Sveučilište u Zagrebu

Prirodoslovno-matematički fakultet

Biološki odsjek

Andreja Jakovac

UTJECAJ ČOVJEKA NA KORIŠTENJE PROSTORA I AKTIVNOST VELIKIH

SISAVACA U GORSKOM KOTARU

Diplomski rad

Zagreb, 2014.

Ovaj rad, izrađen u Zoologijskom zavodu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-

matematičkog fakulteta pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Davora Zanelle iprof. dr. sc. Josipa

Kusaka sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predan je na

ocjenu Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu radi

stjecanja zvanja magistra ekologije i zaštite prirode (mag. oecol. et prot. nat.).

ZAHVALA

Najljepše se zahvaljujem svojim voditeljima prof. dr. sc. Josipu Kusaku i izv. prof. dr. sc.

Davoru Zanelli na dragocjenoj pomoći, razumijevanju i vodstvu tijekom izrade moga diplomskog

rada.

Posebno se zahvaljujem svojim roditeljima koji podržavaju svaki moj izbor u životu i na

koje se uvijek mogu osloniti.

Iskreno se zahvaljujem Romanu Luštriku koji mi je otvorio vrata jednog novog svijeta i

omogućio da „neshvatljivo“ postane zanimljivo.

Od srca zahvaljujem svojoj obitelji i prijateljima na velikoj podršci tijekom izrade ovoga

rada i samog studija.

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu

Prirodoslovno-matematički fakultet

Biološki odsjek

Diplomski rad

UTJECAJ ČOVJEKA NA KORIŠTENJE PROSTORA I AKTIVNOST VELIKIH SISAVACA

U GORSKOM KOTARU

Andreja Jakovac

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

Čovjekove aktivnosti utječu na mir u staništu, kvalitetu staništa i rasprostranjenost vrsta.

Cilj ovog rada bio je analizirati korištenje prostora i vrijeme aktivnosti ljudi, velikih zvijeri i

parnoprstaša u šumi, kako bi se saznali njihovi međusobni utjecaji. Uočeno je da velike zvijeri i

ljudi najčešće koriste primarnu i sekundarnu šumsku cestu, dok ih parnoprstaši izbjegavaju tako

da znatno češće od prve dvije skupine koriste šumske vlake te životinjsku stazu. Velike zvijeri su

najaktivnije noću čime izbjegavaju ljude koji su prvenstveno aktivni danju.Na životinjskim

stazama, gdje je prisutnost ljudi i velikih zvijeri niska, parnoprstaši su aktivni tijekom cijelog

dana.Veliki sisavci i ljudi se na šumskim cestama, vlakama i stazama ne zadržavaju, nego

prolaze, tj. služe im za kretanje.

(54 stranice, 32 slike, 8 tablica, 74 literaturnih navoda, jezik izvornika: hrvatski)

Rad je pohranjen u Središnjoj biološkoj knjižnici

Ključne riječi: parnoprstaši, velike zvijeri, šumska cesta, šumska vlaka, životinjska staza

Voditelj 1: Izv. prof. dr. sc. Davor Zanella

Voditelj 2: Prof. dr. sc. Josip Kusak

Ocjenjitelji: Izv. prof. dr. sc. Davor Zanella

Izv. prof. dr. sc. Vladimir Hršak

Doc. dr. sc. Duje Lisičić

Rad prihvaćen: 28. 11. 2014.

BASIC DOCUMENTATION CARD

University of Zagreb

Faculty of Science

Department of Biology

Gradulation Thesis

HUMAN IMPACTS ON SPATIAL USE AND ACTIVITIES OF LARGE MAMMALS IN

GORSKI KOTAR

Andreja Jakovac

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

Human activities are affecting on peace in habitat, habitat quality and distribution of

species. The goal of this study was to analyze activity patterns and habitat use of humans, large

carnivores and ungulates in the forest, in order to find out their mutual influences. Large

carnivores and humans most commonly used primary and secondary forest roads, while ungulates

preferedlogging roads and animal trails, in order to avoid them. Large carnivores are most active

at night, and so avoiding the humans which are primarily active during the day. On animal trails

where the presence of humans and large carnivores is low, ungulates are active throughout the

day.Large mammals and humans do not retain on forest roads, logging roads and animal trails,

but pass, ie. they use them for movement.

(54 pages, 32 figures, 8 tables, 74 references, original in: Croatian)

Thesis deposited in Central biological library

Key words: artiodactyls, large carnivores, forest road, logging road, animal trail

Supervisor 1: Dr. Davor Zanella,Assoc. Prof.

Supervisor 2: Prof. dr. Josip Kusak

Rewiewers: Dr. Davor Zanella, Assoc. Prof.

Dr. Vladimir Hršak, Assoc. Prof.

Dr. Duje Lisičić, Assis. Prof.

Thesis accepted: 28. 11. 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................................... 1

1.1. Suživot velikih zvijeri, parnoprstaša i ljudi ................................................................................... 2

1.1.1. Odnos velikih zvijeri i parnoprstaša ...................................................................................... 2

1.1.2. Odnos parnoprstaša i ljudi ..................................................................................................... 2

1.1.3. Odnos ljudi i velikih zvijeri ................................................................................................... 3

1.2. Praćene vrste životinja ................................................................................................................... 4

1.2.1. Euroazijski smeđi medvjed .................................................................................................... 4

1.2.2. Sivi vuk .................................................................................................................................. 7

1.2.3. Euroazijski ris ...................................................................................................................... 10

1.2.4. Jelen ..................................................................................................................................... 12

1.2.5. Srna ...................................................................................................................................... 15

1.2.6. Divlja svinja ........................................................................................................................ 17

2. CILJ ..................................................................................................................................................... 20

3. MATERIJAL I METODE ................................................................................................................... 21

4. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA ........................................................................................................... 24

5. REZULTATI ....................................................................................................................................... 27

6. RASPRAVA ........................................................................................................................................ 43

7. ZAKLJUČCI ....................................................................................................................................... 45

8. LITERATURA .................................................................................................................................... 46

9. PRILOZI .............................................................................................................................................. 54

1. UVOD

Svaka životinjska vrsta ima svoje potrebe u odnosu na okoliš, a jedna od njih je

izbjegavanje neprijatelja i mir u staništu (DeLong i Brittingham 2014).

Čovjekove su aktivnosti značajno promijenile izgled krajobraza, kvalitetu staništa i

rasprostranjenost vrsta. Prometna infrastruktura je iznimno duga, pokriva velike površine i

proteže se kroz većinu kopnenih krajolika i staništa. Omogućila je ulazak čovjeka u najskrivenije

kutke prirode, te ispresijecala staništa. Zato se danas smatra jednom od najutjecajnijih promjena u

prirodi (Spellerberg 1998).

Postoji pet glavnih utjecaja prometnica na divlje životinje: (1) Ceste pružaju novo stanište

za životinje. Vegetacija uz cestu se obnavlja i postaje jedan od stadija razvoja autohtone

vegetacije. (2) Ceste i zrak iznad njih može olakšati kretanje životinja, duž smjera kojim cesta

vodi. (3) Cestovna infrastruktura se može ponašati kao filtar ili barijera u kretanju životinja kroz

prirodu. Posljedice mogu biti podjela i izolacija populacija. (4) Životinje stradavaju na cestama

od sudara sa prijevoznim sredstvima. (5) Ceste imaju biotički i abiotički utjecaj na krajolik. Zato

se prometna infrastruktura mora uzeti u obzir u zaštiti prirode (Bennett 1991).

Neke od javnih cesta prolazeći najkraćim putem kroz šumu, povezuju urbane ili ruralne

sredine, a ujedno se koriste za potrebu šumarstva. U Gorskom kotaru su zbog eksploatacije šuma

izgrađeni su mnogi šumski prilazi, šumske ceste i vlake (Pičman, 2007). Životinje za svoje

kretanje šumom koriste lakše prohodne dijelove i često se kreću po slojnicama, te nakon nekog

vremena utabaju staze. Životinjske staze često nestaju jer se za izgradnju šumskih vlaka biraju

ista takva područja (Brown i sur. 2004).

I velike zvijeri i parnoprstaši izbjegavaju ljude koji su u šumi najčešće danju i koriste

šumske ceste. Zbog toga su velike zvijeri najaktivnije noću, a parnoprstaši u sumrak (Janicki i

sur. 2007). Parnoprstaši pak izbjegavaju zvijeri i više se koriste životinjskim stazama, dok se

zvijeri više kreću šumskim cestama. Obje skupine koriste vlake, s tim da su parnoprstaši

najaktivniji u sumrak i zoru (Kusak 2011).

1

1.1. Suživot velikih zvijeri, parnoprstaša i ljudi

Gorski kotar je jedan od rijetkih prostora na kojima stanovništvo dijeli stanište sa sve tri

velike zvijeri i očuvanim populacijama parnoprstaša (Majić Skrbnišek i Gašparac 2009).

1.1.1. Odnos velikih zvijeri i parnoprstaša Iako su medvjedi po tjelesnom ustrojstvu pravi mesožderi, tek 5 % svojih prehrambenih

potreba zadovoljavaju životinjskom hranom. Bjelančevine uglavnom dobivaju od beskralježnjaka

i lešina većih životinja (Huber 2004). Od divljih životinja napada samo vrlo mlade, te ranjene i

bolesne životinje koje može uhvatiti (Huber i sur. 2008b).

Vukovi mogu živjeti u svakom staništu u kojem ima dovoljno plijena i koje im

omogućuje zaklon. Ekološka je niša vuka: „lovac na velike sisavce“, a to znači da su mu glavni

plijen parnoprstaši (jelen, srna, divlja svinja), a rjeđe neparnoprstaši. U krajevima s razvijenim

ekstenzivnim stočarstvom hrane se i stokom, koju ako nije čuvana lakše love nego divljač, pri

čemu mogu počiniti i znatne štete (Mech 1970).

Ris lovi iz zasjede na zemlji, tako da se plijenu prikrada i zaskače. Iako mu nisu mrski ni

glodavci, srna mu je danas glavni plijen. Lovi i lisice, pse, mačke, vjeverice, ptice i domaće

životinje. Veći plijen obično odvuče na neko skrovitije mjesto, pokrivajući ostatke između dva

obroka lišćem, grančicama i zemljom (Frković 2004). Za risa je često problem to što plijen koji je

on uhvatio, djelomično ili potpuno, pojedu druge zvijeri (medvjed, vuk, lisica) ili ptice (gavran).

Za ukupnu prehrambenu bazu najveći mu je konkurent čovjek koji u najvećoj mjeri utječe na

gustoće populacija divljih parnoprstaša (Sindičić i sur. 2010).

1.1.2. Odnos parnoprstaša i ljudi

Ljudi su od pradavnih vremena iz najrazličitijih razloga lovili parnoprstaše. Usvajanjem

zemljoradnje i stočarstva, značaj lova kao izvora hrane se potiskuje u drugi plan (Anonymous

2013a). Danas je lov u Hrvatskoj primarno orijentiran na sport i rekreaciju, a pažnja se posvećuje

2

i očuvanju populacija autohtonih vrsta. Nativne vrste parnoprstaša u Hrvatskoj su: jelen (Cervus

elaphus L.), srna (Capreolus capreolus L.), divlja svinja (Sus scrofa L.) i divokoza (Rupicapra

rupicapra L.). Gospodarenje divljači u Hrvatskoj uključuje prihranu parnoprstaša u zimskim

mjesecima, postavljanje solišta, hranilica, pojilišta, odstrjel i dr (Kusak 2008). Nekada je glavnu

prijetnju opstanku jelena činio nekontrolirani lov, a danas je to uništavanje i fragmentacija

njihovih staništa (Anonymous 2013a).

Jelen, srna i divlja svinja su životinje sumraka, jer su ih prilike natjerale da se štite

mrakom, ponajprije od čovjeka. Parnoprstaši nisu uvijek poželjni. Oni čine štete na

poljoprivrednim i šumskim kulturama, te štete na vozilima koji su uključeni u prometne nesreće

sa divljim životinjama. Divlja svinja je vrlo prilagodljiva promjenama u okolini, pa dolazi i u

blizinu ljudskih naselja. Križanje divljih svinja sa domaćim svinjama je često u panonskoj

Hrvatskoj, gdje su domaće svinje zbog tradicionalnog uzgoja slobodno puštane u hrastove šume

(Kusak 2008). Veći padovi populacija jelenske i srneće divljači javljali su se za vrijeme ratova,

zbog krivolova (Trohar 2004). Parnoprstaši stradavaju i u prometu. Smatra se da 70 % svih

prometnih nezgoda u sudaru s divljim životinjama uzrokuju srne (Frković 2004).

1.1.3. Odnos ljudi i velikih zvijeri

Velike zvijeri od davnina dijele svoje stanište s čovjekom i obrnuto. Kako je čovjek

razvijao svoje djelatnosti, posebno od pojave poljoprivrede i stočarstva, i širio životni prostor,

velike zvijeri su mu postale smetnja. (Jeremić i sur. 2011).

Velike zvijeri najviše ugrožava čovjek. Najčešći razlozi ugroženosti su uništavanje

staništa, stradavanje na prometnicima i nezakoniti odstrel. Gusta mreža prometnica umanjuje

životni prostor velikih zvijeri te otežava kretanje, pronalazak partnera i potragu za hranom.

Problem predstavlja i uzimanje mladunaca iz prirode, a kod risova i razmnožavanje u srodstvu.

Neprimjerena odlagališta otpada privlače velike zvijeri, i to najčešće medvjede koji se navikavaju

na miris i prisutnost ljudi. Takvi medvjedi mijenjaju svoje ponašanje i bez straha ulaze u

naseljena mjesta, što može dovesti do kobnih posljedica bilo za medvjede ili ljude (Jeremić i sur.

2011).

3

U Hrvatskoj su vuk i ris strogo zaštićene vrste na temelju Zakona o zaštiti prirode. To

znači da ih se ne smije uznemiravati, namjerno hvatati niti držati u zatočeništvu, uzgajati,

ozljeđivati, trgovati i ubijati, a zabranjeno je i uništavanje njihovog staništa. Populacijom vuka i

risa upravlja se na temelju Plana upravljanja vukom i Plana upravljanja risom u Hrvatskoj.

Medvjed je bio zaštićena vrsta na temelju Zakona o zaštiti prirode i Zakona o lovstvu (Jeremić i

sur. 2011). Formalno, stroga zaštita medvjeda je u Hrvatskoj proglašena 5. prosinca 2013. godine,

stupanjem na snagu Pravilnika o strogo zaštićenim životinjama („Narodne novine“, broj:

144/2013). Ipak medvjed ostaje i na popisu divljači Zakona o lovstvu te se izlučenje iz populacije

odobrava sukladno članku 155 Zakona o zaštiti prirode, a gospodarenje provodi sukladno

odredbama Zakona o lovstvu temeljem Plana gospodarenja (Bišćan i sur. 2014).

1.2. Praćene vrste životinja

Ovo istraživanje je uključilo šest vrsta velikih sisavaca: europski smeđi medvjed (Ursus

arctos arctos L., 1758), sivi vuk (Canis lupus L., 1758), euroazijski ris (Lynx lynx L., 1758), jelen

(Cervus elaphus L., 1758), srna (Capreolus capreolus L., 1758) i divlja svinja (Sus scrofa L.,

1758). Uz vrste divljih životinja, istraživanje je uzelo u obzir i čovjeka (Homo sapiens sapiens L.,

1758).

