SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Ana Horenec

LOKALNI POREZI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015. godina

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

LOKALNI POREZI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Usporedni porezni sustavi

Mentor: prof. dr.sc. Helena Blažić

Student: Ana Horenec

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081129328

Rijeka, lipanj 2015. godine

SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................................... 1

1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA ................................................................................................................ 2

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ...................................................................................................... 2

1.3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ..................................................................................................... 2

1.4. STRUKTURA RADA .......................................................................................................................... 3

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE FISKALNE DECENTRALIZACIJE I LOKALNE

SAMOUPRAVE ............................................................................................................................ 4

2.1. POJAM FISKALNE DECENTRALIZACIJE ............................................................................................ 4

2.2. POJAM LOKALNE SAMOUPRAVE ................................................................................................... 6

3. POJAM I VAŽNOST LOKALNIH POREZA ..................................................................... 12

3.1. LOKALNI POREZI I FISKALNA DECENTRALIZACIJA ........................................................................ 14

3.2. VRSTE LOKALNIH POREZA ............................................................................................................ 15

3.2.1. Porez na dohodak fizičkih osoba ............................................................................................... 16

3.2.2. Porez na imovinu ...................................................................................................................... 17

3.2.3. Opći porez na potrošnju ............................................................................................................ 18

3.2.4. Selektivni porez na potrošnju ................................................................................................... 19

3.2.5. Porez na kućanstva ................................................................................................................... 20

3.2.6. Porez na dobit ........................................................................................................................... 20

3.3. SUSTAV FINANCIRANJA LOKALNOG SEKTORA POJEDINIH ZEMALJA EU ..................................... 20

4. LOKALNI POREZI U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................................................... 30

4.1. ŽUPANIJSKI POREZI U RH ............................................................................................................. 31

4.1.1. Porez na nasljedstva i darove ................................................................................................... 31

4.1.2. Porez na cestovna motorna vozila ............................................................................................ 34

4.1.3. Porez na plovila ......................................................................................................................... 36

4.1.4. Porez na automate za zabavne igre .......................................................................................... 38

4.2. ANALIZA STANJA ŽUPANIJSKIH LOKALNIH POREZA ..................................................................... 39

4.3. ANALIZA KRETANJA ŽUPANIJSKIH LOKALNIH POREZA ................................................................. 50

4.4. OPĆINSKI I GRADSKI LOKALNI POREZI ......................................................................................... 65

4.4.1. Prirez poreza na dohodak ......................................................................................................... 65

4.4.2. Porez na potrošnju .................................................................................................................... 67

4.4.3. Porez na kuće za odmor ............................................................................................................ 68

4.4.4. Porez na tvrtku ili naziv ............................................................................................................. 68

4.4.5. Porez na korištenje javnih površina .......................................................................................... 69

4.5. STANJE GRADSKIH I OPĆINSKIH LOKALNIH POREZA U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI

............................................................................................................................................................ 69

4.6. KRETANJE GRADSKIH I OPĆINSKIH LOKALNIH POREZA U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ

ŽUPANIJI .............................................................................................................................................. 74

5. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 85

POPIS KORIŠTENIH IZVORA ............................................................................................... 91

POPIS TABLICA........................................................................................................................ 97

POPIS GRAFIKONA ................................................................................................................. 99

PRILOZI .................................................................................................................................... 101

1

1. UVOD

Središnja vlast svake države financira se na temelju sredstava iz državnog proračuna. Dio

sredstava služi i za financiranje nižih oblika vlasti. No i niže jedinice vlasti imaju svoje lokalne

proračune i svoje lokalne izvore sredstava financiranja. Broj nižih razina vlasti ovisi o

uspješnosti provedene decentralizacije, a samostalnost u financiranju ovisi o uspješnosti

provedene fiskalne decentralizacije.

Trend povećanja poreza u ovom razdoblju krize sve više jača. Ne dolazi do povećanja poreza

samo od strane središnje države, već i od nižih jedinica vlasti. Pitanje jest je to povećanje

porezne obveze doista idealno rješenje kako bi se uspio riješiti problem financiranja rashoda u

proračunu ili je to samo posljedica neispravno provedene decentralizacije. Odgovor je najbolje

potražiti u zemljama Europske unije koje su mnogo dalje stigle u procesu decentralizacije i koje

su već analizirale učinke provedene decentralizacije i eventualne nedostatke.

Prihodi nižih razina vlasti u Republici Hrvatskoj na temelju lokalnih poreza doista predstavljaju

izvor sredstava za financiranje, ali pitanje je daju li u toj ulozi maksimum ili postoji način da se

više i bolje iskoriste kao izvor prihoda. Lokalni porezi imaju moć da smanje obvezu središnje

države da financira niže oblike vlasti ukoliko su lokalni porezi dovoljno snažni izvor prihoda i

pružaju samostalnost u funkcioniranju i odlučivanju nižim jedinicama vlasti. Osamostaljenje

nižih jedinica vlasti u vidu financiranja bi omogućilo bolje funkcioniranje cijelog državnog

aparata.

2

1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja su lokalni porezi u pojedinim zemljama Europske unije i u Republici

Hrvatskoj. Lokalni porezi su oni porezi koji pripadaju isključivo nižim razinama državne vlasti

kao model financiranja. Lokalni porezi su dio ukupnih poreznih prihoda i predstavljaju izvor

prihoda proračuna regionalnih i lokalnih jedinica vlasti.

Prva hipoteza je da regionalne jedinice (županije) kao i lokalne jedinice (općine i gradovi)

prikupljaju premalo lokalnih poreza kao postotak ukupnih poreznih prihoda regionalnih i

lokalnih jedinica.

Druga hipoteza je da se dio županija, općina i gradova premalo trudi oko prikupljanja poreznih

prihoda (pojedine vrste lokalnih poreza nisu uvedene ili su prenisko određene porezne stope).

Treća hipoteza glasi da visina poreznih prihoda od lokalnih poreza ovisi o razvijenosti pojedinih

regionalnih i lokalnih jedinica vlasti.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha ovog rada je ukazati na postojanje prilike za poboljšavanje modela financiranja nižih

razina vlasti iz lokalnih poreznih prihoda, jednim dijelom kroz proces provođenja učinkovitije

fiskalne decentralizacije, a drugim dijelom kroz veće ostvarivanje lokalnih poreznih prihoda. Cilj

istraživanja je ukazati na važnost pravilno provedene fiskalne decentralizacije, na visinu i

važnosti lokalnih poreza u proračunima te na stanje lokalnih poreznih prihoda u regionalnim i

lokalnim jedinicama prateći kretanje ukupnih i lokalnih poreznih prihoda općina, gradova i

županija u Hrvatskoj.

1.3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Metode analize koje su korištene u izradi ovog diplomskog rada su induktivna i deduktivna

metoda, metode analize i sinteze, metoda generalizacije, metode dokazivanja i opovrgavanja,

metode klasifikacije, metode deskripcije, metoda kompilacije i statističke metode.

3

1.4. STRUKTURA RADA

Rad je podijeljen na 5 međusobno povezana poglavlja. U prvom poglavlju se navode uvodne

značajke samog rada koje ukazuju na to o čemu se u radu radi, što je svrha rada te koje su

metode korištene kroz istraživački rad. Teorijske značajke koje se tiču fiskalne decentralizacije,

lokalne samouprave te dokumenta Europske povelje o lokalnoj samoupravi koja predstavlja

temelj u provedbi fiskalne decentralizacije i definira u mnogim segmentima lokalnu samoupravu,

spominju se u drugom poglavlju. Treće poglavlje se odnosi na same vrste lokalnih poreza koji se

koriste u svijetu kao oblik financiranja te značaj i utjecaj fiskalne decentralizacije na lokalne

poreze. U tom su poglavlju predstavljeni i pojedini modeli financiranja lokalnih jedinica vlasti na

primjeru pojedinih zemalja Europske unije. Modeli financiranja nižih jedinica vlasti u Hrvatskoj

su analizirani u četvrtom poglavlju kroz prikaz stanja i kretanja lokalnih poreznih prihoda

županija, općina i gradova u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Zaključci do kojih se došlo u

istraživačkom radu, prihvaćanje ili opovrgavanje hipoteza te prijedlozi za poboljšanje, sastavni

su dio petog poglavlja.

4

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE FISKALNE DECENTRALIZACIJE I LOKALNE

SAMOUPRAVE

2.1. POJAM FISKALNE DECENTRALIZACIJE

Fiskalni federalizam je dio teorije javnih financija koji proučava kako javna vlast, s dvije ili više

razina vlasti, donosi odluke i na koje sve načine može obaviti raspodjelu poreza i mogućnosti

koje ima kod tako prikupljenih prihoda. Drugim riječima, fiskalni federalizam povezuje dva

područja. Prvo područje se odnosi na donošenje odluke o vršenju raspodjela nadležnosti koje se

tiču odlučivanja o javnim prihodima i rashodima između više razina vlasti (nacionalnim,

regionalnim i lokalnim), a drugo područje se odnosi na slobodu koje imaju regionalne i lokalne

vlasti u odlučivanju kod raspodjele prikupljenih lokalnih poreza te u određivanju pojedinih

rashoda (Bajo i Alibegović, 2008.).

Pa tako teorija fiskalnog federalizma određuje četiri ekonomske funkcije različitih razina javne

vlasti (Bajo i Alibegović, 2008., str. 33-35):

1. stabilizacijska: vodeću ulogu ima središnja država koja putem makroekonomske politike

mora osigurati stabilnost cijena i zaposlenost

2. preraspodjela dohotka: primarno središnja država ostvaruje ovu funkciju, zbog same

mobilnosti faktora proizvodnje i nejednakosti u visini poreza između lokalnih jedinica

vlasti, na način da pomoću fiskalnih nameta na dohodak i potrošnju ostvari uklanjanje

razlika u razdiobi dohotka

3. alokacijska: zahtjeva decentraliziranost, tj. više razina javne vlasti, jer je potrebno

osigurati ravnotežu između razine javnih dobara i usluga i visine lokalnih poreza vodeći

računa da preferencije potrošača budu zadovoljene i s toga briga o alokaciji sredstava

prepuštena je nižim razinama vlasti

4. regulatorna funkcija: središnja razina vlasti donese zakon, a niže razine vlasti zadužene

su za njegovu provedbu na lokalnoj razini.

Upravo iz alokacijske funkcije proizlaze ekonomski razlozi za fiskalnu decentralizaciju.

“Fiskalna decentralizacija predstavlja prijenos ovlasti i odgovornosti za obavljanje javnih

funkcija sa središnje razine vlasti na nižu (lokalnu) razinu vlasti. To znači da lokalna razina vlasti

mora imati pravo ubiranja pojedinih vrsta poreza i samostalnost u organiziranju i odlučivanju pri

5

raspodjeli tako prikupljenih sredstava, vodeći se pritom postavljenim kriterijima”. (Tanzi, 1996;

297.).

Fiskalna decentralizacija je usmjerena na povećanje autonomije u ubiranju poreza, a samim time

i lokalnih prihoda lokalne razine vlasti (Smoke, 2003., str. 10).

Razlozi za fiskalnu decentralizaciju javne vlasti dijele se na (Bajo i Alibegović, 2008., str.36):

· ekonomske: podrazumijeva alokacijsku funkciju decentralizirane javne vlasti i

učinkovitost u pružanju javnih usluga.

· političke: pojavljuje se u državama koje obilježava različitost stanovništva u etničkom,

rasnom, kulturnom, jezičnom, gospodarskom ili drugom smislu po pojedinim regijama

unutar država kako bi se postigao uravnotežen razvoj i smanjenje razlika između regija.

Često je decentralizacija poticaj gospodarskog razvoja jer potiče razvoj regija unutar država pa je

zbog toga ona sastavni dio razvojnih strategija i razvijenih i manje razvijenih zemalja.

Među najvažnije prednosti fiskalne decentralizacije se ubraja (Bajo i Alibegović, 2008., str.37-

38):

· delegiranje odgovornosti kod planiranja i ostvarivanja razvoja na niže razine vlasti, kako

bi što više ostvarenje bilo usklađeno s nacionalnim planom i ciljevima

· učinkovitije rješavanje problema zbog blizine odnosa lokalnog stanovništva i lokalne

vlasti i njihove administracije

· veća tolerancija različitosti po regijama i demokracija u donošenju odluka

· jačanje sposobnosti administracije lokalnih vlasti i privatnih institucija u regijama,

povećavanje njene fleksibilnosti, inovativnosti i kreativnosti

· rasterećenje administracije središnje države

· bolja i uspješnija suradnja između vladinih dužnosnika i lokalne razine vlasti i nevladinog

sektora

· uključenost građana u donošenje odluka vezano za njihovu lokalnu zajednicu i razmjena

informacija o potrebama i zahtjevima građana

6

· učinkovita distribucija javnih dobara i usluga na teritoriju lokalne razine vlasti,

povezivanje izoliranih lokalnih područja u cjelinu i djelotvorniji nadzor i provođenje

razvojnih projekata

Nedostaci fiskalne decentralizacije proizlaze iz (Bajo i Alibegović, 2008., str. 39-40):

· povećanog stupnja korupcije koja je prisutna na lokalnoj razini vlasti i iskorištavanje

ovlasti u privatne svrhe

· slabiji stupanj razvijenosti, učinkovitosti i kvalitete lokalne administracije

· politički kriteriji kod odabira lokalne vlasti umjesto ekonomskih

· neprimjeren stupanj pravednosti

· ekonomija obujma u pružanju javnih usluga i prikupljanju poreza

2.2. POJAM LOKALNE SAMOUPRAVE

Republika Hrvatska je u razdoblju od početka 1990.-tih stekla neovisnost i proglasila Ustav , te

je time određen ustavni i zakonodavni okvir za razvoj lokalne samouprave. Hrvatska ima

relativno mali broj stanovnika i administraciju koja je decentralizirana, a koja se dijeli na (Antić,

2002., str. 63):

· središnju,

· regionalnu i

· lokalnu vlast.

Lokalna samouprava predstavlja različite organizirane načine na koje građani lokalne zajednice

na vlastitu odgovornost relativno samostalno uređuju određene javne poslove i upravljanje njima.

Europska povelja o lokalnoj samoupravi pod lokalnom samoupravom podrazumijeva pravo i

mogućnost lokalnih jedinica da u okvirima određenim zakonom uređuju i upravljaju bitnim

dijelom javnih poslova u interesu lokalnog stanovništva i na vlastitu odgovornost (Smerdel,

1998., str. 33-36).

“Jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave) samouprave jesu općine, gradovi i

županije čija tijela obavljaju funkcije, izvršavaju zadaće i donose programe propisane zakonom i

7

odlukama donesenima na temelju zakona, za što sredstva osiguravaju u svom proračunu i u

financijskom planu proračunskih korisnika.” (Bago i Alibegović, 2008., str. 18).

U Hrvatskoj su ustrojena dva stupnja lokalne samouprave (Zakon o regionalnom razvoju

Republike Hrvatske, 2015., članak 24., stavak 3.):

· osnovni stupanj: jedinice lokalne samouprave - općine i gradovi (lokalna samouprava u

užem smislu)

· viši stupanj: jedinice područna (regionalna) samouprava - županije (tj. regionalna

samouprava)

Jedinice lokalne samouprave sačinjene su od općina i gradova, a jedinice regionalne (područne)

samouprave sastoje se od županija.

Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čija je funkcija obavljanje poslova

regionalnoga (područnoga) interesa i predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku,

društvenu i samoupravnu cjelinu (Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, 2015.,

članak 6., stavak 2.).

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj se nalazi sjedište županije ili je to mjesto koje ima

više od 10.000 stanovnika, a predstavlja gospodarsko, urbanu, društvenu, prirodnu i povijesnu

cjelinu. Jedinice lokalne samouprave mogu biti i prigradska naselja koja s gradskim naseljem

čine gospodarsku i društvenu cjelinu i povezana su dnevnim migracijskim kretanjima i

zadovoljavanjem svakodnevnih potreba od lokalnog značenja za stanovništvo (Zakon o lokalnoj

i područnoj (regionalnoj) samoupravi, 2015., članak 5., stavak 2.).

Općina je jedinica lokalne samouprave koja se sastoji od nekoliko naseljenih mjesta i predstavlja

gospodarsku, društvenu i prirodnu cjelinu, a povezuju je zajednički interesi stanovništva. Od

2001. godine sve lokalne jedinice mogu obavljati i upravne i samoupravne funkcije ukoliko

mogu osigurati dodatna financijska sredstva. Županije su tako ključna upravno-administrativna

tijela zadužena za ravnomjeran razvitak općina i gradova na području svojeg teritorija (Zakon o

lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, 2015., članak 4., stavak 2.).

8

Na području Hrvatske nalazi se 428 općina, 126 gradova, Grad Zagreb i 20 županija, što ukupno

čini 555 jedinica lokalne i 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, što dovodi do

zaključka da na području Hrvatske postoji ukupno 575 lokalnih jedinica vlasti (Zakon o

područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, 2015).

Sustav lokalne samouprave temelji se na načelima supsidijarnosti i solidarnosti. Načelo

supsidijarnosti znači da se kod određivanju djelokruga poslova kojima će se baviti, prvenstveno

stavlja naglasak na onu razinu vlasti koja je najviše bliska građanima i koja će obavljati

djelotvorno i učinkovito poslove koji su joj povjereni. Načelo solidarnosti nameće obvezu državi

da slabijim jedinicama lokalne samouprave pruža financijsku pomoć (Koprić, 2004.)

Pravo na lokalnu samoupravu sadržava pravo na (Ustav Republike Hrvatske, članci 133.-138.,

stavak 6.):

· samostalno obavljanje lokalnih poslova

· vlastite prihode

· slobodno raspolaganje prihodima

· samostalnost u uređivanju unutarnjeg ustrojstva

· samostalnost u uređivanju djelokruga svojih tijela

· direktni izbor članova za predstavnička tijela.

“Temeljni zakonodavni okvir za uspostavljanje sadašnjeg sustava lokalne samouprave postavljen

je 1992. godine. U veljači 1993. godine održani su prvi lokalni izbori te je time oživotvoren

sustav lokalne samouprave, a stupaju na snagu zakoni kojima se uređuje teritorijalni ustroj,

samoupravni djelokrug, izborni sustav i način financiranja lokalne samouprave” (Koprić, 2010.).

Zakonodavni okvir jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini veliki broj propisa

kojima se uređuju pitanja iz područja samouprave i samog financiranja lokalne samouprave u

Hrvatskoj.

Temeljni zakonodavni okvir sastoji se od (Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, 2015):

· Ustava Republike Hrvatske (NN 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda

Republike Hrvatske)

9

· Zakona o potvrđivanju europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN- Međunarodni

ugovori 14/97 i 4/08)

· Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05,

109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - pročišćeni tekst)

· Zakona o lokalnim izborima (NN 144/12)

· Zakona o Gradu Zagrebu (NN 62/01, 125/08, 36/09, 119/14)

· Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 86/06,

125/06-ispravak, 16/07-ispravak, 95/08, 46/10-ispravak, 145/10, 37/13, 44/13 i 45/13)

2.3. EUROPSKA POVELJA O LOKALNOJ SAMOUPRAVI

Postoje brojni dokumenti usmjereni prema lokalnoj samoupravi s namjerom izgradnje i razvoja

pravne države. Jedan od takvih multilateralnih pravnih dokumenata je i Europska povelja o

lokalnoj samoupravi koja se temelji na najboljem iskustvu Europe i svijeta u području

demokracije. Sastoji se od minimalno potrebnih načela koja usmjeravaju zemlje potpisnice

prema demokraciji i decentralizaciji državne vlasti, a kao osnovu demokratskog državnog

ustrojstva postavlja lokalnu samoupravu, a sve to s ciljem da se postigne što veće jedinstvo i

snaga u postizanju i zaštiti općeg jedinstva demokratske zajednice europskih država (Hrženjak,

2004.).

Povelja je donešena u Strasbourgu 15. listopada 1985. godine i usvojena je Statutom europske

konvencije1, a sastoji se od osamnaest članaka raspoređenih u tri dijela. Sabor Republike

Hrvatske je 1997. godine donio Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi.

Povelja definira lokalnu samoupravu kao pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da reguliraju i

upravljaju značajnim djelom javnih poslova, s time da pritom snose za to odgovornost i da

moraju raditi u interesu stanovništava, poštivajući pritom zadani zakonski okvir (Hrženjak,

2004.).

1Znači da su se zemlje potpisnice zakonski obvezale da će prilikom ratifikacije prihvaćeni članci Povelje biti sastavni dio pravnog poretka zemlje potpisnice i da će nacionalni zakoni biti usklađeni sa standardima i načelima Povelje.

10

Prvi dio Povelje neposredno je vezan za funkcioniranje lokalne samouprave i njime se određuje

(Hrženjak, 2004.):

· zakonodavni okvir

· koncepcija lokalne samouprave

· djelokrug lokalne samouprave

· zaštita područnih granica lokalnih jedinica

· prilagođavanje upravnog ustroja i sredstava zadaćama lokalnih jedinica

· uvjeti obnašanja dužnosti na lokalnoj razini

· upravni nadzor akata lokalnih jedinica

· financijski izvori lokalnih jedinica

· pravo udruživanja lokalnih jedinica

· pravna zaštita lokalne samouprave.

Članak Financijski izvori lokalnih jedinica ima presudno značenje za funkcioniranje lokalne

samouprave jer utvrđuje pravo na odgovarajuće izvore prihoda i na slobodu raspolaganja nad tim

prihodima. Visina prihoda treba biti usklađena sa ovlastima predviđenima Ustavom i zakonom.

Najmanji udio u prihodima mora pripadati porezima i naknadama čije stope same određuju u

granicama određenih zakonom. Prihodi trebaju biti dovoljno raznoliki i evolutivni kako bi bili

što više usklađeni s troškovima. Financijski slabije lokalne jedinice moraju prihvatiti mjere

financijskog ujednačavanja, ali pritom se ne smije ugrožavati sloboda odlučivanja lokalnih

jedinica o pitanjima njihovog djelokruga. Lokalne jedinice imaju pravo na traženje mišljenja

kako će im se dodjeljivati raspoređeni izvori financiranja. Subvencije lokalnim jedinicama ne bi

smjele biti namijenjene za financiranje specifičnih projekata, a za financiranje troškova

investiranja moraju po zakonu imati pristup nacionalnom tržištu kapitala (Hrženjak, 2004.).

Odredbe drugog dijela Povelje reguliraju obveze države potpisnice koje ona ima prema

generalnom tajništvu Vijeća Europe, određivanje jedinica na koje se Povelja odnosi i odredbe

vezane za dostavu informacija (Hrženjak, 2004.).

Treći dio Povelje se odnosi na obveze i postupke prilikom obavljanja procedura potpisivanja,

ratifikacije i stupanja na snagu, obveza i pravila kod određivanja područja na koja će se Povelja

11

odnositi, proceduralna pitanja vezanima za obavještavanje zemalja članica Vijeća Europe i

otkazivanje Povelje (Hrženjak, 2004.).

