Sustav i Informacija_seminar
-
Upload
tucepi-apartmani-croatia -
Category
Documents
-
view
112 -
download
2
Transcript of Sustav i Informacija_seminar
VELEUČILIŠTE U RIJECI
Digitalni svijet i pristup informacijama
~Sustav i informacija~
U Rijeci, 27.04.2010.
Mentor: Mr.sc. Krelja Kurelović Elena
Studenti:
- Dominik Malnar- Ante Mustapić
- Šime Matešić
- Amar Muminović
Sadržaj:
Digitalno doba...............................................................................................1
Informacijsko doba..........1.1
Digitalna i ICT revolucija.................................................................................2
Razvoj informacijskog društva..........2.1
Digitalna informacija......................................................................................3
Zastupljenost nositelja informacija……….3.1
Ima li digitalna informacija veću dostupnost od klasične.................................4
Pristup informacijama potrebnih za studiranje na Veleri.................................5
Sloboda pristupa informacijama nasuprot zaštiti privatnosti (Ustav RH , zakonodavstvo EU).......................................................................6
1. Digitalno doba
Jezik i književnost smatraju se središnjim temama humanističkih znanosti, stoga je utjecaj
elektronske komunikacije od velike važnosti onima koji rade u tom području. Izravnost
moderne tehnologije i Interneta ubrzava komunikaciju, ali može ugroziti „pokorene“ oblike
komunikacije kao što su književnost i usmena predaja. I knjižnice se mijenjaju munjevitom
brzinom kako kompjuterski terminali istiskuju police s knjigama. Unatoč činjenici da će se
humanističke znanosti morati prilagoditi tim promjenama, malo je vjerojatno da će se
tradicionalni oblici književnosti u potpunosti izgubiti.
Sve je informatizirano, preciznije sve radi u binarnom sustavu. Izraz digitalno se uobičajeno
koristi za sve što radi u binarnom sustavu. A to je danas gotovo sve.
Digitalno = Binarno
1.1 Informacijsko doba
Informacijsko doba uslijedilo je nakon industrijskog doba, a u svom užem značenju
odnosi se na razdoblje nakon 1972. g. koje obilježava brzina kretanja informacija koja je veća
od brzine fizičkog kretanja. Njegova glavna odrednica je raspostranjenost informacijske
tehnologije koja povećava brzinu i učinkovitost prijenosa informacija.
Informacijsko doba svoj puni zamah doživljava pojavom osobnih računala 80-ih godina
prošlog stoljeća i uspostavom globalne mreže.
2. Digitalna i ICT revolucija
Digitalna revolucija odnosi se na posljedice pada cijena digitalnih komunikacijskih
uređaja te obuhvaća promjene u tehnologiji i društvu. Nastupila je 70-ih g. 20. st. izumom
mikroprocesora, dok njen vrhunac započinje 90-ih smještanjem Interneta u privatnu sferu.
Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) obuhvaća računala, komunikacijsku
opremu i s njima povezane usluge te se bavi proučavanjm informacijskog doba. Digitalna i
ICT revolucija odvijale su se usporedno. Drugim riječima, analogni uređaji koji služe
komunikaciji i prijenosu informacija prolaze kroz proces digitalizacije. Takvo povezivanje
različitih usluga (telefonija, televizija, Internet itd.) u jedinstvenu digitalnu mrežu naziva se
konvergencija. Osnovna pokretačka snaga informacijskog doba je Internet, koji omogućuje
nove oblike komunikacije, poslovanja i učenja. Internet je plodno tlo za inovacije, a u svojim
temeljima je demokratičan, jer svatko može biti autor sadržaja. Osobine digitalne tehnologije
su integritet medija, integracija medija, fleksibilna interakcija, transakcije, mogućnost
podešavanja alata, uređivanje tekstualnih, audio, vizualnih i video zapisa. Tri pojma koriste se
za objašnjavanje brzog razvoja ICT-a: Mooreov zakon koji kaže kako se snaga mikročipova
udvostručuje svaka 24 mjeseca; Metcalfeov zakon tvrdi da vrijednost mreže raste
proporcionalno s brojem njezinih korisnika; internetsko vrijeme se odnosi na činjenicu da
Internet omogućuje intenzivnije djelatnosti. Posljedice digitalizacije su olakšana komunikacija
među ljudima i računalima, mogućnost obrade i pohrane svih vrsta zapisa te jeftiniji pristup
znanju i informacijama.