1.2.1. Euroazijski smeđi medvjed

Smeđi medvjed je nekada naseljavao gotovo cijelu Europu i veći dio Azije i Sjeverne

Amerike. Danas ga se može naći u znatno manjem broju uglavnom u državama koje mogu

osigurati razmjerno velike i neuznemiravane šumske komplekse. Tako se u većem broju održao u

Švedskoj, Finskoj, Poljskoj, Rusiji i Rumunjskoj, te u manjem broju u Slovačkoj, Češkoj,

Bugarskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i dr. Hrvatska subpopulacija euroazijskog

smeđeg medvjeda pripada populaciji dinarskog masiva, koja je druga po veličini u srednjoj i

južnoj Europi, iza karpatske. Medvjedi u Sloveniji i Hrvatskoj predstavljaju genetski u potpunosti

srodnu i najzapadniju stabilnu populaciju smeđeg medvjeda u Europi (Huber i sur. 2008a). U

Hrvatskoj smeđi medvjed ima status potencijalno ugrožene vrste (NT prema IUCN standardima)

(Kusak i Oković 2010).

4

Hrvatska subpopulacija dosegla je brojnošću jedinki kapacitet staništa prije 20-ak godina i

od onda stagnira. No s obzirom da smeđi medvjed, kao tipičan predstavnik velikih zvijeri, ima

malu gustoću populacije, procjenjuje se da u Hrvatskoj trenutno živi oko 1000 jedinki na površini

od oko 10.000 km2 dinaridskog područja (Slika 1) (Huber i sur. 2008b).

Aktivnost i korištenje prostora

Aktivnost medvjeda određena je količinom svjetla, temperaturom, resursima okoliša,

kompeticijom, te količinom uznemiravanja (Slika 2). U Sjevernoj Americi smeđi medvjedi

većinom su dnevne životinje i agresivniji su od svojih europskih srodnika (Kaczensky i sur.

2006). Europski smeđi medvjedi koegzistiraju s ljudima u gusto naseljenom području. Glavno

stanište im je šuma, a šumama se danju kreću lovci, izletnici, šumari, itd. Medvjedi koji ne

izbjegavaju ljude imaju veću šansu da budu odstrijeljeni, a dnevni medvjedi češće imaju

iznenadne susrete s ljudima. Nema razlike u aktivnosti ženki i mužjaka, a mladunci su

najaktivniji. Odrasli suaktivniji noću i imaju duži odmor oko podneva, mladunci su aktivniji

danju, a mlade jedinke su podjednako aktivne noću i danju. Za razliku od odraslih, mladunci

imaju 12-satnu podjelu aktivnosti, s odmorima oko podneva i ponoći. Pretežno noćna aktivnost

Slika 1. Rasprostranjenost europskog smeđeg medvjeda (Ursus arctos arctos L.) u Hrvatskoj

(Huber i sur. 2008a)

5

rezultat je individualnog učenja i negativnih iskustva s čovjekom (Kaczensky i sur. 2006).

Medvjedi u potrazi za hranom noću u pravilu silaze u područja niže nadmorske visine i veće

otvorenosti prostora, tj. bliže naseljima. U svitanje se povuku u mirne i gusto obrasle pojase

visoke šume. S obzirom na godišnja doba, u proljeće biraju niža područja s ranijom vegetacijom i

proteinskom hranom, dok u jesen trebaju pristup starim, zrelim šumama s velikim količinama

hranjivih plodova (bukvica, žir). Zimi se povlače u teško pristupačna i mirna područja radi

brloženja (Slika 3) (Frković 2002).Životni prostor pojedinog medvjeda u Hrvatskoj kreće se,

ovisno o spolu i dobi, od 100 do 300 km2(Huber 2003). Njegova gustoća u Gorskom kotaru kreće

se u rasponu od 10 do 20 jedinki na 100 km2 (Huber i sur 2008a).

U Nacionalnom parku Yellowstone postoji 3-4 puta veća vjerojatnost da se zamijeti

medvjed (Ursus arctos horribilis) van planinarskih staza, nego na njima. Tijekom planinarske

sezone, medvjedi migriraju vertikalno. Na početku sezone migriraju u područja više nadmorske

visine gdje se nalazi manje planinarskih staza, a pri kraju sezone planinarenja se spuštaju na niže

nadmorske visine. Obrasci ponašanja medvjeda tijekom prvog primjećivanja i nakon što je

medvjed postao svjestan čovjekove prisutnosti, nisu ukazali oblike ponašanja koji bi mogli

dovesti do konfrontacija (Chester 1980). Istraživanje na otvorenoj livadi Pellican Valley, je

Slika 2. Smeđi medvjed snimljen automatskom kamerom (foto-zamkom) na životinjskoj stazi. Lokacija: Bjelolasica (Samari)

Slika 3. Ulaz u brlog. Bilo, lovište Bjelolasica. Foto: Andreja Jakovac

6

pokazalo da je aktivnost medvjeda (Ursus arctos horribilis) izrazito reducirana u područjima

koja su udaljena više od 500 m od ruba šume, u doba kada je područje otvoreno za posjetitelje.

Također, izbjegavali su područja uz korištene kampove. Nije primijećena razlika u dnevnim

obrascima aktivnosti među razdobljima kad je područje bilo otvoreno za posjetitelje danju i noću,

samo danju, te potpuno zabranjeno za posjetitelje. Također, veća je vjerojatnost da će pješaci biti

otjerani od strane medvjeda nego jahači konja. Svi incidenti u kojima su planinari otjerani su

uključivali skupine od jednog do dva čovjeka (Gunther 1990). U Španjolskoj je istraživan utjecaj

rekreacijskih aktivnosti ljudi na obitelj medvjeda. Vikendom je medvjedica sa dvoje mladunaca

prelazila dvostruko veće udaljenosti nego tijekom radnih dana. Vizualnim promatranjima su

dokazali da se tijekom vikenda povećaju aktivnosti kao što su kretanje, bijeg i budnost. Također,

tijekom vikenda se povećalo korištenje stjenovitih staništa. Sve to ukazuje da je medvjedica

pokušava izbjeći ljudsku prisutnost (Naves i sur. 2011). Dvije ženke i tri mužjaka crnog

medvjeda (Ursus americanus) su telemetrijski praćeni u planinama južne Kalifornije. Svi su

tijekom cijele godine zalazili u urbana gradska područja. Ženke su koristile urbana gradsko

stanište 4-6 sati dnevno, i to najčešće između 16 h i 4 h u proljeće, te 22 h i 10h ljeti. Mužjaci su

najčešće ulazi u gradska područja između 22 h i 4 h. Medvjedi su bili najaktivniji u gradovima

tijekom kasne noći kada je ljudska aktivnost minimalna (Lyons 2005).

1.2.2. Sivi vuk

Sivi vuk je nekada bio široko rasprostranjen na sjevernoj hemisferi, a danas je ugrožena

vrsta u većem dijelu Europe i cijeloj Sjevernoj Americi, prvenstveno zahvaljujući nestanku

staništa i izravnom proganjanju od strane čovjeka. U Europi je ova vrsta opstala u obliku

izoliranih populacija na Pirinejskom i Apeninskom poluotoku, Te na Karpatima i Dinaridima.

Hrvatska subpopulacija pripada dinarskoj populaciji. Prema podacima o odstrjelu vukova iz

1894., ova vrsta je živjela na cijelom području naše domovine. Danas je stalna prisutnost sivog

vuka ograničena na Gorski kotar, Liku i Dalmaciju, iako su poznati povremeni izleti na sjever i

jug od trenutnog areala (Slika 4). Vuk u Hrvatskoj ima status potencijalno ugrožene vrste (NT

prema IUCN standardima) (Tvrtković i sur. 2006). Populacija je bila na svom minimumu 1980-

ih, a od 1990-ih je u porastu. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj ima od 200-220 vukova (Slika

5) (Kusak i Huber 2010b).

7

Staništa vukova su veliki šumski kompleksi. Prosječna veličina teritorija vučjeg čopora se

razlikuje od područja do područja i iznosi oko 150 km2 u Dalmaciji (Kusak i sur. 2005), a u

Gorskom kotaru 350 km2 (Kusak 2010). Noć je glavno razdoblje u kojem su vukovi aktivni u

Dalmaciji (Slika 6). Od toga pravila djelomice odstupaju za jake zime, kada i danju nastoje

uhvatiti plijen i zadovoljiti potrebe za hranom. U samo jednoj noći vuk može prevaliti i nekoliko

desetaka kilometara (Kusak i sur. 2005).

Slika 4. Rasprostranjenost vuka u Hrvatskoj. Tamno zeleno - stalna prisutnost. Svijetlo zeleno - povremena prisutnost(Kusak i Huber 2010a)

Slika 6. Vuk slikan noću foto-zamkom na sekundarnoj šumskoj cesti. Predio Platak-Gumance.

Slika 5. Vučica slikana foto-zamkom na sekundarnoj šumskoj cesti. Predio Platak-Gumance.

8

Aktivnost i korištenje prostora

Prostor kretanja, sezonske varijacije u veličini korištenog prostora, korištenje prostora i

aktivnost vukova u Dalmaciji je orijentirano na postizanje kompromisa između opasnosti ljudske

blizine i koristi od izvora hrane koji su povezani s ljudima (Kusak i sur. 2005). U Poljskoj, u

regiji sa 44 stanovnika/km2 gdje je donedavno bilo dozvoljeno loviti vukove, ispitana je hipoteza

da su vukovi aktivni noću zbog ljudi. Telemetrijski praćeni vukovi iz tri čopora bili su

najaktivniji u zoru. Vukovi su više izbjegavali područja uz glavne prometnice noću (do 1.5 km)

nego danju (do 0.5 km). Vukovi su izbjegavali područja 0.5 km udaljena od sekundarnih

prometnica i asfaltiranih šumskih cesta i noću i danju, ali nisu izbjegavali okolicu naselja. Vukovi

su bili najmanje nokturalni u usporedbi sa drugim studijama iako je naseljenost područja najveća,

stoga nije vjerojatno da je prisutnost ljudi uzrok nokturalnog načina života (Theuerkauf i sur.

2007). Istraživana je prostorno/vremensko razdvajanje ljudi i vukova u šumi Bialowieza u

Poljskoj. Telemetrijski je praćeno 11 vukova iz 4 čopora i praćena je ljudska aktivnost. Vukovi su

izbjegavali trajne ljudske građevine (naselja, rubove šuma oz obradive površine, ceste, turističke

staze) više danju nego noću. Što je viša bila ljudska aktivnost vukovi su više izbjegavali takva

područja. Prostor koji koriste vukovi je posebno reduciran u blizini velikih naselja i intenzivno

korištenih cesta. Vukovi su izbjegavali ljudsku prisutnost u šumi (promet, radovi u šumi)

privremeno birajući područja u kojima su ljudi odsutni. Jedan vučji čopor je izabrao zonu

nacionalnog parka sa ograničenim pristupom (50 km2), kao centar svojeg životnog prostora danju

i noću. S druge strane, čopori koji žive u komercijalnim šumama sa malim rezervatima (≤4 km2)

nisu odabrali rezervate tijekom dana ili noći. Prostorno/vremensko odvajanje je prilagodba

vukova na suživot sa ljudima, dok održavaju uzorak aktivnosti optimiziran potrebama za hranom

(Theuerkauf i sur. 2003a). Telemetrijski praćeni vukovi u Poljskoj, su bili aktivni tijekom dana,

no najaktivniji u zoru i sumrak, što se poklapa sa periodima kada ubiju najveći broj plijena.

Razdoblja reprodukcije i visokih temperatura imaju manje izražen utjecaj na obrasce aktivnosti.

Ljudska aktivnost nije znatno utjecala na dnevnu aktivnost vukova. Utjecaj ljudi može biti

indirektan ako lov na parnoprstaše, utječe na ponašanje plijena vukova. Zaključak je da je dnevna

aktivnost vukova oblikovana njihovim obrascom lova plijena (Theuerkauf i sur. 2003b). Tijekom

istraživanja u Minnesoti telemetrijski je praćeno 16 vukova iz 3 čopora. Vukovi su prešli preko

pašnjaka 28 % promatranih noći i 95 % kretanja se odvijalo na udaljenosti ≤5 km od pašnjaka.

Pašnjake su izbjegavali tijekom dana. Iako je rizik od predacije bio visok, mali broj stoke je

9

ubijen. Tijekom trogodišnje studije, samo osam domaćih životinja je ubijeno od strane vukova.

Održavajući zdravu populaciju divljeg plijena, izlučivanjem iz populacija jedinki koje ubijaju

stoku, te poticanje učinkovite i prikladne prakse među stočarima (npr. odlaganje trupala)

omogućit će se daljnje održavanje populacije vukova (Chavez i Gese 2006). Vukovi u planinskim

dolinama Kanade izbjegavaju kretanje cestama i stazama. Dva praćena čopora su za kretanje

birala niže nadmorske visine, blagi nagib i jugozapadne strane brda. Kretali su se 25 m od cesta,

staza i željezničke pruge, te birali manje prometne ceste. Jedan čopor je izbjegavao prometnije

puteve održavajući udaljenost od 26 do 200 m. Ceste i staze imaju kumulativan efekt na kretanje

vukova (Whittington i sur. 2005).

1.2.3. Euroazijski ris

U Europi, uključujući i Hrvatsku, euroazijski ris (Slika 7) je, odmah nakon iberijskog risa

(Lynx pardinus) najugroženija velika zvijer. Iako je nekada nastanjivao cijelu Europu, do danas je

opstao samo na Karpatima i dijelu Dinarida. U Hrvatskoj je dinarska populacija izumrla još

davne 1903. godine (RE prema IUCN standardima). Ostaci te populacije se još uvijek mogu naći

u Makedoniji i Albaniji. U Sloveniju su introducirana tri para iz slovačke karpatske populacije

1973. godine. Ta se populacija 1978. godine proširila u Hrvatsku i BIH (Tvrtković i sur. 2006).

Danas risa možemo pronaći u Gorskom kotaru, Lici, Hrvatskom primorju i sjevernoj Istri (Slika

8). Područje stalne rasprostranjenosti risa iznosi oko 10.000 km2 (Sindičić i sur. 2010). Ris u

Hrvatskoj ima status potencijalno ugrožene vrste (NT prema IUCN standardima) (Tvrtković i sur.

2006). Može se smatrati da je reintroducirana populacija risa imala pozitivan trend u pogledu

porasta broja jedinki i prostornog širenja od reintrodukcije sve do sredine 1980-ih. Tada je

populacija stagnirala na svom vrhuncu, a u 1990-ima je došlo do početka kontinuiranog pada

brojnosti. Najvjerojatnije je da je broj risova u Hrvatskoj između 40 i 60 jedinki (Sindičić i sur.

2010).

10

Aktivnost i korištenje prostora

Ris je pretežno aktivan u sumrak i noću. U lov kreće obično rano u jutro i kasno uvečer.

Teritorij obilazi na način da dnevno prijeđe do 20 km, te se kroz određeno vrijeme vraća na

polazište. Karakteristika risa je samotarski način života. Veličina životnog prostora kao i mjesto

zadržavanja na njemu ovisi o miru i dostupnosti plijena. Uglavnom ne liježe na isti ležaj dva dana

uzastopce (Janicki i sur. 2007).