Po uzoru na Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, 1980-tih godina su parlamenti nekoliko

tranzicijskih zemalja donijeli vlastite zakone o lokalnoj samoupravi, zakone o pravu udruživanja

i provođenja izbornih reformi te zakone o lokalnom oporezivanju, kojima su se uređivali i

lokalni porezi.

12

3. POJAM I VAŽNOST LOKALNIH POREZA

Za ispravno funkcioniranje bilo kojeg državnog tijela potrebno je imati financijska sredstva.

Kako bi se došlo do potrebnih financijskih sredstava potrebno je imati adekvatne i stalne izvore

sredstava. Jedan od takvih izvora su prihodi u obliku poreza.

“Porezi su davanje realnih dobara (novaca i rjeđe roba) državi i drugim javnopravnim tijelima

radi zadovoljavanja javnih potreba od strane javne vlasti koji se ubiru na temelju jednostranog

utvrđenog načina i u jednostrano utvrđenim iznosima prema nekom općem zakonu” (Institut za

javne financije, 2015.).

Kod određivanja poreza treba se voditi načelima da njihova visina bude usklađeni sa visinom

rashoda, da ne smiju dovesti do ekonomskih problema činitelja proizvodnje kojeg oporezuju i da

prikupljanje poreza bude dodijeljeno najnižoj razini vlasti, osim kada se ukaže na problem

negativnih esternalija ili mogućnosti stvaranja ekonomskih problema.

Lokalne jedinice dijele svoje prihode prema stupnju autonomije u odnosu na središnju vlast, a

lokalna autonomija može postojati u tri oblika (Bajo i Alibegović, 2008., str. 62):

· Postojanje lokalne autonomije (znači da lokalne jedinice utvrđuju stope i osnovice poreza

ili samo stopu ili samo osnovicu poreza)

· Ograničena autonomija (postoji u slučaju kada lokalne jedinice određuju stope poreza, ali

unutar granica zadanih od strane središnje države. U tom slučaju dijeljenje poreza između

središnje i lokalne vlasti se događa ako se s time slože lokalne jedinice vlasti, a središnja

država određuje postotke prema kojima se porez dijeli)

· Slučaj kada lokalna jedinica nema autonomije (predstavlja slučaj kad središnja vlast

utvrđuje i stopu i osnovicu poreza koji će pripasti lokalnim jedinicama).

Jedino ako lokalne jedinice kontroliraju stope poreza, pristojbi ili naknada može se govoriti o

lokalnom porezu. Što drugim riječima znači da je važnost lokalnih poreza u tome što lokalnim

jedinicama omogućuje najviši stupanj autonomije kod odlučivanja o raspodjeli prihoda za

financiranje javnih dobara i usluga na području svog teritorija. Problem je u tome što im je

13

autonomija često ograničena od strane središnje države na način da ona odlučuje o poreznim

vrstama, osnovicama i stopama i često zakonom određuje maksimalnu visinu poreznih stopa

koju neka lokalna jedinica može utvrditi (Bajo i Alibegović, 2008., str 62).

Lokalni porezi, osim što su vezani za autonomiju, moraju zadovoljavati i sljedeće kriterije (Bajo

i Alibegović, 2008., str. 63-64):

· stabilnost prihoda: lokalni porezi moraju osigurati redovite i stabilne prihode kako bi se

održavala ravnoteža proračuna;

· pravednost: određena porezna obveza treba biti usklađena sa poreznom moći poreznog

obveznika;

· lokacijska i alokacijska neutralnost: ne smije se vršiti preraspodjela isključivo u korist

siromašnih, jer bi to značilo nepravednost prema stanovništvu sa srednjim i visokim

dohotkom i moglo bi uzrokovati njihovo preseljenje u druga područja, što bi rezultiralo sa

višim poreznim stopama koje bi nadoknadile porezni dohodak izgubljenog migracijama;

· osnovica ne smije biti mobilna: kako bi se spriječilo da lokalne jedinice mijenjaju

porezne stope jer bi u suprotnome to moglo imati za posljedicu da stanovništvo seli iz

područja visokih poreznih stopa u područja u kojima nema poreza ili je stopa poreza vrlo

niska;

· visina prihoda: prikupljeni lokalni porezi moraju biti dostatni za zadovoljavanje potreba

lokalnih jedinica;

· visina administrativnih troškova i troškova naplate: troškovi moraju biti niži od

određenog postotka prikupljenih prihoda;

· jednostavnost obračuna i ubiranja poreza;

· porezni obveznici trebaju imati jasnu spoznaju o povezanosti lokalnih poreza koje su

uplatili i javnih dobara i usluga koja su im na raspolaganju za korištenje od strane

lokalnih jedinica.

Ukoliko lokalni porezi zadovoljavaju sve ove kriterije, ne bi trebali izostati pozitivni učinci.

Ali sama učinkovitost lokalnih poreza ovisi i o pravu da lokalna razina vlasti mora imati

pravo ubiranja pojedinih vrsta poreza i samostalnost u organiziranju i odlučivanju pri

raspodjeli tako prikupljenih sredstava. U nastavku teksta će se govoriti o isprepletenosti

14

fiskalne decentralizacije i lokalnih poreza kod postizanja maksimalnih pozitivnih učinaka na

proračun regionalnih i lokalnih jedinica.

3.1. LOKALNI POREZI I FISKALNA DECENTRALIZACIJA

Za uspješnu fiskalnu decentralizaciju treba se poštivati postupak provedbe fiskalne

decentralizacije jer u suprotnom mogu izostati očekivani pozitivni učinci. Upravo je zbog toga u

mnogim zemljama koje su objavile da kreću u provedbu fiskalne decentralizacije, a procesom je

pozitivan rezultat izostao, dovedena u pitanje pozitivnost učinaka na makroekonomiju. Svjetska

banka je dokazala, u svojim istraživanjima o iskustvu fiskalne decentralizacije u 30 afričkih

zemalja, da je samo mali broj zemalja doista proveo decentralizaciju ovlasti i sredstava na

lokalnoj razini i da je fiskalna decentralizacija ostala u početnoj fazi. Najvažniju ulogu u procesu

fiskalne decentralizacije ima središnja država jer ona donosi zakone i odlučuje o uređenju javne

uprave, što znači da ona kroz zakone prenosi ovlasti za pružanje javnih dobara i usluga na

lokalne jedinice, dodjeljuje im financijska sredstva kojima će te ovlasti izvršiti te nadzire i

kontrolira izvršenje dodijeljenih ovlasti (Sever i suradnici, 1994.).

Postupak provedbe fiskalne decentralizacije treba se odvijati na sljedeći način (Krtalić i

Gasparini, 2007.):

1. odabrati određeni model fiskalne decentralizacije2

· definirati postojeću i željenu javnu vlast

· odrediti koje će se javne funkcije prenijeti na lokalnu razinu

· odrediti prihode koji će pripasti lokalnoj razini

· odrediti stupanj autonomije u odlučivanju na lokalnoj razini koji odgovara odabranom

modelu fiskalne decentralizacije

· utvrditi postojanje građanske participacije i nastojati ju poboljšati

2. odrediti zakonski okvir

· donošenje zakona, podzakonskih akata i članaka Ustava koji će omogućiti ostvarivanje

željenog modela fiskalne decentralizacije

3. odvijanje procesa fiskalne decentralizacije

2Sačinjavaju ju čimbenici koji su odlučujući kod decentralizacije kao sredstva u borbi protiv siromaštva.

15

· svi dionici trebaju biti upoznati sa svojim zadaćama i odgovornostima koje moraju

ostvariti u određenom vremenskom periodu. Pri tome je potrebno omogućiti svim

dionicima mogućnost dodatnog obrazovanja za što kvalitetniju provedbu postupka, ali

sama brzina i uspješnost uvelike ovisi o financijskom snazi lokalnih jedinica i kvaliteti

ljudskih potencijala koje zapošljavaju.

4. provođenje kontrole ostvarenoga za određeno razdoblje

· zakonskim i podzakonskim aktima se određuju osobe ovlaštene za provedbu nadzora i

osobe koje se obavještava te sam postupak kontrole. Kontrola treba sadržavati usporedbu

ostvarenog i planiranog u određenom razdoblju, utvrđivanje odstupanja i razloga

odstupanja.

5. preinake postojećeg i prvobitnog zakonskog okvira

· zbog dinamičnog okruženja u kojem se javna uprava nalazi i utvrđivanja pogrešaka u

procesu kontrole zbog propusta u zakonskom okviru, dovodi do potrebe promjene

zakonskog okvira, kako bi fiskalna decentralizacija bila što kvalitetnija.

6. ponovno ponavljanje cijelog procesa od provedbe do ispravaka

· ponovno je potrebno provesti mijenjani zakonski okvir i proces decentralizacije učiniti

dinamičnim, sa sposobnošću stalnog unapređivanja, učenja na greškama i uvažanja

prijedloga svih uključenih sudionika toga procesa.

Uspješna fiskalna decentralizacija znači da središnja država donese zakone i uredi javnu upravu

da bude decentralizirana, na temelju zakona prenese ovlasti na niže razine vlasti da one mogu

pružati javna dobra i usluge, dodjeljuje im financijska sredstva u obliku lokalnih poreza, kojima

će te ovlasti izvršiti te nadzire i kontrolira izvršenje dodijeljenih ovlasti. Fiskalna decentralizacija

je preduvjet za postojanje i uvođenje lokalnih poreza.

3.2. VRSTE LOKALNIH POREZA

Postoji različito vrednovanje lokalnih poreza u unitarnim i federalnim državama jer postoje

velike razlike u lokalnim jedinicama u takvim državama. Uvođenju lokalnih poreza ovisi o

načinu utvrđivanja osnovica i stopa lokalnih poreza, veličini geografskog područja lokalne

16

jedinice i potencijalnom fiskalnom kapacitetu lokalne jedinice (Bago i Alibegović, 2008., str.

62).

Najčešće vrste lokalnih poreza su (Bago, Alibegović, 2008., str. 65):

· porez na dohodak fizičkih osoba

· porez na imovinu

· opći porez na potrošnju

· selektivni porezi na potrošnju

· porezi na kućanstva i glavarine

· porez na dobit

Osim navedenih vrsta koje se najčešće javljaju, pojedine zemlje imaju i druge oblike lokalnih

poreza, ali oni nisu toliko izdašni za proračun lokalnih jedinica, a te vrste lokalnih poreza su na

primjer (Bago i Alibegović, 2008., str. 65):

· porez na promet nekretnina

· porezi u vezi s motornim vozilima

· porez na kapitalne i financijske transakcije

· porez na zabavu

· porez na oglašavanje

· porez na telefonske usluge

· porez na kućne ljubimce

· porez na korištenje javnih površina u privatne ili poslovne svrhe

· porez na gradnju

· porez na tranzit i tranzitni smještaj

· porez na obavljanje određene djelatnosti.

3.2.1. Porez na dohodak fizičkih osoba

U mnogim državama lokalni porez na dohodak fizičkih osoba je najvažniji izvor prihoda za

proračun lokalnih jedinica. Od kriterija koje moraju zadovoljavati lokalni porezi, lokalni porez

17

na dohodak fizičkih osoba većinom ima definiranu jedinstvenu stopu i to ga čini sigurnim i

predvidivim prihodom, te ga obilježava jednostavnost plaćanja. Iako lokalne jedinice određuju

jedinstvenu stopu ovog poreza, on često zbog uvedenih poreznih odbitaka ima obilježje

progresivnosti3, a zbog izuzeća dohodaka od imovine iz porezne osnovice javlja se obilježje

regresivnosti4. Visina mu ovisi o poreznoj snazi poreznog obveznika, tj. o veličini njegovog

dohotka i pritom se zadovoljava horizontalna i vertikalna pravednost5 u oporezivanju. Pravednost

u oporezivanju zahtjeva da se oporezuju svi dijelovi dohotka, ali lokalne jedinice kod ovog

poreza često izuzimaju dohodak od financijske imovine, kao što su kamate. Lokalni porez na

dohodak fizičkih osoba može vrlo dobro odraziti omjer porezne obveze i koristi koje građani

dobivaju od lokalnih jedinica. Nedostaci ovog lokalnog poreza javljaju se zbog nespremnosti

središnje vlasti da dijeli prihode tog poreza zbog njihove izdašnosti sa lokalnim jedinicama, a

lokalne jedinice imaju vrlo visoke administrativne troškove kad samostalno ubiru taj porez zbog

mobilnije osnovice koja obilježava ovaj lokalni porez u odnosu na neki drugi lokalni porez. Na

visinu prikupljenih prihoda od ovoga poreza utječe stopa, dijelovi dohotka koji ulaze u osnovicu,

dijelovi dohotka koji se izuzimaju ili odbijaju, ekonomske značajke lokalnih jedinca i procedure

naplate poreza. Kakav će učinak imati lokalni porez na dohodak fizičkih osoba ovisi o veličini

područja na kojem se prikuplja, o visini stope kojom se oporezuje, o visini porezne stope u

susjednim područjima i o popratnim promjenama6 koje se dešavaju kod uvođenja poreza ili kod

promjene porezne stope (Bago, Alibegović, 2008., str. 65-66).

3.2.2. Porez na imovinu

Porez na imovini je lokalni porez koji je najšire prihvaćen u svijetu. Osnovica ovog poreza je

vrsta osobnog ili poduzetničkoga bogatstva, najčešće nekretnine, što znači da je to selektivni

porez. Imovina se može podijeliti na (Bago i Alibegović, 2008., str. 67):

· realnu ili nepokretnu

· osobnu.

3Porezne stope rastu brže od porezne osnovice (http://hr.wikipedia.org/wiki/Porez) 4Porezne stope rastu sporije od porezne osnovice(http://hr.wikipedia.org/wiki/Porez)

5Horizontalna pravednost - svi porezni obveznici su jednaki pred zakonom i građani s istom poreznom snagom

plaćaju isti porez. Vertikalna jednakost - oni koji raspolažu većom poreznom snagom trebaju više pridonositi u državni proračun. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Porez) 6 Npr. lokalna jedinica može povećati rashode za javna dobra ili smanjiti poreznu stopu nekog drugog poreza.

18

Osobna imovina se dijeli na opipljivu ili neopipljivu.

Najveći problem kod uvođenja ovog poreza je procjena vrijednosti imovine, a za to se koriste

metode vrednovanja po tržišnoj vrijednosti imovine, vrednovanje po vrijednosti zemljišta,

vrednovanje po troškovima zamjene, izračunavanje kapitalizirane vrijednosti imovine,

regresijska analiza vrijednosti, vrednovanje prema vrijednosti ponovne gradnje, broju osoba i

slično. Vrijednost imovine je potrebno redovito revalorizirati jer ona predstavlja poreznu

osnovicu. Neopipljiva imovina se najčešće izuzima od oporezivanja ili se oporezuje niskim

stopama zbog nepraktičnosti u određivanju osnovice i razrez poreza na tu vrstu imovine. Porez

na opipljivu imovinu je visok i postoji opasnost dvostrukog oporezivanja, tj. da se primjenjuje i

oporezivanje imovine porezom na dohodak i porezom na imovinu. Ovaj oblik poreza izaziva

problem porezne kapitalizacije i Tieboutova modela. Dodatni problem je što se isti tip imovine

oporezuje sa istim stopama neovisno o poreznoj snazi obveznika, a obveznici ovog poreza su

korisnici vlasništva koji su obično siromašni slojevi društva. Ovaj porez više opterećuje

stanovništvo s nižim dohotkom, a oni najčešće imaju najveće troškove vezane za stanovanje i to

ga čini regresivnim. Prihod koji donosi porez na imovinu je predvidiv i stabilan, a zbog

nemobilnosti porezne osnovice (nekretnina) lokalne jedinice posjeduju autonomiju u određivanju

poreznih stopa, bez rizika za migracije stanovništva, poslovnih aktivnosti ili kapitala. Za

poreznog obveznika plaćanje ovog poreza je jednostavno i ubire se jednom godišnje, jedino se

zbog izdašnosti može ubirati polugodišnje ili trogodišnje. Teško je izbjeći obvezu plaćanja ovog

poreza i sam porez je neelastičan s obzirom na promjenu cijene ili dohotka. Povezanost plaćenog

poreza i koristi nije potpuno usklađena, ali se može povećati, ako se procjena osnovice vrši

prema tržišnoj vrijednosti. Glavni argument za raširenost ovog poreza, kraj svih nedostataka, su

visoki prihodi i velika lokacijska i alokacijska neutralnost (Bago i Alibegović, 2008., str. 67-69).

3.2.3. Opći porez na potrošnju

Opći porez na potrošnju kao oblik lokalnog poreza još se naziva i porez na promet ili porez na

dodanu vrijednost, i uvodi se samo kod lokalnih jedinica koje su dovoljno velike da mogu u

zadovoljavajućoj mjeri umanjiti rizik od prekogranične kupovine. Takav oblik poreza nije jako

raširen, nego je kao lokalni porez prisutan u SAD-u i Kanadi, dok se u Austriji i Njemačkoj ovaj

porez prikuplja kod središnje države, a onda ga ona dijeli s lokalnim jedinicama.

19

Lokalne su jedinice kod ovog oblika poreza dužne što više međusobno uskladiti osnovice i stope

kako bi se spriječili bilo kakvi poremećaji u tokovima dobara i proizvodnih usluga unutar države,

a i u suprotnim slučajevima, zbog mobilnosti osnovice, može se dogoditi da potrošač ode kupiti

hranu u područje koje nema ovaj oblik poreza. Porez na potrošnju ima obilježja regresivnosti jer

stanovništvo s manjim dohotkom troši veći dio dohotka za hranu nego stanovništvo s višim

dohotkom, pa se često poduzimaju mjere ublažavanja regresivnosti kroz izuzimanje hrane iz

porezne osnovice. Prihod koji donosi ovaj porez nije stalan, nego se mijenja u skladu s

promjenama dohotka stanovništva i poslovnim aktivnostima u gospodarstvu i većinom nije

visok, jer lokalne zajednice određuju niske stope kako bi time umanjile negativne učinke.

Prihode povećava činjenica da se mogu oporezivati i rezidenti i nerezidenti. Poduzetnicima i

kućanstvima je vrlo bitna visina toga poreza kad donose svoje odluke o sjedištu i odluke vezane

za potrošnju. Obračun poreza je složen i skup za lokalne zajednice i za poreznog obveznika.

Ubiranje ovog poreza zahtjeva složenu administraciju, stručno osoblje i tehnologiju pa je lakše

da se to provodi na razini središnje države. Kako bi se naplata učinila što jednostavnijom

potrebno je što više ujednačiti stope ovog poreza na lokalnoj i središnjoj razini (Bago i

Alibegović, 2008., str. 69-70).

3.2.4. Selektivni porez na potrošnju

Pod lokalnim selektivnim porezom na potrošnju podrazumijevaju se trošarine ili akcize, a

zaračunavaju se na potrošnju alkoholnih pića, duhana i goriva motornih vozila i za neka javna

dobra. Osnovica oporezivanja je uska, što znači da trošarina kao lokalni porez ne zadovoljava

kriterij ekonomske efikasnosti. Prihod prikupljen ovim porezom je stabilan i izdašan. Stabilan je

iz razloga što se oporezuje potrošnja dobara koja ima relativno neelastičnu potražnju, a zbog

svoje izdašnosti primjenjuje se na svim razinama vlasti. Ovaj oblik poreza ima obilježje

regresivnosti i diskriminira potrošnju pojedinih proizvoda te mogu utjecati na odluku

poduzetnika i potrošača o lokaciji ili potrošnji. Pošto ih plaćaju i kućanstva i poslovni subjekti,

krajnji potrošač može biti oporezovan dvaput7. Trošarine ili akcize su isplativ izvor financiranja

lokalnih vlasti, a ta prikladnost još više raste ako su lokalne zajednice teritorijalno veće ili ako su

ujednačene na većem prostoru (Bago i Alibegović, 2008., str. 70-71).

7 To se još naziva i kaskadni učinak

20

3.2.5. Porez na kućanstva

Porez na kućanstva je oblik paušalnog poreza koji unatoč brojnim ekonomskim opravdanjima ne

postaje isplativ za uvođenje jer je nepopularan i nije pogodan kao lokalni porez. Iznos lokalnog

poreza na kućanstvo je obično mali i ne potiče građane na preseljenje, ali ipak osigurava porezni

prihod koji je stabilan, predvidljiv i jednostavan za plaćanje, no ipak je prisutno neplaćanje i

izbjegavanje poreza od strane poreznog obveznika. Ovaj porez može nositi i veće prihode jer je

elastičan i porasti će prihod ukoliko se povećaju plaće i cijene. Negativno je što ga u velikom

dijelu obilježava regresivnost, visoki administrativni troškovi i neujednačen odnos između

plaćenog iznosa poreza i koristi od javnih dobara i usluga (Bago i Alibegović, 2008., str. 71).

3.2.6. Porez na dobit

Porez na dobit je raširen oblik prikupljanja prihoda kod lokalnih jedinica. Osnovica se različito

određuje ovisno o tipu država, pa je tako u unitarnoj državi osnovica određena od strane

središnje vlasti, a u federalnim državama osnovicu i stopu određuju lokalne razine vlasti, ali

osnovica mora biti povezana sa osnovicom federalne razine. Često lokalne jedinice smanjuju

stopu poreza na dobit na najmanju dopuštenu razinu kako bi što više privukle i zadržale

poduzetnike, ali pritom to može izazvati i slabiju ponudu javnih dobara, a to onda isto može

utjecati na odluku poduzetnika o lokaciji. Lokalni porez na dobit ima utjecaj na tok faktora

proizvodnje unutar države što uzrokuje narušavanje zdrave konkurencije i zbog toga ga

poduzetnici i ekonomisti ne podržavaju. Ovaj oblik poreza ne može se smatrati prikladnim

načinom prikupljanja prihoda na razini lokalne vlasti (Bago i Alibegović, 2008., str.71-72).

3.3. SUSTAV FINANCIRANJA LOKALNOG SEKTORA POJEDINIH ZEMALJA EU

Europska unija mnogo brine za standard i uvjete života građana u pojedinim regijama i ima cilj

da smanji razlike u bogatstvu pojedinih regija, ali unatoč tome postoje razlike u napretku između

zemalja članica, ali i dodatno između njihovih pojedinih regija. Prema Kesneru (2004.), to je

posljedica teritorijalnog ustroja pojedinih zemalja, kao i raspodjela i pripadnost poreznih prihoda

različitim razinama vlasti.

21

Na temelju Tablice 1 u nastavku, daje se uvid u teritorijalni ustroj zemalja Europske unije prema

NUTS klasifikaciji8.

