Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka gradjana i gradjanki u... ·...

Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka

Ovaj projekt financiraEuropska unija

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Za sadržaj ove publikacije isključivo je odgovoran TACSO i ne može se ni na koji način smatrati da odražava stajališta Europske unije. Sadržaj ovog priručnika smatra se javnim i može se slobodno distribuirati. Ako odaberete koristiti ovaj materijal, molimo vas da navedete TACSO kao izvor i uključite web-stranicu s koje je materijal preuzet. Ako objavljujete tekst priručnika, navedite autore izvornika i organizaciju kojoj pripadaju.

Projekt TACSO provodi Međunarodni konzorcij SIPU-a, koji čine sljedeće organizacije:

Švedski institut za javnu upravu - Međunarodni SPUwww.sipuinternational.se

Centar za promicanje civilnog društvawww.civilnodrustvo.ba

Zaklada za razvoj ljudskih potencijalawww.ikgv.org

Zaklada za potporu lokalne demokracijewww.frdl.org.pl

Partnerske zaklade za lokalni razvoj www.fpdl.ro

Izdavač: Tehnička pomoć za organizacije civilnog društva - TACSO Regionalni ured Potoklinica 16, Sarajevo, Bosna i Hercegovina www.tacso.org

Za izdavača: Emina Abrahamsdotter Regionalna koordinatorica obuke

Autori: Simon Forrester, Irem Sunar (Euroasia Social Change Collective)

Prijevod i lektura: Vera Vujović

Grafičko oblikovanje: Šejla Dizdarević, digITarija

Datum: 2011.

Zahvale Duboko smo zahvalni svim organizacijama civilnog društva iz zemalja zapadnog Balkana i Turske koje su pridonijele obogaćivanju ovog priručnika dijeleći s nama svoje znanje i iskustvo.

Turska zaklada edukacijskih volontera (TEGV)Turska [email protected]+902162907000

Platforma Buyuk Menderes Turska www.buyukmenderes.blogspot.com [email protected]+903122928225

Institut za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet Hrvatskawww.blue-world.org [email protected]+38551604666

Inciativa Kosovare për Stabilitet - IKS Kosovo pod UNSCR-om 1244/99www.iksweb.org [email protected]+ 38138222321

Udruženje građana “Viktorija” Bosna i [email protected]+387051434300

Turska zaklada za borbu protiv erozije, za pošumljavanje i zaštitu prirodnih staništa (TEMA) Turska www.tema.org.tr [email protected]+902122837816

Centar za mir Osijek Hrvatska [email protected]+385031206886

All Women Lobby Association [email protected]+90 (312) 446 2164

Udruga za okoliš “Avalon” Srbija www.avalon.org.rs [email protected]+3810638347095

Dorcas Aid International Albanija [email protected]

Gradsko vijeće Akyaka Turska [email protected]+905325881903

Srpski demokratski forum Hrvatska [email protected] [email protected]+38534412825+38514921862

Nacionalni centar izviđača Kosova Kosovo pod UNSCR-om 1244/99 [email protected]+38604969668

Predgovor 12Uvod 15 I. DIO Što je građansko sudjelovanje, zašto je ono važno i kako se ostvaruje? 17 Demokracija i građansko sudjelovanje 20Razumijevanje procesa donošenja odluka 34Izazovi i mogućnosti za organizacije civilnog društva u potpori sudjelovanju 44Polazne točke i alati za angažiranje 72Prikupljanje i predstavljanje dokaza 88 II. DIO Građansko sudjelovanje na djelu 99Građani∕građanke, lokalno upravljanje i participativni razvoj 100Građansko sudjelovanje u procesu odlučivanja na nacionalnoj razini 110

III. DIOAlati 122 Pojmovnik ključnih izraza 146 Reference i smjernice za daljnje čitanje 149

SADRŽAJ

Predgovor

13

Predgovor

Uz aktivnosti u osam zemalja zapadnog Balkana i Turskoj, Tehnička pomoć za organizacije civilnog društva – TACSO – pruža podršku i mogućnosti za razvoja snažnog i utjecajnog sektora civilnog društva. Ovo ulaganje u razvoj civilnog društva temelji se na našem uvjerenju da, u kontekstu pridruživanja EU-u, kontinuirani politički, gospodarski i društveni procesi iziskuju angažirano i dobro osposobljeno civilno društvo kao bitan preduvjet demokratskog razvoja.

Važna komponenta projekta TACSO je razvoj kapaciteta organizacija civilnog društva, kojemu je glavni cilj povećati sposobnosti predstavnika OCD-a u nekoliko ključnih područja pružajući im nova znanja o suvremenim metodologijama i tehnikama kao i priliku za razmjenu i praktično znanje.

Tijekom proljeća 2010. TACSO je proveo pet regionalnih programa obuke usmjerenih na iskustvo i kvalitetnu uspostavu organizacija civilnog društva i njihovih predstavnika. Nakon uspješnog završetka tih programa obuke, a radi daljnjeg jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva, TACSO je odlučio izraditi sljedećih pet priručnika:

� Prikupljanje sredstava i pristup fondovima EU-a;

� Menadžment za organizacije civilnog društva - Praktični alati za analizu organizacijskog razvoja;

� Razvoj i upravljanje projektima financiranim sredstvima EU-a;

� Zagovaranje i lobiranje u svrhu društvenih promjena;

� Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka.