Dnevna aktivnost kanadskog risa (Lynx canadensis) ovisi o spolu, godišnjem dobu i

reproduktivnom statusu. Tijekom ljeta mužjaci imaju krepuskularni obrazac aktivnosti, dok ženke

sa mladima ostaju aktivne tijekom dana. Zimi, risevi oba spola su bili najaktivniji popodne i

predvečer. Iako nije bilo dokaza da je rizik od predacije odgovoran za ovakav obrazac aktivnosti,

no moguće je da je rezultat podizanja mačića, termoregulatorne strategije i traganja za hranom

(Kolbe i Squires 2007). Prisutnost risa na određenom području je određena prisutnošću plijena i

ljudi. Risevi su izbjegavali područja sa najvećim uznemiravanjem, no više su koristili područja sa

umjerenim uznemiravanje nego bez uznemiravanja. S druge strane srne koriste područja sa

velikim uznemiravanje kao svojevrsno mjesto bijega od riseva. Ta situacija nije povoljna za

predatore koji su ograničeni na refugije u kojima je gustoća plijena srednja do niska. Posljedica je

da će se zaštita risa morati postići u okolišu koji je modificiran ljudima, u kojem postoje

konflikati i visoka smrtnost uzorkovana ljudskim djelovanjem (Basille i sur. 2009). Risevi, čak i

kad trpe veliku smrtnost izazvanu čovjekom, toleriraju visoku aktivnost ljudi u okviru njihovog

Slika 8. Rasprostranjenost risa u Hrvatskoj (Sindičić i sur. 2010)

Slika 7. Ris slikan foto-zamkom na sekundarnoj šumskoj cesti. Lokacija: Praprot

11

područja, sve dok između njih i ljudi postoji dovoljno zrele šume bez uznemiravanja, sa gustim

horizontalnim pokrovom. Risevi ne prilaze cestama i ljudskim nastambama bliže od 200 m dok

se odmaraju. Toleriraju ljudsku prisutnost do blizine od 50ak m, no to jako ovisi o horizontalnom

vegeracijskom pokrovu i starosti šume, ali ne i o nagibu terena. Nakon uznemiravanja nebi prešli

na strmiji teren i udaljenost koju bi prešli taj dan nije odskakala od ostalih dana (Sunde 1998). U

istraživanju kako širenje areala kojota (Canis latrans) utječe na autohtnu kratkorepu pjegavu

mačku (Lynx rufus) na području Floride, otkriveno je da je ekološka separacija olakšana

prehrambenim različitostima između vrsta. Kojoti su primarno lovili velike parnoprstaše i

konzumirali veće količine voća, dok su risevi primarno konzumirali glodavce i dvojezupce. Kojiti

i risevi pokazuju slične obrasce aktivnosti i izbor staništa i njihova velika međuvrstna preklapanja

areala pokazuju nedostatak prostorne segregacije. Ipak, na finijoj podjeli ključnih područja,

obrasci prostorne odvojenosti su bili prisutni. Nedostatak dokaza za negativne interakcije

sugerira, da nepreklapanje ključnih područja reducira antagonističke susrete (Thornton i sur.

2004). Kojot (Canis latrans) i kratkorepa pjegava mačka (Lynx rufus) su simpatrički u većem

dijelu risova južnog areala. Pretpostavilo se da kompaktan snijeg koji nastaje nakon prolaska

motornih sanjki omogućuje kojotima ulazak na prostore kojima se ranije nisu mogli kretati zbog

dubokog, mekanog snijega. Te tako efektivnije kompariraju risevima za lov na zečeve (Lepus

americanus), koji su risu primaran plijen. Kojoti se nisu kretali bliže stazama nastalim motornim

sanjkama, no selektivno su birali područja sa manje snijega i kompaktnijim snijegom van staza.

Kojoti su se zimi uglavnom prehranjivali strvinama i sveukupno prisutnost staza motornih sanjki

na kretanje kojota je bila minimalna (Kolbe i sur. 2007).

1.2.4. Jelen

Obični, ili kako ga još nazivaju crveni jelen, jedna je od najvećih vrsta jelena. Nastanjuje

veći dio Europe, Male Azije, dijelove zapadne i središnje Azije. Također obitava na području

između Maroka i Tunisa u sjeverozapadnoj Africi što ga čini jedinom vrstom jelena koja

nastanjuje Afriku (Ožetski 2012). Jelen je najveći europski preživač rasprostranjen u svim

tipovima šumskih područja, od nizinskih poplavnih šuma do planinskih sastojina, uz iznimku

krajnjeg sjevera (Slika 9). Velik broj jedinki živi na području Baranje, Slavonije te Gorskog

12

kotara (Slike 10 i 11). U posljednja tri desetljeća polako se širi prema Lici i Istri (Janicki i sur.

2007). Stalno nastanjuju područje od 15.770 km2, a povremeno zalaze na još 1730 km2. Uz

pretpostavku da je rasprostranjenost povezana s vegetacijskim pokrovom (šumom neobrašteni

dijelovi Hrvatske izostavljeni su iz računanja), brojnost hrvatske populacije ove vrste procjenjuje

se na 9600 jedinki (Kusak 2008).

Slika 9. Rasprostranjenost jelena (Cervus elaphus L.) u Hrvatskoj. Crveno – područja trajnog boravka,

narančasto – područja privremenog boravka, žuto – područja bez prisutnosti (Kusak 2008)

Slika 10. Košuta slikana foto-zamkom na sekundarnoj šumskoj cesti. Predio Platak-Gumance.

Slika 11. Jelen slikan foto-zamkom na vlaci. Predio Snježnik.

13

Aktivnost i korištenje prostora

Prema ponašanju su to životinje sumraka, ali znaju biti aktivne i u vrijeme sunčane

svjetlosti ukoliko nema uznemiravanja u staništu. Duljina trajanja osvjetljenja i intenzitet sunčeve

svjetlosti djeluju na aktivnost jelena. Ako je svjetlost slabija i trajanje kraće, jeleni su dnevno

aktivniji, dok su u suprotnim uvjetima aktivniji u noćne sate. Jeleni su prilagodljivi uvjetima

staništa, tako da nastanjuju i razmjerno male površine. Ljeti se upućuju u više predjele, a zimi u

niže (Janicki i sur. 2007).

Nakon reintrodukcije vukova u Nacionalni park Yellowstone predacijski pritisak je

utjecao na to da jeleni manje koriste otvorene livade i povećala se uporaba sigurnije šume.

Prisutnost predatora je utjecala na promjenu korištenja staništa, čime se smanjila i kvaliteta

njihove prehrane (Hernández i Laundré 2005). Traganje za hranom bjelorepih jelena (Odocoileus

virginianus) na području na kojem obitava planinski lav (Puma concolor), ovisi o tipu šume i

udaljenosti od šumskog ruba. Jeleni su aktivniji na otvorenom prostoru, nego na šumkom rubu.

Više vremena su na oprezu na šumskim rubovima, nego na otvorenim i šumskim prostorima

(Altendorf i sur. 2001). Rubna područja između dva vučja čopora predstavljaju područja manjeg

predacijskog pritiska za jelene. Vukovi rjeđe love u takvim područjima, kako nebi došli u sukob

sa susjednim čoporima. To omogućavaju jelenima da obnove svoju populaciju i kasnije

dispergiraju na druga područja (Mech 1977). Na otoku Isle Royale, uz koji se nalazi puno otočića

los (Alces alces) je razvio anti-predatorsku strategiju. Gustoća populacije na otočićima je preko

400 % veća nego na većem otoku. Blizina vode im omogućava bijeg od vukova za toplijih

mjeseci, a zimi ih štiti šuma četinjača. Ženke sa teladi se ljeti zadržavaju u blizini kampova u

kojima borave ljudi (ljudi ne love losove) i tako izbjegavaju predaciju od strane vuka (Stephens i

Peterson 1984). Lov pogonom ostavlja posljedice na ponašanje jelena. Pet ženki je bilo

opremljeno sa GPS-ogrlicama i promatrano prije, tijekom i nakon 21-og lova pogonom. U 53 %

slučajeva košute su napustile svoj teritorij u roku 24 h, prešavši u prosjeku 4 km i ne vraćajući se

na područje pogona u prosjeku 6 dana. Košute su prelazile veće udaljenosti u određenom

vremenu na dan lova i dva dana nakon toga. Dnevna aktivnost (mjereno senzorom pokreta) se

nije bitno povećala na dan lova, no povećala se dan nakon lova. Noćna aktivnost je bila ista prije

i nakon lova. Reakcija nakon lova nije ovisila o blizini lovaca, trajanju lova ni vremenu

proteklom od prethodnog lova (Sunde i sur. 2009). Na prostoru na kojem je u tijeku sječa šume

14

jeleni se zadržavaju na terenu većeg nagiba nego prije sječe. Nakon što se stabla izvuku iz šume i

smanji se promet na šumskim cestama, jeleni se pomiču bliže cestama (Wisdom i sur. 2005).

Jeleni su manje aktivni u područjima u kojima je mala vjerojatnost predacije od strane vuka na

područjima koja su udaljena više od 50 m od antropogenih linearnih čistina, te na hladnijim

predjelima (visoko grmlje, sjeverne i istočne padine). Više se kreću u područjima koje često

koriste vukovi, blizu čistina, te u energetski zahtjevnim situacijama (kretanje uzbrdo) (Fair i sur.

2005). Na prostorni raspored jelena bitno utječe raspored hranilišta i intenzivnost hranjenja

(Adamič 1990).

1.2.5. Srna

Srna je najbrojniji preživač i rasprostranjena je gotovo čitavom Europom, izuzev sjevera

Skandinavije i nekih otoka (Island, Irska, otoci Sredozemlja). U Republici Hrvatskoj je srna uz

divlju svinju najrasprostranjenija krupna divljač (Slika 12). Zauzima najveći udio u brojnom

stanju krupne divljači u kontinentalnim dijelovima Hrvatske (Slavonija, Baranja, Gorski kotar)

(Slika 13). Slabije je zastupljena u Dalmaciji i Primorju (Janicki i sur. 2007). Stalno nastanjuje

područje od 21.121 km2, a povremeno je prisutna u Dalmaciji na području od 2652 km2.

Procjenjuje se da hrvatska populacija broji 45320 jedinki (Kusak i Krapinec 2010).

Najpogodniji životni prostor ove vrste su šumarci s livadama i pašnjacima. Živi u manjim

porodičnim skupinama, a od kasne jeseni do ranog proljeća se okupljaju u veća stada (Janicki i

sur. 2007).

Aktivnost i korištenje prostora

Najveća aktivnost srna zabilježena je tijekom dana, uz maksimum kretanja u popodnevne

i večernje sate (16-20 sati, ujutro 4-5 i 7-9). Tijekom 24 sata srna uzima hranu u 8 do 11

intervala. Teritorijalna je vrsta, koja gotovo cijeli životni vijek provede na teritoriju promjera 10

km. U proljeće dolazi do disperzije oba spola. Tada srnjaci omeđuju svoje teritorije, a srne to čine

kasnije, pred razdoblje parenja. Najmanja veličina teritorija za srnjaka iznosi 10 hektara, a može

biti do 100 ha, ovisno o miru, zaklonu i kvaliteti hrane. Ženka rađa jedno do tri mladunca koji s

njom provedu 12 mjeseci, a prosječna starost iznosi 13-15 godina (Janicki i sur. 2007).

15

Tijekom lovne sezone srne provode više vremena u stanju opreza nego van sezone lova. U

lovnoj sezoni stanje budnosti se smanjivalo što je veći bio udio šume u blizini, no to nije bio

slučaj izvan sezone lova. U oba dva razdoblja je primijećeno da srne provode manje vremena na

oprezu što su udaljenije od kuća. Za lovne sezone se izbjegavale su područja sa kvalitetnijom

hranom, koja se nalaze u blizini kuća (Benhaiem i sur. 2008). Na prostoru koji je nedavno

Slika 13. Rasprostranjenost srne u Hrvatskoj. Crveno – područje trajnog boravka, narančasto –

područja privremenog boravka, žuto – područja bez prisutnosti. (Kusak 2008)

Slika 12. Srnjak slikan foto-zamkom na životinjskoj stazi. Lokacija: Bjelolasica (Samari)

16

rekolonizirao Euroazijski ris (Lynx lynx) zimi su telemetrijski praćene srne. Mjesta za spavanje i

hranjene koje su birale srne su imala više zaklona od nasumičnih mjesta. Kako je napredovala

zima i trošile se masne naslage smanjivala se udaljenost između mjesta na kojima se hrani i

spava. Iako bi na otvorenijim područjima lakše izbjegle predaciju, birale su staništa zaklonjenija

krošnjama zbog vremenskih uvjeta (Ratikainen i sur. 2007). Područje koje koriste ženke sa lanadi

tijekom perioda laktacije (lanad većinu vremena leži) je puno manji od njihovog uobičajenog

životnog prostora. Kako bi se povećao uspjeh strategije skrivanja lanadi od vukova, majke izabiru

staništa sa gustom vegetacijom (mlada listopadna šuma) i slabom vidljivošću (Bongi i sur. 2008).

Tijekom natjecanja u orijentacijskom trčanju srne bi pobjegle u prosjeku 430 m od mjesta

događanja i obično bi ostale ondje. Učinci uznemiravanja su veći u ožujku, nego u lipnju zbog

veće vidljivosti u listopadnim šumama. Uznemiravanje će imati najmanjeg efekta ako se

natjecanja održavaju u srpnju i kolovozu. Srne su istjerane iz zaklona i bježale dalje za vrijeme

hajke i lova pogonom (prosječno 850 m). Srne bi napustile uobičajeno područje obitavanja i

vratile se najčešće u večernjim satima (Jeppesen 1987). Srne nastoje izbjeći blizinu zgrada, cesta,

dna (središnji dio) dolina u heterogenom i fragnemtiranom poljoprivredom krajoliku. Time

pokušavaju izbjeći moguće uznemiravanje (Coulon i sur. 2008). Jedna srneća obitelj je napustila

područje u kojem je obavljana sječa šume i izvlačenje trupaca i vratila se čim su ljudi napustitli

područje, a sve druge su barem djelomično ostale u području. Nije primjećena značajna razlika u

kretanju i životnom životnom području izneđu kontrolnih grupa i telemetrijski praćenih jedinki

koje su uznemirene sječom. Uznemiravanje i rezultirajuća promjena staništa zbog sječe šume ima

minimalne i kratkoročne efekte na korištenje staništa od strane srna (Linnell i Andersen 1995).

1.2.6. Divlja svinja

Divlje svinje nastanjuju gotovo sve kontinente svijeta zahvaljujući velikoj prilagodljivosti

i malim životnim zahtjevima. Srednjo-europska divlja svinja rasprostranjena je diljem Europe,

sjeverno od Prineja i Alpa do zapadne Bjelorusije (izuzev Irske, Velike Britanije i dijela

skandinavskih zemalja). Iako rasprostranjena širom Hrvatske uključujući i neke otoke, ova vrsta

najbrojnija je u gorskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj (Slika 14). Dvilja svinja se može pronaći na

području od 23.712 km2. Procjenjuje se da populacija ove lovne divljači u Hrvatskoj broji 16.151

17

jedinki (Slike 15 i 16) (Kusak i Krapinec 2010). Zbog antropogenih promjena u životnom

prostoru, koje su divljim svinjama poboljšale stanišne uvjete, se u zadnjim desetljećima u većem

području raširenosti vrste, susrećemo sa neočekivano velikim rastom njihove brojnosti (Jerina

2006).

Slika 14 . Rasprostranjenost divlje svinje (Sus scrofa L.) u Hrvatskoj. Crveno – područja trajnog

boravka, žuto – područja bez prisutnosti. (Kusak 2008)

Slika 16. Divlja svinja slikana foto-zamkom na

sekundarnoj šumskoj cesti.

Područje: Platak-Gumance

Slika 15. Divlja svinja slikana foto-zamkom na

sekundarnoj šumskoj cesti.

Lokacija: cesta Kačje – Kiršina Draga

18

Aktivnost i korištenje prostora

Noć je razdoblje u kojem su divlje svinje najaktivnije. U područjima bez uznemiravanja

mogu se pronaći i dnevno aktivne divlje svinje. Žive u šumama, otvorenim područjima

ispresjecanim šumarcima ili pak otočkim staništima. Za počivališta izabiru gustiše u blizini šuma.

Aktivnost uglavnom ispoljavaju na livadama, oranicama, šumarcima i šumama. Zadržavaju se na

vlažnim područjima koja su pogodna za rovanje i sadrže kaljužišta. Kaljužanje im služi za

hlađenje i prekrivanje kože slojem blata. Ektoparaziti se ukope u blato i rješava ih se češanjem o

drveće. (Janicki i sur. 2007).

