SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET OSIJEK

Ana Peruzović, apsolvent

Sveučilišni diplomski studij

Smjer: Zootehnika

USKLAĐIVANJE ZAKONA O ZAŠTITI OKOLIŠA U POLJOPRIVREDI S PRAVNIM

AKTIMA EUROPSKE UNIJE

DIPLOMSKI RAD

Osijek, 2012.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET OSIJEK

Ana Peruzović, apsolvent

Sveučilišni diplomski studij

Smjer: Zootehnika

USKLAĐIVANJE ZAKONA O ZAŠTITI OKOLIŠA U POLJOPRIVREDI SA PRAVNIM

AKTIMA EUROPSKE UNIJE

DIPLOMSKI RAD

Povjerenstvo za obranu diplomskog rada:

prof. dr. sc. Jasna Šoštarić, predsjednik

Monika Marković, dipl. ing., voditelj

doc. dr. sc. Igor Kralik, član

Zahvaljujem svojoj obitelji na strpljenju, razumijevanju i podršci tijekom izrade ovog

diplomskog rada, kao i tijekom cijelog studiranja.

Posebno se zahvaljujem svojoj mentorici Moniki Marković na suradnji i pomoći

prilikom izrade ovog diplomskog rada, koja je također bila uz mene tijekom cijelog

studiranja, pružajući mi veliku podršku, a u određenim trenutcima me svojim

uspjesima i dodatno motivirala.

Zahvaljujem se prof. dr. Jasni Šoštarić na velikoj podršci i savjetima tijekom

studiranja.

Veliko hvala i doc. Igoru Kraliku za suradnju i pomoć pri provođenju istraživanja

putem ankete za potrebe izrade ovog diplomskog rada.

Također se zahvaljujem djelatnicima Hrvatske poljoprivredne komore, posebno

gospođi Danici Tadin, koji su mi pomogli prilikom provođenja ankete među

poljoprivrednim proizvođačima Splitsko-dalmatinske županije.

SADRŽAJ

1. UVOD 1

1.1. OPĆA OBILJEŽJA REPUBLIKE HRVATSKE 1

1.2. POGLAVLJE 11: POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVITAK 6

1.2.1. Ekonomske i pravne prilagodbe 9

1.3. PROGRAMI EUROPSKE UNIJE 10

1.4. ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA UVJETOVANO POLJOPRIVREDNIM

AKTIVNOSTIMA

12

1.5. PROJEKT KONTROLE ONEČIŠĆENJA U POLJOPRIVREDI 18

1.6. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA 19

1.6.1. Dobre poljoprivredne prakse u zaštiti tla 20

1.6.2. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti voda 21

1.6.3. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti zraka 23

1.6.4. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti životinja 23

1.7. POGLAVLJE 27 - OKOLIŠ 24

1.7.1. Politika zaštite okoliša u Europskoj uniji 25

1.7.2. Zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj 26

1.8. KYOTO PROTOKOL 27

1.9. GOTHENBURŠKI PROTOKOL 30

1.10. OBJEDINJENI NADZOR KONTROLE ONEČIŠĆENJA (IPPC) 31

2. MATERIJAL I METODE RADA 34

3. REZULTATI I RASPRAVA 35

4. ZAKLJUČAK 41

5. SAŽETAK 43

6. SUMMARY 44

7. LITERATURA 45

8. PRILOG 1. Anketni upitnik 50

1

1. UVOD

Republika Hrvatska nalazi se na pragu ulaska u Europsku uniju. Tijekom proteklog desetljeća

obavljene su razne pripreme, pristupni pregovori, a isto tako ispunjeni su i zadani uvjeti

kojima je Republika Hrvatska osigurala svoj ulazak u EU. Jedan od uvjeta je bila i prilagodba

poljoprivredne proizvodnje pravnim aktima i zakonima Europske unije kao i briga o očuvanju

okoliša zajedničkom politikom. Spomenuti pregovori sadržani su u poglavlju 11 –

Poljoprivreda i ruralni razvitak kao i poglavlju 27 – Okoliš. Cilj ovog diplomskog rada jest

proučiti problematiku s kojom se susreću poslovni subjekti koji se bave poljoprivrednom

proizvodnjom, kao i vlasnici manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Republici

Hrvatskoj, točnije na području Splitsko-dalmatinske županije, prilikom prilagodbe svoje

proizvodnje ili poljoprivrednog gospodarstva zakonima Europske unije, a s ciljem

ostvarivanja prava na izravna plaćanja (poticaje), te korištenja sredstava iz fondova Europske

unije.

1.1. OPĆA OBILJEŽJA HRVATSKE

Hrvatska ima prirodne i klimatske raznolikosti koje su joj omogućile raznovrsnu

poljoprivrednu proizvodnju s dugom tradicijom. Smještena je na jugoistoku Europe i pruža

se u obliku luka od Dunava na sjeveroistoku, do Istre na zapadu i uzduž jadranske obale do

Konavala na jugoistoku. Graniči na kopnu sa Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, Crnom

Gorom, Bosnom i Hercegovinom, te preko Jadranskog mora s Italijom, gdje ima izlaz na

Mediteransko more. Ukupna površina Republike Hrvatske iznosi 87 661km² (DZS, 2011.a),

od čega površina kopna iznosi 56 594 km², dok je morska površina 31 067 km². Od ukupno

4 290 612 stanovnika (DZS, 2011.b), 47,6% je ruralno stanovništvo. Zbog geografske i

reljefne raznolikosti postoji više tipova klime: kontinentalna klima u sjevernoj Hrvatskoj;

polu-planinska i planinska u središnjoj Hrvatskoj, te umjerena mediteranska klima u

jadranskom području (prosječno 2600 sunčanih sati godišnje).

2

Prostor Hrvatske dijeli se na tri velike prirodno-zemljopisne cjeline:

Panonski i peripanonski prostor – nalazi se na istočnom i sjeverozapadnom

dijelu Hrvatske. Prevladavaju nizine i brežuljkasti dijelovi, a najveći dio

površine iskorištava se za ratarsku i stočarsku proizvodnju. Na istoku Hrvatske

nalazi se Slavonija i Baranja, koju zbog svoje plodne nizine nazivaju „hrvatska

žitnica“. Na sjeverozapadu panonskog prostora razvijena je prehrambena

industrija.

Brdsko-planinski prostor – geografski spaja kontinentalnu i primorsku

Hrvatsku. Nalazi se u središnjoj Hrvatskoj i u njemu prevladavaju visoke gore i

planine. Područje je bogato šumom, te postoji tradicija u preradi i obradi drva.

Zbog očuvanih prirodnih resursa ima ogromne mogućnosti ekološke

proizvodnje i razvoja seoskog i zimskog turizma.

Jadranski prostor – je uski primorski pojas Hrvatske. Krškog je karaktera i

siromašan vodama tekućicama. U njemu prevladava mediteranska klima, te se

uzgajaju mediteranske kulture (masline, agrumi, vinova loza). Tradicionalno su

važni za ulov i preradu ribe.

Državni teritorij podijeljen je na dvadeset županija i grad Zagreb, koji su nositelji regionalne

samouprave. Društveno-politički okvir se promijenio u devedesetim godinama prošlog

stoljeća nizom događaja: osamostaljenjem i Domovinskim ratom, promjenama političkog

sustava, pretvorbom i privatizacijom gospodarstava. Kao posljedica ratnih okolnosti veliki

dijelovi državnoga teritorija ostali su onečišćeni minama i drugim opasnim tvarima. U

Hrvatskoj još uvijek ima 820 km² minski sumnjivih površina (AZO, 2011.a), što je velika

zapreka u oporavku većeg broja područja. Prema pedološkim značajkama Republika

Hrvatska je ubrojena u zemlje sa znatnim, ali ne i kvalitetnim fondom obradivog zemljišta. U

Hrvatskoj ima 1 077 403 ha korištenog poljoprivrednog zemljišta, od toga obiteljska

gospodarstva posjeduju 860 195 ha, a poslovni subjekti 217 208 ha. Poljoprivrednih

gospodarstava ima 449 896, od čega su 448 532 obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a

1 364 poslovnih subjekata koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom, s prosječnom

veličinom zemljišta 2,59 ha (DZS, 2003.).

O problematici i usitnjenosti poljoprivrednog zemljišta u svom radu iz 2003. god. Franić i

Žimbrek navode: „Hrvatska s oko 0,65 ha poljoprivrednog, odnosno 0,45 ha obradivog

zemljišta po stanovniku, ulazi u skupinu zemalja koje su razmjerno bogate poljoprivrednim

3

zemljištem, ali racionalno gospodarenje zemljištem otežavaju broji čimbenici: naslijeđeni

problemi usitnjenosti privatnog zemljišta, stalni gubitak poljoprivrednog zemljišta

urbanizacijom, donedavno nedefiniranim gospodarenjem državnim zemljištem, znatnim

udjelom neobrađenog i zapuštenog zemljišta“ (Franić i Žimbrek, 2003.).

Slika 1. Poljoprivredna površina po kategorijama korištenja (Izvor: DZS, 2010.)

U odnosu na Europsku uniju, u Hrvatskoj se koristi manje poljoprivrednog zemljišta po

gospodarstvu. Prevladavaju mala obiteljska gospodarstva koja proizvode uglavnom za

vlastite potrebe. Njihov je udio u tržnoj proizvodnji vrlo mali, čak 63% raspolaže s manje od

tri hektara. U zadnje vrijeme jačaju srednje velika gospodarstva, veličine od 20 do 300

hektara, koji imaju u posjedu oko 32% poljoprivrednog zemljišta. Njihovo značenje u tržnoj

prodaji je u porastu. Proizvodnjom i preradom hrane bavi se oko 2800 poduzeća (HGK,

2012.).

Tržna proizvodnja najviše je koncentrirana na velikim gospodarstvima koja najbrže rastu

zadnjih godina, te se uz primjenu modernih tehnologija i jako puno ulaganja i znanja, postižu

odlični rezultati. Oko dvije trećine ukupnog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu je

obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a preostalu trećinu čini državno vlasništvo.

Najveći dio od korištenog zemljišta se nalazi u Slavoniji, gdje se nalazi i najveći dio ukupnih

oraničnih površina. Brdsko-planinski prostor ima visoku zastupljenost livada i pašnjaka dok

vinogradi, maslinici i donekle voćnjaci u ukupnim površinama priobalja i otoka tradicionalno

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Oranice i

vrtovi

67,2%

Trajni

travnjaci

(livade i

pašnjaci)

25,9%

Voćnjaci

2,6%

Vinogradi

2,5%

Maslinici

1,3 %

Povrtnjaci

0,2%

Rasadnici

0,1%

4

imaju puno veći udio, nego u ostalim poljoprivrednim regijama. Na slici 1. prikazane su

poljoprivredne površine po kategoriji korištenja. Hrvatska je bogata prirodnim resursima koji

pogoduju razvoju poljoprivrede. Uspješno se uzgaja velik broj poljoprivrednih kultura,

počevši od žita i industrijskog bilja od grožđa za vino i mediteranskog voća i povrća (Slika

2.).

Slika 2. Ukupno zasijane površine u Republici Hrvatskoj (Izvor: DZS, 2010.)

U ratarskoj proizvodnji, najznačajnije mjesto zauzima proizvodnja žitarica. Dominantne

kulture su kukuruz i pšenica, a pored njih je i visoka proizvodnja ječma. Hrvatska je

samodostatna u proizvodnji žitarica, razlog je veća proizvodnja od ukupne domaće potrošnje.

Vrlo važna poljoprivredna grana u Hrvatskoj je stočarstvo, u koju su uključeni brojni

proizvođači . Prema podatcima iz Hrvatske poljoprivredne komore iz 2011. godine čini 44%

ukupne poljoprivredne proizvodnje. Najveći udio imaju obiteljska gospodarstva, kao i u

ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Posjeduju više od 81,1% ukupnog stočnog fonda, te oko

78% obradive zemlje (HPK, 2011.). Hrvatsko stočarstvo ima bogatu genetsku raznolikost,

ogleda se u postojanju velikog broja izvornih pasmina i populacije domaćih životinja,

prilagođenih uvjetima lokalnog okoliša. Najznačajnija grana stočarstva je govedarstvo, koja

je ujedno i najznačajnija grana poljoprivredne proizvodnje. Vezana je uz poljoprivrednu

proizvodnju jer su goveda veliki potrošači biljnih proizvoda. Pasmine Simmental ima oko

75% i predstavlja temelj kvalitetne proizvodnje u hrvatskoj. Koriste se i pasmine Holstein i

0

10

20

30

40

50

60

70

Žitarice

65,0%

Industrijsko

bilje 14,0 %

Zelena krma

s oranica i

vrtova

14,0%

Korjenasti i

gomoljasti

usjevi 4,2 %

Mahunarke

za suho zrno

i povrće

1,4%

Ugari 1,3% Ostali usjevi

0,1%

5

Brown. (HPK, 2011.) Ovčarstvo ima višestoljetnu tradiciju, klimatski uvjeti i prostrani

pašnjaci omogućili su nastanak izvornih pasmina, koje su prilagođene okolišu.

Tablica 1. Indeksi poljoprivredne proizvodnje (Izvor: DZS, 2010.)

Godina

Pšenica, t Kukuruz, t Živa stoka i perad, tisuća, '000

ukupno

tisuća,

'000

po

hektaru

Ukupno

tisuća,

'000

Po

hektaru

goved

a

svinje ovce perad

2006. 805 4,6 1 935 6,5 483 1 489 680 10 088

2007. 812 4,6 1 425 4,9 467 1 348 646 10 053

2008. 858 5,5 2 505 8,0 454 1 104 643 10 015

2009. 936 5,2 2 183 7,4 447 1 250 619 10 787

2010. 681 4,0 2 068 7,0 444 1 231 630 9 470

Ovčje mlijeko se najviše proizvodi na jadranskom području (otok Pag, Cres), te je povezano s

tradicijskom preradom (sir). Intenzivna kozarska proizvodnja za proizvodnju mlijeka i mesa

smještena je u području sjeverozapadne Hrvatske. Danas se u Hrvatskoj uzgaja oko 80 000

koza. Svinjogojstvo ima dugu tradiciju, obuhvaća 35,9% stočarske proizvodnje i 14,2%

ukupne poljoprivredne proizvodnje (HPK, 2011.). Usko je povezano s uzgojem kukuruza,

tako da je proizvodnja najviše koncentrirana u Panonskoj nizini. Kao i većina poljoprivredne

proizvodnje većinom je organizirano u male proizvodne jedinice, na obiteljskim

gospodarstvima (1-5 krmača). Peradarska proizvodnja je važna grana stočarske proizvodnje,

koja proizvodi kvalitetnu i jeftinu hranu (piletina i jaja), te predstavlja granu stočarstva u

kojoj je uvedena visoka tehnologija proizvodnje. Čini 7% ukupne poljoprivredne

proizvodnje, a 18% stočne proizvodnje. Hrvatska je samodostatna u peradarstvu (HPK,

2011.).

