SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTEToliver.efri.hr/zavrsni/1112.B.pdf · na primjeru...
Transcript of SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTEToliver.efri.hr/zavrsni/1112.B.pdf · na primjeru...
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Dragana Valadžija
UVOZNO POSLOVANJE NA PRIMJERU TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
UVOZNO POSLOVANJE NA PRIMJERU TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodno poslovanje
Mentor: prof. dr.sc. Heri Bezić
Student: Dragana Valadžija
Studijski smjer: Marketing
JMBAG: 0081118871
Rijeka, srpanj 2015.
SADRŽAJ br.str.
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
1.1. Problem i predmet istraživanja .............................................................................. 1
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 2
1.3. Primjenjene znanstvene metode ............................................................................. 2
1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 3
2. ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE ......................................................................... 5
2.1. Pojam, uloga i značaj vanjske trgovine ................................................................. 5
2.2. Glavne prednosti i rizici vanjske trgovine ............................................................. 6
3. UVOZ U REPUBLICI HRVATSKOJ ......................................................................... 7
3.1. Pojam i vrste uvoza ................................................................................................ 7
3.2. Carinski sustav pri uvozu robe ............................................................................... 8
3.3. Poslovne isprave u vanjskotrgovinskom poslovanju ........................................... 10
3.3.1. Robne isprave ................................................................................................ 11
3.3.2. Prijevozne isprave ......................................................................................... 12
3.4. Sektori u Republici Hrvatskoj s najzastupljenijim uvozom ................................. 14
3.4.1. Prijedlozi za poboljšanje robne razmjene Republike Hrvatske ..................... 15
3.4.2. Očekivana poboljšanja u 2016.godini ........................................................... 16
3.5. Trgovina na malo ................................................................................................ 18
3.5.1. Trgovina na malo u EU-u i Hrvatskoj ........................................................... 19
3.6. Uspješnost poduzetnika u Hrvatskoj .................................................................... 20
4. ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE................................................... 22
4.1. Analiza robne razmjene Republike Hrvatske ...................................................... 22
4.2. Robna razmjena RH s inozemstvom .................................................................... 25
5. PRIPREMNA FAZA UVOZNOG POSLA ............................................................... 27
5.1. Istraživanje tržišta ................................................................................................ 29
5.2. Uspostavljanje poslovnih odnosa s inozemstvom ............................................... 31
5.3. Izrada pretkalkulacije ........................................................................................... 33
6. OPERATIVNO IZVRŠENJE UVOZNOG POSLA .................................................. 34
6.1. Sklapanje kupoprodajnog ugovora ...................................................................... 34
6.2. Naplata robe ......................................................................................................... 36
6.3. Uloga špeditera u vanjskotrgovinskom poslovanju ............................................. 37
7. ZAKLJUČNE RADNJE UVOZNOG POSLA .......................................................... 38
7.1. Konačna kalkulacija ............................................................................................. 38
7.2. Nadzorna knjiga ................................................................................................... 39
8. UVOZNO POSLOVANJE TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“ ........................... 41
8.1. Vrsta poslovanja obrta „Valerija“ ....................................................................... 41
8.2. Nabava robe i suradnja s veleprodajnim trgovcima ............................................. 43
8.2.1. Proces kupnje robe i načini plaćanja ............................................................. 44
8.2.2. Izrada kalkulacije .......................................................................................... 46
9. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 47
LITERATURA ............................................................................................................... 49
POPIS TABLICA ........................................................................................................... 52
POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 52
POPIS SHEMA .............................................................................................................. 52
POPIS SLIKA ................................................................................................................ 52
POPIS PRILOGA ........................................................................................................... 52
1
1. UVOD
Trgovina je gospodarska djelatnost koja u robnom prometu povezuje proizvodnju sa
potrošnjom. Pomoću sudionika na tržistu, ostvaruje se temeljna funkcija trgovine,
odnosno prodaja proizvedene robe i opskrba potrošača. Trgovina osigurava povezivanje
pojedinih dijelova gospodarstva u okviru kojih se obavlja robna razmjena. Trgovina
nastoji osigurati potrebne količine i odgovarajući asortiman robe koji čini ponudu na
tržištu svugdje gdje se ona traži, te time zadovoljiti potražnju kupaca po cijenama koje
su oni voljni prihvatiti.
Njena je ekonomska aktivnost usmjerena na povezivanje samostalnih, ali međusobno
ovisnih jedinki (pojedinaca, poduzeća, država) u društvenom procesu proizvodnje i u
procesu zadovoljavanja društvenih potreba, omogućujući tako obnavljanje jednostavne
društvene reprodukcije i proširenu reprodukciju, a time i funkcioniranje i ekonomskog
opstanka cjeloukupnog suvremenog društva utemeljenog na podjeli rada (Andrijanić,
2005).
1.1. Problem i predmet istraživanja
Za uspješan nastup i poslovanje na međunarodnom tržištu nužno je suvremeno i
racionalno organiziranje vanjskotrgovinske djelatnosti. Tržišno gospodarstvo u
Republici Hrvatskoj liberaliziralo je uvjete za obavljanje poslova vanjskotrgovinskog
prometa, tako da svaki registrirani poduzetnik tu djelatnost može obavljati u zemlji ili s
inozemstvom. Poduzeća, a samim time i pojedinačni poduzetnici obavljaju poslove
uvoza u svrhu ostvarenja prihoda, kako bi zadovoljili potrebe potrošača i uspješno
vodili svoje poslovanje. Uvoznim poslovima nastoje se iskoristiti povoljniji uvjeti koje
nudi međunarodno tržište u svrhu ostvarenja što većeg profita, ali ujedno i proširenja
ponude koja se nudi potrošačima, što stvara i bolju poziciju konkuretnosti na domaćem
tržištu.
2
Problem istraživanja je prikazati sam proces uvoza na primjeru manjeg poduzetnika u
Republici Hrvatskoj u trgovačkoj branši.
Unutar procesa uvoza trgovačke robe, treba jasno prikazati sve aktivnosti koje je
potrebno poduzeti kako bi roba došla na domaće tržište, što predstvalja predmet ovog
istraživanja.
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je istražiti način obavljanja trgovačke djelatnosti u obavljanju
poslova vanjskotrgovinskog poslovanja i pobliže upoznati specifičnosti koje to
poslovanje prate.
Cilj istraživanja je prikazati sve aktivnosti koje je potrebno izvršiti prilikom uvoza
robe, počevši od nabave, preko samog čina uvoza, sve do prodaje nabavljene robe
krajnjim kupcima. Funkcioniranje cjeloukupnog uvoznog posla u praksi prikazat će se
na primjeru maloprodajne trgovine odjećom „Valerija“ iz Bjelovara.
1.3. Primjenjene znanstvene metode
Da bi se istražene činjenice i spoznaje povezale u jedinstvenu cjelinu, korištene su
sljedeće znanstvene metode: metoda sinteze i analize, deskriptivna metoda, metoda
kompilacije, metoda dedukcije i indukcije.
3
1.4. Struktura rada
Struktura rada podijeljena je u devet cjelina, sedam tematskih dijelova i zaključka.
U prvom dijelu rada, Uvodu, definiran je problem i predmet istraživanja, cilj i sama
svrha istraživanja, navode se korištene znanstvene metode, te se daje prikaz same
strukture rada.
U drugom dijelu rada naslova Značajke vanjske trgovine i vanjskotrgovinskog
poslovanja, objašnjava se pojam, uloga i značaj vanjske trgovine, te se navode glavne
prednosti i rizici vanjske trgovine.
Treći dio rada nosi naslov Uvoz u Republici Hrvatskoj. U njemu nastoji objasniti sam
pojam i vrste uvoza, carinski sustav pri uvozu robe i poslovne isprave koje su potrebne
u vanjskotrgovinskom poslovanju. Treći dio rada prikazuje i sektore u Republici
Hrvatskoj s najzastupljenijim uvozom, iznosi prijedloge za poboljšanje robne razmjene
Hrvatske te iznosi očekivana poboljšanja za 2016.godinu. Ovaj dio rada obuhvaća i
temu Trgovina na malo te iznosi uporedbu trgovine na malo u EU i RH, te na kraju
cjeline obrađuje i uspješnost poduzetnika u Republici Hrvatskoj.
Četvrti dio rada naslova Robna razmjena Republike Hrvatske objašnjava i analizira
općenito robnu razmjenu i robnu razmjenu koju RH vrši s inozemstvom.
Osnivanje samostalnog trgovačkog obrta u Republici Hrvatskoj naslov je petog
dijela rada. Podcjeline objašnjavaju korake same registracije samostalnog trgovačkog
obrta i opisuju sve ostale radnje i obveze obrtnika potrebne za početak rada trgovačkog
obrta. Na samom kraju petog dijela rada iznosi se usporedba trgovačkog obrta i
trgovačkog društva.
Šesti dio rada naslova Pripremna faza uvoznog posla, opisuje sve radnje koje su
potrebne za početak ostvarivanja uvoznog posla kao što su istraživanje tržišta,
uspostavljanje poslovnih odnosa s inozemstvom i izrada pretkalkulacije.
Sedmi dio rada nosi naslov Operativno izvršenje uvoznog posla. U ovom dijelu rada
ističe se važnost sklapanja kupoprodajnog ugovora prilikom uvoznog poslovanja,
4
opisuje se i uloga špeditera u vanjskotrgovinskom poslovanju te se opisuje način
naplate robe.
Osmi dio rada naslova Zaključne radnje uvoznog posla, opisuje sve što se radi na
samom kraju uvoznog posla poput konačne kalkulacije i evidentiranja uvozne
dokumentacije u Nadzornu knjigu.
Deveti dio rada nosi naslov Uvozno poslovanje samostalnog trgovačkog obrta
„Trgovina odjećom Valerija“. Opisuje se poslovni prostor, nabava robe i suradnja s
veleprodajnim trgovcima, objašnjava se proces kupnje robe i načini plaćanja te izrada
kalkulacije.
U posljednjem dijelu, Zaključku, sintetizirani su svi važniji elementi istraživanja i sami
rezultati do kojih se je došlo rješavanjem problema i ostvarivanjem svrhe i samog cilja
istraživanja.
5
2. ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE
Da bi se razumjela vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje potrebno je proučiti
sam pojam, ulogu i značaj vanjske trgovine, zatim njen povijesni razvoj, te istaknuti
glavne prednosti i rizike koje ona nosi sa sobom.
2.1. Pojam, uloga i značaj vanjske trgovine
Gospodarska djelatnost koja obuhvaća sveukupnu razmjenu materijalnih i
nematerijalnih dobara između zemalja, odnosno svaku razmjenu robe ili neke vrste
usluga s inozemstvom naziva se vanjskom trgovinom.
Vanjskotrgovinska razmjena u kojoj se preko državne granice, odnosno carinske crte
odvija promet robom između gospodarskih subjekata iz različitih zemalja, smatra se
vanjskom trgovinom u užem smislu.
Međunarodna razmjena koja osim robe, obuhvaća i promet kapitala i ljudi (turistički
promet), gospodarske usluge (tzv. „nevidljivi izvoz i uvoz“) i prijenos vijesti (npr.
telekomunikacijski promet), smatra se vanjskom trgovinom u širem smislu
(Andrijević,2005).
Vanjska trgovina obuhvaća ukupnost razmjene jedne zemlje s drugom te ima bitnu
ulogu u tržišnom gospodarstvu neke zemlje, njenom razvoju i ekonomskoj stabilnosti.
Porastom životnog standarda i razvojem kapitalizma, te prelaskom na strojnu
proizvodnju roba, vanjska trgovina je neovisno o društvenom, gospodarskom ili
političkom uređenju država, postala društveno nužna.Veliki značaj vanjske trgovine
ogleda se u tome da ona gospodarstvo neke zemlje opskrbi proizvodima koje ona sama
ne može proizvoditi, ili je proizvodnja tih proizvoda preskupa i nedovoljna za
zadovoljavanje domaće potražnje za tim proizvodom. Vanjska trgovina time može
utjecati na sprečavanje stvaranja monopola, prenagle promjene cijena i izjednačavanje
proizvodnih troškova s troškovima proizvodnje domaće robe sa istovrsnom inozemnom
robom. Pozitivne posljedice toga su potpunije korištenje domaćih proizvodnih
kapaciteta i povećanje ukupnog društvenog proizvoda pojedine zemlje.
6
2.2. Glavne prednosti i rizici vanjske trgovine
Vanjska trgovina uvelike ovisi o stupnju otvorenosti privrede neke zemlje, jer što je
zemlja otvorenija prema ostalim, to je međunarodno poslovanje s njima uspješnije.
Uvoze se sirovine, oprema, tehnologija, reprodukcijski materijal, kapital, gotovi
proizvodi namjenjeni investicijskoj ili osobnoj potrošnji i sve važno za razvoj
gospodarstva zemlje sudionice u vanjskotrgovinskom poslovanju. Urbanizacija, razvoj
transportnog sustava, ujednačavanje cijena na domaćem tržištu, poboljšanje
međusobnih gospodarskih odnosa s drugim zemljama samo su neke od prednosti
razvoja vanjske trgovine.
Poslovni subjekti obzirom na izraženije rizike u vanjskoj nego u unutarnjoj trgovini,
važan i velik dio u izvoznčkim poslovima moraju posvetiti politici osiguranja od
financijskih i robnih rizika (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015).