Posljedica lova na divlje svinje sa psima, je povećanje područja na kojem divlje svinje

imaju mjesta odmora do mjesec dana nakon lova. Poveća se i udaljenost koju prijeđu između dva

mjesta za odmor (Maillard i Fournier 1995). Divlje svinje koje naseljavaju urbana područja imaju

manji životni prostor, no dnevno prijeđu dvostruko veće udaljenosti od divljih svinja u

prašumama. U urbanim područjim divlje svinje su bile skoro isključivo aktivne noću, dok je u

prašumi aktivnost jednoliko raspoređena tijekom dana. Divlje svinje mogu prilagoditi prostorno

vremensko ponašanje lokalnim uvjetima, to bi mogao biti jedan od faktora brzog geografskog

širenja po Europi (Podgórski i sur. 2013). Divlji prasci pokazuju povećanu dnevnu aktivnost u

područjima u kojima se hrane, a nema uznemiravanja. Posebice u rano ljeto. Udaljenosti bijega

nakon uznemiravanja su se povećale nakon pojedinačnog lova ili hvatanja (Keuling i sur. 2008 ).

19

2. CILJ

Ovim radom se želi analizirati korištenje prostora i vrijeme aktivnosti ljudi, velikih zvijeri

i parnoprstaša u šumi, kako bi se saznali njihovi međusobni utjecaji.

Analizirat će se:

1. Učestalost pojavljivanja ovisno o kategoriji mjesta.

2. Aktivnost u različito doba dana ovisno o tipu mjesta po satima.

3. Primjećeni tipovi aktivnosti.

4. Tip aktivnosti u različita doba dana.

Svrha rada je bolje planiranje aktivnosti ljudi u prostoru, zbog smanjenja uznemiravanja

životinja. Zaključci će pokazati gdje ljudi ometaju životinje, te kada ih uznemiravaju. Primjena je

moguća u upravljanju zaštićenim područjima, pri projektiranju planinarskih ruta, vlaka,

biciklističkih staza i drugo.

20

3. MATERIJAL I METODE

Potrebni podaci su prikupljeni primjenom automatskih kamera (foto-zamki), a istraživanje

je provedeno preko niza koraka koji uključuju: (1) Opis i analizu podataka o istraživanom

području (naziv, smještaj i koordinate). (2) Opis i analizu podataka o svakom mjestu na koje su

postavljene automatske foto zamke. (3) Upisivanje podataka o svim događajima i snimkama ili

slikama u posebno izrađenu bazu podataka. Baza je izrađena u MS Access-u. (4) Analiza

podataka o zabilježenim događajima na svakom mjestu (datum, vrijeme, tip snimke, vrsta

zabilježene životinje, broj zabilježenih životinja, dob i spol, ukoliko se mogu utvrditi te vrsta

aktivnosti svake zabilježene životinje).

Svako mjesto je kategorizirano s obzirom na pristupačnost od strane ljudi. Tako je

prepoznato sedam kategorija koje su: primarna šumska cesta, sekundarna šumska cesta, tercijarna

šumska cesta, šumska vlaka, planinarska staza, životinjska staza, šuma bez staze (šuma i kuća u

šumi). Ta kategorizacija je bitna kod analiziranja aktivnosti i korištenja prostora od strane

životinja i ljudi.

Praćenje putem foto-zamki je neinvazivna metoda praćenja pogodna za istraživanje

velikih sisavaca. Foto-zamke omogućuju nenametljiv pristup staništu i opažanje životinja bez

ometanja. To su automatske kamere čije aktiviranje potiče impuls posebnog infracrvenog senzora

koji ujedno registrira i bilježi svaki prolaz životinje (Slika 17). Postavljene na pogodno mjesto

pružaju dragocjene podatke o vrstama životinja koje prolaze, te o sezonskoj i dnevnoj učestalosti

njihovog prolaska (O'Connell i sur. 2011).

Kod odabira mjesta za kamere, uzimano je u obzir i da kamere budu što je moguće više

zaklonjene od pogleda, te da su od mjesta pretpostavljenog prolaska odmaknute 3-5 m (Slika 18).

Kamere su postavljane na visini od 50 do 200 cm od tla, ovisno o udaljenosti od mjesta snimanja.

Što je ta udaljenost bila veća, a time i veći kut koji je kamera pokrivala, tada je i varijacija u

visini postavljanja mogla biti veća. Za svaku kameru se vodila zasebna evidencija o tome kada je

bila provjerena, kada su se skidale snimke, zamijenile baterije, kada je došlo do prekida

kontinuiteta praćenja mjesta i kada je kamera bila maknuta sa mjesta. Također se bilježilo koliko

snimki je kamera snimila, tip snimke (foto ili video), te koliko je trajala svaka snimka.

21

U svrhu bilježenja i kasnije obrade podataka, korištena je baza podataka, a koja je rezultat

promišljanja i interakcije J. Kusaka i M. Modrića. Baza je izrađena u MS Access-u (Slika 19).

Baza ima više razina detaljnosti. Razine detaljnosti u bazi su: razina „1“ sadrži polja za upis

podataka o istraživanom području, razina „2“ sadrži podatke o mjestima gdje su postavljene foto

zamke, razina „3“ sadrži podatke o događajima na svakom mjestu gdje može biti jedna ili više

foto zamki, razina „4“ ima dva dijela, „Camera events“ i „Observations“, razina „5“ su detalji o

svakoj snimci.

U tablicu „Camera events“ se upisuju podaci o svakoj načinjenoj snimci. Ako je na

jednom mjestu više od jedne kamere, tada se posebno upisuju snimke za svaku kameru. Kamere

se označavaju sa „A“, „B“ itd. Svaka kamera može snimiti jednu ili više snimki koje su sve

vezane za jedan događaj. U tablicu „Observations“ upisuju se podaci o snimljenim objektima

(životinjama, vozilima...). Ako je iz nekih razloga (npr. potrošile se baterije) došlo do prekida

kontinuiteta aktivnosti kamere na nekim mjestu, tada se u bazu upisivalo da je završilo tekuće

razdoblje praćenja (polje „Period“). Kod ponovnog postavljanja kamere na to isto mjesto, se

započinje iduće razdoblje (upisuje se za jedan veći broj u polje “Period“). Ako su na jednom

mjestu bile dvije kamere, uzimano je u obzir da je mjesto bilo neprekidno praćeno ako je na tom

mjestu bila bar jedna kamera koja je ispravno radila. Razdoblja tijekom kojih nije bilo moguće da

kamera išta snimi ili sposobnost snimanja bila umanjena (npr. kamera na tlu) su izuzeta iz

proračuna napora praćenja.

Slika 18. Marko Mordić postavio kameru na životinjsku stazu, vodeći računa da bude što bolje sakrivena. (Kusak 2011)

Slika 17. Andreja Jakovac postavlja kameru na stablo pored životinjske staze. Lokacija: Bjelolasica (Samari)

22

Za uspoređivanje, testiranje sličnosti između učestalosti pojavljivanja čovjeka,

parnoprstaša i velikih zvijeri po tipovima mjesta korišten je χ2-test (hi-kvadrat test). Podaci su

zbrojeni po tipovima mjesta i skupini velikih sisavaca, te su uspoređeni parovi. Sve χ2 vrijednosti

su uspoređene sa χ2 distribucijom, koristeći 1 stupanj slobode. Razina značajnosti p<0.05

smatrana je statistički značajnom. Za obradu rezultata χ2-testom služila sam se programiranjem u

R-u. Rezultati su prikazani u tablici.

Nije pronađena adekvatna statistička metoda kojom bi se analizirala aktivnost u različito

doba dana ovisno o tipu mjesta po satima. Metoda koja je smatrana da bi mogla dati pouzdane

rezultate analize je GAM, odnosno Generalizirani aditivni model sa Poissonovom raspodjelom

ostataka i log funkcijom. Generalizirani znači da su ostatci ili reziduali raspodijeljeni po nekoj

raspodjeli. Ta metoda djeluje tako da u podatcima napravi virtualne točke. Među pojedinim

točkama napravi krivulju. Svrha GAM je kako bi se povećala kvaliteta predviđanja zavisne

varijable Y iz raznih distribucija. Iz dijagnostičkih slika je zaključeno da se modelu ne može

vjerovati.

Slika 19 . Izgled korisničkog sučelja baze načinjene za upis podataka s automatskih kamera. (Kusak 2011)

23

4. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

Gorski kotar najvažnije je područje za očuvanje velikih zvijeri u Hrvatskoj. To područje

pokriva 2700 kvadratnih kilometara i uključeno je u hrvatski prijedlog mreže NATURA 2000 kao

područje važno za ptice (tzv. SPA područje), te kao područje važno za zajednicu (SCI područje)

pod imenom „Gorski kotar, Primorje i sjeverna Lika “. U sklopu SPA područja su ciljevi

očuvanja različite vrste ptica i njihova staništa, a na SCI području velike zvijeri (smeđi medvjed,

vuk i ris) i njihova staništa (Majić Skrbnišek i Gašparac 2009).

Gorski kotar se nalazi se u zapadnom dijelu Hrvatske, između Like i Slovenije (Slika 20).

To je krško planinsko područje prosječne visine od 800 m. Sa sjevera mu granica ide od izvora

Čabranke, rijekom Čabrankom i rijekom Kupom do Zdihova Bosiljevskog. To je ujedno

povijesna državnopolitička granica sa Slovenijom. Sa sjeverozapada, od izvora Čabranke preko

Prezida, Čabarske Police, zapadnih padina Obruča prema Klani, granica je povijesna, prirodno-

zemljopisna i etnička. Prema jugozapadu granica prolazi padinom Obruča iznad Grobničkog

polja, preko Kamenjaka, prema Vinodolskoj udolini, preko Pletenog, Luke Krmpotske, Alana i

Krivog Puta, uvijek na nadmorskoj visini oko 700 metara. Prema istoku granica Gorskog kotara

dodiruje Ogulinsko-plašćansku udolinu. Jugoistočna granica obuhvaća područje između

Rudolfinske i Jozefinske ceste, tj. Drežničkog ili Kapelskog kraja. Glavna značajka ovog predjela

je krš obrastao visokim šumama (Anonymous 2013b).

Klima Gorskog kotara je umjereno topla i kišna sa prosječnom godišnjom temperaturom

od 8 °C do 10 °C na manjim nadmorskim visinama, a od 2 °C do 4 °C na najvišim vrhovima

Dinarskog gorja. Oborine su jednoliko raspoređene tijekom cijele godine. Ljeto je najsuši dio

godine, a postoje dva kišna maksimuma, u hladnom dijelu godine i na prijelazu iz proljeća u ljeto.

Prosječna godišnja količina padalina iznosi 1400 mm s maksimumom od 3500 mm na vrhovima

planina (Risnjak i Snježnik), te snježnim pokrivačem koji traje prosječno 139 dana u godini.

Planinski masiv Dinarida ima godišnje 1700 do 1900 sunčanih sati (Seletković i Katušin 1992).

24

Gorski kotar je najšumovitiji prostor Hrvatske. Čak 60 % površine obraslo je šumom.

Planinski masivi gotovo u cjelini su pod šumom, a veće krčevine, odnosno poljoprivredne

površine nalazimo u središnjem, nižem dijelu, dolini Kupe i izoliranim poljima (Bralić 2005).

U visoko-gorskom pojasu Gorskog kotara (500-1200 m) prevladavaju bukovo-jelove

šume dinaridskog tipa (Abieti-Fagetum dinaricum Treg. 1957). Rastu na karbonatnim tlima svih

nagiba i ekspozicija, osim onih najekstremnijih. Vrste koje dominiraju u ovim šumama su bukva

(Fagus silvatica) i jela (Abies alba), sa značajnim udjelima smreke (Picea abies), gorskog javora

(Acer pseudoplatanum) i brijesta (Ulmus glabra). Na plitkim tlima, obično južnih ekspozicija i

blagih nagiba terena razvija se bukovo-jelova šuma s resuljom (Abieti-Fagetum dinaricum

mercurialetos perrenis Treg. 1957). Na strmim i stjenovitim padinama pretežno zapadnih i

sjevernozapadnih ekspozicija raste bukovo-jelova šuma s vlasuljom (Abieti-Fagetum dinaricum

festucetosum altissimae Wrab.). Na dubokim tlima i zaravnima nalazi se bukovo-jelova šuma s

mišjim uhom (Abieti-Fagetum dinaricum omphalodetosum vernae Treg. 1957). U jugozapadnom

dijelu Gorskog kotara (predjeli Gumance i Platak), pod utjecajem sredozemne klime, u

prizemnom sloju s velikom brojnošću se pojavljuje jesenska šašika (facijes Sesleria autumnalis)

(Rauš 1992). Iznad 1200 m počinje se gubiti jela i javlja se pretplaninska šuma bukve (Fagetum

Slika 20. Smještaj Gorskog kotara (Anonymous 2014)

25

subalpinum). Ova subasocijacija zaprema najveće površine na Risnjaku i Snježniku. Klekovina

bora (Pinion mungi) je razvijena kao najviši vegetacijski pojas u planinama jugozapadne

Hrvatske. Izmjenju je se sa planinskim rudinama, koje su jedini prirodni travnjaci u Hrvatskoj

(Horvat 1962).

Dolaskom i naseljavanjem ljudi u Gorski kotar došlo je do razvoja privrednih djelatnosti,

u prvom redu poljoprivrede, tradicionalnih zanata, uslužnih djelatnosti uz karavanske putove, te

aktivnosti vezanih uz korištenje šumskih resursa. Razvojem infrastrukture, te dolaskom moderne

industrije omogućuje se dublje zadiranje u nedirnute šumske komplekse. Na taj način se počeo

smanjivati životni prostor i remetiti mir u staništima velikih zvijeri. Naglom ekspanzijom

industrije dolazi do demografske depopulacije i napuštanja mnogih seoskih domaćinstava, te

zanemarivanja tradicionalne poljoprivrede i zanata. Novonastale socio-ekonomske prilike dovode

do paradoksalne situacije za velike sisavce. S jedne im se strane omogućuje proširenje životnog

prostora zbog napuštanja mnogih goranskih sela i zaselaka, dok s druge strane aktivnosti čovjeka

zbog ekonomskih interesa ili zadovoljenja potreba za razonodom sve više i agresivnije ulaze na

njihova staništa. Divlje životinje mijenjaju svoje navike i približavaju se rubovima šuma gdje

lakše zadovoljava svoje životne potrebe za hranom, ali gdje dolazi i do češćih kontakata i sukoba

sa čovjekom (Majić Skrbnišek i Gašparac 2009).

U Gorskom kotaru je 1971. živjelo 35485 ljudi, a 1991. godine 30545 ljudi ili 24

stanovnika na km2 (Klepac 1997). Posljednjim popisom stanovništva 2011. godine utvrđeno je da

je broj stanovnika pao na 22959 ili 18 stanovnika na km2 (Krmpotić 2011).

26

5. REZULTATI

U razdoblju od 24.01.2011. do 02.01.2014. (1074 dana), 58 kamera je bilo postavljeno na

ukupno 52 različita mjesta. Vidljivo je (Tablica 1) da je osamnaest mjesta za kamere bilo na

sekundarnim šumskim cestama, osamnaest na šumskim vlakama, četiri na primarnim šumskim

cestama, četiri na životinjskoj stazi, dva na tercijarnim šumskim cestama, dva na planinarskim

stazama, dva u šumi i jedno kod kuće u šumi i jedno na putu (na ovom tipu mjesta nije bilo

snimki).

Tablica 1: Popis mjesta kamera sa kategorizacijom mjesta i koordinatama.