Priručnik Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka ima za cilj povećati sposobnosti OCD-a u domeni građanskog sudjelovanja u procesu odlučivanja.

Iskreno se nadamo se da će se ovaj priručnik pokazati korisnim u vašem radu.

Palle Westergaard

Voditelj tima

15

Uvod

Europska unija utemeljena je na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, te vladavine prava. Među tim temeljnim slobodama je i pravo građana da formiraju udruge sa zajedničkim ciljem koji poštuje spomenuta načela, te da aktivno sudjeluju u društvu. Jedna od važnih uloga organizacija civilnog društva (OCD-a), kako unutar EU-a tako i globalno, upravo je olakšavanje građanskog sudjelovanja u procesima donošenja odluka, na mjesnoj, pokrajinskoj, državnoj ili čak međunarodnoj razini. Međutim, to je uloga koju se OCD-i često muče učinkovito ispuniti, a poseban je izazov OCD-ima u tranzicijskim zemljama.

Kako bi se pomoglo organizacijama civilnog društva u zemljama zapadnog Balkana i Turske u suočavanju s tim izazovom, program TASC-a objavljuje ovaj priručnik. Valja napomenuti kako očekujemo, iako je primarno namijenjen OCD-ima, da će za niz partnera OCD-a - tijela lokalne uprave, vladine odjele i druge javne ustanove - kao i pojedine građane∕građanke, ovaj priručniku biti poučan i pružiti dragocjena saznanja. Raspon informacija, metoda i iskustava iznesenih u priručniku upravo je zato tako širok kako bi i oni kojima je građansko sudjelovanje novo područje, kao i njegovi iskusni praktičari, pronašli korisne savjete.

Priručnik se sastoji od tri glavna dijela:

I. dio bavi se pojmovima i općim pristupom, mehanizmima i metodologijama za učinkovito građansko sudjelovanje;

II. dio razmatra građansko sudjelovanje u aktivnostima na mjesnoj i nacionalnoj razini;

III. dio su “Alati”, koji sadrže podsjetnike te primjere predložaka i metodologija za primjenu u podupiranju građanskog sudjelovanja.

16


Priručnik sadrži mnoge slučajeve i primjere dobre prakse i saznanja iz područja regije i šireg područja. Na kraju svakog poglavlja su točke ‘’za raspravu’’ (moot points), za poticanje razgovora i promišljanja o predmetnoj tematici. A na kraju priručnika naći ćete pojmovnik ključnih termina te dodatak s referencama i korisnim izvorima za daljnje čitanje i praksu.

Ovaj priručnik, kao i sadržaj poglavlja Alata, oblikovani su tako da posluže ili kao vodič za samostalno učenje, ili u okviru radionica, okruglih stolova i nekog drugog formalnijeg oblika obuke. Dakle, tko god bude radio ili volontirao za organizaciju civilnog društva, trebao bi se osjećati pouzdano služeći se ovim izdanjem. Ono sadrži i brojne reference i primjere stvarnih iskustava organizacija civilnog društva u regiji, kao i pojedinosti o tome gdje naći više informacija. Stoga se nadamo da će u svakom čitatelju potaknuti nadahnuće i samopouzdanje za odgovarajuće djelovanje.

S autorom priručnika možete stupiti u kontakt: [email protected].

Staroengleski glagol to moot znači “voditi debatu ili raspravu”, pa je tako u anglosaksonskoj Britaniji bilo mjesta ili zgrada s prostorima s posebnom namjenom za raspravljanje “moot-točaka”. Ta su se mjesta nazivala Moot Hills ili Moot Halls (brežuljci ili dvorane za raspravu) i postala su žarišne točke zajednice, na kojima će se donositi odluke o javnim pitanjima kao što su korištenje zemljišta i postavljanje granica te trgovinski sporovi.

I. dIoŠto je građansko sudjelovanje, zašto je ono važno i kako se ostvaruje?

18


Građansko sudjelovanje i solidarnost, ili što se može doGoditi ako ne sudjelujemo u procesu odlučivanja!

Timur dovodi slona u Aksehir, mali grad u Anatoliji. Golema životinja ostavljena je sama da slobodno luta naokolo. I tako su sva polja, vinogradi i povrtnjaci uništeni. Povrh svega, siromasima iz Aksehira dodijeljena je dužnost da hrane životinju. Ukratko, Timurov slon postao je prvi i najveći problem Aksehira.

‘’Dragi hodža’’, stanovnici Aksehira preklinjali su Nasrudin-hodžu1, ‘’ti si jedina osoba koja se ne boji razgovarati s Timurom. Samo ga ti možeš uvjeriti. Hajde mu reci da ne želimo tu toga slona. Objasni mu da nam je dosta.’’

‘’U pravu ste’’, složio se hodža, ‘’trebamo nešto poduzeti. Ali ja se bojim razgovarati s Timurom. Kako bi bilo da sutra ujutro desetorica ili petnaestorica nas zajedno odemo Timuru i zauzmemo se za svoj slučaju kao grupa. Tako ćemo biti jači.’’ Svi su se složili.