Od potpisivanja kupoprodajnog ugovora, pa sve do isporuke robe, vanjskotrgovinski
posao prati opasnost od neuspjeha, mogućnost nastupa štete nad robom, neizvjesnost i
mnogo drugih različitih rizika.
Najveći i ključni rizik kupcu predstavlja da li će mu dogovorena roba uopće biti
isporučena i hoće li ona biti u dogovorenoj količini i kvaliteti koju je ugovorio. Naplata
isporučene robe u iznosu koji je dogovoren i u skladu s klauzulom o plaćanju,
predstavlja najvažniji rizik prodavatelju (Matić, 2004).
Kako bi se izbjegli mogući nesporazumi i sporovi, trgovci se najčešće služe pravilima
Incotermsa koja potpuno i precizno uređuju sva pitanja prijelaza rizika i podjele
troškova između ugovorenih strana.
Dio zemalja slijedi tradiciju rimskog prava u kojemu se prijelaz rizika vezuje za prijelaz
vlasništva, dok druge zemlje uređuju taj prijelaz na način Bečke konvencije, dakle
neovisno o prijelazu vlasništva (Mlikotin-Tomić,1999).
7
3. UVOZ U REPUBLICI HRVATSKOJ
Kako bi se pobliže objasnio uvoz u Republici Hrvatskoj potrebno je posebno obraditi:
1) pojam i vrste uvoza, 2) carinski sustav pri uvozu robe, 3) poslovne isprave u
vanjskotrgovinskom poslovanju, 4) sektori u Republici Hrvatskoj s najzastupljenijim
uvozom, 5) stopa uvoza u RH nakon njenog ulaska u Europsku Uniju.
3.1. Pojam i vrste uvoza
Kupnja usluga i robe u inozemstvu, te plaćanje usluge i kupljene robe davateljima tih
usluga, odnosno inozemnim proizvođačima, obuhvaća pojam uvoza. Nabava robe ili
usluga koje se ne mogu osigurati ili se ne proizvode u okviru nacionalne privrede,
osiguravaju se uvozom. Uvoz omogućuje i nabavu neke robe ili usluge po jeftinijoj
cijeni od one po kojoj bi se takva roba ili usluga mogla nabaviti na domaćem tržištu.
Uvoz robe može imati različite namjene, o čemu ovisi i plaćanje odgovarajućih uvoznih
pristojbi i poreza na uvoz, odnosno daljni promet takvom robom. U gospodarskoj praksi
uobičajena je podjela uvoza prema namjeni na (Andrijanić, 2005: 256-257):
- opremu
- reprodukcijski materijal i sirovine
- rezervne dijelove za tekuće održavanje
- rezervne dijelove za investicijsko održavanje
- potrošni materijal
- osobnu potrošnju
- reprodukcijski materijal, sirovine i rezervne dijelove zbog proizvodnje za izvoz
- rezervni dijelovi za investicijsko održavanje uvozne opreme
- rezervni dijelovi za tekuće održavanje uvozne opreme
8
3.2. Carinski sustav pri uvozu robe
U praksi međunarodne razmjene postoje mnoge vrste carine i za njih postoje različiti
nazivi. Obzirom na temu ovog rada istaknut ćemo definiciju uvozne carine.
Roba koja prelazi carinsku crtu (granicu) i na nju se plaća carina, poseban porez koji se
pritom naplaćuje i obračunava naziva se carina. Svi uvoznici koji uvoze robu koja
podliježe carinjenju, dužni su platiti carinu. Time se carina smatra državnim prihodom,
ali ujedno služi i kako bi se domaće gospodarstvo zaštitilo od inozemne konkurencije
(Baban-Marijanović,1998).
Carine koje se obračunavaju i plaćaju na robu koja je uvezena, a za koju je propisano da
podliježe plaćanju carinskih pristojbi, nazivaju se uvozne carine. Važan su
intervencionistički instrument država kako bi zaštitile vlastitu unutarnju proizvodnju, a
mogu i znatno poboljšati i napuniti državni proračun jer su fiskalnog karaktera
(Andrijanić, 2005).
Za sav trgovinski promet između zemalja država članica EU carine su ukinute, a za
trgovinski promet s trećim zemljama uspostavljen jedinstveni sustav carinjenja uvoza i
izvoza. Od dana ulaska u Europsku uniju, u Hrvatskoj se primjenjuju carinski propisi
Europske unije i propisi koji su doneseni na temelju propisa Europske unije. Nadležna
carinska tijela provode carinske postupke za trgovinsku razmjenu zemalja članica sa
zemljama koje nisu članice EU i samo taj promet podliježe carinjenju i carinskom
nadzoru.
Suvremeni je hrvatski carinski sustav koncipiran tako da potiče i promiče što veću
liberalizaciju trgovine i razvitak svih ostalih oblika poslovne suradnje s inozemstvom.
Nakon puštanja u slobodan promet i nakon plaćanja carine i drugih davanja što ih je
carinska služba po posebnim propisima obvezna naplaćivati pri uvozu robe, strana
uvezena roba dobiva status domaće robe. Smatrat će se da je dug naplaćen kad ga
carinski dužnik plati ili odgovarajuće osigura.
Nakon unošenja robe, osoba koja je preuzela odgovornost za prijevoz robe i koja ju je
unijela u carinsko područje obvezna ju je podnijeti carinarnici. Od trenutka kada se roba
9
podnese carinarnici, sve dok se ne odredi dozvoljena uporaba ili postupanje s njom, ona
ima status robe u privremenom smještaju (Jokić, 2007).
Unos robe u carinsko područje Republike Hrvatske prikazano je u Shemi 1.
Shema 1: Unos robe u carinsko područje RH
Izvor: Jokić, T. (2007:94)
ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE HRVATSKE
CARINSKI NADZOR
1) ROBU SE PODNOSI CARINARNICI
2) PODNOSI SE (NE PODNOSI SE, AKO SE ROBU PREVOZI
TEMELJEM OBRASCA ATA I TIR) SKRAĆENU DEKLARACIJU ILI CARINSKU DEKLARACIJU ZA ODGOVARAJUĆI POSTUPAK
3) PODNOSI JE OSOBA KOJA JE PREUZELA ODGOVORNOST ILI
OSOBA KOJA JE ROBU UNIJELA U CARINSKO PODRUČJE
EVIDENTIRANJE SKRAĆENE DEKLARACIJE
PRIVREMENI SMJEŠTAJ ROBE, SAMO NA MJESTIMA I UVJETIMA KOJE JE ODOBRILA CARINARNICA
ROKOVI ZA ODREĐIVANJE CARINSKI DOPUŠTENOG POSTUPANJA ILI UPORABE (45 dana za robu u pomorskom ili riječnom
prometu, 20 dana za robu što se prevozi drukčije)
10
3.3. Poslovne isprave u vanjskotrgovinskom poslovanju
U vanjskotrgovinskom prometu izvršenje vanjskotrgovinskih poslova prate razni
dokumenti što ih izdaju i njima se koriste pojedini sudionici tog prometa. To su isprave
koje dokazuju nastanak neke poslovne obveze ili radnje i predstavljaju prava na zahtjev
za izvršenjem određene obveze nekog sudionika u vanjskotrgovinskom poslu.
Vanjskotrgovinskim dokumentom se dokazuje da je određeni posao uredno ugovoren,
da je za izvršenje posla dobivena dozvola i suglasnost mjerodavnog državnog organa,
da je sudionik obavio carinske formalnosti i sl.
U vanjskotrgovinskoj praksi poslovna dokumentacija se najčešće dijeli na transportne,
robne, carinske, bankovne dokumente, one o osiguranju robe, zatim dokumente u
međunarodnome prometu koji potvrđuju izvršenu inspekciju, te uobičajeni poslovni
dokumenti koji prate izvršenje vanjskotrgovinskih poslova.
Shema 2: Poslovne isprave u međunarodnoj trgovini robom
Izvor: Baković T, 2013, Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, EFZG, Zagreb
POSLOVNE ISPRAVE
ROBNE ISPRAVE
· Skladišnica
· Fakture
· Potvrde o
robi
PRIJEVOZNE ISPRAVE
· Teretni listovi
· Pomorske teretnice
· Isprave o osiguranju
robe
· Međunarodne špediterske potvrde
· Carinski dokumenti
· Karnet ATA
· Karnet TIR
11
3.3.1. Robne isprave
Robnim ispravama se smatraju svi vrijednosni papiri i dokumenti koji su povezani s
robom s kojom se ispostavljaju. Najvažnije robne isprave spomenute su u sljedećim
podjelama.
Fakture ( Baković,T 2013):
1.) Trgovačka faktura naziva se još i trgovački račun. Predstavlja osnovnu robnu
ispravu koju izdaje prodavatelj nakon što se pruži neka usluga ili isporuči roba.
Naslovljena je na kupca i poziva ga da plati uslugu ili isporučenu robu.
2.) Proforma faktura smatra se predračunom. Predstavlja ponudu koju nudi
izdavatelj, a izdaje se u obliku fakture. Sastoji se od dodatnih klauzula kao što
su: rok isporuke i rok do kojeg vrijedi, način plaćanja i prijevoza, opseg i vrsta
osiguranja od rizika. Služi za izradu pretkalkulacije.
3.) Predfaktura ne može biti temelj za plaćanje. Pojavljuje se kada se posluje s
robom koja prilikom transporta podliježe znatnom gubitku u težini.
4.) Konzularna faktura potvrđuje porijeklo i cijenu robe. Zemlja koja uvozi robu
ima svog konzularnog predstavnika koji je mjerodavan za zemlju iz koje je
prodavatelj robe i on potpisuje i potvrđuje fakturu.
5.) Carinska faktura je isprava kojom se utvrđuje carinska vrijednost robe koja se
uvozi. Predstavlja i potvrdu kojom se potvrđuje porijeklo robe, odnosno da roba
potiče iz zemlje izvoza.
6.) Specifikacija robe se pojavljuje kod pošiljki koje imaju velik broj različitih
artikala koji se vode pod različitim tarifnim brojevima.
7.) Lista pakiranja olakšava manipulaciju robom i njeno razvrstavanje jer sadrži
robu popisanu po koletima i paketima od koje se sastoji jedna pošiljka.
Skladišnica je isprava kojom se potvrđuje da je javno skladište koje ju i izdaje, primilo
robu na čuvanje te se obvezuje predati je deponentu.
Špediterska skladišna potvrda (FIATA) je vrsta isprave u kojoj špediter potvrđuje da je
od deponenta primio robu i smjestio je na svoje skladište. Njome se obvezuje da će
deponentu predati robu.
12
Potvrde o robi ( Baković,T 2013):
Potvrde o podrijetlu služe kao dokumenti u kojim izdavatelj robe potvrđuje njeno
porijeklo, odnosno da proizvod potiče iz zemlje u kojoj je izdan.
Potvrda o izravnoj pošiljci, je dokument koji pribavlja izvoznik na zahtjev kupca.
Carinske vlasti njome potvrđuju da se je roba prevezla u obliku izravne pošiljke.
Potvrda o kvaliteti robe je isprava koju izdana od strane organizacije registrirane za
kontrolu kvantitete i kvalitete robe. Potvrđuje da je predmetna roba pregledana i navodi
rezultate koje je organizacija analizirala.
Potvrda o krajnjem korisniku je izdana isprava od strane kupca na prodavateljev
zahtjev. Predstavlja jamstvo kupcu da su on ili njegov komitent krajnji korisnici robe.
3.3.2. Prijevozne isprave
Prijevoznim ispravama smatraju se sve isprave koje u tijeku prijevoza robu prate od
mjesta polazišta do mjesta odredišta. Tu ubrajamo (Matić, 2004):
Pomorska teretnica je isprava izdana od strane brodara na zahtjev krcatelja.
Predstavlja potvrdu da je roba primljena. Potvrđuje postojanje ugovora o prijevozu.
Važne pomorske teretnice su linijska pomorska teretnica, čarter teretnica, čista
teretnica, nečista teretnica, neprenosiva teretnica, teretnica s klauzulom primljeno na
ukrcaj i teretnica s klauzulom “ukrcano na brod”.
Teretni listovi su unificirani su te se izdaju dvojezično. Ne predstavljaju vrijednosne
dokumente.
Najvažniji teretni listovi su međunarodni teretni list u cestovnom prometu, za
međunarodni riječni prijevoz, zračni tovarni list, pomorski teretni list, međunarodni
željeznički tovarni list.
Međunarodne špediterske potvrde su isprave koju izdaju špediteri nakon što robu
preuzmu na otpremu. Najvažnije za istaknuti su špediterska prijevozna potvrda,
13
špediterska potvrda o primitku, kurirske i poštanske potvrde, špediterska teretnica za
mješoviti prijevoz (FBL).
Isprave o osiguranju čine ugovor o osiguranju i polica osiguranja. Neke od važnijih
isprava o osiguranju koje valja spomenuti su pojedinačna i generalna polica
osiguranja, potvrda o osiguranju, certifikat osiguranja, itd.
Carinski dokumenti su jedne od najvažnijih isprava koje sudionici u
vanjskotrgovinskom poslovanju moraju poznavati i imati, a od najvažnijih carinskih
dokumenta koje valja objasniti je Jedinstvena carinska deklaracija (JCD). Osnovna je
carinska isprava koja se koristi kao jedinstveni carinski formular od 1.siječnja 2000.
godine za sve vrste carinskih postupaka.
Karnet TIR je carinski dokument koji se prilikom prijelaza iz jedne zemlje u drugu
primjenjuje za ubrzavanje i pojednostavljenje carinskih formalnosti vezanih za cestovna
motorna vozila. On carinskim vlastima znači jamstvo nekog osiguratelja, kako će dođe
li u postupanju s karnetom TIR do nekih poteškoća, sva carinska davanja biti plaćena.