Br. mjesta

Naziv lokacije Tip mjesta X_koord Y_koord

1 Gorski kotar 2011 Lividraga Put 5466451 5037550 2 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5454942 5037995 3 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5457140 5037469 4 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456867 5037560 5 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456874 5037457 6 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456850 5037354 7 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456175 5038224 8 Gorski kotar 2011 Obruč Sekundarna šumska cesta 5454933 5037997 9 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456186 5037554

10 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456565 5037421 11 Gorski kotar 2011 Obruč Životinjska staza 5456027 5037904 12 Gorski kotar 2011 Pogoreli Vrh Primarna šumska cesta 5466867 5044040 13 Gorski kotar 2011 Obruč Vlaka 5456361 5037563 14 Gorski kotar 2011 Larmina Bajta Tercijarna šumska cesta 5471949 5034674 15 Gorski kotar 2011 Botov laz Životinjska staza 5471138 5035421 16 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Tercijarna šumska cesta 5456161 5035362 17 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Planinarska staza 5456868 5037621 18 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Šuma 5463903 5032970 19 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Planinarska staza 5464364 5033541 20 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5465748 5034820 21 Gorski kotar 2012 Snježnik Vlaka 5468762 5043299 22 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5462552 5035007 25 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5465074 5036760 26 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5463426 5034672 27 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5464051 5034548 28 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5463493 5037055 29 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5462366 5035699 30 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5460907 5040514 31 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5461122 5039222

27

Br. mjesta

Naziv lokacije Tip mjesta X_koord Y_koord

32 Gorski kotar 2012 Snježnik Sekundarna šumska cesta 5469617 5044030 33 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Kuća u šumi 5461803 5033502 34 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5457922 5036769 35 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5462498 5035763 36 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5462354 5035008 37 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5462795 5035740 38 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5461426 5041361 39 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Primarna šumska cesta 5462879 5039907 40 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5461102 5035322 41 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5465240 5036570 42 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5456870 5037621 43 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5456663 5036780 44 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Vlaka 5456128 5035947 45 Gorski kotar 2013 Kupa - Gerovo Vlaka 5479665 5037002 46 Gorski kotar 2013 Kupa - Gerovo Primarna šumska cesta 5479990 5034180 47 Gorski kotar 2013 Kupa - Gerovo Sekundarna šumska cesta 5482026 5032871 48 Gorski kotar 2013 Kupa - Gerovo Životinjska staza 5479066 5033321 49 Gorski kotar 2013 Kupa - Gerovo Primarna šumska cesta 5474371 5035230 50 Gorski kotar 2013 Kupa - Gerovo Sekundarna šumska cesta 5466805 5042472 51 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5478694 5033853 52 Gorski kotar 2012 Platak-Gumance Sekundarna šumska cesta 5462858 5039864 53 Gorski kotar 2013 Bjelolasica Životinjska staza 5492864 5017195 54 Gorski kotar 2013 Bjelolasica Šuma 5494369 5016404

Tijekom razdoblja praćenja mjesta su obilažena najmanje dva puta (postavljanje kamere i

njeno micanje sa mjesta). Duljina vremena ukupnog izlaganja kamera bila je od nula do 505.9

dana (Prilog I.). Nula dana odnosi se na kameru koja je ukradena nakon postavljanja, a prije

prvog „skidanja“ slika.

Razdoblja stvarne aktivnosti kamera (jedna ili dvije kamere) na svakom mjestu i bez

prekida u praćenju daju realniju sliku praćenja. Prekidi nastaju ako se baterija potroši prije

obilaska, pa neko vrijeme lokacija nije praćena. Na pet mjesta korištene su po dvije kamere u

paru. Druga kamera (označavana sa „B“), postavljana je u pravilu kasnije, na ona mjesta koja su

se bila pokazala „perspektivna“. Razdoblja sa oznakom „nula“ su ona kod kojih je došlo do

smetnji (voda u kameri, životinje) te kamera nije ispravno radila. U događaje su uključeni i

obilasci kamera i razdoblja kada kamere nisu ispravno radile. Uključeni su i događaji kao

provjera, aktivirano suncem, kiša, ništa, nepoznati posjet, te su spojena razdoblja (Prilog II.).

28

Za analize neupotrebljivih događaja bilo je 5481. Oni uključuju događaje: provjere

kamere, nepoznata posjeta (vidljivo kretanje no determinacija nije moguća), ništa (ne može se

zaključiti što je aktiviralo foto-zamku), te foto zamka aktivirana zbog kiše i sunca (radi

preosjetljivosti toplinskog senzora kamere, koji razliku u temperaturi između osunčanog i

sjenovitog dijela vidnog polja kamere, zabilježi kao prolazak životinje). Za analize je

upotrebljivo 5409 događaja (49.67 %) koji su sa spojenim razdobljima prikazani u Tablici 2. (Na

nekim mjestima nisu zabilježene životinje, nego samo neupotrebljive snimke. Stoga se ne nalaze

u Tablici 2). Ti događaji su zabilježeni na 42 lokacije od čega je 15 lokacija sekundarna šumska

cesta, 15 šumska vlaka, 3 primarna šumska cesta, 3 životinjska staza, 2 šuma, 2 planinarska staza,

te jedna lokacija na tercijarnoj šumskoj cesti.

Tablica 2: Događaji sa spojenim razdobljima, a bez neupotrebljivih događaja kao što su: "provjera" , "aktivirano suncem" , "kiša" , "ništa", te "nepoznati posjet".

Br. mjesta Br. razdoblja Početak Kraj Br. događaja 2 3 29.1.2011 23:20 14.3.2012 4:13 220 4 2 25.1.2011 14:31 1.9.2011 16:28 109 5 1 26.1.2011 19:44 26.1.2011 19:44 1 6 1 10.2.2011 22:14 12.3.2011 6:21 6 7 2 25.2.2011 17:10 17.4.2011 15:52 15 8 2 22.2.2011 14:07 15.3.2012 0:40 209

10 2 4.2.2011 1:51 27.7.2011 22:52 72 11 3 26.2.2011 17:14 16.4.2012 10:16 104 16 3 22.2.2012 18:09 17.7.2012 22:59 70 17 1 24.2.2012 19:09 11.3.2012 0:44 4 18 1 16.6.2012 21:04 1.10.2012 5:21 26 19 2 19.6.2012 20:56 13.9.2012 20:55 25 20 1 3.7.2012 19:14 12.7.2012 13:46 5 21 2 14.6.2012 20:46 4.8.2012 4:49 40 22 1 6.6.2012 8:16 16.10.2013 7:32 282 25 3 16.6.2012 17:35 16.9.2012 17:15 106 26 3 19.6.2012 1:38 28.9.2012 19:32 78 27 2 16.6.2012 14:23 21.7.2012 2:10 27 28 2 19.6.2012 3:19 1.1.2013 4:08 90 29 1 16.6.2012 15:24 13.7.2012 9:11 46 30 5 16.6.2012 17:21 18.11.2012 13:50 145 31 7 16.6.2012 17:46 15.10.2013 1:32 565 32 1 25.4.2012 13:48 27.10.2012 13:03 217 33 1 23.7.2012 19:58 6.10.2012 18:04 7

29

Br. mjesta Br. razdoblja Početak Kraj Br. događaja 34 2 11.7.2012 7:44 14.10.2013 22:35 292 35 2 13.7.2012 12:51 30.6.2013 22:00 185 37 1 18.7.2012 21:46 25.7.2012 9:23 18 38 1 12.8.2012 14:13 24.11.2012 17:21 124 39 1 12.8.2012 12:26 27.10.2012 12:20 279 40 2 28.10.2012 0:42 13.9.2013 0:38 142 41 1 21.8.2012 0:13 13.9.2012 9:16 2 42 1 29.2.2012 18:58 14.3.2012 18:01 6 43 1 26.2.2012 1:12 11.3.2012 17:29 7 44 1 24.2.2012 19:09 11.3.2012 0:44 4 45 3 26.4.2013 15:05 22.12.2013 10:35 621 46 2 27.4.2013 21:13 4.12.2013 10:35 257 48 1 29.4.2013 17:33 4.12.2013 22:11 114 49 1 5.5.2013 15:56 21.12.2013 8:09 629 50 2 29.5.2012 17:34 16.10.2013 5:27 182 51 2 9.7.2013 23:27 17.8.2013 6:33 17 53 1 31.8.2013 19:30 20.11.2013 6:50 53 54 1 11.9.2013 16:26 24.10.2013 17:13 8

UKUPNO 5409

Najviše događaja i to apsolutan broj (n=629) sa 2.7 događaja po danu (n=2.7/dan)

zabilježeno je na mjestu br. 49, koje je primarna šumska cesta. Najveći broj događaja po danu

3.67 (n=3.67/dan) je zabilježen na mjestu br. 39, koje je bilo primarna šumska cesta

Osim velikih sisavaca koji su analizirani u radu (Tablica 3), foto-zamke su zabilježile i

druge šumske vrste: divokoza, pas, divlja mačka, lisica, jazavac, kuna, lasica, zec, jež, miš, puh,

vjeverica, ptice (Prilog III.). Divokoza je izuzeta iz analiza jer je zabilježena samo tri puta. Pas je

izuzet iz analiza jer se u pravilu javlja u pratnji čovjeka. Kada izuzmemo i ostale životinje u

analizu konačno ulazi 4167 događaja.

Tablica 3: Događaji po tipu mjesta i po kategoriji „posjetitelja“ koji ulaze u analize.

glavna šumska cesta

sek. šumska cesta

tercijarna šumska cesta

šumska vlaka

planinarska staza

životinjska staza

kuća u šumi

šuma UKUPNO

čovjek 1104 732 14 91 12 4 1957

parnoprstaši 189 676 52 547 13 132 2 15 1626

velike zvijeri 232 263 1 79 2 6 1 584

UKUPNO 1525 1700 67 720 27 142 2 16 4167

30

Od istraživanih skupina, najčešće je snimljen čovjek (46.96 %) (Slike 21 i 22). Od toga

čak u ¾ navrata kada je snimljen čovjek, događaj se odnosi na prolaz vozila (76.59 %) (Tablica

4). Čovjek se pojavio kod mjesta 458 puta (23.4 %), od čega lovci samo 2 puta. Prolasci vozila

čine više od 1/3 (35.97 %) svih događaja koji se odnose na velike sisavce.

Tablica 4: Čovjek po tipu mjesta i po vrsti događaja.

primarna šumska cesta

sekundarna šumska cesta

tercijarna šumska cesta

šumska vlaka

planinarska staza

životinjska staza

kuća u šumi

šuma

UKUPNO

čovjek kod mjesta

90 253 6 91 12 4 456

lovci kod mjesta

1 1 2

prolaz vozila 1013 478 8 1499

UKUPNO 1104 732 14 91 12 4 0 0 1957

U 1626 navrata (39.02 %) snimljeni su parnoprstaši. Jeleni su daleko najčešća vrsta

životinja snimljena na području Gorskog kotara (Tablica 5). Kod mjesta kamera pojavili su se

1436 puta, što je 88.31 % svih pojavljivanja parnoprstaša, te 1/3 (34.46 %) svih događaja koji se

odnose na velike sisavce. Nasuprot tome srna je zabilježena samo 103 puta (7.17 %), a divlja

svinja 87 puta (6.05 %).

Slika 21. Čovjek je najčešće slikana skupina. Planinari slikani 16. 10. 2012. na predjelu Platak-Gumance (mjesto 34).

Slika 22. ¾ svih događaja koji se odnose na čovjeka su prolasci vozila. Slikano 18. 11 2013. na području Gerova (mjesto 49).

31

Tablica 5: Parnoprstaši su druga najbrojnija skupina zabilježena foto-zamkama.

primarna šumska cesta

sekundarna šumska cesta

tercijarna šumska cesta

šumska vlaka

planinarska staza

životinjska staza

kuća u šumi

šuma

UKUPNO

posjet divlje svinje

11 37 37 2 87

posjet jelena 165 614 38 479 12 118 1 9 1436

posjet srne 13 25 14 31 1 12 1 6 103

UKUPNO 189 676 52 547 13 132 2 15 1626

Od tri istraživane skupine najmanje puta su zabilježene velike zvijeri. Snimljene su u 584

navrata, odnosno 14.01 % događaja (Tablica 6). Od velikih zvijeri najučestaliji je bio smeđi

medvjed, čijih pojavljivanja je bilo 380 (65.06 %), što je čak više od učestalosti srna i divljih

svinja zajedno. Vuk je zabilježen 126 puta (21.57 %), a ris 78 puta (13.35 %).

Tablica 6: Velike zvijeri po tipu mjesta i vrsti događaja.

primarna šumska cesta

sekundarna šumska cesta

tercijarna šumska cesta

šumska vlaka

planinarska staza

životinjska staza

kuća u šumi

šuma

UKUPNO

posjet medvjeda

181 145 1 45 1 6 1 380

posjet risa 32 36 10 78

posjet vuka 19 82 24 1 126

UKUPNO 232 263 1 79 2 6 0 1 584

Postoje razlike u učestalosti prolaženja tj. korištenja prostora s obzirom na tip mjesta.

Razlike su prikazane pomoću grafikona (Slika 23) i najočitije su kod čovjeka. U čak 56.41 %

događaja čovjek je zabilježen na primarnoj šumskoj cesti (n=1104), te u 37.4 % događaja na

sekundarnoj šumskoj cesti (n=732), što ukupno čini 93.8 % događaja. Manja je učestalost

pojavljivanja na šumskim vlakama gdje je snimljen 91 put (4.6 %), dok prisutnosti na tercijatnoj

šumskoj cesti, planinarskoj i životinjskoj stazi iznose manje od 1 %. Prisutnost čovjeka nije

zabilježena u tipu mjesta zvanom „šuma“ niti kod „kuće u šumi“. Značajna razlika u učestalosti

korištenja tipova mjesta postoji između svih navedenih tipova mjesta (p<0.05), osim između

planinarske staze i tercijarne šumske ceste (Tablica 7).

32

Najveći broj puta su parnoprstaši zabilježeni na sekundarnoj šumskoj cesti (n=676, 41.57

%) i na vlaci (n=547, 33.64 %). Slijede primarna šumska cesta sa 11.62 %, životinjska staza sa

8.12 %, te tercijarna šumska cesta sa 3.2 %. Najmanja učestalost parnoprstaša je na tipovima

mjesta planinarska staza, šuma, kuća u šumi, gdje ne prelaze 1 % događaja. Značajna razlika u

učestalosti korištenja tipova mjesta postoji između svih navedenih tipova mjesta (p<0.05)

(Tablica 7).

Velike zvijeri su najučestalije (n=263) na sekundarnoj šumskoj cesti (45.03 %), primarnoj

šumskoj cesti (39.73 %), te šumskoj vlaki (13.53 %). Prisutnost velikih zvijeri na tipovima

mjesta, tercijarna šumska cesta, šuma i planinarska staza, ukupno ne prelazi 1 % događaja. Na

životinjskoj stazi je velika zvijer zabilježena tek 6 puta (1.03 %), a kod kuće u šumi nijednom.

Učestalost velikih zvijeri na sekundarnoj šumskoj cesti je značajno veća (p<0.05) u odnosu na

primarnu šumsku cestu, tercijarnu šumsku cestu, šumsku vlaku, te životinjsku i planinarsku stazu

(Tablica 7). Učestalost na primarnoj šumskoj cesti je značajno veća u odnosu na tercijarnu

Slika 23. Ukupan broj događaja po tipu mjesta za skupine: čovjek, parnoprstaši i velike zvijeri (zabilježena su samo dva događaja kod kuće u šumi pa nisu uključena u graf). š.=šumska.

33

šumsku cestu, šumsku vlaku, te životinjsku i planinarsku stazu. Učestalost na šumskoj vlaki je

značajno veća u odnosu na tercijarnu šumsku cestu, te životinjsku i planinarsku stazu. Razlike u

učestalosti pojavljivanja na tipovim mjesta tercijarna šumska cesta, životinjska staza i planinarska

staza nisu značajne (p>0.05).

Tablica 7: Učestalost korištenja prostora, odnosno prolaženja čovjeka, parnoprstaša i ljudi.

