai' hodali pomoću drvenih oblica, 'miromanga erua'. Otkrio je i način na koji su kipovi podizani: pomoću poluge, formirane od tri solidne grede oslonjene na gomilu kamenja, koja je 'zidana' kako su radovi napredovali. Dvanaestoro ljudi radilo je 18 dana na uspravljanju kipa teškog 25-30 tona. Kipovi su, takođe je otkrio Atan, podizani u slavu preminulih kraljeva. Ostalo je pitanje i kako su klesani od, kao čelik tvrdog, vulkanskog kamena? I tu je Atan dao odgovor: vulkanski kamene je, zapravo, okamenjeni pepeo. Domoroci su ga smekšavali stalnim kvašenjem.     Društvena i ekonomska moć poglavice klana ili plemena, merila se veličinom i brojem Moaia koje je imao. Među poglavicama klanova vladalo je surovo nadmetanje u pravljenju najvećeg i najboljeg Moaia. Obično je svaki od njih imao 1 do 15 potpuno završenih Moai skulptura, visokih između 3 i 8 metara. Još više Moaia je bilo u fazi izrade. Smatra se da ih je u oblasti vulkana Rano Raraku napravljeno blizu 12.000, iako mnoge Moai skolpture nikada nisu postavljene na svoja mesta.   U prošlosti su Uskršnja ostrva bila šumovita. Domoroci su koristili drveće da bi prevozili i podizali kamene kipove. Ostatak šume morao je nestati u ogromnom požaru koji je izazvan velikim ratom među stanovnicima ostrva. Masakr je preživeo samo jedan čovek - Oroina, a poglavica Atan je bio njegov direktan potomak.    Novim i novim razgovorima i pitanjima Hajerdal se polako približavao

Page 10: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

verovatnoj istini. Saznao je da su pre mnogo vremena dugouhi dominirali kratkouhima. Ovi drugi su, zapravo, bili robovi, čiji je zadatak bio da ostrvo očiste od obilja nekorisnog kamena kako bi se dobila obradiva zemlja. Kratkouhi su se, konačno, pobunili. Izbio je 'građanski rat'. Da bi se isvetili, pobunjenici su rušili kamene kipove.

ČOVEK PTICA        Postepeno, na ostrvu je počela da se rađa jedna nova religija, u čijem je centru bio lik Čoveka - Ptice. Ta religija je zanela poglavice klanova i bukvalno spasla ostrvljane. U čast Čoveka - Ptice, na jugozapadnoj strani najvećeg vulkana Rano Kao, sagrađen je novi grad - Orongo. Nedaleko od obale, a nasuprot Orongu, nalazila su se dva sićušna ostrva, Motu Iti i Motu Nui, oba prekrivena petroglifima u slavu Čoveka - Ptice.    Svakoga proleća, najsposobniji i najjači mladići iz svakog plemena trkali su se plivajući kroz uzburkano more prepuno ajkula do ostrva Motu Nui, da bi videli prvo jaje koje je te godine snela morska lasta - Manu Tara. Najspretniji mladić bi ukrao jaje, vratio se plivajući nazad i uspeo se uz strme stene rodnog ostrva. Pobednik, o kome je odlučivao sveštenik, sa svojim saplemenicima bi vladao ostrvom godinu dana. Imao je pravo da bira iz oskudnih zaliha hranu i odgovornost da ostatak pravilno raspodeli ostrvljanima. Stvorivši sistem koji je sprečavao dalje iscrpljivanje životnih resursa i uspostavivši plemensku toleranciju, Rapa Nui su uspeli da opstanu sve do dolaska Evropljana.

GDE JE ISTINA Da li se Hejerdal imalo približio istini za kojom je tragao? Mnoge analize kažu da nije! Karbonskom datacijom je, recimo, utvrđeno da su poslednji kipovi sa Uskršnjih ostrva napravljeni oko 1680. godine. Kratkouhi su se doselili tamo mnogo kasnije. Ipak, otkriveni su tragovi ogromnog požara koji se podudara sa prestankom pravljenja kipova. Hajerdala je zanimalo i ko su bili i odakle su došli dugouhi, gospodari ostrva. Prema legendi, oni su imali belu kožu i kosu crvenu kao plamen. Manji deo stanovnika ostrva i danas ima belu kožu i crvenu kosu. Malo dalje, kroz legende Južne Amerike, sreću se bradati bogovi plamene kose i visokog rasta. Jedan od takvih bića je i bog Kvecalkoatl. A istraživač i osvajač Francisko Pisaro primetio je, po dolasku u Peru, da su članovi kraljevske porodice Inka znatno viši rastom od svojih podanika, da im je koža bleđa a kosa crvenkasta. Indijanci su mu objasnili da su oni 'virakoha', odnosno da pripadaju višoj, božanskoj rasi. Uostalom, i evropske osvajače prihvatili su kao božanska bića, zbog čega im nisu pružali nikakav otpor.    Da li su peruanski Indijanci imali veze sa dugouhima? U pokušaju da odgovori na ovo pitanje Hajerdal je dao na analizu krv dugouhih stanovnika Uskršnjih ostrva. Odgovor iz laboratorije bio je odrečan: ti ljudi nisu imali

Page 11: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

nikakve veze sa južnoameričkim indijancima niti sa stanovnicima Polinezije.    Odakle su onda došli ljudi koji su i bez tehničkih znanja umeli da koriste točak ipolugu? Hejerdalu je u jednom trenutku palo na pamet da su Uskršnja ostrva, možda, deo potopljenog kontinenta. Na ostrvu se, naime, vide i popločani putevi koji vode direktno u more. Da li su se nastavljali na morskom dnu? Pokušao je to da proveri. Jedan ronilac iz ekipe istražio je dno mora, ali putevi su, kao što se i sa kopna

videlo, u moru odjednom završavani?!    Erih fon Deniken objavio je 1976. godine svoju teoriju o Uskršnjim ostrvima, naravno, vezanu za vanzemaljce. Po njemu, divovske kipove je mogla da podigne samo nadljudska inteligencija. Vanzemaljci su se, tvrdi Deniken, slučajno našli na ostrvu sa kojeg nisu mogli da odu, i onda su, iz puke dosade, isklesali stotine kipova. Na kraju je po njih došao svemirski brod.    Da bi potkrepio svoju tezu, Deniken kaže da domoroci nisu imali ni čime da klešu tako tvrd kamen, niti sredstva da ga pomere, i da ih, uostalom, nije bilo dovoljno za tako velike poduhvate. 'Šeširići' na kipovima su, po Denikenu, naravno, kacige.    Tor Hejerdal je 1976. godine, na insistiranje jednog američkog publiciste koji je kasnije od toga napravio knjigu, odgovorio Denikenu pobijajući njegove teze. Ipak, dosta sveta i danas veruje Denikenovim tvrdnjama. Zar ne ide njima u prilog i jedna od ostvrskih legendi koja govori o ljudima - pticama? Po Denikenu, oni su simbol vanzemaljaca, dok antropolozi o njima misle isto što i o ostalim animalnim simbolima.    Postoji i hipoteza da su prve kipove zaista pravili vanzemaljci ili prve generacije njihovih potomaka, nastalih genetskim mešanjem sa domorocima. Kasnije je sećanje izbledelo, ali su stanovnici ostrva nastavili da ih prave, sada već kao svoje idole.

ISTORIJA USKRŠNJEG OSTRVA

Page 12: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

    V-VIII vek nove ere:     Na ostrvo stižu prvi naseljenici. Genetske analize zuba i mitohondrijalne DNK pokazuju da su ovi ljudi stigli

sa Markeskih ostrva u Francuskoj Polineziji, udaljenih od Uskršnjeg ostrva 4.185 kilometara ka zapadu. Najstarija ostrvska statua potiče iz 5. veka nove ere i neverovatno je slična Tiki statuama sa Markeskih ostrva.

    IX-XI vek nove ere:    Rađanje civilizacije Rapa Nui. Svaki klan pokušava da napravi najveći i najbolji Moai - gigantsku skulpturu koja predstavlja njihove pretke. Bavili su se ribolovom, poljoprivredom i gajenjem živine.

    XII-XVI vek nove ere:    Vrhunac Moai religeije. Rapa Nui su svoje džinovske skulpture transportovali pomoću drvenih oblica, napravljenih od stabala drveća.

    XVI vek:    Siromaštvo morskih resursa, nateralo je ljude da gotovo potpuno iscrpe zemljište. Previše stabala je posečeno da bi se transportovale skulpture. Ljudi su izgubili veru u pretke i Moai religija je napuštena. Međusobno zaraćeni klanovi se bore za prevlast nad ograničenim ostrvskim resursima hrane, a kanibalizam postaje svakodnevna pojava.        XVII-XVIII vek:    Religija Čoveka - Ptice se uzdiže na vreme da spreči pojavu potpune anarhije na ostrvu. Petroglifi pokazuju da je šampion takmičenja Čoveka -

Ptice bio izuzetno poštovan i obožavan.

    XVIII-XIX vek:    Dolazak Evropljana bio je više nego što je krhki ekosistem ostrva mogao da podnese. Tokom 1862. godine, većina ostrvskih domorodaca je završila u kandžama trgovaca robljem. Oni koji su uspeli da pobegnu i da se vrate, svojim saplemenicima su doneli novu nevolju - male boginje. Tako je zauvek izgubljen i ključ za razumevanje pisanog jezika Rapa Nui.

    Kipovi sa Uskršnjih ostrva i dalje su predivni i posebno tajanstveni. Možda će ta tajna, nekim

Page 13: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

čudom, jednog dana biti otkrivena, a sve dotle teorije o njima će biti samo manje ili više verovatne.

3. TAJANSTVENI KRUGOVI U ŽITU

NEODGONETNUTE PORUKE ČOVEČANSTVU...

Zašto britanske obaveštajne službe pokušavaju da 'krugove u žitu' proglase najobičnijom šalom, a u Americi ih uništavaju 'ljudi u

crnom'?