Karnet ATA omogućuje da se neka robe uveze privremeno, bez da se plati carina i
porez. Uvjetuje da se privremeno uvezena roba mora u neizmijenjenu stanju vratiti u
inozemstvo, najduže u roku od godine dana .
14
3.4. Sektori u Republici Hrvatskoj s najzastupljenijim uvozom
Značajno mjesto u ukupnoj proizvodnji Hrvatske zauzimala je industrijska proizvodnja,
sve do pojave recesije. Uz nju su se isticale petrokemijska i prerađivačka industrija i
brodogradnja. Proizvodnja u građevinskom sektoru i u energetici, također je bila
značajna u gospodarstvu Hrvatske. U procesu tranzicije ugušena su pojedina poduzeća,
a mnoga od njih su stradala i u Domovinskom ratu. Tijekom tih godina tako su se
ugasile brojne tvornice tekstilne, drvne, kožarske i metalne industrije. Blagi gospodarski
oporavak koji Hrvatska bilježi u zadnje vrijeme, vidljiv je i u pojedinim industrijama
koje sudjeluju u vanjskoj trgovini i ostvaruju pozitivne rezultate. Vodeće industrijske
grane, prema ukupnom prihodu su proizvodnja duhana, hrane i pića, zatim naftna i
kemijska industrija.
Prema novim podacima Državnog zavoda za statistiku, usklađenim sa Standardnom
međunarodnom trgovinskom klasifikacijom, u tabličnom prikazu izdvajamo odnos
izvoza i uvoza po sektorima u razdoblju od siječnja 2014. - siječnja 2015. godine.
Tablica 1: Izvoz i uvoz po sektorima, od siječnja 2014. do siječnja 2015. god. (SMTK)
Izvoz (Export) Uvoz (Import)
I.2014. I.2015. Indeksi I.2015./I.2014. I.2014. I.2015. Indeksi I.2015/I.2014.
UKUPNO 766684 739365 96,4 1276871 1129507 88,5
Hrana i žive životinje 90405 106329 117,6 130601 125820 96,3
Pića i duhan 9477 8304 87,6 13892 12945 93,2
Sirove materije,osim goriva 64098 72280 112,8 24166 20799 86,1
Mineralna goriva i maziva 121318 65382 53,9 314845 148778 47,3
Životinjska i biljna uslja i masti 1255 1590 126,7 6061 3888 64,2
Kemijski proizvodi 75497 66565 88,2 164832 170819 103,6
Proizvodi svrstani prema mater. 127146 118567 93,3 218287 215662 98,8
Strojevi i prijevozna sredstva 152517 159989 104,9 259531 262462 101,1
Razni gotovi proizvodi 113796 132813 116,7 143588 167950 117
Izvor: Izrada autorice prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2015.
15
Iz priložene tablice jasno je vidljivo kako u većini sektora još uvijek znatno prednjači
uvoz pred izvozom. U usporedbi ukupnog uvoza u siječnju 2015. godine sa podacima
ukupnog uvoza iz siječnja prethodne godine vidi se blago smanjenje za 147 364 eura, no
smanjenje uvoza pratilo je i ukupno smanjenje izvoza za 27 319 eura. Izvoz se je
značajno povećao jedino u sektoru sirovih materija, i paralelno tome se smanjio uvoz
istih u 2015. godini.
Vrijednost uvoza u 2014. godini viša je od prethodne dvije godine i iznosi 4,3%.
Povećanje godišnjeg uvoza rezultat je povećanog uvoza naftnih derivata, motornih
vozila, odjeće i prehrambenih proizvoda. Najviše se smanjio uvoz sirove nafte nakon
što je na svjetskom tržištu zabilježen pad cijene ( Ministarstvo vanjskih i europskih
poslova, 2015 ).
Hrvatska ima dobre uvjete za nastavak povećanja izvoza, iako su potrebne mnoge
gospodarske promjene i poticanja kako bi se to ostvarilo. Kako bi mogla pratiti strano
tržište, Hrvatska mora nastaviti sa smanjivanjem robnog deficita i ujedno omogućiti i
poticati rast produktivnosti unutar države kako bi se postiglo željeno povećanje
konkurentnosti u vanjskoj trgovini.
3.4.1. Prijedlozi za poboljšanje robne razmjene Republike Hrvatske
Sektor gospodarstva koji čini znatan dio ukupne zaposlenosti Hrvatske i zauzima
većinski dio u strukturi BDP-a je prerađivačka industrija. U ukupnom izvozu trenutno
zauzima najveći udio. Obzirom na obećavajuće pomake, prerađivačka industrija bi
mogla biti jedna od glavnih strateških odrednica i oslonaca za gospodarstvo Republike
Hrvatske. Industrijski sektor da bi bio konkurentan i efikasan mora se neprekidno
prilagođavati i reagirati na promjene u okruženju, te usmjeravati svoje aktivnosti prema
strukturnim reformama i prilagoditi se zahtjevima tržišta. Država bi trebala
unaprijeđivati uvjete za vanjskotrgovinske aktivnosti i time pridonositi efikasnijem
funkcioniranju tržišta. Država bi također trebala pridonositi stvaranju povoljnog
poduzetničkog okvira i intervenirati samo u slučajevima tržišnih neuspjeha.
16
Kako bi se ostvario cilj poticanja gospodarskog rasta i postizanja konkurentnijeg
gospodarstva, hrvatska Vlada je odredila temeljne ciljeve poznate kao „5I“: Investicije-
Izvoz-Industrija-Inovacije-Integracije. Industrijska proizvodnja te poticaj novim
investicijama, koji bi trebao otvoriti nova radna mjesta i povećati inovacijski potencijal
u gospodarstvu, treba biti izvozno orijentiran. Vlada i Ministarstvo kao prioritet
postavljaju obveznu reindustrijalizaciju zemlje, ostvarivanje potpune energetske
sigurnosti te stvaranje povoljnijeg poslovnog i investicijskog okruženja. Primjena ovih
mjera trebala bi omogućiti promjenu strukture zaposlenih, utjecati na povećanje broja
novozaposlenih te bi trebala rezultirati povećanjem izvoza i same produktivnosti
(Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2015 ).
U Hrvatskoj je potrebno poduzimati aktivnosti u obliku podizanja konkurentnosti i
proizvodnje proizvoda s višom dodatnom vrijednošću kako bi se mogao kontinuirano
ostvarivati gospodarski rast i ekonomski prosperitet. Obzirom da je Hrvatska naspram
ostalih zemalja Europske Unije tek jedno malo gospodarstvo u razvoju koje zahtjeva
mnoge promjene, za vidljive pomake i napredak, bit će potreban duži vremenski period.
3.4.2. Očekivana poboljšanja u 2016.godini
Ekonomski institut u Zagrebu, napravio je projekciju s odabranim makroekonomskim
pokazateljima koji najbolje mogu prikazati kakve se promjene očekuju do kraja ove
godine i u 2016. godini.
Očekivana kretanja u makroekonomskom okruženju u Hrvatskoj za 2016.godinu
prikazana su u Tablici 2.
17
Tablica 2: Očekivana kretanja u makroekonomskom okruženju u Hrvatskoj za 2016.g.
2015.
projekcija
2016.
projekcija
BDP, realni (postotna promjena) 0,2 0,8
Potrošnja kućanstva, realna (postotna promjena) 0,0 0,2
Investicije, realne (postotna promjena) -1,5 2,2
Izvoz roba i usluga (postotna promjena) 3,5 3,6
Uvoz roba i usluga (postotna promjena) 1,8 2,8
Potrošačke cijene (postotna promjena) 0,1 1,0
Stopa registrirane zaposlenosti (u %) 19,0 18,5
Izvor: izrada autorice prema podacima Ekonomskog instituta, Zagreb, 2015
U Hrvatskoj se do kraja ove godine ne očekuju neke značajnije promjene u
gospodarskom napretku. Prema priloženoj projekciji očekuje se nulta stopa rasta
potrošnje kućanstava, rast BDP-a 0,2%, te da će potrošačke cijene ostvariti blagi rast od
0,1% u 2015.godini. Oporavak gospodarstva i potrošnje očekuje se tek u 2016.godini s
predviđenom stopom rasta BDP-a od 0,8% i smanjenjem stope registrirane
nezaposlenosti s 19% na 18,5%.
18
3.5. Trgovina na malo
Među najvažnije dijelove i kao visoko razvijena grana hrvatskoga gospodarstva smatra
se trgovina. Posebnu važnost i ulogu u tom sektoru ima maloprodaja. Hrvatska se preko
trgovine počinje ubrzano globalizirati što ovom sektoru daje posebnu ulogu u
gospodarskom životu države. Zahtjeve tržišta u praćenju suvremenih svjetskih trendova
i nužnost prilagođavanja poslovanja mnogih poduzetnika, postavlja upravo trgovina. Iz
tih razloga važnost i napredak trgovine i njenog sektora trebao bi biti u interesu
cjeloukupnog gospodarstva. Pravni temelj trgovanja robom nastoji voditi računa
ravnopravno i o zaposlenicima i o potrošačima na dobrobit cjeloukupne društvene
zajednice. Poštivanje prava potrošača i konstantno unapređivanje opskrbljenosti robama
udaljenih i izoliranih područja samo je jedna od smjernica razvoja trgovine u Hrvatskoj.
Da bi se osigurao ravnomjeran razvoj trgovine i da bi se koordinirale aktivnosti i obveze
vezane za slobodu kretanja roba i pružanja usluga u skladu s unutarnjim tržištem
Europske unije, nadležna je Uprava za trgovinu i unutarnje tržište Ministarstva
gospodarstva. Ona donosi i provodi mjere za stvaranje boljih uvjeta za ravnomjeran
razvoj trgovine Republike Hrvatske.
Distributivna trgovina u BDP-u ima udio od približno 10%.Od ukupnog broja
zaposlenih osoba u RH, upravo u trgovini je zaposleno oko 22,1%. Ukupan broj
pravnih osoba koje su registrirane u trgovini zauzima 28,1% gospodarskih
subjekata ( Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2015).
Kretanja u gospodarstvu uvelike utječu kako na cijeloukupnu trgovinu tako i na
trgovinu na malo. Negativne trendove hrvatsko gospodarstvo bilježi od početka krize
kada je počelo razdoblje smanjenja BDP-a, visoke nezaposlenosti, niskih plaća i
zaduženosti hrvatskog stanovništva. Posljedice toga su pad potrošnje kućanstava,
nastanak potrošačkog pesimizma među stanovništvom, a to utječe i na pad prometa
trgovine na malo. Očekuje se da će se hrvatsko gospodarstvo narednih nekoliko godina
blago oporaviti, te da će doći do gospodarskog rasta glavnih vanjskotrgovinskih
partnera Republike Hrvatske čime će se Hrvatska nastojati orijentirati više na izvoz.
U sljedećem grafikonu prikazuje se blagi oporavak prometa trgovine na malo unazad
zadnje dvije godine u razdoblju siječanj 2013.- siječanj 2015.godine.
19
Grafikon 1: Promet u trgovini na malo ukupno - desezonirana i trend serija, 2010. = 100
Izvor: Ekonomski institut, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, 2015.
Na međugodišnjoj razini u trgovini na malo u 2014. godini realni promet kumulativno je
povećan za 0,4%. Rast nominalnog prometa zabilježen je u siječnju 2015. godine za
0,5%, a pad cijena iznosio je 2,2%. Navedene promjena rezultirale su rastom realnog
prometa od 2,7%. Oporavak trgovine na malo vidljiv je kretanjem desezoniranog
prometa u siječnju 2015. gdje je on veći za 3% u odnosu na siječanj 2014. godine.
3.5.1. Trgovina na malo u EU-u i Hrvatskoj
Zemlje koje bilježe veći BDP po stanovniku mogu ostvariti ekonomije obujma i samim
time imaju i veći maloprodajni promet. Direktan zaključak toga je da je gospodarski rast
od izuzetno velike važnosti za sam rast maloprodajnog prometa.
20
Europsko gospodarstvo (EU-28) zabilježilo je blagi oporavak u 2014. godini gdje je
realni BDP porastao za 1,3%. Iflacija je iznosila 0,6%, a potrošnja kućanstva porasla je
za 1,3%. Hrvatska je u 2014. godini još uvijek bilježila negativnu stopu rasta BDP-a i
time ostala u slabijoj skupini zemalja Europske unije (European Commission, 2015).
U EU-28 realni promet u trgovini na malo (G47) u 2014.godini u odnosu na 2013.
godinu bilježio je rast od 1,9%. Promet je rastao općenito u svim zemljama Europske
unije osim u Finskoj (-1,0%), Malti (-0,9%), Grčkoj (-0,4%) i Sloveniji (-0,3%). U
2014. godini najveći rast realnog prometa bilježio je Luksemburg sa čak 8,2 %, zatim
Estonija sa 7,1% i Rumunjska sa 6,4%. Trgovina na malo u Hvatskoj bilježi 48,5% nižu
proizvodnost rada od prosjeka EU-a. Prosječne plaće zaposlenih u trgovini na malo u
Hrvatskoj su niže čak za 49% od prosjeka EU-a (Anić, 2015).