Rezultati hi-kvadrat testa. Stupac tipovi mjesta navodi koji tipovi mjesta su se uspoređivali

(primarna=primarna šumska cesta, sekundarna=sekundarna šumska cesta, tercijarna=tercijarna

šumska cesta, planinarska=planinarska staza, životinjska=životinjska staza, vlaka=šumska vlaka).

Skupina Tipovi mjesta χ2 (hi-kvadrat) p vrijednost čovjek primarna-planinarska 1068.5161290 0.000 čovjek primarna-sekundarna 75.3725490 0.000 čovjek primarna-tercijarna 1062.7012522 0.000 čovjek primarna-vlaka 858.7188285 0.000 čovjek primarna-životinjska 1092.0577617 0.000 čovjek planinarska-sekundarna 696.7741935 0.000 čovjek planinarska-tercijarna 0.1538462 0.695 čovjek planinarska-vlaka 60.5922330 0.000 čovjek planinarska-životinjska 4.0000000 0.046 čovjek sekundarna-tercijarna 691.0509383 0.000 čovjek sekundarna-vlaka 499.2478736 0.000 čovjek sekundarna-životinjska 720.0869565 0.000 čovjek tercijarna-vlaka 56.4666667 0.000 čovjek tercijarna-životinjska 5.5555556 0.018 čovjek vlaka-životinjska 79.6736842 0.000 parnoprstaši primarna-planinarska 153.3465347 0.000 parnoprstaši primarna-sekundarna 276.6129032 0.000 parnoprstaši primarna-tercijarna 77.8796680 0.000 parnoprstaši primarna-vlaka 174.1358696 0.000 parnoprstaši primarna-životinjska 10.1214953 0.001 parnoprstaši planinarska-sekundarna 640.9768786 0.000 parnoprstaši planinarska-tercijarna 23.4000000 0.000 parnoprstaši planinarska-vlaka 509.2071429 0.000 parnoprstaši planinarska-životinjska 97.6620690 0.000 parnoprstaši sekundarna-tercijarna 537.7961696 0.000 parnoprstaši sekundarna-vlaka 14.2120718 0.000 parnoprstaši sekundarna-životinjska 368.9383477 0.000 parnoprstaši tercijarna-vlaka 409.0567613 0.000 parnoprstaši tercijarna-životinjska 34.7826087 0.000

34

parnoprstaši vlaka-životinjska 253.6450663 0.000 Skupina Tipovi mjesta χ2 (hi-kvadrat) p vrijednost velike zvijeri primarna-planinarska 226.0683761 0.000 velike zvijeri primarna-sekundarna 6.8702290 0.009 velike zvijeri primarna-tercijarna 229.0171674 0.000 velike zvijeri primarna-vlaka 71.6560510 0.000 velike zvijeri primarna-životinjska 214.6050420 0.000 velike zvijeri planinarska-sekundarna 286.0544218 0.000 velike zvijeri planinarska-tercijarna 0.3333333 0.564 velike zvijeri planinarska-vlaka 76.1904762 0.000 velike zvijeri planinarska-životinjska 2.0000000 0.157 velike zvijeri sekundarna-tercijarna 289.0136519 0.000 velike zvijeri sekundarna-vlaka 117.9144385 0.000 velike zvijeri sekundarna-životinjska 274.4832215 0.000 velike zvijeri tercijarna-vlaka 79.0481928 0.000 velike zvijeri tercijarna-životinjska 3.5714286 0.059 velike zvijeri vlaka-životinjska 65.6363636 0.000

Podaci o prolascima velikih zvijeri, parnoprstaša i ljudi podijeljeni su po satima i

prikazani odvojeno za pojedine tipove mjesta (Prilog IV.). Rezultati Generaliziranog aditivnog

modela sa Poissonovom raspodjelom ostataka i log funkcijom se ne mogu koristiti, zbog premalo

i prerazličitih podataka (Prilog V.) i nepouzdane dijagnostike modela (Prilog VI.). Grafovima je

prikazano kako se svaka od tri kategorije raspoređuje u vremenu glede korištenja prostora. Zbog

premalo podataka da bi se donijeli zaključci o aktivnosti na tipovima mjesta planinarska staza,

šuma grafovi su samo priloženi radu (Prilozi VII. i VIII.). Na tipu mjesta kuća u šumi,

zabilježena su samo dva posjeta parnoprstaša (u 7 i 23 sata). Prikazani su apsolutni brojevi, te su

radi jednake skale linje sa niskim N vrijednostima blizu x osi.

Aktivnost ljudi bila je prisutna na primarnoj šumskoj cesti od ranih jutarnjih sati, naglo se

povećavala od 6 sati, oko 9 h je dostigla maksimum, te ostajala visoka do 15 h, nakon kojih se

bilježi veći pad aktivnosti (Slika 24). Zanimljivo je da je čovjek bio aktivan i tijekom noći kada

njegovu prisutnost ne očekujemo. 92.8 % događaja se dogodilo između 5 i 18 h, 76.5 % događaja

između 7 i 16 h. Aktivnost parnoprstaša je bila najviša u ranim jutarnjih satima nakon kojih se

počela smanjivati i ostajala niska tijekom dana. Veći rast aktivnosti je zabilježen tek nakon 19 h i

ostajali su aktivni tijekom noći. Velike zvijeri imaju još nižu aktivnost od parnoprstaša tijekom

dana, te visoku aktivnost u sumarak i tijekom noći.

35

Aktivnost ljudi na sekundarnoj šumskoj cesti je najveća u jutarnjim satima, ostaje visoka

tijekom dana, te značajno opada nakon 18 h (Slika 25). I ovdje je zabilježena aktivnost ljudi

tijekom noći. Parnoprstaši su aktivni tijekom noći, smanjuju aktivnost tijekom dana, te su

najaktivniji u sumrak. Velike zvijeri pokazuju sličan obrazac aktivnosti kao parnoprstaši.

Slika 24. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na primarnoj šumskoj cesti.

Slika 25. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na sekundarnoj šumskoj cesti.

36

Na tercijarnoj šumskoj cesti je sveukupno zabilježeno malo događaja (Slika 26). Iz grafa

se može vidi da su ljudi bili aktivni danju, a vrhunci aktivnosti parnoprstaša u svitanje i sumrak.

Velika zvijer je samo jednom zabilježena na tercijarnoj šumskoj cesti. Teško je donijeti zaključke na

temelju malo podataka sa jedne lokacije.

Aktivnost ljudi na šumskoj vlaki je najveća u jutarnjim satima, niska tijekom dana, te je

nema tijekom noći (Slika 27). Aktivnost parnoprstaša na šumskim vlakama pokazuje tipičan

krepuscularni obrazac, kod kojeg su vrhunci aktivnosti u svitanje i u sumrak. Velike zvijeri imaju

jednoliku aktivnost sa malim povećanjem tijekom noći. Ukupan broj pojavljivanja i ljudi i zvijeri

na šumskim vlakama je znatno manji nego ukupan broj pojavljivanja parnoprstaša, što na

šumskim cestama nije bio slučaj.

Obrazac aktivnosti parnoprstaša na životinjskoj stazi, a na kojoj je bio jako mali udio

pojave i velikih zvijeri i ljudi, drugačiji je od aktivnosti parnoprstaša na šumskim vlakama, te

primarnim, sekundarnim i tercijarnim šumskim cestama (Slika 28). Tu se parnoprstaši aktivniji

tijekom cijelog dana, a ne samo u sumrak i svitanje. Također manje se kreću tijekom noći nego

tijekom dana, što nije slučaj na drugim tipovima mjesta. Čovjek je bio prisutan u jutarnjim

satima. Sve pojave velikih zvijeri su pojave medvjeda, koji su prisutniji u jutarnjim satima.

Kada uzmemo u obzir sve tipove mjesta i pogledamo kako se svaka od tri kategorije

raspoređuje u vremenu, možemo zaključiti da su ljudi aktivni danju (sa maksimumom aktivnosti

od 7-13 h), parnoprstaši imaju krepuskularni ritam aktivnosti (i višu aktivnost noću nego danju),

dok su velike zvijeri najaktivnije u sumrak i noću (Slika 29).

37

Slika 26. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na tercijarnoj šumskoj cesti.

Slika 27. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na šumskoj vlaki.

38

Slika 28. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na životinjskoj stazi.

Slika 29. Ukupan broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na svim tipovima mjesta.

39

Promatranjem video snimki i slika, u svim slučajevima kad je bilo moguće, protumačio se

tip aktivnosti životinja. Tako je zabilježen tip aktivnosti za ukupno 7825 video snimki/slika (u

daljnjem tekstu navedeno kao snimki) od čega se 6648 odnosi na čovjeka, parnoprstaše, te velike

zvijeri (84.95 %) (Prilog IX.). Od toga na parnoprstaše se odnosi 4750 snimki (71.45 %). Većina

velikih sisavaca (n=4796, 72.17 %) je samo hodala, prolazila. Ljudi su hodali na 94 %,

parnoprstaši u 66 %, a velike zvijeri u 79.3 % snimki. Zabilježeno je još 14 drugih oblika

aktivnosti (Tablica 8). Čak 934 puta (19.66 %) je zabilježeno da parnoprstaši jedu (brsti, jede,

pase, ruje). Dok je to ponašanje u velikih zvijeri zabilježeno samo 3 puta i nijednom kod čovjeka.

Kod čovjeka u je u samo jednom slučaju zabilježeno trčanje, u parnoprstaša je u 3.4 % aktivnosti

zabilježeno da jedinke trče, dok je kod velikih zvijeri ta vrijednost gotovo dvostruko veća (6.02

%). Iako su kamere postavljane tako da budu čim manje uočljive zabilježeno je da su primijećene

od ljudi, parnoprstaša i velikih zvijeri.

Tablica 8: Kategorije aktivnosti čovjeka, parnoprstaša i velikih zvijeri.

Tip aktivnosti čovjek parnoprstaši velike zvijeri UKUPNO brsti 9 1 10 glasa se 6 6 gleda kameru 42 41 34 117 grebe tlo 4 4 hoda 847 3158 791 4796 jede 114 1 115 leži 6 6 neodređeno 5 1 2 8 njuši 220 67 287 pase 807 1 808 provjerava mamac 4 16 6 26 ruje 4 4 stoji 2 200 33 235 trči 1 164 60 225 urinira 1 1 UKUPNO 901 4750 997 6648

40

Kod čovjeka, samo za tip aktivnosti hoda, postoji dovoljno podataka da se može odrediti

obrazac aktivnosti (Slika 30). Ovdje nisu uključene snimke na kojim su prolasci vozila i

maksimumi aktivnosti su različiti od ranije navedenih za čovjeka. Tip aktivnosti hoda je

zabilježen već u rano jutro, postiže maksimum u 8 sati, nakon čega pada i zadržava određenu

razinu rijekom dana te oko 19 sati ponovno raste i naglo pada. Nije zabilježeno da ljudi hodaju

noću, za razliku od prolazaka vozila.

Parnoprstaši kod tipa aktivnosti hoda pokazuju krepuskularni obrazac aktivnosti, sa puno

višom aktivnosti noću nego danju (Slika 31). Sličan obrazac aktivnosti vrijedi i za tip aktivnosti

jede. Parnoprstaši su češće njušili noću nego danju. Tip aktivnosti stoji ima maksimum prije i oko

svitanja, a tip aktivnosti trči ima maksimum u ranim jutarnjim satima (8 h), što se poklapa sa

maksimumom aktivnosti ljudi.

Velike zvijeri su češće zabilježene da hodaju noću, nego danju, sa maksimumom u

sumrak (Slika 32). Postoji malo podataka za tipove aktivnosti njuši, trči i stoji, no gledamo li ih

zajedno možemo primijetiti da su češće zabilježeni u sumrak i noćnim satima. Iako je malo

aktivnosti zabilježeno tijekom dana, u 13 h je na 14 snimki zabilježen tip aktivnosti trči.

Slika 30. Neki od zabilježenih tipovi aktivnost kod čovjeka po satima tijekom dana, na svim tipovima mjesta.

41

Slika 32. Češće zabilježeni tipovi aktivnost kod velikih zvijeri po satima tijekom dana, na svim tipovima mjesta.

Slika 31. Češće zabilježeni tipovi aktivnost kod parnoprstaša po satima tijekom dana, na svim tipovima mjesta.

42

6. RASPRAVA

Postoje velike razlike u broju događaja između različitih tipova mjesta. Većina kamera je

postavljana sa ciljem određivanja prisutnosti i brojnosti risa na istraživanom području (u

istraživanju sudjeluju Javna ustanova Priroda (JUP) i Veterinarski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu). Stoga je većina kamera postavljena na područje gdje je vjerojatnost pojavljivanja risa

veća. Drugi razlozi koji utječu na broj foto-zamki na nekom tipu mjesta su: dostupnost lokacija,

neki tipovi mjesta su rjeđi, neprimjerenost nekih lokacija zbog nemogućnosti „maskiranja“ foto-

zamki. Razdoblja praćenja su različitih duljina iz nekoliko razloga: kamere nisu postavljene u isto

vrijeme, tehnički problemi, životinje su pomakle kameru, kameru naselili mravi, otuđena kamera.

Sve to posljedično utječe na rezultate ovog rada i nemogućnost provedbe detaljnijih statističkih

analiza.

Za daljnja istraživanja vremena aktivnosti velikih sisavaca na različitim tipovima mjesta i

tipova aktivnosti velikih sisavaca pomoću foto-zamki potrebno je što ravnomjernije pokriti tipove

mjesta sa foto-zamkama. Odnosno više kamera postavili na tipove mjesta koji su slabije

zastupljeni u dosadašnjem istraživanju. Također, trebalo bi ravnomjernije pokriti područje

Gorskog kotara (Prilog X.).

Podatak da je u čak 93.8 % događaja čovjek zabilježen na primarnim i sekundarnim

šumskim cestama, te da se 76.6 % događaja odnosi na prolaz vozilom sugerira da ljudi

prvenstveno koriste ceste kojima mogu pristupiti prijevoznim sredstvom, te manje zalaze u druge

dijelove šume (Kusak 2011, Kusak i Modrić 2012, Kusak i Modrić 2013). Na svim tipovima

mjesta koji su analizirani u radu (primarna, sekundarna, tercijarna šumska cesta, šumska vlaka i

životinjska staza) može se zaključiti da su ljudi najaktivniji danju (Kusak 2011, Kusak i Modrić

2012, Kusak i Modrić 2013). Sa maksimumom aktivnosti od jutarnjih sati do ranog popodneva,

što se poklapa sa radnim vremenom šumarijskih radnika.

Velike zvijeri su u 84.7 % događaja zabilježene na primarnim i sekundarnim šumskim

cestama koje koriste i ljudi. Iz ovih podataka se može zaključiti da velike zvijeri koriste iste

putove kao i ljudi, a izbjegavaju ljude tako da su aktivne u ono vrijeme kada nema ljudi, odnosno

noću (Kaczensky i sur. 2006, Theuerkauf i sur. 2003, Kusak i Modrić 2012, Kusak i Modrić

2013). Zanimljivo je da i velike zvijeri i parnoprstaši imaju višu aktivnost u sumrak, nego u zoru.

43

Moguće je da je dnevna aktivnost vukova i riseva oblikovana i njihovim obrascem lova plijena

(Theuerkauf i sur., 2003a).

S druge strane, parnoprstaši ne mogu koristiti te iste putove koliko i ostale dvije skupine

jer su oni dio vremena korišteni od ljudi, a drugi dio vremena od velikih zvijeri. Mogući susret s

njima izbjegavaju većim kretanjem po vlakama i životinjskim stazama (41.7 % događaja) koje su

slabo korištene od strane ljudi i velikih zvijeri (Coulon i sur. 2008, Kusak 2011, Kusak i Modrić

2012, Kusak i Modrić 2013). U 53.2 % događaja parnoprstaši su zabilježeni na primarnim i

sekundarnim šumskim cestama koje koriste i ljudi i velike zvijeri, no izbjegavaju njihovu

prisutnost aktivnošću u različito doba dana (svitanje i sumrak). Parnoprstaši imaju krepuskularni

ritam na svim analiziranim tipovim mjesta, te višu aktivnost noću nego danju, izuzev životinjskih

staza (Carranza i sur., 1991). Na životinjskim stazama su aktivni preko cijelog dana zbog malog

uznemiravanja (Fair i sur. 2005, Keuling i sur. 2008, Kusak 2011, Kusak i Modrić 2012).