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja s bogatim i raznovrsnim šumskim fondom koji prekriva

47% ukupnog teritorija, a ukupna površina šuma i šumskih teritorija iznosi 2,6 milijun

hektara. (Hrvatske šume, 2009.) To je od posebne važnosti, jer šume imaju nezamjenjivu

ekološku vrijednost zbog regulacije klimatskih značajki, ublažavanja efekta staklenika,

zaštite kvalitete vode i tla, zaštite od erozije, te očuvanja biološke raznolikosti. Najviši

6

postotak šuma na jedinici površine ima gorska Hrvatska. Rijeke na području Hrvatske

pripadaju jadranskom i crnomorskom slijevu.

1.2. POGLAVLJE 11: POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVITAK

Kao buduća članica Europske unije (EU), Hrvatska treba uskladiti svoje zakonodavstvo,

pravila i procedure sa zakonodavstvom sadržanim u tzv. “acquis communautaire“ (pravna

stečevina). Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će provoditi Zajedničku poljoprivrednu

politiku (ZPP), koja regulira proizvodnju i prodaju poljoprivredno – prehrambenih proizvoda.

Cilj politike je osigurati kvalitetu proizvoda uz prihvatljive cijene, pridonijeti zdravstvenoj

ispravnosti proizvoda, očuvati ruralno nasljeđe, te poljoprivrednicima osigurati stabilan

dohodak. Prilagodba zakona će biti manji problem u odnosu na prilagodbu stručnjaka, koji će

ih trebati primijeniti. Zbog toga je važno obrazovati stručnjake za ZPP, koji će se nositi s

izazovima u pregovorima i prilagodbi koje nas očekuju. Od 2005. godine primjenjuje se

reformirana ZPP-a, osnova je prijelaz s individualnih plaćanja za stočarstvo i ratarstvo, na

jedinstvena plaćanja po gospodarstvu (Single Payment System – SPS), ako udovoljavaju

uvjetima zaštite okoliša, zaštite zdravlja i dobrobiti životinja i uvjetima dobre poljoprivredne

prakse. Poljoprivrednici su na taj način slobodni proizvoditi što žele, te svoju proizvodnju

mogu orijentirati prema potrebama tržišta. “Republika Hrvatska, u usporedbi s većinom

drugih tranzicijski zemalja, kasni s pripremama za buduće priključenje EU. Uzroci takvom

stanju jesu objektivne, nedavne povijesne okolnosti, ali i subjektivna spora politička

(ne)opredijeljenost za tu opciju. U novije vrijeme, a posebice nakon potpisivanja Sporazuma

o stabilizaciji i pridruživanju (SSP-a) aktivnosti su se pojačale“ (Franić i Žimbrek, 2003.).

Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska započinje pregovore s

državama koje su već potpisale SSP radi regionalne suradnje, a čiji je cilj povećanje opsega

suradnje među tim zemljama. Pregovori u području poljoprivrede vođeni su oko uvjeta i

vremenskog razdoblja za usvajanje i primjenu europskog zakonodavstva. Pregovaralo se o

visini i načinu isplate izravnih plaćanja, načinu potpore ruralnom razvoju, proizvodnim

kvotama i prijelaznim mjerama, koji će uzimajući u obzir specifične okolnosti zemlje

kandidatkinje, omogućiti lakšu integraciju u EU.

Poljoprivreda i ruralni razvitak jedno je od 35 tematskih poglavlja. Skraćeni sažetak

poglavlja glasi: „Cilj usklađivanja u ovom području jest osigurati stabilnu opskrbu

7

kvalitetnom hranom po pristupačnim cijenama, istovremeno omogućujući poljoprivrednicima

odgovarajući prihod. Naglasak je i na poticanju ruralnog razvoja i turizma, promociji

tradicionalnih ruralnih obrta i kvalitetnih autohtonih proizvoda, uz brigu za očuvanje okoliša.

Hrvatska će nakon ulaska u Europsku uniju zadržati sličnu razinu postojećih izravnih

plaćanja po godini (između 300 i 400 milijuna eura). Pritom će se udio iz nacionalnog

proračuna postupno smanjivati dok će se svake godine povećavati udio kojim Europska unija

iz svojih poljoprivrednih fondova sudjeluje u cjelokupnom iznosu za izravna plaćanja. Za

financiranje mjera ruralnog razvoja Hrvatskoj će unutar poljoprivrednih fondova biti na

raspolaganju dodatna značajna sredstva. Nadalje, povrh iznosa predviđenih za izravna

plaćanja i ruralni razvoj, Hrvatskoj će biti dostupno i oko 10 milijuna eura na godišnjoj razini

za financiranje programa u vinogradarstvu te 9,6 milijuna eura u narednom desetogodišnjem

razdoblju za minirane i minski sumnjive površine, koje nakon razminiranja budu vraćene u

funkciju poljoprivrede. Pristupanjem Uniji počet će se primjenjivati sustav jedinstvenog

plaćanja po gospodarstvu, pri čemu se zadržavaju vezana plaćanja za krave dojilje (105 tisuća

grla), te ovce i koze (542 tisuće grla), u kojem će se poticati poštivanje dobre poljoprivredne

prakse i ekoloških uvjeta proizvodnje. Hrvatskoj je odobreno prijelazno razdoblje do 2018.

god. za prilagodbu uvjetima dobre poljoprivredne prakse i ekoloških uvjeta proizvodnje. Tri

godine od pristupanja Uniji Hrvatska ima pravo isplaćivati određene nacionalne potpore, koje

nisu dio zajedničke politike Europske unije, za šećernu repu, ekstra djevičansko i djevičansko

maslinovo ulje, duhan, mliječne krave i rasplodne krmače. Imat ćemo i pravo korištenja

nacionalne rezerve, tj. utvrđivanja dodatnih prava na plaćanje u pojedinim osjetljivim

sektorima, i to za proizvodnju mlijeka, tov goveda, ovce i koze i proizvodnju duhana.

Hrvatskoj je odobrena mogućnost da u roku od dvanaest mjeseci od dana pristupanja na

razini Unije registrira i zaštiti poljoprivredne i prehrambene proizvode već registrirane i

zaštićene na nacionalnoj razni oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla ili

tradicionalnog ugleda (npr. Istarski pršut i sl.)“(MVEP, 2011.b).

Ako država kandidatkinja iz opravdanih razloga ne može u potpunosti primijeniti pravnu

stečevinu u pojedinim pregovorima, može tražiti tzv. prijelazna razdoblja, odnosno dodatno

vrijeme za usklađivanje zakonodavstva. U rijetkim slučajevima mogu biti odobrena izuzeća

(derogacije), kao trajna istupanja od primjene pravne stečevine na određenom području.

Hrvatskoj je odobreno prijelazno razdoblje do 2018. god. da se prilagodi uvjetima vezanima

za dobru poljoprivrednu praksu i ekološke uvjete proizvodnje, u kojem će poljoprivrednik

ostvarivati pravo na poticaje čak i ako se ne bude pridržavao određenih propisa. Zbog toga je

8

nužno provođenje određenih mjera unaprjeđenja u zaštiti okoliša te usklađivanje s

standardima Europske unije kako bi bila konkurentnija te spremno dočekala izazove tržišne

ekonomije i budućeg članstva. Tijekom pregovora prihvaćeni su brojni hrvatski zahtjevi i to u

sljedećim područjima: izravna plaćanja i ostale potpore, trgovinski mehanizmi, uređenje

tržišta, politika kvalitete i ruralni razvoj. Utvrđeno je referentno razdoblje, od 2005. - 2007.

god. za biljnu i stočarsku proizvodnju, koje služi za izračunavanje financijske omotnice za

izravna plaćanja, koja će biti dostupna nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. U izračun

financijske omotnice za izravna plaćanja su uključena i minski sumnjiva poljoprivredna

zemljišta, koja se nisu mogla koristiti u referentnom razdoblju, u tu svrhu je predviđena svota

od 9,6 milijuna dolara (MVEP, 2011.a).

Hrvatski sabor je 2011. god. donio Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju

(NN 124/11), te se njime uređuju pitanja izravnih plaćanja, mjera ruralnog razvoja, posebnih

potpora poljoprivredi, upravnog i inspekcijskog nadzora i kaznenih odredbi. Za učinkovitu

primjenu ZPP-a u Hrvatskoj, osnovana je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i

ruralnom razvoju, koja će provoditi mjere nacionalnih potpora i pretpristupnih programa.

Poljoprivrednik će trebati ispuniti određene uvjete kako bi ostvario prava na izravna plaćanja

(poticaje), odnosno poštivati pravila višestruke sukladnosti (eng. cross compliance), koja se

sastoji od dva dijela. Prvi su propisi vezani za zaštitu okoliša, zdravlje ljudi, životinja i bilja

te dobrobiti životinja i oni su obavezni. Drugi dio čine uvjeti dobre poljoprivredne i okolišne

prakse, kao što su zaštita tla primjerenim mjerama, upravljanje žetvenim ostatcima, zaštita

vode od onečišćenja i slično. Uvjeti višestruke sukladnosti minimalni su zahtjevi upravljanja

na poljoprivrednim gospodarstvima, odnosno obavezni postupci kojih se poljoprivredna

gospodarstva moraju pridržavati pri obavljanju poljoprivredne djelatnosti. Ti uvjeti se uvode

zbog provođenja već postojećih uredbi EU i hrvatskih propisa u području zaštite prirode i

okoliša te zaštite zdravlja ljudi i životinja u poljoprivrednoj proizvodnji, s ciljem promicanja

održive proizvodnje. Hrvatska je osigurala postupno usklađivanje s propisima višestruke

sukladnosti, na način da:

uvjeti glede zaštite okoliša, javnog zdravlja i zdravlja životinja te označavanja i

registracije životinja postanu obveza u ostvarivanju prava na izravna plaćanja od

siječnja 2014. godine;

uvjeti glede javnog zdravlja te zdravlja životinja i bilja, kao i izvješćivanja o

bolestima postanu obveza u ostvarivanju prava na izravna plaćanja od 1. siječnja

2016. godine;

9

uvjeti glede dobrobiti životinja postanu obveza u ostvarivanju prava na izravna

plaćanja od 1. siječnja 2018. godine (MVEP, 2011.a).

Uvjeti višestruke sukladnosti regulirani su Zakonom o državnoj potpori u poljoprivredi i

ruralnom razvoju (NN 83/09; 153/09; 06/10; 124/11), Pravilnikom o uvjetima višestruke

sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji (NN 10/10) i Pravilnikom o sustavu savjetovanja

poljoprivrednika vezano uz višestruku sukladnost (NN 22/10).

Putem specijaliziranih programa savjetodavne službe provodi se edukacija korisnika, također

razvijaju se administrativni kapaciteti unutar MPRRR-a, za kontrolu primjene višestruke

sukladnosti. Poštivanje pravila kontrolirati će inspekcija, a ukoliko se poljoprivrednici ne

budu pridržavali propisanih uvjeta, smanjiti će im se plaćanja.

1.2.1. Ekonomske i pravne prilagodbe

U procesu prilagodbe Hrvatska će trebati prihvatiti liberalizaciju uvoza proizvoda podrijetlom

iz EU, uz nastojanje da zadrži određene povlastice. Na temelju dijagnoze prema poznatim

odrednicama EU, navodi se lista nužnih provedbenih preporuka, posebno po pitanju

konkurentnosti, ograničenja njezina povećanja, ruralnog razvoja, održivog gospodarenja u

poljoprivredi i zaštiti okoliša. U prošlosti je stupanj zaštite poljoprivrede bio visok, te se

smatra da će poljoprivreda biti najosjetljivija na liberalizaciju. Ciljevi domaće poljoprivredne

politike su osigurati prehrambenu sigurnost stanovništva i to sa što više domaćih proizvoda,

zatim povećati konkurentnost poljoprivrede na svjetskom tržištu, te zaštita i razvoj ruralnog

prostora. Obzirom na liberalizaciju hrvatskog tržišta, Vlada RH povećala je poljoprivredni

proračun, kako bi se utjecalo na ublažavanje negativnih učinaka očekivanog pogoršanja robne

razmjene u poljoprivredi, te kako bi se osiguralo vrijeme za prilagodbu domaćih proizvođača

na novonastale uvjete i podiglo razinu domaće konkurentnosti (MVEP, 2008.). Hrvatska

poljoprivredna politika je mješavina gospodarskih mjera i socijalne zaštite. Poticaji u

poljoprivredi isplaćuju se poljoprivrednicima koji su evidentirani u Upisniku i sustavu

AKORD po jedinici površine poljoprivrednog zemljišta (ha) što je usklađeno sa Zajedničkom

poljoprivrednom politikom EU. Europska unija od zemalja korisnica zahtjeva provedbu

gospodarskih reformi i međusobnu suradnju na regionalnoj osnovi, a za uzvrat daje određene

pogodnosti, kao trgovinske mjere kojima otvara svoje tržište s ciljem povećanja izvoza,

inozemnih ulaganja i gospodarske stabilnosti. Ulaskom u punopravno članstvo potpuno će se

ukinuti carine i sve trgovinske barijere. Za poljoprivredno-prehrambene proizvode to znači

10

bescarinski pristup domaćih proizvoda na tržište EU, koje ima 500 milijuna potrošača, te

kvantitativna ograničenja za osjetljive proizvode. Hrvatska također prihvaća postupnu

liberalizaciju uvoza proizvoda podrijetlom iz EU tijekom prijelaznog razdoblja, ovisno o

osjetljivosti proizvoda. Odvojeno se vode pregovori za poljoprivredne proizvode, prerađevine

i vino. Također se vode pregovori koji se odnose na prilagodbu poljoprivredne proizvodnje u

izravnim plaćanjima poljoprivrednicima, te kvote za mliječne proizvode i šećernu repu. Nove

članice će moći koristiti mjere izravnog plaćanja u poticanju svojih poljoprivrednika, ali u

manjoj mjeri.

1.3. PROGRAMI EUROPSKE UNIJE

Hrvatska je od 1996. -2000. god. bila korisnica programa OBNOVA, a od 2001. – 2004. god.

korisnicom programa CARDS. Oba programa su namijenjena državama koje nemaju status

kandidatkinje za članstvo u EU. Nakon stjecanja statusa 2004. god. Hrvatska postaje

korisnicom pretpristupnih programa: PHARE, ISPA i SAPARD. Pretpristupni programi

usmjereni su na pružanje financijske i tehničke pomoći zemljama kandidatkinjama u procesu

priprema za punopravno članstvo. PHARE program pomaže u izgradnji institucija državne

uprave, jačanje ekonomske i socijalne kohezije te industrijsko rekonstruiranje. ISPA program

pruža potporu u prilagodbama u području prometa i zaštite okoliša, financiranjem ključnih

infrastrukturnih projekata. PHARE i ISPA su prvenstveno namijenjeni javnom sektoru, dok

predlagatelji projekata kojim se traži (su)financiranje iz SAPARD programa mogu biti tijela

iz privatnog sektora (SDU, 2011.a)

SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development) je

usmjeren na projekte ruralnog razvoja te na modernizaciju i rekonstruiranje poljoprivrednog

sektora, provedbom:

Mjere 1. kroz unapređivanje kakvoće proizvoda, smanjivanje troškova

proizvodnje, povećanje konkurentnosti, moderniziranje sustava proizvodnje,

smanjivanje onečišćenja okoliša te dostizanjem higijenskih, veterinarskih i

okolišnih standarda EU-a;

Mjere 2. kroz modernizaciju pogona za preradu poljoprivredno-prehrambenih

proizvoda, unaprjeđenjem upravljanja životinjskim otpadom, povećanjem

11

konkurentnosti na tržištu i dostizanjem higijenskih, veterinarskih i okolišnih

standarda EU-a;

Mjere 3. kroz razvitak i unaprjeđenje osnovne infrastrukture za poticanje

gospodarskih i društvenih aktivnosti za uravnotežen rad, unapređenjem uvjeta

života i rada u ruralnom području te unapređenjem ruralne depopulacijske

situacije u poticanju stanovništva da ostane i/ili se vrati na ruralna područja;

Mjere 4. osiguravanjem vanjskih stručnjaka, informacijskih i promotivnih

aktivnosti, održavanjem seminara, studijskih putovanja, te ostalih potrebnih

potpora vezanih uz edukaciju (MVEP, 2011.b).

