U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.« Riječ Gospodnja.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.« Riječ Gospodnja.

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Riječ Gospodnja.

EVANĐELJE

Mali i veliki kršćanin, mali, ali veliki apostol, mali, ali veliki div duhom. Ovim je riječima papa Pio XI. opisao jednog od najmlađih svetaca Katoličke Crkve – svetog Dominika Savija. Živio je nepunih petnaest godina, a Crkva ga slavi 6. svibnja kao zaštitnika mladeži, odnosno ministranata, prvopričesnika, djece, majki koje očekuju djecu, rodilja i djece u rađanju. Dječak vedroga duha bio je učenik sv. Ivana Bosca, a imao je samo jedan cilj: postati svet.

Sveti Dominik Savio rodio se 1842. godine u selu udaljenom dvadesetak kilometara od Torina. Njegova je obitelj bila siromašna, ali vrijedna, a najveća briga njegovih roditelja bila je kršćanski odgojiti vlastitu djecu. Iz životopisa Dominika Savija doznajemo da je već kao mali dječak bio neobičan, odnosno neobično pobožan. Kada su mu bile četiri godine, napamet je znao moliti Anđeo Gospodnji, molitve prije i poslije jela, a kada bi ukućani slučajno zaboravili molitve prije i poslije jela, on bi ih upozorio. Odmalena je s mamom išao u crkvu, a ako bi ju slučajno našao zatvorenu, kleknuo bi pred njena vrata i čekao dok se crkva ne bi otvorila. Klečao je neovisno o vremenskim prilikama, odnosno neprilikama, ni blato ni snijeg nisu ga mogli spriječiti. Od pete je godine ministrirao, svaki je dan išao na svetu misu, a događaj koji je on smatrao jednim od najljepših u svome životu, bila je prva sveta pričest. Iako uobičajeno kod nas mise na kojima se prvi put prima taj sakrament traju oko 2 sata, kod svetog Dominika cijela je priprema trajala 5 sati, jer je po svom dobrom običaju došao najranije, najprije je klečao i molio dok se crkva nije otvorila, a izašao je iz nje zadnji. Toga je dana u svoj molitvenik upisao odluke, kojih se držao cijeli život: Odluke koje sam ja, Dominik Savio, donio 1849. godine: na dan svoje prve svete

SVETI DOMINIK SAVIO

pričesti, u dobi od sedam godina: Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kada mi ispovjednik dopusti. Slavit ću svečano blagdane. Moji će prijatelji biti Isus i Marija. Radije ću umrijeti nego sagriješiti. Godine 1854. Dominik susreće Ivana Bosca te iduće tri godine provodi u njegovu oratoriju. Don Bosco je pripovijedao, kako je već u prvom razgovoru s ovim malim svecem shvatio da je njegova duša po Božjem srcu, te se sam čudio koje je uspjehe proizvela Božja milost u tako malenoj dobi. Njegova je životna misija bila postati svet. Druge je poticao na svetu ispovijed, korio ih kada su nešto pogriješili, kad bi čuo psovku, molio bi u sebi: Gospodine, budi hvaljen. Vjerovao je, ako ne postane svet, neće ništa postići. Jednom je prigodom don Bosco rekao svojim učenicima da na komadić papira napišu nešto što bi im on mogao omogućiti. Dominik je napisao: Ja želim da Vi spasite svoju dušu i da ja postanem svet.

Don Bosco je ozbiljno shvatio sve, ali i njegovu želju, te mu je otkrio recept za svetost, koji se sastoji od troje:

1. RADOST – sve ono što te uzrujava i što ti oduzima mir, nije od Gospodina. Odagnaj to od sebe.

2. TVOJE ŠKOLSKE DUŽNOSTI I MOLITVA – u školi budi pažljiv, marljivo piši zadaće i rado moli kad je vrijeme molitve.

3. DOBROČINSTVO – pomozi svojim vršnjacima kada trebaju pomoć, pa i onda kada to zahtijeva trud i kad ti je teško.

Svetost je zapravo jednostavna. Dominik se nije rodio kao svetac, ali je on to tijekom života postao. Jednako kao i on, i mi smo pozvani na put svetosti, a na nama je hoćemo li mu se odazvati. Ovaj mali mistik, odnosno njegov život pokazuje nam da je puno važnije kako živimo od onoga koliko živimo. Važnije je što smo učinili tijekom života, koliko smo ljubavi pružili jedni drugima, pogotovo one djetinje, jer iz ovog primjera vidimo da djeca i mladi mogu preteći starije u ljubavi i vjeri, te da starost ne znači nužno i mudrost. U svima nama čuči dijete koje je možda zaspalo, možda je prebrzo odraslo, možda je ranjeno, a možda je i vrijeme da ga probudimo. Poniznost, spontanost, jednostavnost i otvorenost karakteristike su koje vežemo upravo uz djecu. Ona se ne boje života, a ni smrti. Sveti Dominik Savio tako je hrabrio svoju mamu: Mama, nemoj plakati, ja idem u raj. Maleni je svetac znao da je njegov dom nebeska domovina te da smo svi rođeni za nebo. Godine 1857. nebo je primilo jednog anđela. Imajmo na umu da Božja milost niti broji godine niti poznaje životne dobi te da ovog malenog sveca svakako možemo puno naučiti i pridržavati se odluka: Moji prijatelji biti će Isus i Marija. Radije umrijeti nego sagriješiti.

O sveti Dominiče Savio, koji si u don Boscovoj školi naučio korake mladenačke svetosti, pomozi nam nasljedovati tvoju ljubav prema Isusu, tvoju pobožnost prema Mariji, tvoj apostolski žar za duše; daj da i mi prihvatimo tvoje geslo „Radije umrijeti nego sagriješiti!“.

Mjesec svibanj Marijin je mjesec i tada se na poseban način štuje Marijin lik i djelo, i tada nekako najviše pišemo o Mariji, osim u mjesecima kada su Njezini veliki blagdani.

Marija jučer i danas ista je ona mala Marija iz Nazareta kao i ona Marija na Golgoti. Marija je jedino biće na svijetu koje grijeh nije ranio i čiju istinsku ljepotu nikada nije narušio. A znate li zašto?

Ona je odmalena bila podvrgnuta Božjoj riječi, odmalena je kroz Svetu Riječ pripremana tako što ju je čitala i u tišini razmatrala. Zato i mislim da je najljepše molitvu krunice moliti na način da se u nju ulazi kroz razmatranja svakog otajstva. Na takav način učimo slijediti Krista s Marijom, kažu da je Ona bila najljepša slušateljica Božje Riječi, ali ono što je najbitnije, Marija, kao i svaka prava majka, želi da mi kao Njena djeca postanemo još bolji učenici i slušatelji Njenoga sina.

Marija je šutjela i osluškivala, pa bismo i mi tako trebali sjesti pokraj Nje i u tišini osluškivati što Bog želi u našem životu, jer tišina ispunjena slušanjem najplodnije je tlo za Božju Riječ. I zato je bez ikakva straha mogla Bogu reći svoje DA! Zato nam Ona u tišini kroz Božju Riječ poručuje: Što god vam rekne, učinite!

Zatim želim sa svojom Majkom ići do jaslica, jer ja kao žena i majka bježim od pomisli da svoje dijete donesem na svijet u jednoj hladnoj štalici, gdje sigurno nije sve dezinficirano, mirišljavo i čisto, tj. svako od nas može se naći u toj štalici, naprimjer kao bolesnik... Te jasle mjesto su u koje sigurno ne bih htjela leći ni ja ni moje dijete, ali Marija Isusa polaže u jasle jer Isus želi biti tamo. I onda kada uđem u dubinu tog prostora, vidim da su jasle mjesto moga grijeha. A tamo me čekaju Isus i Marija i tješe me, podižu me u toj tamnoj noći i tom mjestu i osvjetljavaju moj put, da nastavim koračati stazom svoga života kao dijete Boga živoga. I zato je bitno na taj način ići i putovati s Marijom, koja je bila vjerna do kraja. Pratila je Isusa na svakom Njegovu koraku u tišini i podlažući se Njegovoj volji.