Parnoprstašima ne ide na ruku što se šumske vlake često rade po trasi kojoj ide životinjska

staza. Na mjestu 53 na životinjskoj stazi u ljeto 2014. godine trasom kojom je išla životinjska

staza, napravljena je šumska vlaka za potrebe sječe. Također, dva od samo četiri zabilježena

prolaska čovjeka na životinjskoj stazi su bili šumari koji su označavali smjer buduće vlake.

Životinje se kreću po slojnicama i lakše prohodnim staništima, pa životinjske staze često služe

kao „putokazi“ šumarima za izradu vlaki. To je jedan od razloga zašto u istraživanju ima puno

foto-zamki na vlakama i malo na životinjskim stazama.

Iz podataka o tipovima aktivnosti možemo zaključiti da se životinje i ljudi na šumskim

cestama, vlakama i stazama ne zadržavaju, nego prolaze, tj. služe im za kretanje. većina snimki je

zabilježila hodanje (Kusak 2011, Kusak i Modrić 2012, Kusak i Modrić 2013).

Tip aktivnosti „trči“, kod parnoprstaša ima maksimum u ranim jutarnjim satima (8 h), što

se poklapa sa maksimumom aktivnosti ljudi. Time smanjuju vrijeme provedeno na šumskim

prometnicama, te mogući susret sa ljudima. Isto možemo zaključiti i za velikih zvijeri kod kojih

je u 13h sati u više navrata zabilježeno da jedinke trče.

44

7. ZAKLJUČCI

1) Automatske kamere mogu prikupiti velike količine podataka o velikim sisavcima, a da

pritom ne uznemiravanju životinje u njihovom boravljenju i aktivnosti u staništu.

2) Prilikom terenskog korištenja kamera javljaju se razni tehnički problemi koje treba

primijetiti i uzeti u obzir prilikom obrade podataka. Nepouzdane i nepotpune setove

podataka treba isključiti iz analiza.

3) Kako bi se omogućila statistička usporedba obrazaca korištenja prostora između skupina

velikih sisavaca, potrebna je jednolika zastupljenost tipova mjesta.

4) Velike zvijeri i ljudi češće koriste primarnu i sekundarnu šumsku cestu, a ne šumske

vlake, dok parnoprstaši znatno češće od prve dvije skupine koriste baš šumske vlake te

životinjsku stazu. Razumljivo je da parnoprstaši time izbjegavaju ljude i velike zvijeri.

5) Na svim tipovima mjesta na kojima su bili zabilježeni, ljudi su bili najaktivniji tijekom

dana (višeg intenziteta u prijepodnevnim satima).

6) Velike zvijeri su na primarnim i sekundarnim šumskim cestama, te vlakama aktivniji noću

nego danju. Kada se zbroje događaji na svim tipovima mjesta zamjećuje se da su velike

zvijeri najaktivnije u sumrak i noću.

7) Parnoprstaši su na primarnoj šumskoj cesti aktivniji noću. Na sekundarnoj i tercijarnoj

šumskoj cesti, te vlakama pokazuju krepuskularni obrazac aktivnosti i zadržavaju visoku

aktivnost noću.

8) Dalje od šumskih cesta i vlaka, gdje je prisutnost ljudi i velikih zvijeri niska, parnoprstaši

su bili aktivni i tijekom cijelog dana. Takav obrazac ponašanja je zabilježen na

životinjskim stazama.

9) Životinje i ljudi se na šumskim cestama, vlakama i stazama ne zadržavaju, nego prolaze,

tj. služe im za kretanje.

45

8. LITERATURA

Adamič M. (1990): Food habits as an element of the management of ungulate populations with

the emphasis on the red deer (Cervus elaphus L.). Strokovna in znanstvena dela 105.

Univerza v Ljubljani in Gozdarski inštitut Slovenije, Ljubljana, str. 203.

Altendorf K.B., Laundré J.W., López González C.A., Brown, J.S. (2001): Assessing effects of

predation risk on foraging behavior of mule deer. Journal of Mammalogy 82: 430-439.

Anonymous (2013a): Wikipedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Jeleni; Pristupljeno 30. 10. 2013.

Anonymous (2013b): Zemljopisne značajke, Službene stranice Gorskog kotara,

http://www.gorskikotar.hr/turizam/otkrijte_gorski_kotar/Zemljopisne_znacajke;Pristuplje

no 31. 10. 2013.

Anonymous (2014): http://www.coprnicka-hisa.com/map-Gorski-Kotar.htm; Pristupljeno 23. 11.

2014.

Basille M., Herfindal I., Santin-Janin H., Linnell J. D. C., Odden J., Andersen R., Arild Høgda

K., Gaillard J.-M. (2009): What shapes Eurasian lynx distribution in human dominated

landscapes: selecting prey or avoiding people?.Ecography 32 (4): 683–691.

Benhaiem S., Delon M., Lourtet B., Cargnelutti B., Aulagnier S., HewisonA. J. M., Morellet N.,

Verheyden H. (2008): Hunting increases vigilance levels in roe deer and modifies feeding

site selection. Animal behaviour 76: 611-618.

Bennett A. F. (1991): Roads, roadsides and wildlife conservation: a rewiew. Nature conservation

2: 99-117.

Bišćan A., Budor I., Domazetović Z., Fontana Pudić K., Francetić I., Gospočić S., Grubešić M.,

Huber Đ., Jeremić J., Modrić M., Sindičić M., Tomljanović M., Ugarković D. (2014):

Akcijski plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj u 2014. godini.

Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Zagreb.

46

Bongi P., Ciuti S., Grignolio S., Del Frate M., Simi S., Gandelli D., Apollonio M. (2008): Anti-

predator behaviour, space use and habitat selection in female roe deer during the fawning

season in a wolf area. Journal of Zoology 276 (3): 242–251.

Bralić I. (2005): Hrvatski nacionalni parkovi. Školska knjiga, Zagreb.

Brown R. W., Lawrence M. J., Pope J. (2004): Animals tracks, trails and signs. Octopus

Publishing Group Ltd, London.

Carranza J., Hidalgo de Trucios S. J., Medina R., Valencia J., Delgado J. (1991): Space use by

red deer in a Mediterranean ecosystem as determined by radio-tracking. Applied Animal

Behaviour Science 30 (3-4): 363-371.

Chavez A. S., Gese E. M. (2006): Landscape use and movements of wolves in relation to

livestock in a wildland-agriculture matrix. Journal of wildlife management 70(4): 1079-

1086.

Chester J. M. (1980): Factors influencing human-grizzly bear interactions in a backcountry

setting. International Conference on Bear Research and Management 4: 351-357.

Coulon A., Morellet N., Goulard M., Cargnelutti B., Angibault J.-M., Hewison A. W. M. (2008):

Inferring the effects of landscape structure on roe deer (Capreolus capreolus) movements

using a step selection function. Landscape ecology 23: 603-614.

DeLong C., Brittingham M. (2014): Wildlife-Habitat Relationships, Penn State Extension,

http://extension.psu.edu/natural-resources/wildlife/habitat-management/wildlife-habitat-

relationships; pristupljeno 7. 10. 2014.

Frair J. L., MerrillE. H., Visscher D. R., Fortin D., Beyer H. L., Morales J. M. (2005):Scales of

movement by elk (Cervus elaphus) in response to heterogeneity in forage resources and

predation risk.Landscape Ecology 20: 273-287.

Frković A. (2002): Smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj županiji. Lovački savez PGŽ, Rijeka.

Frković A. (2004): Štete na divljači. U: Mustapić Z. (ur.) Lovstvo. Hrvatski lovački savez,

Zagreb, str. 310-313.

47

Gunther K. A. (1990): Visitor impact on grizzly bear activity in Pelican Valley, Yellowstone

National Park. International Conference on Bear Research and Management 8: 73-78.

Hernández L., Laundré J.W. (2005): Foraging in the 'landscape of fear' and its implications for

habitat use and diet quality of elk Cervus elaphus and bison Bison bison. Wildlife Biology

11: 215-220.

Horvat I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. U: Varićak T. (ur.) Prirodoslovna

istraživanja. Odjel za prirodne nauke, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 30:

acta biologica II.

Huber Đ. (2003): Medvjedi u Hrvatskoj Bears in Croatia. WWF, Roma.

Huber Đ. (2004): Smeđi medvjed. U: Mustapić Z. (ur.) Lovstvo. Hrvatski lovački savez, Zagreb,

str. 92-96.

Huber Đ., Jakšić Z., Frković A., Štahan Ž., Kusak J., Majnarić D., Grubešić M., Kulić B.,

Sindičić M., Majić Skrbinšek A., Lay V., Ljuština M., Zec M., Laginja R., Francetić I.

(2008a): Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj. Ministrastvo

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministarstvo kulture, Zagreb.

Huber Đ., Kusak J., Majić-Skrbinšek A., Majnarić D., Sindičić M. (2008b): A multidimensional

approach to managing the European brown bear in Croatia.

Janicki Z., Slavica A., Konjević D., Severin K. (2007): Zoologija divljači. Zavod za biologiju,

patologiju i uzgoj divljači, Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zagreb.

Jeppesen J. L. (1987): The disturbing effects of orienteering and hunting on roe deer (Capreolus

capreolus). Danish review of game biology 13(3).

Jeremić J., Škrbenac A., Oković P., Katušić L., Kusak J., Leko K. (2011): Velike zvijeri u

Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Jerina K. (2006): Vplivi okoljskih dejavnikov na prostorsko rasporeditev divjega prašiča (Sus

scrofa L.) v Sloveniji. Zbornik gozdarstva in lesarstva 81: 3-20.

48

Kaczensky P., Huber, Đ., Knauer, F., Roth, H., Wagner, A., Kusak, J. (2006): Activity patterns of

brown bears in Slovenia and Croatia. Journal of Zoology 269:474-485.

Keuling O., Stier N., Roth M. (2008): How does hunting influence activity and spatial usage

in wild boar Sus scrofa L.?European Journal of Wildlife Research 54: 729 – 737.

Klepac D. (1997): Iz šumarske povijesti Gorskog kotarau sadašnjost. Hrvatske šume, Zagreb.

Kolbe J. A., Squires J. R. (2007): Circadian activity patterns of Canada lynx in Western Montana.

Journal of wildlife management 71(5): 1607-1611.

Kolbe J. A., Squires J. R., Pletscher D. H., Ruggiero L. F. (2007): The effect of snowmobile trails

on coyote movements within lynx home ranges. Journal of wildlife management 71(5):

1409-1418.

Krmpotić M. (2011): Gorski kotar u deset godina izgubio stanovnika koliko zajedno imaju Brod

Moravice, Lokve i Skrad, http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/Gorski-kotar/Gorski-

kotar-u-deset-godina-izgubio-stanovnika-koliko-zajedno-imaju-Brod-Moravice-Lokve-i-

Skrad; pristupljeno 7. 10. 2014.

Kusak J. (2008): The study of cervids in Gorski kotar with reference to game management

practice. University of Zagreb, Veterinary faculty, Biology department, Zagreb, str. 30.

Kusak J. (2010): Kretanje vukova i struktura čopora. U: Štrbenac A. (ur.) Plan upravljanja vukom

u Republici Hrvatskoj. DZZP, Zagreb, str. 21-26.

Kusak J. (2011): Konačno izvješće o praćenju i prebrojavanju risova na području planine Obruč.

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Kusak J., Huber Đ. (2010a): Rasprostranjenost. U: Štrbenac A. (ur.) Plan upravljanja vukom u

Republici Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, str. 14-15.

Kusak J., Huber Đ. (2010b): Dinamika, brojnost i trend populacije vuka od 1992. do 2008.

godine. U: Štrbenac, A. (ur.) Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj. DZZP,

Zagreb, str. 21-23.

49

Kusak J., Krapinec K. (2010): Ungulates and their management in Croatia. U: Apollonio, Marco,

Andersen, Reidar; Putman Rory (ur.): European Ungulates and their Management in the

21st century. Cambridge University Press, Cambridge, str. 527-539.

Kusak J., Majić Skrbinšek A., Huber Đ. (2005): Home ranges, movements and activity of wolves

(Canis lupus) in the Dalmatian part of Dinarids. Croatia, European Journal of Wildlife

Research 51: 254 – 262.

Kusak J., Modrić M. (2012): Izvješće o foto prebrojavanjju risova u području Platak-Gumance

tijekom 2012. godine. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javna ustanova

Priroda.

Kusak J., Modrić M. (2013): Izvješće o foto prebrojavanju risova u Gorskog kotara tijekom 2013.

godine. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javna ustanova Priroda.

Kusak J., Oković P. (2010): Stanište. U: Štrbenac A. (ur.) Plan upravljanja vukom u Republici

Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, str. 128.

Linnell J. D. C., Andersen R. (1995): Site tenacity in roe deer: short-term effects of logging.

Wildlife Society Bulletin 23 (1): 31-35.

Lyons A. J. (2005): Activity patterns of urban American black bears in the San Gabriel Mountain

of southern California, Ursus 16 (2): 255-262.

Maillard D., Fournier P. (1995): Effects of shooting with hounds on size of resting range of wild

boar (Sus scrofa L.) groups in Mediterranean habitat. IBEX J.M.E. 3: 102-107.

Majić Skrbnišek A., Gašparac M. (2009): NATURA 2000 i velike zvijeri u Gorskom kotaru.

Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Mech L. D. (1970): The wolf. The ecology and behavior of an endangered species. Univ. of

Minnesota press, Minneapolis, 384 str.

Mech, L.D. (1977): Wolf-pack buffer zones as prey reservoirs. Science 198, str. 320-321.

Naves J., Fernandez Gil A., Delibes M. (2011): Effects of recreation activities on a brown bear

family group in Spain. Ursus 12, str. 135-140.

50

O'Connell A. F., Nichols J. D., Ullas Karanth K. (2011): Camera traps in animal ecology.

Springer

Ožetski Z. (2012): Obični jelen. Wild Croatia, http://www.wildcroatia.net/blog/166-jelen-obicni;

Pristupljeno 4. 10. 2013., navođenje u tekstu: (Ožetski, 2012).

Pičman D. (2007): Šumske prometnice. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet.

Podgórski T., Baś G., Jędrzejewska B., Sönnichsen L., Śnieżko S., Jędrzejewski W., Okarma H.

(2013): Spatiotemporal behavioral plasticity of wild boar (Sus scrofa) under contrasting

conditions of human pressure: primeval forest and metropolitan area.Journal of

Mammalogy 94(1): 109-119.

Ratikainen I. I., PanzacchiM., Mysterud A., OddenJ., LinnellJ., Andersen R. (2007): Use of

winter habitat by roe deer at a northern latitude where Eurasian lynx are present. Journal

of Zoology 273(2): 192–199.

Rauš Đ. (1992): Šume u Hrvatskoj – Forests in Croatia. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Hrvatske šume d.o.o., Zagreb.

Seletković Z., Katušin Z. (1992): Klima Hrvatske. U: Rauš Đ., Dundović J. (ur.) Šume u

Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, str.

13-18.

Sindičić M., Štrbenac A., Oković P., Huber Đ., Kusak J., Gomerčić T., Slijepčević V., Vukšić I.,

Majić-Skrbinšek A., Štahan Ž. (2010): Brojnost i trend populacije. U: Sindičić M. (ur.)

Plan upravljanja risom u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do 2015. Ministarstvo

kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, str. 14.