Ekonomska situacija u Hrvatskoj u vidu niskih plaća, slabe potražnje i općenito
potrošačkog pesimizma, ima za posljedicu nisku proizvodnost rada. Stanje u državi nije
motivirajuće za radnike i u kombinaciji sa sporim promjenama u gospodarskom
sustavu, Hrvatska teže ostvaruje rast maloprodajnog prometa.
3.6. Uspješnost poduzetnika u Hrvatskoj
Ekonomska situacija u zemlji, nestabilnost zakona po pitanju poduzetništva i česte
promjene koje se uvode onemogućuju hrvatskim poduzetnicima, ali i stranim ulagačima
provođenje planirane strategije i kontinuiran razvoj i napredak. Država zadnjih godina
nastoji poboljšati situaciju raznim mjerama i poticajima poduzetničkih projekata, te
raznim strategijama koje trebaju omogućiti i osigurati put razvoja. Poduzetništvo s
obzirom na svoju trenutnu veličinu u Hrvatskoj, ima mogućnost najbržeg rasta i razvoja.
Prema preliminarnim rezultatima poslovanja poduzetnika RH za 2014. godinu, neto
dobit iznosila je 14 milijardi kuna, koju je ostvario 102.251 poduzetnik. Hrvatski
poduzetnici, njih 104.470 (ovom prilikom ne ubrajajući banke, osiguravajuća društva i
ostale financijske institucije), imali su 830.116 zaposlenih 2014. godine, što čini 14.620
zaposlenih više nego 2013. godine (Fina, 2015).
21
Uspjeh poduzetnika u 2014.g. prikazat će se sljedećom tablicom.
Tablica 3: Financijski rezultati poslovanja poduzetnika Hrvatske u 2014. godini (mil.kn)
Opis 2013. 2014. Indeks
2014./2013.
Broj zaposlenih 815.496 830.116 101,8
Ukupni prihodi 599.136 618.791 103,3
Ukupni rashodi 591.215 604.884 102,3
Dobit prije oporezivanja 33.896 39.147 115,5
Gubitak prije oporezivanja 25.974 25.240 97,2
Porez na dobit 3.849 4.153 107,9
Dobit razdoblja 29.737 34.904 117,4
Gubitak razdoblja 25.664 25.150 98,0
Konsolidirani financijski rezultat
(dobit ili gubitak razdoblja) 4.073 9.754 239,5
Izvoz 96.908 106.090 109,5
Uvoz 103.654 98.859 95,4
Trgovinski saldo (izvoz minus uvoz) -6.746 7.231 -
Prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenom 4.819 4.878 101,2
Izvor podataka: Fina, Registar godišnjih financijskih izvještaja, 2015.
U 2014. godini ostvareno je 618,8 milijardi kuna ukupnog prihoda, ukupni rashodi
iznosili su 604,9 milijardi kuna, a ostvarena neto dobit 9,8 milijardi kuna. U odnosu na
2013. godinu vidljivi su pozitivni pomaci u vidu povećanja broja zaposlenih za 1,8%,
povećanja ukupnih prihoda za 3,3%, ukupnih rashoda za 2,3%, a dobit razdoblja
povećala se za značajnih 17,4%. Obzirom na 2013. godinu gubitak razdoblja smanjio se
za 2%, a rezultat toga je povećanje konsolidiranog financijskog rezultata za 139,5%.
22
4. ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE
Hrvatska pripada skupini zemalja koje imaju visok stupanj vanjske trgovine u
društvenom proizvodu, malo domaće tržište s nepotpunom učinkovitošću proizvodnje
koja je uglavnom namijenjena domaćim potošačima. Na polju vanjskotrgovinske
razmjene vidljiv je rastući robni deficit, koji ujedno predstavlja glavni problem
hrvatskog gospodarstva. Deficit ukupne robne razmjene javlja se uzastopno iz godine u
godinu kao posljedica krize i recesije koja je zahvatila Hrvatsku kao i njene susjedne
zemlje u toku zadnjeg desteljeća. Nekadašnja ratna zbivanja na ovim prostorima, dovela
su Hrvatsku i do gubitka tržišta, pada industrijske djelatnosti, smanjenja izvoza i ostalih
negativnih posljedica koje su utjecale na sveukupno gospodarstvo zemlje od kojih se
Hrvatska još nije uspjela u potpunosti oporaviti. Vanjskotrgovinska razmjena roba s
inozemstvom se posljednjih godina počela konstatno povećavati, ali ona je još uvijek
većinom temeljena na uvozu roba i usluga. Takve situacije duplo bržeg porasta uvoza u
odnosu na izvoz pridonose daljnjem širenju deficita.
4.1. Analiza robne razmjene Republike Hrvatske
Dvostruko veći uvoz od izvoza je nažalost još uvijek hrvatska realnost. Iako Hrvatska
ima povoljne klimatske uvjete, plodnu zemlju koju ovisno o regijama krasi i raznolikost
tla, brojne izvore pitke vode i ostale prirodne uvjete za razvoj domaće proizvodnje,
poražavajuća je činjenica o velikom uvozu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Minimalne su šanse da će na policama raznih trgovačkih lanaca prevladavati domaći
proizvodi jer Hrvatska uvozi meso, mlijeko, med, razno povrće poput mrkve i
krastavaca, češnjaka i razne druge.
Od ulaska u Europsku uniju Hrvatska je uvoz povećala za 240 milijuna dolara. Hrvatska
je uvezla prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda već početkom 2014. godine u
vrijednosti od 685.619.138 dolara, dok je vrijednost izvoza iznosila tek 377.957.922
dolara (Stojisavljević A., 2014).
23
U 2012. godini potrošeno je 2,53 milijarde dolara na uvoz hrane. Prema podacima
Hrvatske gospodarske komore taj trošak je u 2014. godini skočio na 3,06 milijardi
dolara. Nakon ulaska u članstvo Europske Unije kontinuirano raste uvoz mliječnih
proizvoda, dok proizvodnja i izvoz bilježe pad. Ukupan uvoz svih vrsta mesa u
2014.godini, prema bazi podataka iz Croatiastočara, bilježio se u iznosu od 120.515
tona, a to je više za 52% nego 2012. godine. Sličan slučaj bilježi i uvoz svih vrsta
mesnih proizvoda, koji je za 20% veći u 2014. u odnosu na 2012. godinu. Manji izvoz
bilježi se u istom razdoblju i istom iznosu od 20%. Ulazak Hrvatske Europsku Uniju uz
nisku kupovnu moć potrošača, a visok trend uvoza finalnih proizvoda, u Hrvatskoj je
uzrokovao nastanak deflacije potrošačkih cijena mliječnih proizvoda, mesa i ostalih
mesnih proizvoda ( Babić B.,2015 ).
Poražavajući su podaci o količini uvoza prehrambenih proizvoda i svega onoga što
Hrvatska sama proizvodi i može proizvesti, ali u nedovoljnoj mjeri za konkurentnu
ponudu na domaćem tržištu. U Hrvatskoj vlada loša ekonomska situacija niske kupovne
moći, potrošačkog pesimizma, nelikvidnosti sektora i nedostatka poslovne strategije, a
visoka stopa PDV-a nimalo ne olakšava ionako otežano financiranje proizvođačima, ali
i samim potrošačima. Hrvatski potrošači sve češće posežu za stranim uvoznim
proizvodima zbog povoljnijih i konkurentnijih cijena od onih koje trenutno mogu
ponuditi hrvatski proizvođači. Teško stanje u zemlji odrazilo se na potrošače tako da
moraju više voditi računa o tome na koji način troše svoja financijska sredstva, pa su
tako jeftiniji uvozni proizvodi sve češće njihov jedini izbor. Posljedica ponašanja
kupaca dovodi do nedovoljne pokrivenosti uvoza izvozom iz godine u godinu, pa
Hrvatska tako uvozi većinu osnovnih proizvoda i namirnica koje i sama proizvodi u
daleko kvalitetnijim uvjetima, a izvozi znatno manje od svojih mogućnosti. Na
jedinstvenom tržištu Europske unije isključivo vrijedi princip konkurentnosti i
učinkovitosti i Hrvatska bi se tome trebala prilagoditi raznim promjenama u svojoj
politici.
Najveći pad cijena u 2014. godini bilježen je padom cijene povrća 6,4%, odjeća je imala
pad od 5,2%, voće 4,7%, a prometna sredstva pad od 4,4% u odnosu na 2013. godinu.
Cijene su smanjene kod prehrane za 2,3%, a informatička oprema postala je dostupnija
padom cijena za 3,5%. Ako u skorije vrijeme ne dođe do količinskog rasta potražnje,
24
obzirom na deflaciju cijena, prihodi se poduzećima smanjuju, što može uzrokovati
smanjenje investicija i proizvodnje što za posljedicu može dovesti do neželjenog
dodatnog rasta nezaposlenosti i otežane otplate dugova (Anić, 2015).
Kako bi se pobliže objasnilo gospodarsko i ekonomsko stanje Hrvatske, sljedeća tablica
prikazuje odabrane makroekonomske pokazatelje u razdoblju od 2011.-2015.godine
kroz postotne promjene.
Tablica 4: Kretanje odabranih makroekonomskih pokazatelja od 2011. - 2015.god.
2011. 2012. 2013. 2014. 2015./1.
BDP, realni (postotna promjena) 0,0 -2,0 -0,9 -0,4 -
Potrošnja kućanstva, realna (postotna promjena) 0,2 -3,0 -1,3 -0,7 -
Državna potrošnja, realna (postotna promjena) -0,6 -0,8 0,5 -1,9 -
Bruto investicije, realne (postotna promjena) -6,4 -4,6 -1,0 -4,0 -
Uvoz roba i usluga ( postotna promjena) 1,3 -2,1 3,2 3,0 -
Izvoz roba i usluga (postotna promjena) 2,0 0,4 3,0 6,3 -
Industrijska proizvodnja, fizički obujam (postotna
promjena)
-1,2 -5,5 -1,8 1,2 -
Potrošačke cijene ukupno (međugodišnja postotna
promjena)
2,3 3,4 2,2 -0,2 -0,9
Proizvođačke cijene, domaće tržište (međugodišnje
postotne promjene)
5,8 6,9 -2,6 -3,4 -5,6
Prosječna bruto plaća, ukupno (u kunama) 7.796 7.875 7.939 7.953 7.977
Prosječna bruto plaća, trgovina na malo (u kunama) 5.645 5.565 5.671 5.751 5.759
Stopa registrirane nezaposlenosti (u %) 18,7 21,2 20,2 19,7 20,3
Izvor: izrada autorice prema podacima Državnog zavod za statistiku i Hrvatske narodne banke
U Tablici 4. jasno je vidljiv najveći pad 2014. godine koje čine bruto investicije sa
padom od 4%. Državna potrošnja također je smanjena za 1,9%, a jedna od najuočljivijih
promjena su smanjenje potrošačkih i proizvođačkih cijena u 2014.godini. Smanjenje za
0,2% bilježe potrošačke cijene, a proizvođačke cijene smanjile su se čak za 3,4% u
2014. godini. Smanjenje cijena za posljedicu ima pojavu deflacije, koja Hrvatskoj može
donijeti rast realnog prometa i rast realnog dohotka stanovništva jer će smanjenje cijena
pozitvno utjecati na bolju potrošnju kućanstava. Deflacija koja je posljedica slabe
potražnje i niskih cijena na svjetskom tržištu, s druge strane može otežati izlazak
25
domaćeg gospodarstva iz recesije jer niže cijene paralelno smanjuju i prihode od PDV-
a, što automatski loše utječe na državni proračun.
4.2. Robna razmjena RH s inozemstvom
U međunarodnoj trgovini i vanjskotrgovinskim odnosima Hrvatske s ostalim zemljama,
Hrvatska bilježi gotovo dvostruko viši uvoz proizvoda od izvoza, što nastavlja
negativan trend robnog deficita koji se nastavlja negativno odražavati na razvoj
hrvatskog gospodarstva.
Najviše proizvoda Hrvatska uvozi iz Njemačke, Italije, BiH, Kine, Austrije, Rusije, i
Azerbajdžana, izvozi u Austriju, BiH, Italiju, Sloveniju, Srbiju, Njemačku, Rusiju,
Ujedinjeno Kraljevstvo i Mađarsku. Gotovo dvije trećine svoje vanjske trgovine
Hrvatska ostvaruje sa zemljama Europske unije, u najvećoj mjeri to su Italija,
Njemačka, Austrija i Slovenija ( Hrvatska.eu, 2015).
Tijekom 2014. godine, Hrvatska je nastavila većinu robne razmjene ostvarivati s
članicama Europske unije, od kojih je ostvarila čak 76,7% robnog uvoza, a prema njima
izvezla gotovo 64% ukupnog robnog izvoza. Najviše roba, vrijednosti 2,6 milijarde
eura, Hrvatska je uvezla iz Njemačke, što predstavlja 11,9% više od uvoza iz
2013.godine. Drugi najviši ostvareni uvoz je onaj iz Italije u vrijednosti od 2,45
milijardi eura, što je više za 12,9% nego u 2013.godini. Treće mjesto zauzima uvoz iz
Slovenije, koji je manji za 2,3% od prethodne 2013.godine, a iskazuje se u vrijednosti
od 1,85 milijardi eura. U zemlje CEFTA-e (Crna Gora, BIH, Albanija, Kosovo, Srbija,
Makedonija i Moldavija) hrvatski izvoz je u 2014. godini porastao na 2 milijarde eura,
odnosno za 11,2%, dok se uvoz iz istih pozitivno smanjio na 900,9 mil. eura, odnosno
za 8% ( Izvozni portal,2015).