Sljedećeg jutra se velika skupina muškaraca i žena okupila ispred hodžine kuće. Zatim su

krenuli u povorci prema Timurovu šatoru, pod vodstvom hodže, za kojim je slijedilo mnoštvo.

Dok su se približavali vladarevu boravištu, ljudi iza hodže, puni straha od Timurove srdžbe, jedan po jedan su nestajali. Kad je bio na ulazu u veliki šator, hodža spazi da je posve sam. ‘’Ah, vi, kukavice!’’, rekao je u sebi.

‘’Hodža’’, zagrmi Timur ‘’što te vodi k meni u ovaj dan?’’

‘’Veliki Timure,’’ skupljao je hrabrost Nasrudin-hodža , ‘’volimo slona kojeg su doveo u

Aksehir. Zahvalni smo ti na dobročinstvu. On je naš ponos i radost. Ali mi smo zabrinuti,

Veliki Timure! Jadna je životinja malo usamljena. Možda mu možeš dovesti prijatelja, možda ženku slonicu za društvo. Da mogu šetati zajedno po poljima i vrtovima i, ako Bog da, čak imati i obitelj. To može samo povećati našu zahvalnost na tvojem vrlo velikodušnom daru.’’

Ilustrirao Alperen KOSEOGLU

* Nasrudin-hodža je šaljiv lik i pripovjedač iz narodnih priča Anatolije prošlih vremena.

Demokracija i sudjelovanje građana

21


definiranje GrađanskoG sudjelovanja i njeGova povezanost s upravljanjem

Prije nego što pređemo na razmatranje temeljnih pojmova građanskog sudjelovanja i učenje kako bi CD-i mogli ojačati svoj doprinos participativnom odlučivanju, valja istražiti što se krije iza toliko korištene riječi ‘’sudjelovanje’’. Trebamo doći do zajedničkog shvaćanja što ti pojmovi znače i zašto su važni za rad organiziranog civilnog društva. Stoga će sljedeći ulomci poslužiti kao uvod u tu temu, osmišljeni kao polazišta razgovora za članove, osoblje i volontere organizacija civilnog društva. Počinjemo istražujući veze između ‘’sudjelovanja’’ i ‘’demokracije’’, te kako se to dvoje može kombinirati za poboljšanje života.

Reprezentativna demokracija, kakvu vidimo u EU-u i regiji zapadnog Balkana i Turskoj, oblik je vladavine utemeljen na načelu izabranih pojedinaca koji predstavljaju narod. Predstavnici formiraju nezavisno vladajuće tijelo (za jedan izborni period) čija je odgovornost da djeluje u interesu naroda, ali ne kao proxy (zamjenski) predstavnici (i ne nužno uvijek u skladu s njihovim željama), ali s dovoljno ovlasti za brzu i odlučnu akciju u promjenjivim okolnostima.

Danas se u liberalnim reprezentativnim demokracijama predstavnici obično biraju na višestranačkim izborima koji nastoje biti slobodni i pošteni. Moć predstavnika u liberalnoj demokracija obično je ograničena ustavom (kao u ustavnoj demokraciji ili ustavnoj monarhiji) ili drugim mjerama uravnoteženja predstavničke moći.

22

Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka Demokracija i sudjelovanje građana

Sposobnost građana da biraju javne dužnosnike i predaju im pravo zastupanja njihovih stavova ide ruku pod ruku s drugim osnovnim demokratskim načelima za očuvanje snažne i učinkovite vlade, kao što je odgovornost i transparentnost. Međutim, glasovanje nije jedini oblik građanskog sudjelovanja: javne rasprave, javni skupovi, kampanje, građanske udruge, savjetodavni odbori građana, peticije, pisane obavijesti, ‘’plavi’’ telefoni i ‘’video-kutije’’, pisma, on-line forumi, i bodovne kartice, samo su neki od primjera mogućih instrumenata koje građani∕građanke ili djelatnici mogu koristiti kako bi unaprijedili sudjelovanje javnosti u vođenju politike i s njime povezanim procesima. Građansko sudjelovanje vladu približava ljudima. Ono omogućuje građanima∕građankama da postavite ciljeve i prioritete, nadziru akcije političara i članova državne uprave i drže ih odgovornima za svoje postupke, da izraze stajališta razmjenjuju informacije i ukazuju na svoje potrebe i probleme, uključuju se u procese odlučivanja, pronađu dodatne izvore sredstava, prate i evaluiraju rezultate provođenja politike, te mnoge druge akcije.

Tako možemo vidjeti da participativni pristup javnoj politici doista može potaknuti pomak s ‘’uprave’’ (government) na ‘’upravljanje’’ (governance), pri čemu ‘’upravljanje’’ podrazumijeva čitav niz sudionika uključenih u izradu i provedbu javne politike. Stoga je jasno da se upravljanje odnosi na nastanak novih institucionalnih subjekata proizišlih iz transformacije ustaljenog oblika uprave, ili razvijenih neovisno o državi, uključujući različite modele upravljanja i koordinacije u kojima su uključene javne i privatne ustanove i akteri. Više-sudioničko donošenje odluka obuhvaća temeljne karakteristike upravljanja. Te karakteristike mogu se sažeti kao sposobnost određivanja zajedničkih prioriteta za društvo, održavanje koherentnosti, uloga ‘’kormila’’ i odgovornost.