Spellerberg F.I. (1998): Ecological effects of roads and traffic: a literature rewiew. Global

Ecology and Biogeography 7: 317-333.

Stephens P.W., Peterson R.O. (1984): Wolf-avoidance strategies of moose. Holarctic Ecology 7:

239-244.

51

Sunde P., Olesen C. R., Madsen T. L., Haugaard L. (2009):Behavioural Responses of GPS-

Collared Female Red Deer Cervus elaphus to Driven Hunts.Wildlife Biology 15(4): 454-

460.

Sunde P., Stener S. O., Kvam T. (1998): Tolerance to humans of resting lynxes (Lynx lynx) in a

hunted population. Wildlife Biology 4: 177-183.

Theuerkauf J., Gula R., Pirga B., Tsunoda H., Eggermann J., Brzezowska B., Rouys S., Radler S.

(2007): Human impact on wolf activity in the Bieszczady Mountains, SE Poland. Ann.

Zool. Fennici 44: 225-231.

Theuerkauf J., Jedrzejewski W., Schmidt K., Gula R. (2003a): Spatiotemporal segregation of

wolves from humans in Bialowieza forest (Poland). Journal of wildlife management

67(4): 706-716.

Theuerkauf J., Jedrzejewski W., Schmidt K., Okarma H., Ruczynski I., Sniezko S., Gula R.

(2003b): Daily pattern and duration of wolf activity in the Bialowieza forest, Poland.

Journal of Mammalogy 84(1): 243-253.

Thornton D. H., Sunquist M. E., Main M. B. (2004): Ecological separation within newly

sympatric populations of coyotes and bobcats in south-central Florida. Journal of

Mammalogy 85: 973-982.

Trohar J. (2004): Jelen, Srna. U Mustapić Z. (ur.): Lovstvo. Hrvatski lovački savez, Zagreb, 49-

57, str. 63-72

Tvrtković N., Antolović J., Flajšman E., Frković A., Gregurev M., Grubešić M., Hamidović D.,

Holcer D., Pavlinić I., Vuković M. (2006): Crevna knjiga sisavaca Hrvatske. Ministarstvo

kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Whittington J., St. Clair C. C., Mercer G. (2005):Spatial responses of wolves to roads and trails in

mountain valleys. Ecological Applications 15: 543–553.

52

Wisdom M. J., Johnson B. K., Vavra M., Boyd J. M., Coe P. K., Kie J. G., Ager A. A., Cimon N.

J. (2005): Cattle and Elk Responses to Intensive Timber Harvest. U: Wisdom M. J. (ur.)

The Starkey Project: a synthesis of long-term studies of elk and mule deer. Kansas, str.

197-216.

53

9. PRILOZI

1) Duljina ukupnog praćenja svakog mjesta, samo početak i kraj, a sa prekidima tj. bez

razdoblja.

2) Događaji po mjestima, a sa spojenim razdobljima i s uključenim svim događajima.

3) Događaji po tipu mjesta i po vrsti događaja. Uključene su sve zabilježene životinjske vrste

i događaji vezani uz čovjeka.

4) Prolasci velikih zvijeri, parnoprstaša i ljudi podijeljeni su po satima i prikazani odvojeno

za pojedine tipove mjesta.

5) Svi dodađaji zabilježeni na svim tipovima mjesta, prikazani na način da svi grafovi imaju

isti maksimalni mogući broj događaja.

6) Diagnostički diagrami GAM metode sa Poissonovom raspodjelom za šumsku vlaku.

7) Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na

planinarskoj stazi.

8) Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana na

tipu mjesta „šuma“.

9) Ukupan broj zabilježenih tipova aktivnosti po vrstama snimljenih „prolaznika“ i po tipu

aktivnosti.

10) Karta lokacija kamera.

54

Prilog I. Duljina ukupnog praćenja svakog mjesta, samo početak i kraj, a sa „rupama“ tj. bez

razdoblja (odnosno nisu oduzeti dani kada kamera nije radila).

Br. mjesta Početak Kraj Broj dana

1 24.01.2011 17:00 27.04.2011 16:49 93.0 2 25.01.2011 12:45 15.03.2012 11:04 414.9 3 25.01.2011 13:54 07.02.2011 13:14 13.0 4 25.01.2011 14:09 08.09.2011 14:45 226.0 5 25.01.2011 14:26 07.02.2011 11:28 12.9 6 07.02.2011 13:00 18.04.2011 09:35 69.9 7 07.02.2011 14:28 28.04.2011 14:00 80.0 8 22.02.2011 11:31 15.03.2012 09:38 386.9 9 22.02.2011 12:57 18.04.2011 09:15 54.8

10 04.02.2011 01:51 08.09.2011 15:30 216.6 11 22.02.2011 15:45 17.04.2012 12:36 419.9 12 23.02.2011 12:33 29.04.2011 10:50 64.9 13 10.06.2011 12:10 13.07.2011 20:00 33.3 14 29.04.2011 12:14 07.06.2011 11:14 39.0 16 22.02.2012 11:24 18.07.2012 08:49 146.9 17 22.02.2012 12:02 15.03.2012 14:09 22.1 18 16.06.2012 10:48 01.10.2012 16:55 107.3 19 16.06.2012 11:14 01.10.2012 16:45 107.2 20 16.06.2012 11:55 31.07.2012 15:00 45.1 21 14.06.2012 14:51 05.08.2012 08:39 51.7 22 06.06.2012 08:05 17.10.2013 15:29 498.3 25 16.06.2012 12:52 01.10.2012 15:45 107.1 26 16.06.2012 13:55 01.10.2012 16:10 107.1 27 16.06.2012 14:23 31.07.2012 12:00 44.9 28 16.06.2012 14:50 10.06.2013 13:03 358.9 29 16.06.2012 15:24 13.07.2012 09:11 26.7 30 16.06.2012 17:21 09.07.2013 13:57 387.9 31 16.06.2012 17:46 17.10.2013 12:02 487.8 32 25.04.2012 13:48 27.10.2012 13:03 185.0 33 10.07.2012 10:26 25.10.2012 13:32 107.1 34 10.07.2012 12:13 17.10.2013 11:03 464.0 35 13.07.2012 10:53 17.10.2013 16:10 461.2 36 18.07.2012 07:42 12.08.2012 08:36 25.0 37 18.07.2012 09:53 25.07.2012 09:23 7.0 38 12.08.2012 11:06 03.11.2012 18:59 83.3 39 12.08.2012 12:22 27.10.2012 12:20 76.0 40 25.10.2012 15:22 17.07.2013 15:05 265.0 41 31.07.2012 15:19 01.10.2012 15:51 62.0 42 22.02.2012 14:37 15.03.2012 12:15 21.9

Br. mjesta Početak Kraj Broj dana

43 22.02.2012 13:08 15.03.2012 12:51 22.0 44 22.02.2012 12:02 11.03.2012 00:44 17.5 45 26.04.2013 15:05 23.12.2013 12:26 240.9 46 26.04.2013 14:21 23.12.2013 10:00 240.8 47 26.04.2013 17:13 26.04.2013 17:13 0.0 48 27.04.2013 08:15 06.12.2013 11:10 223.1 49 05.05.2013 14:31 23.12.2013 11:58 231.9 50 29.05.2012 15:36 17.10.2013 13:34 505.9 51 09.07.2013 14:42 06.08.2013 15:38 28.0 52 09.07.2013 15:03 17.10.2013 13:02 99.9 53 31.08.2013 15:25 20.11.2013 06:50 80.6 54 31.08.2013 15:55 25.11.2013 16:11 86.0

Prilog II. Događaji po mjestima, a sa spojenim razdobljima i s uključenim svim događajima.

Br. mjesta

Br. razdoblja

Početak Kraj Trajanje Događaji

1 1 24.1.2011 17:00 27.4.2011 16:49 92.99 3 2 3 25.1.2011 12:45 15.3.2012 11:04 414.93 363 3 1 25.1.2011 13:54 7.2.2011 13:14 pro.97 3 4 2 25.1.2011 14:09 8.9.2011 14:45 226.02 167 5 1 25.1.2011 14:26 7.2.2011 11:28 pro.88 5 6 1 7.2.2011 13:00 18.4.2011 9:35 69.86 13 7 3 7.2.2011 14:28 28.4.2011 14:00 79.98 35 8 2 22.2.2011 11:31 15.3.2012 9:38 386.92 585 9 1 22.2.2011 12:57 18.4.2011 9:15 54.85 2

10 2 4.2.2011 1:51 8.9.2011 15:30 216.57 324 11 3 22.2.2011 15:45 17.4.2012 12:36 419.87 204 12 1 23.2.2011 12:33 29.4.2011 10:50 64.93 2 13 1 10.6.2011 12:10 13.7.2011 20:00 33.33 3 14 2 29.4.2011 12:14 7.6.2011 11:14 38.96 4 15 2 14.6.2011 20:10 3.2.2014 12:56 964.70 4 16 3 22.2.2012 11:24 18.7.2012 8:49 146.89 93 17 1 22.2.2012 12:02 15.3.2012 14:09 22.ruj 43 18 1 16.6.2012 10:48 1.10.2012 16:55 107.26 52 19 3 16.6.2012 11:14 1.10.2012 16:45 107.23 43 20 3 16.6.2012 11:55 31.7.2012 15:00 45.13 32 21 2 14.6.2012 14:51 5.8.2012 8:39 51.74 149 22 1 6.6.2012 8:05 17.10.2013 15:29 498.31 543 25 4 16.6.2012 12:52 1.10.2012 15:45 107.12 217 26 3 16.6.2012 13:55 1.10.2012 16:10 107.09 163

Br. mjesta

Br. razdoblja

Početak Kraj Trajanje Događaji

27 2 16.6.2012 14:23 31.7.2012 12:00 44.90 64 28 2 16.6.2012 14:50 10.6.2013 13:03 358.93 200 29 1 16.6.2012 15:24 13.7.2012 9:11 26.74 91 30 6 16.6.2012 17:21 9.7.2013 13:57 387.86 243 31 7 16.6.2012 17:46 17.10.2013 12:02 487.76 922 32 1 25.4.2012 13:48 27.10.2012 13:03 184.97 379 33 1 10.7.2012 10:26 25.10.2012 13:32 107.13 70 34 2 10.7.2012 12:13 17.10.2013 11:03 463.95 571 35 3 13.7.2012 10:53 17.10.2013 16:10 461.22 295 36 1 18.7.2012 7:42 12.8.2012 8:36 25.tra 10 37 1 18.7.2012 8:18 25.7.2012 9:23 7.svi 161 38 1 12.8.2012 11:06 5.12.2012 22:25 115.47 242 39 1 12.8.2012 12:22 27.10.2012 12:20 76.00 436 40 2 25.10.2012 15:22 17.9.2013 12:05 326.86 287 41 1 31.7.2012 15:19 1.10.2012 15:51 62.02 32 42 1 22.2.2012 14:37 15.3.2012 12:15 21.90 8 43 1 22.2.2012 13:08 15.3.2012 12:51 21.99 28 44 1 22.2.2012 12:02 11.3.2012 0:44 17.53 7 45 3 26.4.2013 15:05 23.12.2013 12:26 240.89 1076 46 2 26.4.2013 14:21 23.12.2013 10:00 240.82 539 47 1 26.4.2013 17:13 26.4.2013 17:13 0.00 1 48 1 27.4.2013 8:15 6.12.2013 11:10 223.12 413 49 1 5.5.2013 14:31 23.12.2013 11:58 231.89 1148 50 2 29.5.2012 15:36 17.10.2013 13:34 505.92 451 51 2 9.7.2013 14:42 19.8.2013 1:31 40.45 60 52 2 9.7.2013 15:03 17.10.2013 13:02 99.92 3 53 1 31.8.2013 15:25 25.11.2013 15:18 86.00 74 54 1 31.8.2013 15:55 25.11.2013 16:11 86.01 27

10890

Prilog III. Događaji po tipu mjesta i po vrsti događaja. Uključene su sve zabilježene životinjske

vrste i događaji vezani uz čovjeka.

TIP DOGAĐAJA

TIP MJESTA UKU

PNO

glavna šumska

cesta

sekundarna šumska cesta

tercijarna šumska

cesta

šumska vlaka

planinarska staza

životinjska staza

kuća u šumi

šuma

čovjek kod mjesta

90 253 6 91 12 4 456

divokoza 3 3

lovci kod mjesta 1 1 2

mali sisavac 9 9

pas kod mjesta 1 1

posjet divlje mačke

4 54 37 3 98

posjet divlje svinje

11 37 37 2 87

posjet jazavca 10 29 15 54

posjet jelena 165 614 38 479 12 118 1 9 1436

posjet kune 9 89 41 1 10 12 162

posjet lisice 66 212 1 121 1 18 3 3 425

posjet medvjeda 181 145 1 45 1 6 1 380

posjet miša 76 13 89

posjet psa 29 2 31

posjet puha 96 50 28 92 266

posjet risa 32 36 10 78

posjet srne 13 25 14 31 1 12 1 6 103

posjet škanjca 1 1

posjet vjeverice 6 6

posjet vuka 19 82 24 1 126

posjet zeca 75 2 18 2 97

prolaz vozila 1013 478 8 1499

UKUPNO 1786 2225 70 987 29 271 7 34 5409

Prilog IV. Prolasci velikih zvijeri, parnoprstaša i ljudi podijeljeni su po satima i prikazani

odvojeno za pojedine tipove mjesta.

Prilog V. Svi dodađaji zabilježeni na svim tipovima mjesta, prikazani na način da svi grafovi

imaju isti maksimalni mogući broj događaja. Zamjećuju se izrazito velike razlike u broju

događaja na različitim tipovima mjesta (covjek - čovjek, parnoprstasi - parnoprstaši, glavna -

primarna šumska cesta, kuca - kuća u šumi, planinska - planinarska staza, sekund - sekundarna

šumska cesta, suma - šuma, terc - tercijarna šumska cesta, zivot - životinjska staza).

Prilog VI. Diagnostički diagrami GAM metode sa Poissonovom raspodjelom za šumsku vlaku.

Slika gore lijevo: kada su vrijednosti ostataka (rezidulala) na i uz punu liniju model je pouzdan.

Odstupanja su prevelika, pa model smatramo nepouzdanim. Model je nepouzdan i stoga što

ostaci nisu nasumično raspoređeni oko prosjeka.

Prilog VII. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana

na planinarskoj stazi.

Prilog VIII. Broj događaja sa ljudima, velikim zvijerima i parnoprstašima po satima tijekom dana

na tipu mjesta šuma.

0

1

2

3

4

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23

Bro

j dog

ađaj

a

Sati tijekom dana

čovjek

parnoprstaši

velike zvijeri

0

1

2

3

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23

Bro

j dog

ađaj

a

Sati tijekom dana

parnoprstaši

velike zvijeri

Prilog IX. Ukupan broj zabilježenih tipova aktivnosti po vrstama snimljenih „prolaznika“ i po

tipu aktivnosti.

Tip aktivnosti čovjek drugo mala zvijer

parnoprstaš srednja zvijer

velika zvijer

UKUPNO

brsti 1 9 1 1 12 defecira 2 2 glasa se 6 6 gleda kameru 42 17 6 41 18 34 158 grebe tlo 4 4 hoda 847 281 103 3158 501 791 5681 jede 1 114 1 116 leži 6 6 neodređeno 5 1 2 8 njuši 12 1 220 15 67 315 pase 1 807 1 809 provjerava mamac 4 16 12 6 38 ruje 4 1 5 stoji 2 62 8 200 32 33 337 trči 1 28 42 164 21 60 316 urinira 1 8 1 10 usmrćuje plijen 2 2 UKUPNO 901 403 161 4750 613 997 7825

Prilog X. Karta lokacija kamera. Iz karte se vidi da je pokrivenost Gorskog kotara foto-zamkama nejednolika. Većina ih se nalazi na području Obruča i predjela Platak-Gumance.