SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

ELVIRA KENDIĆ

PDV U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON ULASKA U EU SA NAGLASKOM

NA INTRAKOMUNITARNU TRGOVINU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PDV U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON ULASKA U EU SA NAGLASKOM

NA INTRAKOMUNITARNU TRGOVINU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Porezni sustavi EU

Voditelj: Prof.dr.sc. Helena Blažić

Studentica: Elvira Kendić

Smjer: Gospodarstvo EU

Jmbag: 0081103396

Rijeka, svibanj, 2014.

Sadržaj

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .............................................................................. 1

1.2. Hipoteza istraživanja .............................................................................................. 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode ................................................................................................ 2

1.5. Struktura rada ......................................................................................................... 3

2. OSNOVNA OBILJEŽJA PDV-a ................................................................................ 4

2.1. Nastanak, pojam i temeljne značajke PDV-a ......................................................... 4

2.2. Prednost poreza na dodanu vrijednost u odnosu na ostale modele oporezivanja

potrošnje ........................................................................................................................ 4

2.2.1. Izostanak kumulativnog učinka ....................................................................... 5

2.2.2. Otežano izbjegavanje plaćanja PDV-a ............................................................ 5

2.2.3. Neutralnost poreza na dodanu vrijednost u poduzetničkom području ............ 6

3. PRILAGODBA PDV-a U REPUBLICI HRVATSKOJ ZAHTJEVIMA EUROPSKE

UNIJE POSEBICE SA STAJALIŠTA ISPORUKE I STJECANJA ............................... 7

3.1. PDV u Republici Hrvatskoj ................................................................................... 7

3.1.1. Stope PDV-a u Republici Hrvatskoj i usporedba sa državama članicama EU 7

3.1.2. Porezna oslobođenja u sustavu PDV-a.......................................................... 12

3.1.3. Oslobođenja za određene djelatnosti od javnog interesa .............................. 13

3.1.4. Oslobođenja za ostale djelatnosti .................................................................. 13

3.1.5. Oslobođenja za transakcije unutar EU .......................................................... 14

3.1.6. Oslobođenja pri uvozu .................................................................................. 14

3.1.7. Oslobođenja pri izvozu.................................................................................. 16

3.1.8. Oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini ............................ 16

3.2. Područje primjene Zakona o PDV-a .................................................................... 16

3.3. Porezni obveznik .................................................................................................. 18

3.4. Predmet oporezivanja........................................................................................... 19

3.5. Isporuke dobara .................................................................................................... 20

3.5.1. Isporuke robe u tuzemstvo ............................................................................ 20

3.5.2. Obavljanje usluga u tuzemstvu ..................................................................... 21

3.5.3. Isporuke dobara unutar EU ........................................................................... 21

3.6. Uvoz dobara ......................................................................................................... 22

3.7. Stjecanje dobara unutar EU ................................................................................. 24

3.8. Mjesto oporezivanja pri isporuci robe ................................................................. 25

3.8.1. Određivanje mjesta isporuke dobara kod isporuka dobara s i bez prijevoza 26

3.8.2. Određivanje mjesta isporuke kod prodaje na daljinu .................................... 27

3.9. Oporezivanje usluga ............................................................................................ 31

3.9.1. Oporezivanje usluga u svezi s nekretninama ................................................ 32

3.9.2. Oporezivanje usluga prijevoza putnika ......................................................... 33

3.9.3. Usluge pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim,

obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi, te pomoćne usluge u svezi s tim pristupom ................................................................ 38

3.9.4. Usluge pripreme i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima poreznim obveznicima ............................................................................................ 39

3.9.5. Posebni postupci oporezivanja PDV-om elektronički obavljenih usluga, telekomunikacijskih usluga te usluga radijskog i televizijskog emitiranja ............. 40

3.9.6. Usluga prijevoza dobara ................................................................................ 42

4. UTJECAJ PROMJENA U SASTAVU PDV-a NA HRVATSKO GOSPODARSTVO

........................................................................................................................................ 46

4.1. Utjecaj na intrakomunitarnu trgovinu .................................................................. 46

4.2. Učinak ukidanja nulte stope na potrošnju i siromaštvo ....................................... 47

5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 50

LITERATURA ............................................................................................................... 52

POPIS TABLICA: .......................................................................................................... 54

1

1. UVOD

U analizi tematike diplomskog rada potrebno je prethodno definirati: problem i predmet

istraživanja, svrhu, ciljeve i hipotezu istraživanja, znanstvene metode te strukturu rada.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Tendencija suvremenog svijeta sve je izraženija i dublja u integraciji nacionalnih

gospodarstava. Na tom putu treba savladati mnoge prepreke, konfrontirati prednosti i

nedostatke koji u tim integracijskim kretanjima proizlaze za pojedine nacionalne

ekonomije.

Svaka zemlja članica ima svoj porezni sustav sa različitim stopama oporezivanja te ne

postoji zajednički porezni sustav EU-a, tj. Ne postoje dvije zemlje s istim sustavom

oporezivanja.

Porezna harmonizacija (ili porezno usklađenje) označava koordinaciju poreznih sustava

država članica Europske unije radi izbjegavanja nacionalnih poreznih mjera koje mogu

negativno utjecati na funkcioniranje zajedničkog tržišta, taj. na slobodno kretanje roba,

usluga i kapitala te koje mogu narušiti konkurenciju. Ugovorom o EU utvrđene su

pravne norme koje se odnose na poreze, a do danas se nisu mijenjale. Prema njima,

svaka država članica ima pravo zadržati vlastiti porezni sustav, pa čak i uvoditi nove

porezne oblike, uz obvezu da neke njihove dijelove (poreznu stopu, osnovicu i ls.)

uskladi s odlukama tijela EU. Europska unija donijela je nekoliko posebnih smjernica

(direktiva) o harmonizaciji pojedinih poreza, te je postignut određeni minimum

usklađivanja poreznih sustava. Tako je postignuta djelomična harmonizacija izravnih

poreza, a najdalje se otišlo u harmonizaciji sustava neizravnih poreza, tj. PDV-a i

trošarina.

Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Uniji, porez na dodanu vrijednosti

obračunavat će se prema odredbama novog Zakona o PDV-u koji je doveo do niza

promjena u poslovanju poreznih obveznika, a pogotovo onih koji posluju na

Jedinstvenom tržištu Europske unije.

Problem istraživanja ovog diplomskog rada je analiza novog zakona o PDV-u koji je u

primjeni nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju te kakav će učinak imati na

Hrvatske poduzetnike odnosno porezne obveznike. Za definirani problem istraživanja

2

moguće je odrediti odgovarajući predmet istraživanja: istraživanje i primjena PDV-a u

Republici Hrvatskoj nakon ulaska u Europsku uniju.

1.2. Hipoteza istraživanja

Iz definiranih problema i predmeta istraživanja postavljena je hipoteza istraživanja:

analiziranim spoznajama o novom Zakonu o PDV-u te istraživanjem i analiziranjem

njegovog učinka na porezne obveznike, moguće je dokazati da ce nova pravila u

oporezivanju PDV-om olakšati poslovanje s poduzetnicima iz drugi država članica.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Na temelju definiranih problema i predmeta istraživanja proizlazi svrha i ciljevi

istraživanja.

Svrha istraživanja je dokazati da će novi Zakon o PDV-u imati pozitivne učinke na

poslovanje s drugim državama članicama te u konačnici na hrvatsko gospodarstvo.

Ciljevi istraživanja su analizirati učinak novog Zakona o PDV-u te njegovo obvezno

usklađivanje, utvrditi učinke novih pravila o oporezivanju PDV-om na porezne

obveznike, poslovanje i cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. U radu se daju odgovori na

sljedeća pitanja:

1. Kakav je utjecaj ima usklađivanje novog Zakona o PDV-u na gospodarski razvoj

Republike Hrvatske?

2. Na koji je način usklađen Zakon o PDV-u u Republici Hrvatskoj?

3. Kakve efekte će imati novi Zakon o PDV-u na porezne obveznike?

4. Primjena stope PDV-a u Europskoj uniji?

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i izradi ovog diplomskog rada korištene su brojne znanstvene metode i

njihova kombinacija. Prva i osnovna metoda koja je korištena je metoda promatranja;

prikupljeni su podaci i informacije kako bi se istraživač upoznao sa samim predmetom

istraživanja. Sljedeće metode koje su korištene pri obradi su metoda kompilacije,

metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije, metoda dokazivanja i metoda deskripcije.

3

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja predočeni su u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, formulirani su problem i predmet istraživanja, definirana je

radna hipoteza, navedeni su svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i struktura

rada.

Naslov drugog dijela je Osnovna obilježja PDV-a u kojem se iznose glavne prednosti

PDV-a te se obrađuje kumulativni učinak, otežano izbjegavanje PDV-a te neutralnost

PDV-a u poduzetničkom području.

Treći dio, pod naslovom Prilagodba PDV-a u Republici Hrvatskoj zahtjevima Europske

unije posebice sa stajališta isporuke i stjecanja dobara prikazano je cjelokupni PDV u

Republici Hrvatskoj. Stope PDV-a Hrvatske uspoređene su sa stopama u Europskoj

Uniji. Analizirana su područja primjene PDV-a.

Četvrti dio, pod nazivom Utjecaj promjena u sastavu PDV-a na Hrvatsko gospodarstvo

namijenjen je razmatranju utjecaja promjena u sustavu poreza na dodanu vrijednost na

gospodarske i socijalne prilike u Hrvatskoj.

4

2. OSNOVNA OBILJEŽJA PDV-a

Porez na dodanu vrijednost (PDV) je najrasprostranjeniji sustav oporezivanja prometa

roba (dobara) i usluga u svijetu. Porez na dodanu vrijednost – PDV (eng. value added

tax – VAT, njem. Mehrwertsteuer) je oblik poreza na promet, čija je realizacija

podijeljena u parcijalna plaćanja koja se obavljaju na temelju dodane vrijednosti u

svakoj fazi procesa proizvodnje i distribucije.

PDV se obračunava i uplaćuje sukcesivno, prilikom svake prodaje, ali samo na neto

vrijednost ostvarenu u svakoj fazi. Izvoz se vrši bez ovog poreza, a uvoz se opterećuje

istim stopama kao i nacionalni proizvod. Stoga može biti jedinstvena, ali i diferencirana

na različite vrste robe ili sluga (Poslovni dnevnik, 2014).

2.1. Nastanak, pojam i temeljne značajke PDV-a

PDV je izumio francuski ekonomista Maurice Lauré 1954. godine. On je bio direktor

francuske porezne službe koja je 10. aprila 1954. uvela taxe sur la valeur ajoutée (TVA).

Ovaj porez je isprva uveden kao opterećenje za velike kompanije, ali je vremenom

njegovo djelovanje prošireno na sve oblasti poslovanja. U Francuskoj je PDV

najznačajniji izvor javnog financiranja i procjenjuje se da donosi oko 45% prihoda.

Porez na dodanu vrijednost jest porez koji se obračunava i plaća u svim fazama

proizvodnog i prometnog ciklusa, ali tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos

dodatne vrijednosti koja se ostvarila u toj fazi proizvodno- prometnog ciklusa. Upravo

zbog ove činjenice što se oporezivanje dodatne vrijednosti obavlja u svim fazama

proizvodnog i prometnog ciklusa u osnovi se radi o netosvefaznom porezu na prometa

(Šimović, 2006:125).

2.2. Prednost poreza na dodanu vrijednost u odnosu na ostale modele oporezivanja

potrošnje

Iako se primjenom poreza na promet u maloprodaji i poreza na dodanu vrijednost, uz

ostale iste preduvjete, ubiru isti novčani iznosi, oporezivanje prometa porezom u

maloprodaji se napušta u korist poreza na dodanu vrijednost zbog niza prednosti koje

5

poručuje ovaj oblik oporezivanja. Najvažnije prednosti poreza na dodanu vrijednost

pred drugim oblicima oporezivanja prometa su (Šimović, 2006:128):

1. Izostanak kumulativnog učinka

2. Otežano izbjegavanje plaćanja poreza

3. Neutralnost poreza na dodanu vrijednost u poduzetničkom području

2.2.1. Izostanak kumulativnog učinka

Jedan od razloga zbog kojih se upućuju komplimenti porezu na dodanu vrijednost jest

taj što on uklanja kumulativan učinak iz oporezivanja prometa. Naime, pri oporezivanju

prometa bruto – svefazni porezom na promet oporezuje se svaka faza prometnog

ciklusa, ali tako da se za poreznu osnovicu uzima bruto-naknada u svakoj fazi

proizvodno-prometnog ciklusa, s time da porez na promet plaćen u prethodnoj fazi ulazi

u poreznu osnovicu naredne faze (Šimović, 2006:130).

PDV uklanja kumulativan učinak iz oporezivanja prometa jer se kod poreza na dodanu

vrijednost osnovicu oporezivanja čini samo novostvorena vrijednost u fazi kad je

podvrgnuta oporezivanju za razliku od bruto svefaznog poreza na promet u kojem se za

poreznu osnovicu uzima bruto-naknada u svakoj fazi proizvodno prometnog ciklusa, s

tim da porez na promet plaćen u prethodnoj fazi ulazi u poreznu osnovicu naredne fraze

(Katedra za financijsko pravo i financijsku znanost, 2012).

2.2.2. Otežano izbjegavanje plaćanja PDV-a

Izdavanje računa koji u sebi sadržava iskazani porez na dodanu vrijednost sam po sebi

kontrolni je mehanizam jer je svakom idućem poreznom obvezniku u proizvodnom

ciklusu primarni cilj na računu iskazati PDV koji će odbiti kao pretporez, a to kao

posljedicu ima smanjenu i otežanu poreznu utaju.

U postupku nadzora kod poreznih obveznika otkrivena su poglavito kaznena djela radi

stjecanja imovinske koristi: prijevara, povreda tuđih prava, krivotvorenja vrijednosnih

papira, utaja poreza i drugih davanja, povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih

knjiga, zloupotreba ovlasti u gospodarskom poslovanju, krivotvorenja službene isprave,

zloupotreba položaja i povlasti (Rogić-Lugarić i suradnici, 2007:601-602).

6

2.2.3. Neutralnost poreza na dodanu vrijednost u poduzetničkom području

Poduzetnici kao porezni obveznici poreza na dodanu vrijednost u okviru svoje obveze

plate porez, ali oni taj plaćeni iznos poreza prevaljuju na krajnjeg potrošača.

Zbog toga je porez na dodanu vrijednost potrošnog oblika neutralan za poduzetnika kao

poreznog obveznika. Porez kojeg on plaća dobavljačima za isporučena dobra i

obavljene usluge istodobno ima pravo odbiti od svoje porezne obveze. To znači da

porez na dodanu vrijednost sadržan u ulaznim računima nije za poreznog obveznika-

poduzetnik, trošak. Time su svi poduzetnici dovedeni u istu gospodarsku jer je porez na

dodanu vrijednost ne dovodi u prednost jednu djelatnost u odnosu na drugu, nego je u

tom smislu neutralna, a položaj pojedinog poduzetnika na tržištu ovisiti će isključivo o

tržišnim preferencijama i njegovoj organizaciji rada.

S druge strane, porez na dodanu vrijednost potrošnog oblika automatski razlikuje

krajnju potrošnju koja se oporezuje od utroška u proizvodnju ili daljnju prodaju koja se

ne oporezuje i to bez zahtjeva da se kupac identificira. Porezni obveznik- poduzetnik za

isporučena dobra i obavljene usluge ispostavlja bilo kojem kupcu račun na kojem je

naznačen iznos poreza. Ako je kupac poduzetnik, on ce taj porez odbiti od računa kao

pretporez, a ako je kupac građanin- krajnji potrošač, on će taj porez snositi budući da se

kod porezne uprave ne može legitimirati kao poduzetnik s pravom na odbitak

pretporezna (Šimović, 2006:131).