     Fenomen tajanstvenih krugova u žitu ne prestaje da uzbuđuje duhove, a broj zainteresovanih eksperata za ovu vrstu paranormalnog stvaranja stalno narasta. Jer, svakog leta se sve ponavlja, s tom razlikom što su krugovi i simboli sada još raznovrsniji i neuporedivo zagonetniji.    Novost je i to što fenomen više nije isključivo britanski. U međuvremenu suotkriveni slični simboli i u žitnim poljima, Irske, Holandije, Španije, Portugala, Italije, Bugarske, SAD, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Japana i u Rusiji.    Stručnjaci su pokušali da ovu pojavu simbola na poljima objasne na više načina: po jednima, radi se o elektromagnetskim silama, drugi opet smatraju da su žito napala razna gljivičasta oboljenja (ove gljive izgleda imaju veliki smisao za kreativnost), treći ne isključuju vojne akcije, a ponovljena je i teorija o olujnim vetrovima. Raspravlja se i o mogućim fizikalnim, botaničkim, meteorološkim, tehnološkim, geološkim ili psihokinetičkim procesima. A možda je u pitanju i više faktora istovremeno.    Jedna grupa eksperata ograničila se isključivo na tumačenje znakova. Da li je u pitanju neka poruka, i ako jeste - onda kakvi su motivi onih koji je šalju? Da li nekohoće da nas upozori na nešto ili da nas, prosto, o nečemu informiše? Ili su u

Page 14: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

pitanju neki posebni planovi? Da ti znakovi, možda, nemaju veze sa mračnim prognozama eventualnih klimatskih katastrofa na zemlji? Ili je to nagoveštaj kraja jedne i početka druge epohe u razvoju naše planete? Da nije u pitanju neko nepoznato kosmičko biće?    Stručnjaci su u jednom jedinstveni: u stvaranju simbola nije učestvovala ljudska ruka, niti se pak radi o nekom prirodnom procesu. jedan od stručnjaka za tajanstvene krugove, Pat Delgado, čvrsto je uveren da je reč o nekoj nepoznatoj energiji, ili pak o nekoj, takođe nedokučivoj, visokorazvijenoj, možda, kosmičkoj inteligenciji. Sam Pat Delgado je u svoje vreme radio kao radarski ekspert pri NASA-i. Kako on kaže: 'Ova inteligencija je spiritualne, a možda i paranormalne prirode. Ne postoji reč kojom bi se mogla definisati. A sa našim dosadašnjim saznanjima nismo u stanju da zagonetku rešimo'.

PLAVIČASTO SVETLUCANJE

Page 15: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

    Zanimljivo je da poleglo žito nastavlja da raste i u horizontalnom položaju, da nijedna jedina stabljika nije povređena sa spoljne strane i ne pokazuje da je pojava izazvana nasilnim putem. Botaničari su, međutim, uspeli da vide kako je žito u zagonetnim krugovima donekle promenilo

svoju molekularnu strukturu.    Jedan od stručnjaka, Džordž Vingfild, misli da se u tim simbolima krije jedan viši, transcendentalni, metafizički smisao. On je mnoge dane i noći provodio na engleskim žitnim poljima i bio zapanjen pričom jedne žene koja je prilikom svog prvog susreta sa tajanstvenim znakovima primetila kako sa kružnih ivica klasje svetluca plavim svetlom. Vingfild je uočio da se mnogi piktogrami u žitu sastoje od veoma uskih pravih i kružnih linija u koje ne može stati ljudska

stopa. Stabljike su krajnje precizno presavijene. Neki simboli su eliptičnog oblika, a pojavile su se i figure u kojima se centar uskovitlane površine nije poklapao sa geometrijskim centrom. Ponegde postoje i jasno uočljivi znaci koji pokazuju pravac kako da se priđe zagonetnim krugovima. Zanimljiva su i razmišljanja o tome koliko je vremena bilo potrebno da se simboli, od kojih neki imaju prečnik od čak 140 metara, ugraviraju u žitna polja. Na osnovu raspoloživih elemenata utvrđeno je da je sve trajalo samo nekoliko sekundi.    Zanimljivo je i to da se broj krugova povećava iz godine u godinu. Uz to, nijedan čovek do sada nije uspeo da vidi kako se stvaraju zagonetni piktogrami, iako je veliki broj ljudi iz južne Engleske provodio dane i noći na žitnim poljima - upravo tamo gde su se figure i pojavljivale. Neki od njih tvrde da su videli kako se stabljike povijaju bez ikakvog šuma, a da pri tom nisu uočili ništa što tu pojavu prouzrokuje.    Izuzetno je zanimljivo, da je primećeno da na mestima gde su prošlog leta viđeni krugovi, ovog puta ništa nije moglo da raste. Ispitano je zemljište, ali nije otkriveno ništa što bi dovelo do neplodnosti. Jedino su retke, zakržljale stabljike pokazale da imaju manje fosfata i nitrata, ali zato sadrže mnogo više hranljivih materija nego što je uobičajeno. Stručnjak Džorž Vingfiled smatra da se radi o nekoj višoj inteligenciji, o nečemu što je živo i što je u neposrednoj vezi sa odsustvom naše kolektivne svesti.  A poruku piktograma treba tražiti u njihovom simboličkom sadržaju. Neki znakovi veoma su nalik prastarim religioznim i mističnim simbolima, recimo onim koji prikazuju Zemlju i Sunce. Jasno je da se simbolika svih tih znakova obraća nesvesnom u nama.    Nije beznačajno što se najveći broj kružnica pojavio u blizini drevnih keltskih svetilišta, kao što je na primer Silneri Hil.

Page 16: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

ŽITNI KRUG KRAJA SVETA

    Jedan od najmisterioznijih krugova u žitu pojavio se u gore spomenutom Silberi Hilu, blizu Avberija (Viltšajr, Engleska). Nastao je u toku dve noći, 2. i 3. augusta,veličine je fudbalskog igrališta, a svojom strukturom i simbolikom, kako je ustanovljeno, neodoljivo poseća na kalendarske krugove Maja i Asteka.    Ova sličnost, gotovo podudarnost, veoma je uzbudila i zainteresovala ne samo britanske istraživače ovog fenomena, jer, koliko se zna, ovo je prvi žitni krug koji predskazuje neki datum u budućnosti. I to veoma blizak, jer je reč, sasvim precizno, o 21./22. decembru 2012. godine. A prema kalendaru Maja i Asteka, to je tačna datum 'kraja vremena' ili 'kraja sveta'.    U najkraćem. Maje su imale čak 17 različitih kalendara, zasnovanih na kruženju Meseca oko Zemlje (kalendar Tun-Uc), Zemlje oko Sunca (Haab), Venere oko Sunca, Plajada u galaksiji (Tzolkin) ... Ovaj poslednji, od istraživača nazvan i 'sveti' i 'galaktički', pratio je kretanje Plejada za koje su iznašli da se odvija u ciklusima od po 26.000 godina. Kada se završi jedan ciklus, naravno, otpočinje novi. A 2012. se poklapa tačno sa krajem jednog ciklusa.    Međutim, te godine se završava i još jedan njihov kalendar, nazvan 'kružni', koji je nastao iz svojevrsne kombinacije Tzolkin i Haab ciklusa. Po njemu, poslednja, to jest ova naša civilizacija trajaće 13 baktuna, a započela je 13. avgusta 3114. godine pre Hrista i završiće se, kako smo gore spomenuli 21./22. decembra 2012. godine.

ISCELJUJUĆA ENERGIJA

    Bilo je pokušaja da se utvrdi kako zagonetni krugovi i ostali simboli u žitu deluju na ljude. Farmeri i radnici na farmama tvrde da ih piktogrami neodoljivo privlače i da se, neretko i bez svoje volje, stalno vraćaju u njih. Drugi pak kažu da su svaki put kad su se našli u krugu osetili neobičnu toplotu koja je snažno zračila iz zemlje. Mnogima je pošlo za rukom da u svojim rukama akumuliraju toliko te

Page 17: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

nepoznate energije da su je, kasnije, mogli prenositi i na druge. Naročito su žene osetile tu energiju kao veoma lekovitu i posle svake posete krugovima, osećale su veliki elan i snagu. Ali, pojedinci su se žalili da su odjednom osetili umor i glavobolju. Sada mnogi dolaze da stavljaju ruku na samu ivicu kruga ili nekog drugog simbola, jer se veruje da taj dodir leči od ove ili one bolesti. Čak i sam Pat Delgado tvrdi kako tajanstven energija žitnih krugova u poslednje vreme i u njegovom životu igra sve veću ulogu. Sada, kaže, leči ljude samo dodirom ruke. Ovo naročito pomaže kod kostobolje, ekcema, glavobolje i depresije.

PORICATELJI I LAŽOVI

    Oni koji su pratili vesti koje su se ticale misterioznih krugova u žitu, možda se i sećaju dvojice penzionera koji su jednom engleskom listu, dakle i štampu celog sveta, izjavili da su oni pravili krugove u žitu. Dobro, zna se da su oni lagali. Ali, saznalo se i nešto još mnogo gore - da su lagali po nalogu, i to ni manje ni više nego po nalogu agenata britanske tajne

službe MI5, ekvivalenta ozloglašene američke CIA-e.    Prva indikacija se pojavila kada je Kolin Endrjuz, engleski istraživač krugova u žitu, upitao ovu dvojicu starih penzionera na koji način su napravili tako savršene krugove za koje su tvrdili da su njihova dela. Oni na to pitanje nisu umeli da

Page 18: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

4. BERMUDSKI TROUGAO

ODLETELI U VEČNU MISTERIJU...

Gde su se zauvek isgubile stotine letelica i brodova?

     Jedan od najčuvenijih i najzagonetnijih slučajeva nestanka aviona iznad Bermudskog trougla desio se sunčanog decembarskog dana 1945. u 14 časova i 10 minuta. Pet torpednih bombardera tipa 'osvetnik' poletelo je iz američke vazdušne baze Loderdejl, u Floridi. Krenuli su u pravcu istoka, prema Bahamskim ostrvima, na put dug 600 kilometara. Njihov let nazvan je Let 19 i bio je rutinskavežba. Jednomotorni avioni, sa ukupno 14 članova posade, trebalo je da uvežbavaju bombardovanje ciljeva Kvočka i Pileći greben, blizu ostrva Bimini.

Potom je trebalo da se vrate u bazu Loderdejl, na vreme za večeru. Međutim nikada se nisu vratili.    Poslednji svedoci Leta 19 bili su na jednom ribarskom brodu. Petog decembra 1945. oko 15 časova, istočno od ostrva Bimini, 'osvetnici' su preleteli iznad glava ribara. Komandujući, poručnik Čarls Tejlor, pozvao je u 15 časova i 40 minuta bazu i obavestio nadležne da su u nevolji, jer su se izgubili. Poslednji razgovor sa bazom obavljen je oko 18 časova. Posle toga eskadrili Leta 19 zauvek se izgubio trag. Hidroavion 'Martin Mariner', sa posadom od 13 članova odmah je poleteo da traga za 'osvetnicima'. Ali, već nakon desetak minuta leta njegova radio veza sa bazom u Loderdejlu bila je prekinuta i više nikada nije uspostavljena.    Ratna mornarica SAD organizovala je do tada najobimniju

spasilačku operaciju. Desetine brodova i stotine aviona pet dana tragali su za nestalima. Međutim, nije bilo ni tela, ni olupina, ni tragova ulja, baš ničega što bi moglo biti bilo kakav trag. Istraga je bila nemoćna da ponudi bilo kakvo objašnjenje.    