Europska komisija je 2004. god. predložila uvođenje jedinstvenog fonda za pretpristupnu

pomoć IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance). Program IPA je zamijenio dosadašnje

programe CARDS, PHARE, ISPA I SAPARD te vrijedi za proračunsko razdoblje od 2007. –

2013. god. Financijska vrijednost programa IPA za sedmogodišnje razdoblje iznosi 11,468

milijardi eura (SDU, 2011.b). Osnovni cilj IPA programa je pomoć državama

kandidatkinjama u usklađivanju i provedbi pravne stečevine EU, te priprema za korištenje

Strukturnih fondova. IPA se sastoji od pet komponenti: I – Tranzicija i jačanje institucija, II –

Prekogranična suradnja, III – Regionalni razvoj, IV – Razvoj ljudskih resursa, V – Ruralni

razvoj. Program SAPARD je zamijenjen 5. komponentom IPA – ruralni razvoj (IPARD-om)

(SDU, 2011.b).

Republika Hrvatska je 2007. godine donijela Zakon o potvrđivanju okvirnog sporazuma

između Vlade RH i Komisije europskih zajednica o pravilima za suradnju u svezi financijske

pomoći europske zajednice RH u provedbi pomoći u okviru Instrumenta pretpristupne

pomoći (IPA), te na taj način poduzima potrebne korake kako bi se osigurala izvršavanje svih

aktivnosti pomoći i provedbu povezanih programa.

Dobivanje novca iz pretpristupnog fonda IPARD uvjetovano je sa legalizacijom

poljoprivrednih objekata. Republika Hrvatska je donijela Zakon o legalizaciji bespravno

izgrađenih objekata (NN 90/11), a pretpostavka je da u Hrvatskoj ima oko 90% nezakonitih

poljoprivrednih objekata te da se radi o oko 100 000 nezakonitih poljoprivrednih objekata.

Većina državnih potpora i EU fondova kreirana je tako da poljoprivrednici s malim

površinama odmah „ispadaju iz igre“, te se smatra da mala poljoprivredna gospodarstva,

kojih je oko 95%, nemaju budućnost u Europskoj uniji.

12

„Okrupnjavanje poljoprivrednih površina, s gospodarske točke gledišta, ima za cilj jačanje

ruralnih područja. Međutim, usmjeravanje prema intenzivnoj poljoprivredi treba biti

popraćeno kvalitetnim poljoprivredno–okolišnim programima kako bi se postigao kompromis

između ekonomski isplativoga i održivoga gospodarenja“(AZO, 2011.).

Nakon ulaska u Europsku uniju, Hrvatska će moći koristiti Kohezijski fond, kojim se

financiraju veliki infrastrukturni projekti, na području prometa, zaštite okoliša, u svrhu

postizanja gospodarske i socijalne kohezije EU, te poticanja održivog razvoja. Vrijednost mu

je oko 55 milijardi eura, a korisnici imaju pravo na sufinanciranje projekta u iznosu od 85%.

Pravo na fond imaju države članice čiji je bruto društveni proizvod ispod 90% prosjeka

Europske zajednice (SDU, 2011.c). Kohezijski fond financira:

okolišne infrastrukture s ciljem preuzimanja EU standarda zaštite okoliša;

učinkovito korištenje energije i korištenje obnovljivih izvora energije;

transportne infrastrukture koja doprinosi okolišno održivom prometu i sl.

„Hrvatskoj je za drugu polovicu 2013. godine iz proračuna EU-a namijenjeno 687,5 milijuna

eura, od toga najviše iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda. Uplate Hrvatske u proračun

EU-a u istom razdoblju procijenjene su na 267,7 milijuna eura, što Hrvatsku čini neto

primateljicom proračunskih sredstava Unije, tj. državom koja iz proračuna Europske unije

više dobiva nego što u njega uplaćuje“ (MVEP, 2011.a).

1.4. ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA UVJETOVANO POLJOPRIVREDNIM

AKTIVNOSTIMA

Poljoprivredna proizvodnja opskrbljuje prehrambene namirnice za ljude, hranu za stoku i

sirovine za industriju. Također „proizvodi“ prirodu (biološku raznolikost i krajobraz), te

okoliš. Važan je čimbenik onečišćenja, odnosno očuvanja kakvoće vode, tla i zraka te

stabilnosti klime. Poljoprivredne površine se sve više šire zbog rastućih potreba za

proizvodnjom hrane, što dovodi do povećanog pritiska na okoliš.

„Dostupni podaci ukazuju na pretpostavku da poljoprivreda u Republici Hrvatskoj do sada

nije bila ozbiljan onečišćivač tala i okoliša, što se može zahvaliti činjenici da biljnu

proizvodnju u nas označava razmjerno niska razina uporabe sredstava za zaštitu bilja i

mineralnih gnojiva u privatnom sektoru (25% od zapadnoeuropskog prosjeka), a razina

13

njihovih korištenja na površinama bivših industrijskih kombinata je bila slična onima u

razvijenom svijetu“ (Marković, 2007.).

Poljoprivreda ima pozitivne i negativne utjecaje na okoliš:

održiva poljoprivreda pomaže pri očuvanju zemljišta, prevenciji od poplava,

apsorpciji ugljika iz atmosfere;

neodrživa poljoprivreda izaziva degradaciju zemljišta, smanjenje biološke

raznolikosti i onečišćenje zraka i vode.

Najvažniji uzroci onečišćenja proizlaze iz:

sustava intenzivne poljoprivrede i emisije metana i amonijaka;

zagađenja vode i tla uslijed akumulacije stajskog gnojiva;

eutrofikacije i kontaminacije patogenim organizmima.

Posljedice intenzivne proizvodnje dolaze uslijed proizvodnje i uporabe mineralnih gnojiva,

pesticida, veterinarskih preparata, hormona, te primjenom teške mehanizacije. Intenzivna

poljoprivreda, uz industriju i promet, je najveći zagađivač okoliša, posebno ako se

nekontrolirano koriste agrokemikalije. Primjenom agrokemikalija dolazi do emisija u zrak

(NH3, N2, CH4, SO2 ,CO2), emisija u vodu (NO3-, NH4

+, K+, HPO42-, H2PO4

-, SO42-) i ostataka

pesticida koji su akumulirani u biljkama ili isprani u pitku vodu ( Bertić, 2011.). Upravo zbog

toga, gnojivo treba biti primijenjeno u pravo vrijeme i u odgovarajućim količinama.

„Potrošnja sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj ustalila se na količini od oko 3300 t aktivne

tvari godišnje, od toga na insekticide otpada 5-6%, na fungicide i herbicide 50-60%, a

vrijednost utrošenih sredstava iznosi 55 milijuna dolara“ (AZO, 2005.).

Intenzivna poljoprivreda dovodi do fizikalnih, kemijskih i bioloških promjena tla. Fizikalna

svojstva se mijenjaju zbog primjene teške mehanizacije, uslijed čega dolazi do narušavanja

strukture tla i nepovoljnih vodo – zračnih odnosa. Promjena kemijskih svojstava dovodi do

zakiseljavanja, pada sadržaja humusa, onečišćenja tla pesticidima i teškim metalima.

Negativne promjene kemijskih i fizikalnih svojstava dovode do promjene bioloških svojstava

tla; dolazi do smanjenja mikroorganizama, koji su neophodni za procese mineralizacije

elemenata u tlu, što dovodi do eutrofikacije, zagađenja pitkih voda i utjecaja na zdravlje ljudi

i životinja. „Onečišćenje tla i voda koje potječe iz poljoprivredne proizvodnje ne prati se

sustavno. Zakiseljavanje kiselim kišama, te intenzivnom gnojidbom mineralnim i organskim

14

gnojivima, kao i ono geogenog podrijetla, prisutno je na oko 29% tala u Republici Hrvatskoj“

(AZO, 2007.).

Podzemne i površinske vode zagađuju se neodgovarajućom upotrebom pesticida i gnojiva,

lošim upravljanjem stajskim gnojem, neefikasnom praksom u industriji prerade hrane.

Zagađenje podzemnih voda teškim metalima, nitratima, nitritima, fosfatima, pesticidima i

policikličkim aromatskim ugljikovodicima jedan je od najvećih problema. Velik problem je

ispiranje dušika u obliku nitrata i nitrita, koji se u tlo unose mineralnim gnojivima i kiselim

kišama. Nagomilavanje nitratnog dušika (N-NO3) u tlu ima velik utjecaj na pojačano

ispiranje i kontaminaciju okolnih vodotokova i podzemnih voda, a nakupljanje u hrani štetno

djeluje na ljude i životinje. Prema Agenciji za zaštitu okoliša iz 2007. god. koncentracija

nitrata bilježi lagani rast, ali je još uvijek ispod granice maksimalno dozvoljene koncentracije

(Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće NN 182/04). Obzirom da se 90% javne

vodoopskrbe u Hrvatskoj koristi podzemnim vodama kao izvorom vode za piće, te da je dio

stanovništva (oko 24%) priključeno na privatne izvore koji nisu u sustavu kontrole kakvoće

vode, od iznimne je važnosti ogovarajuća upotreba gnojiva u poljoprivredi.

Od mineralnih gnojiva u Hrvatskoj se najčešće koristi urea. Njenom upotrebom može doći do

znatnih gubitaka dušika, posebno ako se ne primjenjuje za oblačnog vremena, pri nižim

temperaturama, te ako se ne unese u tlo brzo. Tada dolazi do „isparavanja“ amonijaka i na taj

način se može izgubiti i do 60% dušika. Obzirom da neki od proizvođača nisu upoznati s tim,

dolazi do neučinkovitog korištenja uree. Ratarstvo i stočarstvo izazivaju oslobađanje velike

količine amonijaka, koji zagađuje zrak. On se i prirodno nalazi u okolišu, ali u malim

količinama, koje nastaju razgradnjom organske tvari. Sudjeluje u procesu nastajanja kiselih

kiša, te uzrokuje poremećaj prirodne ravnoteže u okolišu (eutrofikacija, zakiseljavanje).

Dominantan izvor emisije amonijaka je poljoprivreda, uporabom organskih i mineralnih

gnojiva. U ukupnoj emisiji amonijaka poljoprivreda doprinosi sa oko 80%. Ostali značajni

izvori su septičke jame 8,7% i proizvodni procesi (proizvodnja amonijaka, dušične kiseline i

mineralnih gnojiva) s udjelom od 4,5% (AZO, 2011.b). Potrošnja mineralnih gnojiva u

Hrvatskoj varira od 400 do 500 tisuća tona mineralnih gnojiva godišnje (Slika 3.), što je malo

manja potrošnja od one iz 1991. god. Količina gnojiva po jedinici poljoprivredne površine

iznosi oko 158 kg/ha, a po jedinici obradivih površina 251 kg/ha mineralnih gnojiva godišnje

(AZO, 2005.). Ovo su razmjerno male količine, ali u pojedinim dijelovima Hrvatske postoje

znatne razlike. U Osječko–baranjskoj županiji je najveća ukupna potrošnja mineralnih

gnojiva, a u Dubrovačko–neretvanskoj najmanja. Procjenjuje se da se s organskom

15

gnojidbom primjenjuje oko 65 000 t dušika i oko 33 000 fosfora (P2O5) na godinu (AZO,

2007.).

Stočne farme općenito imaju velike utjecaje na okolinu, a oni mogu biti:

direktni (emisija plinova, onečišćenje i degradacija zemljišta)

indirektni ( proizvodnja žitarica i stočne hrane potrebne za hranidbu stoke)

Gospodarstva koja imaju veći broj uvjetnih grla/ha, višak stajskog gnoja trebaju zbrinuti

gnojidbom poljoprivrednih površina drugog vlasnika ili preradom stajskog gnoja u bioplin,

kompost ili supstrat. U skladu s načelima dobre poljoprivredne prakse, koja stupa na snagu

danom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, najveća dopuštena količina u početnom

četverogodišnjem razdoblju kojom se mogu gnojiti poljoprivredne površine iznosi 210 kg

dušika/ha godišnje. Nakon toga se uvodi trajno ograničenje koje iznosi 170 kg dušika/ha

godišnje (APCP, 2009.).

Slika 3. Potrošnja mineralnih gnojiva (Izvor: AFZ, Zavod za opću proizvodnju bilja)

Nitratna direktiva 91/676/EEC je jedna od najvažnijih komponenti dobre poljoprivredne

prakse, koja se odnosi na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora.

Osim što ograničava unos dušika u tlo kako bi se izbjeglo onečišćenje voda, ona također

propisuje uvjete primjene gnojiva životinjskog podrijetla, način i trajanje njegova

skladištenja, vrijeme i način primjene i sl.

Pravilno gospodarenje gnojivom u skladu s Nitratnom direktivom je kriterij koji moraju

poštivati svi korisnici koji ulažu u sektor mljekarstva, govedarstva, svinjogojstva i

16

peradarstva, a dio je standarda zaštite okoliša. Potrebno je osigurati kapacitet i konstrukciju

spremnika za stajski gnoj, na način da se spriječi istjecanje i prodiranje u podzemne vode,

tekućine koju sadrži stajski gnoj (gnojnica). Stajski gnoj skladišti se na uređenim gnojištima:

platoima za kruti stajski gnoj, gnojišnim jamama, lagunama, jamama za gnojnicu, ili u

drugim spremnicima. Ti spremnici moraju biti vodonepropusni, tako da ne dođe do

izlijevanja, ispiranja ili otjecanja stajskog gnoja u okoliš, kao i onečišćenja podzemnih i

površinskih voda. Tekući dio stajskog gnoja mora biti prikupljen u vodonepropusne gnojne

jame iz kojih ne smije biti istjecanja u podzemne ili površinske vode. Spremnici također

moraju svojom veličinom zadovoljiti prikupljanje gnoja za šestomjesečno razdoblje, s time da

je za jedno uvjetno grlo potrebno osigurati:

za kruti stajski gnoj najmanje 4 m² površine spremnika uz visinu nakupine gnoja od 2

m odnosno 8 m³ prostora spremnika za kruti stajski gnoj, ako je visina hrpe manja od

2 metra, a za gnojnicu spremnik od 2 m³,

za skladištenje gnojavke 10 m³ za lagune.