MARIJA – JUČER I DANAS

Zamišljam Mariju koja kao prava majka prati svoga odrasloga sina, podučava Ga, tješi, savjetuje, ali isto tako Ga prepušta slobodi Božjeg Sina; zamišljam je ponosnu i sjetnu dok sluša riječi koje izlaze iz Njegovih usta, sjećajući se malenog svog dječaka. Sjeća se svake prve suze, riječi, pada... i sve to pohranjuje u svom srcu. I zato je na Golgoti mogla preuzeti najveću ulogu od svih onako žalosna, da bude Majka svih naroda.

Na toj Golgoti Isus nam pokazuje svu draž majčinstva. Jedna Majka koja u svome krilu drži tijelo mrtvoga sina, ali se suočava s patnjom i jača je od nje jer se u tišini i kroz Božju Riječ pripremala na ovo iskustvo. Znala je, ali i ono najbitnije, vjerovala je da dolazi Uskrsnuće i da ćemo Ga tražiti među živima.

Marija je VJEROVALA, kao majka nam pokazuje da mi, današnje majke, trebamo vjerovati Bogu, odgajati svoju djecu, učiti ih da idu pravim putem, ali i prepustiti ih slobodi djece Božje na način da neprestano, u tišini, s krunicom i Biblijom u ruci pratimo svoju djecu molitvom, dobrim savjetom i mudrošću.

Pogotovo danas kada se sve više majki nalazi na svojim Golgotama ili hladnim štalama, ali nažalost s djecom koja su u ponoru svojih grijeha izmalaksala, kada su ih njihovi grijesi razapeli jer nisu znali slijediti jedinoga Živoga među mrtvima.

I zato nam je tu dana Marija, da ju slijedimo, da joj se požalimo, da je zamolimo da i nas nekada stavi u svoje krilo kao svoga Sina i da se na taj način naslonimo na svoga Boga kroz srce Majke Božje.

Draga naša Majko, prikazujem Ti svu tvoju djecu, sve ljude ovoga svijeta, sve majke, svećenike, redovnike, redovnice i Bogu posvećene osobe da nas zagovaraš kod svoga Sina da preko Tvoga primjera naučimo slušati i slijediti Riječ Božju.

I za kraj, u ovom mjesecu posvećenom ne samo Mariji već i svim majkama, stavljam ovu pjesmu:

VELIKA MAJČINA ŽELJA (Myriam R.)Želim Gospodine da budem

majka toplog pogleda i nježnih ruku, glasa što raspiruje svaku sumnju

i sve strahove! O, kako čeznem Gospodine,

da mi pogled zrači vjerom i sigurnošću, da mi ruka nad čelom bude blaga,

i onda kada mi leđa pritišće teško breme; da ljubim i kada se ljutim, da pjevam i kada plačem!

Dopusti mi Gospodine da im budem: utjeha u patnji,

radost u tuzi, bogatstvo u siromaštvu;

da mi srce bude mali čuvar velikih tajni, da bdijem nad njihovim danima,

ne oduzimajući im slobodu! Molim te Gospodine,

da svaki moj poljubac bude blagoslov mira

i dar ljubavi; da budem blaga i kada korim,

da snažim kad mi i samoj ponestane snage;

da ih mogu ponijeti i onda kada mene nose!

Daruj mi Gospodine: njihove široke osmjehe,

razdragane poglede, čvrste zagrljaje malih ruku,

njihove sitne pažnje, ohrabrujući stisak

i riječ zrelosti! A onda Gospodine

kad od svega ostat će mi samo sjećanje na radost zajedničkih dana,

neka njihova djeca pričaju djeci svoje djece

da sam im jednostavno bila majka!

Presveta Djevice Marijo, Kraljice najvjernija, Majko i odvjetnice naša, častimo te danas, pred tvojim blagoslovljenim likom da tvome prečistom Srcu povjerimo i predamo svoju Domovinu, svoj narod, svoju župu i naše mjesto, sve ljude u našim susretima i prostorima. Tvojim srcem molimo od milosrdnog srca našega Spasitelja Isusa Krista zaštitu, oproštenje i dar mira da živimo u sigurnosti, pravednosti i slobodi, da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu za blaženu nadu vječnog otkupljenja. U ljubav i zagovor tvoga Srca, Kraljice, polažemo svako dijete, mladića, djevojku, oca obitelji i majku! Tebi predajemo svaku redovnicu, redovnika i svećenika. Budi majka mudrosti svim odgovornima za našu sadašnjost i budućnost. Izmoli nam brojna i sveta duhovna zvanja! Kraljice mira, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše da uđemo u vječni mir, u radost Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen.