PRIRODNE ILI ZLE SILE

    Slučaj izgubljene eskadrile 'osvetnika' ostao je do dan danas velika misterija. Bio je to prvi zagonetni nestanak nad Bermudskim trouglom. Pojavile su se raznorazne priče o tome da se

Page 19: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

nešto zlokobno dešava u tom delu istočne obale Amerike. Nagađalo se da je Bermudski trougao mesto vremenskih iskrivljenja i čudnih energetskih polja, gde su, zbog elektromagnetnih uticaja, radio i navigacioni uređaji beskorisni. Neki su pretpostavljali da su u dešavanjima u Bermudskom trouglu upletene neke jezive natprirodne sile, pa čak i da su u sve uključeni i vanzemaljci.    Pet godina nakon nestanka Leta 19, 16 septembra 1950. reporter Asošijeted presa E.V. Džons napisao je članak o 'Izgubljenoj patroli' - kako je nazvao nestalu eskadrilu 'osvetnika'. Naveo je i još nekoliko narednih nesrećnih slučajeva brodova i aviona u istoj oblasti, koja se proteže južno od Bermuda, na relaciji Majami-Portoriko.    Džonsov članak dobio je veliki publicitet. Uskoro su se pojavile raznorazne priče o 'groblju' raznih plovila i aviona u tom delu Atlantskog okeana. Po nekima, svi ti slučajevi nesreća u Bermudskom trouglu su delo zlih sila. Razrađivane po novinama, časopisima i knjigama, ove priče postale su sve neverovatnije. Na primer, u jednoj od njih, izvesni poručnik Voker izbezumljeno viče u svojoj poslednjoj radio poruci: 'Znam gde sam sada...Ne idite za mnom... Izgledaju kao da su iz svemira!'. A u filmu 'Bliski susreti treće vrste', Stiven Spilberg iskazao je svoje uverenje da su pilote Leta 19 oteli vanzemaljci.

ISTORIJA ZAGONETKI

   Da bi proširili misteriju i našli joj korene, autori jedne knjige o Bermudskom trouglu ušli su u trag davnim zbivanjima na ovom području. Navodno se došlo i do nekih podataka o tome da je i pre nešto više od pet vekova i Kristofor Kolombo imao zagonetna iskustva u ovoj oblasti.

    Još u 16. veku, kada je počelo intenzivnije istraživanje Novog sveta, sujeverni mornari su pričali o morskim nemanima koje razbijaju brodove i gutaju mornare. Izdrugih dokumentovanih iskustava može se, na primer, videti da su između 1781. i 1812. godine isčezla četiri američka ratna broda. Godine 1880. po vedrom danu bez vetra, isplovio je sa Bermudskih ostrva britanski brod za obuku 'Atlantida'. Nestao je zajedno sa 250 ljudi na njemu. Američki brod za snabdevanje 'Kiklop' napustio je 4. marta 1918. Barbadoska ostrva. Plovio je za Baltimor, ali tamo nikada nije stigao. To su

samo neki od primera misterioznih nestanaka iz prošlosti. Za svaki brod nestao u ovom području postojala je mogućnost da bude proglašen žrtvom 'nepoznate aveti'. U Bermudskom trouglu nestajali su i španski jedrenjaci, britanske fregate, brodovi Sjedinjenih Država za snabdevanje, tovarni brodovi i tankeri mnogih zemalja. U njemu je do danas nestalo i nekoliko stotina aviona, a živote je izgubilo nekoliko hiljada ljudi.    Ipak, uzevši sve u obzir, Ratna mornarica SAD-a ne smatra da su vode Bermudskog trougla nešto posebno opasne. I Obalska straža SAD, koja ima spasilačku bazu u MAjamiju, veruje da se većina nestanaka može pripisati 'jedinstvenim odlikama sredine' tog regiona. To je mesto gde je golfska struja veoma jaka i gde se litice kontinentalnog grebena spuštaju u kanjone duboke kilometrima. U podvodnim pećinama stvaraju se veoma jake struje, a arktički vetrovi susreću se sa toplim tropskim vazduhom, pa voda postaje opasno ćutdljiva, stvarajući tornada i iznenadne oluje.

DA LI SU PILOTI POGREŠILI

     Ima istraživača Bermudskog trougla koji smatraju da u tom području na čovekovu orijentaciju utiču određene sile. Neki ugledni geolozi tvrde da na Zemlji, odnosno u njenom

Page 20: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

magnetnom polju - čija priroda još nije objašnjena u potpunosti, postoje oblasti u kojima nastaju razni poremećaji. U Bermudskom trouglu, na primer, igla kompasa zaokreće čak i za 20 stepeni u odnosu na stvari pravac sever-jug. To znači da se ona usmerava prema geografskom, a ne prema magnetnom polju. Navigatori o tome strogo vode računa, da se ne bi dogodila nesreća.

    Kombinacija reznih sila sigurno je jedno od najlogičnijih objašnjenja za fenomen Bermudskog trougla. Međutim, da se vratimo na nestanak eskadrile 'osvetnika', tojest Letu 19, iz decembra 1945. Pilot Džon Majer dugi niz godina istražuje sudbinu 'izgubljene patrole'. On tvrdi da su se oni jednostavno izgubili i da su zatim bili 'progutani' u nekoj velikoj oluji. Navodno, on tačno zna šta se dogodilo sa Letom 19. Prema njegovoj teoriji, pet avion tipa 'osvetnik' trebalo je, posle vežbe bombardovanja, da produže let na istog do spruda zvanog Velika uzengija, a zatim ka severu do spruda Veliko jedro, i, najzad, da se okrenu jugozapadu radi povratka u bazu Loderdejl. Međutim, nakon 90 minuta, poručnik Tejlor isvestio je bazu da su njegovi kompasi pokvareni i da ne znaju gde se nalaze. Smatrao je da se nalaze negde iznad Floride, mnogo dalje od željenog kursa.    Majer, koji je godinama leteo nad područjem Floride i Kariba, proučavao je radio izveštaje i procenjivao vetrove, vreme i potrošnju goriva. Unosio je na kartu maršutu

'osvetnika', dokazujući da oni nisu bili iznad navedenih sprudova, već iznad veoma sličnih ostrva zvanih Abako. Znači, prema Majerovom mišljenju, kada je Tejlor naredio pilotima da lete severoistočno, da bi došli do Floride, on ih je u stvari uputio još dublje ka pučini Atlantika. Dok su krivudali po pogoršanom vremenu, nestalo im je goriva, pa su pali u okean. U okviru ovih tvrdnji Majer je organizovao i ekspediciju ne bi li pronašao olupine 'izgubljene patrole'.    Majerov rad ostao je u domenu teorije, sve dok tragedija koja je usledila nije bacila više svetla. Neposredno posle poletanja iz Kejp Kaneverala, spejs šatl 'Čelendžer' je eksplodirao. Bilo je to 1986. godine. Sva moguća oprema za podvodno istraživanje bila je hitno dopremljena na Floridu. Trebalo je ispitati morsko dno kod Kejp Kaneverala, ne bi li se pronašli ostaci letelice.    Top priliko, na morskom dnu otkriven je jedan stari ratni avion, verovatno DC 3. Ali, Majer je mislio drugačije. Uspeo je da izdejstvuje povratak podmornice na mesto gde se nalazila olupina tog aviona. Na dubini oko 120 metara i oko četiri kilometra od mesta gde je Majer proračunao da je potonuo Let 19, podvodne kamere snimile su karakterističan mitraljez, kakav su imali avioni tipa 'osvetnik'. Avion je izvađen iz vode.    'Bila je to samo gomila rđe. Proveo sam dva meseca ribajući ga, ali nije bilo načina da se identifikuje. Verujem da je to bio avion kojim je pilotirao jedan od članova Leta 19, kapetan Džordž Stivens. Njegov avion imao je registarski broj 73209, a mi smo pronašli samo 209, ispisano u fragmentima. Nismo mogli sa sigurnošću da dokažemo da je to zaista bio avion iz Leta 19' - ovako je razočarano ispričao MAjer. Ratna mornarica SAD preuzela je ostatke aviona i prodal ih u staro gvožđe. Majer nije mogao sebi da priušti dalja istraživanja da bi potkrepio svoju teoriju.    Tada je sa Floride stigao Grejem Hoks. Hoks, rođen u Londonu, čuven je po istraživanju dubokih voda. Dok je njuškao okolo u svom istraživačkom brodu 'Duboko more', njegov sonar i kamera uhvatili su profile pet aviona tipa 'osvetnik'. Bili su uspravljeni i uglavnom neoštećeni. Nalazili su se na dubili od oko 200 metara, u krugu od oko dva i po kilometra. Baza Loderdejl udaljena je 30 kilometara od tog mesta. Izgledalo je da se najzagonetnija avionska misterija Bermudskog trougla najzad  počinje rešavati.

KAO PESMA SIRENA

Page 21: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

    Međutim, posle mesec dana medijske histerije, Hoks je objavio da to zapravo nisu avioni sa Leta 19. Detaljnim pregledima otkriveno je da to jeste pet 'osvetnika', ali ne onih 'pravih'. Identifikacioni brojevi nisu se uopšte poklapali, a nađeni avioni bili su stariji od onih koji su nestali 1945. godine. 'Osvetnici' koje je pronašao Hoks su, izgleda, završavali u okeanu greškama pilota koji su se obučavali na top području između 1943. i 1945. Arhiva ratne mornarice SAD obelodanila je da je, osim 'Izgubljene patrole', tih godina bar još 129 drugih 'osvetnika' bilo žrtva loše procene leta svojih pilota ili nevremena.    Prema Hoksovom mišljenju, jedini izazivači katastrofa aviona i

brodova u Bermudskom trouglu jesu meteorološke neprilike u tom delu Atlantika. 'Tamo je vreme nepravedno. Ako idete oko rta Horn očekuje vas loše vreme, ali u Floridi ljudi sede u košuljama kratkih rukava na jakom suncu. Vreme je kao pesma sirena, gadne oluje iznenada udaraju, brzo nestaju i niko ih nikad više ne vidi' - priča Hoks.    Ipak, Hoks je pomalo i zadovoljan što 'Izgubljena patrola' još nije pronađena. Ne želi da on bude taj koji će 'zakopati' legendu o Letu 19. Kako on kaže - 'Ljudi bi više voleli da se u Bermudskom trouglu krije čudovošte kao, na primer, ono iz Loh Nesa, ili da su dešavanja uzrokovana nekim natprirodnim silama. Može se reći da je misterija Bermudskog trougla i danas veoma živa'.