Na količinu stajskog gnoja se uvelike može utjecati s pravilnom hranidbom domaćih

životinja. To se postiže smanjenjem količine nutrijenata (N, P) koji se izlučuje sukcesivnom

hranidbom i to:

za N, niži sadržaj sirovog proteina, podržanog optimalnom količinom aminokiselina

iz hrane i/ili dodataka hrani;

za P, niži ukupni P. Potrebni su visokoprobavljivi neorganski fosfati i/ili enzim

fitaza.

Što se tiče prilagodbe na Uredbu o nitratima, najveći problem su veliki financijski troškovi

izgradnje odgovarajućih skladišnih kapaciteta za gnojivo. Najveći broj gospodarstava su ona

sa 2 uvjetna grla (UG)/gospodarstvu, koja nemaju spremnike za stajski gnoj, a u Hrvatskoj se

uzgaja 740 000 UG. Zbog toga bi se sukladno mjerilima za poštivanje odredbi Nitratne

direktive, trebalo izgraditi 6 milijuna m3 spremnika za stajski gnoj. Stoga je potrebno

osigurati dodatna financijska sredstva i prijelazno razdoblje potrebno za izgradnju (četiri

godine od ulaska) (Vlada RH, 2008.a). Globalni fond za zaštitu okoliša preko Svjetske banke

Hrvatskoj je odobrio darovnicu za provedbu „Projekta kontrole onečišćenja u poljoprivredi“.

Projektom će se demonstrirati i promovirati mjere dobre poljoprivredne prakse u ratarskoj i

stočarskoj proizvodnji, pri čemu će određeni broj proizvođača dobiti financijska sredstva za

izgradnju suvremenih sustava za zbrinjavanje stajskog gnojiva.

17

Vezano za to, Sabor Republike Hrvatske donosi Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla NN

163/03, 40/07. Članak 11 toga zakona govori o korištenju gnojiva u skladu s načelima dobre

poljoprivredne prakse. Ovaj zakon stupa na snagu danom ulaska Hrvatske u EU, ali je

obavezna primjena na područjima koja će se, temeljem Zakona o vodama NN 153/09,

130/11, biti proglašena ranjivim područjima.

Poljoprivredno-prehrambena proizvodnja također utječe na klimatske promjene obzirom na

to da dovodi do emisije plinova koji izazivaju efekt staklenika.. Sudjeluje s oko 10,5% u

ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj, no s obzirom na vertikalnu povezanost s

industrijom taj postotak je puno veći (Znaor, 2009.). Tu se ubrajaju ugljični dioksid koji

nastaje potrošnjom energije, metan iz stočarske proizvodnje i dušikov oksid iz kultiviranog

poljoprivrednog tla i organskog gnojiva. Najveći utjecaj ima stočarstvo, proizvodnja gnojiva,

energija potrošena u transportu poljoprivrednih proizvoda i preradi hrane, rashladna

postrojenja za preradu hrane, skladištenje i maloprodaja. Od stakleničkih plinova

poljoprivreda najviše proizvodi plin metan. Njegova emisija u 2003. godini je bila 5% niža od

emisije iz 1990. godine, poglavito zbog smanjenja emisija iz poljoprivrednoga sektora

(crijevna fermentacija i korištenje gnojiva), zbog manjega broja domaćih životinja (AZO,

2007.). U skladu s načelom održivog gospodarenja, negativan utjecaj poljoprivrede na okoliš,

se može znatno smanjiti. Održivo gospodarenje je način gospodarenja u kojem je uravnotežen

odnos privrede i zaštite okoliša, kako bi se bogatstvo zemlje sačuvalo i za buduće naraštaje.

Da bi se savladali izazovi koje nameće održivost, poljoprivreda mora reducirati svoj utjecaj

na okolinu smanjenjem ili eliminacijom zagađenja.

Da bi se to ostvarilo, nužno je zajedničko djelovanje:

Vlade koja će djelovati kroz promjenu politike i zakona, istraživanje i razvoj,

programe osposobljavanja, informiranja i kroz ekonomske instrumente kao što su

financijske potpore i poreze;

poljoprivredne industrije kroz dobrovoljno usvajanje novih standarda kvalitete;

poljoprivrednika kroz promjene ponašanja primjenom dobre poljoprivredne prakse;

potrošača koji svojom potrošnjom usmjeravaju proizvodnju.

18

1.5. PROJEKT KONTROLE ONEČIŠĆENJA U POLJOPRIVREDI

Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi (Agriculture Pollution Control Project- APCP)

je međunarodna aktivnost u području očuvanja, zaštite i održive uporabe okoliša. Projekt je

započeo 2008. god. Darovnicom Zaklade Globalnog fonda za okoliš u iznosu 5 milijuna

USD, a trajat će četiri godine. APCP je jedna od najvažnijih aktivnosti u hrvatskoj

poljoprivredi u okviru priprema za članstvo EU. Cilj APCP-a je zaštita Dunavskog sliva i

Crnog mora od onečišćenja koja potječu iz poljoprivredne proizvodnje. Razvojni cilj je

provođenje i poticanje prihvatljive poljoprivredne prakse u skladu s normama koje određuje

„Nitratna direktiva“ EU. Cilj projekta je i usvajanje dobre poljoprivredne prakse, pri čemu se

zaštićuje tlo, voda, zrak i životinje, a istovremeno se povećavaju kvaliteta i dobit. APCP se

provodi na pokusnoj osnovi u tri odabrane županije u kojima je velika gustoća stoke, a to su:

Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Varaždinska županija. Projekt ima tri osnovne

komponente:

smanjenje onečišćenja vode i tla koje potječe od poljoprivrede (osiguran je fond od 2,6

milijuna dolara za izgradnju platformi za skladištenje gnojavke, te pomoćne uređaje);

primjena nacionalnih agro-ekoloških mjera (Načela dobre poljoprivredne prakse,

Nitratna direktiva); edukacija proizvođača, radionice;

provođenje kampanje za podizanje svijesti.

Najvažnija zadaća projekta je edukacija poljoprivrednih proizvođača, kako bi što lakše prošli

kroz promjene koje ih očekuju. Dobra poljoprivredna praksa ne znači samo brigu o okolišu,

ona također obuhvaća planiranje i preciznu primjenu gnojiva, zaštitnih sredstava, održavanje

proizvodnosti tla i propisno držanje životinja. Europska komisija je 2000. god. usvojila EU

strategiju „od polja do stola“ s ciljem podizanja zaštite zdravlja potrošača. Nova strategija

sigurnosti hrane odnosi se na sve subjekte u prehrambenom lancu, od primarne proizvodnje

do trenutka konzumacije hrane, s ciljem proizvodnje zdravstveno ispravne hrane. Takav

kontroliran način proizvodnje može se i certificirati (GLOBAL G.A.P.), a za certifikate su

zainteresirane industrije i trgovački lanci, te su obavezni pri izvozu u EU. Certifikat je

jamstvo kupcima/potrošačima da organizacija osim ispunjenja zahtjeva zakona, na odgovoran

način upravlja svojim sustavom za sigurnost hrane te da radi na stalnim poboljšanjima i

modernizaciji tog sustava.

U Hrvatskoj je provedbom projekta do sada mnogo učinjeno. Ugovoreno je 39 projekata, za

više od 1 400 ha ugovorena je promocija dobre poljoprivredne prakse u ratarstvu, postavljeno

19

je osamnaest analitičkih uređaja za podzemnu vodu, potpomognuta je izgradnja četiri

odlagališta peradara, testirala se pitka voda u 1 600 bunara u projektnim županijama također

su provedena razna istraživanja, edukacije i promocije (APCP, 2011.).

1.6. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA

Poljoprivredna proizvodnja je tijekom 20. stoljeća značajno izmijenjena. Modernizacija

poljoprivredne proizvodnje omogućila je povećanje uroda, ali isto tako razvitak intenzivne

proizvodnje često je imao negativne posljedice za okoliš. Zbog nastojanja da se proizvede

dovoljna količina hrane proizvodnja se sve više intenzivirala te se povećala uporaba zaštitnih

sredstava, što je rezultiralo povećanim utjecajem poljoprivrede na okoliš. Posebno su velike

posljedice na okoliš one koje nastaju prekomjernom primjenom agrokemikalija, jer uzrokuju

emisije u zrak i vodu.

Poljoprivredna politika EU posvećuje veliku pozornost očuvanju prirode i okoliša. Provodi se

niz mjera koje se nazivaju dobra poljoprivredna praksa, a kojima se poljoprivredni

proizvođači potiču da vode brigu o zaštiti prirode i okoliša. U Hrvatskoj se sve više pažnje

posvećuje mjerama zaštite okoliša u poljoprivredi, iako se nažalost na to još uvijek gleda na

nešto što nam nameće EU. Primjenom dobre poljoprivredne prakse se u velikoj mjeri može

spriječiti većina negativnih utjecaja izazvanih poljoprivrednim aktivnostima. Održavanje

plodnosti tla, racionalna primjena inputa te poštivanje prirodnih resursa također doprinosi

ekonomskoj uspješnosti poljoprivrednog gospodarstva.

EU kroz svoje zakonske akte traži od zemalja članica da se pridržavaju načela dobre

poljoprivredne prakse. Poljoprivrednicima se tim načelima postavljaju ekološki prihvatljivi

kriteriji i postupanja u poljoprivrednoj proizvodnji, kojima bi se spriječile negativne

posljedice na čovjekov okoliš. U naš sustav potpore kroz određeno će se vrijeme integrirati i

sustav kontrole poštivanja mjerila, te će upravljanje u dijelu okoliša i dobrobiti životinja biti

polazna osnova za stjecanje prava na potporu.

20

Dobra poljoprivredna praksa se odnosi na:

zaštitu tla

zaštitu voda

zaštitu zraka

zaštitu životinja

1.6.1. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti tla

Tlo je prirodno bogatstvo, ono je neobnovljivo s potencijalno bržim oštećivanjem u

odnosu na iznimno sporu tvorbu i obnavljanje već oštećenih tala. Ukoliko dođe do

nepovratnog oštećenja tla plodnog poljoprivrednog zemljišta, proizvodni potencijal mu je

ozbiljno ograničen. Zbog toga je od velike važnosti primjena dobre poljoprivredne prakse u

zaštiti tla, koja se odnosi na:

plodnost tla (biološka aktivnost, organska tvar u tlu, kiselost tla (pH), sadržaj hranjiva

u tlu i struktura tla);

eroziju tla (vodom, vjetrom, erozija kao posljedica stočarske proizvodnje);

onečišćenje tla;

strukturu.

Poljoprivredno zemljište treba redovito obrađivati, ne smije biti zakorovljeno, niti obraslo

grmljem, drvećem i ostalom niskom vegetacijom. Pašnjake treba redovito održavati košnjom

i/ili napasivanjem stoke. Poželjno bi bilo da poljoprivredne površine tijekom cijele godine

imaju biljni pokrov. Postrni i pokrovni usjevi se siju kako bi se osigurala pokrivenost tla. Na

taj način se sprječava erozija tla i ispiranje hraniva. Gnojidba bi trebala biti racionalna i

temeljena na stanju hraniva u tlu, koje se određuje analizom tla. Plodnost tla je sposobnost

opskrbe biljaka vodom, zrakom i hranjivim tvarima, koji su potrebni za rast i razvoj biljke.

Plodnost treba održavati širokim plodoredom, primjenom zelene gnojidbe, zaoravanjem

žetvenih ostataka, a ne spaljivanjem itd. Također treba voditi računa o strukturi tla pravilnim

korištenjem mehanizacije. U tablici 2. prikazane su mjere koje pogoduju zaštiti tla kao i one

koje su štetne za tlo.

Plodored ima ključnu ulogu u očuvanju plodnosti tla, smanjenju erozije te zaštiti od bolesti i

štetnika. Važno je da se kombiniraju: okopavine, žitarice i mahunarke; kulture koje izgrađuju

i razgrađuju humus; biljke s dubokim i plitkim korijenom; biljke koje fiksiraju i ne fiksiraju

dušik; kulture s velikim i malim potrebama za hranivima, jarine i ozime.

21

Tablica 2. Mjere u zaštiti voda (Izvor: APCP, 2010.)

Mjere koje pogoduju zaštiti tla Mjere koje ne pogoduju zaštiti tla

Poljoprivredno zemljište obrađivati svake

godine

Ostavljati poljoprivredno zemljište da zaraste

u korov i grmlje

Minimalno trogodišnji plodored Ostavljati tlo golo u vegetacijskom periodu

U plodored uključiti trave, djeteline i druge

mahunarke i njihove smjese

Spaljivati žetvene ostatke

Gnojiti stajskim gnojem za održavanje

organske tvari tla

Uzgajati monokulture

Zaoravati žetvene ostatke Obrađivati mokro i vodom natopljeno tlo

1.6.2. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti voda

Onečišćenju vode nitratima daje se velika pozornost, zbog velikog utjecaja na ljudsko

zdravlje i velike troškove pročišćavanja.

Slika 4. Unos i iznos hraniva na gospodarstvu s mješovitom poljoprivrednom

proizvodnjom (Izvor: APCP, 2010.)

22

Pravilno gospodarenje gnojivima je ključno za kvalitetu voda, jer ispiranje nitrata iz stajskog

i mineralnog gnojiva može onečistiti površinske i podzemne vode. Osnova za racionalnu

gnojidbu je izračun bilance hraniva. treba voditi brigu da se hraniva koja su iznesena iz tla s

gospodarstva, ponovo unesu u tlo. Na slici broj 4 je prikazana shema bilance hraniva na

gospodarstvu s mješovitom proizvodnjom. Crvene i plave strelice prikazuju iznos hraniva iz

tla, a zelene unos.

Mjere dobre poljoprivredne prakse u zaštiti voda propisuju uvjete primjene gnoja, način i

trajanje njegova skladištenja, vrijeme i način primjene i sl. Mjere za sada nisu obvezujuće,

osim na gospodarstvima u područjima ranjivim na nitrate. To su područja koja već imaju

povećanu koncentraciju nitrata u vodama. Mjere koje pogoduju zaštiti voda kao i one koje su

štetne prikazane su u tablici 3.

Tablica 3. Mjere u zaštiti voda (Izvor: APCP, 2010.)

Mjere koje pogoduju zaštiti voda Mjere koje ne pogoduju zaštiti voda

Gnojidbu prilagoditi potrebama biljke za

postizanje ciljanog prinosa

Gnojiti gnojnicom i gnojavkom od 01.12. do

01.03.

Stajski gnoj skladištiti u

vodonepropusnim spremnicima

kapaciteta za 6 mjeseci

Gnojiti gnojnicom ili gnojavkom bez unošenja

u tlo od 01.05. do 01.09.

Količinu dušika iz stajskog gnoja

ograničiti na 170 kg/ha

Gnojiti krutim stajskim gnojem od 01.05. do

01.09.