2.1. Razvoj informacijskog društva
Razvoj informacijskog društva u Republici Hrvatskoj prati se kroz različite
pokazatelje kojima se u svrhu napretka mjeri uspješnost tranzicije društva uz pomoć
informacijsko-kominikacijskih tehnologija.
Republika Hrvatska je prihvatila pokazatelje Europske unije kojima se mjeri stupanj razvoja i
planiranju.
Hrvatska je 36. po informacijskoj razvijenosti. Iza Hrvatske su uz ostalo Češka, Slovačka,
Cipar, Poljska, Latvija te sve zemlje regije osim Slovenije.
3. Što podrazumijevamo pod digitalnom informacijom?
Digitalna informacija je skup podataka digitalnog formata.
Podatak iskazan nizovima nula i jedinica (0 i 1), u bitovima (0 ili 1) ili bajtima (1Bajt
= 8bita).
Jedno slovo, broj ili simbol => 1B
Kraća novela: ~1MB = 1 000 000 B, 1GB = 1000MB.
Pojedinci kreiraju 75% totala praveći slike, razgovarajući telefonom, radeći na
računalu kod kuće, učitavajući pjesme itd.
Poduzeća kreiraju 25% totala, ali većina sadržajna koje kreiraju pojedinci ulazi u
poduzeća preko mreže, računskih centra, servera na mreži i drugo.
¼ digitalne informacije je originalna (snimljene slike, e-mail poruke, telefonski
razgovori), a ¾ je replicirana informacija (proslijeđene e-mail poruke, pohranjivanje
transakcije, filmovi na cd i dvd formatu).
Više od 95% digitalne informacije nije strukturirano. Sadržaj se ne može predstaviti
adresom ili nazivom.
Osim digitalne informacije postoji i informacija pohranjena na papiru. Ona ima više
vjekovnu tradiciju.
Količina informacije pohranjena u knjigama napisanih od starijih vremena pa do
danas iznosi oko 50 miliona MB.
Pod digitalnom informacijom bi podrazumijevali slike, vidao, muzika, e-mail, web
stranice, instant poruke, telefonski razgovori i drugi.
3.1 Zastupljenost različitih nositelja informacija i medija u digitalnom
svijetu.
Danas nositelji informacija postaju sve jeftiniji. Enciklopedija Britannica na
DVD-u je dvadesetak puta jeftinija od naklade na papiru, a neuspoređivo je
pristupačnija.
Danas znanja zastarijevaju mnogo brže nego prije nekoliko godina. Nekad samo
jednim izdanjem opće enciklopedije mogli služit 25 godina, a danas je ona već nakon
10-ak godina zastarjela.
Rezultati obavljenog istraživačkog zadatka o raspoznavanju i razvoju novih nositelja
informacija, i oblicima savladavanja procesa popisivanja i sređivanja arhivskog
gradiva po međunarodnim standardima nude nam određene elemente, na osnovi
kojih možemo postaviti vizije razvoja suvremene arhivske teorije i prakse. Naime,
postupci evidentiranja i nastajanja informacija koji se odvijaju i preko pohrane i
dostupnosti do informacija kao i dugotrajnog arhiviranja neće se ni u budućnosti
puno promijeniti. Promijenit će se oblici poslovanja s aktualnim informacijama, koje
će se stvarateljima morati učiniti dostupnim također i za dulje vremensko razdoblje.
Zbog različitih nositelja informacija možda će se naziv arhiva promijeniti u multi-
medijske centre informacija. Danas već konstatiramo da zapisane informacije ne
nastaju samo na jednom mediju već na više njih, i to različitih. Istina je da je
informacijska tehnologija u zadnje vrijeme jednostavno omogućila kompatibilnost
različitih nositelja informacija i danas možemo na CD skenirati originalnu listinu s
pergamene, zapisati o njoj moderni dokument, snimiti glas i, naravno, također
pokretne slike – film.