7

3. PRILAGODBA PDV-a U REPUBLICI HRVATSKOJ ZAHTJEVIMA

EUROPSKE UNIJE POSEBICE SA STAJALIŠTA ISPORUKE I STJECANJA

Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Uniji stupio je na snagu novi Zakon o

porezu na dodanu vrijednost kojim se uređuje promet dobara i usluga u tuzemstvu,

odnosno Republika Hrvatske, promet na području Europske Unije, promet „trećim

zemljama“ (bilo koja država ili područje koje nije područje Europske Unije) te promet

„trećim područjima“ (dio područja države koje je izuzeto iz područja Europske Unije)

(Markota, 2013:14).

3.1. PDV u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je uvođenjem poreza na dodanu vrijednost, s primjenom od 1.

siječnja 1998. godine, preuzela sustav oporezivanja koji je zastupljen u zemljama

Europske unije. Porez na dodanu vrijednost karakteriziraju potrošni oblik, načelo

odredišta i kreditna metoda. Zakon o PDV-u utemeljen je na potrošnom obliku budući

se PDV obračunava na sve isporuke dobara i obavljene usluge, osim onih koje su

oslobođene ili izuzete zakonom. Sukladno načelu odredišta dobra se oporezuju tamo

gdje se konačno i troše neovisno jesu li proizvedena u tuzemstvu ili su uvezena. Prema

tzv. kreditnoj metodi ili metodi odbitka, porez plaćen pri kupnji odbija se od poreza

obračunatog pri prodaji proizvoda i usluga. Porez na dodanu vrijednost se obračunava

pri svim fazama prometnog ciklusa te se oporezuje sve vrste isporuka dobara i usluga u

tuzemstvu radi obavljanja gospodarske djelatnosti, vlastita potrošnja u poduzeću,

davanja bez naknade ili uz popust, pokloni, uvoz dobara iz inozemstva i dr. Budući da

je osnovica za oporezivanje dodana vrijednost, tj. razlika između prodajne i nabavne

vrijednosti, kumulativni učinak oporezivanja je u potpunosti izbjegnuta (Amiđžić

Peročević, 2008:3).

3.1.1. Stope PDV-a u Republici Hrvatskoj i usporedba sa državama članicama EU

Kad je PDV uveden 1. siječnja 2008. godine primjenjivala se samo jedna stopa od 22%.

Uvođenje jedinstvene stope zakonodavac je opravdao manjim troškovima ubiranja na

strani porezne administracije i obveznika i činjenicom da se PDV-om ne može voditi

odgovarajuća socijalna i gospodarska politika. U prilog jednostopnog oporezivanja

8

navodilo se i da ono osigurava isti porezni tretman svih poreznih obveznika. Sa druge

strane postojali su sve jači zahtjevi za uvođenjem dodatne snižene stope, prvenstveno

zbog ublažavanja regresivnog učinka PDV-a. Kao argument se koristila i činjenica da

danas oko 160 zemalja svijeta koje primjenjuju PDV većina koristi i snižene stope.

Tako je Hrvatska nakon dvije godine jednostopnog oporezivanja uvela varijantu

oporezivanja nultom stopom na sljedeće artikle:

• od 1. studenog 1999. godine na sve vrste kruha i mlijeka, knjige stručnog,

znanstvenog, kulturnog, umjetničkog i obrazovnog sadržaja, udžbenike, lijekove koje se

nalaza na listi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i ortopedska pomagala,

• od 1. lipnja 2000. godine na sve knjige objavljene na CD-ROM-u, videokasetama i

audiokasetama te na znanstvene časopise,

• od 1.rujna 2000. godine na usluge javnog prikazivanja filmova,

• od 1. siječnja 2001. godine na usluge organiziranog boravka inozemnih turista koje se

plaćaju doznakama iz inozemstava ( Amidžić Peročević i suradnici, 2003:259).

Od 1. siječnja 2006. uvodi se stopa od 10% i to na usluge smještaja ili smještaja s

doručkom, polupansiona ili punog pansiona u svim vrstama komercijalnih ugostiteljskih

objekata i usluge agencijske provizije na navedene usluge. Od 1. kolovoza 2007. godine

stopa od 10% primjenjuje se i na novine i časopise koji izlaze periodično, osim onih

koji u cijelosti ili uglavnom sadrže oglase i služe za oglašavanje.

Od 1. kolovoza 2009. godine opća stopa PDV-a je 23%. Bitno je napomenuti da su

navedene stope vrijedile do 1. siječnja 2013. godine kada su nastupile određene

promjene o kojima će biti više riječi u narednim poglavljima. Također, bitno je znati da

između nulte stope i poreznog oslobođenja postoje razlike. Kod nulte stope poduzetnici

ne obračunavaju PDV pri isporuci dobara i usluga, ali imaju pravo odbitka pretporeza

sadržanog u ulaznim računima dobavljača. Kod poreznog oslobođenja kod isporuke se

ne obračunava porez, ali i ne postoji mogućnost odbitka pretporeza. Dakle, za poreznog

obveznika povoljnija je nulta stopa od poreznog oslobođenja. Kada se iz naknade u

kojoj je sadržan porez obračunat po stopi od 23%, mora izračunati iznos poreza

primjenjuje se preračunata porezna stopa koja iznosi 18,6992%. Za usluge koje se

oporezuju stopom od 10% preračunata stopa iznosi 9,0909% (Amidžić Peročević i

suradnici, 2003:265).

9

S izmjenama Zakona o PDV-u već je od 1.sječnja 2013. godine povećana stopa PDV-a

s 0% na 5% zbog usklađivanja s Direktivom 2006/112/EZ1. Prema odredbama članka

38. Zakona PDV se obračunava po stopi od 25%, što je ujedno i opća stopa PDV-a.

Međutim, propisane su i dvije snižene stope PDV-a od 5%i 10%.

PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 5% na isporuke sljedećih dobara i

usluga:

· Sve vrste kruha

· Sve vrste mlijeka, koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju,

svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano(osim kiselog mlijeka,

jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), nadomjeske

za majčino mlijeko

· Knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja,

udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovno školstvo,

srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, u svim fizičkim oblicima

· Lijekove određene u skladu s Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog

zavoda za zdravstveno osiguranje

· Medicinsku opremu, pomagala i druge i druge sprave koje se koriste za

ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida

propisane Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda

za zdravstveno osiguranje.

· Kino ulaznice

· Novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje

izlaze dnevno i kao opće informativni tisak objavljuje novinarske autorske

tekstove u opsegu od najmanje 25 000 riječi u primjerku dnevnog izdanja, osim

onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju

· Znanstvene časopise

PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% na isporuke sljedećih dobara i

usluga:

· Usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u

hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora,

1 U vezi sa oporezivanjem PDV-om osnovana je Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28.studenog 2006. O

zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, SL 347. Od 11.prosinca 2006. I stupila na snagu 1.siječnja 2013. I koja je zamijenila Šestu Direktivu 77/388/EEZ.

10

iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za

kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma

· Usluge pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim

objektima te pripremanje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva

u tim objektima

· Jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla

· Dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu

· Isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj

ambalaži

· Bijeli šećer od trske i šećerne repe koji se na tržištu stavlja u kristalnom obliku

· Ulaznice za koncerte

· Časopise za kulturu i umjetnosti (Markota, 2014:20-21)

Slika 1 prikazuje propisane stope PDV-a u EU za 2014. godini

Tablica 1. Stope PDV-a u EU 28 u 2014. (%)

Zemlja

Super snižena

stropa Snižena stopa

Standardna

stopa

Parking

stropa

Belgija 6/12 21 12

Bugarska 9 20

Češka 15 21

Danska 25

Njemačka 7 19

Estonija 9 20

Grčka 6,5/13 23

Španjolska 4 10 21

Francuska 2,1 5,5/10 20

Hrvatska 5/13 25

Irska 4,8 9/13,5 23 13,5

Italija 4 10 22

Cipar 5/9 19

Latvija 12 21

Litva 5/9 21

Luksemburg 3 6/12 15 12

Mađarska 5/18 27

Malta 5/7 18

Nizozemska 6 21

Austrija 10 20 12

Poljska 5/8 23

11

Portugal 6/13 23 13

Rumunjska 5/9 24

Slovenija 9,5 22

Slovačka 10 20

Finska 10/14 24

Švedska 6/12 25

Ujedinjeno

Kraljevstvo 5 20

Izvor: Europska komisija, 2014.,

http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/vat/how_vat_works/

rates/vat_rates_en.pdf

Hrvatska se nalazi u europskom vrhu što se tiče poreza na dodanu vrijednost. Tri

postotna boda naizgled ne predstavljaju veliku promjenu, no implikacije su mnogo

veće: stope PDV-a su među najvišim u EU, a nova porezna promjena donosi dodatni

nemir u gospodarstvo i šalje poruku o nestabilnom poreznom okruženju. Najnižu

standardnu stopu ima Luksemburg koji koristi minimalnu stopu od 15 % a koristi i dvije

snižene stope od 6% i 12%. Također koristi i parking stopu od 12% na slijedeće

proizvode i usluge: određena vina, kruta mineralna goriva, mineralna ulja i drvo koje se

koristi za gorivo, ali ne za grijanje, proizvode za pranje i čišćenje, reklamni materijal,

paru i toplinu osim one koju proizvodi toplana, davanje kredita i jamstava od strane

osoba koje ne daju kredit. Primjenjuje super sniženu stopu na širok spektar dopuštenih

proizvoda. Sa druge strane najvišu standardnu stopu primjenjuje Mađarska (27%) koja

drži rekord i sa najvišom sniženom stopom od 18% koju primjenjuje od 1. srpnja 2009.

godine na mlijeko i mliječne proizvode, proizvode koji sadrže žitarice, škrob, brašno,

mlijeko kao i na usluge hotelskog smještaja.

Super sniženu stopu danas u EU koristi pet „starih“ zemalja članica:

Španjolska (4%) - hrana, lijekovi, tiskovine, isporuka i izgradnja novih zgrada te radovi

i renovacije na objektima; Francuska (2.1%)- lijekovi, novine, periodične tiskovine i TV

pretplata; Irska (4.8%)- hrana; Italija (4%)- hrana , tiskovine, TV pretplata, isporuka

novih zgrada i građevinski radovi na njima; Luksemburg (3%) - hrana, voda, limunada,

odjeća i obuća za djecu, tiskovine, hoteli, restorani, ulaznice za kulturalne događaje,

upotreba sportskih objekata, vodovod i kanalizacija, putnički transport, nove zgrade,

radovi na njima bi renovacije, tantijeme, medicinska oprema za hendikepirane,

12

neobrađena vuna i poljoprivredni inputi.

Parking stopa koristi se u sljedećim zemljama članicama EU:

Belgija (12%) – ugljen, lignit, petrolejska smjesa, određene automobilske gume

Austria (12%) – vino koje prodaje vinogradar

Irska (13.5%) – energija za grijanje i rasvjetu, imovina koja se koristi za održavanje

nekretnina, usluge za njegu tijela, određene turističke usluge, fotografske usluge, usluge

jahača konja, umjetnička djela i starine, kratkoročni najam vozila, autoškole i usluge

veterinara

Luksemburg (12%) na već navedene isporuke dobara i usluga

Portugal (13%) - vino, poljoprivredni alat i oruđe, silosi i strojevi proizvedeni isključivo

za poljoprivredu, uzgoj stoke ili šumarstvo, ulje za grijanje i dizelsko gorivo

.

3.1.2. Porezna oslobođenja u sustavu PDV-a

Prometi koji su u sustavu PDV-a oslobođeni navedeni su u čl.39-56. Zakona o porezu

na dodanu vrijednost i čl. 48.-129. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Usluge i

isporuke dobara navedene su u čl. 39. Zakona o PDV-u (djelatnost od javnog interesa i

ostale djelatnosti) te usluge usko povezane s tim uslugama oslobođene su PDV-a pod

uvjetom da ih obavljaju ustanove, tijela ili pravne osobe s javnim ovlastima ili druge

organizacije koje RH priznaje kao takve te da se djelatnost obavlja u skladu s posebnim

propisima i uz dozvolu nadležnih tijela. Na isporuke oslobođenje plaćanja poreza na

dodanu vrijednost, ali samo one navedene u čl.39. i 40. Zakona o PDV-u, primjenjuje se

pravilo da poduzetnici (javna tijela) kojih ih obavljaju ne mogu odbiti pretporez iz

ulaznih računa koji se odnose na oslobođene isporuke ( oslobođenje bez prava na

odbitak pretporeza). Međutim, ako navedena tijela obavljaju i neku drugu djelatnost

koja nije oslobođena plaćanja PDV-a, tada će za taj dio svog poslovanja postati

obveznici PDV-a s pravom na odbitak pretporeza, ali samo za tu oporezivu djelatnost.

Nadalje, poduzetnici koji obavljaju oporezive i oslobođene isporuke trebaju dijeliti

pretporez iz ulaznih računa. To znači da su navedeni poduzetnici u tom dijelu obveznici

PDV-a, odnosno (ako nisu obveznici PDV-a) trebaju od 1.siječnja 2014. Ući u sustav

PDV-a ako su na temelju ostvarenog oporezivog prometa iz 2013. Prešli promet od 230

000,00kn. Posljedica ulaska u sustav PDV-a je i obveza poreznog postupanja prema

13

odredbama Zakona o PDV-u i Pravilnika o PDV-u, odnosno vođenja poreznih knjiga i

evidencija te izdavanje računa kako to određuju propisi o PDV-u, utvrđivanje obveze

PDV-a, plaćanja poreza i dr. No kako je riječ o poduzetnicima koji obavljaju i

oslobođene isporuke, problemi mogu biti s određivanjem vrste usluga, odnosno

prepoznavanjem oporezivih i oslobođenih usluga i isporuka dobara, a posebno pri

određivanju prava na odbitak pretporeza po ulaznim računima i njihovim svrstavanjem

u račune po kojima je u potpunosti dopušten odbitak pretporeza, odnosno po kojima je

samo djelomično dopušten odbitak pretporeza.

.

3.1.3. Oslobođenja za određene djelatnosti od javnog interesa

Kod navedene skupine oslobođenja i nadalje od 1.srpnja 2013., odnosno stupanjem na

snagu novog Zakona o PDV-u, prepoznajemo tzv. institucionalnom načelo, odnosno

oslobođenje povezano institucijom koja obavlja isporuke dobara ili usluga. Riječ je o

uslugama navedenim u čl. 39. Zakona o PDV-u, odnosno uslugama od javnog interesa i

isporukama dobara usko vezanih s tim uslugama, kao što su, primjerice, zdravstvene

usluge, usluge u vezi s obrazovanjem i socijalnom skrbi i dr. Međutim, oslobođenje je

uz ustanove prošireno i na tijela, odnosno pravne ovlastima, te na druge organizacije

koje imaju slične ciljeve, ali ne i na trgovačka društva. Poduzetnici koji obavljaju

oslobođene isporuke iz ovog članka trebaju na izlaznim računima navesti napomenu

sljedećeg sadržaja: Oslobođeno od PDV-a prema čl.39.st.1. Zakona o PDV-u te poziv

na točku oslobođenja.

3.1.4. Oslobođenja za ostale djelatnosti

Još od 1.siječnja 2010. Sustav PDV-a jednim se dijelom približio funkcionalnom načinu

oporezivanja, što znači da obavljena usluga ili isporuka dobra nije isključivo vezana za

instituciju koja ju obavlja, nego se oslobođenje odnosi na sve poduzetnike koji obavljaju

usluge koje su navedene kao oslobođene. Oslobođenje za ostale djelatnosti odnosi se na

usluge navedene u čl. 40. Zakona o PDV-u, kao primjerice odobravanje i ugovaranje

kredita, transakcije osiguranja i reosiguranja i dr. Pritom nije bitno tko obavlja navedene

usluge i kako je poduzetnik koji obavlja usluge i isporuke dobara registriran, nego se

porezno oslobođenje isključivo veže za isporuke. Poduzetnici koji obavljaju oslobođene

14

isporuke iz ovog članka trebaju na izlaznim računima navesti napomenu sljedećeg

sadržaja: Oslobođeno PDV-a prema čl. 40 st. 1. Zakona o PDV-u te poziv na točku

oslobođenja.