Gnoj što prije unijeti u nezasijano tlo Gnojiti mineralnim gnojivima s nitratnim

dušikom od 01.11. do 01.02.

Stajski gnoj ravnomjerno rasporediti po

čitavoj površini tla Gnojiti blizu bunara, jezera i drugih vodotokova

Višak stajskog gnoja zbrinuti gnojenjem

površina drugog vlasnika, preradom u

kompost ili bioplin

Gnojiti na strmim terenima

Gnojiti smrznuta, vodom zasićena i snijegom

prekrivena tla

23

1.6.3. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti zraka

Neugodni mirisi su posljedica onečišćujućih tvari u zraku. Najveći izvor emisija su stočarske

farme. Smanjenje neugodnih mirisa postiže se adekvatnom hranidbom. Hranidbom životinja

ne treba se dodavati više proteina od normativa, jer razgradnjom neiskorištenih proteina u

gnojivu nastaju neugodni mirisi. Smanjenje onečišćenja zraka postiže se i tzv. biološkom

obradom, koja podrazumijeva unošenje veće količine zraka (aeracija) u gnojnicu ili

gnojavku, zbog jačeg razvoja aerobnih mikroorganizama. Na taj način se brže razgrađuju

organske tvari koje su glavni uzroci neugodnog mirisa i štetnih plinova. Mjere koje pogoduju

zaštiti zraka kao i one koje su negativne prikazane su u tablici 4.

Tablica 4. Mjere u zaštiti zraka (Izvor: APCP, 2009.)

Mjere koje pogoduju zaštiti zraka Mjere koje ne pogoduju zaštiti zraka

Primjena gnojiva za vrijeme sunčanih i

vjetrovitih dana

Raspršivanje stajskog gnoja u blizini kuća i

za vikend

Pratiti smjer vjetra kako bi se spriječio

prijenos u smjeru naselja

Direktno usmjeravanje gnojnice ili gnojave u

lepezasti raspršivač

Odabir odgovarajuće opreme za učinkovitu

primjenu gnojnice

Gnojavki ne dodavati otpadno mlijeko,

sirutku i silažni sok

Tekuće gnojivo unijeti plitko pomoću

injektora

Spaljivati agrikulturni, hortikulturni otpad i

razno smeće nastalo na gospodarstvu

Vodonepropusni spremnici i od korozije

zaštićeni materijali Sporo unošenje gnojnice u tlo bez vegetacije

1.6.4. Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti životinja

Provođenje dobre poljoprivredne prakse u zaštiti životinja osigurava zdravu i zadovoljnu

životinju, a time se postiže i očuvanje javnog zdravlja, dobrobiti životinja, ekonomski interes

i zaštita okoliša. Pri osiguranju zdravlja treba provoditi mjere koje služe za sprječavanje

bolesti i njeno širenje.

24

Neke od tih mjera su:

sprječavanje ulaska bolesti na gospodarstvo;

dobro organizirani zdravstveni program na gospodarstvu;

upotreba lijekova na gospodarstvu (liječenje treba provoditi samo veterinar);

upotreba i čuvanje sredstava za dezinfekciju i čišćenje na gospodarstvu;

stručna obuka;

pravilno držanje životinja.

Dobrobit životinja je propisana Zakonom o zaštiti životinja (NN135/06) i podzakonskim

propisima. Primijenjenim postupcima postižu se najbolji standardi zaštite životinja, a pri

tome se unaprjeđuje proizvodnja i osigurava zdrav, siguran i kvalitetan proizvod.

1.7. POGLAVLJE 27 - OKOLIŠ

Pregovori o poglavlju 27 – Okoliš formalno su otvoreni na sastanku Međuvladine

konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji 19. veljače 2010. god.

Skraćeni sažetak glasi: „Kroz politiku zaštite okoliša države članice Europske unije

zajednički provode mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka, zaštitu voda, zaštitu

prirodnih staništa i u njima nastanjenih biljnih i životinjskih vrsta. Poduzimaju aktivnosti koje

pridonose boljem gospodarenju otpadom, te djelotvornijoj kontroli industrijskog onečišćenja,

kemikalija i genetski modificiranih organizama. Usklađivanjem i odgovarajućom provedbom

propisa iz područja zaštite okoliša, Hrvatska osigurava visoke ekološke standarde čime

doprinosi zaštiti zdravlja svojih građana. Ulaganjem u očuvanje i poboljšanje kakvoće

okoliša, Hrvatska osigurava i svoj status poželjnog turističkog odredišta, a visoki ekološki

standardi poticajni su iza eko-inovacije, otvaraju nove poslovne mogućnosti i čine hrvatsku

industriju konkurentnom na europskom, ali i ostalim tržištima. U skladu s ekološkom

mrežom Europske unije NATURA 2000 stvorena je nacionalna ekološka mreža koja

uključuje kopnena i morska područja i koja pridonosi očuvanju biološke raznolikosti. Velik

dio troškova dostizanja europskih standarda na području zaštite okoliša bit će moguće

financirati putem strukturnih fondova namijenjenih državama članicama Europske unije.

Hrvatska je već ostvarila bespovratnu pomoć Europske unije za područje zaštite okoliša za

razdoblje 2007. - 2011. god. u iznosu od 96,7 milijuna eura“ (MVEP, 2011.b).

25

1.7.1. Politika zaštite okoliša u Europskoj uniji

Cilj politike zaštite okoliša u EU je promicati održivi razvoj i štititi okoliš za sadašnje i

buduće naraštaje. Pravna stečevina sadrži više od dvjesto glavnih pravnih akata koji

obuhvaćaju horizontalno zakonodavstvo, kakvoću vode i zraka, gospodarenje otpadom,

zaštitu prirode, kontrolu industrijskih onečišćenja i upravljanje rizicima, kemikalije i genetski

modificirani organizmi, buku i šumarstvo.

Temelji se na načelu „onečišćivač plaća“, preventivnom djelovanju, suzbijanju štete u okolišu

na izvoru, zajedničkoj odgovornosti i integriranju zaštite okoliša u ostale politike Europske

unije. Za ispunjavanje standarda EU u područje zaštite okoliša uobičajeno se u razvijenim

državama izdvaja 1-2 %, pa i više bruto nacionalnog dohotka (BND) – od 500 pa do 1 000

eura godišnje po osobi (Simončič i Cecanosski, 2011.). Kao instrument zaštite okoliša

uvedeni su porezi (ekološki, eko, zeleni porezi), s ciljem da se njihovom primjenom utječe na

ponašanje gospodarskih subjekata i fizičkih osoba. Ekološki porezi utječu na smanjenje

potrošnje energije iz potrošnih izvora, a time i na smanjenje zagađenja okoliša. Uporaba

ekoloških poreza ima dva cilja: poticanje zaštite okoliša i prikupljanje sredstava za programe

zaštite okoliša.

Grupe ekoloških poreza su:

pigu porezi – visina poreznog opterećenja mjeri se u odnosu prema jedinici

emitiranog zagađenja

para-pigou porezi – indirektni porezi (carine, porez na promet, trošarine)

Tri su osnovne kategorije ekoloških poreza u EU:

porez na energente

porez na transport

porez na zagađenja i prirodne izvore

Komisija kao izvršna institucija EU ima važnu ulogu te je tijekom desetljeća razvijala niz

programa aktivnosti za okoliš (Environmental Action Programmes, EAP) koji su poslužili

kao temelj za buduće aktivnosti. Svaka promjena u području okoliša je unaprijed pažljivo

planirana i događa se postupno, te je do danas je predstavljeno šest programa. Zadnji uzima u

obzir sve nedostatke prijašnjih programa i postavlja ih kao ciljeve. Neki od ciljeva su:

promjena klime, zaštita prirode, zdravlje i okoliš, održivo korištenje prirodnih izvora i

26

zbrinjavanje otpada. Međunarodna zajednica glede okoliša zahtjeva isto ponašanje svih

članica i ispunjenje jednakih uvjeta. Postoji 69 najvažnijih Direktiva/Regulativa u kojima se

zahtjeva planiranje, nadzor i izvještavanje, izdavanje dozvola, inspekcijsku provedbu zakona

i komunikaciju.

1.7.2. Zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj

Postavši samostalna država, Hrvatska je započela izgradnju institucionalnog okvira za

politiku zaštite okoliša. Godine 1990. Ustavom je zajamčeno pravo građanima na zdrav

okoliš. Deklaracijom o zaštiti okoliša iz 1992. godine poziva se na uspostavljanje

zakonodavstva u skladu s međunarodnim ugovorima i standardima. Nakon toga, 1994. godine

usvojen je Zakon o zaštiti okoliša, koji je postavio temelje za provođenje politike prema

odrednicama održivog razvoja, time je potaknuta izgradnja Strategije o zaštiti okoliša, koja je

realizirana tek 1999. godine uz pomoć darovnice Svjetske banke (Vlada, RH, 2001.).

Strategija zaštite okoliša omogućuje efikasnu provedbu zaštite okoliša. Temelji se na

načelima održivog razvoja. S obzirom na utjecaj stanja okoliša na zdravlje, određivani su

prioriteti, a kasnije su dodani kriteriji koji proizlaze iz približavanja Europskoj uniji, te

ispunjavanja preuzetih međunarodnih obaveza sa svrhom zaštite okoliša. U području zaštite

okoliša nužna je provedba Strategije i Nacionalnog plana zaštite okoliša, kako bi se ispunili

uvjeti za pristupanje Europskoj uniji. „ Ipak, možemo zaključiti kako ni Strategija ni Plan

nisu primjenjivi dokumenti jer im nedostaju odgovarajući koraci za postizanje ciljeva, ne

uvode učinkovito praćenje postignutoga, niti daju upute o upravljanju mogućim financijskim

izvorima“ (Vlašić i Vlašić Feketija, 2006.).

U skladu s Partnerstvom o pristupanju, Hrvatska svake godine priprema Nacionalni program

za pridruživanje EU s jasnim vremenskim rasporedom pravnih i drugih mjera. Pristupni

proces je velika prilika i poticaj za djelovanje u zaštiti okoliša, te se Hrvatska suočava s

velikim izazovima jer mora ispuniti velik broj ciljeva u ograničenom vremenskom roku, što

uzrokuje velike investicije, što je ujedno i najveća prepreka u ispunjavanju svih obaveza.

Ekonomski instrumenti politike zaštite okoliša u Hrvatskoj su slabije zastupljeni. Propisani

instrumenti su:

korisničke naknade (za korištenje prirodnih resursa i komunalnih usluga i sl.);

27

naknade za emisiju/ispuštanje onečišćujućih tvari, kao što je naknada za zaštitu voda;

posebni porezi na određene proizvode, čija uporaba je štetna za okoliš (naftni derivati,

duhanski proizvodi);

novčane kazne za djela protiv okoliša.

Neke od međunarodnih obaveza s kojima se trebamo uskladiti su:

Kyoto protokol - treba smanjiti emisiju stakleničkih plinova na 95% do 2012. godine;

Gothenburg protokol – smanjiti emisiju amonijaka za 19% do 2010. godine;

Nitratna direktiva – zaštita od onečišćenja koja uzrokuju nitrati poljoprivrednog

podrijetla – Kodeks dobre poljoprivredne prakse;

IPPC – Objedinjeni nadzor sprječavanja onečišćenja.

1.8. KYOTO PROTOKOL

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) određuje okvir za

međunarodno djelovanje na klimatske promjene na globalnoj razini. Kyoto protokol je

međunarodni sporazum o smanjenju emisije stakleničkih plinova. Prihvaćen je uz Okvirnu

konvenciju s ciljem smanjenja ispuštanja šest stakleničkih plinova, a to su: ugljični dioksid,

metan, dušikov oksid, fluorirani ugljikovodik, perfluorirani ugljikovodik i heksafluorid.

Protokol je stupio na snagu 16. veljače 2005. godine. Uključuje 184 zemlje, uključujući EU

kao međunarodnu regionalnu zajednicu. Ovim protokolom se određuju ciljevi, koji su

različiti za pojedine države, a primjenjuju se po principu „zajedničke ali diferencirane

odgovornosti“, što znači da protokol stavlja veće opterećenje na razvijenije zemlje. Razlog

diferenciranosti je veća odgovornost za visoku koncentraciju stakleničkih plinova u

atmosferi, zbog posljedice industrijskog djelovanja u zadnjih 150 godina.

Emisija CO2 u nekim državama:

CO2 EU 8,46 tona (2001.);

Svijet 38,8 milijardi tona;

SAD 19,84 – 5,75 milijardi tona;

Hrvatska 4,24 – 35,2 milijuna tona;

Kina 3,32 milijarde tona;

Indonezija je treći proizvođač “CO2” (Simončić, 2011.).

28

Kanada je „zadala udarac“ sporazumu tako što povlači iz Kyoto sporazuma, jer smatraju da je

neodrživ, zato što ne uključuje brojne velike zagađivače kao što su SAD i Kina.

Slika 8. Prihvaćanje Kyoto protokola u svijetu (Izvor: SD, 2011.)

EU je preuzela vodeću ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova. Politika 3x20 znači:

do 2020. smanjiti emisije za 20 % u odnosu na 1990. godinu, povećati udio obnovljivih

izvora energije na 20 %, povećati energetsku efikasnost za 20 %, te povećati udio biogoriva u

prometu za 10 % do 2020. godine (MZOP, 2011.).

U Marrkechu 2001. god. potpisan je sporazum koji poziva Međuvladin panel o promjeni

klime (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC) da razradi procjene, mjerenja i

monitoringa promjena vezanih za gospodarenje ponorima i različitim načinima gospodarenja

zemljišta. Sporazum uključuje aktivnosti u poljoprivredi koje su važne za Kyoto protokol,

kao i metode za procjenu učinkovitosti u ograničavanju emisija ugljikom.

Zemlje koja su potpisale Kyoto protokol prihvatile su ciljeve smanjenja emisija. Ciljevi su

izraženi kao dopuštena razina emisija odnosno kao „jedinice dodijeljenog iznosa“ (Assigned

amont units - AAU). Trgovina emisija (Emission Trading Schame (ETS) je instrument koji

dopušta zemljama koje su smanjile emisiju u odnosu na Kyoto cilj, da prodaju višak

dodijeljenih jedinica zemljama čije su emisije preko zahtijevanih ciljeva. Emisija je na taj

29

način pretvorena u robu kojom se trguje u obliku smanjenja emisije stakleničkih plinova.

Međunarodno trgovanje emisijama naziva se još i tržište ugljika.

U Hrvatskoj je Kyoto protokol stupio na snagu 28. kolovoza 2007. god., time je prihvaćena

obaveza smanjenja emisije stakleničkih plinova za 5% do 2012. god. Donesena je Uredba o

graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora. Visina

emisije stakleničkih plinova u baznoj godini (1990. god) za Republiku Hrvatsku iznosi

34,845 Mt CO2 eq. Hrvatska se obvezala na smanjenje od 5% u odnosu na baznu godinu,

dostižući tako cilj Kyoto protokola od 33,102 Mt CO2 eq.