Tablica 1. Teritorijalni ustroj zemalja EU prema NUTS klasifikaciji

Broj jedinica po

razinama u EU

1. razina vlasti

(najniža) 2.razina

vlasti

3. razina

vlasti

Bugarska 264

Cipar 379

Estonija 226

Finska 336 2

Irska 114

Latvija 119

Letonija 60

Luksemburg 106

Malta 68

Portugal 308 2

Slovenija 210

Austrija 2357 9

Češka 6249 14

Danska 98 5

Grčka 235 13

Mađarska 3177 19

Nizozemska 418 12

Rumunjska 3181 41

Slovačka 2930 8

Švedska 290 20

Belgija 589 10 6

Francuska 36697 102 27

Njemačka 11553 301 16

Italija 8094 110 20

Poljska 2479 379 16

Španjolska 8116 52 17

Velika Britanija 406 28 3

Ukupno EU27 89149 1126 105

Izvor:Nam, 2013., Subnational Government System in the EU and Its Recent Reforms, CESifo

DICE Report 11 (4), str. 44-47

8Europska unija je svoj teritorijalni ustroj definirala nomenklaturom prostornih jedinica za statistiku (NUTS -

Nomenclature of Territorial Units for Statistics) koji definira hijerarhijski teritorijalnu podjelu unutar nacionalnih,

regionalnih ili administrativnih granica zemlje.

22

Kao što prikazuje Tablica 1 najviše ima zemalja koje imaju samo najnižu razinu vlasti, a zatim

slijede zemlje koje imaju dvije razine vlasti i na kraju je najmanji broj zemalja sa tri razine vlasti.

Na temelju takvog tabličnog prikaza, ali i prema prijašnjim provedenim istraživanjima na

temelju Tablice 23, koja se nalazi u prilozima, može se zaključiti da (Gela J. i Gela T., 2012):

· zemlje sa manjim brojem teritorijalnih jedinica su funkcionalno i fiskalno

decentralizirane te lakše ispunjavaju zadatke koji su u njihovom djelokrugu funkcija;

· u zemljama sa većim brojem teritorijalnih jedinica javlja se funkcionalno i fiskalno

centriranje;

· veći broj lokalnih jedinica s nižim stupnjem decentralizacije s manjim brojem stanovnika

po jedinici lokalne samouprave imaju mediteranske zemlje;

· Skandinavske zemlje imaju manji broj lokalnih jedinica i veću naseljenost na teritoriju

lokalnih jedinica te rezultate koji ukazuju na uspješno provedenu i učinkovitu

decentralizaciju;

· ukoliko je zemlja razvijenija lakše će se odvijati proces reformi lokalne uprave i

samouprave koje idu u smjeru smanjenje njihova broja, a isto tako u tom procesu se

očituje i manji politički otpor;

· nove zemlje članice još uvijek zaostaju za starim zemljama članicama u provođenju

reforme lokalne uprave i samouprave.

Kod analiziranja teritorijalnog ustroja pojedine zemlje važno je uočiti načine financiranja

pojedine razine vlasti te njihove ovlasti u određivanju prihoda, posebice onih poreznih.

U Tablici 2 vidi se, neovisno o NUTS klasifikaciji, udio pojedine razine vlasti po svakoj

pojedinoj zemlji, o kojoj su bili dostupni podaci, o ukupnim poreznim prihodima.

Tablica 2. Pripadnost poreznih prihoda prema razinama opće države

2012. godina Supranacionalna Centralna Državna/ regionalna

Lokalna Fond

socijalne

sigurnosti

Estonija 0,5 69,0 13,1 17,4

Finska 0,2 47,5 22,7 29,6

Irska 0,5 81,2 3,8 14,4

Luksemburg 0,1 67,5 4,0 28,4

23

Portugal 0,3 66,7 6,7 26,3

Slovenija 0,4 48,1 11,2 40,4

Austrija 0,3 66,5 1,6 3,2 28,4

Češka 0,5 54,7 1,3 43,6

Danska 0,3 70,9 26,9 1,9

Grčka 0,3 64,3 4,0 31,4

Mađarska 0,2 60,3 6,3 33,1

Nizozemska 1,0 54,1 3,7 41,2

Slovačka 0,6 53,1 3,0 43,2

Švetska 0,3 49,8 36,9 12,9

Belgija 0,8 57,0 5,2 4,7 32,4

Francuska 0,2 33,0 13,2 53,6

Njemačka 0,4 31,5 21,6 8,2 38,3

Italija 0,3 53,0 16,4 30,3

Poljska 0,3 49,2 12,7 37,8

Španjolska 0,4 22,3 32,2 9,9 35,1

Velika Britanija 0,5 75,5 4,9 19,1

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Organisation for Economic Cooperation and

Development (OECD), 2015., Revenue Statistics - Comparative tables

Na temelju Tablice 2 može se zaključiti kako postoje velike razlike u financiranju nižih razina

vlasti u prikazanim zemljama. Svaka zemlja s obzirom na teritorijalni ustroj ima raspoređene

porezne prihode. Centralna razina u većini zemalja ubire najviše poreznih prihoda, a slijedi ju

fond socijalne sigurnosti. Supranacionalna razina vlasti zastupljena je u svim zemljama, ali sa

neznatnim udjelom u ukupnim poreznim prihodima, dok je državna ili regionalna vlast

zastupljena samo u četiri analizirane zemlje i najveći udio u ukupnim poreznim prihodima

zauzima u Španjolskoj. Lokalna razina ima većinu udjela u ukupnim poreznim prihodima do

16,4% u Italiji, a iznad 20% udio je prisutan u Finskoj, Danskoj i Švedskoj. Najmanji udio

lokalne razine u ukupnim poreznim prihodima nalazi se u Češkoj, ali to je i očekivajuće s

obzirom da je sve podređeno centralnoj razini vlasti.

U nastavku u Tablici 3 se detaljnije analiziraju pojedine zemlje Europske unije i njihov politički

ustroj, značaj pojedine razine vlasti, prihodi koji joj pripadaju i autonomija u određivanju stopa i

osnovica poreza, što je razlog raspoređenih prihoda iz Tablice 3.

24

Tablica 3.Lokalni porezi u pojedinim zemljama EU

Naziv

zemlje

Poli-

tičko ure-

đe-

nje

Vrste lokalnih poreza Određi-vanje

porezne

stope

Određi-vanje

porezne

osnovice

Određi-vanje

porezne

olakši-ca

Kori-

snik

prihoda

Stare zemlje članice Europske unije

Belgija F Porez na dobit pravne osobe C C C C/L

Porez na dohodak C/R C C/R C/R/L

Porez na motorna vozila R R R R/L

Porez na nekretnine R R R R/L

Danska U Porez na dohodak - oporezivanje

mirovinskih sustava

C/L C C C/L

Porez na dohodak – Državni i općinski porez na dohodak

C/L C C C/L

Porez na dohodak – oporezivanje

Crkve

L C C L

Porez na nekretnine - Porez na

javnu imovinu

L C C L

Porez na nekretnine -Porez na

zemljište C/L C C R/L

Porez na poslovne prostore L C C L

Oporezivanje u slučaju stečaja C C C C/L

Porez na nekretnine -na imovinu

preminulih osoba

C C C C/L

Porez na dobit C C C C/L

Porez na dohodak - Porez na

dionice i obveznice zaposlenika

C C C C/L

Porez na izgradnju nekretnine C C C C/L

Porez na dohodak - Državni, županijski i općinski porez na dohodak

C/L C C C/L

Porez na dijeljeni dohodak C C C C/R/L

Porez na dobit od strane Fonda C C C C/L

Porez na vrijednost nekretnine C C C C/L

Francuska U Poslovni pristojba R/L C R/L C/R/L

Porez na ugovore o osiguranju C C C C/L

Porez na nekretnine - zemljišta L C L L

Poslovna pristojba (struja) C/L C C C/R/L

Porez na nekretnine - Porez na

građevine

L C L L

Porez na promet nekretnina L C L L

Doprinos za socijalnu sigurnost C C C C/L

25

(poslodavci)

Porez na uklanjanje kućnog otpada

L C C/L L

Porez na poslovanje R/L C R/L C/R/L

Ključne pristojbe za registraciju C C C/R/L L

Trošarina na energente C/R C C C/R/L

Porez na javni zračni i morski promet do i od Korzike

R C C R

Italija U Komunalni porez na nekretnine C/L C C/L L

Takse C C C C/R/L

Općinski porez na građevinske dozvole

C/R/L C L L

Porez na motorna vozila C/L C C L

Općinski porez na otpad L C L L

Porez na osiguranje C/L C C C/R/L

Porez na nekretnine - Općinski porez

C/L C C/L C/L

Pokrajinski porez za zaštitu okoliša

C/L C C L

Porez na nedjeljive usluge C/L C L L

Porez na otpad L L

Dodatna općinska trošarina na struju

C/L C C/L L

Općinski porez na oglašavanje L C L L

Pristojba za odlaganje krutog

urbanog otpada

L C L L

Porez na okupacije javnih

prostora i područja provincija

C/L C C/L L

Porez na okupacije javnih

prostora i zajedničkog područja

C/L C C/L L

Posebna pristojba na odlaganje

krutog otpada

R C R/L R/L

Regionalni porez na motorna

vozila

C/R C/R C/R R

Porez na registraciju C C C C/R

Posebna pristojba na odlagalište otpada

R C C R

Regionalna trošarine na pogonsko

gorivo

C/R C C R

Porez na dohodak C C C C/R

Hipoteka i zemljišni porez C C C C/R

Regionalni porez na proizvodnu

djelatnost

C/R C C/R R

Pokrajinski porez za zaštitu okoliša

R

26

Španjolska U Porez na nekretnine C/R C C L

Porez na vozila na mehanički pogon

C/L C C/L L

Porez na povećanje vrijednosti urbanog zemljišta

C/L C C/L L

Porez na izgradnju, montažu i rad C/L C C/L L

Porez na dohodak C/R C C/R C/R/L

Trošarina na pivo C C C C/R/L

Trošarina na ugljikovodike C C C C/R/L

Trošarine na energente C/R C C C/R/L

Trošarine na duhanske proizvode C C C C/R/L

Kanarski otoci - opći neizravni porez

C C C R/L

Porez na ekonomsku aktivnost C/L C C/L L

Porez na bogatstvo C/R C C/R C/R/L

Porez na dohodak nerezidentna C C C C/R

Porez na lutrije, kockanje i

klađenje

C C C R

Porez na dodanu vrijednost C C C C/R

Kanarski otoci-porez na dodanu

vrijednost

C C C R/L

Porez na premije osiguranja C/R C/R C/R C/R

Poseban porez na određena prijevozna sredstva

C/R C C R

Porez na nasljeđe C/R C C/R R

Porez na kapitalne transfere i

dokumentirane pravne akte

C/R C C/R R

Porez na dobit nerezidentna C C C C/R

Trošarine na alkohol C C C R

Trošarine na električnu energiju C C C R

Trošarine na alkoholna i žestoka

pića

C C C R

Trošarine na mineralna ulja C/R C C R

Trošarine na intermedijarne proizvode

C C C C/R

Švedska U Porez na dohodak - nacionalni i

lokalni porez na dohodak

C/L C C C/L

Porez na nekretnine C C C C/L

Porez na dohodak - Lokalni porez

na dohodak

L C C L

Nove zemlje članice Europske unije

Bugarska U Porez na nekretnine L C C L

Porez na motorna vozila L C C L

Porez na donacije, sponzorstva i

stjecanje imovine

C C C L

27

Porez na darove i porez na

stjecanje nekretnine darovanjem

ili kupnjom

C C C L

Češka U Porez na pse C/L C C/L L

Porez na dohodak C C C C/R/L

Porez na dobit C C C C/R/L

Porez na dodanu vrijednost C C C C/R/L

Upravne pristojbe C C C C/L

Porez na zabavu – naknade za

mjesta održavanja i posjet C/L C C/L L

Porez na zabavu - Naknade za

ulaznice

C/L C C/L L

Naknada za procjenu

građevinskog zemljišta

C/L C L L

Naknada za dozvolu ulaska

motornim vozilima u odabranim

područjima i urbanim područjima

C/L C C/L L

Porez na nekretnine C/L C C L

Naknade za rad strojeva za

kockanje

C/L C L L

Naknade za smještaj C/L C C/L L

Porez na poklone C/L C C L

Porez na lutrije, kockanje i

klađenje - naknada za strojeve za

kockanje

C C C C/L

Estonija U Porez na nekretnine - zemljišta L C/L C/L L

Naknada za zagađenje C C C C/L

Porez na dohodak C C C C/L

Latvija U Porez na promet nekretnina -

Porez na imovinu

C/L C/L C/L L

Porez na lutrije, kockanje i

klađenje

C C C C/L

Porez na prirodne resurse C C C C/L

Porez na dohodak C C C C/L

Litva U Porez na nepokretnu imovinu C/L C C/L C/L

Naknade i troškovi C/L C/L C/L C/L

Porez na dohodak C/L C C L

Porez na prirodne resurse C C C C/L

Porez na zagađenje C C C C/L

Porez na najam zemljišta C/L C L L

Porez na nekretnine - zemljišta C/L C C/L L

Porez na nekretnine (u vlasništvu poduzeća i organizacija)

C/L C C/L L

Porez na lutrije, kockanje i

klađenje

C C C C/L

28

Mađarska U Porez na izgradnju nekretnina C/L C/L C/L L

Lokalni poslovni porez C/L C C L

Porez na motorna vozila C C C C/L

Porez na promet nekretninama C C C C/L

Porez na dohodak C C C C/L

Poljska U Porez na poljoprivredu L C C/L L

Porez na motorna vozila L C C/L L

Porez na nekretnine L C C/L L

Porez na građanske transakcije C C C L

Takse C C C L

Porez na dobit C C C C/L

Porez na dohodak C C C C/L

Slovačka U Porez na dohodak C C C C/R/L

Porez na lutriju i slične igre C C C C/L

Naknade za nuklearno postrojenje L L L L

Boravišna pristojba L L L L

Porez na pse L L L L

Porez na automate za igru L L L L

Porez na pristup i parkiranje

motornog vozila u povijesnom

dijelu grada

L L L L

Porez na nepokretnu imovinu L L L L

Porez na automate L L L L

Porez na korištenje javnih površina

L L L L

Porezi na komunalni otpad i

građevinski otpad

L L L L

Administrativne pristojbe C C C C/R/L

Porez na motorna vozila R R R R

Slovenija U Porez na korištenje zemljišta L L L L

Porez na promet nekretninama C C C L

Porez na korištenje građevinskog zemljišta

L L L L

Koncesijske pristojbe za igre na

sreću

C C C C/L

* Centralna vlasti - C

** Regionalna vlast - R

***Lokalna vlast – L

****Unitarna država – U

***** Federalna država - F

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Europske komisije, 2015.

29

Na temelju Tablice 3 može se zaključiti kako većina zemalja ima unitarno uređenje vlasti.

Centralna razina vlasti je dominantna u određivanju stopa lokalnih poreza ili barem u

određivanju gornjih granica koje onda lokalne i regionalne vlasti moraju poštivati. Ali u

određivanju porezne stope i olakšica niže razine vlasti imaju mnogo veću autonomiju u

odlučivanju nego u odlučivanju o poreznoj osnovici. Porezne osnovice određuju isključivo

centralne vlasti, osim u Belgiji, Slovačko i Sloveniji, gdje je odlučivanje preneseno na niže

razine vlasti. U starim zemljama članicama EU se dosta prihoda od lokalnih poreza dodjeljuje

zasebno lokalnoj i regionalnoj vlasti, dok se u novim zemljama članicama dodjeljuju samo

lokalnoj razini, a regionalnoj razini ne. Regionalna razina vlasti u novim zemljama članicama

nema svoje vlastite lokalne poreze. Porez na dobit i porez na dohodak se većinom dijeli između

svih triju razina vlasti. Lokalni porezi koji se pojavljuju u većini zemalja su porez na nekretnine

(različiti oblici) i porez na motorna vozila. Najveću autonomiju lokalne jedinice u odlučivanju o

stopama i osnovicama lokalnog poreza, olakšicama i pripadnost poreznih prihoda imaju u

Slovačkoj i Sloveniji.

U nastavku teksta će se detaljno analizirati vrste poreza koji pripadaju regionalnoj i lokalnoj

razini u Hrvatskoj, te njihovo stanje i kretanje.

30

4. LOKALNI POREZI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Hrvatska ima porezni sustav koji je usklađen s europskim načelima, u kojem se jamči

izjednačavanje položaja domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba, odnosno svih poreznih

obveznika. Porezni sustav Hrvatske usporediv je s poreznim sustavima ostalih članica Europske

unije, jer se sastoji od izravnih i neizravnih poreza. Hrvatska se nakon osamostaljenja obvezala

da će i dalje izvršavati međunarodne ugovore koje je zaključila bivša Jugoslavija, ali i ugovore o

izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je i sama potpisala.

U RH porezni prihodi se raspoređuju na različite razine vlasti, pa se prema tome porezi dijele na

(Kesner-Škreb i Kuliš, 2010.):

· državne

· županijske

· gradske ili općinske

· zajedničke

· poreze na dohodak od igara i naknade na priređivanje igara na sreću

· naknade za priređivanje igara na sreću.

Odluku o utvrđivanju poreza od strane općine, grada ili županije, kao i plaćanje lokalnih poreza

može se mijenjati najkasnije do 15. prosinca tekuće godine, a odluka i promjene stupaju na snagu

1. siječnja naredne godine (Jančiev i Supić, 2015.).

Lokalne jedinice imaju relativno ograničenu fiskalnu autonomiju jer one najizdašnije prihode

dijele sa središnjom državom, a središnja država im određuje porezne osnovice i stope poreza.

Lokalne jedinice imaju malu autonomiju u određivanju osnovica i stopa lokalnih poreza.

Središnja vlast u potpunosti određuje stope zajedničkih poreza i županijskih poreza i isto tako

daje ograničenja za stope općinskih i gradskih poreza koje onda utvrđuju općinske ili gradske

vlasti. Lokalne vlasti imaju potpunu autonomiju u određivanju stopa poreza na korištenje javnih

površina (Bago i Alibegović, 2008.).

U daljnjem tekstu prvo će se govoriti o teorijskom okviru županijskih lokalnih poreza u

Hrvatskoj, a zatim o gradskim i općinskim lokalnim porezima.

31

4.1. ŽUPANIJSKI POREZI U RH

Republika Hrvatska ima ukupno 20 županija i Grad Zagreb koji ima status i grada i županije.

Svaka županija mora osigurati svoj izvor prihoda kako bi mogla financirati javne potrebe iz

svoga proračuna.

Svaka županija može lokalne porezne prihode osigurati na temelju četiri vrste poreza, a to su

(Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., članak 5.,

stavak 2.):

· Porez na nasljedstva i darove

· Porez na cestovna motorna vozila

· Porez na plovila

· Porez na automate za zabavne igre.

U nastavku rada će se detaljnije opisati značajke svakog pojedinog lokalnog županijskog poreza.

4.1.1. Porez na nasljedstva i darove

Porez na nasljedstva i darove plaća se na gotov novac (gotovinu), novčane tražbine, vrijednosne

papire i pokretne nekretnine. Porezna osnovica ovisi o vrsti dara ili nasljeđa, pa se može raditi o

(Jančiev i Supić, 2015.):

· nekretnini

o zemljište (poljoprivredno ili građevinsko) ili

o građevini (cijela ili dio poslovne ili stambene zgrade, kuća za odmor, grobnica,

garaža i sl.)

· pokretnoj imovini

o prijevozna sredstva (automobili, motocikli i sl.), umjetnine (slike i sl.), aparate,

strojeve i slično) ili

o novac (gotovina, štednja, vrijednosni papir u domaćoj ili stranoj valuti).

32

Na nekretnine plaća se 5% poreza na tržišnu vrijednost nekretnine. Na pokretnu imovinu plaća se

5% poreza na svu gotovinu i novčane tražbine, te 5% na pokretnu imovinu ako im je vrijednost u

trenutku utvrđivanja obveze imala pojedinačnu tržišnu vrijednost veću od 50 000,00 kuna nakon

odbitka troškova i dugova (Jančiev i Supić, 2015.).

Obveznik poreza na nasljedstva i darove je pravna i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj

primi neki dar ili ga dobije u nasljeđe, ili stekne po nekoj drugoj osnovi imovinu na koju se plaća

ovaj oblik poreza, bez da za to mora platiti neku naknadu. Ukoliko se nasljednik odrekne

nasljedstva ili ga ustupi drugoj osobi, tada porezna obveza prelazi na osobu koja je nasljedstvo

primila ili joj je ustupljeno. Porezna obveza stupa na snagu u trenutku pravomoćnog rješenja o

nasljeđivanju, pravomoćnosti odluke državnog tijela ili suda, kad se sklapa ugovor o darivanju,

što podrazumijeva potpisivanje od strane darovatelja i daroprimatelja, ili kad se primi dar, a da

prije toga nije zaključen ugovor o darivanju. Rok za prijavu je 30 dana od toga trenutka. Mjesto

prijave porezne obveze je porezno tijelo nadležno prema prebivalištu ili sjedištu, ovisno da li se

radi o fizičkoj ili pravnoj osobi, a to je jedinica područne (regionalne) samouprave (županija), s

time da te poslove može obavljati i Porezna uprava ako je županija te poslove prenijela na nju.

Uz prijavu potrebno je priložiti ugovor o darovanju ili neku drugu vrstu ugovora, odnosno

sudsku odluku ili odluku tijela državne uprave, s time da je porezni obveznik dužan na zahtjev

poreznog tijela dostaviti i neke dodatne papire koji su potrebni da se porez utvrdi. Županija ima

ovlasti da propiše stopu poreza na nasljedstva i darove na svom području i u svim županijama

propisana stopa poreza na nasljedstva i darove iznosi 5%. Porezni obveznik mora svoju obvezu

platiti u roku od 15 dana od dana kad je rješenje o utvrđivanju tog poreza postalo konačno, jer

ukoliko ne plati počinju teći zatezne kamate od 18% godišnje (Jančiev i Supić, 2015.).

Porez na nasljedstva i darove ne moraju platiti (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, 2015., stavak 1., članak 14.):

· bračni partner, djeca, posvojena djeca, unuci, praunuci, roditelji, djedovi, pradjedovi

· braća i sestre te njihova djeca, zetovi, snahe ukoliko su u trenutku stjecanja imovine,

izgradnje nekretnine, smrti ili trenutka primitka dara živjeli u gospodarskoj zajednici sa

ostaviteljem tj. darivateljem

33

· sve fizičke ili pravne osobe kojima je ustupljena imovina bez naknade zbog odštete ili

posljedice Domovinskog rata od strane središnje vlasti ili lokalne vlasti RH.

Kada se radi o nasljedstvu ili darovanju nekretnina porez ne plaćaju (Zakon o financiranju

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., stavak 1., članak 14.):

· braća i sestre te njihovi potomci, zetovi, snahe, ako se radi o poljoprivrednom zemljištu

koje im služi kao izvor prihoda jer se bave poljoprivredom

· bivši bračni partner ako se nakon razvoda braka nekretnina dijeli

· ako je Zakonom o područjima od posebne državne skrbi dodijeljeno pravo fizičkim

osobama sa tih područja da u slučaju nasljeđivanja ili primitka dara u obliku nekretnine,

ne moraju platiti porez na nasljedstva i darove.

Kod nasljedstva ili darovanja pokretnine poreznu obvezu nemaju (Brošura Oporezivanje

nasljedstva i darova, 2012.):

· fizičke i pravne osobe koje dar ili nasljedstvo dobivaju zbog razloga određenih posebnim

propisima

· država, tijela državne vlasti, jedinice lokalne samouprave, javne ustanove, vjerske

zajednice, zaklade, fondovi i humanitarne organizacije.