3.1.5. Oslobođenja za transakcije unutar EU

Oslobođenje za transakcije unutar EU propisuje čl. 41. 42. 43. Zakona o PDV-u i odnosi

se na stjecanje dobara unutar EU, na isporuke dobara unutar EU i na oslobođenja za

određene usluge prijevoza. Transakcijama unutar EU se s motrišta PDV-a prije svega

smatraju isporuke dobara unutar EU koje su prema čl.41. Zakona o PDV-u oslobođene

plaćanja PDV-a. Može se reći da je porezni položaj jednak kao i do 1.srpnja 2013. Kada

je bila riječ o izvozu dobara. Međutim, razlika je između ostalog u tome što za isporuku

dobara u zemlje članice EU sada više ne treba osiguravati Jedinstvenu carinsku

deklaraciju kao dokaz o isporuci, što je kao dokaz davalo pravo na oslobođenje, jer se

isporuka dobara u EU ne smatra izvoznom isporukom dobara.

Primjer: Isporuka dobara poreznog obveznika iz RH poreznom obvezniku u Njemačku

Porezni obveznik TONI d.o.o. isporučio je dobra, prozore, prema narudžbi poreznom

obvezniku u Njemačku. Njemački porezni obveznik doznačio mu je PDV

identifikacijski broj koji je porezni obveznik iz RH provjerio u bazi VIES te je hrvatski

porezni obveznik isporučio dobra iz tuzemstva ( dokaz o otpremi).

Izdao je račun u svoti od 15 400 eura ( 117.810,00 kn) s elementima koje propisuje

Zakon o PDV-u, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Zakon o računovodstvu i

dr. Isporuka dobara oslobođena je PDV-a (Markota, 2014:92).

3.1.6. Oslobođenja pri uvozu

Porezna oslobođenja pri uvozu određena su u čl.44. Zakona o PDV-u i čl. 77.-107.

Pravilnika o PDV-u. Može se reći da su većim dijelom ostale iste odredbe kao i u

Zakonu o PDV-u koji se primjenjivao do 1.srpnja 2013. U vezi s poreznim

oslobođenjima pri uvozu primjenjuje se 38 vrsta oslobođenja te proizlazi da je u

najvećem broju slučajeva primjena poreznog oslobođenja uvjetovana ispunjavanjem

nekog od uvjeta koje uređuju carinski propisi, odnosno Uredba o uvjetima i postupcima

15

za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine, Carinski zakon te Naputci Carinske

uprave.

Oslobođenje se odnosi na uvoz dobara nekomercijalne naravi u osobnoj prtljazi putnika,

uvoz radi preseljenja u RH, uvoz plodova poljodjelstva, ratarstva, stočarstva, šumarstva,

ribolova i dr. u pograničnom području RH koje ne graniči s područjem EU, uvoz dobara

posebno izgrađenih i prilagođenih za obrazovanje, zapošljavanje ili socijalnu

rehabilitaciju slijepih ili drugih fizičkih ili mentalno hendikepiranih osoba, uvoz

besplatno dobivenih dobara za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, koja radi

besplatne podjele potrebitim osobama uvoze državne i druge humanitarne i dobrotvorne

pravne osobe i ustanove i dr. Za ostvarivanje poreznog oslobođenja pri uvozu potrebno

je priložiti isprave prema carinskim propisima.

Primjer: Oslobođenje od PDV-a pri uvozu uz primjenu postupka 42 (postupak puštanja

dobara u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja PDV-a jer su dobra namijenjena

drugoj zemlji članici)- uvoznik je hrvatski porezni obveznik

Hrvatski porezni obveznik Forma d.o.o. kupio je dobra iz Kine te ih odmah prodao

kupcu – poreznom obvezniku u Njemačku. Dobra su dopremljena brodom u Rijeku, gdje

ih je hrvatski porezni obveznik prijavio na carinjenje, te ih izravno otprema kamionom

kupcu u Njemačku. Kakav je porezni položaj kupljenih dobara od poreznog obveznika iz

treće zemlje te kakav je porezni položaj prodaje navedenih dobara kupcu u Njemačku?

Hrvatski porezni obveznik u ovom slučaju može primijeniti oslobođenje od plaćanja

PDV-a koje je propisano čl. 44. st. 1. t. 26. Zakona o PDV-u.

Dakle, isporuka uvezenih dobara iz Kine od strane hrvatskog poreznog obveznika koji

je navedena dobra uvezao u RH i dalje ih isporučio poreznom obvezniku u drugu

zemlju članicu je, sukladno čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u, oslobođena PDV-a kao

isporuka dobara unutar EU. Kad bi se primijenio normalan postupak uvoza te bi

njegova isporuka navedenih dobara poreznom obvezniku u drugu državu članicu bila

oslobođena PDV-a. Kako bi se navedeni posao pojednostavio, propisano je oslobođenje

od plaćanja PDV-a prilikom uvoza, uz zadovoljenje uvjeta propisanih čl. 44. st. 2.

Zakona o PDV-u.

Ulazni račun od prodavatelja iz Kine ne uvrštava se u knjigu uvoza dobara iz trećih

zemalja jer se PDV pri uvozu ne plaća. Temeljem toga navedeni se račun n uvrštava ni

u obrazac PDV. Izlazni račun koji je Forma d.o.o. izdao kupcu – poreznom obvezniku u

Njemačkoj potrebno je uvrstiti u „redovnu“ knjigu I-RA u stupac 6 i 9 te na poziciju I.3.

16

– Isporuke dobara unutar EU u obrascu PDV, a u zbirnu prijavu u stupce 8,9,10 i 12-

Vrijednost isporuke dobara u postupcima 42 i 63 (Horvat Jurjec, 2013:79-81).

3.1.7. Oslobođenja pri izvozu

Porezna oslobođenja pri izvozu određena su čl.45. Zakona o PDV-u. Izvoznom

isporukom dobara smatra se isporuka dobara koju iz RH obavi porezni obveznik na

područje izvan EU. Oslobođenje se odnosi na isporuke poduzetnicima ili fizičkoj osobi

– putniku.

3.1.8. Oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini

Oslobođenje od plaćanja PDV-a kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini propisano

je čl.46. Zakona o PDV-u. Navedeno oslobođenje odnosi se na usluge popravka,

prilagodbe i dorade pokretne imovine koja je stečena ili uvezena u RH u svrhu

obavljanja navedenih usluga na toj imovini pod uvjetom da se navedena imovina nakon

obavljanja tih usluga otpremi ili preveze od strane isporučitelja usluga ili korisnika,

odnosno treće osobe na području izvan EU. Navedeno oslobođenje može se primijeniti

samo pod uvjetom osiguranja carinske dokumentacije kojom se dokazuje da je imovina

nakon oplemenjivanja ili popravka napustila područje EU. Izvozna isporuka navedene

imovine iz RH izvan EU dokazuje se carinskom deklaracijom ovjerenom kod nadležne

carine. U slučaju izvoza iz RH izvan EU preko granice druge države članice, izvoznu

deklaraciju treba također ovjeriti carinarnica u RH gdje su dobra deklarirana za izvoz i

carinarnica države članice EU iz koje se navedena imovina izvozi iz EU (Markota,

Cirkveni, 2013:92).

3.2. Područje primjene Zakona o PDV-a

Zakon o PDV-u koji se počeo primjenjivati od 1.7. 2013., u čl.3 definira tuzemstvo kao

područje na kojem se primjenjuju odredbe Zakona, ali područje EU-a, područje tzv.

trećih zemalja i tzv. treća područja, što je bilo potrebno definirati da bi se znalo s kojeg

je područja ili na koje je područje neka isporuka obavljena. Tuzemstvo se, u smislu

odredbi Zakona o PDV-u, smatra područje RH.

17

Područje EU-a, u smislu odredbi Zakona, jest područje država članica, na koje se

primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice, u skladu s odredbom čl.299. tog

Ugovora, s izuzetkom tzv. trećih područja.

Treća područja su dio područja države članice, koja su izuzeta iz područja EU-a i s

isporukama dobara u ta područja i s tih područja postupa se kao da su isporuke

obavljene u tzv. treće zemlje ili iz tzv. trećih zemalja.

,Treća područja su definirana u čl.3.st.2. Zakona o PDV-u i ona su sljedeća:

a) u Saveznoj Republici Njemačkoj: otok Heligoland i područje Busingen,

b) u Kraljevini Španjolskoj: Ceuta, Mellila i Kanarsko otočje,

c) u Republici Italiji: Livigno, Campione d Italija i talijanske vode jezera Lugano,

d) u Republici Francuskoj: francuski prekomorski departmani,

e) u Helenskoj Republici: planina Athos,

f) u Republici Finskoj: Alandski otoci

g) u Ujedinjenoj Kraljevini velike Britanije i Sjeverne Irske: kanalski otoci.

U Zakonu o PDV-u, za razliku od Direktive 2006/112/EZ, ova područja nisu posebno

razdvojena na područja koja čine dio carinskog područja EU-a i ona koja ne čine dio

carinskog područja EU-a.

Prema odredbama čl.6. st. I. Direktive 2006/112/EZ područja:

a) Planine Athos

b) Kanarskog otočja

c) Francuskih prekomorskih departmana

d) Alandskog otočja

e) Kanalskih otoka

čine dio carinskog područja EU-a, ali ne čine dio područja EU-a, na kojem se

primjenjuju odredbe Direktive 2006/112/EZ, odnosno Zakona o PDV-u. To znači da će

prilikom isporuke dobara iz neke države članice na ova područja to biti izvoz i u smislu

carinskih propisa i u smislu propisa o PDV-u.

Područjem RH, odnosno tuzemstvu u smislu Zakona o PDV-u, sada se smatraju i

slobodne zone. Prema odredbi čl.2. st.3. Zakona o PDV-u, koji je bio na snazi do 30. 6.

2013. Slobodne zone se nisu smatrale tuzemstvom, odnosno područje Republike

Hrvatske, u smislu propisa o PDV-u.

Takve odredbe više nema u Zakonu o PDV-u, jer slobodne zone jesu područje RH na

kojem se primjenjuje Zakon o PDV-u. Slobodne zone su specijalna područja u okviru

carinskog područja EU-a, za njih su propisana i određena porezna oslobođenja od PDV-

18

a. Ono što je različito od dosadašnjeg tretmana isporuke u slobodne zone, jest da PDV-a

neće biti oslobođene isporuke dobara koja se troše u slobodnim zonama, uključujući i

dobra koja se ugrađuju u infrastrukturu slobodne zone.

U smislu carinskih, a i poreznih propisa, u slobodne zone se smještaju uvozna dobra i na

njih se ne plaća carina, PDV i druga davanja, sve dok su ta dobra u slobodnoj zoni,

odnosno dok nisu puštena u slobodan promet, a porezna obveza nastaje tek kad dobra

napuste slobodnu zonu, odnosno kad se stave u slobodan promet na području EU-a.

Slobodne zone u pravilu služe da se poduzetnicima olakšaju postupci u svezi sa stranom

robom, a za domaću robu, oslobođenja vrijede samo ako je roba namijenjena izvoznu (

Dojčić i suradnici, 2013:23-24).

3.3. Porezni obveznik

Odredbama članka 6. Zakona propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja

samostalno obavlja bilo kakvu gospodarsku djelatnost, bez obzira na svrhu i rezultate te

djelatnost. Gospodarskom djelatnošću se smatra svaka djelatnost proizvođača, trgovca

ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te

djelatnosti slobodnih zanimanja. Iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u

svrhu trajnog ostvarivanja prihoda također se smatra gospodarskom djelatnošću.

Uz „redovne“ porezne obveznike „povremeni“ poreznim obveznikom koji obavljaju

gospodarsku djelatnost smatrat će se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova

prijevozna sredstva, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga

osoba za njihov račun na područje druge države članice. Poreznim obveznikom u vezi

isporuka novih prijevoznih sredstava smatra se osoba koja povremeno isporučuje nova

prijevozna sredstava neovisno radi li se o pravnoj osobi koja nije porezni obveznik,

poreznom obvezniku koji obavlja isključivo isporuke oslobođene PDV-a bez prava na

odbitak pretporeza, malom poreznom obvezniku ili bilo kojoj drugoj fizičkoj osobi koji

isporuči novo prijevozno sredstvo u drugu državu članicu.

Osobe koje su zaposlenici i druge osobe koje su s poslodavcem povezane ugovorom o

radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca u pogledu

radnih uvjeta, naknada i obaveza odgovornosti poslodavca, ne smatraju se poreznim

obveznicima, ako takvi odnosi imaju obilježje samostalnosti. To znači da osoba koja

obavlja neku samostalnu djelatnost i uz to prima plaću kod nekog poslodavca smatrat će

19

se poreznim obveznikom samo u dijelu koji se odnosi na obavljanje samostalne

djelatnosti i u tom dijelu utvrđivat će se prag za upis u registar obveznika o PDV-u.

Odredbama čl.6 Zakona propisano je da se poreznim obveznikom ne smatraju tijela

državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne samouprave,

komore te druga tijela s javnim ovlastima čak i kada ubiru pristojbe, naknade i druga

plaćanja u vezi sa obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili

ovlasti.

Međutim, ako bi navedena tijela obavljala te djelatnosti ili transakcije, kao da nisu

porezni obveznici, i ako bi to dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja,

tada će se ta tijela smatrati poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili

transakcijama (Kalčić, 2013:46).

3.4. Predmet oporezivanja

Predmet oporezivanja prema čl. 4. Zakona o PDV-u jesu:

1. isporuke dobara u tuzemstvu, uz naknadu, koje obavi porezni obveznik koji

djeluje kao takav

2. stjecanje dobara unutar EU-a koje u tuzemstvu, uz naknadu, obavi:

a) porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije poreznik,

ako je prodavatelj(isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u

drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije

oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik i na njega se ne

odnose odredbe čl.13.st.3.4.i 10. Zakona,

b) u slučaju novih prijevoznih sredstava, poreznih obveznik ili pravna osoba

koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja

PDV-om u skladu s čl.5.st.I.toč. a) i b) Zakona ili bilo koja druga osoba koja

nije porezni obveznik,

c) u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama, ako se trošarina na stjecanje

unutar Europske unije obračunava u tuzemstvu u skladu s propisima koji

uređuju trošarine, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni

obveznik čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, u skladu

sa čl.5.st. I. toč. a) i b) Zakona,

20

3. obavljanje usluga u tuzemstvu, koje uz naknadu obavi porezni obveznik koji

djeluje kao takav,

4. uvoz dobara.

Ono što je novo u odnosu na dosadašnju definiciju predmeta oporezivanja jest

oporezivanje tzv. stjecanja dobara unutar EU-a, koje je obavljeno u tuzemstvu.

Oporezivanje stjecanje dobara kao predmeta oporezivanja, zamijenilo je oporezivanje

uvoza dobara iz drugih država članica EU-a, jer od dana pristupanja RH u EU nabava

dobara iz druge države članice nije više uvoz (Porezna uprava, 2013)

3.5. Isporuke dobara

Između održava članica Europske unije nema graničnih crta niti carinske kontrolne te je

za Republiku Hrvatsku do 1. srpnja 2013. odnosno ulaskom RH u EU, ta činjenica

znatno utjecala na nova porezna pravila u prometu dobara i usluga. Tako pri isporuci

dobara unutar zemalja članica EU-a više nije riječ o izvozu dobara koji je bio oslobođen

PDV-a nego o isporuci dobara. Međutim, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, i isporuke

dobara unutar EU-a oslobođena je PDV-a (Markota, 2014:87).