Na ispunjenje ciljeva o uštedi stakleničkih plinova, pozitivno djeluje proizvodnja bioplina iz

poljoprivredne sirovine, koja također djeluje pozitivno na ispunjenju ciljeva udjela

obnovljivih izvora energije (OIE) i provođenje dobre poljoprivredne prakse. Zbog toga se

trenutno radi na BiogasIn projektu, koji uključuje sedam zemalja, među kojima je i Hrvatska,

čiji je glavni cilj razviti podlogu za tržište bioplina. Bioplin kao jedan od OIE pridonosi

uštedi stakleničkih plinova kroz zamjenu fosilne energije, te kroz korištenje metana koji bi se

inače ispustio u atmosferu kroz razgradnju organske tvari, što je vrlo bitno u Hrvatskoj

obzirom da su stočarstvo i ratarstvo glavni antropogeni izvori metana. Ušteda stakleničkih

plinova se također ostvaruje zamjenom mineralnog gnojiva sa organskim gnojivom

digestatom, sporednim proizvodom koji nastaje prilikom proizvodnje bioplina. Koristi od

proizvodnje i korištenja bioplina su:

Ušteda stakleničkih plinova;

Korištenje zemljišta (gospodarenje gnojem, energetski usjevi);

Ostvarivanje nacionalnog cilja OIE od 20% do 2020. godine;

Ruralni razvitak i gospodarstvo.

Za sada su samo dva bioplinska postrojenja stekla status povlaštenog proizvođača, a u fazi

izrade je devetnaest projekata.

Na uštedu stakleničkih plinova uvelike može utjecati i razvitak ekološke poljoprivrede.

Ekološka poljoprivreda doprinosi smanjenju emisija CO2, CH4, N2O; smanjenju korištenja

fosilnih goriva; umanjuje opasnost od erozija; te doprinosi povećanju organske tvari tla. Kada

bi se hrvatska poljoprivreda potpuno preusmjerila na ekološki način gospodarenja,

procjenjuje se da bi došlo do smanjenja emisije stakleničkih u sektoru poljoprivrede i na nju

vertikalno vezane industrije i usluga, za oko 50% (Znaor, 2009.).

30

1.9. GOTHENBURŠKI PROTOKOL

Republika Hrvatska je preuzela mnoge međunarodne obaveze u zaštiti zraka. Prvi

međunarodni obvezujući dokument koji se odnosi na problematiku onečišćenja zraka na široj

regionalnoj osnovi je Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka

(LRTAP). Konvencija je potpisana 1979. god. u Ženevi, a na snagu je stupila 1983. god.

Hrvatska je Konvenciju preuzela 1991. god. Konvencija je proširena s osam protokola,

kojima su utvrđene specifične mjere koje se moraju poduzeti zbog smanjenja emisija

onečišćujućih tvari u zrak. Za sprječavanje onečišćenja poljoprivrednim aktivnostima,

najvažniji je Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona –

Gothenburški protokol. On istovremeno ograničava emisije SO2, NOx i NH3, što ima

mnogostruke učinke. Protokol je usvojen 1999. god. u Gothenburgu, a na snagu je stupio

2005. god. Stranke protokola obavezne su do 2010. god. smanjiti emisiju na razinu koja je

određena Protokolom i održavati je ubuduće na toj razini. Također su obavezne prikupljati i

čuvati podatke o nacionalnim godišnjim emisijama onečišćujućih tvari, te o njima periodično

izvještavati Izvršno tijelo Konvencije.

Slika 9. Emisija amonijaka u zraku na području Hrvatske (Izvor: Vlada RH, 2008.b)

Za svaku državu specifično je potrebno smanjenje emisija, koje treba ostvariti do 2010. god.

Protokolom su propisane i granične vrijednosti onečišćujućih tvari za stacionarne i pokretne

izvore. Izračun emisije amonijaka u zraku na području Republike Hrvatske (Slika 9.) koji je

proveden 2005. god., za razdoblje od 1990. do 2003. god., iznosi 53 300 t, što je za 35% više

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

70000

1990 1995 2000 2005

t/godina

31

od vrijednosti emisije ove tvari u 1990. god. navedene u Gothenburškom protokolu (Vlada

RH, 2008. god.).

Europska agencija za okoliš (EEA) dostavila je izvješće o stanju okoliša u 2010. god. (Slika

10.). Prema njemu najveća koncentracija amonijaka je u Slavoniji, čak dvostruka veća od

nacionalnog prosjeka, a tome pridonose i susjedne zemlje Mađarska i Srbija. Značajan izvor

emisija amonijaka su ratarstvo i stočarstvo, koji su dominantni u istočnoj Slavoniji.

Slika 10. Emisija amonijaka u zraku (EEA, 2011.)

1.10. OBJEDINJENI NADZOR SPRJEČAVANJA ONEČIŠĆENJA (IPPC)

Uvođenje IPPC direktive je jedna od aktualnih mjera prilagodbe EU zakonodavstvu. IPPC je

kratica nastala od početnih slova Integrated Prevention Pollution Control ili Objedinjeni

nadzor sprječavanja onečišćenja. Okolišna dozvola ili IPPC se temelji na Direktivi vijeća

96/61/EZ, iz 1996. g., koja je nekoliko puta mijenjana. Kodificirana verzija je Direktiva

vijeća 2008/1/EZ, iz 2008. god., što je preneseno u hrvatsko zakonodavstvo kroz: Zakon o

zaštiti okoliša (NN 110/07) i Uredbu o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite

okoliša NN 114/08, koja se primjenjuje od 31. ožujka 2009. god.

32

Slika 11. Cjelovito okolišno upravljanje potrebno za dobivanje okolišne dozvole (Izvor:

Simončić, 2007.)

Zakonom o zaštiti okoliša uređuju se: načela zaštite okoliša i održivog razvitka, zaštita

sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša,

instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav, odgovornost na

štetu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša te upravni i inspekcijski nadzor.

Kako bi se postigao visok nivo zaštite okoliša potrebna je integrirana kontrola i prevencija

zagađenja (IPPC).

Osnovni principi IPPC-a su izbjegavanje proizvodnje otpada, učinkovito korištenje energije,

sprečavanje nesreća, vraćanje u prvobitno stanje nakon aktivnosti; što znači da jedinstvena

dozvola treba uzeti u obzir cjelovito okolišno upravljanje postrojenjem, uključujući emisije u

zrak, vodu i tlo, stvaranje otpada, korištenje sirovina, energetsku učinkovitost, buku, nesreće i

sanaciju lokacije nakon zatvaranja postrojenja. Jedinstvena okolišna dozvola je dokument

kojim se odobrava rad postrojenja i kojim se jamči da je ono u skladu s zahtjevima IPPC

direktive. Ove aktivnosti se uglavnom odnose na velika postrojenja. Industrijski procesi se

trebaju zasnivati na BAT (najboljim raspoloživim tehnikama – NRT) (Slika 12.).

33

Slika 12. BAT – Best available technique

Najbolja dostupna tehnika je razvijena za realnu primjenu, po ekonomski i tehnički

prihvatljivim mjerilima, uzimajući u obzir troškovne prednosti. Procjenjuje se da u Hrvatskoj

trenutno ima oko 200 postrojenja koja podliježu izradi okolišnih dozvola, od toga 123 ne

traže, a 68 traže prijelazno razdoblje (Vladović Relja, 2010.).

B•Best (najbolje)

•najefikiasnije u postizanju visokog općeg nivoa koji omogućava implementaciju u relevantnom industrijskom sektoru, prema ekonomski i tehnički održivim uvjetima

A•Available (raspoložive)

•razvijene na nivou koji omogućava implementaciju u relevantnom industrijskom sektoru, prema ekonomski i tehnički održivim uslovima

T•Technique (tehnike)

•tehnologija i način na koji je dizajnirana, na koji način funkcionira, te kako se održava i stavlja van upotrebe

34

2. MATERIJAL I METODE RADA

Podatci za izradu diplomskog rada prikupljeni su putem ankete koja je provedena na području

Splitsko-dalmatinske županije u razdoblju od prosinca 2011. god. do veljače 2012. god.

Istraživanje putem ankete je temeljeno na znanstvenoj metodi prikupljana podataka koji su

potom analizirani i interpretirani. Anketa je namijenjena poljoprivrednim proizvođačima,

vlasnicima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) i poslovnim subjektima koji se

bave poljoprivrednom proizvodnjom. Anketni podatci prikupljeni su izravnom metodom na

predavanjima Hrvatske poljoprivredne savjetodavne službe na području Splitsko-dalmatinske

Županije i to na području Brača i Dalmatinske zagore. Ukupno je anketirano 137 ispitanika

od kojih 82% muškog spola, dok 18% ženskog spola. Anketa obrađuje opće podatke

ispitanika: starosnu dob, spol ispitanika, obrazovnu strukturu kao i broj članova obitelji

ispitanika. Pored općih podataka anketni list se sastoji od upita u svezi prilagodbe

poljoprivredne proizvodnje zakonima Europske unije, odnosno poglavlja okoliša kako bi se

stekao uvid u stavove poljoprivrednih proizvođača na području Splitsko-dalmatinske županije

odnosno saznanja o njihovoj pripremljenosti i obaviještenosti o nadolazećim promjenama.

Anketni listić je pregledan, bez nejasnih pitanja, jednostavan za primjenu, a cilj mu je

prikupiti neophodne podatke koji su definirani ciljem istraživanja. Anketni list je sastavljen

od ukupno 15 pitanja. Dio pitanja je otvorenog tipa (Pitanje broj 15 u anketnom listiću –

prilog br. 1) na kojeg ispitanik daje spontano mišljenje, iskreno i otvoreno, onako kako mu

najviše odgovara. Drugi oblik pitanja u anketnom listiću jesu pitanja zatvorenog tipa kojima

je ispitanicima postavljeno pitanje i ponuđeni su odgovori, a ispitanik odabire jedan od

odgovora (Pitanje 12, 13 i 14 u anketnom listiću – Prilog br. 1). Dio zatvorenih anketnih

pitanja postavljen je s ponuđenim odgovorima intenziteta i to na razini od pet intenziteta

(Pitanja od 1 do 11 u anketnom listiću – Prilog br. 1). Prikupljeni podatci su analizirani

pomoću statističkog paketa Statistica (StatSoft) i MS Office – Excel 2007. te grafički

prikazani. Literaturni podatci korišteni za izradu diplomskog rada potječu iz publikacija

objavljenih na internetskim stranicama kao i dostupnih znanstvenih i stručnih radova.

35

3. REZULTATI I RASPRAVA

Prema analizi ankete (Grafikon 1.) vidljiva je starosna dob ispitanika. Najveći broj ispitanika

u pogledu starosne dobi nalazi se u granicama od 51 do 60 godina (28%) i 41 do 50 godina

(27%). Najmanji broj ispitanika u pogledu starosne dobi je mlađe od 30 godina (9%).

Kako je vidljivo iz grafikona 2. većina ispitanika je muškog spola (82%), što se može

pojasniti još uvijek prevladavajućim tradicionalnim patrijarhalnim svjetonazorom koji

prevladava u Republici Hrvatskoj.

Prema grafikonu 3. vidljivo je kako najveći broj ispitanika sa četiri člana u kućanstvu (31%),

zatim čak 20% ispitanika sa dva člana i manje, dok 17% ispitanika ima više od 6 članova

kućanstva, podjednako kao i sa 3 člana. Kako je vidljivo iz grafikona 4. ispitanici se prema

obrazovnoj strukturi grupiraju kako slijedi 63% - srednje obrazovanje, 16% - osnovno

9%14%

27%28%

22%

≤ 30 godina 31 - 40 godina 41 - 50 godina

51 - 60 godina 61 godinu ≥

18%

82%

ženski spol muški spol

Grafikon 1. Starosna dob ispitanika Grafikon 2. Spol ispitanika

20%

17%

31%

15%

17%

≤2 3 4 5 ≥6

16%

63%

21%

Osnovno obrazovanje Srednje obrazovanje

Visoko obrazovanje

Grafikon 3. Broj članova kućanstva Grafikon 4. Obrazovna struktura ispitanika

36

obrazovanje i 21% visokoškolsko obrazovanje. Prema grafikonu 5. velika većina ispitanika,

njih 84% upisani u su Upisnik seljačkih gospodarstava ili OPG, dok 7% ispitanika nije

upisano, a preostali imaju namjeru upisati se. Kako je vidljivo iz grafikona 6. u sustavu PDV-

a nije 69% ispitanika, 20% ih je upisano dok 11% nije upisano, ali namjerava.

Iz grafikona 7. vidljivo je kako 45% ispitanika nije sudjelovalo na tribinama ili predavanjima

o pretpristupnim fondovima EU, dok je 40% sudjelovalo, a 15% imaju namjeru sudjelovati.

Problemi prema prilagodbi standardima EU prikazani grafikonom 8. Ispitanici su naveli kako

je prilagodbi standardima EU problem neinformiranost (48%), birokratski problemi (21%),

novčani problemi (22%) i neisplata poticaja (9%). Rezultati anketnog lista o prosječnoj

84%

9% 7%

Jesam Nisam, ali namjeravam ići Nisam upisan(a)

20%

11%

69%

Jesam Nisam, ali namjeravam ući Nisam

Grafikon 5. Postotak upisanosti sudionika ankete

u Upisnik seljačkih gospodarstva ili obiteljskih

poljoprivrednih gospodarstava

Grafikon 6. Postotak upisanosti sudionika ankete

u sustavu PDV-a

40%

15%

45%

Jesam Nisam, ali namjeravam ići Nisam

Grafikon 7. Sudjelovanje na tribinama ili predavanjima o

pretpristupnim fondovima EU

21%

48%

9%

22%

Birokratski problemi Neinformiranost

Neisplata poticaja Financijski problemi

Grafikon 8. Problemi prema prilagodbi

standardima EU

37

upoznatosti i svjesnosti poljoprivrednih proizvođača prema spolu ispitanika (Likertova skala

1-5) prikazani su u tablici 5. Spol ispitanika kao proučavani čimbenik nije pokazao statističku

značajnost (P > 0,05) u razini upoznatosti i svjesnosti proizvođača o zakonima EU u pogledu

nadolazećih promjena – poglavlje o poljoprivredi i poglavlje o okolišu, prilagođavanja

poljoprivredne proizvodnje i mogućnosti ostvarivanja novčanih potpora. Ženski spol

ocjenjuje većom prosječnom ocjenom od muškog spola upoznatost s zakonima EU vezanim

za poglavlje o poljoprivredi (2,33 i 2,21), upoznatost s zakonima EU vezanim za poglavlje o

zaštiti okoliša (2,54 i 2,29), uspješnost prilagođavanja proizvodnje zakonima EU (3,25 i

3,22), upoznatost s propisima o onečišćavanju zraka i vode (2,87 i 2,65), upoznatost s

propisima za kemijsko onečišćenje (3,00 i 2,84), svjesnost da pravo ostvarivanja na poticaje

imaju proizvođači koji udovoljavaju uvjetima zaštite okoliša, zdravlja i dobre poljoprivredne

prakse 3,66 i 3,19) kao i informiranost o promjenama koje slijede (2,41 i 2,12).