NEOBJAŠNJENA IŠČEZNUĆA

    Od mnogih nestanak i nesreća u Bermudskom trouglu navešćemo samo neke. U luci Norfolk u SAD, 27. maja 1968. vojni predstavnici i meštani okupili su se da sačekaju atomsku podmornicu 'Norfolk'. Sedam dana ranije javila se sa položaja kod Azorskih ostrva. Posle toga prekinut je radio kontakt, verovalo se, zbog kvara na primopredajniku. Ali, podmornica se nije pojavila, pa su stotine aviona i brodovi krenuli u potragu. Prokrstarili su taj deo Atlantika uzduž i popreko, međutim podmornici nije bilo ni traga ni glasa. Ratna mornarica SAD nije uspela da pronađe nikakvo objašnjenje za ovu nesreću.    Između 30. juna i 10. jula 1969, znači za samo desetak dana, isčezle su posade četiri plovna objekta. Najpre je, 30. juna, jedan britanski brod naišao na napuštenu lađu dugačku 18 metara. Nikakvih tragova posade nije bilo. Zatim je, 6. jula, jedan švedski brod naišao na šest metara dugi čamac. Utvrđeno je da je potpuno ispravan, ali da je posada isčezla. Britanski tanker 'Helisoma' otkrio je između Azorskih i Bermudskih ostrva lađu dugu 110 metara, bez posade. I konačno, 10. jula 1969. pronađena je 12 metara duga jahta, takođe bez ljudi.    Sredinom aprila 197. teretnjak 'Milton latrides' nestao je na putu iz Nju Orleansa za Kejptaun. U martu 1973. teretnjak 'Anita', od dvadeset hiljada tona, isčezao je na putu za Nemačku. Na sebi je imao 32 člana posade.    Ronioci su, sredinom februara 1972. pronašli u Meksičkom zalivu ostatke tankera 'V.V. Fog', dugog 107 metara. Tanker je nestao 1. februara, sa 39 članova posade. Pronađeno je kapetanovo telo u njegovoj kabini. U ruci je držao šoljicu za kafu.

I DALJE NA POČETKU

    Engleski naučnik Ajven Sanderson pretpostavlja da bi u događanjima u Bermudskom trouglu udela mogla imati i nama nepoznata podvodna civilizacija. Ako postoje, smatra on, verovatno nas u novije doba proučavaju. Možda u namavide opasnost po sopstvenu civilizaciju, to jest, za sopstveni opstanak. Zbog toga možda, podvodna bića izlaze iz okeana u letećim tanjirima i uzimaju

Page 22: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

'uzorke' sa brodova i aviona. Sanderson ovu tvrdnju potkrepljuje mnogim izveštajima o NLO-ima koji su izletali velikom brzinom iz vode, naročito u blizini Floride.    Novinar Art Ford ukazuje na koincidenciju da avioni i brodovi nestaju baš u području koje danas služi kao sektor iz kojeg se lansiraju svemirske rakete. Kako on kaže: 'Nama je istočna obala Floride idealna za ispaljivanje svemirskih brodova u kosmos. Možda je, isto tako, ovo područje idealno i za ateriranje svemirskih letelica iz nama nepoznatog prostora Okeanski koridor od svemirske baze Kejp Kanaveral do baze Loderdejl nije opterećen avionskim linijama, to jest, može se reći da ih i nema'.

    To znači da je opasnost od sudara u vazduhu gotovo samo teoretska. Taj deo okeana mestimično je načičkan malim ostrvima koja bi mogla služiti kao 'oznake' za navođenje ili mesta za ateriranje u slučaju nevolje. Sva ta ostrva mogu da se prepoznaju i sa velike visine.    Čarls Berlic, autor jedne od knjiga o Bermudskom trouglu, dozvoljava mogućnost da ova misteriozna oblast, kao i neke druge čvorne lokacije elektromagnetskih gravitacionih sila na zemlji, predstavljaju 'prozor' kroz koji dolaze i odlaze 'kosmički posetioci' i odnose ljudska bića radi proučavanja, raznih eksperimentisanja ili nečeg sasvim trećeg. I tako, uprkos svim naporima, misterija Bermudskog trougla i dalje je daleko od rešenja, i dalje nastavlja da golica našu maštu.

5. GDE JE ATLANTIDA?

POSTOJI LI JOŠ...?

Da li je to bila civilizacija koju su osnovali vanzemaljci i da li našu civilizaciju vode - mudraci sa Atlantide?

     Najpoznatiji opis Atlantide dao je drevni grčki filozof Platon, koji je izneo u dva svoja dijaloga Timaeusu i Critiasu. Prema zapisu u Timaeusu, priču o cvetajućoj civilizaciji na ostvru Atlantida i njenoj propasti od 10 milenijuma pre naše ere ispričao je atinskom državniku Solonu jedan egipatski

sveštenik.  Tajni spisi iz rozenkrojcerske biblioteke označavaju Platona kao čuvara i poverenika atlantiđanske tradicije. Po njemu, ovo veliko ostrvo - kontinent, nalazilo se iz Herkulovih stupova (Gibraltara), i

Page 23: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

imalo je površinu od 154.000 kvadratnih kilometara.     Na njemu je živelo oko 20 miliona stanovnika, a zemlja je obilovala toplim izvorima, plodnim ravnicama koje su bile ispresecane mnogim kanalima koji su omogućavali dve žetve godipnje. O bogatstvu Atlantide govorio je podatak da je njen glavni grad bio opkoljen visokim bronzanim zidom, a dvorci i hramovi bili su prekriveni zlatom i srebrom.    Do 9.000  godina pre Hrista ta je civilizacija gospodarila u tom delu sveta i njena državna zajednica poslužila je Platonu da osmisli svoje najveće delo 'Država'. A onda, po zabeleškama Platonovim, 'jednog užasnog dana i jedne užasne noći, Atlantidu je progutalo more'. GOSPODARI SILA IZ KOSMOSA Austrijski inženjer Oto Henrih Muk

izneo je hipotezu da se Atlantida mogla nalaziti u blizini Azorskih ostrva, koja leže na udaljenosti od oko 1200 kilometara od Evrope. U oblasti Azorskih ostrva, greben koji deli dno Atlanstvog okeana na dva dela, i čija visina pod morem dostiže 3.000 metara, širi se u plato širine 400 i dužine 1.000 kilometara. Severno od njega podižu se podvodne vulkanske planine. Pojedini njihovi vrhovi uzdižu se nad površinom okeana, a to su danas Azorska ostrva. Veličina i oblik podvodnog platoa

podudaraju se sa Platonovim opisom Atlantide.    Ono što je tajno društvo Rozenkrojcera - Bratstvo Ružinog Krsta, dozvolilo da se otkrije javnosti kada je u pitanju Atlantida, zabeležio je u svojoj knjizi 'Nevidljiva imperija' francuski Veliki majstor Reda Ružinog krsta, Rajmon Bernar.    Po njemu, ona je bila samo 'srce sveta', a kontinentom i kolonijama koje je imala širom sveta, upravljao je Savet mudraca, koji je, kao najviši organ, bio čuvar tajnog znanja. Ono se nalazilo u hramu u obliku piramide. Sve ostale piramide u svetu građene su kao kopije ove glavne piramide, na pažljivo odabranim lokacijama, uključujući i Keopsovu piramidu u Egiptu.    'Samo je jedna piramida, ipak, preslikavala savršenu piramidu, i to čak i urazličitoj razmeri: ona je poznata kao Keopsova piramida. Ona na licu sveta ovekovečava u potpunosti mudrosti Atlantiđana, dok ostale piramide otkrivaju samo deo toga. Atlantiđani su znali i prirodu i moć izvesnih kosmičkih sila, naročito teluričkih struja, i pažljivo su ih primenjivali u poljoprivredi i harmonično održavali opšti balans tih strujanja da, da bi izbegli geološke katastrofe čije sprečavanje se nalazilo van ljudske moći', -

Page 24: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

govori Rajmon Bernar.     Sličnu funkciju su imali i megaliti, dolmeni i menhiri, koji su, tamo gde su takve zaštite u obliku piramida bile suvišne, označavali mesta gde su se sjedinjavale sile i fokusirala univerzalna kosmička energija, pa su bila

pogodna za održavanje ceremonija. Ceo svet je bio konstruisan kao neka vrsta prijemnika i pojačivača sila, između ostalog i u cilju poboljšanja poljoprivredih prinosa.    Šta je prema Bernaru, dovelo do katastrofe? Zbog intrige i neznanja, došlo je do pogrešnog korišćenja piramide, i planetarna katastrofa bila je neminovna. Ona je izmeni lice Zemlje i ostala je u predanju zabeležena kao POTOP. Vrhovni mudraci Atlantide, svoje novo utočište pronašli su u

Egiptu.najsavršeniju od svih,

VIZIJE EDGARA KEJSA

   Poznati američki vidovnjak Edgar Kejs imao je viziju Atlantide kao kontinenta koji su zapravo pogodile tri katastrofe: prve dve oko 15.600 godina pre Hrista, kada se podelila na ostrva, a prilikom poslednje kataklizme, pre 12.000 godina, potopljen je i ostatak. Atlantida se prostirala od Sargaškog mora do Azora, na površini jednakoj veličini Evrope i Male Azije zajedno.    Pre poslednje katastrofe, rekao je Kejs, Atlantiđani su se iselili u Peru, Egipat, Meksiko, Novi Meksiko i Kolorado, i mada je njihova civilizacija u početku bila zaista na visokom nivou, vremenom je nestala.    Na samom kontinentu, tvrdi Edgar Kejs, Atlantiđani su znali tajnu koncentrisanja solarne energije u takozvani 'kamen sa magnetskim svojstvima', i ona se koristila u poljoprivredi, industriji, transportu, pa čak i u domaćinstvima.    Veliki 'Atomski kamen' bio je smešten ispod kupole sa pokretnim zidovima, nalik onima u astronomskim opservatorijima. 'Njegova nevidljiva radijacija delovala je na primajuće kamenje koje je snabdevalo pogonskom snagom vazdušne, kopnene i morske mašine. Veliki kamen bio je cilindrični kristal sa mnogo zaravnina, a njegov vrh je bio oblikovan na takav način da je zarobljavao solarnu energiju i koncentrisao je u sredinu cilindra.    Kejs je predvideo da će tragovi Atlantide biti otkriveni na tri mesta: u Egiptu, na ostrvu Biminiju i na Azorskim ostrvima. Ovo proročanstvo je dao 1940. godine, a informacije o Atlantiđanima, kako je tvrdio, dobio je 'direktno sa one strane'. Takođe je predvideo početak ponovnog uzdizanja Atlantide, navodeći da će Posejdonija biti prvo ostrvo koje će se ponovo pojaviti, i to oko 1968. ili najkasnije do 1976. godine. Dva su se

Page 25: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

proročanstva do sada ostvarila !!!