Sljedeći grafikon prikazuje robnu razmjenu RH s inozemstvom u razdoblju od siječnja
2014. godine do siječnja 2015.godine.
26
Grafikon 2.: Robna razmjena RH s inozemstvom od siječnja 2014. do siječnja 2015.
Izvor: Državni zavod za statistiku, 28.6.2015.
Iz navedenog grafa je jasno vidljivo da uvoz još uvijek znatno prednjači pred izvozom
dobara. Prema privremenim podacima, uvoz Republike Hrvatske je u siječnju 2015.
godine iznosio 8,6 milijardi kuna, a ukupan izvoz 5,7 mlrd. kuna. Vanjskotrgovinski
deficit, također u siječnju, bilježio je iznos od 3,0 milijardi kuna što pokazuje pozitivne
pomake smanjenja vanjskotrgovinskog deficita u odnosu na siječanj 2014.godine kada
je on iznosio 4 milijarde kuna.
27
5. PRIPREMNA FAZA UVOZNOG POSLA
Da bi se uspješno obavio neki uvozni posao, za njega je potrebna dobra priprema.
Pripremna faza uvoznog posla sastoji se od istraživanja tržišta, uspostavljanja poslovnih
odnosa s dobavljačima, odabir najbolje ponude te izrada pretkalkulacije.
U pripremnoj fazi uvoznog posla nastoji se prikupiti što više ponuda potencijalnih
inozemnih dobavljača, da bi se na kraju mogla odabrati najpovoljnija i najisplativija
ponuda. Uvoznik mora pripaziti na pronalaženje optimalnog broja potencijalnih
dobavljača jer mu premalen broj sužava mogućnost odabira najpovoljnijeg izbora, a
prevelik broj mu povećava troškove. Domaći uvoznik mora s potencijalnim
dobavljačem dogovoriti detaljno sve uvjete kupnje i plaćanja operativnog izvršenja
uvoznog posla i zaključnih radnji vezanih za obračun, naplatu i evidentiranje uvozne
dokumentacije.
Pripremne radnje obuhvaćaju sve poslove koji prethode sklapanju kupoprodajnog
ugovora. U shemi tipičnoga indirektnog uvoznog posla to su sljedeće radnje
(Matić,2004: 263-264):
1. upit domaćeg kupca uvozniku
2. potvrda primitka upita
3. upiti uvoznika inodobavljačima
4. ponude inodobavljča
5. upit uvoznika otpremniku
6. ponuda otpremnika
7. pretkalkulacija
8. prihvat ponude najpovoljnijeg inodobavljača
9. kupoprodajni ugovor
Upit domaćeg kupca uvozniku je poslovno pismo ili neka druga slična poslovna
komunikacija u kojoj kupac traži od uvoznika da mu pribavi najpovoljniju ponudu za
točno određenu količinu određenog artikla.
28
Uvoznik šalje komitentu potvrdu primitka upita i obećava kako će u najskorije
vrijeme pribaviti traženu ponudu.
Upiti uvoznika inodobavljačima jesu prvi koraci u pribavljanju najpovoljnije ponude
koju traži domaći kupac. Željeći biti siguran u to da postiže najpovoljniju cijenu,
uvoznik se redovito obraća na adrese više dobavljača iz više zemalja. Po primitku upita
inozemni dobavljači ispituju bonitet našeg uvoznika i poduzimaju druge radnje potrebne
za formiranje svoje ponude.
Čvrste ponude inozemnih dobavljača jesu njihova neopoziva obećanja da će do
određenog roka isporučiti točno određenu robu na točno određenom paritetu i po
određenoj cijeni.
Nakon što je primio ponude inozemnih dobavljača, domaći uvoznik treba izabrati
najpovoljniju. Kako se radi o ponudama iz različitih zemalja, na različitim paritetima i s
različitim cijenama, uvoznik ih najprije treba svesti na „zajednički nazivnik“. Za to su
mu potrebni i podaci o troškovima dopreme robe koji nisu uključeni u ponude
inozemnih dobavljača. Stoga se on obraća svom otpremniku.
Upit uvoznika otpremniku je poslovno pismo u kojemu on traži precizne podatke o
troškovima prijevoza, osiguranja i svim drugim troškovima dopreme robe iz inozemstva
za sve ponuđene paritete.
Ponuda otpremnika uvozniku je odgovor otpremnika na primljeni upit. U njoj on daje
tražene podatke i izjavljujesvoju spremnost da organizira dopremu i carinjenje robe od
dobavljača za koje se uvoznik odluči.
Pretkalkulacija je računski postupak uz pomoć kojeg uvoznik izračunava koja je
ponuda najpovoljnija. U uvoznom poslu rabi se progresivna metoda uz pomoć koje se
sve primljene ponude preračunavaju na isti paritet ili, matematičkim riječnikom, na
najmanji zajednički nazivnik.
Nakon što se izradi pretkalkulacija uvoznog posla i ustanovi koja je ponuda
najpovoljnija, uvoznik će odgovoriti na sve primljene ponude i prihvatiti najpovoljnjiju.
29
Prihvat ponude najpovoljnijeg dobavljača je izražavanje suglasnosti s ponuđenim
uvjetima i formalni čin sklapanja posla. Drugim riječima prihvatom ponude
najpovoljnijeg dobavljača sklopljen je i kupoprodajni ugovor s inozemnim partnerom.
5.1. Istraživanje tržišta
Poduzeće koje se bavi poslovima uvoza mora dobro analizirati sve prednosti i
nedostatke inozemnog tržišta s kojeg namjerava nabavljati robu i vršiti uvoz, te se
dobro informirati o svim detaljima prije bilo koje poslovne aktivnosti. Prije uvoza
potrebno je dobro ispitati i situaciju na domaćem tržištu. Potrebno je dobro analizirati
kakva potražnja vlada za kojom vrstom proizvoda i roba na domaćem tržištu, kako bi se
mogla procijeniti mogućnost plasmana uvezene robe domaćim kupcima. Detaljnja
analiza mora obuhvatiti i ponudu slične robe koja se već nudi, konkurentne cijene koje
prevladavaju kako bi se mogla napraviti kalkulacija o mogućoj zaradi i isplativosti
nekog uvoza. Upravo zbog navednih razloga prije obavljanje nekog uvoznog posla,
nužno je obaviti istraživanje tržišta.
Istraživanje tržišta je osnovni oblik aktivnosti koji pomaže poduzeću da stekne
informacije o potrošačima i nepotrošačima, konkurenciji i distribucijskim kanalima, što
služi kao osnova za uočavanje potreba i mogućnosti prodavanja na tržištu, za
identifikaciju poslovnih problema i kao kontrola poslovanja (Marušić,Vranešević,
2001:6)
Kako je konkurencija na tržištu prodaje svake godine sve jača i informiranija o željama i
potrebama potrošača, istraživanje tržišta je postalo neophodno za svako uspješno
poslovanje domaćih i stranih poduzeća. Da bi uvoznik stvorio sve potrebne uvjete za
vanjskotrgovinsku razmjenu mora raspolagati s informacijama o prodavatelju, tržištu na
kojem taj prodavatelj djeluje, kvaliteti robe koju nudi te svim ostalim financijskim i
tehničko-tehnološkim uvjetima kupnje i plaćanja.
30
Dakle, da bi se neka roba uvezla s inozemnog tržišta, potrebno je prikupiti niz
informacija o tom tržištu. U postupku istraživanja tržišta ispituju se sljedeća obilježja
(Katunarić,1983):
· Geografsko obilježje stranog tržišta
· Demografsko obilježje
· Prirodna bogatstva zemlje
· Ekonomsko obilježje
· Financijsko obilježje
· Obilježje vanjskotrgovinskog prometa
Poslovne informacije nužne za kvalitetnu pripremu i izvršenje uvoznih poslova, tj.
informacije o (Andrijanić,1994:51):
§ ponudi
§ potražnji
§ bonitetu potencijalnih poslovnih partnera
§ zakonskom okviru izvršenja posla
§ završnim troškovima izvršenja posla
U današnje vrijeme puno je lakše doći do potrebnih informacija i sve su one dostupne
uglavnom u samo par klikova. Dobro poznavanje služenja internetom uvelike će skratiti
proceduru i posao te će podaci o službenoj statistici biti lakše dostupni. Korisno je
proučiti i strane gospodarske komore, časopise, banke, državne urede za planiranje i
razvoj, međunarodne organizacije i integracije.
Potrebne podatke o informacijama za istraživanje tržišta svako poduzeće dobiva iz
sljedećih izvora (Katunarić,1983:127):
1. Iz vlastite dokumentacije organizacije koja obavlja ispitivanje i analizu
inozemnog tržišta
2. Iz službene statistike
3. Iz statističkih i analitičkih materijala stručnih udruženja, komora i banaka
31
4. Iz stručnih specijaliziranih publikacija i monografija, izvještaja novinskih
agencija i dnevnih stručnih novina
5. Iz specijaliziranih institucija za istraživanje i analizu tržišta
6. Iz međunarodnih institucija koja prate međunarodna ekonomska, trgovinska,
financijska i demografska kretanja i svoje analize i ststističke podatke objavljuju
u stručnim i statističkim publikacijama
7. Od konkretnog ispitivanja inozemnog tržišta na licu mjesta od strane delegata
Prikupljene informacije izuzetno su važne za planiranje i organizaciju poslovnih
aktivnosti te formiranje uspješne strategije plasmana na tržište. Za sve potrebne
informacije i statističke podatke o inozemnim tržištima, najjednostavniji put je
posjetiti službene stranice Hrvatske gospodarske komore.
5.2. Uspostavljanje poslovnih odnosa s inozemstvom
Nakon što je uvoznik detaljno proučio potrebne informacije i suzio izbor zemalja iz
kojih namjerava uvoziti robu, potrebno je odlučiti se za najekonomičnije rješenje i
najpovoljnijeg dobavljača. Najbolja opcija je prikupiti dovoljan broj ponuda na
temelju kojih će se odabrati ona ponuda koja je najisplativija i najsličnija željama i
potrebama uvoznika. Kako bi se uvoznik mogao odlučiti za najboljeg i
napouzdanijeg dobavljača, nužno je detaljno ispitati njegov bonitet.
Bonitet je pojam koji pobliže određuje kvalitetu tvrtke, potraživanje robe, zemljišta,
vrijednosnih papira i sl. Bonitet tvrtke se procjenjuje i aktivira u bilanci posebnom
bilančnom stavkom (goodwill). Bonitet robe određuje pobliže kvalitetu robe u
tehnološkom i ekonomskom smislu, kao npr. kvalitetu sirovinske osnove, trajnost i
sigurnost robe, pakiranja, ambalažiranje i sl. Pojam je dakle blisko povezan s
kreditnom sposobnošću tvrtke ili dužnika da na vrijeme odgovori obvezama
plaćanja ( Rječnik financijskih pojmova, 2015).
32
U poslovnom odnosu između dvije strane, svatko od sudionika u poslovanju gleda
svoje interse. Dobavljače zanima i veliku važnost pridodaju tome da li će
potencijalni kupac na vrijeme platiti robu, a isto tako kupca, odnosno voznika
interesira pouzdanost dobavljača u smislu da li će dobavljač isporučiti kvalitetnu
robu, u dogovorenoj količini i u dogovorenom određenom vremenskom roku. U
praksi se zna događati da se na tržištu pojavi novi dobavljač koji nudi robu po
znatno povoljnijim cijenama od dosdašnje konkurencije, ali šalje robu niže kvalitete,
neredovit je u isporuci i slično. U tim slučajevima znatno je bolje i sigurnije platiti i
nešto višu cijenu, ali nabaviti robu od već provjerenih i pouzdanih dobavljača čije je
dugogodišnje uspješno poslovanje sigurna garancija da će uredno izvršiti svoje
obveze prema kupcu.
Kao izvor informacija služe specijalizirane svjetske agencije s razgranatom mrežom
svojih informativnih službi. Te su agencije sposobne dati brze, pouzdane i detaljne
podatke o svim većim tvrtkama i poduzetnicima u velikom broju zemalja, a njihove
su informacije mjerodavne za ocjenu boniteta potencijalnog dužnika ili kreditnog
izvoznog posla i ostalog. Obavijesti se mogu dobiti i neizravno na temelju podataka
banaka, gspodarskih komora, poslovnih partnera, informacijskih ureda i slično
(Frančišković, 2004:311).
Odabir najpouzdanijeg dobavljača i uspostavljanje poslovne veze među partnerima,
tek je prvi korak uspješne poslovne suradnje. Poslovne veze i dobre trgovinske
odnose bitno je njegovati i održavati, a one se očituju u čitavom nizu napora i
poduzimanja različitih mjera za poboljšanje uspjeha i građenja daljnjeg povjerenja i
naklonosti kupca. Pod tim mjerama misli se i na pravovremeno i solidno izvršavanje
svih ugovornih obveza, točnost isporuke, a posebno kvaliteta isporučene robe i
stabilnost isporuke. Za uvoznika je dobro poslovati s onim inozemnim dobavljačima
koji imaju svoje zastupnike u zemlji uvoznika. Na taj se način bitno olakšava
međusobno poslovanje jer se od zastupnika mogu saznati potrebne informacije
direktnim kontaktom, te postoji prednost korištenja zastupnikovih usluga za
tehničku pomoć, servis ili slično.