Ukoliko pokušamo predvidjeti budući razvoj pri tome moramo poštivati:
1.Način nastanka informacija
2.Dostupnost informacija i na govornu naredbu
3.Uporabu ne tekstualnih video i audio zapisa u oblika zapisa
4. Trajnu pohranu na različitim medijima, što više neće predstavljati problem.
Ovaj je rad dio opsežne studije koju autori realiziraju u okviru projekta “Novi
mediji u obrazovanju.” U radu se sintezom izlažu opći stavovi o relevantnim
čimbenicima primjene digitalnih medija u obrazovanju. Pritom se u ovom radu
ne razmatra kvaliteta sadržaja (obrazovnog softvera) digitalnih medija. “Digitalni
mediji imaju potencijal za uspostavu nove mogućnosti za nova iskustva i
usluge putem Interneta, u svakom domu i u kompanijama širom svijeta”. Za
prijenos digitalnih informacija koriste se elektronički mediji = izvedeni izraz:
digitalni mediji.
Digitalni mediji su dobili veliku važnost u svim područjima života i stalno vode
daljnjem razvoju i promjenama u različitim kontekstima. U to se ubrajaju na
primjer, postupni razvoj nove kulturne prakse, komunikacija, promjena procesa
učenja i poučavanja, nove mogućnosti stjecanja znanja, promjena procesa rada i
proizvodnje te nastanak novih tržišta i zanimanja. Pritom je riječ o temeljnoj,
radikalnoj i trajnoj promjeni, koja utječe na odnos čovjeka prema njegovu
stvarnom i društvenom okruženju kao i prema samom sebi.
Integracija digitalnih medija povezana je osim s nastavom i s utjecajima na razna
druga područja obrazovnog sustava, na tehniku, infrastrukturu i osoblje. To
znači da se na digitalne medije mora gledati s obzirom na njihovu važnost u
procesima razvoja obrazovanja.
4. Ima li digitalna informacija veću dostupnost od klasične (analogne)
informacije? Pojasniti zašto da ili zašto ne?
Sve informacije su ili analogne ili digitalne. Analogna informacija ima
neograničen broj vrijednosti, a digitalna informacija ima ograničen broj stupnjeva.
Recimo, kad govorimo, proizvodimo analogni zvuk, sa beskonačnim varijacijama u
glasnoći i tonu. Ali onog trenutka kada snimite svoj glas na kompjutoru on postaje
digitalna informacija; kada pustite snimku ona i dalje zvuči kao vaš glas, ali vaš glas
je pojednostavljen, sad ima samo određeni broj glasnoća i tonskih mogućnosti.
Recimo žarulju kao digitalnu informaciju možete opisati jedino ako definirate zadani
broj mogućih stanja žarulje. Možete je opisati npr. sa dva stanja (žarulja svijetli ili ne
svijetli), sa tri stanja (svijetlo, prigušeno ili tamno), ili sa milijun stanja (sasvim
sjajno, samo nijansu tamnije od sasvim sjajno itd.). Bez obzira na broj stupnjeva,
ipak će prijelaz sa tamnog do svijetlog biti postepen, umjesto gladak. Ako gledate u
fotografiju pohranjenu u kompjutoru, ona može izgledati sasvim uvjerljivo, ali ako je
povećate dovoljno vidjet ćete da se ona sastoji od određenog broja malih raznobojnih
kockica, koje nazivamo pikseli. Što više piksela ima u jednoj slici, bolje će izgledati.
Na tradicionalnoj fotografiji, pak, koja je analogna, možete je povećavati
mikroskopom i nikada nećete naći male kvadratiće. Sve ovo opisuje digitalne
informacije u prilično negativnom svjetlu: samo kao približni prikaz realnog svijeta.
Ali sve digitalne informacije mogu biti reducirane na brojeve, što im daje dvije
velike prednosti. Prvo, omogućava nam iskorištavanje snage kompjutora. Drugo,
jednom kad smo nešto sveli na broj, može se kopirati i ponovno kopirati bez ikakvog
gubitka ili mijenjanja, stoga se informacija nikad neće kvariti. Digitalni zapis svoga
glasa možete kopirati sa kompjutora na kompjutor i kopija će biti identična.