NOVA POSEJDONIJA

    Konačno, na 35.paraleli i u Bermudskom trouglu 1970. godine dogodio se zadivljujući fenomen: unutrašnja vatra tinjala je u paklenim pukotinama ostrva Lanzarot, a vode Furnasa, kod San Miguela, vrile su i tutnjale proizvodeći blatnjave kratere, a pesak i lava novorođenog ostrva pored Fajala su se polako hladile.

    U isto vreme, francuski ronilac Dimitri Rebikof bio je prvi koji je primetioimpresivne podvodne mase blizu zapadne obale Biminija, mada je za više od trideset godina na hiljade podvodnih ribolovaca obilazilo Bimini, malo ostrvo u Bahamima, oko 50 kilometara od Majamija, i ronilo u istoj oblasti gde i Rebikof, a da nikada niko od njih nije čak ni primetio ništa slično. Te čudne formacije stena, koje su se, kada ih je Rebikof u saradnji sa jednim američkim profesorom fotografisao, pokazale kao antički

zidovi, bili su dugački oko 76 metara i sastavljeni od ogromnih kamenih blokova visokih 4, 87 metara, i nalaze se šest metara ispod površine mora, a uzdižu se manje od 60 santimetara od morskog dna.       Arheolozi su, mada nerado i vrlo oprezno, morali da priznaju da se radi o drevnim tvorevinama ljudskih ruku, i da nemaju objašnjenja o kakvim građevinama se ovde radi, ko ih je podigao, kada i čemu su služile. Jedino su, na osnovu podatka dobijenog avionskim snimanjem da se zidine nalaze šest metara ispod površine mora, zaključili da su ruševine stare od 6-7 hiljada godina, iz jednostavnog razloga što je tada Atlantik bio za toliko ispod sadašnjeg nivoa.    Međutim, s obzirom da je teško zamisliti da su građevine bile podignute na temeljima koje je zapljuskivao okean, i to još u području koje su periodično pogađali uragani, zidine kod Biminija morale su biti bar jop pet do šest mestara iznad morske površine, što se onda vremenski poklapa sa pretpostavkom da je Atlantida nestala u talasima pre 12.000 godina.

OPET ĆE IZRONITI NA SVETLOST DANA

    Kada su, po Velikom majstoru rozenkrojcera, Rajmonu Bernaru, mudraci sa Atlantide izbegli pre poslednje katastrofe u Egipat, oni nisu obnovili svoju imperiju, poučeni iskustvom koje su imali, nego su stvorili jedan univerzalni

Page 26: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

plan - kako da CEO SVET POSTANE NOVA ATLANTIDA!    Učinili su to tako što su se povukli u tajnost, ali su, ostavljajući ipak

ljudima slobodnu volju, vodili i usmeravali čitav naš razvoj. Oni su davali čovečanstvuotkrića, navodeči ga na njih, polako otvarajući bogatu riznicu naučnog i tehnološkog znanja sačuvanog sa Atlantide.    Međutim sve to znanje je poreklom iz DRUGE GALAKSIJE, i doneli su ga oni koji su postali prvi vladari Atlantide, dakle vanzemaljci! Neki od njih vratili su

se na svoju planetu, drugi su ostali na Zemlji da svoju misiju ispune do kraja. Sve zemaljske civilizacije potiču od te druge grupe - barem tako tvrdi Rajmon Bernar. Sada je došlo vreme izbora! Biće označeno ponovnim pojavljivanjem atlantiđanskih mudraca u javnosti, i čovečanstvo će se suočiti sa mogućnošću velikog napretka, ukoliko dostignuća bude koristilo u prave svrhe, ili totalne propasti - ali ovog puta ne samo jednog kontinenta, nego čitave planete.    Atlantida će, ubeđen je Rajmon Bernar, izroniti iz mora i ljudska rasa će se vratiti na nju, upravo tamo odakle zapravo i potiče, a nakon toga krenuće u nova osvajanja, i budući vekovi doneće uniju planeta i galaksija, što će konačno, sa univerzalnim buđenjem svesti, do kraja ispuniti početni plan.    Rozenkrojcerski tajni spisi nagoveštavaju da današnji Atlantiđani, koji su zamenili bivši Savet mudraca, i sada deluju rasuti svuda po svetu, i to u saradnji sa 'Visokim Savetom A...' - ne navodeći o kakvom je Savetu ovde reč.    Da li će budućnost potvrditi ovakva predviđanja, ostaje da se vidi, a što se tiče prošlosti, poslednjih godina sve je više potvrda da se između 9.000 i 9.600 godina pre Hrista zaista dogodila kataklizma kakva je mogla da uništi Atlantidu!    Naime, proučavanjem dna Meksičkog zaliva, naučnici su ustanovili da je pre 12.000 godina nivo mora naglo porastao, i da se podigao za oko 50 metara i poplavio kopno. Da li je to bila posledica topljenja glečera po završetku ledenog doba, ili udara velikog asteroida o Zemlju, kako pretpostavljaju drugi naučnici, može samo da se nagađa. u svakom slučaju, u Bibliji je sačuvana uspomena o opštem potopu.

    Drugi dokaz pružio je poznati istraživač morskih dubina Žak Kusto, koji je u blizini ostrva Andros, na Bahamima, otkrio na dubini od 50 metara podvodnu pećinu ispunjenu stalagmitima i stalaktitima. Poznato je, međutim, da oni nastaju samo na površini zemlje, a ni u kom slučaju na morskim dubinama, i to

Page 27: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

postepenim taloženjem krečnjaka koje traje hiljadama godina. I u blizini Hondurasa, Kusto je pronašao čitav niz pećina sa ovim pećinskim nakitom, ali oni su stajali HORIZONTALNO, a ne vertikalno, što se protivi svim zakonima prirode! Jedino objašnjenje je da su usled snažnog potresa pećine bile otkinute od kopna i tako se u neobičnom položaju našle na dnu mora. Analiza jednog stalagmita pokazala je da se dogodilo pre 12.000 godina.    Postoji još jedna pretpostavka koju su izneli neki okeanografi, a to je da je civilizacija Atlantide postojala davno na jednom grčkom ostrvu u Egejskom moru. Ostrvo se tada zvalo Tera, a danas se zove Santorini, i da je oko 1.500. godine pre naše ere izbila na njemu jaka erupcija vulkana, da se usled toga obrazovao veliki talas cunami i da je sve to dovelo do nestanka napredne civilizacije na ostrvu Kritu.    Bilo kako bilo, nove teorije će izlaziti na svetlost dana, ali dali će to učiniti i Atlantida, veliko je pitanje?

6. KO UBIJA NAUČNIKE ?

    Postaje sve očiglednije da su naučnici koji rade na tajnim projektima vrlo potrošna roba i da u jednom momentu jednostavno bivaju likvidirani, da bi njihove gazde sprečile eventualno curenje poverljivih podataka. Svi ovi ljudi su život izgubili pod vrlo misterioznim okolnostima, mada za sve njih zvanična istraga kaže, da su izvršili samoubistvo.Zajedničko svima njima bilo je da su radili na tajnim projektima, Zvezdani Štit, Ešalon, biološko oružje... Krenimo redom.

TEHNIČKI TAJNI PROJEKTI, ZVEZDANI ŠTIT, EŠALON... Vidmal Daibhai, pakistanac koji je radio u General Electrics na vrlo

osetljivom i tajnom projektu Zvezdanog štita, rata u vasioni, koji je bio pod patronatom NSA, to jest UK/USA.On je 4.augusta 1986. seo u svoj auto, odvezao se 200 kilometara do mosta u Bristolu i bacio se sa mosta Klifton.Policija je pod hitno ustanovila samoubistvo, mada nisu mogli da objasne otkud u automobilu dve čaše do pola pune vina, iako Daibhai nikad nije pio.Škotland jard je objavio da su nađeni otisci prstiju i da je samoubica pripadao sekti Anu Pam Mission za koju se kasnije ustanovilo da nikada nije ni postojala.Osnovano se sumnja da mu je u samoubistvu "malo pomogla" NSA.

Ašraf Šarif koji je radio u Markoni Defens Sistemu je 28.oktobra iz Londona otišao takođe u Bristol.Tamo je vezao kraj debelog konopca za granu drveta, sebi namakao omču oko vrata, seo u automobil i krenuo.Glava mu je skoro otpala od tela.

Page 28: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

Avtar Singa koji je radio u Mrkoniju na vojnom programu, takođe je izvršio "samoubistvo" mada njegovo telo nije nikada pronađeno.

David Sands, istraživač u firmi Erasmus koja je povezana sa Markonijem na vojnim projektima, 30.marta 1987. napunio je automobil sa kantama punim goriva, seo u auto i zaleteo se u zid napuštene fabrike.

Džon Feri, penzionisani general koji je radio u Markoniju na napoznatom odbrambenom projektu, u julu 1990. godine došao je u svoj stan, ogolio žice električne instalacije i uhvatio ih golim rukama.Policija je odmah utvrdila da je izvršio samoubistvo, mada je nekoliko svedoka tvrdilo da su sa generalom u stanu neko vreme bila dvojica muškaraca.

Endrju Hal se ubio u svojoj garaži izduvnim gasovima od automobila.Isto je uradio i Džek Volfrand, koji je takođe radio u General Elektricsu kao istraživač.

    Takođe, "samoubistva" su izvršili i naučnici: Ernest Brokvej, Stiven Dikvater, Džordž Frenk i Stefan Oke.Svi oni su bili angažovani od strane GCHO na projektutajne kontrole komunikacija.Još barem petnaestak naučnika koji su svi bili povezani sa projektima istraživanja vasione, NLO-a i vanzemaljaca, takođe su izvršili "samoubistvo", mada se smatra da su u stvari bili žrtve tajanstvenih ljudi u crnom. Smatra se da su ljudi u crnom ili sajlensersi (oni koji primoravaju na ćutanje) u stvari komandosi tajenstvene grupe MAŽESTIK 12 čiji su članovi rešeni da na bilo koji način obezbede potpunu tajnost vojnim projektima kao i da uklanjaju sve one koji prekrše njihova pravila ćutanja.