Druga važna dimenzija građanskog sudjelovanja je u oblikovanju odnosa između različitih institucija i aktera, kroz raspodjelu ovlasti. Tom se dimenzijom posebno bavila Sherry Arnstein, američka sociologinja koja je 1969. objavila ključno istraživanje o ulozi građanskog sudjelovanja u odlučivanju. Arnsteinova je tvrdila da je građansko sudjelovanje “kategorički termin za građansku moć’’, budući da treba ići dalje od njihova pukog promatranja i neaktivnog sudjelovanja, jer javnost nije pasivni sudionik nego aktivni čimbenik koji ima moć utjecati na način upravljanja javnim poslovima i promijeniti ga. Dakle, postaje jasno da građansko sudjelovanje nije samo dio opisa pojedinih institucijskih aranžmana za donošenje odluka, nego jedan vid autoriteta koji zapravo donosi odluke. Građansko sudjelovanje je, stoga, u porastu u državama članicama EU-a i kandidatkinjama za članstvo, kao temeljni element dobrog upravljanja.

Obrad Ivanović iz Srpskog demokratskog foruma komentara da “građansko sudjelovanje znači prelazak stanovnika lokalnih zajednica iz ‘pasivnih političkih’ promatrača među aktivne sudionike razvoja zajednice. Nadalje, građansko sudjelovanje u procesu odlučivanja znači da građani∕građanke na organiziran način prepoznaju probleme lokalnih zajednica i imaju mogućnost predlagati rješenja.”

23


Prema politolozima kao što je Robert Dahl, demokracija mora osigurati jednake odgovarajuće mogućnosti za građansko sudjelovanje. U okviru tih mogućnosti građani∕građanke: a) stavljaju pitanja na dnevni red, b) izražavaju svoje mišljenje o tim pitanjima, i c) ostvaruju neki oblik autoriteta (kroz glasovanje ili na drugi način). Ta tri prava sadržana su u Lisabonskom ugovoru EU-a i za EU kao cjelinu, kako i za zemlje članice pojedinačno, njihovo održavanje predstavljaju značajan izazov, a i mjerilo su za zemlje kandidatkinje koje žele članstvo u EU-u. Ugovor navodi da podržava više demokratsku i transparentniju Europu, s ojačanom ulogom Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, jasniji osjećaj o tome tko što radi na europskoj i nacionalnoj razini, i još mnogo mogućnosti za građane∕građanke da se čuje njihov glas. Jedan od novih ključnih instrumenata za promicanje građanskog sudjelovanja u procesu odlučivanja u EU-u je ‘’građanska inicijativa’’. U sljedećem okviriću pronaći ćete kako saznati više o ovoj inicijativi:

Naravno, ne pruža samo EU podršku niti samo ona promiče građansko sudjelovanjE kao ključni aspekt dobrog upravljanja. UN-ovo Izvješće o ljudskim pitanjima: Građanski angažman u javnom upravljanju (People Matter: Civic Engagement in Public Governance) tvrdi kako se ‘’angažman smatra važnom normom upravljanja, koja može ojačati državne procese odlučivanja i dati rezultate u korist siromašnih i ugroženih’’. Izvješće nadalje navodi više od desetak područja u kojima su rezolucije i deklaracije UN-a isticale važnost građanskog angažmana i procesa sudjelovanja za postizanje ‘’prava’’ i ‘’vođenje razvoja’’. Primjerice, Gospodarsko i socijalno vijeće je u svojoj rezoluciji 2006/99 izrazilo važnosti građanskog sudjelovanja kada je ohrabrio ‘’države članice da jačaju povjerenje građana u vladu,

Europska građanska inicijativaECI je prvi tranzicijski instrument participativne demokracije u svjetskoj povijesti. Smatra se jednom od glavnih inovacija Lisabonskog sporazuma, a omogućuje da milijun građana EU-a izravno pozove Europsku komisiju da predložiti zakon od njihova interesa u nekom području nadležnosti Unije.

Više informacija o ECI-u može se naći na web-stranicama Europske komisije (http://ec.europa.eu/dgs/secretariat_general/citizens_initiative) te na portalu saveza organizacija civilnog društva, pod nazivom ‘’ECI Campaign’’ (http://www.citizens-initiative.eu)

24


poticanjem javnog građanskog sudjelovanja u ključnim procesima razvoja javne politike, javnih usluga i javne odgovornosti’’.