3.5.1. Isporuke robe u tuzemstvo

Sukladno čl. 7. Zakona o PDV-u, predmet oporezivanja je isporuka dobara u tuzemstvu

uz naknadu. Isporukom dobara smatra se prijenos prava raspolaganja materijalnom

imovinom, predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu, odnosno leasingu

na određeno vrijeme, prodaja dobara uz odgodu plaćanja ( neovisno o odredbi kojom se

vlasništvo stječe najkasnije plaćanjem zadnjeg obroka), isporuka električne energije,

plina, grijanja i dr.

Isporukom uz naknadu, kao i u odredbama Zakona o PDV-u koji se primjenjivao do 30.

lipnja 2013., smatra se i korištenje dobara poslovne imovine poreznog obveznika za

njegove privatne potrebe ili potrebe njegova zaposlenika bez naknade, ako je pri nabavi

korišten pretporez djelomično ili u cijelosti. Ne smatra se predmetom oporezivanja

besplatno davanje uzoraka u razumni količinama kupcima ili budućim kupcima te

davanje darova manje vrijednosti (povremeno i ne istim osobama) u okviru obavljanja

gospodarske djelatnosti čija vrijednost nije veća od 160,00kn bez PDV-a.

21

3.5.2. Obavljanje usluga u tuzemstvu

Uslugom se smatra svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara. Odredbe o

oporezivanju usluga između tuzemnih obveznika uređene su Zakonom o PDV-u na

način kako su propisale odredbe „starog“ zakona o PDV-u. Uslugom se također smatra i

obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju

odredaba Zakona. Nadalje, svako korištenje dobara za privatne potrebe i obavljanje

usluga bez naknade za privatne potrebe smatra se obavljanjem usluga, odnosno

predmetom oporezivanja. Od 1.srpnja 2013. Građevinske usluge u tuzemstvu imaju

značajno drugačiji porezni položaj u odnosu na razdoblje prije toga, a to se odnosi samo

na promet između poreznih obveznika. Sukladno čl. 75. st.3 a) zakona o PDV-u,

porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u RH obvezan je platiti PDV kada mu se

obave sljedeće isporuke : a) građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s

izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom i uklanjanjem građevina, uključujući usluge

popravaka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja

građevinske radove.

To znači da građevinski poduzetnici na izdanom računu za obavljene usluge neće

obračunavati PDV već PDV treba obračunati primatelj računa, obveznik PDV-a.

Obvezu za PDV treba iskazati kada je usluga obavljena, a ako su zadovoljena sva

temeljna pravila za priznavanje pretporeza, primatelj računa u istom obračunskom

razdoblju može priznati i pretporez, To je tzv. „tuzemni prijenos porezne

obveze“(Markota, 2013:20-21).

3.5.3. Isporuke dobara unutar EU

Odredbama Zakona o PDV-u nije posebno definirana isporuka dobara unutar EU-a.

Isporuka predstavlja prijenos prava raspolaganja nad materijalnom imovinom u svojstvu

vlasnika. Da bi postojala isporuka, ne mora doći do prijenosa stvarnog vlasništva nad

dobrima, već mora doći do prijenosa gospodarskog vlasništva na dobrima.

Kako isporuka dobara unutar EU-a nije posebno definirana, o uvjetima za postojanje

isporuke dobara unutar EU-a zaključuje se iz nekih drugih odredbi Zakona o PDV-u.

To je odredba čl. 41. Zakona o PDV-u, kojim su propisana porezna oslobođenja za

22

isporuke dobara unutar EU-a i odredba čl.7.st.5. Zakona o PDV-u, prema kojoj se

isporukom dobara unutar EU-a, uz naknadu, smatra i tzv. premještanje dobara.

Budući da, u pravilu, nasuprot svakoj isporuci dobara unutar EU-a postoji oporezivo

stjecanje dobara unutar EU-a, a iz odredbi o oporezivom stjecanju kao predmetu

oporezivanja također se može zaključiti kada zapravo postoji isporuka dobara unutar

EU-a.

Stjecanje dobara unutar EU-a, prema čl. 9. st. I. Zakona o PDV-u, predstavlja stjecanje

prava raspolaganja nad materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, nad dobrima koja

je prodavatelj ili druga osoba i njegovo ime otpremila iz jedne države članice u drugu

državu članicu.

Isporuke dobara unutar EU-a, koje se odvijaju između poreznih obveznika, oporezuje se

prema načelu države odredišta. Primjena ovog načela znači da su isporuke dobara od

strane poreznog obveznika iz države članice iz koje se dobra otpremaju oslobođene

PDV-a, a oporezuje se stjecanje dobara od strane poreznog obveznika u državi članici u

kojoj otprema ili prije voz dobara završi. Nasuprot oslobođene isporuke dobara iz jedne

države članice, u drugoj državi članici postoji oporezivo stjecanje dobara (Javor,

2013:27).

3.6. Uvoz dobara

Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji ukida se granica prema državama

članicama Europske unije, te u tom smislu u obavljanju prometa s drugim državama

članicama nema izvoza i uvoza. Uvoz od dana pristupanja Republike Hrvatske

Europskoj uniji kao pojam postojat će osamo sa trećim zemljama odnosno zemljama

koje nisu države članice Europske unije. U vezi s navedenim u nastavku dajemo

informacije za porezne obveznike koji će nakon pristupanja Republike Hrvatske u

Europsku uniju, odnosno nakon 1. srpnja 2013. godine uvoziti dobra iz trećih zemalja.

Uvoz iz zemalja koje nisu članice Europske unije porezom na dodanu vrijednost

oporezivat će se kao i sada, što znači da će Carinska uprava i dalje biti nadležna za

utvrđivanje carinske osnovice pri uvozu.

Obzirom na navedeno postupak oporezivanja porezom na dodanu vrijednost uvoza iz

trećih zemalja ostaje isti kao što je i sada. Međutim potrebno je istaknuti da

pristupanjem u Europsku uniju Republika Hrvatska postaje dio područja Europske

23

unije, pa se uvoz u Republiku Hrvatsku smatra uvozom u Europsku uniju. S tim u vezi,

obzirom da dolazi do slobodnog kretanja dobara unutar tržišta Europske unije porezni

obveznici nakon 1. srpnja 2013. godine mogu dobra koja imaju krajnje odredište u

Republici Hrvatskoj uvesti u bilo kojoj državi članici.

Uvozom dobara smatra se svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom

prometu na području Europske unije, u skladu s carinskim propisima (članak 11.

Zakona o porezu na dodanu vrijednost). Uvozom dobara smatra se i unos dobara koja su

u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s trećih područja koja su

dio carinskog područja Europske unije u skladu s carinskim propisima.

Poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim

propisima (članak 35. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

Ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, u poreznu osnovicu pri uvozu bit će uključeni:

a) porezi, carine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju izvan države članice uvoznice

te davanja koja se plaćaju pri uvozu, osim poreza na dodanu vrijednost,

b) sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja,

nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice uvoznice, kao i oni koji

nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar Europske unije, ako je to drugo

mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog događaja.

U poreznu osnovicu ne uključuju se:

a) sniženja cijena zbog popusta za prijevremeno plaćanje,

b) popusti na cijenu i rabati odobreni i obračunani kupcu u trenutku uvoza.

Prvim mjestom odredišta smatra se mjesto navedeno na tovarnom listu ili bilo kojoj

drugoj prijevoznoj ispravi na temelju koje se dobra uvoze. Ako takvo mjesto u ispravi

nije navedeno, prvim mjestom odredišta smatra se mjesto prvog pretovara dobara u

državi članici uvoznici.

Pretporez pri uvozu dobara porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika poreza

na dodanu vrijednost iskazivat će u prijavi poreza na dodanu vrijednost (Obrazac PDV)

kao i sada.

Naglašava se da postoji mogućnost da na temelju rješenja Ministarstva financija –

Porezne uprave prilikom uvoza porezni obveznici koji imaju potpuno pravo odbitka

pretporeza, fizički ne uplaćuju porez na dodanu vrijednost već da za njih to bude

obračunska kategorija, što znači da će u istoj prijavi poreza na dodanu vrijednost

porezni obveznik iskazati obvezu poreza na dodanu vrijednost pri uvozu i isti taj porez

iskazat će kao pretporez u odgovarajućem polju prijave poreza na dodanu vrijednost.

24

Obračunska kategorija neće biti u primjeni odmah 1. srpnja 2013., obzirom da je za

primjenu obračunske kategorije pri uvozu nužno donošenje Pravilnika, stoga do

donošenja Pravilnika porez na dodanu vrijednost pri uvozu uplaćivati će se u državni

proračun kao i prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj umniji (Ministarstvo

financija, 2013).

Primjer: Uvoz dobara iz trećih područja Hrvatski porezni obveznik trgovačko društvo

Zeleni d.o.o. unosi dobra u RH iz Italije, točnije iz područja Livigno. Kupljena dobra su

u Livigno bila u slobodnom prometu. Kakav je porezni položaj kupnje i unosa

navedenih dobara?

S obzirom na to da je Livigno definiran, prema odredbama čl. 3. st. 3. Zakona o PDV-u,

kao treće područje, prema poreznim se propisima ne smatra područjem EU, što znači da

će za navedena dobra za porezne potrebe biti proveden uvozni postupak te naplaćen

PDV prilikom uvoza. Međutim, za carinske se potrebe ne provodi uvozni postupak jer

je riječ o dijelu carinskog područja EU i jer su navedena dobra već puštena u slobodni

promet u navedenom području (u smislu carinskih propisa navedeni se promet ne

smatra uvozom dobara na područje EU).

Primjer: Dobra se uvoze u Hrvatsku iz BIH. Uvozi ih poduzetnik „A“ d.o.o. i u

Hrvatskoj stavlja dobra u slobodan promet. Uvoznik „A“ d.o.o. je u svoje ime podnio

deklaraciju za uvoz i kao carinski deklarant on postaje dužnik za carinu i PDV. PDV pri

uvozu je obvezna platiti svaka osoba ili osobe koje je država članica uvoznica odredila

kao osobu koja je obvezna platiti PDV (Javor, 2013:79).

3.7. Stjecanje dobara unutar EU

Stjecanjem dobara unutar EU porez na dodanu vrijednost se ne obračunava na granici,

nego prijavljivanjem PDV-a. U državi članici u kojoj počinje prijevoz dobara što ih se

isporučuje poreznim obveznicima registriranima za potrebe PDV-a ta su dobra

oslobođena plaćanja PDV-a kao isporuke dobara unutar EU-a, a PDV obračunava

kupac, odnosno stjecatelj dobara u svojoj državi članici u kojoj završava prijevoz

odnosno otprema.

25

Kupac, odnosno stjecatelj mora prijaviti stjecanje kao obvezu PDV-a kojeg će odbiti u

istome poreznom razdoblju. Jednostavnije rečeno, poduzetnik koji će biti registriran za

potrebe PDV-a u Hrvatskoj i koji će stjecati dobra iz druge države članice što će ih

isporučiti obveznik registriran u toj državi članici, odnosno odakle prijevoz počinje, kao

stjecatelj će platiti PDV u Hrvatskoj. Pri takvom oporezivanju PDV-om primijeniti će se

stopu kakvu će se primjenjivati na isporuke takvih dobara u Hrvatskoj.

Iz toga proizlaze uvjeti kakvima se mora udovoljiti da bi isporuka dobara bila predmet

oporezivanja u Hrvatskoj kao stjecanje dobara unutar EU-a, a to su:

a) prodavatelj je obveznik, registriran za potrebe PDV-a u drugoj državi članici,

b) isporuka je obavljena uz naknadu,

c) stjecanje je obavljeno na području Hrvatske,

d) stjecanje je obveznik, registriran za potrebe PDV-a u Hrvatskoj.

Ovdje treba napomenuti kako se stjecanje novih prijevoznih sredstava oporezuje prema

načelu države odredišta, što znači da fizička osoba iz Hrvatske koja kupi novo

prijevozno sredstvo u drugoj državi članici EU-a i dopremi ga u RH, PDV plaća u

Hrvatskoj, a ne u državi članici gdje je novo prijevozno sredstvo nabavila (Institut za

javne financije,2013).

Primjer: Stjecanje dobara poreznog obveznika u RH od poreznog obveznika iz

Njemačke

Poduzetnik TONI, obveznik PDV-a u RH, primio je račun njemačkog poreznog

obveznika za isporučeno uredsko pokućstvo. Račun dobavljača iznosi 9.470 eura, PDV

na računu nije obračunan. Dobra su zaprimljena na skladište isti dan kada je zaprimljen

i račun njemačkog poreznog obveznika. Porezni obveznik TONI treba sam obračunat

PDV te u poreznim i knjigovodstvenim evidencijama iskazati obvezu. Istodobno ima

pravo ( uz zadovoljenje propisanih uvjeta) priznati pretporez ( Markota,2013:67).

3.8. Mjesto oporezivanja pri isporuci robe

Direktivom Vijeća 2006/112/EZ propisane su smjernice za države članice EU kako bi se

njihovom primjenom na zajedničkom tržištu osigurala usklađenost nacionalnih zakona o

porezu na promet odnosno porezu na dodanu vrijednost. Da bi unutarnje tržište

funkcioniralo kao takvo, potrebno je u državama članicama primjenjivati usklađene

26

zakone o porezu na dodanu vrijednost koji ne remete uvjete tržišnog natjecanja niti

sprječavaju slobodno kretanje dobara i usluga.

Na zajedničkom tržištu gube se carinske granice između država članica pa su za

određivanje mjesta oporezivanja propisana posebna pravila kako bi se odredila država

članica u kojoj će se platiti porez na dodanu vrijednost na određenu transakciju.

3.8.1. Određivanje mjesta isporuke dobara kod isporuka dobara s i bez prijevoza

Predmet oporezivanja PDV-om, među ostalim, je i isporuka dobara, uz naknadu koju

obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav na području bilo koje države članice. Sam

pojam isporuka dobara označava prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u

svojstvu vlasnika. Kao materijalna dobra, Direktiva navodi i električnu energiju, plin,

grijanje, hlađenje i slično.

Načelno, ako se dobra ne otpremaju ili ne prevoze, mjestom isporuke dobara smatra se

mjesto gdje se dobra nalaze u vrijeme isporuke. Međutim, ako se isporučena dobra

otpremaju ili prevoze od strane isporučitelja, korisnika ili treće osobe, mjestom isporuke

smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u vrijeme početka otpreme ili prijevoza dobara do

kupca. U slučaju da otprema ili prijevoz dobara započne na trećem području ili u trećoj

zemlji, smatra se da se i mjesto isporuke od strane uvoznika te mjesto svih naknadnih

isporuka nalazi u državi članici uvoznici tih dobarca (Bubalo, 2013:115-116).

Primjer: Hrvatski porezni obveznik „A“ je isporučio i prevezao dobra iz Zagreba kupcu

– poreznom obvezniku u Budimpeštu. Mjesto isporuke dobara je u Hrvatskoj, jer su se

dobra na početku otpreme nalazila u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj. Uz propisane

uvjete, kao isporuka dobra u drugu državu članicu, ova isporuka može biti oslobođena

PDV-a, temeljem odredbe čl. 41.st. I. Zakona o PDV-u.

Primjer: Porezni obveznik „A“ je naručio dobra od poreznog obveznika „B“ iz BIH.

Roba se uvozi na paritetu DDP ( Delivered Duty Paid). Primjena ovog pariteta prema

INCOTERMS – u znači da prodavatelj isporučuje dobra kupcu uvozno ocarinjena, s

plaćenim svim obvezama kod uvoza ( uključujući dakle, carinu i PDV). To znači da je

dobra u slobodan promet u EU stavio dobavljač „B“ iz BIH i on je obveznik plaćanja

PDV-a pri uvozu.