Prihod koji se stekao naplatom poreza na nasljedstva i darove postaje prihod u proračunu

županije ili Grada Zagreba, ovisno o tome gdje nasljednik ili daroprimatelj ima prebivalište ili

uobičajeno boravište. U slučaju neprijavljivanja i neplaćanja porezne obveze, porezni obveznik,

sukladno Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave i Općim poreznim

zakonom, mora platiti određene novčane kazne od 500 do 200.000 kuna. Važno je napomenuti

da zakonodavni okvir koji određuje porez na nasljedstva i darove je (Brošura Oporezivanje

nasljedstva i darova, 2012.):

· Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosi se na

oporezivanje nasljeđa i darova u obliku pokretne imovine, a

· Zakon o porezu na promet nekretnina se odnosi na oporezivanje nasljeđa ili darova u

obliku nekretnina.

34

4.1.2. Porez na cestovna motorna vozila

Cestovna motorna vozila dijele se na (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, 2015., stavak 2., članak 17.):

· automobil: motorno vozilo i prijevozno sredstvo osoba koje osim vozača ima najviše

osam sjedala i nosivost tereta mu ne prelazi 250 kilograma,

· motocikl: motorno vozilo na dva kotača koje može, ali i ne mora, imati bočnu prikolicu

ili motorno vozilo koje ima tri kotača i njegova masa iznosi manje od 400 kilograma.

Porezni obveznik poreza na cestovna motorna vozila je vlasnik osobnog vozila ili motocikla koji

je registriran. Ovaj porez se ne plaća na vozila koja služe vlasnicima za obavljanje djelatnosti

prijevoza umrlih ili taksi službe, a niti na automobile starije od 10 godina. Porezni obveznik

mora ovaj porez plaćati jednom godišnje, a osnovica za utvrđivanje visine poreza je snaga

motora iskazana u kW i prema godinama koliko je vozilo staro (Zakon o financiranju jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., stavak 2., članak 17. i 19.).

Koliko iznosi porez na osobne automobile prema snazi motora prikazano je u Tablici 4.

Tablica 4. Iznos poreza na automobile prema snazi motora u HR, u kunama

Snaga motora Iznos u kunama

Preko

kW

Do

kW

Do 2 godine

starosti

Od 2 do 5 godina

starosti

Od 5 do 10 godina

starosti

55 300,00 250,00 200,00

55 70 400,00 350,00 250,00

70 100 600,00 500,00 400,00

100 130 900,00 700,00 600,00

130 1.500,00 1.200,00 1.000,00

Izvor: Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., članak

17., stavak 2.

35

Prema Tablici 4, iznos koji porezni obveznik plaća na osobni automobil kreće se od 200,00 kn do

1.500,00 kn, a u nastavku se u Tablici 5 prikazuje porezna obveza za motocikl u RH prema snazi

motora i starosti motocikla.

Tablica 5. Iznos poreza na motocikle prema snazi motora u HR, u kunama

Snaga motora Iznos u kunama

Od

kW

Do

kW

Do 2 godine

starosti

Od 2 do 5 godina

starosti

Od 5 do 10 godina

starosti

Preko 10 godina

starosti

20 100,00 80,00 50,00 -

20 50 200,00 150,00 100,00 50,00

50 50 500,00 400,00 300,00 200,00

80 1.200,00 1.000,00 800,00 600,00

Izvor: Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., članak

17., stavak 2.

Na temelju Tablice 5 vidi se da za motocikl porezni obveznik plaća porez u iznosu od 50,00 kn

do 1.200,00 kn.

Porezni obveznik može ostvariti poreznu olakšicu ili oslobađanje od plaćanja poreza kod

promjene vlasništva cestovnog motornog vozila tijekom kalendarske godine, tada novi vlasnik

vozila ne plaća porez na cestovna motorna vozila, ako je taj porez bio utvrđen prijašnjem

vlasniku. I u slučaju ako je tijekom kalendarske godine nabavljeno novo motorno vozilo, vlasnik

toga vozila plaća godišnji porez umanjen za dio godine prije nabave vozila (Jačiev i Supić,

2015.).

Porez na motorna vozila ne moraju platiti (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, 2015., stavak 2., članak 18.):

· državna i lokalna samouprava, zdravstvene ustanove, vatrogasne postrojbe, diplomatska i

konzularna predstavništva te njihovi osoblje, i to na sva svoja vozila

36

· osobe koje su u potpunosti bile oslobođenje plaćanja carina i poreza na dodanu vrijednost

kod nabave vozila9.

Prihod od poreza na cestovna motorna vozila pripada proračunu županije ili grada Zagreba,

ovisno o tome gdje porezni obveznik ima svoje prebivalište. Zakonske odredbe koje se odnose

na porez na cestovna vozila nalaze se u Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne

samouprave i Općem poreznom zakonu (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, 2015., stavak 2., članak 18. i 19.).

4.1.3. Porez na plovila

Vlasnici plovila kao što su brod (jahta ili brodica) ili čamac za unutarnju plovidbu koji služe za

razonodu, šport ili rekreaciju, morati će platiti porez na plovila jednom u godini. Visina poreza

određuje se prema tipu plovila tj. radi li se o plovilu bez kabine, plovilu s kabinom na motorni

pogon ili plovilu s kabinom i pogonom na jedra kao što je prikazano u nastavku (Zakon o

financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., stavak 3., članak 20.).

Tablica 6 prikazuje iznose porezne obveze za plovilo bez kabine, ovisno o dužini plovila i snazi

motora.

Tablica 6. Iznos poreza na plovila bez kabine u RH, u kunama

Dužina plovila u metrima Iznos poreza u kunama prema snazi motora (KW)

Više od do Do 30 Više od 30 do 100 Više od 100

5 7 - 200 400

7 10 100 300 500

10 200 450 600

Izvor: Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., stavak 3., članak 20.

9 Ratni invalidi koji imaju100 %-tno oštećenjem organizma te supružnik, djeca iroditelji poginuloga, umrlog i

nestaloga hrvatskog branitelja s pravom jednokratnog uvoza automobila bez plaćanja carine i poreza.

37

Iz Tablice 6 može se zaključiti kako visina porezne obveze na plovila bez kabine iznosi od

100,00 do 600,00 kuna.

U Tablici 7 se prikazuje iznos porezne obveze za plovila s kabinom na motorni pogon, ovisno o

dužini plovila i snazi motora.

Tablica 7. Iznos poreza na plovila s kabinom na motorni pogon u RH, u kunama

Dužina plovila u metrima Iznos poreza u kunama prema snazi motora

Više od do Do 30 Više od 30 do

100

Više od 100

do 500

Više od 500

5 7 - 200 300 -

7 10 200 400 500 2.500

10 12 300 500 1.000 3.500

12 400 1.000 3.000 5.000

Izvor:Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., stavak 3., članak 20.

Na temelju prikazane Tablice 7 može se zaključiti kako porezna obveza vlasnika plovila s

kabinom na motorni pogon može iznositi od 200,00 do 5.000,00 kuna.

Tablicom 8 u nastavku se prikazuje visina porezne obveze za plovila s kabinom i pogonom na

jedra, ovisno o dužini plovila i snazi motora.

38

Tablica 8. Iznos poreza na plovila s kabinom i pogonom na jedra u RH, u kunama

Dužina plovila u metrima Iznos poreza u kunama prema snazi motora

Više od do Do 10 Više od 10 do

25

Više od 25 do

50

Više pod 50

5 7 - 300 400 500

7 10 200 600 1.000 2.000

10 12 300 800 2.000 3.000

12 400 1.500 3.000 4.000

Izvor: Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., stavak

3., članak 20.

Iz prikazane Tablice 8 može se izvesti zaključak kako se visina poreza na plovila s kabinom i

pogonom na jedra kreće od 200,00 do 4.000,00 kuna.

Na otocima se ne plaća porez na plovila na kojima se obavlja neka registrirana djelatnost, kao ni

na brodice koje su u vlasništvo domaćeg stanovništva koje je naseljeno na otoku, a koje su im

neophodne za svakodnevni život i za brigu i održavanje posjeda koji su na otoku. Porezni

obveznik je dužan nakon primitka rješenja od nadležne porezne uprave u roku od 15 dana platiti

porez na plovila (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

2015., stavak 3., članak 21. i 22.).

4.1.4. Porez na automate za zabavne igre

Porezni obveznik je fizička ili pravna osoba koja upotrebljava automate za zabavne igre u

zabavnim klubovima, ugostiteljskim i javnim objektima i drugim javnim prostorijama.

Predmet oporezivanja su automati za zabavne igre na kojima igrač ostvaruje dobitak u novcu,

stvarima ili pravima, a pokreće se s kovanicama, žetonima ili uz naplatu. Automati za zabavne

igre dijele se u dvije skupine (Jačiev i Supić, 2015.):

· Skupinu A čine automati na kojima igrač ne ostvaruje dobitak (npr. videoigre, simulatori

i sl.)

39

· Skupinu B spadaju mehanički automati za igru kao što su automati za fliper, stolni

nogomet i sl.

Visina porezne obveze 100,00 kuna po automatu i plaća se mjesečno. Ovaj porez se ne plaća za

automate za biljar u slučaju ako na sebi imaju markicu Hrvatskog biljarskog saveza. Porezni

obveznik mora zatražiti izdavanje nadzorne naljepnice (markice) koja će biti nalijepljena na

automat koji se namjerava postaviti od nadležne porezne uprave, i on dobiva tu markicu nakon

uplate poreza na automate za zabavne igre. Markica vrijedi jedan mjesec, a u slučaju da automat

nema nalijepljenu markicu oduzima se na određeno vrijeme. Ukoliko fizička ili pravna osoba

koja stavlja automat u uporabu je obveznik PDV-a mora uračunati PDV po stopi od 25% na

naknade za sudjelovanje u zabavnoj igri. Ukoliko porezni obveznik napravi prekršaj novčana

kazna mu iznosi od 1.000 do 50.000 kuna, a u slučaju zabrane priređivanja zabavnih igara,

automat se zapečati i oduzimanja do kraja prekršajnog postupka, pri čemu sve troškove snosi

porezni obveznik. Porez na automate za zabavne igre se primjenjuje od 01. siječnja 2002. Godine

(Porezni vodič za građane, 2015.).

4.2. ANALIZA STANJA ŽUPANIJSKIH LOKALNIH POREZA

Svi porezi dio su proračuna bilo središnje, bilo lokalne samouprave. Kako bi mogli analizirati

stanje županijskih poreznih prihoda, potrebno je prvo predočiti udio pojedine županije u ukupnoj

sumi županijskih poreznih prihoda, kao što je prikazano u Tablici 9.

Tablica 9. Iznosi poreznih prihoda i udjeli županija u poreznim prihodima u 2013. godini u RH

Županija Ukupni porezni prihodi u 2013. Udio županije u ukupnoj sumi

Zagrebačka 219,379,206 12.65%

Krapinsko-zagorska 62,613,170 3.61%

Sisačko-moslavačka 63,260,639 3.65%

Karlovačka 59,337,339 3.42%

Varaždinska 87,158,858 5.02%

Koprivničko-križevačka 50,242,168 2.90%

40

Bjelovarsko-bilogorska 42,271,412 2.44%

Primorsko-goranska 229,653,886 13.24%

Ličko- senjska 11,777,288 0.68%

Virovitičko-podravska 21,162,846 1.22%

Požeško-slavonska 21,080,822 1.22%

Brodsko-posavska 45,871,805 2.64%

Zadarska 77,277,069 4.45%

Osječko-baranjska 127,034,027 7.32%

Šibensko-kninska 44,509,133 2.57%

Vukovarsko-srijemska 41,736,127 2.41%

Splitsko-dalmatinska 246,874,732 14.23%

Istarska 161,825,520 9.33%

Dubrovačko-neretvanska 72,509,673 4.18%

Međimurska 49,180,526 2.84%

Grad Zagreb 5,542,587,995

Ukupno10

1,734,756,246 100%

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Kao što prikazuje Tablica 9, najveće porezne prihode, a time i udjele u ukupnim poreznim

prihodima svih županija, imaju Splitsko-dalmatinska, a slijede ju Primorsko-goranska i

Zagrebačka županija. Najmanji porezni prihodi pripadaju Ličko-senjskoj, Virovitičko-

podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji, što rezultira i najmanjim udjelima u sumi poreznih

prihoda županija.

Grad Zagreb ima ukupne porezne prihode tri puta veće od ukupnih poreznih prihoda svih

županija, što je značajna karakteristika, iako on ima status grada i županije. Daljnjim

istraživanjem će se pokazati da li je takvo obilježje karakteristično i kod pojedinih vrsta poreza.

10

Ne uključuje Grad Zagreb zbog bolje reprezentativnosti podataka i to se odnosi na sve tablice u 4. poglavlju

41

Ukupne prihode od poreza čine i lokalni županijski porezi, a to su porez na imovinu (porez na

nasljedstva i darove) te porez na robe i usluge (porez koji pod jednim imenom objedinjuje porez

na cestovna motorna vozila, porez na plovila te porez na automate za zabavne igre).

U nastavku se Grafikonom 1 prikazuje koliko iznosi visina poreza na nasljedstva i darove u

županijama u Republici Hrvatskoj u 2013. godini.

Grafikon 1. Porez na nasljedstva i darove u 2013. godini po županijama u RH

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju grafičkog prikaza može se uvidjeti da najveće prihode od poreza na nasljedstva i

darove imaju Splitsko-Dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija, a

najmanje Virovitičko-podravska, Sisačko-moslavačka te Međimurska županija.

Koliki je udio poreza na nasljedstva i darove u ukupnim poreznim prihodima po županijama u

Republici Hrvatskoj u 2013. godini prikazano je Tablicom 10.

0100000200000300000400000500000600000700000800000

Porez na nasljedstva i darove

Porez na

nasljedstva i

darove

42

Tablica 10. Udio poreza na nasljedstva i darove u ukupnim poreznim prihodima po županijama u 2013. godini

Županija Ukupni prihodi od

poreza

Prihodi od

poreza na

nasljedstva i

darove

Udio

Zagrebačka 219,379,206 191,094 0.09%

Krapinsko-zagorska 62,613,170 123,055 0.20%

Sisačko-moslavačka 63,260,639 50,974 0.08%

Karlovačka 59,337,339 151,621 0.26%

Varaždinska 87,158,858 377,300 0.43%

Koprivničko-križevačka 50,242,168 126,418 0.25%

Bjelovarsko-bilogorska 42,271,412 129,209 0.31%

Primorsko-goranska 229,653,886 546,991 0.24%

Ličko- senjska 11,777,288 94,350 0.80%

Virovitičko-podravska 21,162,846 41,047 0.19%

Požeško-slavonska 21,080,822 61,661 0.29%

Brodsko-posavska 45,871,805 88,128 0.19%

Zadarska 77,277,069 75,756 0.10%

Osječko-baranjska 127,034,027 401,651 0.32%

Šibensko-kninska 44,509,133 98,916 0.22%

Vukovarsko-srijemska 41,736,127 74,504 0.18%

Splitsko-dalmatinska 246,874,732 731,709 0.30%

Istarska 161,825,520 339,729 0.21%

Dubrovačko-neretvanska 72,509,673 254,125 0.35%

Međimurska 49,180,526 51,291 0.10%

Grad Zagreb 5,542,587,995 2,073,064 0.04%

Ukupno 1,734,756,246 4,009,529 0.23%

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju Tablice 10 može se zaključiti kako porez na nasljedstva i darove zauzima neznatni

udio u ukupnim poreznim prihodima kod svih županija, pa tako i na razini ukupne Hrvatske jer

taj udio ne prelazi više 0,5%, osim u Ličko-senjskoj županiji, što može upućivati na zaključak da

možda toj županiji nedostaju drugi porezni prihodi.

43

Grad Zagreb ima upola manji prihod od poreza na nasljedstva i darove od zbroja prihoda svih

županija u Hrvatskoj od tog poreza, ali isto tako mu taj porez, u odnosu na druge županije,

zauzima najmanji udio u ukupnim poreznim prihodima.

Druga skupina županijskih lokalnih poreza je porez na robe i usluge koji se ponajprije analizira

kao cjelina u Tablici 11, a zatim i porez na cestovna motorna vozila zbog njegova značaja i zbog

same dostupnosti informacija.

Tablica 11. Stanje poreza na robe i usluge po županijama u RH u 2013. godini

Županija Ukupni prihodi od

poreza

Porez na robe i

usluge

Udio

Zagrebačka 219,379,206 15,519,354 7.07%

Krapinsko-zagorska 62,613,170 5,515,838 8.81%

Sisačko-moslavačka 63,260,639 5,972,660 9.44%

Karlovačka 59,337,339 5,488,863 9.25%

Varaždinska 87,158,858 7,968,512 9.14%

Koprivničko-križevačka 50,242,168 4,263,234 8.49%

Bjelovarsko-bilogorska 42,271,412 3,874,465 9.17%

Primorsko-goranska 229,653,886 20,270,947 8.83%

Ličko- senjska 11,777,288 2,003,540 17.01%

Virovitičko-podravska 21,162,846 2,249,879 10.63%

Požeško-slavonska 21,080,822 2,201,397 10.44%

Brodsko-posavska 45,871,805 5,047,721 11.00%

Zadarska 77,277,069 7,380,696 9.55%

Osječko-baranjska 127,034,027 9,556,137 7.52%

Šibensko-kninska 44,509,133 4,756,090 10.69%

Vukovarsko-srijemska 41,736,127 5,662,505 13.57%

Splitsko-dalmatinska 246,874,732 21,450,149 8.69%

Istarska 161,825,520 14,579,816 9.01%

Dubrovačko-neretvanska 72,509,673 6,920,421 9.54%

Međimurska 49,180,526 5,100,705 10.37%

44

Grad Zagreb 5,542,587,995 132,578,922 2.39%

Ukupno 1,734,756,246 155,782,929 8.98%

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju prikazane Tablice 11 može se izvesti zaključak kako je udio poreza na robe i usluge u

ukupnim poreznim prihodima županije značajniji nego je to kod poreza na nasljedstva i darove.

Najveće prihode od poreza na robe i usluge imaju Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i

Zagrebačka županija, baš kao što je to bio slučaj i kod ukupnih poreznih prihoda. No najveći

udio poreza na robe i usluge u ukupnim poreznim prihodima po pojedinim županijama imaju

Ličko-senjska, Vukovarsko-Srijemska i Brodsko-posavska županija.

Najmanje prihode od poreza na robu i usluge imaju Požeško-slavonska, Ličko-senjska i

Virovitičko-posavska županija, ali kod njih su udjeli poreza na robe i usluge značajniji nego kod

drugih županija.

Grad Zagreb ima prihode od poreza na robe i usluge za 15% manje od zbroja prihoda od tog

poreza svih županija u Hrvatskoj, ali udio toga poreza u ukupnim poreznim prihodima je

najmanji od svih promatranih županija.

U nastavku se Grafikonom 2 prikazuje stanje poreznih prihoda i poreza na robe i usluge po

županijama u RH u 2013. godini.

45

Grafikon 2. Usporedba poreznih prihoda i poreza na robe i usluge po županijama u RH u 2013. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Grafički prikazano može se bolje uvidjeti kako je udio poreza na robe i usluge neznatan u

ukupnim poreznim prihodima županijskih proračuna.

Već smo prije spomenuli da se porez na robe i usluge sastoji od 3 vrste poreza, ali podaci za

analizu dostupni su samo za porez na cestovna motorna vozila, pa se u nastavku kroz Grafikon 3

analizira taj porez.

0

50,000,000

100,000,000

150,000,000

200,000,000

250,000,000

300,000,000

Ukupni porezni prihodi i porez na robe i usluge u

2013. godini

ukupni

prihodi od

poreza

Porez na

robe i

usluge

46

Grafikon 3. Usporedba poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH u 2013. godini

Izvor:izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Kao što Grafikon 3 prikazuje prihod od poreza na cestovna motorna vozila je najznačajniji kod

Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske te kod Zagrebačke županije. Najmanji prihodi od

poreza na cestovna motorna vozila je zabilježen kod Ličko-senjske, Požeško-slavonske i

Virovitičko-podravske županije.

U nastavku se kroz Tablicu 12 daje uvid u udio pojedinih prihoda od poreza po županijama u RH

u 2013. godini.

Tablica 12. Udio pojedinih prihoda od poreza po županijama u RH u 2013. godini

Županija Prihodi od

porez na robe

i usluge u

2013. godini

Prihodi od poreza

na cestovna

motorna vozila

u 2013. godini

Udio

poreza na

cestovna

motorna

vozila

Udio

ostalih

poreza

Zagrebačka 15,519,354 14,883,588 95.90% 4.10%

0

5,000,000

10,000,000

15,000,000

20,000,000

25,000,000

Porez na cestovna motorna vozila

porez na

cestovna

i motorna

vozila

47

Krapinsko-zagorska 5,515,838 5,191,038 94.11% 5.89%

Sisačko-moslavačka 5,972,660 5,535,053 92.67% 7.33%

Karlovačka 5,488,863 5,040,663 91.83% 8.17%

Varaždinska 7,968,512 7,380,312 92.62% 7.38%

Koprivničko-križevačka 4,263,234 4,021,934 94.34% 5.66%

Bjelovarsko-bilogorska 3,874,465 3,616,264 93.34% 6.66%

Primorsko-goranska 20,270,947 18,790,843 92.70% 7.30%

Ličko- senjska 2,003,540 1,884,240 94.05% 5.95%

Virovitičko-podravska 2,249,879 2,112,379 93.89% 6.11%

Požeško-slavonska 2,201,397 2,105,197 95.63% 4.37%

Brodsko-posavska 5,047,721 4,810,921 95.31% 4.69%

Zadarska 7,380,696 6,837,048 92.63% 7.37%

Osječko-baranjska 9,556,137 9,304,570 97.37% 2.63%

Šibensko-kninska 4,756,090 4,106,176 86.34% 13.66%

Vukovarsko-srijemska 5,662,505 5,342,017 94.34% 5.66%

Splitsko-dalmatinska 21,450,149 19,722,744 91.95% 8.05%

Istarska 14,579,816 13,575,016 93.11% 6.89%

Dubrovačko-neretvanska 6,920,421 6,251,615 90.34% 9.66%

Međimurska 5,100,705 4,785,205 93.81% 6.19%

Grad Zagreb 132,578,922 86,229,685 65.04% 34.96%

Ukupno 155,782,929 145,296,823 93.27% 6.73%

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju Tablice 12 može se zaključiti kako je porez na cestovna motorna vozila najznačajniji

porez koji spada u porez na robe i usluge kod svih županija, jer njegov udio je veći od 90%, osim

u Šibensko-kninskoj županiji. To znači da je udio poreza na plovila i poreza na automate na

zabavne igre u porezu na robe i usluge manji od 10% u svim županijama, osim u Šibensko-

kninskoj.