Analogna informacija, zbog svoje finoće, svaki put se pri kopiranju malo mijenja.
Ako snimite svoj glas na analogni medij poput kazete, svaki put kad kopirate sa
kazete na kazetu kvaliteta će se pogoršati. U današnje doba digitalna informacija je
rasprostranjenija nego ikad! Količina informacije pohranjena u knjigama napisanim
od najstarijih vremena do danas impozantnog je obima 50 milijuna MB, dok je danas
količina digitalnih informacija - kreiranih, pohranjenih i umnoženih - u 2006. godini
dostigla 161 milijardu gigabajta. To je 3 miliona puta više od informacije u svim
knjigama dosad napisanim. Takvoj ekspanziji digitalnih informacija uvelike je
pridonio razvoj globalne paketne podatkovne mreže (Internet) koja zajedno povezuje
računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internet protokol=IP).
To je "mreža svih mreža" koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i
vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju digitalne informacije i usluge kao što su
elektronička pošta, chat i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World
Wide Weba. U svakodnevnom životu koristimo se digitalnim informacijama i
uređajima za njihovu obradu kao što su računalo, mobitel, televizija i mnogi drugi.
Svi ti uređaji primaju digitalne informacije koje obrađuju i na kraju daju neki rezultat
(sliku ili zvuk,... ). Živimo u digitalnom svijetu gdje su digitalne informacije
dostupnije nego ikad. Naime danas možemo preko Interneta iznajmljivati filmove,
kupovati razne časopise i čitati novine u digitaliziranom obliku. Radi se i na tome da
skoro sve knjige na ovome svijetu budu digitalno obrađene, tj. skenirane i potom
smještene u jednu veliku bazu podataka gdje će preko posebnog uređaja biti
dostupne za čitanje. Što nam to sve govori? Da nije daleka budućnost kad ćemo i
novine kupovati i čitati u digitaliziranome obliku. Znači danas je digitalna
informacija dostupnija nego ikad.
5. Procijeniti pristup informacijama potrebnih za studiranje na Veleri –
studentska perspektiva gledanja
Sve većim napretkom tehnologije, studiranje iz godine u godinu, čak bi se usudili
reći iz dana u dan postaje sve lakše i lakše, barem što se tiče pristupa informacijama i
materijalima potrebnih za uspješno ispunjavanje obveza svakog studenta . Do
nekoliko godina unatrag, komunikacija sa profesorima u svezi raznih informacija
svodila se na osobni kontakt, dok je danas dovoljno samo poslati mail profesoru.
Potrebna literatura i nastavni materijali potrebni za studiranje, mogli su se naći samo
u knjižnicama, dok je danas velika većina potrebnih materijala stavljena na
internetske stranice veleučilišta. Dovoljno je samo prijaviti se sa svojim korisničkim
imenom i lozinkom na internetske stranice veleučilišta, te sa jednim klikom preuzeti
materijale koji su nam potrebni.
Što se tiče studentske perspektive gledanja pristupa informacijama potrebnih za
studiranje na Veleri, svaki student ima drugačiji stav o tome. Nekome je odlično i
zadovoljan je načinom studiranja, dok je nekome loše i ne sviđa mu se način na koje
je veleučilište organizirano. Općenito može se reći da pristup potrebnim
informacijama nije odličan, ali nije ni loš, nego neka srednja kategorija – dobar.
Pristup informacijama se razlikuje od kolegija do kolegija, tj. od profesora do
profesora. Tako npr. za jedan kolegij na internetskim stranicama veleučilišta imamo
sav potreban materijal za ispunjavanje studentskih obaveza, dok za drugi kolegij na
internetskim stranicama nema ništa, te mi studenti moramo se dobro potruditi kako bi
„iskopali“ neke informacije koje su nam potrebne.
Kod kontaktiranja profesora mailom i čekanja odgovora, sve ovisi o tome kojem
profesoru smo poslali mail. Neki profesori redovito pregledavaju svoje mailove te je
na odgovor potrebno pričekati dan ili dva, nekada niti toliko, dok odgovor od nekih
profesora čekamo, čekamo, čekamo i dobijemo ga – nikad. Ili jednostavnije rečeno
ne dobijemo ga uopće. Određeni profesori vrlo rado izlaze studentima u susret, dok
nekih baš i nije briga za nas.