MIKROBIOLOZI, BIOLOŠKO ORUŽJE

    Od početka 2000.godine do danas, na misteriozan način stradalo je preko 40 mikrobiologa.Zajedničko svima bilo je što su se mnogi od njih bavili biološkim oružjem.

Pet neimenovanih mikrobiologa poginulo je 4.oktobra 2001. kada im se srušio avion blizu ruske granice na Crnom moru.Navodno, avion je oboren raketom terorista.Nastradali mikrobiolozi leteli su iz Izraela u Novosibirsk.Izrael kao i Novosibirsk smatraju se vrhunskim centrima mikrobioloških istraživanja.Novosibirsk je poznat kao naučni centar Sibira, u kojem se nalazi preko 50 istraživačkih postrojenja i čak 13 univerziteta.

Benito Kue, 52-godišnji doktor, 12.novembra 2001. pretučen je do smrti od nepoznatih napadača.Preminu je u bolnici.Dr Benito Kue bio je ćelijski biolog i ekspert za infektivne bolesti koji je bio uključen u značajna istraživanja side i kancera.

Page 29: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

Dr Don Vili (57 godina) nestao je samo četiri dana nakon Dr Kuea.Bio je vrhunski stručnjak za smrtonosne zarazne viruse, uključujući HIV i Ebolu.Radio je na Harvardu i bio uključen u istraživanje DNK sekvenci.Njegovo vozilo nađeno je napušteno na jednom mostu u blizini grada, a mesec dana kasnije pronađeno je njegovo telo u Misisipiju.

Tri izraelska mikrobiologa, Avišai Berkman, Amiramp Eldor i Jakov Mesner, nastradala su 24.novembra 2001. godine u sumnjivom udesu putničkog aviona.Za ovu nesreću optuđeni su teroristi, mada neki smatraju da je u pitanju diverzija nekih moćnih interesnih grupa.

Dr Dejvid Švarc (57 godina), 10.decembra 2001. godine izboden je nožem u svojoj kući u Laudonu, Virdžinija.Za ovo ubistvo optuženi su trojica tinejdžera koji su se bavili okultizmom.Dr Dejvid Švarc bio je čuveni biofizičar, posebno cenjen u istraživanju DNK sekvenci.

U Australiji je 14.decembra misteriozno stradao dr Set Van Ngujen (44 godine). On je nađen mrtav u svojoj laboratoriji navodno ugušen smrtonosnim gasom iscurelim iz rashladnog sistema.Dr Ngujen radio je na vakcini za zaštitu od biološkog oružja, ili možda na samom njegovom stvaranju.

U Engleskoj, 23.decembra 2001.godine, nađen je mrtav Dr Vladimir Pasešnik. Bio je ruski mikrobiolog koji je prebegao u Veliku Britaniju i poznat kao jedan od pionira istraživanja na polju biološkog oružja, priznat istraživač DNK sekvenci kao i tragalac za alternativnim antibioticima.Bio je bliski saradnik sa Vilijamom Patrikom koji je za vojsku SAD eksperimentisao sa antraksom.Po jednoj verziji Pasešnik se zarazio u Londonu smrtonosnim virusom prilikom ekshumacije 10 žrtava epidemije gripa iz 1919.godine.

U januaru 2002. u Moskvi je nađen mrtav ruski mikrobiolog, član Ruske akademije nauka, dr Aleksej Bruslinski.

U istom mesecu nađen je mrtav još jedan ruski mikrobiolog, dr Ivan Glebov.Zvanično, bio je žrtva razbojničkog napada.

9.februara 2002. godine ispred svoje kuće u Moskvi nađen je mrtav dr Vladimir Koršunov.Bio je šef mikrobiološkog odseka na ruskom Državnom medicinskom fakultetu.Istog dana u ruskim novinama je objavljeno da je dr Koršunov verovatno pronašao vakcinu za zaštitu od biološkog oružja ili je pak radio na njegovom stvaranju.

12.februara 2002. godine, nađen je mrtav u svojoj kući u Norviču u Engleskoj, dr Jan Langford, britanski mikrobiolog ruskog porekla.Bio je poznati specijalista za leukemiju i infektivne bolesti.

28.februara u San Francisku ubijena je biolog ruskog porekla, Tanja Holcmajer.U nju je pucao njen kolega Guang Huang, a nakon toga izvršio je samoubistvo.Holcmajerova je u Ameriku došla 1989. godine i upravo je bila na tragu jednog novog i efikasnijeg leka protiv side.

24.marta 2002. godine, dok je džogirao u Kembridžu, na dr Dejvida Vin Vilijamsa naleteo je automobil i naneo mu smrtonosne povrede.Dr

Page 30: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

Vilijams je učestvovao u astrobiološkom istraživanju  na Antarktiku i bio saradnik NASA-e.Pručavao je sposobnost adaptiranja mikroba u ekstremnim uslovima i prilikom bombardovanja ultravioletnim zracima, kao i globalno zagrevanje.

25.marta 2002. poginuo je u svom avionu Stiven Mostov, dekan na Univerzitetu u Koloradu.Dr Mostov bio je jedan od vodećih eksperata za infektivne bolesti i poznat kao veliki stručnjak za bioterorizam.

Dr Leland Rikman (47 godina),  umro je 24.juna 2003. godine posle neke vrlo čudne glavobolje.Smrt ga je zatekla u Africi u Lesotu gde je podučavao tamošnje medicinske radnike preventivi u tretmanu side.Bio je ekspert u više oblasti, infektivne bolesti, epidemiologija i mikrobiologija.Od 11.septembra 2001. godine bio je savetnik za bioterorizam.

18.juna 2003. godine umro je Dejvid Keli, britanski ekspert za biološko oružje.Smrt je nastupila navodno posle jedne obične posekotine na ručnom zglobu.Bio je visoki zvaničnik pri nekim vladinim službama i viši savetnik za biološko oružje u Ujedinjenim Nacijama.

Profesor Majkl Perič (46godina) stradao je 11.oktobra 2003.godine u saobraćajnom udesu kada je sleteo kolima u reku i udavio se.Bilo je to za vreme njegovog učešća u suzbijanju jednog specijalnog virusa u oblasti Zapadnog Nila.

Takođe u saobraćajnom udesu 20.novembra 2003.godine, nastradao je i Robert Lesli Burgof (45 godina) iz Teksasa.Na njega je naleteo automobil koji je iz neobjašnjivih razloga skočio na trotoar.Ovaj naučnik bio je poznat po tome što je proučavao neki zagonetni virus koji je posebno harao na brodovima krstaricama.

Poznati virusolog, Robert Šop, umro je 23.januara 2004. godine od komplikacija prilikom transplatacije pluća (kasnije utvrđeno da je uzrok smrti nepoznat virus).Zalagao se za stvaranje jedinstvene laboratorije gde bi se izučavale sve zarazne bolesti kao i gde bi se vršila istraživanja za odbranu od biološkog oružja.

Samo dan kasnije, posle Roberta Šopa, od srčanog udara umro je i dr Majkl Patrik Kili, sa kojim je Robert Šop blisko sarađivao u biolaboratoriji u Teksasu.Bio je ekspert za bolest ludih krava i ebolu. 

Mikrobiolog Vadake Srinivasan, umro je 13.marta 2004. od posledica saobraćajnog udesa.

5.maja jedan neimenovani ruski naučnik, smrtno je stradao u jednoj njihovoj laboratoriji, kada se navodno slučajno ubo špricem koji je sadržao virus ebole.

25.maja 2004. na potpuno isti način nastradala je mikrobiolog Antonina Presnjakova, koja se takođe "slučajno" ubola špricem sa ebolom.

Page 31: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

24.juna 2004.godine, nađen je mrtav u svojoj kanselariji dr Asefa Tulu, epidemiolog iz Dalasa.

27.juna 2004.godine nastradao je mikrobiolog dr Pol Norman iz Solsberija.Srušio se sa svojim avionom cesnom u Devonu.Ostaci aviona su preneseni odmah u jednu bazu, ali izostao je izveštaj o uzroku udesa.Dr norman bio je takođe ekspert za hemijsko i biološko oružje.

21.jula 2004.godine, umro je dr Džon Bedvej, ekpert za infektivne bolesti i borac protiv zagađenja voda.Smrt je nastupila dve nedelje nakon što je dr Bedvej kod sebe primetio neke čudne simptome.

Istog dana nađen je obešen u svojoj vikendivi, profesor Džon Klark, ekpert za nauku o životinjama i biotehnolog.Bio je poznat po tome što su njegova genetska istraživanja stvorila uslove za rađanje prve klonirane životinje, ovce Doli.Bio je i šef naučne laboratorije gde je taj poduhvat i izveden.

2.novembra 2004.u Meksiku je umro pod nerazjašnjenim okolnostima Džon R.La Montanj.Bio je ekspert za infektivne bolesti.

29.decembra 2004.godine pod snežnom lavinom nastradali su bračni par Tom Torn i Bet Vilijams.Bili su eksperti za bolesti koje prenose životinje.

7.januara 2005. godine dr Jeong H. Im, nađen je izboden nožem u prtljažniku svog izgorelog automobila.

OSTALE OBLASTI 1997. godine ostrvo Monserat u Karipskom moru praktično je

uništeno u vulkanskoj erupciji. Poginulo je 19 lica. Nakon toga je u San Francisku ubijen seizmolog Jan Davidovič. Šta je zajedničko ovim događajima? Na lokalnoj stanici tada je prikazan snimak koji je uzburkao javnost. Dr Jan Davidovič je snimljenu traku ostavio kao zaveštanje - uz napomenu da se emituje ako mu se desi nešto nepredviđeno. Na snimku je pokojni seizmolog optužio vladu SAD da je učestvovala u aktiviranju vulkana na ostrvu Monserat! Kako on kaže: 'Mi smo odabrali Monserat zato što nije postojala opasnost po naše stanovništvo, a prvi put (šta su koristili ranije?!) u izazivanju zemljotresa nismo koristili vibraciona postrojenja ili podzemne eksplozije, nego smo delovali preko naelektrisanja zemljine kore. Razvijena je jednostavna i jeftina aparatura koja može da destabilizuje velike površine, a buđenje vulkana je moguće podstaći za samo nekoliko sati. Dr Davidovič je radio za američku vojsku, na Monseratu je proveo nekoliko meseci i ubijen je u trenutku kada je pregovarao sa San Francisko Hroniklom o objavljivanju tajnih istraživanja.