Sam Ivan Pavao II. rekao je sljedeće o svibanjskim pobožnostima: „To je, zapravo, mjesec u kojemu će kršćani u hramovima i u obiteljskim domovima gorljivije i srčanije uzdizati Mariji prinos svojih molitava i pobožnosti. To je ujedno mjesec u kome će više i obilatije silaziti na nas darovi božanskog milosrđa.”

Sve vas pozivamo na svibanjske pobožnosti Majci Božjoj, svaki dan pola

sata prije večernje svete mise.

MOLITVA GOSPI FATIMSKOJ

SVIBANJSKE POBOŽNOSTI

1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje. 2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući

propisanu međusobnu udaljenost.

3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja

vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na

slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.

4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti

propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od

drugih budu odvojeni dva metra.

5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise slaviti na

otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri

ulasku/izlasku iz crkve.

7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici

neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i

drugih predmeta s kojima su u doticaju.

PREPORUKE ZA SPREČAVANJE ZARAZE COVID-19 U

CRKVENIM PROSTORIMA VEZANO ZA VJERSKA

OKUPLJANJA

8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.

9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj

prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.

10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.

11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.

12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:

a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan

djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;

b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;

c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući

njihove ruke;

13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se

razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva

pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri

(trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).

14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti

unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se

izbjegao nepotreban metež.

15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je

moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i

svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu

komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.

16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.

17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do

opoziva ili drugačije odredbe.

Dragi vjernici, naše nastojanje da u svim okolnostima i na razne načine budemo s Božjim narodom, ovdje dolazi do novoga daha; do novog zahtjeva poniznosti i odvažnosti, odgovornosti i ljubavi. Važno je uočiti da ti novi pomaci u svojoj biti nisu vezani samo uz obred, nego su novi rast vjerničkoga naroda u crkvenosti.

A Duh Sveti, »sjaj blaženoga svjetla i sjaj u srcu svoga puka«, uvijek daruje novu snagu, ako svoj život obnavljamo pouzdanjem u Gospodina po primjeru vjere i vjernosti Blažene Djevice Marije, njezina zaručnika Josipa, našega svetoga zaštitnika čiji spomendan danas slavimo, i blaženoga Alojzija Stepinca, zagovornika kojemu se ne prestajemo utjecati.

7. svibnja godišnjica je posvete naše crkve Uznesenja BDM i veliki dan za sve nas župljane.

Sadašnja crkva posvećena je 7. svibnja 1769. godine. i upravo na taj dan slavimo njezin 251. „rođendan“, njezinu obljetnicu otkako je posvećena prije gotovo tri stoljeća. Dođite na ovaj veliki dan za našu crkvu i cijelu našu zajednicu na misu kako bismo zajedno uzveličali posvećenje naše župne crkve koja nam već stoljećima služi kao mjesto susreta s Gospodinom!

14. svibnja 2020.

Iskoristimo priliku i uzvratimo molitvom Gospodinu, koji nam je svojom prisutnošću u euharistiji iskazao najveću ljubav.

GODIŠNJICA POSVETE NAŠE CRKVE

GODIŠNJE KLEČANJE

MOLITVA DUHU SVETOM

Listić izdaje: Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec

Stenjevec 9, 10090 Zagreb – Susedgrad

Tel. i faks: (01) 3732-729; mob: 098/469-166

E-mail: gospastenjevecka@inet.hr

Web: www.gospastenjevecka.hr

Župnik: preč. Vjekoslav Meštrić

Listić uređuju: Neven Škrlec, Petra Kottek, Filip Fišić, Trpimir Stary,

Ksenija Čičak, Ana Lipovac, Petra Mikulić

Lektor: Jelena Ucović