27

U tom slučaju, mjesto isporuke dobra od strane poreznog obveznika „B“ (iz BIH)

poreznom obvezniku „A“ je u Hrvatskoj, jer je pravo raspolaganja nad dobrima s

poreznog obveznika „B“ na poreznog obveznika „A“ prešlo u Hrvatskoj, tj. isporuka

dobra je obavljena u Hrvatskoj i porezni obveznik „B“ treba na tu isporuku zaračunati

hrvatski PDV. On je dobra uvezao u Hrvatsku, odnosno stavio ih u slobodan promet i

on u Hrvatskoj obavlja isporuku dobra pri čemu pravo raspolaganja na kupca prelazi u

Hrvatskoj. Prema tome, on se treba registrirati u Hrvatskoj, odnosno uzeti poreznog

zastupnika, platiti PDV pri uvozu i na isporuku dobra hrvatskom poreznom obvezniku

„A“ zaračunati hrvatski PDV (Javor, 2013:90-91)

3.8.2. Određivanje mjesta isporuke kod prodaje na daljinu

Utvrđivanje mjesta isporuke dobara kod prodaje na daljinu (utvrđivanje mjesta odnosno

države članice u kojoj se plaća PDV) propisano je čl.33. i 34. Direktive Vijeća

2006/112/EZ te čl. 13. Zakona o PDV-u.

Člankom 13.st. 1. Zakona o PDV-u propisano je temeljna odredba o mjestu

oporezivanja isporuke dobara, gdje je uređeno da se mjesto isporuke dobara koja

otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba smatra mjesto gdje se dobra nalaze

na početku otpreme ili prijevoza do kupca. Sukladno čl.13.2. Zakona o PDV-u, ako je

mjesto iz kojeg se dobra otpremaju ili prevoze treće područje ili treća zemlja, tada se

mjestom isporuke dobara koju obavi uvoznik, kao i mjestom bilo koje naknadne

isporuke tih dobara, smatra država članica uvoza.

Međutim, iznimno od odredaba čl.13.st.1.i2. Zakona o PDV-u, mjesto isporuke dobara

koja isporučitelj ili druga osoba za račun isporučitelja opremi ili preveze iz države

članice koja nije država članica u kojoj završava otprema ili prijevoz smatra se mjesto

gdje dobra nalaze u trenutku kad završava otprema ili prijevoz kupcu, ako su ispunjeni

sljedeći uvjeti:

a) dobra su isporučena poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni

obveznik, a čija stjecanja dobara unutar EU nisu predmet oporezivanja PDV-om

prema čl. 5. 1. t. a) i b) Zakona o PDV-u, ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije

porezni obveznik;

28

b) nije riječ o isporuci novih prijevoznih sredstava ili o isporuci dobara nakon

njihovog sastavljanja ili postavljanja s probnim radom ili bez njega, koju obavi

isporučitelj ili druga osoba za njegov račun.

Kad su isporučena dobra kako je uređeno st.3.čl.13. Zakona o PDV-u otpremljena ili

prevezena s trećeg područja ili iz treće zemlje i ako ih isporučitelj uvozi u državu

članicu koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz završava, smatra se da su

dobra otpremljena ili prevezena iz države članice uvoznice.

Iz navedenih odredaba Zakona o PDV-u i čl.33. Direktive vijeća 2006/112/EZ proizlazi

da je mjesto isporuke pri prodaji na daljinu (mjesto oporezivanja) mjesto gdje završava

otprema ili prijevoz, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

· Ako prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik sa sjedištem u državi članici EU,

a kupac krajnji potrošač u drugoj državi članici EU, pod kojim se s motrišta

PDV-a smatraju sljedeći kupci: a) pravne osobe koje nisu porezni obveznici

b) mali porezni obveznici

c) porezni obveznici koji obavljaju isključivo isporuke

dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a

d) fizičke osobe

· Da bi bila riječ o isporuci na daljinu, isporučena dobra ne mogu biti:

a) nova prijevozna sredstva

b) dobra koja treba sastaviti ili montirati isporučitelj ili netko drugi u

njegovo ime

c) dobra koja se nalaze u državi članici EU na početku otpreme ili

prijevoza do kupca na koja je primijenjen posebni postupak oporezivanja marže

za rabljena dobra, umjetnička dobra te kolekcionarske ili antikne predmete.

· Ukupna vrijednost svih prodaja na daljinu, uključujući i prijevoz iz jedne države

članice u drugu državu članicu EU koji obavlja taj isti isporučitelj u

kalendarskoj godini u kojoj je obavljena određena prodaja na daljinu ili u

kalendarskoj godini koja je izravno prethodila predmetnoj godini, prelazi

propisani prag isporuke koji je propisala država članica u kojoj se nalazi kupac.

Dakle, kako je navedeno, može se zaključiti da će kod prodaje na daljinu mjesto

isporuke dobara, odnosno mjesto oporezivanja dobara, biti u državi članici- zemlji

odredišta gdje se nalazi kupac, samo ako su zadovoljeni uvjeti. Ako svi navedeni uvjeti

nisu ispunjeni, tada je mjesto, tada je mjesto isporuke odnosno mjesto oporezivanja ono

mjesto gdje je započet prijevoz.

29

Navedene se odredbe o državi članici odredišta kao mjestu oporezivanja ne primjenjuju

ako ukupna vrijednost isporučenih dobara, obavljenih prema navedenim uvjetima,

smanjena za PDV, u tekućoj kalendarskoj godini, a niti u prethodnoj kalendarskoj

godini, nije prešla prag isporuke koji je propisala država članica u kojoj otprema ili

prijevoz dobara završava. Prag isporuke je prema Direktivi 100 000,00 eura, odnosno

navedena svota u protuvrijednosti nacionalne valute.

Međutim, države članice mogu tu svotu ograničiti na 35 000,00 eura, odnosno njegovu

protuvrijednost u nacionalnoj valuti. U Hrvatskoj je propisani prag isporuke u svoti od

270 000,00kn

Primjer: Prodaja dobara na daljinu iz RH kupcu karanjem potrošaču u EU- prijeđen je

prag isporuke robe

Porezni obveznik KHJ d.o.o.iz Splita prodaje dobra putem kataloga i otprema ih poštom

kupcima krajnjim potrošačima u Luksemburg. Hrvatski porezni obveznik ostvario je

prodaju dobara na daljinu u svoti od 1,000.000,00 kn, odnosno prešao je prag isporuke

koji je propisan u Luksemburgu (100.000,00 eura). Koji se PDV zaračunava na

navedenu prodaju, odnosno gdje je mjesto oporezivanja navedene prodaje na daljinu?

S obzirom na to da je u ovom primjeru riječ o prodaji dobara na daljinu fizičkoj osobi

krajnjem potrošaču u drugu državu članicu, Luksemburg, te da je prijeđen prag isporuke

države članice u kojoj otprema ili prijevoz završava, mjesto isporuke tj. Mjesto

oporezivanja za isporuke na daljinu poreznog obveznika KHJ d.o.o. je u Luksemburgu.

To znači da porezni obveznik KHJ d.o.o. iz RH za potrebe PDV-a mora biti registriran

u Luksemburgu te će na navedenu isporuku dobara porezni obveznik KHJ d.o.o. iz RH

morati obračunati luksemburški PDV po stopi od 15% , što će biti iskazano u

luksemburškom PDV obrascu i njihovim poreznim evidencijama. Dakle, navedene se

isporuke u ovakvom slučaju evidentiraju u hrvatskom PDV obrascu i poreznim

evidencijama (Horvat Jurjec, 2013:88-81).

Tablica 2 prikazuje pragove isporuke propisanih u državama članicama EU

30

Tablica 2. Pragovi isporuke propisani u državama članicama EU

DRŽAVA

ČLANICA

PRAG ISPORUKE KOD PRODAJE NA

DALJINU

Svota u nacionalnoj

valutci

Protuvrijednost u

eurima

Austrija 35 000,00€

Belgija 35 000,00€

Bugarska 70 000,00 BGN

Cipar 35 000,00 €

Češka 1 140 000,00 CZK

Danska 280 000,00 DKK

Estonija 35 150,00 €

Finska 35 000,00 €

Francuska 100 000,00€

Grčka 35 000,00€

Irska 35 000,00€

Italija 35 000,00€

Latvija 24 000,00 LVL 34 052,00€

Litva 125 000,00 LTL 36 203,00€

Luksemburg 100 000,00€

Mađarska 8 800 000,00 HUF 32 257,00€

Malta 35 000,00€

Nizozemska 100 000,00€

Njemačka 100 000,00€

Poljska 160 000,00 PLN 40 293,00€

Portugal 35 000,00€

Rumunjska 118 000,00 RON 28 012,00€

Slovačka 35 000,00€

Slovenija 35 000,00€

Španjolska 35 000,00€

Švedska 320 000,00 SEK 36 232,00 €

Ujedinjeno

Kraljevstvo 70 000,00 GBP 81 843,00€

31

Izvor: K. Horvat- Jurjec, 2013, Porezni položaj prodaje na daljinu s motrišta PDV-a,

RRiF, stručni članka UDK 657.3/336.2,; Zagreb

Potrebno je razumjeti da hrvatsko društvo koje obavlja oporezive isporuke osobama

koje nisu porezni obveznici na prostorima EU, također treba pratiti prag isporuka u

pojedinoj EU članici (npr. za Sloveniju prag isporuka iznosi € 35.000 godišnje). Kada

hrvatsko društvo isporuči navedenim subjektima na teritoriju EU iznos koji je veći od

praga isporuke, ima dužnost registrirati se u sustav PDV-a zemlje članice gdje vrši

takve isporuke te pribaviti identifikacijski broj za potrebe PDV-a.

Važno je napomenuti da hrvatski poduzetnik može odmah zatražiti da se registrira za

potrebe PDV-a npr. u Sloveniji, odnosno nije potrebno „čekati“ da se pređe prag

isporuke propisan u toj zemlji. Motiv je jasan – manja stopa slovenskog PDV-a (20%)

kojeg je potrebno zaračunavati prilikom isporuka dobara.

Bitno je istaknuti da se navedeni pragovi primjenjuju samo kod isporuke / stjecanja

dobra, odnosno pružene / primljene usluge se ne uzimaju u obzir prilikom izračuna

pragova.

Opisani pragovi su „alat“ koji se koristi kako se ne bi narušavalo načelo odredišta,

odnosno oporezivanje PDV-om u zemlji u kojoj se dobra i usluge stvarno troše odnosno

konzumiraju.

3.9. Oporezivanje usluga

Oporezivanje usluga o kojima se govorilo već u poglavlju 3.5.2 Obavljanje usluga u

tuzemstvu na stranici 21, Direktivom 2008/8/EZ u razdoblju od 2010. do 2015.

postupno su se mijenjale, odnosno promijeniti će se odredbe Direktive 2006/ 112/EZ u

svezi s mjestom oporezivanja, s ciljem da se načelno gotovo sve usluge koje se

obavljaju između poreznih obveznika tzv. B2B ( business to business) usluge, oporezuju

prema sjedištu primatelja usluge.

Takva odredba sadržana je i u čl. 17. st. I. Zakona o PDV-u, kojom je propisano da se

mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav, smatra mjesto

sjedišta tog poreznog obveznika.

Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluge,

smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika, primatelja usluge.

32

Kod utvrđivanja mjesta obavljanja usluga, a onda i mjesta oporezivanja, i dalje vrijedi

pravilo da se usluga za koju trebamo odrediti mjesto obavljanja najprije traži u

izuzecima, a ako se ne nalazi tamo, onda se primjenjuje temeljno pravilo o mjestu

obavljanja usluge. Zbog toga se najprije obrazlažu izuzeci, a u nastavku se navode

primjeri usluga za koje se pri utvrđivanju mjesta obavljanja usluge primjenjuje temeljno

pravilo. Od temeljnog pravila oporezivanja usluga obavljenih od strane poreznog

obveznika drugom poreznom obvezniku, propisani su određeni izuzeci, a to su (Javor,

2013:104):

a) usluge u vezi s nekretninama

b) prijevoz putnika

c) usluge pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim,obrazovnim,

zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi, te pomoćne usluge u svezi

s tim pristupom.

d) priprema i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima

e) posebni postupci oporezivanja PDV-om elektronički obavljenih usluga,

telekomunikacijskih usluga te usluga radijskog i televizijskog emitiranja

f) usluga prijevoza dobara

3.9.1. Oporezivanje usluga u svezi s nekretninama

Člankom 135. prijelaznih i završnih odredaba Zakona o PDV-u određeno je da se

promet „starih“ nekretnina, odnosno onih koje su sagrađene, isporučene ili predujmljene

do 31. prosinca 1997., ne oporezuje PDV-om od 1. srpnja 2013. Te „stare“ nekretnine

se i dalje oporezuju prema odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina, odnosno

prema sada važećim odredbama po stopi od 5% kao i zemljište.

Međutim, „novoizgrađene“ građevine nisu nigdje navedene kao iznimka, što znači da se

oporezuju kao i sva dobra po stopi od 25%, osim zemljišta. Prema poreznim pravilima

tzv. „starih“ i „novih“ nekretnina, ova bi se odredba trebala primjenjivati do 1. siječnja

2015. To znači da se od 1. srpnja 2013. do 1. siječnja 2015. građevinski dio nekretnine (

ako je riječ o prodavatelju obvezniku PDV-a) oporezuje PDV-om, a na isporuku

poljoprivrednog i građevinskog zemljišta PDV se ne plaća već je predmet oporezivanja

porezom na promet nekretnina.

33

Od 1. siječnja 2015. promet zemljišta bit će oslobođen PDV-a, osim građevinskog koje

će biti oporezivo PDV-om. Odnosi se na građevine (objekte pričvršćene na zemlju ili

učvršćene u zemlju) koje nisu nastanjene – korištene („nove“), odnosno nekretnine prije

prvog nastanjenja ili nekretnine koje od datuma prvog nastanjenja – korištenja do

datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od 2 godine.

Ako je, primjerice „nova“ nekretnina na zalihi poreznog obveznika od 2011. do 2017.

kada je prvi puta prodana, porezni obveznik treba na vrijednost cijele nekretnine (

zemljište i građevina) obračunati PDV. Ta nekretnina će promijeniti porezni položaj tek

nakon 2 godine od dana isporuke ili korištenja te će u sljedećem prometu, npr. 2020. biti

oslobođena PDV-a prema čl. 40. st. 1. j) Zakona o PDV-u.

Međutim, tada, u ovom primjeru 2020., porezni obveznici mogu, kako je navedeno u čl.

40. st. 4. Zakona o PDV-u, odabrati da isporuka građevina, zemljišta na kojem se nalaze

te građevine te drugoga „odvojenog“ zemljišta (osim građevinskog) bude oporeziva

PDV-om. Uvjet je da kupac bude porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporez

u cijelosti te da kupac i isporučitelj o tome izvijeste nadležnu PU ( Markota, 2013:19-

20).

3.9.2. Oporezivanje usluga prijevoza putnika

Prema odredbama čl. 20. st. I. Zakona i PDV-u, mjestom obavljanja usluga prijevoza

putnika, smatra se mjesto gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima.

Ova posebna odredba o mjestu oporezivanja usluga u svezi s prijevozom putnika odnosi

se na usluge koje porezni obveznici obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici.

· Posebni postupak oporezivanja PDV-om putničkih agencija od 01. srpnja 2013.

Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji 01. srpnja 2013., uz već propisane

posebne postupke oporezivanja za male porezne obveznike i posebni postupak

oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne

predmete, propisuje se, između ostalog, i posebni postupak oporezivanja putničkih

agencija.

Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija (dalje u tekstu: posebni postupak)

propisan je odredbama članaka 91. do 94. Zakona o porezu na dodanu vrijednost

34

(Narodne novine, broj 73/13, u daljnjem tekstu:Zakon). Posebni postupak primjenjivat će

putničke agencije koje posluju s putnicima u svoje ime, a koriste isporuke dobara i

usluge drugih poreznih obveznika pri obavljanju usluga putovanja. Stoga u slučaju

da putnička agencija koristi vlastiti autobus za prijevoz putnika, takva usluga ne ulazi u

posebni postupak te se na nju obračunava PDV prema redovnom postupku oporezivanja.

Posebni postupak oporezivanja putničke agencije primjenjuju samo kad obavljaju usluge

putnicima u svoje ime koristeći usluge drugih poreznih obveznika i taj postupak nije

opcionalan, odnosno porezni obveznik ne može birati između posebnog postupka i

redovnog postupka oporezivanja.

Posebni postupak se ne primjenjuje kada putničke agencije djeluju samo kao posrednici,

odnosno u ime i za račun druge osobe i poreznu osnovicu izračunavaju na temelju

odredbi članka 33. stavka 3. Zakona te naplaćuju samo uslugu posredovanja. Prema

odredbama članka 91. Zakona putničkim agencijama smatraju se organizatori putovanja

(tzv. turoperatori). Međutim posebni postupak ne odnosi se samo na putničke agencije i

turoperatore, već i na sve ostale osobe koje se bave prodajom putovanja te nije bitno tko

obavlja uslugu već da se radi o uslugama u vezi s putovanjem koju porezni obveznici

obave izravno putnicima. Također nije nužno da se određena pravna osoba registrira kod

nadležnog suda kao putnička agencija da bi se usluge koje obavlja oporezivale prema

posebnom postupku. To mogu biti na primjer i škole, odnosno fakulteti (koji organiziraju

npr. razmjene studenata) koji prodaju putovanja u svoje ime, a koriste usluge drugih

poreznih obveznika pri prodaji. Posebni postupak se primjenjuje i u slučaju kad porezni

obveznik organizira tečajeve stranog jezika u inozemstvu i pri tome u svoje ime obavlja

usluge organizacije putovanja sa smještajem, prijevozom, pohađanjem tečaja i drugim

uslugama.

Usluge koje putničke agencije nabavljaju od drugih poreznih obveznika mogu biti usluge

prijevoza, smještaja u hotelu, usluge turističkog vodiča, ulaznica za koncerte i muzeje i

slično. Člankom 187. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj

79/13 i 85/13) propisano je da se posebni postupak oporezivanja primjenjuje ako porezni

obveznik u svoje ime obavlja organizaciju putovanja, a organizator putovanja pribavlja

putniku najmanje dvije usluge koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih

usluga koje čine cjelinu. Međutim, za primjenu posebnog postupka oporezivanja bitno je

da se obavlja jedna od usluga vezana uz putovanje kao što su smještaj ili prijevoz, dok

druga usluga može biti samo davanje informacija o putovanju ili sama usluga

organizacije putovanja koju porezni obveznik naplaćuje kroz iznos naknade za uslugu

35

putovanja. To znači da se poseban postupak ne može primijeniti za prodaju ulaznica za

koncert, a da se pri tome ne pruža i osnovna usluga putovanja.

Transakcije što ih putnička agencija obavi u vezi s putovanjem smatraju se jedinstvenom

uslugom koju putnička agencija obavlja putniku.

Prema odredbama članka 92. Zakona porezna osnovica, u vezi s jedinstvenom uslugom,

je razlika u cijeni putničke agencije odnosno razlika između ukupne naknade, bez PDV-

a, koju plaća putnik i stvarnih troškova koje ima putnička agencija za isporuke dobara ili

usluga koje je nabavila od drugih poreznih obveznika, ako su te transakcije obavljene

izravno putniku. Stoga se PDV ne obračunava na ukupnu primljenu naknadu već samo na

razliku u cijeni koju ostvari putnička agencija između naplaćene naknade putniku i

troškova za nabavljene usluge od drugih poreznih obveznika.

Prilikom primjene posebnog postupka razlika u cijeni se oporezuje stopom PDV-a 25%,

a iznos PDV-a koji je putnička agencija obvezna platiti izračunava se primjenom

priračunane stope PDV-a na ostvarenu razliku u cijeni.

U slučaju da putnička agencija obavlja organizaciju putovanja, za što koristi usluge

drugih poreznih obveznika, ali i svoje vlastite usluge posebni postupak

oporezivanja primjenjuje se samo na dio usluga koje putnička agencija nabavlja od

drugog poreznog obveznika. U tom slučaju putnička agencija će izračunati udjel vlastite

usluge u ukupnoj vrijednosti usluge na temelju stvarnih troškova ili na temelju tržišne

vrijednosti usluga u paket aranžmanu. Putnička agencija paket aranžman tada oporezuje

na dva načina i to tako da vlastite usluge oporezuje prema redovnom postupku

oporezivanja, a usluge drugih poreznih obveznika oporezuje prema posebnom postupku

oporezivanja putničkih agencija, odnosno razlike u cijeni. Putnička agencija može

obavljati vlastite usluge kao što su prijevoz putnika vlastitim autobusom ili autobusom

koji je uzela u dugotrajni najam.

Usluga smještaja u hotelu koji je zaračunao slovenski porezni obveznik sadrži

i obračunati slovenski PDV. Na uslugu prijevoza za dionicu puta u Hrvatskoj obračunat

je hrvatski PDV, a za dionicu puta u Sloveniji plaća se slovenski PDV pa se tuzemna

putnička agencija mora registrirati u Sloveniji za potrebe PDV-a i tamo platiti slovenski

PDV.

Kad se radi o izletima koji u svojim troškovima ne sadrže uslugu noćenja razlika u cijeni

izračunava se na isti način kao i kod višednevnih putovanja.

36

Ako putnička agencija zrakoplovne karte prodaje u ime i za račun zrakoplovne tvrtke za

što naplaćuje naknadu „service charge“ tada putnička agencija obavlja posredničku

uslugu koja je oporeziva PDV-om, a ako se ta usluga obavlja poreznom obvezniku u

drugoj državi članici tada se primjenjuje članak 17. stavak 1. Zakona o prijenosu

porezne obveze na poreznog obveznika primatelja usluge.

Ako putnička agencija iz Hrvatske prodaje uslugu smještaja i prijevoza putnika u

Hrvatskoj drugoj putničkoj agenciji iz Slovenije tada se ne može primijeniti posebni

postupak već se te usluge oporezuju prema redovnom postupku oporezivanja. To znači

da putnička agencija ima pravo na odbitak pretporeza koji joj je zaračunao drugi porezni

obveznik za uslugu smještaja u hotelu ili za uslugu prijevoza. Kada zaračunava uslugu

smještaja i prijevoza putničkoj agenciji iz Slovenije obračunat će PDV po stopi od 10%

na uslugu smještaja u hotelu i 25% na uslugu prijevoza autobusom obzirom da se prema

članku 8. stavku 4. Zakona smatra da ako porezni obveznik djelujući u vlastito ime, ali za

račun druge osobe sudjeluje u obavljanju usluga, smatra se da je sam primio i obavio te

usluge.

Prema odredbama članka 91. stavka 3. Zakona propisano je da je usluga koju obavi

putnička agencija u svoje ime, pri čemu koristi usluge drugih poreznih obveznika,

oporeziva prema mjestu sjedišta ili stalne poslovne jedinica putničke agencije iz koje se

usluge obavljaju. To najčešće znači da se PDV plaća u državi članici u kojoj je putnička

agencija osnovana. Međutim u tom slučaju ne oporezuje se ukupna usluga već samo

razlika u cijeni.

Također, važno je napomenuti da porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak u

računu mora navesti napomenu „posebni postupak oporezivanja-putničke agencije“, kako

bi se odmah znalo da se radi o posebnom postupku. Na računu ne smije biti iskazan iznos

razlike u cijeni, a PDV se ne smije izdvojeno iskazati, već se samo iskazuje naznaka da

se radi o posebnom postupku i iskazuje se ukupni iznos računa.

Prema odredbama članka 94. Zakona putnička agencija koja primjenjuje posebni

postupak ne može odbiti niti dobiti povrat PDV-a kojega su joj zaračunali drugi porezni

obveznici na transakcije koje se obavljaju izravno putnicima. Međutim, važno je

napomenuti da za troškove koji su nastali u vezi s pojedinim sastavnim dijelovima

putovanja, a koji nisu nastali s ciljem ostvarivanja izravne koristi samog putnika (režijski

troškovi, troškovi promidžbe i sl.), ne ulaze u maržu te agencija za takve troškove ima

pravo na odbitak PDV-a.

37

Odredbama članka 93. Zakona propisano je ako se transakcije što ih putnička agencija

povjeri drugom poreznom obvezniku obavljaju izvan Europske unije (dalje u tekstu: EU),

usluge putničke agencije smatraju se posredničkom uslugom oslobođenom PDV-a. Kada

se te transakcije obavljaju i unutar i izvan EU, oslobođen je samo onaj dio usluge

putničke agencije koji se odnosi na transakcije izvan EU. To znači da se posebni

postupak ne primjenjuje na putovanja, odnosno sastavne dijelove putovanja koji se

odvijaju izvan EU. Posrednička usluga obavljena u ime i za račun druge osobe

oslobođena je PDV-a prema članku 49. stavku 1. točki d) Zakona kad se transakcije za

koje se posreduje obavljaju izvan Europske unije. Porezni obveznik koji obavlja

oslobođenu uslugu posredovanja na računu će se pozvati na navedeno porezno

oslobođenje. Međutim oslobođenje za usluge posredovanja ne primjenjuje se na

putničke agencije koje u ime i za račun putnika obavljaju usluge u drugim državama

članicama. Stoga ako putnička agencija ostvari razliku u cijeni ta će razlika u cijeni biti

oslobođena PDV-a zato što je usluga obavljena izvan EU.

Porezni obveznici morati će razlučiti zbog posebnog postupka oporezivanja kad posluju

kao posrednici u tuđe ime i za tuđi račun, a kada u svoje ime i za tuđi račun obzirom

da o tome ovisi i obveza obračuna PDV-a. Putnička agencija koja prodaje putovanje

sama u svoje ime i koja prodaje putovanje preko posrednika za obavljenu uslugu

putovanja obračunat će PDV na razliku u cijeni, ako za obavljene usluge koristi uslugu

drugog poreznog obveznika. Međutim kad prodaje putovanje preko posrednika taj

posrednik će joj zaračunati naknadu za posredovanje i primijenit će opće pravilo

oporezivanja usluga između dva porezna obveznika gdje je mjesto oporezivanje takve

usluge prema sjedištu poduzetnika koji prima uslugu.

Ako porezni obveznik obavlja uslugu posredovanja u ime i za račun putničke agencije

koja ima sjedište u drugoj državi članici tada je usluga posredovanja oporeziva prema

općem načelu između poreznih obveznika prema članku 17. stavku 1. Zakona i

primjenjuje se prijenos porezne obveza na poreznog obveznika primatelja usluge.

Ako fizička osoba daje predujam za putovanje putnička agencija obvezna je prema

članku 51.a Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12,

136/12 i 73/13) i prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine,

broj 133/12) izdati račun za primljeni predujam. Ako obveznik primi predujam za

isporuku dobra za koju obračunava i plaća PDV na razliku između prodajne i nabavne

cijene, na računu za primljeni predujam obračunava PDV od porezne osnovice koja je

38

jednaka razlici između prodajne cijene koju će zaračunati za to dobro i nabavne cijene

toga dobra.

Podaci o posebnom postupku oporezivanja putničkih agencija iskazuju se pod točkom

II.3. Obrasca PDV, a kao porezna osnovica upisuje se samo ostvarena razlika u ocijeni

(Porezna uprava, 2013).

3.9.3. Usluge pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi, te pomoćne usluge u svezi s tim pristupom

Prema odredbi čl. 21. st. I. Zakona o PDV-u, mjestom obavljanja usluga pristupa usluga

pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i

sličnim događanjima, kao što su izložbe i sajmovi, te pomoćnih usluga u svezi s tim

pristupom, obavljenih poreznom obvezniku, smatra se mjesto gdje su te usluge stvarno

obavljene.

Prema odredbi čl. 32. provedbe Uredbe Vijeća 282/2011, usluge pristupa kulturnim,

umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima

kao što su izložbe i sajmovi, te pomoćne usluge u svezi s tim pristupom, koje su

obavljene poreznim obveznicima iz čl. 53. Direktive 2006/112/EZ, a to su usluge

navedene u čl. 21. st. I. Zakona o PDV-u, uključuju usluge čije su najvažnije značajke

davanje pristupa događaju u zamjenu za ulaznicu ili plaćanje, uključujući i plaćanje u

obliku pretplate, sezonske ulaznice ili periodične naknade.

To se odnosi posebno na :

· Pravo pristupa priredbama, kazališnim predstavama, cirkuskim izvedbama,

sajmovima, zabavnim parkovima, koncertima, izložbama i drugim sličnim

kulturnim događanjima;

· Pravo pristupa sportskim događajima, kao što su utakmice i natjecanja;

· Pravo pristupa obrazovnim i znanstvenim događajima, kao što su konferencije i

seminari.

Uslugama pristupa navedenim događajima ne smatra se npr. korištenje prostora poput

gimnastičkih i sličnih dvorana, u zamjenu za plaćanje naknade.

Pomoćnim uslugama iz čl. 53. Direktive 2006/112/EZ odnosno čl. 21. st. I. Zakona o

PDV-u, u svezi s naprijed navedenim uslugama, prema odredbi čl. 33. Provedbene

Uredbe Vijeća 282/2011, smatraju se usluge neposredno povezane s pristupom

39

kulturnim, umjetničkim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim ili sličnim događajima,

koje su uz naknadu zasebno obavljene osobi koja nazoči događaju. Takva pomoćna

usluga je npr. korištenje garderobe ili sanitarnog čvora.

Usluge posredovanja u prodaji ulaznica za navedene događaje nisu pomoćne usluge iz

čl. 53. Direktive 2006/112/EZ, odnosno, čl.21. st. I. Zakona o PDV-u, tj. mjesto

obavljanja usluge posredovanja je tamo gdje je sjedište poreznog obveznika- primatelja

usluge.

Za usluge organiziranja koncerata koji hrvatski porezni obveznik obavlja u drugoj

državi članici i zaračunava tu uslugu poreznom obvezniku iz druge države članice,

mjesto oporezivanja usluge se ne utvrđuje prema odredbi čl. 21. Zakona o PDV-u.

Primjer: Hrvatski porezni obveznik „A“ organizira koncert u Sloveniji i za to

ispostavlja račun slovenskom poreznom obvezniku. Mjesto obavljanja ove usluge ne

utvrđuje se prema odredbi čl. 21. Zakona o PDV-u, već prema temeljenom pravilu za

tzv. B2B usluge, što znači da je mjesto obavljanja usluge tamo gdje je sjedište poreznog

obveznika primatelja usluge (Javor, 2013:107).

3.9.4. Usluge pripreme i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima poreznim obveznicima

Prema odredbi čl. 22. st. I. Zakona o PDV-u, mjesto obavljanja usluga pripremanja

hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim objektima, osim onih koje se stvarno

obavljaju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza

putnika obavljenog unutar EU-a, smatra se mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju.

Ova posebna odredba o mjestu oporezivanja navedenih usluga odnosi se na usluge koje

porezni obveznici obavljaju drugim poreznim obveznicima, kao i usluge koje porezni

obveznici obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici ( Javor, 2013:107.)

Primjer: Organizator izbora za Miss Hrvatske u Umagu, naručio je od slovenskog

poreznog obveznika iz Portoroža, pripremu i servisiranje hrane i pića na događanju.