Page 32: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

5.maja 2004.godine nađeno je iskasapljeno i spakovano u tri kofera, telo Vilijama T.Mekgvira (39 godina), naučnika tehnologa i višeg programera analitičara na Univerzitetu u Nju Džersiju.

14.maja 2004.godine nađen je dr Eugen Malov, smrtno pretučen posle navodno jedne pljačke.Bio je ekspert za alternativne energije i veoma cenjen stručnjak u oblasti hladne fuzije.Zanimljivo je da je upravo bio objavio otvoreno pismo javnosti u kome je izneo da je samo pitanje dana kada će svet ugledati uređaj za proizvodnju besplatne energije.

22.juna 2004.godine nastradao je Tomas Gold, osnivač Kornel centra za radiofiziku i istraživanje svemira.

29.juna 2004.pod vrlo misterioznim okolnostima, otrovan je arsenikom nuklearni fizičar Džon Mjulen.Bio je saradnik proizvođača aviona Daglasa.

21.jula 2004.godine, nađeno je iskasapljeno telo iračkog hemičara dr Basema al-Mudaresa.

5.septembra, ubijen je irački nuklearni fizičar Mohamed Toki Husein al-Talakani.

21.decembra2004. ubijen je takođe irački nuklearni fizičar, Taleb Ibrahim al-Daher.

13.oktobra 2004. stradao je u misterioznoj eksploziji svojih kola, naučnik Metju Alison iz Filadelfije.

    Očigledno da naučnici koji rade na super tajnim projektima, kada odrade svoj deo posla, postaju potencijalna pretnja istim onima koji su ih i angažovali na tim projektima, a tada ...

7. CIA I VANZEMALJCI

Page 33: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

ZAŠTO IH KRIJU?

    Trebalo je da prođe mnogo godina i da se objavi čitav niz zvučnih i čuvenih naslova na ovu temu, da bi se tak nakon 'Izveštaja Matrix', u kome su optužbe na ručun CIA-e zvanično dokumentovane, ozbiljno shvatila do tada potencijalna povezanost između Vlade SAD-a i fenomena NLO-a.

STIGLI SU

    Godine 1989. u Las Vegasu na kongresu MUFONA-a (Matual UFO Network - Uzajamna UFO mreža), poznati istraživač iz oblasti nuklearne fizike, Stenton Fridman, podneo je izveštaj propraćen najraznovrsnijim dokazima i dokumentima u vezi sa postojanjem i delovanjem MAŽESTIKA-12 (Majestic-12, Majic-12 ili MJ-12). Među svim ovim dokumentima našao se i čuveni 'Memorandum Ajzenhauer', u kome se ovom generalu i tadašnjem predsedniku objašnjavala suština MJ-12.    Za isti kongres MUFON-a bio je predviđen i izveštaj poznatog istraživača vilijema mura, autora knjige 'Incident Ruzvel', koja govori o slučaju NLO-a koji se srušio u Rozvelu. Naime, Mur se tom prilikom pojavio 15 minuta pre predviđenog vremena i započeo jedan nepredviđeni govor. Osuo je gomilu optužbi na svoj račun, račun Fridmana i još dvojice istraživača, izjavljujući da su izmanipulisali i falsifikovali dokumenta u vezi sa MJ-12. Takođe je iskoristio priliku da sebi optuži da je bio Vladin agent, zadužen da učestvuje u organizovanom dezinformisanju, a u čemu je učestvovala i grupa MJ-12. Njegove reči naišle su na različit prijem. Jedni su to smatrali ludošću, dok udruženje CAUSE (Citizens Against UFO Secresy - Građani protiv tajnosti NLO-a) nije krilo zadovoljstvo. Najvažnije od svega je da je informacija o

Page 34: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

dezinformisanju skrenula pažnju javnosti uz ogroman publicitet.    Kao što rekosmo, na početku beše Mažestik-12. Ova supertajna grupa, sastavljena od šest vojnih lica i šest naučnika (otuda naziv MJ-12), bila je stvorena po specijalnoj i tajnoj direktivi predsednika Trumana, 24.09.1947. godine, a na savet Dr. Vonevara Buša (svugde ti Bušovi) i Sekretara za odbranu, Džejmsa Forestala. (Na slici desno: srušeni NLO, a u donjem desnom uglu se vidi telo.)    Prvi direktor MJ-12 bio je Dr. Vonevar Buš, inače tadašnji Trumanov naučni savetnik. Tokom 40-to godišnjeg postojanja, ova organizacija je bila savetnik osam predsednika SAD-a. Od njenih prvobitnih članova više ni jedan nije među živima.     Jedan događaj iz jula meseca 1947. je direktno uticao na formiranje MJ-12. Tog jula meseca u oblasti Novog Meksika u SAD, srušila se jedna letelica nepoznatog porekla (najverovatnije interplanetarnog) i tom prilikom su pronađena četiri leša malih humanoidnih stvorenja, koji su se izgledalo je izvukli iz letelice neposredno pre eksplozije. Kasnije je o tome objavljena i knjiga, već pomenutog Vilijema Mura 'The Roswell Incident'. Naime, diskoidnoj letelici je iznad Rozvela otpao deo, sačinjen od nepoznatog materijala, za koji je kasnije utvrđeno da je to bio deo zida letelice. Delići su se raspršili po imanju nekog poljoprivrednika Frejzera, dok je letelica nastavila svoj let još nekih 70-tak kilometara da bi se srušila u oblasti

Korona.(Na slici levo: Detalj sa autopsije u Rosvelu)      Kako u to vreme nije postojala nikakva zvanična zabrana informisanjao 'letećim tanjirima', pukovnik Blanšar, koji je u to vreme bio komandant Vazduhoplovne baze Ruzvel, odobrio je portparolu baze, poručniku Hojtu, da da zvanično obaveštenje svim novinskim agencijama. Međutim, ubrzo je isti pukovnik primio jedan

besni ukor od svojih nadređenih, komandanta 8-og Vazduhoplovnog korpusa USAF, generala Rodžera M.Remija i generala H. Vandemberga, tadašnjeg vrhovnog šefa Pentagona. Oni su mu naredili da u svim izjavama za štampu, koje će uslediti, govori o padu meteorološkog balona tipa Skajhuk, i da prećuti sve o čudnom metalu nalik na aluminijumsku foliju i o tajanstvenim hijeroglifima ispisanim po rasparčanim delovima, pronađenim

Page 35: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

po čitavom imanju poljoprivrednika Frejzera, koji je tom prilikom bio primoran da preda sve do poslednjeg delića koji je pronašao, a koje je želeo da sačuva kao uspomenu.

DOGAĐAJ U NOVOM MEKSIKU

    Prvi koji je progovorio o padu 'letećeg tanjira' u oblasti Asteka u Novom Meksiku, koji se dogodio 25.03.1948., bio je ufolog Frenk Skali, izazvavši veliku senzaciju svojom knjigom 'Iza letećih izvora' (Behind The Flying saucers). Skali je svoju knjigu napisao zahvaljujući pomoći dvojice ljudi koje pominje u istoj, a to su: Poslovni čovek Sajlas M.Njutn i naučnik, stručnjak za geomagnetizam, Dr. Leo A.Gebauer. Međutim, poznati ufolozi Vilijem Štajnman i Džerom Klark smatraju da kompletnu listu ljudi koji su Skaliju stavili na raspolaganje svoje znanje, čini zapravo 7-8 naučnika od kojih je jedan i sam učestvovao na raščišćavanju ostataka, proučavanju unutrašnjosti srušene letelice i leševa pronađenih humanoida.        Zahvaljujući Štajnmanovoj knjizi 'Pad NLO-a iznad Acteka' (The UFO Crash At Aztec) imamo još čitav niz dokumentovanih dokaza o istom događaju. Tu je naprimer, jedan teleks poslat iz Vojnog generalštaba pomoćniku šefa Vrhovnog generalštaba u Vašingtonu. Teleks je poslat iz Kemp Hejla i sadržavao je opis letelice i operacije uklanjanja ostataka. Jedna kopija ovog teleksa poslata je i specijalnom generalštabu za kontrašpijunažu, a koji se nalazio  u Vojnoj vazduhoplovnoj bazi Poup u Severnoj Karolini. Tekst je bio sledeći:   'Leteći objekat, nepoznatog porekla, pronađen u blizini Asteka (Novi Meksiko); letelica je prečnika oko 100 stopa (30 metara). U unutrašnjosti pronađeno 16 tela visine oko 4 stope (1.20 metara), ogromnih glava. Spoljni oklop letelice je od metala, tankog kao stranica nekog časopisa, ali tako tvrdog da je probijanje uobičajenim alatom bilo nemoguće. Posed iznajmljen od vlasnika kako bi se olakšalo raščišćavanje i prebacivanje letelice u bazu.'    Hajde da vidimo kako se sve odvijalo. Tog 25.marta 1948. tri različite radarske stanice raspoređene na strategijskom položaju jugozapad SAD-a, primetile su prisustvo NLO-a koji se nepravilno kretao, kao da je imao izvesnih problema. Jedna od ovih radarskih stanica, veoma velika i moderna, bila je smeštena na vrhu jedne od planoina u oblasti 'četiri ugla' (four corners - oblast

Page 36: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

gde se dodiruju Juta, Arizona, Novi Meksiko i Kolorado). Kasnije je ustanovljeno da su radarski talasi te stanice na neki čudan način oštetili sistem pokretanja ove diskoidne letelice i na taj način prouzrokovali gubitak kontrole i kasniji pad letelice. Pokušano je uspostavljanje komunikacije sa letećim objektom, međutim bez uspeha. Smesta je upozorena Komanda vazduhoplovne odbrane (Air Defence Comand - ADC), tako da su lokalne jedinice bile stavljene u stanje pripravnosti. U isto vreme, direktor te radarske stanice poslao je šifrovanu telegrafsku poruku generalu Džordžu S. Maršalu (istom onom iz čuvenog 'Maršalovog plana' za pomoć posleratnoj Evropi), koji je u to vreme bio državni sekretar. Sadržaj poruke je govorio o tome kako je uočen NLO koji će se, izgleda, svakog trenutka srušiti u oblasti 'četiri ugla'. Maršal je smesta sazvao sastvank sa Većem šefova Generalštaba, Savetom za državnu bezbednost i predsednikom lično. Svi okupljeni su bili u stalno radiofonskom kontaktu sa već pomenutom radarskom stanicom.    Zatim, Maršal naređuje ADC-u i njenim već pripravnim vojnim letelicama da ne preduzimaju nikakvu akciju do njegove sledeće naredbe. Potom, stupa u kontak sa direktorom MJ-12. Putem trigonometrije, iz radarskih stanica je proračunato mesto pada, u okolini Asteka. Informacija je odmah javlejna generalu Maršalu, a on je tada izdao naređenje da u tom pravcu helikopterom odleti grupa za uviđaje, iz Kemp Hejla.    Kroz nekoliko sati, iz vojnog helikoptera je lokalizovano mesto pada. Letelica je bila prečnika 30 metara i sa središnjeg dela se uzdizalo nešto nalik na kupolu. Mesto pada činila je jedna stenovita zaravan. Oficir koji je komandovao operacijom, javio je u bazu Kemp Hejl: 'Ispod sebe vidimo srušeni leteći tanjir, na oko 12 milja od Asteka'. 