Iz rasprava i prihvaćenih međunarodnih rezolucijama posljednjih dvadesetak godina, jasno je da postoji potreba za promicanjem i jačanjem građanskog sudjelovanja u procesu odlučivanja. Potrebu je prepoznala većina dionika u zemljama zapadnog Balkana i Turskoj, pa stoga u kontekstu tih zemalja ovim priručnikom nastojimo pokazati kakvu ulogu CD-i mogu igrati u ispunjavanju te potrebe. Međutim, prije razmatranja nekih od konkretnih prilika za jačanje sudjelovanja te utvrđivanja mogućih metoda, važno je priznati da građansko sudjelovanje može imati nedostataka u vođenju politika i javnom dobru, jednako kao i prednosti. Dakle, u sljedećem ulomku ukratko ćemo razmotriti te prednosti i nedostatke, kako se utjecaj sudjelovanja može mjeriti, te različite vrste sudjelovanja koje su praktičari i promatrači prepoznati. Također ćemo razmotriti neki od pojmova i termina koji se koriste za opisivanje aspekata građanskog sudjelovanja, posebice one koji pomažu objasniti kako organizacije civilnog društva (OCD-i) stvaraju vezu između pojedinih građana∕građanki i organiziranog sudjelovanja.

25


Razumijevanje pojmova i terminaOvaj priručnik nije mjesto rasprave u punom smislu, o nekima od ključnih pojmova na kojima se građansko sudjelovanje temelji. Ipak, njegov uvodni dio može služi kao polazište na temelju kojega će osoblje i članovi CD-a razgovarati i utvrditi zajedničko shvaćanje pojmova ‘’upravljanja’’, ‘’reprezentativne demokracije’’, ‘’participativne demokracije’’ i ‘’sudjelovanja’’. U poglavlju Referenca i smjernice za daljnje čitanje nalaze se preporuke izvora informacija kako pomoć za svaku daljnju raspravu. Za svaki je OCD koji dobije mandat i hoće promicati građansko sudjelovanje važno da njegovi članovi, osoblje i partneri uspostave zajedničko shvaćanje tih pojmova. Bez nekog zajedničkog temelja OCD-i će teško davati održivi doprinos promicanju građanskog sudjelovanja.

Tu je i potreba za zajedničkim shvaćanjem među sudionicima – pojedinim građankama i građanima, javnim i privatnim ustanovama - o tome što je organizacija civilnog društva te kakvu ulogu može imati u jačanju građanskog sudjelovanja. Postoje, dakako, razlike shvaćanja u čemu se sastoji “civilno društvo”, a njegove popularne definicije obično spominju organizacije koje rade u ‘’areni’’ između kućanstva, privatnog sektora, i države, pregovarajući o pitanjima od javnog interesa. Organizacije civilnog društva uključuju vrlo širok spektar ustanova i djeluju na mnogim različitim razinama, uključujući globalnu, regionalnu, nacionalnu i lokalnu. Različite vrste organizacija civilnog društva koje obično uključuju NVO-e (nevladine organizacije), društvene grupe, istraživačke institute, trustove mozgova, zagovarateljske skupine, sindikate, akademske ustanove, dijelove medija, strukovne udruge i vjerske ustanove.

Za početak, kako bismo shvatili ulogu koju organizacije civilnog društva mogu imati u jačanju građanskog sudjelovanja, korisno je pogledati neke kategorije funkcija organizacija civilnog društva te vidjeti na koji način terminologija tih funkcija pomaže u razumijevanju doprinosa OCD-a građanskom sudjelovanju.

Britanski ODI (Overseas Development Institute, Institut za prekomorski razvoj) daje koristan popis kategorija organizacija civilnog društva, opisujući ih u odnosu na zadaću koju one obavljaju u kontekstu razvoja:

� predstavljanje (organizacije koje okupljaju glas građana) � zagovaranje (organizacije koje lobiraju za pojedina pitanja) � tehnički ulazni podaci (organizacije koje pružaju informacije i savjete) � izgradnja kapaciteta (organizacije koje pružaju podršku drugim organizacijama civilnog

društva, uključujući i prikupljanje sredstava) � pružanje usluga (organizacije koje provode projekte razvoja i pružaju usluge) � društvene funkcije (organizacije koje potiču kolektivne rekreativne aktivnosti)

26


Institut ODI također daje dobro polazište za shvaćanje pojmova “politike” i ‘’procesa politike’’, koji su od temeljne važnosti za razumijevanje konteksta u kojem građani∕građanke mogu sudjelovati u ‘’donošenju odluka’’. Pojam politika se koristi za označavanje ‘’svrhovitog tijeka akcije koji akter ili skupina aktera slijede’’. On izlazi izvan granica definiranih dokumentima ili zakonodavstvom, jer, što je za mnoge CD-e možda najbitnije, uključuje aktivnosti na terenu, a može uključiti i promjene u ponašanju ključnih aktera politike, te se može odvijati na lokalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini.

Za ‘’proces politike’’ obično se smatra da uključuju sljedeće glavne komponente: dnevni red uspostavu, formuliranje politike, donošenje odluka, provedbu, praćenje i evaluaciju. Ti su procesi istraženi u nekim detaljima 3. poglavlja. “Utjecaj na politike” je način na koji vanjskih akteri mogu ulaziti u interakciju s procesom politike i utjecati na njezine pozicije, pristupe i ponašanja u svakom od tih područja. U stvarnosti, uspostava politike ne djeluje često kroz te komponente pravocrtno, i zapravo u mnogim zemljama, uključujući i zemlje zapadnog Balkana i Tursku, procesi mogu biti posebno neformalni. Ipak, prikaz je koristan budući da identificira različite komponente koje su za proces politike ključne.