48

Grad Zagreb ima prihode od poreza na cestovna motorna vozila za 41% manje od zbroja svih

županijskih prihoda od tog poreza. Udio prihoda poreza na plovila i poreza na automate za

zabavne igre u prihodima poreza na robe i usluge je znatno veći od svih udjela ostalih županija,

te je s time i znatno manji udio prihoda poreza na cestovna motorna vozila u prihodima od

poreza na robe i usluge nego je kod svih ostalih hrvatskih županija.

Nakon detaljne analize svakog pojedinog lokalnog županijskog poreza, u nastavku, u Grafikonu

4 se prikazuje odnos svakog pojedinog prihoda lokalnog županijskog poreza i ukupnih prihoda

od lokalnih županijskih poreza.

Grafikon 4. Usporedba sume ukupnih vlastitih županijskih poreznih prihoda i pojedinih vrsta vlastitih županijskih poreznih prihoda

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju Grafikona 4 može se zaključiti kako doista najveće udio u ukupnim prihodima od

lokalnih županijskih poreza ima prihod od porezana cestovna motorna vozila, a neznatni udio

imaju prihodi od poreza na plovila, poreza na automate za zabavne igre i poreza na nasljedstva i

darove.

0

50000000

100000000

150000000

200000000

2013

Odnos pojedinih vlastitih županijskih poreznih

prihoda i sume ukupnih vlastitih županijskih

poreznih prihoda

Ukupni prihodi od lokalnih

županijskih poreza

Prihod od poreza na cestovna

motorna vozila

Prihodi od poreza na plovila i

automate za zabavne igre

Prihodi od poreza na nasljedstva i

darove

49

Pomoću grafikona 5 se prikazuje odnos između prihoda od ukupnih poreznih prihoda županija i

prihoda od lokalnih županijskih poreza.

Grafikon 5. Prikaz ukupnih prihoda od poreza i prihoda od vlastitih poreza svih županija u RH u 2013. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Grafikon 5 upućuje na zaključak kako je neznatan udio prihoda od lokalnih županijskih poreza u

ukupnim prihodima od poreza u županijama u 2013. godini. Kad se istraži što zauzima najveći

udio u ukupnim poreznim prihodima županija u njihovim proračunima, onda se vidi da su to

prihodi od poreza na dohodak. Najveći udio prihod od poreza na dohodak u ukupnim poreznim

prihodima zauzima i kod kasnije analiziranih općina i gradova. U nastavku rada će se vidjeti da

se taj odnos prihoda od lokalnih županijskih poreza u ukupnim poreznim prihodima županija nije

bitnije mijenjao ni kroz promatrano razdoblje od 2010. do 2013. godine.

0

500,000,000

1,000,000,000

1,500,000,000

2,000,000,000

2013

Ukupni županijski prihodi od poreza i vlastitih

županijskih poreza

Ukupni prihodi od poreza

Ukupni prihodi od lokalnih

županijskih poreza

50

4.3. ANALIZA KRETANJA ŽUPANIJSKIH LOKALNIH POREZA

U prijašnjem poglavlju se analizira stanje županijskih poreza na temelju zadnjih objavljenih

županijskih proračuna, a sada će se dati uvid u kretanje županijskih poreza od 2010. godine do

2013. godine, i to ukupnih poreznih prihoda, prihoda od poreza na nasljedstva i darove te robe i

usluge.

Kretanje ukupnih prihoda od poreza, koje je prikazano Tablicom 13, treba biti prva analizirana

stavka kako bi se dobila slika o grubom kretanju svih poreza.

51

Tablica 13. Kretanje ukupnih prihoda od poreza po županijama u RH od 2010. do 2013. godine

Županija 2010. 2011. Verižni

indeks

2012. Verižni indeks

2013. Verižni indeks

Zagrebačka 204,588,451 200,058,372 97.79 214,438,949 107.19 219,379,206 102.30

Krapinsko-zagorska 58,252,681 57,317,936 98.40 60,171,847 104.98 62,613,170 104.06

Sisačko-moslavačka 141,368,585 65,086,595 46.04 64,546,886 99.17 63,260,639 98.01

Karlovačka 54,872,945 53,426,056 97.36 57,104,905 106.89 59,337,339 103.91

Varaždinska 81,828,609 80,472,610 98.34 84,286,490 104.74 87,158,858 103.41

Koprivničko-križevačka 48,678,020 48,793,493 100.24 51,364,150 105.27 50,242,168 97.82

Bjelovarsko-bilogorska 40,823,707 39,582,969 96.96 42,073,428 106.29 42,271,412 100.47

Primorsko-goranska 212,336,846 204,971,134 96.53 220,699,833 107.67 229,653,886 104.06

Ličko- senjska 11,951,709 11,347,943 94.95 11,538,147 101.68 11,777,288 102.07

Virovitičko-podravska 19,715,140 19,531,289 99.07 20,836,780 106.68 21,162,846 101.56

Požeško-slavonska 20,050,943 19,700,721 98.25 20,952,270 106.35 21,080,822 100.61

Brodsko-posavska 42,014,036 41,298,034 98.30 43,778,758 106.01 45,871,805 104.78

Zadarska 75,143,004 71,911,280 95.70 75,482,669 104.97 77,277,069 102.38

Osječko-baranjska 117,401,356 120,190,703 102.38 129,373,117 107.64 127,034,027 98.19

Šibensko-kninska 44,323,326 42,668,288 96.27 43,376,856 101.66 44,509,133 102.61

Vukovarsko-srijemska 41,463,954 39,244,516 94.65 41,283,429 105.20 41,736,127 101.10

Splitsko-dalmatinska 229,166,882 228,569,718 99.74 240,065,969 105.03 246,874,732 102.84

Istarska 145,707,030 143,450,331 98.45 155,879,994 108.66 161,825,520 103.81

Dubrovačko-neretvanska 64,687,009 64,481,689 99.68 66,928,057 103.79 72,509,673 108.34

Međimurska 43,913,452 43,570,153 99.22 47,271,251 108.49 49,180,526 104.04

Grad Zagreb 4,410,893,500 4,336,628,074 98.32 4,594,849,305 105.95 5,542,587,995 120.63

Ukupno 1,622,293,767 1,595,673,830 98.36 1,691,453,785 106.00 1,734,756,246 102.56

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015., Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

52

Na temelju Tablice 13 može se zaključiti kako je prihod od ukupnih poreza u županijama padao

u 1811

(90%) županija u 2011. godini u odnosu na 2010. godinu i da je taj pad najznačajniji bio u

Sisačko-moslavačkoj županiji. Jedino su Koprivničko-križevačka i Osječko-baranjska županija

ostvarile rast ukupnih poreznih prihoda. U 2012. godini u odnosu na 2011. godinu sve županije

bilježe rast poreznih prihoda, osim Sisačko-moslavačke koja je nastavila trend pada ukupnih

poreznih prihoda, ali znatno manje izražen nego u prethodno analiziranom razdoblju. Sisačko-

moslavačka županija nastavila je trend opadanja poreznih prihoda i u 2013.godini u odnosu na

2012. godinu, a pad su zabilježile i Osječko-baranjska i Koprivničko-križevačka županija, koje

su od 2010. godine imale rastuće ukupne porezne prihode.

U Grafikonu 6 se prikazuje kako se kretao ukupan porezni prihod u županija RH u razdoblju od

2010. do 2013. godine.

Grafikon 6. Kretanje poreznih prihoda po županijama u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

11

U analizu je obuhvaćene 20 županija, a Grad Zagreb se posebno analizira.

0

50000000

100000000

150000000

200000000

250000000

300000000Kretanje poreznih prihoda po županijama

2010

2011

2012

2013

53

Na temelju Grafikona 6 može se zaključiti kako nije bilo nekih znatnijih oscilacija ukupnih

poreznih prihoda po županijama i da su ukupni porezni prihodi konstantni i postojani.

Kretanje ukupnih poreznih prihoda Grada Zagreba i svih županija RH zajedno od 2010. do 2013.

godine prikazano je Grafikonom 7 u nastavku.

Grafikon 7. Kretanje ukupnih poreznih prihoda u Gradu Zagrebu i ostalim županijama u RH od

2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju Grafikona 7 uočljivo je da je Grad Zagreb imao pad ukupnih poreznih prihoda u

2011. godini u odnosu na 2010. godinu, ali nakon toga ima trend rasta do 2013. godine. Cijelo

promatrano razdoblje Grad Zagreb ima znatno veće ukupne porezne prihode od sume svih

hrvatskih županija. Analizirajući zajedno 20 županija i njihove ukupne porezne prihode vidi se

da je doista bio u 2011. godini pad poreznih prihoda, ali da se nakon toga nastavio trend rasta

poreznih prihoda bez značajnih oscilacija.

Sljedeći porez koji je predmet analiziranja u Tablici 14, je porez na nasljedstva i darove, i

njegovo kretanje po županijama u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2013. godine.

0

1

2

3

4

5

Grad Zagreb Suma županija

Bil

lio

ns

Kretanje ukupnih poreznih prihoda

2010

2011

2012

2013

54

2010. 2011. Indeks 2012. Indeks 2013. Indeks

Županija

Zagrebačka 411,491.00 250,272.00 60.82 519,516.00 207.58 191,094.00 36.78

Krapinsko-zagorska 36,318.00 145,979.00 401.95 123,976.00 84.93 123,055.00 99.26

Sisačko-moslavačka 28,972.00 76,737.00 264.87 110,585.00 144.11 50,974.00 46.09

Karlovačka 70,329.00 502,038.00 713.84 196,954.00 39.23 151,621.00 76.98

Varaždinska 62,874.00 51,435.00 81.81 64,301.00 125.01 377,300.00 586.77

Koprivničko-križevačka 44,119.00 179,220.00 406.22 51,666.00 28.83 126,418.00 244.68

Bjelovarsko-bilogorska 74,632.00 43,145.00 57.81 379,483.00 879.55 129,209.00 34.05

Primorsko-goranska 125,528.00 207,085.00 164.97 524,541.00 253.30 546,991.00 104.28

Ličko- senjska 47,578.00 58,078.00 122.07 80,694.00 138.94 94,350.00 116.92

Virovitičko-podravska 8,023.00 4,437.00 55.30 27,727.00 624.90 41,047.00 148.04

Požeško-slavonska 20,391.00 29,409.00 144.23 90,828.00 308.84 61,661.00 67.89

Brodsko-posavska 10,083.00 99,044.00 982.29 90,584.00 91.46 88,128.00 97.29

Zadarska 80,282.00 72,188.00 89.92 20,244.00 28.04 75,756.00 374.21

Osječko-baranjska 160,071.00 135,179.00 84.45 168,555.00 124.69 401,651.00 238.29

Šibensko-kninska 67,310.00 144,201.00 214.23 132,903.00 92.17 98,916.00 74.43

Vukovarsko-srijemska 96,272.00 15,688.00 16.30 141,913.00 904.60 74,504.00 52.50

Splitsko-dalmatinska 317,647.00 715,169.00 225.15 425,040.00 59.43 731,709.00 172.15

Tablica 14. Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i darove po županijama u RH od 2010. do 2013. godine

55

Istarska 200,092.00 307,146.00 153.50 378,777.00 123.32 339,729.00 89.69

Dubrovačko-neretvanska 152,943.00 309,997.00 202.69 146,073.00 47.12 254,125.00 173.97

Međimurska 255,843.00 122,716.00 47.97 149,366.00 121.72 51,291.00 34.34

Grad Zagreb 933,743.00 3,862,586.00 413.67 3,577,573.00 92.62 2,073,064.00 57.95

Ukupno 2,270,798.00 3,469,163.00 152.77 3,823,726.00 110.22 4,009,529.00 104.86

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015., Ostvarenje

proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

56

Tablica 14 upućuje na zaključke da je u 2011. godini u odnosu na 2010. godinu 60% županija

bilježilo rast prihoda od poreza na nasljedstva i darove te je najznačajniji rast zabilježen u

Karlovačkoj županiji. Vukovarsko-srijemska županija je imala najznačajniji pad prihoda od

poreza na nasljedstva i darove.

U 2012. godini u odnosu na 2011. godinu ponovno je 40% županija bilježilo pad poreznih

prihoda, ali jedino je Zadarska županija nastavila opadajući trend iz prethodnog razdoblja i u tom

razdoblju je imala najznačajniji pad prihoda od poreza na nasljedstva i darove. Najveći rast

poreznih prihoda zabilježen je kod Vukovarsko-srijemske županije.

U posljednjoj analiziranoj 2013. godini u odnosu na 2012. godinu, prihodi od poreza na

nasljedstva darove su se smanjivali u 55% županija, a najznačajniji pad je bio kod Bjelovarsko-

bilogorske županije. Rast prihoda od poreza je najviše izražen u Varaždinskoj županiji.

Kako se kretao prihod od poreza na nasljedstva i darove u razdoblju od 2010. do 2013. godine u

županijama RH prikazano je Grafikonom 8.

Grafikon 8. Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i darove po županijama u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

700000

800000

Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i

darove po županijama

2010

2011

2012

2013

57

Grafikon 8 jasno prikazuje izražene oscilacije prihoda od porez na nasljedstva i darove po

županijama.

Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i darove u Gradu Zagrebu, te usporedba sa zbrojem

prihoda svih županija od toga poreza, u razdoblju od 2010. do 2013. godine prikazana je

Grafikonom 9.

Grafikon 9. Usporedba kretanja prihoda od poreza na nasljedstva i darove u Gradu Zagrebu i

zbroju svih ostalih županija u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Na temelju Grafikona 9 može se zaključiti kako je Grad Zagreb imao rast prihoda od poreza na

nasljedstva i darove u 2011.godini u odnosu na 2010. godinu za više od tri puta, a nakon toga

bilježi trend pada do 2013. godine.

Analizirajući 20 županija zajedno od 2010. do 2013. godine, možemo zaključiti kako unatoč

brojnim oscilacijama prihoda od poreza na nasljedstva i darove po pojedinim županijama,

ostvaren je konstantan rast prihoda od poreza na nasljedstva i darove u cjelokupnom razdoblju.

U nastavku rada se u Tablici 15 analizira trend kretanja poreza na nasljedstva i darove po

županijama u RH od 2010. do 2013. godine.

0.00

500,000.00

1,000,000.00

1,500,000.00

2,000,000.00

2,500,000.00

3,000,000.00

3,500,000.00

4,000,000.00

4,500,000.00

Grad Zagreb Suma županija

Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i

darove

2010

2011

2012

2013

58

Županija 2010. 2011. Indeks 2012. Indeks 2013. Indeks

Zagrebačka 17,703,047.00 16,152,504.00 91.24 16,729,730.00 103.57 15,519,354.00 92.77

Krapinsko-zagorska 6,208,236.00 5,962,296.00 96.04 6,037,203.00 101.26 5,515,838.00 91.36

Sisačko-moslavačka 7,326,815.00 8,095,100.00 110.49 7,050,280.00 87.09 5,972,660.00 84.72

Karlovačka 5,911,467.00 5,760,364.00 97.44 5,686,675.00 98.72 5,488,863.00 96.52

Varaždinska 8,435,965.00 8,083,418.00 95.82 7,838,660.00 96.97 7,968,512.00 101.66

Koprivničko-križevačka 5,069,442.00 5,442,254.00 107.35 4,814,987.00 88.47 4,263,234.00 88.54

Bjelovarsko-bilogorska 4,586,688.00 4,226,065.00 92.14 4,007,988.00 94.84 3,874,465.00 96.67

Primorsko-goranska 21,349,796.00 21,034,930.00 98.53 20,682,613.00 98.33 20,270,947.00 98.01

Ličko- senjska 2,056,074.00 2,134,603.00 103.82 2,131,536.00 99.86 2,003,540.00 94.00

Virovitičko-podravska 2,610,209.00 2,431,668.00 93.16 2,441,212.00 100.39 2,249,879.00 92.16

Požeško-slavonska 2,490,616.00 2,381,435.00 95.62 2,376,274.00 99.78 2,201,397.00 92.64

Brodsko-posavska 5,300,164.00 4,981,130.00 93.98 5,265,992.00 105.72 5,047,721.00 95.86

Zadarska 8,046,927.00 7,689,255.00 95.56 7,888,826.00 102.60 7,380,696.00 93.56

Osječko-baranjska 12,256,457.00 11,653,426.00 95.08 13,119,536.00 112.58 9,556,137.00 72.84

Šibensko-kninska 5,092,131.00 5,107,446.00 100.30 5,285,831.00 103.49 4,756,090.00 89.98

Vukovarsko-srijemska 5,984,049.00 5,743,764.00 95.98 5,659,799.00 98.54 5,662,505.00 100.05

Splitsko-dalmatinska 21,797,342.00 22,240,868.00 102.03 22,934,679.00 103.12 21,450,149.00 93.53

Istarska 16,462,662.00 17,291,265.00 105.03 17,315,566.00 100.14 14,579,816.00 84.20

Dubrovačko-neretvanska 7,010,832.00 6,632,447.00 94.60 6,804,946.00 102.60 6,920,421.00 101.70

Međimurska 5,760,884.00 5,658,459.00 98.22 5,557,984.00 98.22 5,100,705.00 91.77

Grad Zagreb 139,052,412.00 132,095,448.00 95.00 133,047,365.00 100.72 132,578,922.00 99.65

Ukupno 171,459,803.00 168,702,697.00 98.39 169,630,317.00 100.55 155,782,929.00 91.84

Tablica 15. Kretanje prihoda od poreza na robe i usluge po županijama u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015., Ostvarenje

proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

59

Na temelju podataka iz Tablice 15 može se zaključiti kako je u 2011. godini u odnosu na 2010.

godinu samo 30% županija uspjelo povećati svoje prihode od poreza na robe i usluge. Sisačko-

moslavačka županija je imala najveći rast prihoda na temelju ovog poreza. Pad prihoda na

temelju ovog poreza je najviše do 9% i to u Zagrebačkoj županiji. U 2012. godini je 50%

analiziranih županija povećalo svoje prihode od poreza na robe i usluge u odnosu na 2011.

godinu, ali to je bilo neznatno povećanje, ako se uzme u obzir ukupna veličina prihoda toga

poreza i da je najveći rast bio 6% u Brodsko-posavskoj županiji. Pad prihoda od poreza na robe i

usluge je bio izražajniji i iznosio je najviše 13% kod Sisačko-moslavačke županije. U zadnjoj

analiziranoj 2013. godini u odnosu na 2012. godinu samo su 3 županije (15%) uspjele povećati

svoje prihode od poreza na robe i usluge i to neznatno, za najviše 2% u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji. Pad prihoda kod ostalih županija je bio veći nego u razdoblju 2012.

godine u odnosu na 2011. godinu i najveći pad je bio u Sisačko-moslavačkoj županiji za 15%.

Grafikonom 10 se prikazuje kako se kretao prihod od poreza na robe i usluge po županijama u

RH u razdoblju od 2010. do 2013. godine.

Grafikon 10. Kretanje prihoda od poreza na robe i usluge u županija RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

0.00

5,000,000.00

10,000,000.00

15,000,000.00

20,000,000.00

25,000,000.00

Kretanje prihoda od poreza na robe i usluge

2010

2011

2012

2013

60

Na temelju Grafikona 10 može se vidjeti kako nema značajnijih oscilacija u poreznim prihodima

od poreza na robe i usluge po županijama kao što je to bilo izraženo kod prihoda od poreza na

nasljedstva i darove u istom promatranom razdoblju.

Grafički prikaz, kako se kretao prihod od poreza na robe i usluge u Gradu Zagrebu, a kako

zajedno u svim ostalim županijama u RH od 2010. do 2013. godine, dani je Grafikonom 11.

Grafikon 11. Usporedba kretanja prihoda od poreza na robe i usluge u Gradu Zagrebu i zbroja

ostalih županija u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Grad Zagreb na Grafikonu 11 ima u 2011. godini malo veći pad prihoda od 5% u odnosu na

godinu prije, a zatim u 2012. ima stagnaciju prihoda i u 2013. godini neznatan pad prihoda od

poreza na robe i usluge. Suma svih prihoda od poreza na robe i usluge po županijama pokazuje

kako se kroz promatrano razdoblje događao spori pad prihoda od poreza na robe i usluge. Naime,

u 2011. godini je uslijedio lagani pad poreznih prihoda od 3%, u 2012. godini se dogodila

stagnacija prihoda i u 2013. godini je opet zamijećen pad prihoda od 8%. Nakon analiziranja

kretanja prihoda od poreza na robe i usluge po županijama u RH, analizira se, na isti način,

kretanje poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH kroz Tablicu 16.

0.00

20,000,000.00

40,000,000.00

60,000,000.00

80,000,000.00

100,000,000.00

120,000,000.00

140,000,000.00

160,000,000.00

180,000,000.00

200,000,000.00

Grad Zagreb Suma županija

Kretanje prihoda od poreza na robe i usluge

2010

2011

2012

2013

61

Županija 2010. 2011. Indeks 2012. Indeks 2013. Indeks

Zagrebačka 16,841,002.00 15,418,732.00 91.55 16,064,175.00 104.19 14,883,588.00 92.65

Krapinsko-zagorska 5,791,710.00 5,580,186.00 96.35 5,664,503.00 101.51 5,191,038.00 91.64

Sisačko-moslavačka 6,404,532.00 7,240,806.00 113.06 6,428,366.00 88.78 5,535,053.00 86.10

Karlovačka 5,363,327.00 5,287,394.00 98.58 5,236,175.00 99.03 5,040,663.00 96.27

Varaždinska 7,659,865.00 7,411,318.00 96.76 7,180,260.00 96.88 7,380,312.00 102.79

Koprivničko-križevačka 4,694,842.00 5,134,754.00 109.37 4,514,187.00 87.91 4,021,934.00 89.10

Bjelovarsko-bilogorska 4,185,784.00 3,914,043.00 93.51 3,732,788.00 95.37 3,616,264.00 96.88

Primorsko-goranska 19,935,410.00 19,632,386.00 98.48 19,336,594.00 98.49 18,790,843.00 97.18

Ličko- senjska 1,795,489.00 1,884,341.00 104.95 1,999,340.00 106.10 1,884,240.00 94.24

Virovitičko-podravska 2,335,209.00 2,211,168.00 94.69 2,239,312.00 101.27 2,112,379.00 94.33

Požeško-slavonska 2,304,916.00 2,214,835.00 96.09 2,258,073.00 101.95 2,105,197.00 93.23

Brodsko-posavska 4,938,064.00 4,747,910.00 96.15 5,007,217.00 105.46 4,810,921.00 96.08

Zadarska 7,437,698.00 7,135,478.00 95.94 7,322,161.00 102.62 6,837,048.00 93.37

Osječko-baranjska 11,340,947.00 10,959,330.00 96.64 12,537,993.00 114.40 9,304,570.00 74.21

Šibensko-kninska 4,412,643.00 4,433,261.00 100.47 4,645,484.00 104.79 4,106,176.00 88.39

Vukovarsko-srijemska 0.00 0.00 0.00 5,342,017.00

Splitsko-dalmatinska 20,258,092.00 20,390,758.00 100.65 21,048,424.00 103.23 19,722,744.00 93.70

Istarska 15,464,638.00 16,197,818.00 104.74 16,260,087.00 100.38 13,575,016.00 83.49

Dubrovačko-neretvanska 6,296,543.00 5,940,318.00 94.34 6,106,815.00 102.80 6,251,615.00 102.37

Međimurska 5,388,284.00 5,341,159.00 99.13 5,227,884.00 97.88 4,785,205.00 91.53

Grad Zagreb 103,937,220.00 98,900,897.00 95.15 96,531,020.00 97.60 86,229,685.00 89.33

Ukupno 152,848,995.00 151,075,995.00 98.84 152,809,838.00 101.15 145,296,823.00 95.08

Tablica 16. Kretanje prihoda od poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015., Ostvarenje proračuna

JLP(R)S za period 2010. – 2014.