Veleučilište ima i „informatički“ odjel, prema tome stranica veleučilišta bi trebala
biti dosta dobro organizirana i svi materijali bi trebali biti postavljeni i dostupni na
stranicama veleučilišta (bar što se informatičkog odjela tiče), no dosta materijala na
stranicama uopće nije dostupno, te stranica zna dosta često biti nedostupna zbog
„nadogradnje stranice“ (npr. kraj prošlog semestra – 03/2010 kada su stranica
veleučilišta i studis bili gotovo nedostupni par dana).
Pokušao sam usporediti Veleri i neku drugu obrazovnu ustanovu koja je na neki
način slična Veleriju. Odabrao sam FOI (Fakultet Organizacije i Informatike), iako
iskreno ta dva „pojma“ se ne mogu uspoređivati. Na FOI-u vlada jako jako dobra
organizacija, i profesori su visoko obrazovani ljudi. To je ključ uspjeha zašto je FOI
jedan od najjačih fakulteta na ovim prostorima.
Na Veleriju po mišljenju nas studenata vlada dosta loša organizacija. Zato mi
studenti mislimo da se može i da se mora bolje, kako bi popravili kvalitetu studiranja
na Veleriju i kako bi Vi profesori učinili studiranje zanimljivijim i lakšim.
6. Sloboda pristupa informacijama nasuprot zaštiti privatnosti
(Ustav RH , zakonodavstvo EU)......
Budući na navedeni naslov teme obradio sam dva važna elementa koja se dotiču
samih informacija te privatnosti. Naveo sam što o tome kaže Ustav RH i u
suprotnosti od toga zakonodavstvo Europske unije.
Po Ustavu RH odnosno po samom zakon o pristupu informacijama može se reći
da se tim zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu
ili nadziru tijela javne vlasti, propisuju načela prava na pristup infomacijama i
postupak za ostvarivanje i zaštitu prava na pristup informacijama. Sam cilj zakona je
osigurati i omogućiti ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim
osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Da bih lakše objasnio samo značenje zakona odnosno pojmova u navedenom tekstu
opisao sam značenje nekih pojmova koja su se doticala navedenog teksta:
"Ovlaštenik prava na informaciju" (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) je svaka domaća ili
strana fizička ili pravna osoba koja zahtijeva pristup informaciji, "Tijela javne vlasti"
su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne
osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
"Informacija" je podatak, fotografija, crtež, film, izvješće, akt, tablica, grafikon, nacrt
ili drugi prilog, koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, bez obzira na
to je li pohranjena na nekom dokumentu ili nije, te bez obzira na izvor, vrijeme
nastanka, mjesto pohranjivanja, na način saznavanja, na to po čijem nalogu, u čije
ime i za čiji račun je informacija pohranjena ili drugo svojstvo informacije,
"Dokument" je svako materijalno sredstvo na kojem je zapisana ili unesena
informacija koju posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, "Pravo na pristup
informacijama" obuhvaća pravo ovlaštenika na traženje i dobivanje informacije kao i
obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da
objavljuje informacije kada za to i ne postoji poseban zahtjev.
Pretpostavke javnosti, slobodnog pristupa i ograničenja
Sve informacije koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti moraju biti
dostupne zainteresiranim ovlaštenicima prava na informaciju.Ovlaštenik ima pravo
saznati od tijela javne vlasti da li posjeduju, raspolažu ili nadziru traženu
informaciju.U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne
vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi,
odnosno o razlozima zbog kojih je odlučio o uskrati informacije.Iznimno, pravo na
pristup informacijama može se ograničiti u slučajevima i na način propisan zakonom.
Vezano uz Slobodan pristup i zaštitu privatnosti spomenuo bih samo najvažnije,
navodeći primjere.
Pravo na slobodan pristup informacijama i privatnost
javnost ima pravo saznati pojedinosti o radu poduzeća, državnih tijela i javnih
ustanova
nema pravo uvida u osobne podatke (zdravstvene kartone, školske izvještaje,
bankovne račune, glasačke listiće, porezne prijave itd.)