Drugi važan pojam za razumijevanje procesa politike i uloge u CD-a u njima pojam je dokaza. Dokaz, prema definiciji iz rječnika, jest znak na kojem se znanje ili vjerovanje zasniva. Međutim, ona nam neće pomoći u našem slučaju, jer se nas tiče dokaz koji informira politiku i praksu u razvoju. Mnoge ustanove posvećene promicanju dobrog upravljanja predlažu da se politika i praksa informiraju dokazom dobivenim na temelju istraživanja. Ali definicija istraživanja može se prihvatiti kao vrlo općenita, obuhvaćajući ‘’svaki sustavni napor da se poveća zaliha znanja’’. To može uključivati bilo koji sustavni proces kritičkog istraživanja i evaluacije, gradnju teorije, prikupljanje podataka, analizu i kodifikacije u vezi s politikom i praksom razvoja. Također uključuje i ‘’istraživanje akcije’’ tj. samoispitivanje praktičara usmjerenih na unapređenje neposredne prakse te ‘’glasa i savjetovanja’’. Bitno je da se dokaz prikupi na strog i sustavan način, a to je nešto što se OCD-ima često spočitava da ne čine. Tema ‘’dokaza’’ razrađivat će se dalje u 4. poglavlju.

Konačno, pojam “transparentnost” naširoko se upotrebljava u raspravama o dobrom upravljanju te osobito u odnosu na procese politike koji uključuju organizacije civilnog društva. Dakle, trebamo biti jasni što se podrazumijeva pod tim pojmom. Internetski izvor Wikipedija opisuje transparentnost kao opću kvalitetu, pa pojam dalje definira u odnosu na mnoge druge kvalitete: ‘’Uspostavlja se skupom pravila, praksi i procedura koje građankama i građanima omogućavaju dostupnost, iskoristivost, informativnost, razumljivost i čujnost informacije i procesa u posjedu centara vlasti (društava ili organizacija). Mehanizmi povratne informacije nužni su za ostvare transparentnosti.’’ Ova posljednja napomena OCD-ima daje jasno polazište za promicanje građanskog sudjelovanja.

27


U ovom uvodnom dijelu također je korisno napomenuti da suradnja između OCD-a i vlade, naravno, nije ograničena na procese politike, nego se često najjače iskazuje kroz suradnju u pružanju usluga i drugih mehanizama za kanaliziranje javnih sredstava. ‘’Socijalno’’ ugovaranje, u kojem javne ustanove pružaju oblike svojih usluga nevladinim tijelima, čini važan dio odnosa između organizacija civilnog društva i vlada i čvrsto je povezano s ciklusom politike. Međutim, ovaj priručnik je glavninom svojeg interesa usmjeren na procese koji se tiču odlučivanja o politici.

Različite razine ili oblici sudjelovanjaTijekom posljednjih 30-40 godina društveni znanstvenici su puno pisali o ‘’sudjelovanju’’ i pokušavali objasniti zašto su njegovi praktičari pogriješili u mišljenju da sudjelovanje ima samo jedan oblik. Nalasci njihovih istraživanja i zaključci koje oni nude mogu uvelike pridonijeti mogućim raspravama OCD-a kod utvrđivanja kako oni, kao organizacija, trebaju pristupiti pojmu sudjelovanja.

Već je 1969. godine Arnsteinova uvela niz važnih pitanja za koncepcijsku raspravu. U nastojanju da opiše interakciju zajednice i vlade u projektima razvoja, uvela je slikovit pojam ‘’ljestve sudjelovanja’’ (ladder of participation), kao kontinuum u rasponu od položaja najvećeg izrabljivanja i obespravljenosti sve do položaja najveće kontrole i najvećih ovlasti. To je analitičarima omogućilo da opišu različite oblike sudjelovanja u smislu povećanja stupnjeva odlučivanja. Ljestve koje je Arnsteinova zamislila imaju osam ‘’razina’’ sudjelovanja, počinjući na dnu s razinama koje opisuje kao ‘’bez sudjelovanja’’:

manipulacija

terapija

informiranje

konzultacija

plakacija (umirivanje)

partnerstvo

ovlaštena moć

građanska kontrola

nesudjelovanje

stupnjevi tokenizma

stupnjevi građanske moći

1

2

3

4

5

6

7

8

28


Nakon Arnsteinove, drugi su predstavili jednostavnija tumačenja različitih oblika građanskog sudjelovanja, od kojih mnoga s funkcionalnog ili institucionalnog gledišta. Primjerice, prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (ECD; 2001.), odnosi vlada-građani∕građanke pokrivaju niz međudjelovanja u svakoj fazi ciklusa politike, od oblikovanja politike, do njezine implementacije i evaluacije. Prema OECD-u, sudjelovanje javnosti čini:

� informacija ili jednosmjerni odnos u kojem državni službenici stvaraju i samo dostavljaju podatke građankama i građanima na upotrebu; taj oblik interakcije omogućuje pasivni pristup informacijama na zahtjev građana i aktivne mjere vlade za širenje informacija među građankama i građanima;

� konzultacije ili dvosmjerni odnos, u kojem se uloga građana sastoji u davanju povratne informacije vladi;

� aktivno sudjelovanje ili odnos temeljen na partnerstvu s vladom, u kojem građani∕građanke imaju aktivnu ulogu i sudjeluju u procesu kreiranja politike. Ovo posljednje priznaje važnu ulogu građana u predlaganju alternativa politike i u oblikovanju političkog dijaloga. Ipak odgovornost za konačnu odluku ili formuliranje politike počiva na entitetu javne uprave.