62

Tablica 16 daje zaključiti kako je u 2011. godini u odnosu na 2010. godinu prihod od poreza na

cestovna motorna vozila rastao u 7 županija (35%) i da je najveći rast ostvarila Sisačko-

moslavačka županija od 13%. Ostalih 1212

županija je ostvarilo pad prihoda na temelju ovog

poreza i najveći je bio kod Zagrebačke županije za 8%.

U 2012. godini u odnosu na prethodnu godinu je 12 županija ostvarilo rast poreznih prihoda na

temelju ovog poreza, a daleko najveći rast je bio u Osječko-baranjskoj županiji od 14%. Ostalih

7 županija je ostvarilo pad prihoda i najveći pad je zabilježen u Koprivničko-križevačkoj

županiji od 12%.

Samo su dvije županije u 2013. godini u odnosu na 2012. godinu uspjele neznatno, za oko 2%,

povećati svoje porezne prihode na temelju poreza na cestovna motorna vozila. Najuspješnija u

tome je bila Varaždinska županija. Ostalih 17 županija je zabilježilo pad prihoda na osnovi ovog

poreza, a najizraženiji pad je bio kod Osječko-baranjske županije u iznosu od 26%, a u

prethodno analiziranom razdoblju imala je najveći rast prihoda od ovog poreza među

promatranim županijama.

Grafikonom 12 u nastavku se prikazuje kako se kretao prihod od poreza na cestovna motorna

vozila u svim županijama u RH u razdoblju od 2010. do 2013. godine.

12

Ne postoje podaci za Vukovarsko-srijemsku županiju.

63

Grafikon 12. Kretanje prihoda od poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH od

2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Iz Grafikona 12 se može zaključiti kako porez na cestovna motorna vozila kroz promatrano

razdoblje ne obilježavaju nagle oscilacije, nego blage promjene u svim županijama, jedino su u

Osječko-baranjskoj i Zagrebačkoj županiji te promjene malo izraženije.

Grafički prikaz kretanja prihoda od poreza na cestovna motorna vozila u Gradu Zagrebu i svim

ostalim županijama u RH u razdoblju od 2010. do 2013. godine dani je u Grafikonu 13.

0.00

5,000,000.00

10,000,000.00

15,000,000.00

20,000,000.00

25,000,000.00

Kretanje prihoda od poreza na cestovna motorna

vozila

2010

2011

2012

2013

64

Grafikon 13. Usporedba kretanja prihoda od poreza na cestovna motorna vozila u Gradu Zagrebu

i ostalim županijama u RH od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period 2010. – 2014.

Analizirajući porez na cestovna motorna vozila u Gradu Zagrebu na temelju Grafikona 13 može

se zaključiti kako u promatranom razdoblju je imao opadanje prihoda od poreza na cestovna

motorna vozila i ukupni pad od 2010. do 2013. godine iznosi 5%.

Isti grafikon dovodi do zaključka da je suma svih županijskih prihoda od poreza na cestovna

motorna vozila u 2011. godini imala lagani pad u odnosu na prethodnu godinu, u 2012. godini

ponovni rast da bi se vratila skoro na razinu prihoda od 2010. godine i u posljednjoj 2013. godini

dogodio se malo izraženiji pad poreznih prihoda na razini svih županija od 5%, što upućuje na

zaključak da, iako je 17 županija imalo pad prihoda, da on nije bio toliko značajan.

0.00

20,000,000.00

40,000,000.00

60,000,000.00

80,000,000.00

100,000,000.00

120,000,000.00

140,000,000.00

160,000,000.00

180,000,000.00

Grad Zagreb Suma županija

Kretanje prihoda od poreza na cestovna motorna

vozila

2010

2011

2012

2013

65

4.4. OPĆINSKI I GRADSKI LOKALNI POREZI13

Vrste prihoda kojima općine i gradovi popunjavaju svoj proračun su jednim dijelom lokalni

prihodi u koje se svrstavaju i lokalni porezni prihodi koji pripadaju isključivo općinama i

gradovima, a to su (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

2015., članak 30.,stavak 3.):

· prirez porezu na dohodak

· porez na potrošnju

· porez na kuće za odmor

· porez na tvrtku ili naziv

· porez na korištenje javnih površina.

Zakonodavni okvir koji se odnosi na općinske i gradske poreze čini Zakon o financiranju

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Odluka Ustavnog suda RH, Opći porezni

zakon, Odluka grada/općine o gradskim/općinskim porezima, Naredba o načinu uplaćivanja

prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2015.

godini. Potpunu autonomiju u određivanju stopa lokalnih poreza imaju lokalne jedinice jedino

kod poreza na korištenje javnih površina, a kod prireza poreza na dohodak su limitirani gornjom

granicom propisanom od središnje vlasti (Jačiev i Supić, 2015.).

Prije analiziranja stvarnog stanja lokalnih poreznih prihoda općina i gradova u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji Republike Hrvatske, u sljedećem poglavlju će se prvo predstaviti

karakteristike svakog općinskog i gradskog lokalnog poreza.

4.4.1. Prirez poreza na dohodak

Porezni obveznik prireza poreza na dohodak je obveznik poreza na dohodak koji imaju

prebivalište ili uobičajeno boravište na području grada ili općine koja je propisala obvezu

plaćanja prireza. Porezna osnovica prireza je porez na dohodak, a najveća stopa prireza propisuje

13

Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište i porez na nekorištene poduzetničke nekretnine su ukinuti odlukom Ustavnog suda RH 2007. godine.

66

se ovisno o statusu grada ili općine te prema broju stanovnika, pa tako (Zakon o financiranju

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., članak 30.A., stavak 3.):

· Općina može imati stopu do 10 %,

· Grad ispod 30.000 stanovnika može imati po stopi do 12 %,

· Grad iznad 30.000 stanovnika po stopi do 15 %,

· Grad Zagreb po stopi do 18 %.

Porezni propisi kojima se regulira prirez poreza na dohodak su Zakon o financiranju jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave, Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dohodak,

Pravilnik o porezu na dohodak, Odluka grada/općine o gradskim/općinskim porezima, Naredba o

načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih

javnih potreba u 2015. godini. Rok ispunjavanja porezne obveze po osnovi prireza na dohodak

po godišnjoj prijavi je 15 dana od dostave rješenja14. Prihod od prireza poreza na dohodak

pripada gradu ili općini gdje se nalazi prebivalište ili stalno boravište poreznog obveznika

(Jačiev i Supić, 2015.).

Do 2001. godine prirez poreza na dohodak su mogli uvesti samo gradovi koji su imali više od

40.000 stanovnika, s time da je najviša stopa iznosila 30%15. Nakon 2001. godine dopušteno je

svim lokalnim jedinicama uvođenje prireza, osim županijama, ali su gornje dopuštene stope

smanjenje (Bronić, 2007.).

Do razdoblja 2007. godine uvele su ga 72 grada i 172 općine. S početkom siječnja 2015. godine

dodatno je 26 gradova i općina uvelo ili povećalo prirez poreza na dohodak kako bi ublažili

smanjivanje prihoda u svoj proračun zbog nepovoljne Vladine porezne reforme.

“Prema svim najavama, to nije i konačna lista izmjena tog davanja za ovu godinu. Po popisu

Porezne uprave, najveću stopu uveo je Biograd na moru, koji prvi put uvodi prirez i odmah ulazi

u društvo onih s višim stopama, od 12 posto. Na tu se stopu penju još i Pula, u kojoj je prirez

dosad iznosio 7,5 posto, a vraća se i Zadar, nakon što je prije pola godine bio spustio prirez na 10

14

Od 1.01.2016. godine porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost morat će ispuniti poreznu obvezu najkasnije na dan podnošenja godišnje porezne prijave 15

Sa iznimkom grada Zagreba čija je dopuštena stopa prireza porezu na dohodak bila 60%.

67

posto. Još višu stopu imat će Karlovac, 14 posto, te Rijeka 15 posto. Prvi put prirez uvode i Senj,

Ogulin, Okučani, Sv. Filip i Jakov, Donja Stubica, Konjšćina, Đurmanec, svi u visini 10 posto, a

nultu stopu napustili su još Buzet i Kukuzari, gdje je uveden prirez po stopi od šest posto, te

Komiža i Babina Greda po pet posto. Na 10 posto prirez podižu i Vrbovsko, Duga Resa, Konavle

Đurđenovac i Dubrovačko Primorje, dok na 5 posto prirez raste u Preseki, kao i u Kanfanaru,

koji je prije nekoliko godina bio smanjio prirez s prvotnih četiri na dva posto. Na šest posto

povećava se prirez u Pisarevini, na 7,5 posto u Vodnjanu, a na 8 posto u Lovincu. Zagreb ostaje

grad s najvišom stopom od 18 posto, koja je u međuvremenu i odlukama vlasti zacementirana na

toj razini. No, prije svih spomenutih gradova i općina, uvođenjem prireza, i to od 10 posto s

primjenom još od prosinca 2014., reagirala je općina Klis.’’ (Brnić, 2015.).

4.4.2. Porez na potrošnju

Porezni obveznici lokalnog poreza na potrošnju su fizičke i pravne osobe koje se bave

djelatnošću pružanja ugostiteljskih usluga, a predmet oporezivanja je potrošnja alkoholnih i

bezalkoholnih pića. Osnovica poreza na potrošnju je prodajna cijena alkoholnog ili

bezalkoholnog pića. Stopu poreza na potrošnju propisuje grad ili općina, a najviša stopa koju je

dozvoljeno propisati je 3% osnovice koja se sastoji od prodajne cijene pića, ali s time da u nju

nije uključen porez na dodanu vrijednost. Obračunsko razdoblje poreza na potrošnju je od prvog

do zadnjeg dana u mjesecu (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave, 2015., članci 31.-34., stavak 2.).

Utvrđenu poreznu obvezu porezni obveznik iskazuje na obrascu PP-MI-PO i obrazac mora

predati do 20. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a poreznu obvezu podmiriti do kraja mjeseca

za prethodni mjesec. Ukoliko u propisanom roku porezni obveznik ne obračuna i ne plati porez

na potrošnju čini prekršaj te mora platiti novčanu kaznu koja iznosi od 500,00 do 25.000,00 kuna

(Jačiev i Supić, 2015.).

68

4.4.3. Porez na kuće za odmor

Porezni obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i pravne osobe koji su vlasnici kuće za

odmor16

. Predmet oporezivanja ovim porezom je četvorni metar površine kuće za odmor koja se

koristi. Porezna obveza može iznosi od 5,00 do 15,00 kuna po četvornom metru. Visinu porezne

obveze određuje općina ili grad ovisno o mjestu, starosti, stanju kuće za odmor te drugim bitnim

obilježjima kuće za odmor. Porez na kuće za odmor se ne plaća za one kuće (Zakon o

financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 2015., članak 37., stavak 3.):

· koje se ne koriste jer su previše razorene u ratu, previše su stare, trošne ili su jako

oštećene u prirodnim nepogodama

· u kojima su smješteni izbjeglice ili prognanici

· u kojima su zbrinuta djeca do 15 godine živote, u vlasništvu su lokalne i područne

(regionalne) samouprave

· koje je općina ili grad oslobodilo porezne obveze zbog socijalnih ili gospodarskih

razloga.

Porezni obveznik mora dostaviti, do 31. ožujka tekuće godine na koju se porez odnosi,

dokumentaciju vezanu za kuću za odmor i korisnu površinu, nadležnom poreznom tijelu. Prema

odluci grada ili općine, porezni obveznik ima rok od 15 dana od primitka rješenja da plati porez

na kuću za odmor. Ukoliko porezni obveznik ne dostavi potrebnu dokumentaciju koja

omogućuje utvrđivanje porezne obveze čini prekršaj te mu slijedi novčana kazna u iznosu od 500

do 25.000 kuna, a osoba u pravnom subjektu za isti prekršaj kaznit će se novčanom kaznom u

iznosu od 1.000 do 10.000 kuna. Prihod od poreza na kuću za odmor pripada općini ili gradu

gdje se oporezovana kuća za odmor nalazi (Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, 2015., članak 38., stavak 3.).

4.4.4. Porez na tvrtku ili naziv

Porezni obveznici poreza na tvrtku ili naziv su fizičke i pravne osobe koje su obveznici poreza na

dohodak ili poreza na dobit i koja je registrirana da se bavi određenom djelatnošću, a ukoliko

fizička ili pravna osoba posluje sa više poslovnih jedinica, tada moraju plaćati porez na tvrtku za 16

Kuća za odmor je svaka zgrada, dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a ne gospodarstvena zgrada koja služi za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog alata.

69

svaku poslovnu jedinicu zasebno. Predmet oporezivanja je tvrtka ili naziv tvrtke. Visina porezne

obveze seže maksimalno do 2.000 kuna godišnje po svakoj pojedinačnoj tvrtki ili nazivu, a o

tome odlučuje nadležni grad ili općina. Ukoliko pravna ili fizička osoba ne obavlja nikakvu

djelatnost tada može biti oslobođena plaćanja poreza na tvrtku. Prihod od poreza na tvrtku ili

naziv pripada proračunu grada ili općine gdje se nalazi sjedište, prebivalište ili uobičajeno

boravište obveznika poreza na tvrtku ili naziv(Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, 2015., članak 42., stavak 7.).

4.4.5. Porez na korištenje javnih površina

Obvezu plaćanja poreza na korištenje javnih dobara imaju sve fizičke ili pravne osobe koje

koriste neku javnu površinu17. Predmet oporezivanja je javna površina koja se koristi. Stopu

poreza, način plaćanja i uvjete propisuje grad ili općina (Zakon o financiranju jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave, 2015., članak 43., stavak 8.).

4.5. STANJE GRADSKIH I OPĆINSKIH LOKALNIH POREZA U DUBROVAČKO-

NERETVANSKOJ ŽUPANIJI

Analiza svrhe, stanja i kretanja gradskih i općinskih lokalnih poreza provesti će se na primjeru

Dubrovačko-neretvanske županije, jer ona spada u III. skupinu jedinica područne (regionalne)

samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti između 100% i 125% prosjeka Republike

Hrvatske i ima broj lokalnih jedinica ispod prosjeka RH pa ju je jednostavnije analizirati. To je

županija koja je među razvijenijim županijama u RH, a ima mali broj lokalnih jedinica.

Dubrovačko neretvanska županija sastoji se od 5 gradova i 17 općina. Gradovi koji pripadaju

Dubrovačko-neretvanskoj županiji su Dubrovnik (kao središte županije), Metković, Korčula,

Opuzen i Ploče. Općine koje su smještene u Dubrovačko-neretvanskoj županiji su Blato,

Dubrovačko primorje, Janjina, Konavle, Kula Norinska, Lastovo, Lumbarda, Mljet, Orebić,

Pojezerje, Slivno, Smokvica, Ston, Trpanj, Vela Luka, Zažablje i Župa dubrovačka.

17

što se smatra javnom površinom odlučuje općina ili grad.

70

Svaka pojedina lokalna jedinica ima svoj proračun kojeg čine prihodi i rashodi, a koji rezultiraju

financijskim rezultatom poslovne godine. Ukupni poslovni prihodi se sastoje jednim dijelom od

prihoda od poreza, kao što se analiziralo u prethodnom poglavlju gdje je bila riječ o županijskim

lokalnim porezima. Određeni udio u ukupnim poreznim prihodima zauzimaju lokalni porezni

prihodi. U ovom poglavlju staviti će se naglasak na odnos gradskih naspram općinskih lokalnih

poreza.

Analiza stanja započinje sa Grafikonom 14, u kojem se uspoređuju ukupni porezni prihodi u

općinama i ukupni porezni prihodi u gradovima.

Grafikon 14. Prikaz stanja ukupnih poreznih prihoda i lokalnih poreza prihoda u gradovima i

općinama Dubrovačko-neretvanske županije u 2013. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Iako ima više općinskih jedinica nego gradskih, Grafikon 14 ukazuje da su porezni prihodi

gradova veći od poreznih prihoda općina. Gradovi i općine imaju iste lokalne poreze, ali ipak se

razlikuju u utvrđenim stopama što uzrokuje razlike između prihoda od lokalnih poreza između

0

20000000

40000000

60000000

80000000

100000000

120000000

140000000

160000000

180000000

200000000

Stanje ukupnih i lokalnih poreznih prihoda u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini

Ukupni porezni prihodi općina

Ukupni porezni prihodi gradova

Ukupni prihodi lokalnih poreza u

općinama

Ukupni prihodi lokalnih poreza u

gradovima

71

gradova i općina. Gradovi imaju i veće prihode od lokalnih poreza od općina, a s time i veći udio

lokalnih poreznih prihoda u ukupnim poreznim prihodima.

Kako bi se dobio što jasniji uvid u stanje lokalnih poreza u općinama i gradovima, potrebno je

utvrditi značaj pojedinih lokalnih poreza, što je napravljeno u Tablici 17.

Tablica 17. Iznos lokalnih općinskih poreza i njihov udio u ukupnim lokalnim prihodima općina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Na temelju Tablice 17 može se vidjeti kako općine najveće prihode dobivaju na temelju prireza

poreza na dohodak, a nakon toga slijedi porez na kuće za odmor, porez na potrošnju, porez na

tvrtku ili naziv i najmanje značajan je porez na korištenje javnih površina, kao što se to i

prikazuje u nastavku Grafikonom 15.

Vrsta lokalnog općinskog poreza Iznos u 2013.

godini (u kn)

Udio u ukupnim

lokalnim prihodima

Prihod od poreza na korištenje javne površine 360,096 2.65%

Prihod od poreza na tvrtku ili naziv 1,649,581 12.13%

Prihod od poreza na potrošnju 2,443,668 17.96%

Prihod od poreza na kuće za odmor 3,313,791 24.36%

Prihod od prireza poreza na dohodak 5,836,282 42.90%

Ukupni prihodi od općinskih lokalnih poreza 13,603,418

72

Grafikon 15. Visina prihoda od lokalnih općinskih poreza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Što se tiče lokalnih poreza u gradovima, prikazanim na Grafikonu 15, najveće prihode u

gradskom proračunu ostvaruje prirez poreza na dohodak, kao i kod općina, ali slijedi ga porez na

potrošnju, porez na porez na tvrtku ili naziv, porez na kuće za odmor i na posljetku je porez na

korištenje javne površine.

U Tablici 18 su prikazani iznosi lokalnih gradskih poreza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji,

te njihov udio u ukupnim lokalnim gradskim porezima.

Tablica 18.. Iznos lokalnih gradskih poreza i njihov udio u ukupnim lokalnim prihodima gradova

u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini

Vrsta lokalnog gradskog poreza Iznos u 2013.

godini (u kn)

Udio u ukupnim lokalnim

prihodima

Prihod od poreza na korištenje javne površine 288,722 1.03%

Prihod od poreza na tvrtku ili naziv 550,5620 19.66%

Prihod od poreza na potrošnju 8,391,187 29.97%

Prihod od poreza na kuće za odmor 613,075 2.19%

0

1,000,000

2,000,000

3,000,000

4,000,000

5,000,000

6,000,000

7,000,000

Prihodi od lokalnih općinskih poreza u 2013.

godini Prihod od prireza poreza na

dohodak u općinama

Prihod od poreza na kuće za odmoru općinama

Prihod od poreza na potrošnju uopćinama

Prihod od poreza na tvrtku ili naziv

u općinama

Prihod od poreza na javne površineu općinama

73

Prihod od prireza poreza na dohodak 12,335,692 44.05%

Ukupni prihodi od gradskih lokalnih poreza 28,001472

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Na temelju Tablice 18 može se zaključiti kako najveći udio u ukupnim lokalnim prihodima gradova ima prihod od prireza poreza na dohodak, a najmanje prihod od poreza na korištenje javne površine.

Grafikonom 16 jasno se prikazuje koliki je nesrazmjer u prihodima od prireza poreza na dohodak

i poreza na korištenje javne površine.

Grafikon 16. Visina prihoda od lokalnih gradskih poreza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Proučavajući Grafikon 16 može se zaključiti kako su znatno veći prihodi od prireza poreza na

dohodak, poreza na potrošnju i poreza na tvrtku ili naziv, nego što su prihodi od poreza na kuće

za odmor i poreza na korištenje javnih površina.

0

2000000

4000000

6000000

8000000

10000000

12000000

14000000

Prihodi od lokalnih gradskih poreza u 2013. godini

Prirez poreza na dohodak

Porez na potrošnju

Porez na tvrtku ili naziv

Porez na kuće za odmor

Porez na korištenje javne površine

74

4.6. KRETANJE GRADSKIH I OPĆINSKIH LOKALNIH POREZA U DUBROVAČKO-

NERETVANSKOJ ŽUPANIJI

Kretanje ukupnih poreznih prihoda u županijama analizirano je u prethodnom poglavlju i

zaključeno je da je Dubrovačko-neretvanska županija imala u 2011. godini, u odnosu na 2010.

godinu, neznatni pad poreznih prihoda, da bi u 2012. i 2013. godini imala rast poreznih prihoda

uspoređujući sa prethodnom godinom.

Kod županijskih poreznih prihoda analiziralo se kako je pojedina vrsta poreza kroz razdoblje

utjecala na ukupnu razinu prihoda, a ovdje će se analizirati kako općinski i gradski lokalni porezi

utječu na ukupne porezne prihode proračuna lokalnih jedinica.

U nastavku se grafički prikazuje Grafikonom 17 kretanje poreznih prihoda od lokalnih poreza

kroz razdoblje od 2010. do 2013. u gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije.

Grafikon 17. Kretanje ukupnih poreznih prihoda u općinama i gradovima u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

0

50000000

100000000

150000000

200000000

Ukupni porezni prihodi općina Ukupni porezni prihodi gradova

Kretanje ukupnih poreznih prihoda u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji

2010

2011

2012

2013

75

Kao što se može zaključiti na temelju Grafikona 17, općine imaju više oscilacija poreznih

prihoda iz godine u godinu, nego to imaju gradovi. U općinama u 2011. godini, u odnosu na

2010. godinu, dolazi do laganog rasta prihoda, dok je kod gradova uočljiv pad poreznih prihoda.

Nakon 2011. godine, u 2012. godini prihodi u općinama lagano padaju, i u 2013. godini opet

bilježe rast, dok se u gradovima bilježi konstantni rast prihoda. Ukupan rast poreznih prihoda od

2010. godine do 2013. godine u općinama iznosi 5,83%, a u gradovima 9,80%.