MARŠAL PREKIDA VEZU

    U tom trenutku prekinuta je veza sa radarskom stanicom, tako da je Maršal ostao na vezi samo sa bazom. On je naredio ADC-u da prekine stanje pripravnosti, a radarskim stanicama je javljeno da se radilo o lažnoj uzbuni i da nastave sa svojim rutinskim aktivnostima.    Maršal zatim naređuje komandantu specijalne jedinice za interplanetarne fenomene (IPU) da na lice mesta pošalje grupu za raščišćavanje. Ova grupa je tačno znala šta je trebalo da se uradi, jer su se gotovo godinu dana pripremali za sličnu situaciju. A sve to iz razloga da bi se sprečile pogreške iz slučaja Rozvel. Nakon toga, maršal telefonira Dr Voneveru Bušu, zamolivši ga da hitno organizuje improvizovanu grupu naučnika koja

Page 37: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

bi otišla na mesto pada, kao pratnja jedinice IPU-a.     Ekipu koju je Buš užurbano organizovao, činila su sve sama ugledna imena: Dr. Džon Nojman, fizičar i matematičar sa Prinstona; Dr. Robert Openhajmer, fizičar koji je upravljao projektom atomske bombe u Los Alamosu; Dr. Ditlu Vulf Bronk, fiziolog i biofizičar svetskog renomea; Dr. Lojd Berkner, geofizičar i elektro inženjer; Dr. Karl Ogst Heilend, geofizičar i ekpert za oblast magnetizma; Dr. Horas Buele Van Valkenburg, specijalsta za neorgansku hemiju sa Univerziteta Kolorado; Dr. Džerom hansejker. šef Odeljenja za aeronautičku inženjeriju na institutu za tehnologiju Masačusets.    Svakom od njih, Dr. Buš je lično telefonirao, pozivajući ih da se u tačno dogovoreno vreme sastanu na aerodromu Durango, u Koloradu. Rekao im je da je reč o izuzetno važnoj misiji, i pri tom je insistirao na potpunoj tajnosti.    

MALI HUMANOIDI

    Kako se ne bi ponovila greška u odnosima sa javnošću, svi učesnici ove operacije su najpre morali da polože zakletvu kojom su se zaklinjali na apsolutnu tajnost. U suprotnom, čekale su ih drastične posledice. Ipak, bilo je i onih kojima su se omakle neke činjenice, a među njima su i dvojica naučnika, Dr. nikolas Fon Popen i Dr. Džordž Tajler. Obojica su pričali previše i zbog toga bili konstantno praćeni od strane CIA-e, da bi zatim

obojica izgubili živote pod misterioznim okolnostima.(Na slici dole: nepoznati oficir u rukovanju sa vanzemaljcem) Letelica je bila sastavljena od segmenata koji su bili tako savršeno sklopljeni da je površina izgledala potpuno ravna, bez spojeva, šrafova i tome sličnom. Pronađeno je 16 leševa humanoidnih bića od kojih su neki bili potpuno ugljenisani. Prema obaveštenju koje je sastavio Dr. Ditlu Vulf Bronk, za generala Maršala, ova bića su bili ili patuljci koji su

upravljali super modernim tipom letelice za neku od zemaljskih sila, ili su pak bili bića vanzemaljskog porekla. Ipak, u tom trenutku je važnije od toga bilo sprečiti raspadanje leševa. Dr. Buš se odmah setio svog kolege, Dr. Pola Šerera, sa kojim je sarađivao za vreme rata. Specijalnost Dr Šerera, bilo je osnivanje organske materije - hladnoćom. Tako da je odgovarajuća ekipa otpremila ova mala tela u cilindričnim posudama sa tečnim nitrogenom.    U letelicu u pronađene 'knjige' napisane neobičnim hijeroglifima nalik na sanskritski. Isti ovakvi hijeroglifi pronađeni su i u Rozvelu. Bili su ispisani

Page 38: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

takođe i na različitim delovima upravljačkog pulta ove čudne letelice, čiji sistem pokretanja predstavlja pravu misteriju. Nisu postojali ni kablovi niti bilo šta slično.    Kad su u pitanju leševi, Dr Perer je sačuvao nekoliko istih za vršenje autopsije. Dr Ditlu Volf Bronk je bio za to zadužen, a njegov izveštaj govorio je između ostalog o sledećem: sva tela su bila iste dužine od 42 inča (101.6 cm). Crte lica bile su nalik na mongoloide, ogromnih glava sa velikim pljosnatim očima, malih noseva i usta. Težina svakog od njih je u proseku iznosila oko 18.4 kg. Vratovi su im bili veoma tanki, torzo uzak, ruke dugačke i vitke, dosezajući im gotovo do kolena, šake su činila 4 prsta, dugačka, tanka i dugih noktiju. Prsti su bili spojeni međuprsnom membranom, koja je šaci davala izgled nalik na noge plovke. Nisu imali reproduktivnih organa. Boja kože, bez ijedne dlake, bila je sivkasta. Umesto krvi imali su neku bezbojnu tečnost, koja je mirisala na ozon. Nisu imali digestivni trakt, ni creva, ni anus.      Nakon ovakvih rezultata mnoga su pitanja ostala da lebde u vazduhu. Ko je napravio ovu čudesnu letelicu, ko je stvorio ove minijaturne članove posade i odakle su poticali? Možda se odgovor na sva ova pitanja nalazio u 'knjigama', na nejnim stranicama nalik na pergament ispisan hijeroglifima. Da li su dvojica stručnjaka zaduženih za dešifrovanje, Dr Vilijem Fridman i Lambros Kalimakos, ikada u tome uspeli. Sve vezano za ovu tematiku postalo je jedna od najčuvenijih tajni Vlade SAD-a, a najvažniji cilj vojnih stručnjaka bilo je otkrivanje tajne sistema pokretanja letelice.    Čitav ovaj projekat, poznatiji kao 'Program leteći tanjih' postao je zavisan od elitne grupe sa početka priče, Mažestik-12. Ova grupa je po svom karakteru bila potpuno apolitična, a u njenoj početnoj etapi sačinjavale su je sledeće ličnosti: Dr Vonever Buš, direktor; dr Ditlu Volf Bronk, Dr Gordon Grej, Lojd Berkner, dr Džerom Hansaker, dr Donald Mencel, admiral Džejms Forestal, general Hojt Vanderberg, general Robert Montaž, general Natan Tvining, admiral Sidni Sauers i admiral Rosko Hilenkouter.    Svaki od članova MJ-12 imao je svoju oblast i zadatak, tako da ga niko iz grupe nije mogao zameniti. Doktor Buš, Bronk, Berkner i hansejker imali su misiju analiziranja i ispitivanja pronađenih leševa i aparata pronađenih u letelici; Sekretar za odbranu Forestal i generali Vnaderberg, Montaž i Tvining su bili zaduženi za sve vojne spekte programa; admirali Sauers i Hilenkoter su isto kao i doktor Grej i Mencel vodili brigu o obezbeđenju

programa i o dezinformisanju.(Na slici levo: jedan od oficira pored tela vanzemaljca u staklenoj kapsuli.)

    Status MJ-12, bio je toliko supertajan, da čak ni agencije za informacije, kao što su CIA ili FBI, nisu znale za njeno postojanje (dok je istovremeno, MJ-12 koristila njihove usluge kad joj je to bilo

Page 39: TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA I (nastavak TAJANSTVENE MISTERIJE SVETA II )

potrebno). Odlučeno je da se javnost ubedi u to kako su svi slučajevi NLO-a bili u nadležnosti izučavanja Avijacije (USAF) i njenih timova za ispitivanje. svi tehničari ovih timova bili su iskreno ubeđeni da su oni bili jedini koji su se bavili izučavanjem NLO-a u SAD, na zvaničnom nivou.     Značajno bi bilo napomenuti ozbiljan incident koji gotovo da je minirao 'gvozdenu sigurnosnu barijeru' ovog projekta. Jedan od članova MJ-12, bio je tadšnji Sekretar za odbranu, Džejms Vinsent Forestal. On je u potpunosti bio pristalica toga da se tehnološka otkrića MJ-12 iskoriste za unapređivanje programa odbrane nacije. U tom smislu je bio lični saradnik Dr Buša. Međutim, ponekad ga je obuzimala griža savesti i nedoumica: da li su imali pravo da sakrivaju ove neverovatne činjenice od svoga naroda i sveta uopšte? Više puta je svoja razmišljanja i sumnje koje su ga mučile rekao pred ostalim članovima MJ-12, sve dok na kraju za to nije čuo i general Maršal. Ovaj ga je pozvao na razgovor, ukorivši ga i grubo ga podsetivši na zakletvu o apsolutnoj tajnosti. Uprkos tome, Forestal je nastavio da propagira svoje pogibeljne ideje među članovima grupe, sve dok nije bio primoran da da ostavku na svom položaju. Zatim je bio podvrgnut 'psihološkoj obradi', da bi ga potom smestili na odeljenje za psihijatriju Pomorske bolnice Betesda u Vašingtonu. Međutim, 22.maja 1949. Forestal je 'pao' sa jednog prozora na 16 spratu, iako je imao čuvare na vratima i ostalu stražu na spratu niže.    Stivens i Štajman kažu da je ovaj 'pad' veoma sumnjiv i da je uz mnoge propratne detalje gotovo nemoguće prihvatiti ga kao samoubistvo. Možda je Forestal bio samo prvi na listi žrtava u istoriji MJ-12...