33
5.3. Izrada pretkalkulacije
Pretkalkulacija služi kako bi se odabrala najbolja i najpovoljnija ponuda dobavljača
i ona se izrađuje prije predaje konkretne narudžbe dobavljaču. Pretkalkulacija je
jedan od kriterija za donošenje najpovoljnije poslovne ponude na osnovi
prikupljenih podataka o cijenama, tečajevima i troškovima. Zbog toga je vrlo važno
da prikupljene informacije o svim troškovima koji su neizbježni budu točne i
precizne. Izrada pretkalkulacije bitna je za svakog uvoznika jer se u
vanjskotrgovinskim poslovima pojavljuju razni elementi promjene cijena na
međunarodnim tržištima, različiti državni mehanizmi zaštite prilikom
vanjskotrgovinskog poslovanja, ali i brojni konkurenti s povoljnim ponudama. Svaki
odgovorni uvoznik će izraditi pretkalkulaciju prije ulaska na neko inozemno tržište
kako bi utvrdio da li mu se neki određeni posao isplati ili ne. Pretkalkulacijom se
može vidjeti koliko bi iznosila konačna nabavna cijena pri uvozu, a nabavna cijena
služi kao osnovica za izračunavanje prodajne cijene na domaćem tržištu uvoznika, te
je zato bitno dobro iskalkulirati kolika je isplativost nekog posla i da li će ta cijena
pokriti sve troškove uvoza i pritom ostvariti željenu zaradu uvozniku.
34
6. OPERATIVNO IZVRŠENJE UVOZNOG POSLA
Nakon svih radnji iz pripremne faze uvoznog posla, slijedi njihovo operativno
provođenje. Operativno izvršenje uvoznog posla sastoji se sklapanja kupoprodajnog
ugovora, osiguranja naplate dogovorene robe koja se može provesti na više načina, te na
samom kraju i carinjenje robe.
6.1. Sklapanje kupoprodajnog ugovora
Nakon što je uvoznik odabrao jednu od ponuda i odlučio se za određenog dobavljača,
tada može ispostaviti čvrstu narudžbu odabranom inozemnom dobavljaču, koju će on
prihvatiti ako je s njom sporazuman, te na nju odgovoriti potvrdom narudžbe. Takva
situacija predstavlja sklapanje kupoprodajnog ugovora u odsutnosti stranaka.
Kupoprodajni ugovor je dvostrani ugovor o razmjeni robe za novac, pri čemu jedna
strana (prodavatelj) preuzima obvezu isporučiti ugovorenu robu, a druga strana (kupac)
isplatiti ugovorenu cijenu.
Kupoprodajni ugovor može biti sastavljen od bitnih i nebitnih elemenata.
Bitni elementi su oni koje obligacijsko pravo smatra toliko važnima da ugovor bez njih
nije potpun. To su predmet kupoprodajnog ugovora (proizvod, sirovina,repromaterijal i
dr.) i cijena. Nebitne elemente ugovora čine svi oni elemetni bez kojih ugovor može biti
zaključen. To su, npr., odredbe o osiguranju robe pri komisionom poslu, o načinu
transporta i dr. (Andrijanić, 2005:148).
Kupoprodajni ugovor smatra se sklopljenim kada se ugovorne strane sporazume o
bitnim dijelovima ugovora i u njega se unose svi oni elementi oko kojih se obje strane
međusobno slože i kojima se utvrđuju međusobna prava i obveze. Kupoprodajni ugovor
sastavlja se u pismenom obliku. Kada uvoznik kupuje i zahtjeva robu određene
kvalitete, u ugovoru je potrebno odrediti točna obilježja i standarde tražene robe kako se
35
ne bi dogodilo da roba koja se isporučuje pokaže manje ili veće razlike u odnosu na
ugovorenu kvalitetu.
Razlikujemo četiri načina ugovaranja kvalitete u kupoprodajnim ugovorima (Petrović,
1992:138):
ü prodaja robe po viđenju
ü prodaja robe po uzorku
ü prodaja robe po standardnoj oznaci
ü prodaja robe po opisanoj kvaliteti
Značenje kupoprodajnog ugovora u vanjskoj trgovini sastoji se u tome da prodavalac
obavi sve pripreme za prenošenje vlasništva na robi kako bi ju kupac mogao preuzeti, te
da kupac robe prema kupoprodajnom ugovoru unutar određenog roka preuzme robu i
plati.
Da bi uvozni posao i poslovna suradnja bili uspješno sklopljeni, bitno je pravovremeno
informiranje o poslovnom partneru, kvalitetna priprema i dobro sastavljen kupoprodajni
ugovor. Tek nakon što obje ugovorne strane daju suglasnost o bitnim dijelovima
ugovora, on se smatra sklopljenim.
36
6.2. Naplata robe
Nakon što su poslovni partneri sklopili kupoprodajni ugovor, uvoznik tada svojoj
poslovnoj banci koja je ovlaštena za platni promet s inozemstvom, daje nalog za
plaćanje u inozemstvo.
Dva su glavna načina za plaćanje inozemnom dobavljaču:
· Gotovinsko plaćanje (obično se obavlja u roku koji je kraći od 90 dana od
dana kada je roba isporučena ili neka usluga izvršena. U mjesecu dozvoljen
je iznos do 3000 EUR, dok je za veće iznose potrebno dobiti odobrenje
HNB-a)
· Bezgotovinsko plaćanje (plaćanje u roku do 12 mjeseci za isporučenu robu
ili izvršenu gospodarsku uslugu, naplata u kreditnom poslu)
U vanjskotrgovinskom poslovanju koriste se razni instrumenti plaćanja kao što su
dokumentarni akreditiv, bankovna doznaka, robni inkaso, trgovačko pismo, ček,
mjenica. Odabir određenog instrumenta naplate ovisi o vrsti vanjskotrgovinskog posla,
o vrijednosti ugovorenog posla, te o ugovorenom načinu plaćanja. U većini slučajeva
prilikom sklapanja vanjskotrgovinskog posla, uvoznik i dobavljač se izravno ne poznaju
ili tek prvi put međusobno posluju, stoga je bitno ugovoriti određeno osiguranje naplate.
Gotovo i ne postoji mogućnost da će inozemni dobavljač isporučiti robu bez određenog
osiguranja da će mu kupac, odnosno uvoznik, tu robu i platiti.
Ako uvoznik i inozemni dobavljač prvi put posluju i sklapaju kupoprodajni ugovor,
velika je vjerojatnost da će dobavljač tražiti plaćanje unaprijed i to cjeloukupnog iznosa
u nekim slučajevima, ili barem većine dijela i to bankovnom doznakom, uz moguće
jamstvo njegove banke da će taj doznačeni iznos uvozniku biti vraćen s kamatama
ukoliko on ne izvrši svoju ugovornu obvezu. Uvoznik i dobavljač također mogu
ugovoriti primjer da poslovna banka uvoznika da jamstvo da će dobavljaču biti plaćen
ugovoreni iznos odmah nakon isporuke robe.
37
6.3. Uloga špeditera u vanjskotrgovinskom poslovanju
Prilikom organizacije dopreme robe, osoba koja će kontaktirati ostale sudionike u
procesu dopreme i koja će brinuti da sve protekne regularno je špediter. Važnost
njegove uloge i glavne zadaće koje su mu određene ugovorom i koje je dužan
ispoštovati prilikom dopreme robe, istaknute su u sljedećoj definiciji.
Međunarodni špediter je pravna ili fizička osoba, privrednik registriran za obavljanje
poslova vanjskotrgovinskog prometa. Špediter (kao komisionar) isključivo i u obliku
stalnog zanimanja zaključuje u svoje ime i za tuđi račun, (kao agent) u tuđe ime i za tuđi
račun, (kao samostalna kategorija privrednika) u svoje ime i za svoj račun, ugovore
potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i provoza (tranzita) robe
svojih nalogodavaca. Pomoću vozara, špediter obavlja i druge propisane ili uobičajene
specijalne, sporedne poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe
(Zelenika,2005:46).
Odgovorni uvoznici trebali bi kontaktirati špeditere već pri samoj izradi kalkulacije jer
će se njihove usluge odraziti i na cijeloukupnu cijenu koštanja uvoznog posla. Otpremu
robe i sve poslove koji su s otpremom povezani, špediter obavlja na osnovi dispozicije
komitenta. Uvoznik špediteru ispostavlja dispoziciju za uvoz, odnosno nalog koji se
ispostavlja na osnovi prihvaćene ponude. Ako špediter prihvati navedenu dispoziciju i
ne vrati je u najkraćem roku, smatra se da je između njih sklopljen ugovor o otpremi
robe prema kojem on odgovara za sve moguće štete i propuste u svom radu. U
dispoziciji moraju biti navedene sve radnje i obveze koje špediter mora izvršiti za račun
uvoznika, a najvažnije za spomenuti su: količina i vrijednost robe, težina i vrsta
pakiranja, uvjeti isporuke i plaćanja, način prijevoza, preuzimanje robe, rok isporuke,
obavljanje radnji prilikom carinskog postupka i dr. Uvoznik uz dispoziciju mora svom
špediteru dati i sve potrebne isprave za dopremu robe. Kada roba stigne u zemlju
uvoznika, špediter je obavezan poduzeti sve potrebne mjere da se pristigla roba
podvrgne propisanom postupku pregleda na carini i sve potrebne mjere uručivanja robe
uvozniku.
38
7. ZAKLJUČNE RADNJE UVOZNOG POSLA
U zaključnim radnjama uvoznog posla, uvoznik mora izvršiti uredno sve obveze prema
ostalim sudionicima u tom uvoznom poslu, inozemnom dobavljaču i špediteru.
Zaključne radnje koje obuhvaćaju uobičajena pravila poslovnog bontona, zahtijevaju
izradu konačne kalkulacije na temelju svih prikupljenih dokumenata i izradu Nadzorne
knjige uvoza u koju se evidentiraju podaci uvoznog posla.
7.1. Konačna kalkulacija
Konačna kalkulacija se izrađuje nakon obavljenog posla i predstavlja računovodstveni
dokument koji se bazira na obračunu svih izdataka i stvarnih troškova koji su se desili
prilikom vanjskotrgovinskog posla. Svrha joj je iskazivanje konačnog poslovnog
rezultata. Na temelju obračunske kalkulacije raspoređuju se troškovi i prihodi na
pojedine nositelje vanjskotrgovinskog posla.
Konačna cijena uvezene robe koja se nalazi u skladištu uvoznika u našoj zemlji
izračunava se kalkulacijom uvoznog posla. Takva se cijena dobiva tako da se na zadanu
nabavnu cijenu u inozemstvu dodaju svi troškovi do naše granice (to su troškovi
prijevoza, osiguranja i skladištenja, provizija inozemnog posrednika i svi drugi troškovi
koji nastaju na inozemnoj relaciji bez obzira na to jesu li plaćeni kunama ili devizama i
bez obzira na to je li te usluge učinio rezident ili nerezident. Potom se na cijenu robe na
granici (luci) dodaje carina po propisanoj stopi, a onda, na tako uvećanu cijenu, i PDV.
Na uvoznu cijenu robe na hrvatskoj granici ili luci potom se dodaju svi bruto troškovi
od granice do skladišta uvoznika (trošak prijevoza i osiguranja, provizija uvoznika itd.).
Tako se dobije uvozna cijena robe u skladištu uvoznika. Na tako obračunatu cijenu
uvoznik koji je uvezao robu u svoje ime i za svoj račun, dodat će još uvozničku maržu i
maržu trgovca na veliko. Uvoznik koji je uvezao robu kao komisionar, u svoje ime a za
račun svog komitenta, u kalkulaciju dodaje samo svoju proviziju. (Matić, 2004:135-
136).
39
Kako bi se ustanovilo ima li nekih odstupanja od planiranih troškova i kako bi se
pronašli njihovi uzroci, te takve pogreške izbjegle u budućnosti, važno je podatke iz
konačne kalkulacije usporediti s onima iz pretkalkulacije. Od velike je važnosti precizno
drediti konačnu kalkulaciju i time izbjeći buduće gubitke i nepotrebne troškove do kojih
može doći.
7.2. Nadzorna knjiga
Nadzorne knjige su poslovne evidencije koje prate tekuće i kapitalne poslove s
inozemstvom. Spomenuti poslovi s nerezidentima nastaju zbog trgovine robom,
prometa usluga i drugih tekućih poslova. Sadržaj nadzornih knjiga te način na koji će se
te evidencije voditi propisani su Naredbom o vođenju nadzorne knjige o tekućim i
kapitalnim poslovima s inozemstvom. Obveznici vođenja nadzornih knjiga su rezidenti
pravne osobe, obrtnici, trgovci pojedinci te fizičke osobe koje svojim samostalnim
radom obavljaju neku gospodarsku djelatnost. Ovisno o vrsti transakcija domaće osobe,
rezidenti, su obveznici vođenja: nadzorne knjige depozitnih poslova, nadzorne knjige
kreditnih poslova, nadzorne knjige prometa usluga - uvoz, nadzorne knjige prometa
usluga - izvoz, nadzorne knjige prometa roba - uvoz i nadzorne knjige prometa roba –
izvoz.
Nadzorna knjiga mora sadržavati sljedeće podatke (Poslovni dnevnik,2015):
· datum i redni broj unosa podataka;
· oznaku i datum isprave koja je osnova za izvršenje plaćanja (predugovor, ,
pismo namjere, ugovor, zaključnica, račun, predračun, …);
· naziv tvrtke te ime zemlje sjedišta nerezidenta s kojim je posao sklopljen;
· ugovorenu vrijednost posla;
· naznaku u čije ime i za čiji račun je posao sklopljen - potrebno je upisati ukoliko
se posao sklapa u ime i za račun druge osobe. Mora također sadržavati: postotak
ugovorene zastupničke ili posredničke provizije - rabat se ne smatra provizijom;
· iznos,datum i način plaćanja (gotovina ili neki drugi oblik);
40
· datum i oznaku odobrenja od tijela državne uprave ili pravne osobe s javnim
ovlastima.