U ukupnim poreznim prihodima u proračunima gradova i općina određeno mjesto pripada i

prihodima od lokalnih poreza. Za razliku od ukupnih poreznih prihoda gradova i općina,

ponašanje prihoda od lokalnih poreza se bitno razlikuje, kako je i prikazano u Grafikonu 18.

Grafikon 18. Kretanje prihoda od lokalnih poreza u općinama i gradovima u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Prihodi od lokalnih poreza u gradovima, kako se može vidjeti na Grafikonu 18, su rasli u 2011. i

2012. godini, dok su u 2013. pali, a u općinama kroz cijelo promatrano razdoblje se prihodi od

lokalnih poreza povećavaju. Do 2013. godine su prihodi od lokalnih poreza ukupno u gradovima

porasli za 12,87%, da bi u 2013. pali za 6%. U općinama porezni prihodi od lokalnih poreza su

se ukupno povećali za 20%.

0

5000000

10000000

15000000

20000000

25000000

30000000

35000000

Ukupni prihodi lokalnih poreza u gradovima Ukupni prihodi lokalnih poreza u općinama

Kretanje prihoda od lokalnih poreza

2010

2011

2012

2013

76

U nastavku su prikazani podaci o kretanju poreznih prihoda od lokalnih poreza u razdoblju od

2010. do 2013. godine, u općinama kroz Tablicu 19, a u gradovima kroz Tablicu 20, te se

analiziraju njihove promjene kroz analizirano razdoblje.

Tablica 19. Kretanje lokalnih poreza u općinama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine.

Lokalni

porezi u

općinama

2010. 2011. Indeks 2012. Indeks 2013. Indeks

Prihod od

poreza na

javne

površine

297,959 330,750 111.01 367,772 111.19 360,096 97.91

Prihod od

poreza na

tvrtku ili

naziv

1,659,270 1,675,128 100.96 1,810,186 108.06 1,649,581 91.13

Prihod od

poreza na

potrošnju 1,359,821 1,407,241 103.49 1,603,850 113.97 2,443,668 152.36

Prihod od

poreza na

kuće za odmor

2,562,632 3,034,845 118.43 3,378,993 111.34 3,313,791 98.07

Prihod od

prireza

poreza na

dohodak

5,453,474 5,811,872 106.57 5,562,769 95.71 5,836,282 104.92

Ukupni

lokalni

porezi

11,333,156 12,259,836 108.18 12,723,570 103.78 13,603,418 106.92

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun

Na temelju Tablice 19 može se zaključiti kako su u 2011. godini svi prihodi od lokalnih poreza u

općinama Dubrovačko-neretvanske županije, u odnosu na 2010. godinu se povećavali, s time da

je najznačajnije rastao prihod od poreza na kuće za odmor, a prihod od poreza na tvrtku ili naziv

77

je stagnirao u tom razdoblju. U 2012. godini u odnosu na 2011. godinu su rasli svi prihodi od

lokalnih poreza, jedino su prihodi od prireza poreza na dohodak pali. U posljednjoj promatranoj

godini najviše su rasli prihodi od poreza na potrošnju, ali povećali su se prihodi i od prireza

poreza na dohodak. Prihodi od ostalih lokalnih poreza u općinama su pali, a najveći pad prihoda

je bio od poreza na tvrtku ili naziv. No unatoč oscilacijama prihoda kroz godine pojedinih

lokalnih poreza, ukupna suma prihoda lokalnih poreza kroz cijelo promatrano razdoblje bilježi

rast prihoda.

Tablica 20. Kretanje lokalnih poreza u gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. godini

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun

Analizirajući podatke u Tablici 20 može se zaključiti kako se prihodi od lokalnih poreza u

gradovima Dubrovačko-neretvanske županije u 2012. godini, u odnosu na 2010. godinu,

uglavnom povećavaju, što ukazuje i suma prihoda lokalnih poreza, ali padaju prihodi od poreza

Lokalni porezi

u gradovima 2010. 2011. Indeks 2012. Indeks 2013. Indeks

Prihod od

poreza na

korištenje javne površine

546,780 507,435 92.8 553,144 109.01 288,722 52.2

Prihod od

poreza na

tvrtku ili naziv

5,199,265 5,469,690 105.2 5,788,000 105.82 5,505,620 95.12

Prihod od

poreza na

potrošnju

4,335,305 4,762,621 109.86 5,928,011 124.47 8,391,187 141.55

Prihod od

poreza na

kuće za odmor

443,735 551,509 124.29 562,858 102.06 613,075 108.92

Prihod od

prireza poreza

na dohodak

15,048,620 14,799,363 98.34 16,031,911 108.33 12,335,692 76.94

Ukupni

lokalni porezi 25,573,705 26,090,618 102.02 28,863,924 110.63 27,134,296 94.01

78

na korištenje javne površine i prireza poreza na dohodak. U 2012. godini u odnosu na 2011.

godinu su se prihodi od svih lokalnih poreza gradova povećavali, s time da su se najviše povećali

prihodi poreza na potrošnju, kao i kod gradova u istom promatranom razdoblju. U posljednjoj

godini promatranog razdoblja i dalje su rasli prihodi od poreza na potrošnju i poreza kuće za

odmor, ali su znatno pali prihodi od poreza na korištenje javnih površina (skoro 50%), prireza

poreza na dohodak, a najmanji pad prihoda je zabilježen kod poreza na tvrtku ili naziv.

Oscilacije u posljednjoj godini su rezultirale smanjenjem sume svih prihoda lokalnih poreza u

gradovima Dubrovačko-neretvanske županije.

U nastavku se kroz Tablicu 21 prikazuje kako se kretala stopa prireza poreza na dohodak u

gradovima Dubrovačko-neretvanske županije, te koja je trenutna važeća stopa prireza u

gradovima.

Tablica 21. Prikaz trenutne stope prireza poreza na dohodak u gradovima Dubrovačko-

neretvanske županije

Izvor:izrada studentice na temelju podataka Isplate. info, 2015., Šifarnik-“Prirez općina i gradova.

Prirez poreza na dohodak u gradovima Dubrovačko-neretvanske županije, kao što prikazuje

Tablica 21, iznosi od 6 % u Korčuli, dok je u Dubrovniku, Metkoviću i Opuzenu 10%, a najveći

prirez ima grad Ploče od 15%. Grad Ploče je uveo prirez tek u veljači 2015. godine. Gradovi

Korčula i Metković prirez poreza na dohodak uvode 2002. godine, a grad Opuzen 2011. godine.

Jedino je grad Dubrovnik mijenjao stopu prireza u 2013. godini kada je smanjio stopu od 15% na

10%.

Grad u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji

Trenutne stope

prireza poreza na

dohodak

Datum promjene

porezne stope

Prijašnja stopa

Dubrovnik 10% 01.01.2013. 15%

Korčula 6% 01.02.2002. 0%

Metković 10% 01.01.2002. 0%

Opuzen 10% 01.11.2011. 0%

Ploče 15% 01.02.2015. 0%

79

Iako su svi gradovi uveli stopu prireza poreza na dohodak, neke općine u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji još uvijek nisu uvele prirez porezu na dohodak, čak njih 7, što znači da

41,18% općina još ne koristi prirez porezu na dohodak kao izvor prihoda. Kako su se točno

kretale stope prireza na dohodak u općinama Dubrovačko-neretvanske županije prikazuje

Tablica 22 u nastavku.

Tablica 22. Prikaz trenutne stope prireza poreza na dohodak u općinama Dubrovačko-

neretvanske županije

Naziv općine u

Dubrovačko-neretvanskoj

županiji

Sadašnje stope prireza

poreza na dohodak

Datum promjene porezne

stope

Prijašnja

stopa

Blato 10% 01.01.2002. 0%

Dubrovačko primorje 10% 08.04.2010. 0%

Janjina 10% 08.04.2010. 8%

Konavle 0%

Kula Norinska 10% 01.01.2002./01.01.2015. 7.50%

Lastovo 3% 01.01.2002./01.02.2007. 1%

Lumbarda 5% 01.01.2002. 0%

Mljet 10% 01.03.2002. 0%

Orebić 0%

Pojezerje 0%

Slivno 0%

Smokvica 0%

Ston 0%

Trpanj 10% 01.02.2002. 0%

Vela Luka 9% 01.01.2002. 0%

Zažablje 0%

Župa dubrovačka 10% 01.11.2001. 0%

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Isplate. info, 2015., Šifarnik-“Prirez općina i

gradova.

80

Na temelju Tablice 22 može se zaključiti kako je većina općina 2002. godine uvela prirez porezu

na dohodak, jedino je općina Župa dubrovačka uvela prirez 2001. godine. Najnižu stopu prireza

poreza na dohodak od 2007. godine od 3% ima općina Lastovo, iako joj je prethodila stopa

prireza od 1%. Najčešća stopa prireza je 10% i to je ujedno i najviša stopa. Zadnju promjenu

stope prireza je provela općina Kula Norinska u siječnju 2015. godine, podignuvši stopu prireza

sa 7,50% na 10%.

U nastavku je grafički napravljena usporedba, kroz Grafikon 19, kretanja prihoda od prireza

poreza na dohodak u gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije u razdoblju od

2010. do 2011. godine.

Grafikon 19. Kretanje prihoda od prireza poreza na dohodak u općinama i gradovima u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Iz Grafikona 19 može se zaključiti kako veće prihode od poreza na dohodak kroz cijelo

analizirano razdoblje imaju gradovi, iako su prihodi od prireza poreza na dohodak najvažniji

izvori od lokalnih poreznih prihoda i u gradovima i u općinama. Iako je broj gradova manji i nisu

svi uveli stopu prireza u analiziranom razdoblju, ipak zbog izdašnosti i visine prihoda, stekli su

prednost u visini prihoda od prireza poreza na dohodak nad općinama i to znatno.

0

2,000,000

4,000,000

6,000,000

8,000,000

10,000,000

12,000,000

14,000,000

16,000,000

18,000,000

2010 2011 2012 2013

Kretanje prihoda od prireza poreza na dohodak u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Prihod od prireza poreza na

dohodak u općinama

Prihod od prireza poreza na

dohodak u gradovima

81

Prihodi od prireza poreza na dohodak su se u općinama povećali u razdoblju od 2010. godine do

2013. godine za 7,02%, a u istom razdoblju su prihodi gradova od prireza poreza na dohodak pali

za 18,03%. Može se primijetiti da u promatranom razdoblju jedne godine dolazi do rasta prihoda

od prireza poreza na dohodak, dok naredne godine se prihod opet smanjuje i kad se prihod od

prireza poreza na dohodak u općinama povećava, u gradovima dolazi do njegovog smanjivanja i

obratno, s time da u gradovima su te oscilacije više izražene.

Druga vrsta lokalnog gradskog i općinskog poreza, porez na kuće za odmor, zauzima mnogo

manji udio u ukupnim lokalnim poreznim prihodima, ali i on je mnogo više značajan u proračunu

općina nego u gradskim proračunima, kako se može vidjeti i iz Grafikona 20 u nastavku.

Grafikon 20. Kretanje prihoda od poreza na kuće za odmor u općinama i gradovima u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Grafikon 20 prikazuje kako su se u razdoblju od 2010. do 2012. godine u općinama prihodi od

poreza na kuće za odmor povećali 31,86%, ali u 2013. godini u odnosu na 2012. godinu su pali

za 1,92%. U gradovima su se prihodi od poreza na kuće za odmor lagano spovećavali kroz cijelo

promatrano razdoblje i ukupno su se povećali za 38,16%.

0

500,000

1,000,000

1,500,000

2,000,000

2,500,000

3,000,000

3,500,000

4,000,000

2010 2011 2012 2013

Kretanje prihoda od poreza na kuće za odmor u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Prihod od poreza na kuće za odmoru općinama

Prihod od poreza na kuće za odmoru gradovima

82

Značajniji lokalni porez za gradove od poreza na kuću za odmor je porez na tvrtku ili naziv koji

se prikazuje u Grafikonu 21, jer zauzima veći udio u ukupnim prihodima od lokalnih poreza u

gradskim proračunima, dok je za proračun općina on manje izdašan od lokalnog poreza na kuće

za odmor.

Grafikon 21. Kretanje prihoda od poreza na tvrtku ili naziv u općinama i gradovima u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Prihodi od poreza na tvrtku ili naziv prema Grafikonu 21su se povećavali u razdoblju od 2010.

godine do 2012. godine u gradovima za 11,32%, a u općinama za 9,10%. U 2013.godini su

prihodi od poreza na tvrtku ili naziv pali u gradovima za 4,88%, a u općinama za 8,87%.

Najmanje značajan lokalni porez za gradske i općinske proračune, kao izvor prihoda, je porez na

korištenje javnih površina, koji se prikazuje u Grafikonu 22.

0

1,000,000

2,000,000

3,000,000

4,000,000

5,000,000

6,000,000

7,000,000

2010 2011 2012 2013

Kretanje prihoda od poreza na tvrtku ili naziv u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Prihod od poreza na

tvrtku ili naziv u

općinama

Prihod od poreza na

tvrtku ili naziv u

gradovima

83

Grafikon 22. Kretanje prihoda od poreza na korištenje javnih površina u općinama i gradovima u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

U razdoblju od 2010. godine do 2012.godine prihod od poreza na korištenje javnih površina je,

kako se može zaključiti na temelju Grafikona 22, bio značajniji izvor prihoda za gradske

proračune, dok je u 2013. godini on pao za 47,80% i veće prihode od tog poreza u 2013. godini

su počeli ostvarivati općine. U općinama su prihodi od poreza na korištenje javnih površina rasli

u razdoblju od 2010. godine do 2012. godine za 23,43%, a u gradovima je prihod u 2011. godini

u odnosu na 2010. pao za 7,20%, da bi u 2012. porastao za 9,01%.

Jedini lokalni porez, čiji prihod je rastao i u općinama i u gradovima kroz cijelo promatrano

razdoblje je porez na potrošnju, koji je puno značajniji izvor prihoda u proračunu gradova nego u

općinama, a prikazan je u Grafikonu 23.

0

100,000

200,000

300,000

400,000

500,000

600,000

2010 2011 2012 2013

Kretanje prihoda od poreza na korištenje javnih

površina u Dubrovačko-nerevanskoj županiji

Prihod od poreza na javne površineu općinama

Prihod od poreza na javne površineu gradovima

84

Grafikon 23. Kretanje prihoda od poreza na potrošnju u općinama i gradovima u Dubrovačko-

neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice na temelju podataka Ministarstva financija Republike Hrvatske, 2015.,

Županija: Dubrovačko-neretvanska – proračun.

Prihod od poreza na potrošnju je u općinama u razdoblju od 2010. do 2013. godine, kako se

može zaključiti na temelju Grafikona 23, porastao za 79,71%, a u gradovima u istom razdoblju

za 93,55%. To je najveći rast u promatranom razdoblju, što se tiče gradskih i općinskih lokalnih

poreza. Najveći porast dogodio se sa 2012. godine u 2013. godinu kada je u općinama prihod od

poreza na potrošnju porastao za 52,36%, a u gradovima za 41,55%.

0

2,000,000

4,000,000

6,000,000

8,000,000

10,000,000

2010 2011 2012 2013

Kretanje prihoda od poreza na potrošnju u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Prihod od poreza na

potrošnju u općinama

Prihod od poreza na

potrošnju u gradovima

85

5. ZAKLJUČAK

Na temelju provedenog proučavanja, istraživanja i analiziranja lokalnih poreza u zemljama

Europske unije i Hrvatskoj, možemo zaključiti da većina zemalja u Europskoj uniji ima tri razine

vlasti. Starije zemlje članice imaju jednostavniju javnu upravu od novih zemalja članica. Novije

zemlje članice su prolazile drugačiji razvoj kroz povijest i kasnije se razvila politička

odgovornost i svijest o demokraciji. Osim spomenute središnje ili vrhovne vlasti, obavezno su

prisutne i regionalna i lokalna razina vlasti. Regionalne i lokalne razine vlasti većinom nemaju

razvijene vlastite oblike poreza, nego imaju pravo na druge oblike lokalnih prihoda (npr. različiti

oblici naknada), a u najvećem dijelu zemalja su dužni međusobno dijeliti prihode, a posebice se

tu misli na poreze. U dijeljenju poreza, osim regionalne i lokalne razine, sudjeluje i središnja

razina vlasti. U većem broju zemalja porezi koji se dijele između tri razine su porez na dobit,

porez na dohodak i manje je zastupljen porez na dodanu vrijednost. Što nije iznenađujuće, pošto

su ti porezi najizdašniji. U većini zemlja su porez na imovinu i porez na motorna vozila prisutni

kao porezi koji pripadaju regionalnoj i lokalnoj razini vlasti, a manji broj zemalja koristi i neke

druge oblike poreza za financiranje nižih oblika vlasti. Postoje velike razlike između zemalja u

broju lokalnih poreza. Lokalne jedinice imaju malu ili nemaju nikakvu autonomiju u određivanju

porezne osnovice, porezne stope ili porezne olakšice. Većinom se prihodi lokalnih jedinica, što

se tiče poreza, svode na udio u pojedinim oblicima poreza. Regionalna razina ima veću

autonomiju u donošenju odluka vezanima za vlastite lokalne poreze, a u nekim zemljama

regionalne jedinice odlučuju jednim dijelom o prihodima nižih oblika vlasti. Središnja razina

najviše odlučuje o oblicima, visini, osnovicama i stopama poreza nižih razina vlasti, a središnja

razina vlasti ubire i najviše poreznih prihoda.

Slična situacija je i u Hrvatskoj koja ima veliki broj lokalnih jedinica. Udio prihoda od lokalnih

poreza u ukupnim poreznim prihodima županija, općina i gradova je mali. Središnja vlast

određuje zakonom vrste lokalnih poreza, određuje gornju visinu poreznih stopa do kojih se

porezne stope mogu kretati, porezne olakšice i drugo vezano za lokalne poreze. Lokalne jedinice

posjeduju malu ili nikakvu autonomiju u odlučivanju. Općine i gradovi potpunu autonomiju

imaju kod odluka vezanima za porez na korištenje javnih površina.

86

U Republici Hrvatskoj postoji manji broj regionalnih jedinica (županija), nego lokalnih (općina i

gradova). Ali među lokalnim jedinicama znatno veći udio zauzimaju općine u odnosu na

gradove. Broj stanovnika po regionalnim jedinicama nije raspoređen prema površini nego prema

razvijenosti. Pa tako Grad Zagreb ima najveći broj stanovnika, najmanju teritorijalnu površinu i

najveće porezne prihode, veće od većine ostalih županija, tako da nije bilo moguće uspoređivati s

zbrojem poreznih prihoda svih županija. Broj ukupnih lokalnih jedinica po županijama također

nije usklađen sa teritorijalnom veličinom, nego sa razvijenošću pojedine županije.

Porezni prihodi u 2013. godini po županijama u Republici Hrvatskoj su najveći u Splitskoj-

dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Zagrebačkoj županiji, ako se uspoređuju prema udjelu u

ukupnim poreznim prihodima svih županija. Navedene županije imaju vodeću poziciju i u udjelu

poreznih prihoda od lokalnog poreza na nasljedstva i darove u ukupnim poreznim prihodima,

iako porez na nasljedstva i darove u svim županijama zauzima manje od 1% ukupnih poreznih

prihoda. Lokalni porez na robe i usluge veći udio u ukupnim poreznim prihodima zauzima u

županijama koje su manje razvijene kao što je npr. Ličko-senjska županija. No kod grafičkog

prikaza udjela lokalnog poreza na robe i usluge u ukupnim poreznim prihodima županija, on je

neznatan, iako je svakako važniji od lokalnog poreza na nasljedstva i darove. Lokalni porez na

robe i usluge se sastoji od poreza na cestovna motorna vozila, poreza na plovila i poreza na

automate za zabavne igre. Jedini analizirani prihod je bio od poreza na cestovna motorna vozila

jer on u svim županijama zauzima više od 90% poreza na robe i usluge, a sam prihod od poreza

na robe i usluge u ukupnim poreznim prihodima je mali. Najveći prihod od lokalnog poreza na

cestovna motorna vozila imaju Splitsko-Dalmatinska, Primorsko-goranska i Zagrebačka

županija.

Ukupni porezni prihodi su u županijama od razdoblja u 2011. u odnosu na 2010. imali pad, a

2012. i 2013. u većini županija rast ili stagnaciju. Jedino je konstantni pad poreznih prihoda kroz

promatrano razdoblje imala Sisačko-moslavačka županija. Grad Zagreb ima mnogo veće porezne

prihode od zbroja poreznih prihoda svih županija, kroz cijelo promatrano razdoblje. Što se tiče

kretanje poreza na nasljedstva i darove u 2011. i 2012. godini, uspoređujući sa prethodnom

godinom, 60% županija je imalo rast prihoda od lokalnog poreza na nasljedstva i darove, da bi u

2013. godini samo 45% županija imalo rast tih prihoda. Rast i pad prihoda od tog poreza nisu

doživljavale iste županije, nego uvijek druge, tj. prisutne su velike oscilacije iz godine u godinu

87

po županijama u prihodima od tog lokalnog poreza. U gradu Zagrebu je 2011. godine prihod od

poreza na nasljedstva i darove počeo naglo opadati i u 2013. godini bio je upola manji nego je

bio zbroj prihoda od tog poreza u svim županijama. Grafički prikaz kretanja prihoda od tog

poreza u svim županijama u promatranom razdoblju bilježi konstantni pad, unatoč pojedinačnim

oscilacijama po županijama.

Porezni prihodi od poreza na robe i usluge u promatranom razdoblju od 2010. do 2013.godine

ima manje izražene oscilacije po županijama nego porez na nasljedstva i darove. Prihod od tog

poreza u Gradu Zagrebu je manji nego zbroj prihoda svih ostalih županija. Kretanje zbroja

prihoda od tog poreza po županijama bilježi pad u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Prihod od

poreza na cestovna motorna vozila je u većini županija u drugoj godini promatranog razdoblja

padao, u trećoj godini je lagano rastao i najveći pad mu je bio u posljednjoj promatranoj 2013.

godini. Grad Zagreb je kroz promatrano razdoblje imao manji prihod od poreza na cestovna

motorna vozila od zbroja prihoda ostalih hrvatskih županija i konstantni pad prihoda, sa

najizraženijim padom u 2013. godini. Što dovodi do zaključka da je na rast ukupnih poreznih

prihoda u županijama veći utjecaj imao rast prihoda od nasljedstva i darove, nego pad prihoda od

poreza na robe i usluge koji uključuje i prihod od poreza na cestovna motorna vozila.

Ukupni porezni prihodi gradova i županija se razlikuju u visini i strukturi. Zbog velikog broja

lokalne samouprave, u radu se analiza gradova i općina obavila na temelju Dubrovačko-

neretvanske županije. Gradovi, iako ih je brojčano manje, imaju veće ukupne porezne prihode

nego općine. Udio prihoda lokalnih poreza u ukupnim poreznim prihodima u 2013. godini je

mali, ali i tu prednost u udjelu imaju gradovi. Udjeli u ukupnim poreznim prihodima gradova

koji zauzimaju prihodi lokalnih poreza su raspoređeni tako da najveći udio zauzima prihod od

prireza poreza na dohodak, a slijede ga prihod od poreza na potrošnju, porez na tvrtku ili naziv,

poreza na kuće za odmor i na kraju najmanji udio ima prihod od poreza na korištenje javnih

površina. Kod ukupnih poreznih prihoda općina najveći udio od lokalnih poreza zauzima prihod

prireza poreza na dohodak, a slijedi ga prihod poreza na kuće za odmor, poreza na potrošnju,

poreza na tvrtku ili naziv i prihod poreza na korištenje javnih površina zauzima najmanji udio.