Mjesto oporezivanja pripreme i posluživanja hrane na događanju u Umagu, oporezuje

se prema mjestu gdje je usluga stvarno obavljena. Usluga je stvarno obavljena u

Hrvatskoj, a obavio ju je slovenski porezni obveznik hrvatskom poreznom obvezniku.

Ovdje nije bitno gdje slovenski porezni obveznik ima sjedište. Usluga koju je obavio

40

oporezuje se u Hrvatskoj i on je obvezan platiti hrvatski PDV. Budući da nema sjedište

u Hrvatskoj, on bi se trebao registrirati za PDV. Međutim, primjenjuje se

pojednostavljenje iz čl. 75. st. 2. Zakona o PDV-u, prema kojem porezna obveza prelazi

da hrvatskog poreznog obveznika – primatelja usluge (Javor, 2013:124)

3.9.5. Posebni postupci oporezivanja PDV-om elektronički obavljenih usluga, telekomunikacijskih usluga te usluga radijskog i televizijskog emitiranja

Posebni postupak za elektronički obavljene usluge primjenjuje se na sve elektronički

obavljene usluge koje porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu,

prebivalište ili uobičajeno prebivalište na području EU ( nadalje: porezni obveznik koji

nema sjedište na području EU) obavi osobama koje nisu porezni obveznici, a koji imaju

sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u nekoj od država članica.

Porezni obveznik koji nema sjedište na području EU može izabrati bilo koju državu

članicu za državu članicu prijave. Odnosno identifikacije u kojoj prijavljuje početak

obavljanja svoje djelatnosti kao poreznog obveznika na području EU kao i prestanak te

djelatnosti. Tako, od 1. srpnja 2013. Pristupanjem RH u EU i stupanjem na snagu novog

Zakona o PDV-u država članica prijave može biti i RH. To će učiniti prijavom putem

elektroničkog portala gdje će upisati sljedeće podatke: ime i prezime, poštansku adresu,

elektroničku adresu, internetske stranice, nacionalni porezni broj i izjavu da nije

registriran za potrebe PDV-a unutar EU. Tada će taj porezni obveznik dobiti

identifikacijski broj. Posebni postupak propisan je člancima 118. do 125. Zakona.

Porezni obveznik obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje u roku od 20 dana od

dana završetka obračunskog razdoblja na koje se prijava odnosi podnijeti prijavu PDV-

a, bez obzira je li ili nije u tom razdoblju elektronički obavljao usluge. Prijava PDV-a

podnosi se elektroničkim putem. U prijavi PDV-a porezni obveznik mora navesti svoj

identifikacijski broj i za svaku državu članicu potrošnje, u kojoj treba platiti PDV, a

ukupan iznos pripadajućeg PDV-a, stope PDV-a koje se primjenjuju te ukupan iznos

PDV-a koji treba platiti. Novčani iznos u prijavi PDV-a koje se primjenjuju te ukupan

iznos PDV-a koji treba platiti. Novčani iznosu u prijavi PDV-a iskazuje se u eurima.

Porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije, plaća PDV prilikom

predaje prijave PDV-a. Uplata se obavlja u eurima.

41

Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja nema pravo na

odbitak pretporeza, međutim ima pravo na povrat PDV-a sukladno odredbama Direktive

Vijeća 86/560/EEZ i u tom slučaju ne primjenjuje se uvjet uzajamnosti.

Porezni obveznik mora voditi evidenciju o transakcijama obuhvaćenima ovim posebnim

postupkom oporezivanja kako bi omogućio poreznom tijelu države članice potrošnje

provjeru točnosti prijave PDV-a. Ta evidencija mora biti na zahtjev , u elektroničkom

obliku sastavljena na raspolaganje poreznom tijelu države članice prijave i države

članice potrošnje. Porezni obveznik je dužan podatke čuvati 10 godina od završetka

godine u kojoj su transakcije obavljene.

Izmjene PDV Direktive koje stupaju na snagu 2015. godine

Direktiva 2008/8/EZ propisuje da se od 1. siječnja 2015. telekomunikacijske usluge

(fiksne i mobilne telefonske usluge, telefaks i teleks usluge, pristup internetu) i usluge

radijskog i televizijskog emitiranja ( radio i televizijski programi koji se prenose preko

radijske ili televizijske mreže te prijenosi uživo preko interneta) koje obavlja EU

isporučitelj osobama koje nisu porezni obveznici boravištem oporezuje PDV-om u

državi članici potrošača, odnosno kupca. U tu svrhu, poduzeća iz EU i ona koja nisu

koristit će web portal u državi članici identifikacije, odnosno prijave.

Izmjenom članka 58. PDV Direktive propisano je da će se od 1. siječnja 2015. godine

B2C telekomunikacijske usluge i usluge radijskog i televizijskog emitiranja te

elektronički obavljene usluge oporezivati u mjestu sjedišta, odnosno prebivališta ili

uobičajenog boravišta kupca koji je privatna osoba.

Primjerice kada se usluga smještaja mrežnih mjesta obavlja privatnom kupcu koji živi u

Lisabonu, portugalski PDV se mora obračunavati bez obzira ima li isporučitelj sjedište

u Portugalu ili u drugoj državi članici ili izvan EU. Također grčki PDV obračunat će se

ako privatni kupac koji ima prebivalište u Ateni koristi mobilni telefon. Usluge

radijskog i televizijskog emitiranja obavljene privatnoj osobi u Helsinkiju sadržavat će

finski PDV ( Slavuj Pavletić, 2013:76-78).

42

3.9.6. Usluga prijevoza dobara

Usluge prijevoza, posebno kada se obavljaju izvan granica Republike Hrvatske,

oduvijek su imale specifičan porezni položaj koji se značajno promijenio ulaskom

Republike Hrvatske u Europsku uniju. Pritom novi porezni propisi koji se primjenjuju u

prometu dobara i usluga od 1. srpnja 2013. u mnogim situacijama nisu dovoljni te su

prijevoznici prinuđeni poznavati i primjenjivati porezne propise i drugih zemalja u

kojima obavljaju uslugu prijevoza. Razlog tome je taj što svaka zemlja članica Europske

unije ima pravo ubirati porez na dodanu vrijednost, posebno kada je riječ o krajnjoj

potrošnji, na naknadu za uslugu prijevoza koja se odnosi na relaciju kroz tu zemlju.

Usluga prijevoza dobara koju hrvatski porezni obveznik zaračunava drugom hrvatskom

poreznom obvezniku

Usluga prijevoza za dobra koju hrvatski porezni obveznik zaračunava drugom

hrvatskom poreznom obvezniku za dionicu puta u RH oporezuje se PDV-om po stopi

od 25%. Međutim, značajna je novost i promjena u prometu između dva hrvatska

porezna obveznika u odnosu na porezno postupanje do 1. srpnja 2013., a kada je riječ o

usluzi prijevoza obavljenoj u inozemstvu.

Usluga prijevoza dobara koju hrvatski porezni obveznik zaračunava drugom hrvatskom

poreznom obvezniku, neovisno na dionicu puta na kojoj je prijevoznik prevozio dobro (

tuzemstvo ili inozemstvo), oporezuje se PDV-om po stopi od 25%.

Primjer: Hrvatski porezni obveznik obavlja uslugu prijevoza dobara drugom hrvatskom

poreznom obvezniku na dionici puta od Ljubljane do Budimpešte (npr. Mostara- treća

zemlja)

Kako se mjesto obavljanja usluge prijevoza dobara određuje prema mjestu sjedišta

primatelja usluge, to znači da hrvatski porezni obveznik treba obračunati PDV po stopi

od 25%.

Usluga prijevoza dobara između hrvatskih i inozemnih poreznih obveznika

43

Kada je riječ o prometu- uslugama prijevoza dobara između poreznih obveznika

(domaći porezni obveznik inozemnom poreznom obvezniku i obratno), porezna obveza

prenosi na primatelja usluge.

Prijenosom porezne obveze na „inozemnog“ poreznog obveznika kao primatelja usluge

koji treba obračunati PDV, postignuto je da se pružatelji usluga prijevoza dobara ne

trebaju registrirati za potrebe PDV-a u zemljama u kojima su obavili usluge prijevoza.

neovisno o tome je li riječ o zemljama članicama EU, trećim zemljama ili trećim

područjima. Međutim, kada uslugu prijevoza dobara obavi „inozemni“ porezni

obveznik tuzemnom poreznom obvezniku, tuzemni porezni obveznici trebaju preuzeti

poreznu obvezu za usluge prijevoza dobara i na taj način se inozemni porezni obveznici

ne trebaju registrirati za potrebe PDV-a u RH.

Ako uslugu prijevoza dobara hrvatski porezni obveznik obavlja inozemnom poreznom

obvezniku, treba provjeriti porezni položaj primatelja usluge. Ako je porezni obveznik

iz RH upisao svoj vlastiti PDV identifikacijski broj u polje „Država članica

podnositeljica“ tada će se kod prikaza rezultata dobiti i šifrirana oznaka pod nazivom

„Referentni broj“. Pomoću te šifrirane oznake može se dokazati da je na određeni datum

izvršena provjera valjanosti određenog PDV identifikacijskog broja poslovnog partnera

i da je primljen odgovor da je PDV identifikacijskog broj na taj datum bio valjan. Kao

dokaz da je na određeni datum izvršena provjera valjanosti PDV identifikacijskog broja

poslovnog partnera, treba ispisati ekran provjere te ga čuvati u knjigovodstvenim

evidencijama.

Primjer: Porezni obveznik iz RH obavlja uslugu prijevoza dobara talijanskom

poreznom obvezniku na relaciji Pariz – Rim

Sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u, hrvatski porezni obveznik neće obračunati

PDV na uslugu prijevoza dobara obavljenu na navedenoj relaciji. Porezna obveza

prenosi se na inozemnog poreznog obveznika i na računu treba staviti napomenu

sljedećeg sadržaja: Ne podliježe oporezivanju prema čl. 17.st. 1. Zakona o PDV-u –

prijenos porezne obveze. Vrijednost navedene usluge treba iskazati na obrascu Zbirna

prijava i predati najkasnije do 20. u mjesecu za prethodni mjesec.

Prijevoz pri izvozu dobara

44

Porezni položaj usluge prijevoza dobara pri izvozu, a to znači u treće zemlje, uređuje čl.

45. st. 1. t. 4. Zakona o PDV-u. Usluga prijevoza dobara koja uključuje prijevozne i

pripadajuće pomoćne usluge oslobođene su PDV-a. Pritom treba voditi brigu o tome da

se ne smatra izvozom dobara isporuka dobara u treću zemlju koja je poslana na doradu

ili obradu te se nakon obavljene usluge vraća u RH.

Primjer: Porezni obveznik iz RH obavlja uslugu prijevoza dobara hrvatskom poreznom

obvezniku koja se izvoze u Tursku (relacija Dubrovnik – Istanbul)

U opisanom slučaju primjenjuje se oslobođenje pri izvozu dobara ( koji treba dokazati

JCD deklaracijom, prijevoznim dokumentima i st) izričiti propisano čl. 45. st.1. t. 4.

Zakona o PDV-u.

Primjer: porezni obveznik iz RH obavlja uslugu prijevoza dobara hrvatskom poreznom

obvezniku koja se šalju u treću zemlju na doradu

U opisanom slučaju nije riječ o izvozu dobara te se ne može primijeniti oslobođenje iz

45. st.1. t. 4. Zakona o PDV-u jer se dobara nakon obrade ili dorade vraćaju u RH. To

znači da hrvatski porezni obveznik treba obračunati PDV po stopi od 25% jer je

primatelj usluge hrvatski porezni obveznik. međutim, da je uslugu prijevoza hrvatski

porezni obveznik obavio slovenskom poreznom obvezniku, tada ne bi obračunavao

PDV jer je mjesto primatelja usluge u Sloveniji te se primjenjuje čl. 17. st. 1. Zakona o

PDV-u i načelo B2B.

Prijevoz pri uvozu dobara

Porezni položaj usluga prijevoza pri uvozu dobara ( iz trećih zemalja) kada je usluga

prijevoza uključena u poreznu osnovicu, uređuje čl. 44. st. 2. t. 35. Zakona o PDV-u.

Usluga prijevoza u opisanom je slučaju oslobođena PDV-a jer je usluga uključena u

poreznu osnovicu kod uvoza dobara u EU, kako je određeno u čl. 35. Zakona o PDV-u.

Pri tome treba napomenuti da je u čl. 35. st. 2. t. b) Zakona o PDV-u propisano da se u

poreznu osnovicu pri uvozu uključuju i drugi sporedni troškovi ( provizije, troškovi

parkiranja, prijevoza) nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice

uvoznice, kao i oni koji nastaju pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar EU, ako

je to drugo mjesto poznato u vrijeme uvoza, odnosno nastanka oporezivog događaja.

45

Ako usluga prijevoza iz nekog razloga nije ušla u poreznu osnovicu, primjenjuje se

načelo mjesta primatelja usluge.

Primjer: Hrvatski porezni obveznik zaračunava uslugu prijevoza pri uvozu dobara ( iz

trećih zemalja) hrvatskom poreznom obvezniku

Ako je čl. 44. st. 2. t. 35. Zakona o PDV-u uslugu prijevoza prema računu prijevoznika

ušla u poreznu osnovicu, prijevoznik neće obračunati PDV; a na računu će navesti

napomenu da je usluga oslobođena PDV-a, s pozivom na navedeni članak Zakona o

PDV-u. Međutim, ako usluga prijevoza nije ušla u poreznu osnovicu, hrvatski porezni

obveznik treba obračunati PDV po stopi od 25% (Markota, 2013:27-31).

46

4. UTJECAJ PROMJENA U SASTAVU PDV-a NA HRVATSKO

GOSPODARSTVO

Proces pristupanja Uniji izrazito je složen i donosi niz promjena čije je ukupne učinke

teško sagledati. Pristupanje Uniji događa se paralelno s drugim procesima (političkim,

gospodarskim i socijalnim) pa je teško razlikovati njihove pojedinačne učinke. Uz

izravne, prisutni su i neizravni učinci, a posljedice istih promjena mogu dugoročno biti

različite od onih kratkoročnih. Kada u obzir uzmemo i postojanje nemjerljivih učinaka,

zbog kojih je ponekad nemoguće brojčano izraziti veličinu učinaka i faktor

neizvjesnosti, postaje jasno da predviđanja ekonomskih učinaka ulaska treba tumačiti s

dozom opreza.

4.1. Utjecaj na intrakomunitarnu trgovinu

Prema podacima za 2011. i 2012. godinu s Europskom unijom trguje ukupno oko 22.800

hrvatskih poduzetnika, među kojima je 7000 izvoznika i 21.000 uvoznika. Svi su se oni

morali do 1. srpnja pripremiti za promjene u sustavu obračuna PDV-a.

PDV više ne treba uplatiti kao što je do sada bilo u slučaju uvoza, već ga treba samo

obračunati zajedno s pravom na pretporez. No, to ima negativne posljedice na proračun - s

obzirom na to da su do sada poduzetnici zapravo beskamatno financirali državu u razdoblju

između plaćanja i povrata PDV-a. Priljev u državni proračun je manji jer se pri kupnji roba

od drugih poduzetnika sa sjedištem u EU i pri isporuci robe od tog poduzetnika, ne plaća

PDV. Dakle, cijeli promet roba je neoporeziv. Kod prometa usluga, isto vrijediti za one

usluge koje su se do sada oporezivale prema sjedištu društva primatelja ili prema mjestu gdje

je usluga zaista izvršena – porez se iskazuje samo obračunski, a bez stvarnog plaćanja. Do

sada se vršilo plaćanje uz pravo na odbitak pretporeza te je država vraćala taj pretporez u

vrlo kratkom roku ili se prebijao s poreznim obvezama. Dakle, država je koristila novčana

sredstva poduzetnika beskamatno. Ovo su na razini države veliki iznosi i državni proračun je

osjetio smanjenje raspoloživosti sredstva. Istovremeno, otvorila se mogućnosti korištenja

novčanih sredstava iz kohezijskih fondova, ali korištenje tih sredstava ovisi o vještini

poduzetnika i državnih institucija u povlačenju tih sredstava.