Tablica 5. Prosječna upoznatost i svjesnost poljoprivrednih proizvođača prema spolu

ispitanika (Likertova skala 1-5; 1–min., 5–max.)

Anketna pitanja Statističko

obilježje Ženski spol

(n=24) Muški spol

(n=113) P

Upoznatost sa zakonima EU vezanim za

poglavlje o poljoprivredi �̅� ± 𝑠�̅� 2,33±0,28 2,21±0,11 0,659

Upoznatost sa zakonima EU vezanim za

poglavlje o zaštiti okoliša �̅� ± 𝑠�̅� 2,54±0,31 2,29±0,12 0,403

Uspješnost prilagođavanja proizvodnje

zakonima EU �̅� ± 𝑠�̅� 3,25±0,22 3,22±0,12 0,920

Članstvo u EU poboljšat će položaj hrvatskog

poljoprivrednika �̅� ± 𝑠�̅� 2,75±0,31 2,87±0,12 0,673

Upoznatost s propisima o onečišćavanju zraka i

vode �̅� ± 𝑠�̅� 2,87±0,27 2,65±0,12 0,462

Upoznatost s propisima vezanim za zbrinjavanje

otpada �̅� ± 𝑠�̅� 3,16±0,29 2,84±0,13 0,327

Upoznatost s propisima za kemijsko onečišćenje �̅� ± 𝑠�̅� 3,00±0,27 2,84±0,12 0,599

Svjesnost da pravo ostvarivanja na poticaje

imaju proizvođači koji udovoljavaju uvjetima

zaštite okoliša, zdravlja i dobre poljoprivredne

prakse

�̅� ± 𝑠�̅� 3,66±0,28 3,19±0,12 0,118

Upoznatost s pojmom „zeleni porez“ �̅� ± 𝑠�̅� 1,58±0,21 2,00±0,12 0,150

Obaviještenost o promjenama koje slijede �̅� ± 𝑠�̅� 2,41±0,28 2,12±0,11 0,281

�̅� - aritmetička sredina; 𝑠�̅� – standardna greška aritmetičke sredine; n=broj ispitanika; vrijednosti koje su

obilježene s različitim slovima (a, b, c) se statistički značajno razlikuju na razini P>0,05

Rezultati analize anketnog lista o prosječnoj upoznatosti i svjesnosti poljoprivrednih

proizvođača prema starosnoj dobi ispitanika prikazani su u tablici 6. Skupina ispitanika ≤ 30

38

Tablica 6. Prosječne ocjene upoznatosti i svjesnosti poljoprivrednih proizvođača prema starosnoj dobi ispitanika (Likertova skala 1-5; 1- min, 5-

max)

Anketna pitanja Statističko

obilježje ≤ 30 (n=12) 31-40 (n=19) 41-50 (n=37)

51-60

(n=39)

61>

(n=30) P

Upoznatost sa zakonima EU vezanim za poglavlje o

poljoprivredi �̅� ± 𝑠�̅� 2,83±0,34 2,36±0,29 2,29±0,22 2,07±0,17 2,03±0,22 0,312

Upoznatost sa zakonima EU vezanim za poglavlje o

zaštiti okoliša �̅� ± 𝑠�̅� 2,41±0,36 2,36±0,31 2,43±0,24 2,30±0,19 2,20±0,25 0,965

Uspješnost prilagođavanja proizvodnje zakonima EU �̅� ± 𝑠�̅� 3,50±0,28 3,15±0,28 3,35±0,21 3,10±0,19 3,16±0,27 0,847

Članstvo u EU poboljšat će položaj hrvatskog

poljoprivrednika �̅� ± 𝑠�̅� 3,83±0,39a 2,36±0,32c 2,54±0,19bc 2,87±0,21bc 3,13±0,24ab P0,05

Upoznatost s propisima o onečišćavanju zraka i vode �̅� ± 𝑠�̅� 2,83±0,30 2,89±0,32 2,75±0,22 2,48±0,21 2,70±0,20 0,813

Upoznatost s propisima vezanim za zbrinjavanje otpada �̅� ± 𝑠�̅� 3,00±0,39 3,31±0,25 3,08±0,22 2,43±0,20 3,00±0,29 0,166

Upoznatost s propisima za kemijsko onečišćenje �̅� ± 𝑠�̅� 2,75±0,30 2,84±0,29 3,02±0,23 2,79±0,22 2,83±0,26 0,946

Svjesnost da pravo ostvarivanja na poticaje imaju

proizvođači koji udovoljavaju uvjetima zaštite okoliša,

zdravlja i dobre poljoprivredne prakse

�̅� ± 𝑠�̅� 3,75±0,32 3,42±0,32 3,19±0,22 3,12±0,19 3,30±0,27 0,677

Upoznatost s pojmom „zeleni porez“ �̅� ± 𝑠�̅� 1,91±0,35 2,31±0,37 1,91±0,19 2,05±0,20 1,53±0,21 0,299

Obaviještenost o promjenama koje slijede �̅� ± 𝑠�̅� 2,66±0,33 2,42±0,33 2,24±0,20 1,92±0,18 2,06±0,20 0,305

�̅� - aritmetička sredina; 𝑠�̅� – standardna greška aritmetičke sredine; n=broj ispitanika; vrijednosti koje su obilježene s različitim slovima (a, b, c) se statistički značajno

razlikuju na razini P>0,05

39

(n=12) ocijenila je najvišom ocjenom (2,83) upoznatost sa zakonima EU vezanim za

poglavlje o poljoprivredi, uspješnost prilagođavanja poljoprivredne proizvodnje zakonima

EU (3,50), svjesnost da pravo ostvarivanja na poticaje imaju proizvođači koji udovoljavaju

uvjetima zaštite okoliša, zdravlja i dobre poljoprivredne prakse (3,75) kao i obaviještenost o

promjenama koje slijede (2,66) u odnosu na ostale grupe ispitanika po starosnoj dobi (31-40,

41-50, 51-60, >60). Utvrđene su statistički značajne razlike u stavu ispitanika o poboljšanju

položaja hrvatskog poljoprivrednika članstvom u EU prema dobnim skupinama (P<0,05) pri

čemu je dobna skupina <30 ocijenila najvišom ocjenom 3,83a, potom dobna skupina 61>

(3,13ab), dok je s najmanjom ocjenom ocijenila skupina ispitanika u dobi od 31 do 40 godina

(2,36c).

Tablica 7. Prosječne ocjene upoznatosti i svjesnosti poljoprivrednih proizvođača prema

stupnju obrazovanja ispitanika (Likertova skala 1-5; 1-min., 5-max.)

Anketna pitanja Statističko

obilježje

Osnovno

(n=22)

Srednje

(n=86)

Visoko

(n=29) P

Upoznatost sa zakonima EU

vezanim za poglavlje o

poljoprivredi

�̅� ± 𝑠�̅� 1,54±0,20b 2,39±0,13a 2,27±0,23a P0,05

Upoznatost sa zakonima EU

vezanim za poglavlje o zaštiti

okoliša

�̅� ± 𝑠�̅� 1,59±0,22b 2,55±0,14a 2,24±0,24ab P0,05

Uspješnost prilagođavanja

proizvodnje zakonima EU �̅� ± 𝑠�̅� 2,59±0,26c 3,21±0,14b 3,75±0,16a P0,05

Članstvo u EU poboljšat će

položaj hrvatskog

poljoprivrednika

�̅� ± 𝑠�̅� 2,72±0,28 2,86±0,15 2,93±0,22 0,862

Upoznatost s propisima o

onečišćavanju zraka i vode �̅� ± 𝑠�̅� 2,36±0,29 2,70±0,14 2,89±0,24 0,361

Upoznatost s propisima

vezanim za zbrinjavanje

otpada

�̅� ± 𝑠�̅� 2,45±0,27 2,89±0,14 3,17±0,24 0,127

Upoznatost s propisima za

kemijsko onečišćenje �̅� ± 𝑠�̅� 2,13±0,28 2,90±0,14 3,17±0,24 0,071

Svjesnost da pravo

ostvarivanja na poticaje

imaju proizvođači koji

udovoljavaju uvjetima zaštite

okoliša, zdravlja i dobre

poljoprivredne prakse

�̅� ± 𝑠�̅� 2,50±0,31c 3,23±0,14b 4,00±0,18a P0,05

Upoznatost s pojmom „zeleni

porez“ �̅� ± 𝑠�̅� 1,77±0,26 1,96±0,14 1,93±0,26 0,824

Obaviještenost o

promjenama koje slijede �̅� ± 𝑠�̅� 2,05±0,26 2,16±0,13 2,31±0,23 0,733

�̅� - aritmetička sredina; 𝑠�̅� – standardna greška aritmetičke sredine; n=broj ispitanika; n=broj ispitanika;

vrijednosti koje su obilježene s različitim slovima (a, b, c) se statistički značajno razlikuju na razini P>0,05

40

Skupina ispitanika starosne dobi od 61 i više godina (n=30) najnižom ocjenom su ocijenili

upoznatost sa zakonima EU vezanim za poglavlje o poljoprivredi (2,03), upoznatost sa

zakonima EU vezanim za poglavlje o zaštiti okoliša (2,20), upoznatost s pojmom „zeleni

porez“ (1,53). Prema izvršenoj analizi vidljivo je kako obaviještenost o promjenama koje

slijede jasno varira po dobnim skupinama ispitanika pri čemu najvišu ocjenu daju pripadnici

skupine ispitanika od 30 i manje, a ocjena se smanjuje porastom godišta dobne skupine,

premda je iznenađujući rezultat ispitanika dobne skupine od 60 i više godina (2,06) koji je

viši u odnosu na pripadne dobne skupine od 51 do 60 godina.

Isti zaključak se može izvesti i u pogledu svjesnosti da pravo ostvarivanja na poticaje imaju

proizvođači koji udovoljavaju uvjetima zaštite okoliša, zdravlja i dobre poljoprivredne prakse

koju su isto tako najviše ocijenili pripadnici dobne skupine od 30 i manje godina, a visina

ocjene opada sa porastom godišta ispitanika sa iznimkom skupine od 60 godina i više koji su

dali višu ocjenu (3,30) u odnosu na prethodnu skupinu ispitanika od 51 do 60 godina (3,12).

Iz analiziranih rezultata mogla bi se povući korelacija između obaviještenosti o promjenama

koje slijede i mišljenja kako će članstvo u EU poboljšati položaj hrvatskog poljoprivrednog

proizvođača što upućuje na problem nedovoljne obaviještenosti javnosti i poljoprivrednih

proizvođača te se time nameće kao velika zadaća.

Prosječne ocjene upoznatosti i svjesnosti poljoprivrednih proizvođača prema stupnju

obrazovanja ispitanika prikazane su u tablici 7. Statistički značajne razlike na razini P>0,05

uočene su u pogledu upoznatosti ispitanika sa zakonima EU vezanim za poglavlje o

poljoprivredi pripadnika skupine srednje obrazovanih i 2,39a visoko obrazovanih 2,27a u

odnosu na pripadnike ispitanika s osnovnim obrazovanjem 1,54b. Sličan rezultat dobiven je u

pogledu upoznatosti sa zakonima EU vezanim za poglavlje o zaštiti okoliša kako slijedi 2,55

pripadnici skupine srednjeg obrazovanja, 2,24 pripadnici skupine visokog obrazovanja i 1,59

pripadnici skupina sa osnovnim obrazovanjem.

41

4. ZAKLJUČAK

Na osnovu provedenog istraživanja i analiziranih rezultata moguće je izvesti sljedeće

zaključke:

- spol ispitanika nema značajan utjecaj na promatrana svojstva upoznatost sa

zakonima EU vezanim za poglavlje o poljoprivredi Upoznatost sa zakonima EU vezanim za

poglavlje o zaštiti okoliša, Uspješnost prilagođavanja proizvodnje zakonima EU, članstvo u

EU poboljšat će položaj hrvatskog poljoprivrednika, upoznatost s propisima o onečišćavanju

zraka i vode, upoznatost s propisima vezanim za zbrinjavanje otpada, upoznatost s propisima

za kemijsko onečišćenje, svjesnost da pravo ostvarivanja na poticaje imaju proizvođači koji

udovoljavaju uvjetima zaštite okoliša, zdravlja i dobre poljoprivredne prakse, upoznatost s

pojmom „zeleni porez“ i obaviještenost o promjenama koje slijede.

- mišljenje ispitanika kako će članstvo u EU poboljšat položaj hrvatskog

poljoprivrednika značajno ovisi o dobnoj skupini ispitanika. Pripadnici dobne skupine ≤30

daju najvišu ocjenu što se može tumačiti pozitivnim stavom mlađe populacije prema

Europskoj uniji. Pripadnici dobne skupine 31 do 40 godina starosti imaju najnegativniji stav

prema nadolazećim promjenama. Zanimljivo je kako su obje spomenute skupine najbolje

obaviještene o nadolazećim promjenama i najviše su svjesne da pravo ostvarivanja na

poticaje imaju proizvođači koji udovoljavaju uvjetima zaštite okoliša, zdravlja i dobre

poljoprivredne prakse. Također, obje spomenute dobne skupine su najbolje upoznate sa

zakonima EU vezanim za poglavlje o poljoprivredi kao i sa propisima o onečišćenju zraka i

vode i zbrinjavanju otpada. Rezultat bi mogao biti posljedica manjeg broja uzoraka (n=12 i

n=19, ≤30 i 31 do 40) u spomenutim dobnim skupinama.

- razina obrazovanja ispitanika pokazala je značajan utjecaj na ispitivana svojstva.

Ispitanici visokog i srednjeg obrazovanja bolje su upoznati sa zakonima EU o poljoprivredi i

okolišu, a također spomenute skupine smatraju kako će uspješnije prilagoditi svoju

poljoprivrednu proizvodnju zakonima EU u odnosu na ispitanike osnovnog obrazovanja. Isto

tako ispitanici visokog i srednjeg stupnja obrazovanja su svjesniji da pravo ostvarivanja na

poticaje imaju proizvođači koji udovoljavaju uvjetima zaštite okoliša, zdravlja i dobre

poljoprivredne prakse.

42

Dobiveni rezultati govore u prilog činjenici kako je obaviještenost javnosti i poljoprivrednih

proizvođača i dalje ključni čimbenik kako bi se što bolje pripremili na nadolazeće promjene i

što lakše prilagodili zakonima i propisima EU o poljoprivredi i okolišu. Možda bi veća pažnja

trebala biti usmjerena dobnim skupinama od 41 do 60 godina starosti, osnovnog obrazovanja

kako bi bili što bolje obaviješteni i pripremljeni na nadolazeće promjene te sa pozitivnim

stavom razmišljali o budućnosti svoje poljoprivredne proizvodnje.