Znači, nešto je drugačiji poredak u odnosu na gradske prihode od lokalnih poreza, ali u obje vrste

lokalne samouprave su najvažniji prihodi od lokalnih poreza stečeni na temelju prireza poreza na

dohodak, a najmanje važni prihodi od poreza na korištenje javnih površina.

88

Ako se promatra razdoblje od 2010. do 2013. Godine ukupni porezni prihodi i općina i gradova

su se povećani, ali uz određene oscilacije, i rast ukupnih poreznih prihoda je izraženi kod

gradova. Prihodi od lokalnih poreza u promatranom razdoblju su također rasli, iako u općinama

je taj rast bio konstantan, ali i manje izražen nego kod gradova. U gradovima je također na

ukupnoj razini kroz cijelo razdoblje ostvaren rast prihoda od lokalnih poreza, iako je posljednje

analizirane 2013. godine uslijedio pad prihoda. Prihod općina od lokalnog prireza poreza na

dohodak je upola manji nego kod gradova, iz razloga što općine imaju manje stope prireza i nisu

sve općine uvele prirez. Do 2015. godine svi gradovi su uveli prirez poreza na dohodak u

Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ipak prihod od prireza u općinama u razdoblju od 2010. do

2013. godine raste dok se u gradovima smanjuje. Prihod od poreza na kuće je mnogo veći kod

općina nego kod gradova i kroz cijelo promatrano razdoblje je ukupno rastao, iako je kod općina

posljednje godine zabilježen pad prihoda od poreza na kuće za odmor. Prihod poreza na tvrtku ili

naziv je kroz analizirano razdoblje mnogo veći kod gradova, nego općina, ali je u 2013. godini

bio izražen pad prihoda od tog poreza i u gradovima i u općinama. Do 2013. godini su veće

prihode od poreza na korištenje javnih površina imala gradovi, da bi u 2013. godini veće prihode

od tog poreza počele ostvarivati općine. Jedini lokalni porez, čiji je prihod rastao i u općinama i

u gradovima kroz razdoblje od 2010. do 2013.godine je porez na potrošnju, koji je puno

značajniji izvor prihoda u proračunu gradova nego općina.

Na temelju svega analiziranoga u radu i iznesenoga u zaključku, može se donijeti zaključak da je

prva hipoteza, koja glasi da regionalne jedinice (županije) kao i lokalne jedinice (općine i

gradovi) prikupljaju premalo lokalnih poreza kao postotak ukupnih poreznih prihoda regionalnih

i lokalnih jedinica, potvrđena, što najbolje i najjasnije prikazuju grafički prikazi ukupnih

poreznih prihoda i prihoda od lokalnih poreza.

Druga hipoteza kojom se zastupa stav da se dio županija, općina i gradova premalo trudi oko

prikupljanja poreznih prihoda (pojedine vrste lokalnih poreza nisu uvedene ili su prenisko

određene porezne stope), također je potvrđena. Prihodi od poreza na nasljedstva i darove kod

županija bi mogli biti veći, ako bi bile veće stope. Još je veliki broj općina koji nije uveo prirez

poreza na dohodak, a to je najvažniji izvor prihoda od lokalnih poreza i kod gradova i kod

općina. Mnogi su gradovi tek u 2015. godini uveli prirez poreza na dohodak.

89

Radom je potvrđena i treća hipoteza, tj. da visina poreznih prihoda od lokalnih poreza ovisi o

razvijenosti pojedinih regionalnih i lokalnih jedinica vlasti. Najveće prihode od lokalnih poreza

kod županija je imao Grad Zagreb, koji su bili veći od zbroja prihoda svih županija. Od

preostalih županija najveće prihode kod većine lokalnih poreza su imale Splitsko-dalmatinska,

Primorsko-goranska i Zagrebačka županije. Gradski su prihodi od lokalnih poreza bili veći od

općinskih, a bile su istaknute i razlike između pojedinih gradova i općina, npr. razvijeniji gradovi

ili gradovi kao središta županije su imali veće prihode od lokalnih poreza nego oni manje

razvijeni gradovi, a ista pojava se javljala i kod općina.

Kako bi se poboljšao položaj lokalnih jedinica u vidu financiranja, potrebno je smanjiti njihov

broj kroz proces decentralizacije. Ali decentralizaciji treba biti provedena uz fiskalnu

decentralizaciju koja će lokalnim jedinicama dati autonomiju i slobodu u donošenju odluka

vezanima za lokalne poreze kao oblik financiranja nižih razina vlasti. Lokalni porezi mogu doista

postati važan izvor sredstava za financiranje lokalnih jedinica, što bi doprinjelo boljem

funkcioniranju cijelog državnog aparata i većem zadovoljstvu građana. Hrvatska je prema

predstavljenom teritorijalnom ustroju loše provela decentralizaciju, a zbog velike dominacije

Grada Zagreba u broju stanovnika, veličini poreznih prihoda i razvijenosti, može se zaključiti da

Hrvatsku obilježava i postojanje centraliziranosti. Da bi to promijenila i provela što uspješniju

decentralizaciju i fiskalnu decentralizaciju, Hrvatska kao mlada zemlja, mora se ogledati u starije

zemlje članice Europske unije. Novije zemlje članice isto su tek ulaskom u Europsku uniju

počele provoditi decentralizaciju i nisu toliko uspješne koliko starije zemlje članice. Ukoliko bi

Hrvatska po uzoru na nove zemlje članice provele funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju,

lokalne jedinice bi lakše ispunjavale funkcije koje su im dodijeljene i lakše bi se odvijale

reforme, uključujući i porezne reforme, a politički otpor bi pritom bio manji.

Središnja vlast u Hrvatskoj je dosta poreza odredila kao lokalne poreze nižim razinama vlasti, ali

je problem u tome što oni zauzimaju premali udio u ukupnim poreznim prihodima, tj. nisu

izdašni i dostatni lokalnim jedinicama za samofinanciranje. Mnogo veći udio u ukupnim

poreznim prihodima prema tome imaju zajednički porezi koji su izdašniji od lokalnih poreza.

Lokalne jedinice nemaju dovoljno autonomije u odlučivanju osnovica, stopa, olakšica i drugih

obilježja poreza, već o tome odlučuje središnja vlast. Potrebno je veće ovlasti u odlučivanju

90

prenijeti na niže razine vlasti. Isto tako, potrebno je uvesti bolje reguliranje i brinuti o

usklađenosti u poreznim stopama pojedinih oblika poreza po lokalnim jedinicama, kao što je npr.

prirez. Taj je porez vrlo važan izvor prihoda lokalnim jedinicama, a on nije još uvijek uveden u

sve općine i gradove. Uvođenje ovisi o samoj odluci lokalne jedinice i ne uvodi se zbog što

manjeg poreznog opterećenja građana, ali potrebno je provesti poreznu reformu kojoj bi građani

više poreza uplaćivali u korist lokalne jedinice gdje građanin ima prebivalište jer ipak im lokalne

jedinice pružaju više javnih usluga. Plaćanje porezne obveze bi trebalo biti smanjeno prema

središnjoj državi, a više usmjereno u korist lokalnim jedinicama. Porezni prihodi središnje države

bi trebali biti više uravnoteženi sa poreznim prihodima lokalnih jedinica, što bi se pokazalo

funkcionalnim ukoliko se provede uspješna funkcionalna i fiskalna decentralizacija.

Za uspješan politički, gospodarski i demokratski razvoj Hrvatske neizbježno je potrebna

decentralizacija, ali uz istovremeno provođenje fiskalne decentralizacije, kako bi lokalne jedinice

postale uspješnije u pružanju javnih usluga građanima i ispunjavanju dodijeljenih funkcija, uz

sposobnost samofinanciranja lokalnim porezima.

91

POPIS KORIŠTENIH IZVORA

LITERATURA:

Bajo, A., Alibegović J.D., 2008., Javne financije lokalnih jedinica vlasti, Školska knjiga, Zagreb

Galo J., Galo T., 2012., Teritorijalni ustroj u funkciji razvoja gospodarstva, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Hrženjak, J., 2004., Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj, II. izmijenjeno

izdanje, Informator, Zagreb

Jelčić, B., 2001., Javne financije, RRIF Plus, Zagreb

Jerković,M., 2008., Fiskalna decentralizacija i utjecaj lokalnih poreza na razvoj turističkih

destinacija, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija

Kandžija V., 2003., Gospodarski sustav Europske unije, Ekonomski fakultet, Rijeka

Kauzlarić, I., 2012., Lokalni porezi u Republici Hrvatskoj s osvrtom na Europsku uniju,

Diplomski rad, Ekonomski fakultet Rijeka, str.40-57

Ott. K. i suradnici, 2007., Javne financije u Hrvatskoj, Institut za javne financije,Zagreb

Rosen, H. S., & Hayer T., 2010., Javne financije, osmo izdanje, Institut za javne financije,

Zagreb

Sever, I. i suradnici, 1994., Sustav politika lokalnog financiranja – Prilog teoriji i analizi

lokalnih financija (na primjeru Primorsko-goranske županije), Ekonomski fakultet u Rijeci,

Rijeka

Sever, I., 1994., Javne financije: razvoj-osnove teorije-analiza, Ekonomski fakultet u Rijeci,

Tipograf, Rijeka

Škreblin. B., B., 2010., Model fiskalne decentralizacije u Republici Hrvatskoj, Magistarski rad,

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam «dr. Mijo Mirković», Pula, str.72-

98

92

ČLANCI:

Antić, T., 2002., Centralna uprava i lokalna samouprava u Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa,

uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, str. 63-79.

Bajo, A., Bronić, B., 2007., Mogu li sve općine i gradovi u Hrvatskoj pružati adekvatne javne

usluge?, Institut za javne financije, broj 30, str. 7

Bajo, A., i suradnici, 2014., Učinci decentralizacije u Republici Hrvatskoj na ekonomski i

fiskalni položaj Istarske županije, Institut za javne financije, Zagreb, str. 36-61.

Bratić, V., 2008., Lokalna samouprava u središnjoj i istočnoj Europi: snažan, neovisan

instrument upravljanja na lokalnoj razini ili tigar od papira?, Financijska teorija i praksa, str.

139-157.

Bronić, M., 2007.: Kako se dijele prihodi od poreza i prireza na dohodak?, Institut za javne

financije, broj 27, str.7 .

Jambrač, J., 2012., Fiskalni kapacitet lokalnih jedinica na brdsko-planinskom području, HKJU –

CCPA, br. 3., str. 837–859.

Kesner, M.,Š., 2009., Regionalna politika Europske unije: Financijska teorija i praksa, Institut

za javne financije, Zagreb,Broj 33, str. 103-105.

Vrbošić, J., 1992., Povijesni pregled razvitka županijske uprave i samouprave u Hrvatskoj,

Društvo Istra, br. 1, str. 55-68.

Koprić, I., 2004., Djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave, Hrvatska javna

uprava, Zagreb, br. 1, str. 35-79.

Koprić, I., 2010., Karakteristike sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj, Hrvatska javna

uprava, Zagreb, br. 2., str. 371–386

Krtalić, S., Gasparini, A., 2007., Kako pristupiti fiskalnoj decentralizaciji?, Ekonomska

istraživanja, Vol. 20., No. 2, Zagreb, str. 104.-115.

93

Nam, C. W., 2013., Subnational Government System in the EU and Its Recent Reforms, CESifo

DICE Report 11 (4), str. 44-47

PUBLIKACIJE:

Jančiev Z., Supić J., 2015., Hrvatski porezni sustav, Ministarstvo financija Republike Hrvatske i

Porezna uprava, Zagreb

Kesner. Š.M., Kuliš, D., 2010., Porezni vodič za građane, Institut za javne financije, Zagreb

Ministarstvo financija Republike Hrvatske, 2015., Godišnje izvješće Ministarstva financija za

2013. godinu: Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Zagreb

Organisation For Economic Cooperation And Development(OECD), 2002., Tax Policy Studies

No. 7, Fiscal Design Surveys across Levels of Government, OECD Publications, France.

Organisation For Economic Cooperation And Development (OECD), 2002., Fiscal

decentralisation in EU applicant states and selected EU member states, Centre for Tax Policy

and Administration, Paris

Organisation for Economic Cooperation and Development (OECD), 2010., Revenue statistics

1965-2009., OECD Publishing

Porezna uprava, 2012., Oporezivanje nasljedstva i darova, VII. izmijenjeno i dopunjeno izdanje,

Institut za javne financije, Porezni vijesnik, Zagreb

PRAVNI IZVORI:

Europska povelja o lokalnoj samoupravi, NN 14/97

Ustav Republike Hrvatske, NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10,

85/10, 05/14

94

Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, NN 117/93, 69/97,

33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12,

147/14

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07,

125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13

Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, NN 86/06, 125/06, 16/07,

95/08, 46/10, 145/10, 37/13, 44/13, 45/13

Zakon o proračunu, NN 87/08, 136/12, 15/15

Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, NN 147/14

ELEKTRONIČKI IZVORI:

Brnić, M., 2015., Prirez podiglo ili uvelo 26 gradova, pregledano 13. svibnja 2015., <

http://www.poslovni.hr/hrvatska/prirez-podiglo-ili-uvelo-26-gradova-286920>

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2001., Stanovništvo prema starosti, spolu,

aktivnosti i mjestu stanovanja 31. ožujka 2000., po županijama, popis 2001., pregledano 17.

svibnja 2015., <http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_03_01/H01_03_01.

html >

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2012., Stanovništvo prema starosti (pojedinačne

godine) i spolu po županijama, popis 2011., pregledano 18. svibnja 2015. <

http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_02/H01_01_02.html>

Ekonomski fakultet u Osijeku, 2015., 8. Regionalna politika EU, pregledano 5. travnja 2015., <

www.efos.unios.hr/.../8.-REGIONALNA-POLITIKA-EU-dk-2014.ppt >

European Commission, Eurostat, 2015., NUTS - Nomenclature of territorial units for statistics,

pregledano 29. ožujka 2015., <http://ec.europa.eu/eurostat/web/nuts/overview>

95

Europska komisija, 2015., Taxation and Customs Union, pregledano 18. lipanj 2015.,

<http://ec.europa.eu/taxation_customs/tedb/taxDetails.html>

Europski parlament, 2010., Kratki vodič o Europskoj uniji, pregledano 5. svibnja 2015., <

http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.1.6.html>

Isplate.info, 2015., Šifarnik-“Prirez općina i gradova, pregledano 20. svibnja 2015., <

http://www.isplate.info/prirez.aspx>

Javna uprava, 2015., Porez na automate na zabavne igre, pregledano 15. svibnja

2015.,<http://www.poreznauprava.hr/baza_znanja/Stranice/ZupGradOpcPorezNaAutomateZaZa

bavneIgre.aspx>

Javne financije, 2015., pregledano 15. travnja 2015., <http://www.javnefinancije.com/novosti/

porezi-definicija/>

Ministarstvo financija Republike Hrvatske, 2015., Ostvarenje proračuna JLP(R)S za period

2010. - 2014., pregledano 18. svibnja 2015., <http://www.mfin.hr/hr/ostvarenje-proracuna-jlprs-

za-period-2010-2013>

Ministarstvo financija Republike Hrvatske, 2015., Županija: Dubrovačko-neretvanska –

proračun., pregledano 19. svibnja 2015., <http://www.mfin.hr/hr/ostvarenje-proracuna-jlprs-za-

period-2010-2013>

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, 2012., Nova statistička klasifikacija

prostornih jedinica RH-NUTS 2, pregledano 20. svibnja 2015.,

<http://www.mrrfeu.hr/UserDocsImages/Vijesti/MRRFEU%20MVPEI%20NUTS%202_290820

12%20za%20Web.pdf>

Ministarstvo uprave Republike Hrvatske 2015., Lokalna i područna (regionalna) samouprava,

pregledano 16. travnja 2015., <https://uprava.gov.hr/o-ministarstvu/ustrojstvo/uprava-za-

politicki-sustav-drzavnu-upravu-te-lokalnu-i-podrucnu-regionalnu-samoupravu/lokalna-i-

podrucna-regionalna-samouprava/842>

96

Organisation for Economic Cooperation and Development (OECD), 2015., Revenue Statistics -

Comparative tables, pregledano 15.svibnja 2015.,

<https://stats.oecd.org/Index.aspx?DataSetCode=REV>

Wikipedia, 2015., Porez, pregledano 18. travnja 2015., < http://hr.wikipedia.org/wiki/Porez >

97

POPIS TABLICA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Teritorijalni ustroj zemalja EU prema NUTS klasifikaciji 20

2. Pripadnost poreznih prihoda prema razinama opće države 21

3. Lokalni porezi u pojedinim zemljama EU 23

4. Iznos poreza na automobile prema snazi motora u HR, u kunama 33

5. Iznos poreza na motocikle prema snazi motora u HR, u kunama 34

6. Iznos poreza na plovila bez kabine u RH, u kunama 35

7. Iznos poreza na plovila s kabinom na motorni pogon u RH, u kunama 36

8. Iznos poreza na plovila s kabinom i pogonom na jedra u RH, u kunama 37

9. Iznosi poreznih prihoda i udjeli županija u poreznim prihodima u 2013. godini u RH 38

10. Udio poreza na nasljedstva i darove u ukupnim poreznim prihodima po županija u 2013. godini 40

11. Stanje poreza na robe i usluge po županijama u RH u 2013. godini 42

12. Udio pojedinih prihoda od poreza po županijama u RH u 2013. godini 45

13. Kretanje ukupnih prihoda od poreza po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 50

14. Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i darove po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 53

15. Kretanje prihoda od poreza na robe i usluge po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 57

16. Kretanje prihoda od poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 60

17. Iznos lokalnih općinskih poreza i njihov udio u ukupnim lokalnim prihodima općina u Dubrovačko-neretvanskoj

županiji u 2013. godini 70

98

18. Iznos lokalnih gradskih poreza i njihov udio u ukupnim lokalnim prihodima gradova u Dubrovačko-neretvanskoj

županiji u 2013. godini 71

19. Kretanje lokalnih poreza u općinama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine 75

20. Kretanje lokalnih poreza u općinama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine 76

21. Prikaz trenutne stope prireza poreza na dohodak u gradovima Dubrovačko-neretvanske županije 77

22. Prikaz trenutne stope prireza poreza na dohodak u općinama Dubrovačko-neretvanske županije 79

23. Lokalne i regionalne jedinice u EU i RH 100

99

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj Naziv Stranica

1. Porez na nasljedstva i darove u 2013. godini po županijama u RH 40

2. Usporedba poreznih prihoda i poreza na robe i usluge po županijama u RH u 2013. godini 44

3. Usporedba poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH u 2013. godini 45

4. Usporedba sume ukupnih vlastitih županijskih poreznih prihoda i pojedinih vrsta vlastitih županijskih poreznih

prihoda 47

5. Prikaz ukupnih prihoda od poreza i prihoda od vlastitih poreza svih županija u RH u 2013. godini 48

6. Kretanje poreznih prihoda po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 51

7. Kretanje ukupnih poreznih prihoda u Gradu Zagrebu i ostalim županijama u RH od 2010. do 2013. godine 52

8. Kretanje prihoda od poreza na nasljedstva i darove po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 55

9. Usporedba kretanja prihoda od poreza na nasljedstva i darove u Gradu Zagrebu i zbroju svih ostalih županija u RH

od 2010. do 2013. godini 56

10. Kretanje prihoda od poreza na robe i usluge po županijama u RH od 2010. do 2013. godini 58

11. Usporedba kretanja prihoda od poreza na robe i usluge u Gradu Zagrebu i zbroja ostalih županija u RH od 2010.

do 2013. godine 59

12. Kretanje prihoda od poreza na cestovna motorna vozila po županijama u RH od 2010. do 2013. godine 62

13. Usporedba kretanja prihoda od poreza na cestovna motorna vozila u Gradu Zagrebu i ostalim županijama u RH od

2010. do 2013. godine 63

14. Prikaz stanja ukupnih poreznih prihoda i lokalnih poreza prihoda u gradovima i općinama Dubrovačko- 69

100

neretvanske županije u 2013. godini

15. Visina prihoda od lokalnih općinskih poreza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini 71

16. Visina prihoda od lokalnih gradskih poreza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u 2013. godini 72

17. Kretanje ukupnih poreznih prihoda u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od

2010. do 2013. godine 73

18. Kretanje ukupnih poreznih prihoda od lokalnih poreza u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj

županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine 74

19. Kretanje prihoda od prireza poreza na dohodak u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u

razdoblju od 2010. do 2013. godine 79

20. Kretanje prihoda od poreza na kuće za odmor u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u

razdoblju od 2010. do 2013. godine 80

21. Kretanje prihoda od poreza na tvrtku ili naziv u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u

razdoblju od 2010. do 2013. godine 81

22. Kretanje prihoda od poreza na korištenje javnih površina u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj

županiji u razdoblju od 2010. do 2013. godine 82

23. Kretanje prihoda od poreza na potrošnju u općinama i gradovima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju

od 2010. do 2013. godine 83

101

PRILOZI

Tablica 23. Lokalne i regionalne jedinice u EU i RH

Broj lokalnih

jedinica

Promjena Omjer mx/min BDP po

stanovniku po NUTS 2

regiji

Indeks BDP-a po

stanovniku po

regijama 2009/2000

Zemlja 1950 2010 % 2000 2009 Max

regija

Min

regija

Belgija 2669 589 -78 3.1 2.9 120 127

Bugarska 1394 300 -78 1.8 2.7 343 193

Češka 4104 6250 52 2.5 2.7 238 212

Danska 1387 99 -93 1.7 1.7 125 125

Njemačka 25930 11295 -56 2.6 2.3 112 130

Irska 114 1.6 1.6 130 127

Španjolska 9214 8114 -12 2.2 1.9 141 161

Francuska 38814 36862 -5 2.1 2.1 129 115

Nizozemska 1015 431 -58 1.7 1.8 153 135

Poljska 5000 2479 -50 2.1 2.4 178 162

Portugal 308 1.8 1.8 127 126

Rumunjska 4257 3180 -25 3 3.8 333 262

Slovenija 83 210 153 1.4 1.5 162 154

Slovačka 2875 2928 2 2.9 3.6 319 252

Finska 547 342 -37 1.8 1.9 143 132

Švedska 2281 290 -87 1.6 1.7 108 100

V. Britanija 2028 406 -80 4.4 4.6 109 104

Hrvatska 100 548 448 1.6 1.8 198 197

Izvor: Gelo J. i Gelo T.,, 2012., Teritorijalni ustroj u funkciji razvoja gospodarstva, str. 103.

102