Za organizacije civilnog društva, Vijeće Europe kroz konferenciju za INGO-e 2008. opisuje ljestve sudjelovanja na više pragmatičan način, pokazujući da se uključivanje organizacija civilnog društva u razne razine procesa donošenja političkih odluka razlikuje u odnosu na četiri stupnja, do kojih prvi nudi najmanje sudjelovanja organizacija civilnog društva a zadnji najviše:

� Informacija � Konzultacija � Dijalog � Partnerstvo

29


Još je za organizacije civilnog važno da uzmu u obzir koliki mogu biti troškovi i dobrobit njihovih akcija potpore građanskom sudjelovanju, a te analize troškova∕dobrobiti mogu se provesti na primjeru sljedećeg priloga o mjerenju utjecaja građanskog sudjelovanja.

Mjerenje utjecaja građanskog sudjelovanjaTijekom posljednja tri desetljeća, ideja da građanski angažman i sudjelovanje mogu doprinijeti poboljšanju rezultata upravljanja i razvoja misao je vodilja politike i diskursa razvoja. U početku je veći broj argumenata u korist građanskog sudjelovanja ukazivao na dobrobiti u rezultatima tog sudjelovanja, primjerice, bolje uređeno i ekonomičnije usluga. Ali sve više zagovornici građanskog sudjelovanja ističu da je ključna dobrobit zapravo sami proces sudjelovanja, koji se pokazuje kao transformativni alat društvene promjene. Caroline Moser predlaže da se usvoji jednostavno razlikovanje, bez obzira na kontekst, između tih nastojanja oko razvoja: ona koja sudjelovanje zajednice vide kao sredstvo, i ona kojima je sudjelovanje samo po sebi cilj. Dakle, kada razmatramo dobrobiti građanskog sudjelovanja, moramo biti svjesni da postoje dvije različite razine dobrobiti: proces i rezultati.

Također postoje, grubo rečeno, dvije vrste korisnika građanskog sudjelovanja. S jedne strane tu su administratori, ili oni koji su izabrani ili imenovani na javnu dužnost, koji uživaju dobrobit brojnih javnih pogodnosti u donošenju odluka, a s druge, sami građani∕građanke, koji imaju koristi od bolje politike i provedbe te uvažavanja šire zajednice. Kao i kod različitih razina sudjelovanja, tu je, naravno, spektar korisnika koji obuhvaća više od ‘’građana’’ i ‘’vlade’’, s organizacijama civilnog društva kao jasnim primjerom korisnika izgradnje kapaciteta, koji se nastavlja unutar ‘’procesnih’’ dobrobiti građanskog sudjelovanja, između ostalog.

Praveći temeljnu razliku između dvije vrste dobrobiti i dvije vrste korisnika, možemo koristiti jednostavan model za bolje shvaćanje ukupnog utjecaja građanskog sudjelovanja u procesima

Ove različite perspektive o tome kako se sudjelovanje (ili ne-sudjelovanje) građana manifestira važne su za OCD-e u smislu određivanja kratkoročnih i dugoročnih ciljeva i odgovarajuće vrste aktivnosti koje OCD-i namjeravaju provesti u podupiranju građana.

OCD-i trebaju imati na umu da građansko sudjelovanje sadrži dvije razine dobrobiti – sami proces sudjelovanja i rezultate – i dva različita tipa korisnika: same građane∕građanke te donositelje odluka (one imenovane ili odabrane za javnu službu).

30


donošenja odluka, što zauzvrat omogućuje analitičarima razlikovanje onoga što bi se moglo smatrati pozitivnim utjecajem i onoga što je negativno. OCD-i trebaju biti u mogućnosti procijeniti koji utjecaj oni namjeravaju svojim radom ostvariti u pomoći građanskom sudjelovanju i biti svjesni vjerojatnih i mogućih troškova. Takva analiza može se vidjeti u primjeni na primjerima sudjelovanja na lokalnoj i nacionalnoj razini kao što je opisano u 5. i 6. poglavlju ovog priručnika.