Privatnost
Pravo da se bude sam
Pravo izbora društva
Pravo na slobodu od nadzora
Informacijska privatnost
Pojedinac odlučuje kada, kome, u kojem opsegu i kako će priopćiti osobne
podatke
Ravnoteža između prava i potreba pojedinca i prava i potreba zajednice
Zakon o slobodi pristupa informacija
Ovim zakonom uređuje se pristup informacijama u posjedu javnih organa:
1) informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju značajno javno dobro,
javni pristup informacijama potiče veću transparentnost i odgovornost javnih organa,
sto je neophodno za demokratski proces,
2) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo pristupa ovim informacijama u najvećoj
mogućoj mjeri, sukladno javnom interesu, te javni organi imaju odgovarajuću
obvezu da priopće te informacije
3) omogućava se svakoj fizičkoj osobi da zatraži izmjenu i stavi
primjedbe na svoje osobne informacije pod kontrolom javnog organa.
Pravo pristupa
Svaka fizička i pravna osoba ima pravo pristupa informacijama koje su pod
kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obvezu da te
informacije priopći.
Zaštita privatnosti
Ustav Republike Hrvatske člankom 35. jamči građanima poštovanje i pravnu zaštitu
osobnog i obiteljskog života, dakle privatnost.
U sukobu sa slobodom izražavanja privatnost se štiti u većem opsegu nego ugled i
čast pojedinca.
Zakonska zaštita
(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.
(2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim
u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.
(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim
osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne
Kao primjer što o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti kaže zaonodavstvo
EU uzeo sam e upravu ( odnosno e government). Naveo sam u kratko na koji način
EU razmišlja informacijskom društvu odnosno o informacijama općenito.
Upotreba moderne informacijske i telekomunikacijske tehnologije , a posebno
interneta, transformirala je način života ljudi u posljednjih petnaestak godina.
Ubrzanje transakcija na globalnom tržištu, preoblikovanje tijeka investicija, dobara i
usluga, promjene u svakodnevnom društvenom i profesionalnom životu ljudi,
povećanje količine dostupnih informacija, kako u privatnom tako i u javnom sektoru,
posljedice su ubrzanog širenja i korištenja ICT-a. Danas se nova ICT smatra
temeljem razvoja ekonomije (društva) znanja, a mogućnost pristupa ICT i njezinog
korištenja smatra se ključnim za osobni i društveni napredak. Umjesto kapitala,
informacija i know-how postaju osnovna jedinica individualnog i društvenog rasta.
Posebna uloga u društvenom razvoju u tom smislu pripada e-upravi (e-government)
koja podrazumijeva upotrebu informacijske tehnologije u javnoj upravi sa svrhom
poboljšanja efikasnosti, učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti. Svrha je e-
uprave osgurati građanima pristup informacijama i uslugama od javnog značaja na
ugodan način i sa što većom uštedom vremena i sredstava. Prema nekoliko studija
EU iz 2005. godine, usluge e-uprave zaista pružaju konkretne koristi građanima,
privatnom sektoru i samoj upravi EU, posebno u smislu uštede vremena i povećane
fleksibilnosti.
Općenito o Europskoj povelji prava građana u društvu znanja
S obzirom na postojeće socijalne nejednakosti unutar svake zemlje, pitanje pristupa
ICT-u, posebice internetu i e-upravi postavilo se i s aspekta ljudskih prava (Demczuk
i Pawłowska, 2005). Europski gradovi su na konferenciji u Portu 2003. godine,
usvojili Europsku povelju prava građana u društvu znanja (European Charter of
Rights of Citizens in the Knowledge Society, Porto, 2003) kojom se pokušalo
postaviti temelje e-pravu građana koje bi obuhvatilo:
1)pravo na pristup – pravo na Internet i pravo na garanciju sigurnosti i privatnosti
osobnih podataka putem online javnih usluga
2)pravo na obrazovanje i usavršavanje – pravo na edukaciju za učinkovito korištenje
usluga i informacija putem ICT i pravo na cjeloživotno e-učenje
3)pravo na online informaciju javne uprave
4)pravo na online participaciju – pravo sudjelovanja u procesima odlučivanja i
savjetovanja putem ICT