Nadzorna knjiga svakog vanjskotrgovinskog i kreditnog posla koji je sklopljen s
inozemstvom je poslovna knjiga koja se može voditi u obliku: povezane knjige,
kartica i putem računala. Podaci se u Nadzornu knjigu upisuju najkasnije u roku od
pet dana primanja isprava o određenom uvoznom poslu, a najčešće je riječ o računima,
ugovorima, narudžbama, obracima platnog prometa i odobrenjima (Dremel,2002).
Važnost i razvoj tehnologije vidljiv je i u poduzetništvu. Tehnologija je svakim danom
sve naprednija i prilagođenija za jednostavnije korištenje te time uvelike olakšava ne
samo svakodnevni život, već i poslovanje današnjih poduzetnika. Kako bi se podaci o
uvozu ili izvozu lakše i jednostavnije evidentirali Nadzorne knjige osmišljene su u
obliku softvera. Svaki poduzetnik može kupiti taj softer i dodatnu licencu po vrlo
povoljnoj cijeni i pomoću njega lakše voditi evidenciju o svom poslovanju.
Sljedeća slika prikazuje kako izgleda dio Nadzorne knjige i koji se podaci moraju
popuniti prilikom evidentiranja podataka zaključenog posla.
Slika 1: Primjer popunjavanja Nadzorne
knjige
Izvor: ( http://www.fzplus.hr/download/nadzorne_knjige/upute_nk.pdf,2015)
41
8. UVOZNO POSLOVANJE TRGOVAČKOG OBRTA „Valerija“
Samostalni trgovački obrt „Valerija“ je obrt koji se prema Nacionalnoj klasifikaciji
djelatnosti vodi u kategoriji „Ostala trgovina na malo u nespecijaliziranim
prodavaonicama“. Obrt „Valerija“ djeluje u sklopu prodajnog prostora prodavaonice na
adresi Šetališta dr. Ivše Lebovića 14, Bjelovar. Obrt se bavi prodajom tekstila i prema
toj vrsti poslovanja posjeduje i prilagođen poslovni prostor u kojemu obavlja djelatnost
od 11.5.2010.godine. U daljnim potpoglavljima objasnit će se način poslovanja i ostale
karakteristike ovog trgovačkog obrta.
8.1. Vrsta poslovanja obrta „Valerija“
Vrsta poslovanja kojom se ovaj obrt bavi je maloprodaja tekstila i modnih dodataka, te
osim raznolike ponude odjeće, u prodaji se nude i ženske torbe, šalovi i slični modni
dodaci. Odjeća je namijenjena odraslim ozbiljnijim osobama i ne sadrži dio dječjeg
asortimana, kao niti odjeću za tinejdžersku dob. Ponuda nudi različite modele i veličine
odjeće, a prednost i ono po čemu se razlikuje od ostalih trgovina odjećom u Bjelovaru je
osim što nudi standardne brojeve veličina, nudi i velik izbor kvalitetne odjeće i
elegantnih modela većih konfekcijskih brojeva za kupce koji u današnje vijeme teže
pronalaze nešto što im savršeno pristaje. Osim što se trgovina nalazi na pogodnoj
lokaciji, ponuda i usluga koju ovaj obrt nudi pronašla je svoje stalne i redovite kupce.
Maloprodaja predstavlja prodaju i distribuciju robe koja je namijenjena krajnjim
kupcima odnosno potrošačima.
Trgovina na malo različitim kriterijima dijeli se na (Limun.hr,2015):
· mnogofilijalne poduzetnike (velika trgovačka poduzeća sa rasprostranjenom
mrežom prodajnih mjesta)
· korporacijske lance (karakteristični su po zajedničkom upravljanju, središnjoj
nabavi i plasmanu, te sličnom asortimanu)
42
· dobrovoljne lance ( samostalni poduzetnici koji se u sklopu sponzorstva trgovca
na veliko bave maloprodajom)
· potrošačke zadruge (trgovine na malo koje su vlasništvo potrošača)
· franšizne lance (dobrovoljna udruženja primatelja i davatelja franšize) itd.
Na samom kraju distributivnog lanca nalazi se trgovac na malo. Robu koju on prodaje
nabavlja i kupuje u veleprodaji ili od proizvođača.
U radnji obrtnika mogu pomagati članovi obiteljskog domaćinstva i bez da zasnuju
radni odnos. Zasnivanje radnog odnosa te obveze i prava koja idu s tim, regulira Zakon
o radu i granskim kolektivnim ugovorima.
Samo obrti obuhvaćeni obrtnicom dozvoljeni su obrtniku za obavljanje. Povlašteni
obrti dopušteni obrtniku su samo oni za koje je isposlovao dopuštenu povlasticu.
Poslovne knjige obavezan je voditi svaki obrtnik. Porezni obveznici dohodak utvrđuju
na temelju Knjige prometa i Knjige primitaka i izdataka.
Za sve nastale obveze, obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom koju je unesao u obrt,
te je odgovoran za zakonitosti obavljanja tog obrta i za rad djelatnika koje je zaposlio. (
Poslovni forum, 2015).
Prema prethodno navedenim podjelama, obrt „Valerija“ spada u skupinu samostalnih
poduzetnika koji se maloprodajom bave pomoću sponzorstva trgovaca na veliko. Sva
roba koja se prodaje putem ovog obrta nabavljena je putem veleprodajnih trgovaca koji
svoju ponudu temelje na uvoznoj robi iz različitih zemalja. Sve poslove i radnje u vezi
poslovanja obrta vlasnica obavlja samostalno i neovisno, te je ujedno i prodavač u
vlastitoj trgovini, bez drugih zaposlenih djelatnika.
43
8.2. Nabava robe i suradnja s veleprodajnim trgovcima
Trgovački obrt „Valerija“ ne bavi se direktnim uvozom i nema direktan doticaj s
inozemnim dobavljačima i prozvođačima robe koju prodaje u sklopu svoje ponude
krajnjim kupcima. Svu robu iz svog prodajnog asortimana, vlasnica nabavlja u suradnji
s veleprodajama. Obzirom na duljinu poslovanja u sklopu ovog obrta, vlasnica ima već
uži izbor veleprodajnika s kojima uspješno surađuje i čijom je ponudom i uvjetima
poslovne suradnje zadovoljna.
Zakonom o trgovini obavljanje poslova vanjske trgovine dopušta se svim pravnim
osobama. Prema tome, obrtnici mogu kupovati u inozemstvu opremu odnosno sredstva
za rad, uključujući i plovila, domaće životinje, sirovine, repromaterijal, rezervne
dijelove, ambalažu, potrošni i reklamni materijal i sl. Pretpostavka za to je da imaju
otvoren devizni račun kod banke ovlaštene za poslove s inozemstvom. Pri tome je
nužno upozoriti da obrtnik u ovom slučaju otvara račun kao "pravna osoba", a ne fizička
osoba - građanin. Svoje pravo na uvoz obrtnik dokazuje potvrdom o obavljanju
djelatnosti koje izdaje županijski organ nadležan za poslove gospodarstva. Prema
Zakonu o deviznom poslovanju omogućeno je obrtnicima da za potrebe uvoza devize
kupuju u poslovnim bankama (Poslovni forum, 2015).
Veleprodaja je kupnja robe radi daljnje prodaje trgovcima na malo, industrijskim,
trgovačkim i profesionalnim korisnicima i ustanovama te drugim trgovcima na veliko
kao i posredovanje u kupnji, odnosno prodaji robe za treće osobe. Trgovina na veliko, u
smislu Zakona o trgovini je i kupnja i prodaja robe na inozemnom tržištu (Astrum
d.o.o., 2015).
Vrste veleprodaje (Renko,2013):
· Veletrgovački posrednici (Samostalni poduzetnici koji raspolažu i upravljaju
trgovačkom robom)
· Brokeri i agenti (Ne zadržavaju pravo na robu i izvode nekoliko funkcija -
omogućavanje kupnje i prodaje, provizija 2-6% od prodajne cijene)
· Filijale i predstavništva proizvođača i maloprodavača (Veleprodajne
operacije provode prodavači i kupci sami bez veletrgovaca)
44
· Raznovrsni veletrgovci (Specijalizirani veletrgovci poput aukcijskih poduzeća,
poljoprivrednih zajednica i sl.).
Obzirom na prethodno navedenu podjelu, trgovački obrt „Valerija“ prilikom nabave
robe surađuje samo s veletrgovačkim posrednicima (samostalni poduzetnici koji
raspolažu i upravljaju trgovačkom robom) koji u primjeru uvoznog poslovanja koji se
objašnjava kroz rad, predstavljaju uvoznika koji preko inozemnog dobavljača i uz
pomoć špeditera nabavlja robu iz inozemstva.
8.2.1. Proces kupnje robe i načini plaćanja
Konkurencija veleprodajnih trgovina je velika. Maloprodajnici imaju velik izbor
budućih poslovnih suradnika i imaju toliko slobode da mogu birati s kojima od njih žele
poslovati. Uvjeti koji su bitni za uspješnu poslovnu suradnju između maloprodajnika i
veletrgovca očituju se u kvaliteti robe koju veleprodaje nude, širokom izboru
ponuđenog asortimana, mogućnosti dogovaranja količine i cijene i ostalih faktora.
Prilikom kupnje, neke veleprodaje imaju određena pravila prodaje, primjerice da se
može kupiti minimalno 5 komada neke serije proizvoda (majica, hlače, suknja,
odijelo...) samo u istoj boji i naravno svih veličina tog istog proizvoda. Neki
veleprodajnici nude mgućnost da se neka serija proizvoda može kupiti i u više različitih
boja, također dostupna u svim veličinama i isto podrazumijeva minimalno 5 komada.
Mogućnost kombiniranja količine, boja i materijala izuzetno je bitna prilikom nabave
robe s obzirom da se ona uvijek vrši u većim količinama i maloprodajnici će odabrati
onu koja im nudi najbolje uvjete, a ujedno i najpovoljnije cijene. Kvaliteta robe koja se
kupuje od veletrgovaca također je veoma bitan faktor za odabir poslovne suradnje, jer
loša kvaliteta robe, automatski znači i nezadovoljstvo vlastitih kupaca i stvaranje
negativnog imidža za sebe i svoje poslovanje.
45
Načini plaćanja kupljene robe:
· gotovinski
· transakcijski (bezgotovinski)
Roba se tada plaća gotovinski ali samo ako je ona u vrijednosti do 5000kn. Tada se na
plaćenu robu dobiva račun i sve potrebne deklaracije o zemlji podrijetla robe,
sirovinskom sastavu, materijalu i ostalo ( izgled deklaracije u Prilogu 3). Na temelju
dobivenog računa (izgled gotovinskog računa u suradnji s veleprodajom Modesta d.o.o.
vidljiv u Prilogu 1) obrtnik kasnije radi kalkulaciju i određuje svoju prodajnu cijenu
(izgled kalkulacije vidljiv u Prilogu 2).
Kako bi kupac mogao obaviti uplatu, od prodavača dobiva predračun i tek nakon toga
plaćenu robu može primiti. Predračun služi kako bi se omogućilo plaćanje unaprijed, a
time se već i na temelju ponude može platiti. Umjesto računa, može se priložiti
predračun, ali nakon primitka robe prodavač je kupcu dužan ispostaviti račun (Savjeti i
novac, 2015).
Predračun je elementima i samim izgledom istovjetan ponudi (vrlo sličan računu).
Predračun daje dojam da je „ozbiljniji i vjerodostojniji“ od ponude, te kako je
neposredan poziv za naplatu ima i „veću težinu“ (Relago, 2014.).
Ako iznos kupljene robe iznosi više od 5000kn, tada se roba plaća transakcijski.
Transakcijski način plaćanja nema određeni limit vrijednosti robe, a osnovni princip na
temelju kojeg funkcionira ovaj princip je da nakon što obrtnik odabere robu koju želi
kupiti, mora izvršiti prijenos sredstava u traženom iznosu sa žiro računa svog obrta, na
žiro račun veleprodaje u kojoj je roba kupljena. ( Iznos potvrđene uplate transakcijskim
putem vidljiv je u Prilogu 4). Nakon što veletrgovac dobije potvrdu o uplati on tada
ispostavlja račun (vidljiv u Prilogu 5) i potrebne deklaracije koje idu uz tu robu (Prilog
7). Obrtnik na temelju ispostavljenog računa tada radi konačnu kalkulaciju (vidljiva u
Prilogu 6) kako bi mogao odrediti svoju prodajnu cijenu. Postoji mogućnost da neki
trgovački obrt određenu robu kupuje od drugog trgovačkog obrta, u tim slučajevima
plaćanje se obavlja isključivo transakcijski.
46
Sljedeća shema prikazuje proces plaćanja transakcijski po predračunu.