Brojne promjene dogodile su se kod oporezivanja građevinskih usluga. Jedan od novijih

trendova koji se nastoji razviti kod oporezivanja jest neutralnost kojom se želi eliminirati

47

poremećaje optimalne alokacije resursa te omogućiti slobodno djelovanje tržišta. Kada

govorimo građevinskim uslugama ne mislimo striktno na izgradnju građevinskih objekata

već i na održavanje i rekonstrukciju građevina, uklanjanje građevina, usluge čišćenja i

popravaka na gradilištu nakon izgradnje objekta, usluge raznih instalacija na građevinskim

objektima te ustupanje osoblja koje izvode određene građevinske usluge. Do sada su

izvođači građevinskih radova ispostavljali račun za izvršene građevinske usluge sa

obračunatim PDV-om. S obzirom da su svote tih računa uglavnom velike, imali su i veliku

obvezu PDV-a u mjesecu kada su usluge izvršene i račun ispostavljen. Ukoliko naručitelj

građevinskih radova nije izvođaču platio račun za izvršene usluge, obveza PDV-a koju je

izvođač morao platiti uvelike je remetila njegov novčani tok. Od 1. srpnja 2013. Građevinski

poduzetnik ispostavlja račun koji će sadržavati samo opis građevinskih radova koji su

izvršeni te njihovu vrijednost bez obračunatog PDV-a. Prema novom Zakonu o PDV- u

obveza „plaćanja“ PDV-a prenosi se sa izvođača radova na naručitelja građevinskih radova.

Ukoliko naručitelj nije obveznik PDV-a račun koji mu ispostavlja izvođač radova sadrži i

PDV.

4.2. Učinak ukidanja nulte stope na potrošnju i siromaštvo

Na početku 2013. godine ukinula se nulta stopa i uvela se snižena stopa od 5% na

sljedeće proizvode:

· sve vrste kruha, peciva i drugi pekarski proizvodi osim kolača, piroški, pizma i

sl.,

· sve vrste mlijeka i nadomjesci za majčino mlijeko osim vrhnja, kefira, jogurta i

sl.,

· knjige: stručne, znanstvene, umjetničke, kulturne, obrazovne i udžbenike, bili

oni pohranjeni na papiru ili nekom drugom mediju,

· znanstvene časopise,

· usluge javnog prikazivanja filmova,

· lijekove sa liste HZZO-a,

· proizvode koji se kirurški ugrađuju u ljudsko tijelo: implatanti i ostali

nadomjesci za

· tjelesna oštećenja određeni od strane HZZO-a.

48

Zamjena nulte stope sniženom stopom od 5% na navedene proizvode ima razne učinke,

na ovome mjestu promatrati će se učinci na potrošnju i siromaštvo.

Kada se promatraju dobra koja su se donedavno oporezivala nultom stopom lako je

zaključiti da se većinom radi o cjenovno neelastičnim dobrima koja se u većem udjelu

konzumiraju od strane kućanstava nižeg dohotka. Stoga se može konstatirati da je kod

većine dobara koja se sad oporezuju stopom od 5% potražnja neelastična u odnosu na

cijenu te da ovo povisivanje stope najvjerojatnije neće imati značajan učinak na

potrošnju ovih dobara.

Razmatrati će se učinak na potrošnju kod povećanja nulte stope na 5, 10, i 23%. Stopa

od 5% je odabrana jer je upravo to snižena stopa koja se trenutačno koristi za dobra koja

su se ranije oporezivala nultom stopom. Stopa od 10% je uključena kao intermedijarna

stopa koja se u praksi primjenjuje na ugostiteljske i turističke usluge. Stopa od 23%

prikazana je na ovom mjestu samo radi usporedbe i iz razloga što je u doba

objavljivanja istraživanja standardna stopa još uvijek iznosila 23%.

Na tablica prikazana je se prosječna potrošnja per capita po decilnim razredima te

promjena potrošnje nakon ukidanja nulte stope. Kad gledamo iznose u kunama

prosječna je potrošnja per capita prvih šest razreda manja od prosječne i trenutno i

nakon ukidanja nulte stope. Zanimljivo je usporediti udjele pojedinih decilnih razreda u

prosjeku uzorka za trenutno stanje i nakon ukidanja nulte stope. Za prvih pet razreda

udio u prosjeku uzorka opada ukidanjem nulte stope, dok se taj udio povećava za

gornjih pet razreda. Iako svi gube ukidanjem nulte stope, jer se svima smanjuje

potrošnja per capita, više gube manje imućna kućanstva s dna distribucije. To upućuje

na zaključak da ukidanje nulte stope PDV-a uzrokuje regresivno fiskalno djelovanje i

povećava nejednakosti u raspodjeli. Kao što se ranije pretpostavilo, učinak na promjenu

potrošnje, iako nedvojbeno regresivan, jako je malen.

Tablica 3. Učinci ukidanja nulte stope na potrošnju po članu kućanstva po decilnim

razredima

49

Izvor: Ekonomski institut Zagreb, 2011.

Pošto je utjecaj ukidanja nulte stope na potrošnju praktično zanemariv, za očekivati je

da je i utjecaj na siromaštvo neznačajan. Siromaštvo je složena društvena pojava za koju

je teško pronaći univerzalnu definiciju. Osnovni praktični problem koji proizlazi iz

nepostojanja definicije je kako odrediti granicu izraženu u potrošnji ili dohotku koja bi

predstavljala minimum blagostanja. Postotak ukupnog broja kućanstava ili pojedinaca s

blagostanjem ispod te donje granice bila bi stopa siromaštva. Za odrediti granicu

siromaštva na ovome mjestu koristiti će se vrlo jednostavan, ali praktičan pristup.

Pretpostaviti će se da je trenutačno 10% kućanstava siromašno. Dakle, sva kućanstva u

prvom decilnom razredu. To implicira i granicu siromaštva izraženu iznosom godišnje

potrošnje per capita koja je za prvi decilni razred do 11 352 kune. Na temelju te granice

određuje se broj kućanstava i odgovarajući broj pojedinaca koji se ukidanjem nulte

stope spuštaju ispod granice siromaštva. S obzirom da se traži odgovor na pitanje za

koliko bi se postotnih poena promijenila stopa siromaštva uslijed ukidanja nulte stope;

odgovor može biti prihvatljiv neovisno o tome što navedena granica siromaštva možda

ne odgovara „stvarnoj“ granici siromaštva u Hrvatskoj.

50

5. ZAKLJUČAK

Republika Hrvatska je uvođenjem poreza na dodanu vrijednost, s primjenom od 1.

siječnja 1998. godine, preuzela sustav oporezivanja koji je zastupljen u zemljama

Europske unije. Porez na dodanu vrijednost karakteriziraju potrošni oblik, načelo

odredišta i kreditna metoda. Zakon o PDV-u utemeljen je na potrošnom obliku budući

se PDV obračunava na sve isporuke dobara i obavljene usluge, osim onih koje su

oslobođene ili izuzete zakonom. Sukladno načelu odredišta dobra se oporezuju tamo

gdje se konačno i troše neovisno jesu li proizvedena u tuzemstvu ili su uvezena.

U poreznim sustavima suvremenih država porezu na dodanu vrijednost pripada stožerno

mjesto. Zbog pristupanja Europskoj uniji Republika Hrvatska se obvezala harmonizirati

svoj porezni sustav sa poreznim sustavima zemalja članica.

Hrvatski poduzetnici moraju se prilagoditi na nova pravila u oporezivanju PDV-om,

međutim u mnogim situacijama olakšano je poslovanje s poduzetnicima iz drugih

država članica obzirom na slobodno kretanje robe i usluga i jedinstveno tržište Europske

unije. Pristupanjem RH EU došlo je do niza promjena u oporezivanju transakcija koje

obavljaju hrvatski porezni obveznici u tuzemstvu i na području EU. Zakon o PDV-u

usklađen je s Direktivama EU kako bi se pravila o oporezivanju isporuke dobara i

usluga o zajedničkom tržištu EU mogla primjenjivati i u RH te kako bi se na taj način

izbjeglo dvostruko oporezivanje PDV-om, ali i spriječilo potpuno neoporezivanje.

Ovim izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u predloženo je povećanje stope PDV-a s

10% na 13%, oporezivanje dnevnih novina po stopi od 5%, proširenje popisa dobara

koja se uz oslobođenje od PDV-a mogu uvoziti i isporučivati u porezna skladišta te

promjene načina ostvarenja oslobođenja od plaćanja PDV-a za diplomatska i konzularna

predstavništva.

Domaće poduzetnike s primjenom novih poreznih propisa dočekala je jedna velika, važna

promjena koja je svima znatno poboljšala likvidnost. Kod stjecanja robe iz EU (termine

izvoz i uvoz od 1. srpnja zamjenjuje stjecanje i isporuka) PDV više ne treba uplatiti kao što

je do sada bilo u slučaju uvoza, već ga treba samo obračunati zajedno s pravom na pretporez.

No, to ima negativne posljedice na proračun - s obzirom na to da su do sada poduzetnici

zapravo beskamatno financirali državu u razdoblju između plaćanja i povrata PDV-a. Priljev

u državni proračun je manji jer se pri kupnji roba od drugih poduzetnika sa sjedištem u EU i

pri isporuci robe od tog poduzetnika, ne plaća PDV. Dakle, cijeli promet roba je neoporeziv.

Kod prometa usluga, isto vrijediti za one usluge koje su se do sada oporezivale prema

51

sjedištu društva primatelja ili prema mjestu gdje je usluga zaista izvršena – porez se iskazuje

samo obračunski, a bez stvarnog plaćanja. Do sada se vršilo plaćanje uz pravo na odbitak

pretporeza te je država vraćala taj pretporez u vrlo kratkom roku ili se prebijao s poreznim

obvezama. Dakle, država je koristila novčana sredstva poduzetnika beskamatno. Ovo su na

razini države veliki iznosi i državni proračun je osjetio smanjenje raspoloživosti sredstva.

Istovremeno, otvorila se mogućnosti korištenja novčanih sredstava iz kohezijskih fondova,

ali korištenje tih sredstava ovisi o vještini poduzetnika i državnih institucija u povlačenju tih

sredstava

Zamjena nulte stope onom sniženom i povećanje opće stope mjere su koje će najviše

osjetiti kućanstva nižeg dohotka, mada te mjere neće snažno utjecati ni na potrošnju ni

na siromaštvo. Smanjenje stope PDV-a na određene proizvode i usluge kućanstva će

osjetiti samo ako proizvođači, trgovci i pružatelji usluga smanje svoje cijene za iznos

razlike u stopama.

Obzirom da se odredbe o oporezivanju porezom na dodanu vrijednost relativno često

mijenjaju i Zakon o porezu na dodanu vrijednost biće podložan češćim promjenama.

52

LITERATURA

I. KNJIGE:

1. Amidžić Peročević, Katica...[et.al]. Porez na dodanu vrijednost. Zagreb:TEB-

POSLOVNO SAVJETOVANJE D.O.O.,2008

2. Amidžić-Peročević, Katica…[et.al]. Porez na dodanu vrijednost, Poslovni zbornik

d.o.o., Zagreb, 2003.;

3. B. Jelčić,… [et.al]. Financijsko pravo i financijska znanost, NN, Zagreb 2002.

4. D. Roller, Fiskalni sustavi i oporezivanje poduzeća, Fakultet za menađžment u

turizmu i ugostiteljstvu, Zagreb 2009.

5. J. Šimović, H. Šimović, Fiskalni sustav i fiskalna politika EU, Zagreb, 2006

6. Dojčić…[et.al]: Primjena novih propisa o PDV-u, TEB - Poslovno savjetovanje,

Zagreb, rujan 2013

7. J. Šimović, H. Šimović, Fiskalni sustav i fiskalna politika EU, Zagreb, 2006

8. LJ. Javor, PDV u Republici Hrvatskoj nakon 1. Srpnja 2013., Zagreb 2013

II. ČLANCI:

9. Lj. Markota, 2013, : PDV nakon pristupa Hrvatske u Europskoj uniji; RRiF, stručni

članak 336.2 Zagreb

10. R. Kalčić, 2013, Novi Zakon o PDV-u u primjeni od 1. Srpnja 2013; RRiF, stručni

članak 336.2:. Zagreb

11. Lj. Markota, T. Cirkveni, 2013, Porezna oslobođenja u sastavu PDV-a; RRiF,

stručni članak 336.2, Zagreb

12. Lj. Markota, 2013, Primjena Zakona o PDV-u od 1. Srpnja 2013., RRiF, stručni

članak 336.2,: Zagreb

13. Lj. Markota, 2014, Primjena stope PDV-a od 13% od 1. siječnja 2014, RRiF,

stručni članak 336.2, : Zagreb

14. Lj. Markota, 2014, Isporuka dobara unutar Europske unije; RRiF, stručni članak

336.2., Zagreb

15. LJ. Markota, 2014, Posebnosti u oporezivanju prijevoznih usluga PDV-om, RRiF,

stručni članak 336.2, Zagreb

16. M. Bubalo, 2013, Određivanje mjesta isporuke dobara u EU; RRiF, stručni članak

336.2, Zagreb

53

17. K. Horvat- Jurjec, 2013, Porezni položaj prodaje na daljinu s motrišta PDV-a,

RRiF, stručni članka UDK 657.3/336.2,; Zagreb

18. V. Brkanić, 2013, Oporezivanje građevinskih usluga i nekretnina od 1. srpnja 2013;

RRIF, stručni članak UKD 336.2; Zagreb

19. J. Šimović,Lugarić, Cindori: Utaja poreza u Republici Hrvatskoj...Hrvatski ljetopis

za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 591-617

20. A. Slavuj Pavletić, 2013, Posebni postupci oporezivanja PDV-om elektronički

obavljenih usluga, telekomunikacijskih usluga te usluga radijskog i televizijskog

emitiranja, RRiF, stručni članak UKD 336.2, Zagreb

III. STATISTIČKI, INTERNET I OSTALI IZVORI

21. Katedra za financijsko pravo i financijsku znanost (2012.), online:

http://www.pravokutnik.net/sites/default/files/skripte/poreznadodanuvrijednost.pdf

(16.4.2014.)

22. Ministarstvo financija RH (2013.),online:

http://www.poreznauprava.hr/PdviEu/Documents/Porez%20na%20dodanu%20vrijedno

st%20%20uvoz%20nakon%201.%20srpnja%202013.%20(21.06.2013.).pdf

(16.4.2014.)

23. Porezna Uprava (2013),online:

a) http://www.porezna-uprava.hr/HR_publikacije/Prirucnici_brosure/PDV_158.pdf

b)http://www.poreznauprava.hr/HR_publikacije/Lists/mislenje33/Display.aspx?id=1865

(16.4.2014.)

24. Poslovni dnevnik (2014), online:

http://www.poslovni.hr/leksikon/porez-na-dodanu-vrijednost-pdv-936

(13.5.2014.)

25. Europska komisija (2014) online:

http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/vat/how_vat_works/

rates/vat_rates_en.pdf

(13.5.2014)

26. Ekonomski institut Zagreb, (2011) online:

http://www.eizg.hr/hr-HR/Ucinak-ukidanja-nulte-stope-PDV-a-na-nejednakost-i-

siromastvo-624.aspx

54

POPIS TABLICA:

TABLICA 1. Stope PDV-a u EU 28(%)………………………………………….11-12

TABLICA 2. Pragovi isporuke propisani u državama članicama EU…………….32-33

TABLICA 3. Učinci ukidanja nulte stope na potrošnju po članu kućanstva po decilnim

razredima……………………………………………………………………………..50

55