43

5. SAŽETAK

Jedno od najopsežnijih i najznačajnijih poglavlja za budućnost naše domovine, pristupanje

EU kao i samih pregovora jesu poglavlje 1–Poljoprivreda i ruralni razvitak i poglavlje 27-

Okoliš. Poljoprivreda je vodeća gospodarska grana u Republici Hrvatskoj što povlači za

sobom vrlo zahtjevne pripreme, analize i prilagodbe. Nadalje, kako je poljoprivredna

proizvodnja jedan od najvećih i najznačajnijih zagađivača okoliša posebna pažnja posvećena

je poglavlju o okolišu (poglavlje 27) misleći pri tome na onečišćenja koja potječu od

poljoprivredne proizvodnje. Jedna od najvećih zadaća prilikom prilagodbe poljoprivredne

proizvodnje Republike Hrvatske zakonima EU jeste obuka proizvođača nadolazećim

promjenama kao i o pravima i obvezama koje nastupaju ulaskom Hrvatske u EU. Stoga je

provedena anketa na području Splitsko-dalmatinske županije među vlasnicima manjih

obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i poslovnih subjekata, kako bi se izravnim upitom

na terenu stekao uvid o razmišljanjima naših poljoprivrednih proizvođača. Anketa pored

osnovnih podataka o starosnoj dobi, spolu i obrazovnoj strukturi ispitanika sadržava upite o

obaviještenosti i upućenosti poljoprivrednih proizvođača o prilagodbi poljoprivredne

proizvodnje zakonima EU. Pored toga, anketa sadrži upite o mogućnostima prilagodbe svoje

proizvodnje zakonima EU kao i obaviještenost o zakonima zaštite okoliša (tla, vode, životinja

i zraka) u poljoprivrednoj proizvodnji. Rezultati istraživanja kazuju kako je pozitivan stav o

nadolazećim promjenama i najbolja obaviještenost prisutna kod dobne skupine ≤30 i to

visokog i srednjeg obrazovanja. Rezultati upućuju na daljnju potrebu obavještavanja i

edukacije poljoprivrednih proizvođača dobnih skupina od 41 do 60 s osnovnim

obrazovanjem.

44

6. SUMMARY

Republic of Croatia came close to a great historical moment with one step closer to becoming

a member of the European Union. This amazing achievement is followed by many years of

adaptation and adjustment of Croatian laws to the laws of the European Union and fulfilling

of specific demands of the Union as well. These were conducted through accession

negotiation for candidate country through individual chapters (35 chapters in total). Certainly

one of the most important and broadest chapters were chapter 11 – Agriculture and rural

development and chapter 27 – Environment. Agriculture is a leading part of Croatian

economy but it is one of the largest environment pollutants as well. This is why these two

chapters are demanding special attention in negotiation process. One of the most demanding

quests in adaptation of Croatian farmers to the European Union laws are education and

training of farmers regarding the upcoming changes, new rules and commitments within

European Union. This issue was main factor of this research. Research was conducted

through a specific questionnaire aiming agricultural producers and small family farm owners

within local southern Split-dalmatian region. Aim of the questionnaire was to explore the

knowledge and opinion of Croatian farmers and agricultural producers regarding the Croatian

membership to European Union and all upcoming changes in agricultural policies.

Furthermore the questionnaire contains some inquiry regarding the age, gender and education

level of the farmers as a main fact, but also their personal opinion about the negotiation

process and ascension to the European Union. Likewise, there are some questions regarding

their ability and readiness to fulfill all the required demands within the agricultural

production and environmental protection and to be able to adjust their production to the

upcoming changes. The results have showed that most informed population with positive

thinking to upcoming changes are population ≤30 year with high and middle education.

Results are indicating that there is a need for further education and informing of population

from 41 to 60 years of age and with low education level for helping them to make an easier

adjustment to upcoming changes and with some positive thinking.

45

7. LITERATURA

Agencija za zaštitu okoliša (2005.): Poljoprivredno okolišni indikatori. Dostupno na:

http://www.azo.hr/IzvjescaPreglediPodataka (17.01.2012., 11:26)

Agencija za zaštitu okoliša (2007.): Izvješće o dostupnosti informacija o okolišu u Republici

Hrvatskoj i usuglašenosti s potrebama EEA. Dostupno na:

http://www.azo.hr/IzvjescaPreglediPodataka (6.01.2012., 14:33)

Agencija za zaštitu okoliša (2007.): Izvješće o stanju okoliša u RH. Dostupno na:

http://www.azo.hr/IzvjescaOStanju., (05.01.2012., 10:20)

Agencija za zaštitu okoliša (2011.): Okoliš na dlanu 2011. Dostupno na:

http://www.azo.hr/PublikacijeOkolisNa (07.01.2012., 12:06)

Agriculture Pollution Control Project (2009.): Načela dobre poljoprivredne prakse.

Dostupno na: http://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/nacela-dobre-poljoprivredne-

prakse/595/ ( 22.01.2012., 11:03)

Agriculture Pollution Control Project (2010): Dobra poljoprivredna praksa – Opće

informacije. Dostupno na:

http://www.mps.hr/UserDocsImages/projekti/DOBRA%20POLJOPRIVREDNA%20PRAKS

A/DPP_opci.pdf ( 20.01.2012., 13:07)

Agriculture Pollution Control Project (2011.): Postignuća i trenutno stanje Projekta

kontrole onečišćenja u poljoprivredi. Dostupno na:

http://www.apcp.hr/novosti_opsirno.asp?nID=51 (03.01.2012., 13:54)

Bertić B. (2011.): Utjecaj agrokemikalija na okoliš. Dostupno na:

http://suncokret.pfos.hr/~bbertic/literatura/Osnove_agroekologije_2.pdf ( 09.01.2012., 11:29)

Državni zavod za statistiku (2003.): Popis poljoprivrede 2003. Dostupno na:

http://www.dzs.hr/ (09.12.2011., 20:50)

Državni zavod za statistiku (2010a.): Statistički ljetopis 2011. Dostupno na:

http://www.dzs.hr/ (05.01.2012., 10:55)

Državni zavod za statistiku (2011.ª): Hrvatska u brojkama 2011. god. Dostupno na:

http://www.dzs.hr/ (21.12.2011., 09:53)

Državni zavod za statistiku (2011.b): Popis stanovništva 2011. god. U: Prvi rezultati.

Dostupno na: http://www.dzs.hr/ (27.12.2011., 13:25)

Franić R., Žimbrek T. (2003.): Pretpostavke za uključivanje poljoprivrede u proces

pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. U: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji, izazovi

46

ekonomske i pravne prilagodbe, str. 153.-172. Dostupno na: http://www.ijf.hr/Eu/franic-

zimbrek.pdf (19.12. 2011., 09:30)

Hrvatska gospodarska komora (2012.): Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i

šumarstvo. Dostupno na: http://www.hgk.hr/wps/portal/ (16.01.2011., 10:10)

Hrvatska poljoprivredna komora (2011.): Poljoprivredna proizvodnja. Dostupno na:

http://www.komora.hr/?page=polj_proizv (18.01.1012., 19:30)

Hrvatske šume (2009.): Šume u Hrvatskoj. Dostupno na:

http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv (18.01.2012., 21:06)

http://www.fes.hr/E-books/pdf/Pridruzivanje%20hrvatske%20EU_4_svezak/12.pdf

(12.12.2011., 08:02)

Marković M. (2007.): Utjecaj poljoprivrednih aktivnosti na stanje okoliša i strategija zaštite

tla u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,

Poljoprivredni fakultet Osijek, 2007.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2008.): Pregovaračko stajalište RH za poglavlje

11. „Poljoprivreda i ruralni razvitak“, Dostupno na:

http://www.mvpei.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/4/11.pdf (30.11.2011., 15:00)

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2011.a): Sve što ste htjeli znati o Europskoj

uniji. Dostupno na: http://www.eu-referendum.hr/pdf/Sve_sto_ste_htjeli_znati_o_EU.pdf

(17.01.2012., 20:21)

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2011.a): Što nam donosi članstvo u EU.

Dostupno na: http://www.europe.hr/wp-content/uploads/2012/01/sto-donosi-clanstvo-u-

EU.pdf (06.01.2012., 09:52)

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2011.b): Programi EU. Dostupno na:

http://www.mvep.hr/ei/default.asp?ru=157&sid=&akcija=&jezik=1 (02.01.2012., 13:11)

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2011.b): Sadržaj pregovora po poglavljima.

Dostupno na: http://www.mvpei.hr/custompages/static/hrv/files/110616_EU.pdf

(09.12.2011., 21:03)

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (2011): Pregovori za Post – Kyotsko razdoblje.

Dostupno na: http://klima.mzopu.hr/default.aspx?id=83 (19.01.2012., 12:45)

Narodne novine 124/11: Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju.

Dostupno na: http://www.zakon.hr/z/306/Zakon-o-dr%C5%BEavnoj-potpori-poljoprivredi-i-

ruralnom-razvoju, (05.01.2012., 11:05)

Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi (2011.): O projektu. Dostupno na:

http://www.apcp.hr/page.asp?pageID=1 (03.01.2012., 13:29)

47

Selimbašić V. i sur. : Utjecaj poljoprivrede i proizvodnje hrane na okoliš – Ekološki

standardi EU. Dostupno na: http://www.tempus16140.rs.sr/books/index.php

(10.01.2012., 20:23)

Simočić V., Cacanosski M. (2011.): Izazovi ulaska u EU za privredne subjekte. Dostupno

na: http://bestbuydoc.com/hr/doc-file/271/izazovi-ulaska-u-eu-za-privredne-subjekte.html

(19.01.2012., 09:25)

Simončić V. (2007.): IPPC Direktiva . Dostupno na: http://www.azra.hr/documents/159%20-

%20Prezentacija%20IPPC.ppt (19.01.2012., 09:33)

Slobodna dalmacija (2011.): Kanada se povlači iz Kyoto protokola. Dostupno na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/158066/D

efault.aspx (19.01.2012., 12:04)

Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske Unije

(2011.a): O dosadašnjim programima. Dostupno na:

http://www.strategija.hr/hr/fondovi/dosadasnji-programi (30.01.2012., 10:30)

Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske Unije

(2011.b): O IPA programu, Dostupno na: http://www.strategija.hr/hr/fondovi/ipa-program

(02.01.2012., 12:40)

Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske Unije

(2011.c): Kohezijska politika EU. Dostupno na:

http://www.strategija.hr/hr/fondovi/strukturni-fondovi/kohezijska-politika-eu (17.01., 11:56)

Tišma S. (2008.): Institut za međunarodne odnose Zg. U: Politika zaštite okoliša u RH.

Dostupno na:

http://www.bizimpact.hr/admin/js/filemanager/files/edukacija/envprot/2_zastita_okolisa_2.pd

f (22.01.2012., 20:37)

Vlada Republike Hrvatske (2008.a): Pregovaračko stajalište Republike Hrvatske za

poglavlje 11.“ Poljoprivreda i ruralni razvitak“. Dostupno na:

www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/4/11.pdf (30.11.2011., 15:00)

Vlada Republike Hrvatske (2008.b): Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u RH za

razdoblje od 2008. do 2011. god. Dostupno na:

http://www.hrpsor.hr/upload/PlanPoboljsanjeZraka2008_2011_NN_61_08.pdf (22.01.2012.,

11:10)

Vlada Republike Hrvatske (2001.): Nacionalni plan djelovanja na okoliš (NN 46/02).

Dostupno na: www.propisi.hr (30.01.2012., 11:06)

48

Vladović – Relja Z. (2010.): Uvođenje i primjena IPPC Direktive u Republici Hrvatskoj.

Dostupno na: http://www.zagrebackouciliste.hr/seminarski_radovi/IPPC_ZVR.pdf

(06.12.2011., 16:09)

Vlašić I., Vlašić Feketija M. (2007.): Važnost zaštite okoliša u Hrvatskoj u procesu

pristupanja Europskoj uniji. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. God. 44 (2007.), broj

1 (84). Dostupno na:

http://www.fes.hr/E-books/pdf/Pridruzivanje%20hrvatske%20EU_4_svezak/12.pdf

(12.12.2011., 08:02)

Znaor D. (2009.): Hrvatska poljoprivreda ususret i nasuprot klimatskim promjenama.

Dostupno na: http://www.boell.hr/downloads/Klima_i_poljoprivreda__Darko_Znaor.pdf,

(12.12.2011., 08:35)

49

8. PRILOG 1. Anketni upitnik

Zahvaljujem Vam što ste pristali sudjelovati u istraživanju putem ankete. Dobiveni rezultati

biti će obrađeni te korišteni kao materijal za izradu diplomskog rada na temu:

„Usklađivanje zakona o zaštiti okoliša u poljoprivredi s pravnim aktima Europske unije“

Molim Vas odgovorite u kojoj mjeri se slažete sa slijedećim tvrdnjama!

(1 – ne slažem se, 5 – u potpunosti se slažem)

1. Upoznat(a) sam zakonima EU vezano za poglavlje 11 – poglavlje o poljoprivredi

1 2 3 4 5

2. Upoznat(a) sam sa zakonima EU vezano za poglavlje 27 – poglavlje o zaštiti okoliša

1 2 3 4 5

Spol ispitanika

1. ženski

2. muški

Starosna dob ispitanika

1. ≤ 30 godina

2. 31-40 godina

3. 41-50 godina

4. 51-60 godina

5. 61 godinu ≥

Obrazovna struktura

ispitanika

1. Osnovno obrazovanje

2. srednje obrazovanje

3. visoko obrazovanje

Broj članova obitelji : ____

(popunite praznu liniju)

50

3. Uspješno ću prilagoditi svoju poljoprivrednu proizvodnju zakonima EU

1 2 3 4 5

4. Upoznata sam sa obvezama kojima ću morati udovoljiti ulaskom Hrvatske u EU u

pogledu svog OPG-a.

1 2 3 4 5

5. Smatram da će članstvo u EU poboljšati položaj hrvatskog poljoprivrednika.

1 2 3 4 5

6. Upoznat(a) sam s propisima vezano za onečišćenje zraka i vode

1 2 3 4 5

7. Upoznat(a) sam s propisima vezano za zbrinjavanje otpada

1 2 3 4 5

8. Upoznat(a) sam s propisima vezano za kemijsko onečišćenje (mineralna gnojiva,

zaštitna sredstva)

1 2 3 4 5

9. Upoznat(a) sam sa činjenicom kako je poticaje moguće ostvariti samo ako

udovoljavam uvjetima zaštite okoliša, zaštite zdravlja i dobrobiti životinja i uvjetima

dobre poljoprivredne prakse

1 2 3 4 5

51

10. Upoznat(a) sam s pojmom „zeleni porez“

1 2 3 4 5

11. Smatram da sam dovoljno informiran(a) o promjenama koje slijede

1 2 3 4 5

Molim Vas zaokružite točnu tvrdnju!

12. Upisan(a) sam u Upisnik seljačkih gospodarstava ili obiteljskih poljoprivrednih

gospodarstava

1. Jesam 2. Nisam, ali se namjeravam upisati 3. Nisam upisan(a)

13. Jeste li u sustavu PDV-a?

1. Jesam 2. Nisam, ali namjeravam ući 3. Nisam

14. Jeste li sudjelovali na tribini, predavanju o pred pristupnim fondovima EU?

1. Jesam 2. Nisam, ali namjeravam ići 3. Nisam

15. Na kraju Vas ljubazno molim da napišete probleme s kojima se susrećete prilikom

prilagodbe