Shema 3: Plaćanje transakcijski po predračunu
Izvor: izrada autorice
8.2.2. Izrada kalkulacije
Posao je službeno završen kada se za obavljeni posao na kraju ispostavi račun. Na
temelju dobivenog računa veleprodajnika, obrtnik izrađuje kalkulaciju kako bi došao do
konačne prodajne cijene. Na plaćenu nabavnu cijenu, obračunava se PDV i time se
dobiva fakturna vrijednost robe. Obrtnik na fakturnu vrijednost sam određuje visinu
svoje marže i time se na kraju dobiva iznos prodajne cijene s porezom na dodatnu
vrijednost (Primjer kalkulacije vidljiv je u Prilogu 2 i Prilogu 6).
odabir
robe
izrada
predračuna
plaćanje
predračuna
podizanje
robe i
deklaracija
dobivanje
računa
47
9. ZAKLJUČAK
Vanjska trgovina postala je društveno nužna jer upravo ona gospodarstvo neke zemlje
opskrbljuje proizvodima koje država iz nekog razloga sama ne može proizvoditi, ili je
proizvodnja tih proizvoda preskupa i nedovoljna za zadovoljavanje domaće potražnje.
Vanjska trgovina ima bitnu ulogu u tržišnom gospodarstvu neke zemlje, njenom razvoju
i ekonomskoj stabilnosti, osigurava povezivanje pojedinih dijelova gospodarstva u
okviru kojih se obavlja robna razmjena a time osigurava i funkcioniranje ekonomskog
opstanka cjeloukupnog suvremenog društva.
Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je kao i ostale zemlje članice postala dio
jedinstvenog „unutarnjeg“ tržišta, tako da su i njoj za sav trgovinski promet koji
ostvaruje sa ostalim zemljama članicama carine ukinute, što uvelike olakšava
vanjskotrgovinsku razmjenu. Zabrinjavajuća je činjenica da je od ulaska u Europsku
uniju Hrvatska svoj uvoz drastično povećala i time nastavila slijed rastućeg robnog
deficita koji nastaje kao posljedica dvostruko većeg uvoza od izvoza. Na jedinstvenom
tržištu Europske unije isključivo vrijedi princip konkurentnosti i učinkovitosti i
Hrvatska bi se tome trebala prilagoditi raznim promjenama u svojoj politici. Trgovinski
sustav mora biti efikasan i neprekidno se prilagođavati i reagirati na promjene u
okruženju, te usmjeravati svoje aktivnosti prema strukturnim reformama i prilagoditi se
zahtjevima tržišta. Hrvatska bi trebala unaprijeđivati uvjete za vanjskotrgovinske
aktivnosti i time pridonositi efikasnijem funkcioniranju vlastitog tržišta.
Uvoznim poslovima nastoje se iskoristiti povoljniji uvjeti koje nudi međunarodno
tržište u svrhu ostvarenja što većeg profita domaćih poduzetnika, ali ujedno i proširenja
ponude koja se nudi potrošačima. Da bi se neki uvozni posao obavio uspješno, potrebna
je dobra suradnja između sudionika u uvoznom poslu od koji su najvažniji pouzdan
inozemni dobavljač, iskusan špediter, te odgovoran uvoznik koji mora poštovati sva
pravila o uvozu koje propisuje država. Uvozni posao odvija se kroz tri glavne faze koje
obuhvaćaju sve potrebne radnje koje se moraju izvršiti da bi se uvozni posao obavio na
obostrano zadovoljstvo sudionika uvoznog posla. U pripremnoj fazi uvoznog posla
uvoznik detaljno istražuje domaće i inozemno tržište i potrebu za uvozom određene
robe, ugovara poslovnu suradnju s inozemnim dobavljačem i na temelju pretkalkulacije
48
dogovara ostale financijske i tehničke uvjete kupnje i plaćanja. U fazi operativnog
izvršenja uvoznog posla, da bi se izbjegli eventualni nesporazmi i moguće štete,
inozemni dobavljač i uvoznik reguliraju sve pravne i ekonomske odnose sklapanjem
kupoprodajnog ugovora. Operativna faza obuhvaća i poslovnu suradnju sa špediterom
koji na sebe preuzima odgovornost u poslovima carinjenja i dostave robe do uvoznika.
Operativna faza završava preuzimanjem ugovorene robe i izvršavanja financijskih
poslova oko naplate i poštivanja ugovora. Posljednja faza uvoznog posla obuhvaća sve
zaključne radnje koje se odnose na uobičajen poslovni bonton prema poslovnom
suradniku, zatim i samo evidentiranje i arhiviranje uvozne dokumentacije.
Tržišno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj liberaliziralo je uvjete za obavljanje
poslova vanjskotrgovinskog prometa, tako da svaki registrirani poduzetnik tu djelatnost
može obavljati u zemlji ili s inozemstvom. Među najvažnije dijelove hrvatskog
gospodarstva kao razvijena grana ističe se trgovina. Osnovna podjela trgovine obuhvaća
veleprodaju i maloprodaju. Trgovci na malo nalaze se na kraju distributivnog lanca
kako je i prikazano obradom poslovanja manjeg trgovačkog obrta. Trgovački obrt
opisan u ovom radu predstavlja sam kraj distributivnog lanca u vanjskotrgovinskom
poslovanju i kao takav raspolaže sa uvoznom robom u svom poslovanju, a snosi
najmanje rizika u samom procesu nabave strane robe.
Da bi se osigurao ravnomjeran razvoj trgovine i da bi se koordinirale aktivnosti i obveze
vezane za slobodu kretanja roba i pružanja usluga u skladu s unutarnjim tržištem
Europske unije, Hrvatska mora kontinuirano raditi na unapređivanju i prilagođavanju
svoje politike zahtjevima međunarodnog tržišta. Nastavak potrošačkog pesimizma,
visoka stopa nezaposlenosti, niske plaće i zaduženost hrvatskog stanovništva i dalje
prijete oporavku hrvatskog gospodarstva i trgovine na malo. Kako bi Hrvatska mogla
povećati konkurentnost na stranom tržištu mora nastavljati smanjivati robni deficit i
stvoriti povoljnije poslovno i investicijsko okruženje koje će omogućiti rast
produktivnosti i povećanje izvoza za čije povećanje ima dobre i odgovarajuće uvjete.
49
LITERATURA
Knjige:
1. Andrijanić I., (1993.) Kako poslovati s inozemstvom, Mikena d.o.o.,Zagreb
2. Andrijanić I., (2005.) Poslovanje u vanjskoj trgovini, Mikrorad, Zagreb
3. Baban Lj.- Marijanović G., (1998.) Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet
Osijek, Osijek
4. Frančišković, I., (2004.) Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
5. Jokić, T. (2007.) Carinski sustav, carinski postupci i postupanja sa stranom i
domaćom robom, Institut za javne financije, Zagreb
6. Katunarić A., (1983.) Vanjska trgovina – principi i praksa, Poduzeće-banka, Zagreb
7. Marušić M., Vranešević T., (2001.) Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb
8. Matić Božo, (2004.) „Vanjskotrgovinsko poslovanje“, Sinergija nakladništvo d.o.o.,
Zagreb
9. Mlikotin-Tomić, D. (1999.) „Pravo međunarodne trgovine“, Školska knjiga, Zagreb
10. Petrović M. (1992.) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Zagreb
11. Zelenika,R. (2005.) Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka
Članci:
1. Dremel,N. 2002, Nadzorne knjige vanjskotrgovinskih i kreditnih poslova s
inozemstvom, Računovodstvo, revizija i financije, (4) :142.
2. Anić I-D., 2015, Trgovina na malo, Sektorske analize,(36), pregled 15.5. 2015,
http://www.eizg.hr/hr-HR/Sektorske-analize-993.aspx).
50
Internet izvori:
1. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Vanjska trgovina,pregled 8.5. 2015,
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63873
2. Baković,T 2013, Poslovne isprave u međunarodnom poslovanju, Zagreb, EFZG,
pregled 8.5.2015,
http://web.efzg.hr/dok/TRG/tbakovic/P9.%20Poslovne%20isprave.pdf
3. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2015, Hrvatski izvoz u 2014.godini,
pregled 9.5. 2015, http://www.mvep.hr/hr/o-hrvatskom-izvozu/
4. Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2015, Prerađivačka industrija,
pregled 6.5. 2015, http://www.mingo.hr/page/kategorija/preradivacka-drvno-
preradivacka-i-prehrambena-industrija
5. European Commission, 2015, Spring 2015 Economic Forecast: Tailwinds
support the recovery, pregled 4.5. 2015,
http://ec.europa.eu/economy_finance/eu/forecasts/2015_spring_forecast_en.htm
6. Fina, 2015, Poduzetnici Hrvatske u 2014.godini ostvarili 9,8 milijardi kuna neto
dobiti, pregled 30.5 2015, http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1760
7. Stojisavljević A., 2014, Agroklub, datum objave 04.08.2014. 10:30, Uvoz
poljoprivrednih proizvoda, Zašto smo ovisni o jeftinom uvozu?, pregled 4.5.
2015,http://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/zasto-smo-ovisni-o-
jeftinom-uvozu/14629/
8. Babić B.,2015, Poslovni dnevnik, datum objave 11.5.2015. 22:00, Na uvoz hrane
lani je potrošeno 3,06 milijardi dolara, pregled 25.5.2015,
http://www.poslovni.hr/hrvatska/na-uvoz-hrane-lani-je-potroseno-306-milijardi-
dolara-295749
9. Hrvatska.eu, Zemlja i ljudi, Gospodarske grane, 2015, pregled 25.5. 2015,
http://www.croatia.eu/article.php?lang=1&id=32
51
10. Izvozni portal, O hrvatskom izvozu, 2015, pregled 26.5.2015,
https://izvoz.gov.hr/print.aspx?id=9&url=print
11. Rječnik financijskih pojmova, 2015, Bonitet, pregled 6.6.2015,
http://webhosting-wmd.hr/rjecnik-pojmovi-b/web/bonitet
12. Poslovni dnevnik, 2015., Koje nadzorne knjige treba voditi, datum objave
16.8.2010. 22:00, pregled 7.6. 2015., http://www.poslovni.hr/trzista/koje-
nadzorne-knjige-treba-voditi-155523
13. Limun,2015., Maloprodaja, pregled 5.6.2015.,
http://limun.hr/main.aspx?id=518535&Page=1
14. Astrum d.o.o., 2015., Trgovina na veliko i malo – definicije i razlike, objavljeno
18.4.2013.,pregled 10.6.2015.,
http://www.astrum.hr/trgovina_savjeti_trgovina_na_veliko_i_malo.html).
15. Renko S.,2013, Poslovanje u unutarnjoj trgovini, Ekonomski fakultet Zagreb,
pregled 11.6.2015., http://web.efzg.hr/dok/TRG/PUT%20prezentacija_2013.pdf
16. Savjeti i novac,2015., Što je predracun i plaćanje predračunom?pregled
7.6.2015.,http://savjeti.novac.net/blogovi/sto-je-predracun-placanje-
predracunom/
17. Relago, 2014., Izdati ponudu ili predračun?, datum objave: 9.10.2014, pregled
7.6.2015., http://www.relago.hr/RelaGO/BlogPost?id=39
18. Državni zavod za statistiku, 2015, Robna razmjena Republike Hrvatske s
inozemstvom u siječnju 2015, Zagreb, 8.travnja 2015.,pregled 10.5.2015,
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2015/04-02-01_01_2015.htm
52
POPIS TABLICA
Tablica 1: Izvoz i uvoz po sektorima, siječanj 2014. – siječanj 2015. god. (SMTK) .......................14
Tablica 2: Očekivana kretanja u makroekonomskom okruženju u Hrvatskoj ...............................17
Tablica 3: Financijski rezultati poslovanja poduzetnika Hrvatske u 2014. god .............................21
Tablica 4: Kretanje odabranih makroekonomskih pokazatelja od 2011-2015.god ......................24
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1: Promet u trgovini na malo ukupno - desezonirana i trend serija ...............................19
Grafikon 2: Robna razmjena RH s inozemstvom siječanj 2014.- siječanj 2015. .............................26
POPIS SHEMA
Shema 1: Unos robe u carinsko područje RH ..................................................................................9
Shema 2: Poslovne isprave u međunarodnoj trgovini robom .......................................................10
Shema 3: Plaćanje transakcijski po predračunu .............................................................................46
POPIS SLIKA
Slika 1: Primjer popunjavanja Nadzorne knjige ............................................................................40
POPIS PRILOGA
Prilog 1: Račun nakon gotovinskog plaćanja veletrgovcu Modesta d.o.o.
Prilog 2: Kalkulacija nakon ispostavljenog gotovinskog računa Modesta d.o.o.
Prilog 3: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Modesta d.o.o.
Prilog 4: Potvrda transakcijske uplate veletrgovcu Džani Promet d.o.o.
Prilog 5: Račun nakon transakcijskog plaćanja veletrgovcu Džani Promet d.o.o.
Prilog 6: Kalkulacija nakon ispostavljenog računa Džani Promet d.o.o.
Prilog 7: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Džani Promet d.o.o.
53
PRILOZI
Prilog 1: Račun nakon gotovinskog plaćanja veletrgovcu Modesta d.o.o.
Prilog 2: Kalkulacija nakon ispostavljenog gotovinskog računa Modesta d.o.o.
Prilog 3: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Modesta d.o.o.
Prilog 4: Potvrda transakcijske uplate veletrgovcu Džani Promet d.o.o.
Prilog 5: Račun nakon transakcijskog plaćanja veletrgovcu Džani Promet d.o.o.
Prilog 6: Kalkulacija nakon ispostavljenog računa Džani Promet d.o.o.
Prilog 7: Deklaracije za kupljenu robu od veletrgovca Džani Promet d.o.o.