Ovaj jednostavni model gledanja na dvije različite vrste dobrobiti i njihovih korisnika također je koristan način analiziranja općih prednosti i mana građanskog sudjelovanja, jer omogućava analizu troškova-dobrobiti iz dviju perspektiva korisnika. Zapravo, razmatrajući primjer građanskog sudjelovanja u lokalnom projektu zaštite okoliša u SAD-u, Irvin i Stansbury (2004.) poslužili su se takvim modelom za sažimanje općih zaključaka o prednostima i nedostacima sudjelovanja u procesu donošenju odluka. Sljedeća tablica prikazuje taj sažetak:


Pogodnosti građanskog sudjelovanja u procesu odlučivanja

Pogodnosti za građansko sudjelovanje Pogodnosti za vladu

Proces odlučivanja

Obrazovanje (saznavati od vladinih predstavnika i informiranih ih);

Uvjeriti vladu i ‘’otvoriti joj oči’’;

Steći vještine u aktivnom građanskom statusu;

Obrazovanje (učiti od građana i informirati ih);

Uvjeriti građane∕građanke, izgraditi povjerenje i ublažiti ikakav strah ili tjeskobu u zajednici;

Graditi strateške saveze;

Steći legitimitet odlučivanja;

Rezultati sudjelovanja

Slomiti moguće prepreke - postići rezultate;

Steći stanovitu kontrolu nad procesima politike;

Bolje političke i provedbene odluke;

Slomiti moguće prepreke - postići rezultate;

Izbjeći moguće troškove parnice;

Bolje političke i provedbene odluke;

Nepogodnosti građanskog sudjelovanja u procesu odlučivanja

Nepogodnosti za građansko sudjelovanje Nepogodnosti za vladu

Proces odlučivanja Utrošak vremena (čak je demotivacijski);

Uzaludan trud ako se ulaganje ignorira;

Troši vrijeme;

Stoji novaca;

Može dovesti do agresivnog uzvrata, izazvati neprijateljski stav vlade;

Rezultati sudjelovanja

Lošija politička odluka pod jakim je utjecajem protivničkih interesnih skupina

Gubitak kontrole u odlučivanju;

Moguća loša odluka koju je politički nemoguće ignorirati;

Manje dostupnih resursa za stvarnu provedbu politike;

31


Nakon ove analize pogodnosti i nepogodnosti, Irvin i Stansbury ustvrdili su kako je moguće odrediti pokazatelje koji će reći postoje li ili ne ‘’pravi’’ uvjeti za građansko sudjelovanje s pogodnostima. Ti autori daju popis pokazatelja za visoke i niske troškove sudjelovanja, te za visoke i niske dobrobiti sudjelovanja. Popis takvih pokazatelja može se naći u Alatima kraju ovog priručnika, a može se i mijenjati kao pomoć organizacijama civilnog društva u regiji da procijene uvjete za građansko sudjelovanje u područjima svoje politike.

Organizacije civilnog društva u regiji također žele graditi okvire za mjerenje dugoročnog utjecaja bilo kojeg oblika građanskog sudjelovanja koji mogu podupirati. Takva dugoročna procjena utjecaja na ovo polje zapravo je nešto rijetko. Kao što ističe John Gaventa: “...unatoč normativnim uvjerenjima na kojima se temelji ovaj pristup, utjecaj sudjelovanja na bolje demokratske i razvojne rezultate pokazao su teško procjenjivim... jer ima tendenciju ograničiti se na proučavanje pojedinačnih intervencija.’’ Međutim, Gaventa i njegovi kolege proveli su ‘’meta-studiju slučaja’’ analize 10-godišnjeg razdoblja sa 100 istraživanja o četiri oblika građanskog angažmana u 20 različitih zemalja. Mapiranjenjem vidljivih učinaka građanskog sudjelovanja kroz pomno proučavanje tih studija, stvorena je tipologija četiri demokratska i razvojna rezultata, uključujući i: a) izgradnju državljanstva, b) jačanje prakse sudjelovanja, c) jačanje statusa osjetljivosti i odgovornosti, te d) razvoj inkluzivnih i kohezivnih društava. Ova velika i opsežna studija pronašla je dokaze koju podupiru zaključak da građansko sudjelovanje ne stvara pozitivne učinke u svim tim vrstama ishoda, budući da u svakoj kategoriji postoje i primjeri negativnih rezultata. Ti su se pokazatelji značajno odrazili na nacrt i podršku programa sudjelovanja koji ima za cilj poboljšati donošenje odluka, pa djelatnicama, članovima i partnerima OCD-a savjetujemo da saznaju više o tom iskustvu i primijene saznanja na svoje postupke (vidi cjelinu Reference i smjernice za daljnje čitanje).

32


� Kako zaposlenici i članovi vašeg OCD-a zajednički shvaćaju pojmove

“upravljanja”, “predstavničke demokracije”, “participativne demokracije” i

“sudjelovanja”?

� Ima li vaša organizacija civilnog društva ovlasti za uključivanje u javnopolitičke

rasprave i potporu građanskom sudjelovanju? Ako ‘’da’’, što su očekivani ili

željeni rezultati uključivanja u procese donošenja politike?

� Kakvu dodanu vrijednost će vašoj organizaciji donijeti proces odlučivanja?

Razumijevanje procesa donošenja odluka


35

što je proces donošenja odluka?‘’Proces donošenja odluka’’ u osnovi čine mehanizmi i specifični dionici u tijelima javne vlasti, bilo da su na državnoj ili lokalnoj razini, koji određuju javne politike koje će se provoditi te sredstva za to. To uglavnom uključuje formalne i eksplicitne postupke provođene u određeno vrijeme. Međutim, postoje i mnogi neformalni procesi koje mogu utjecati na donošenje odluke i sami proces, iako se u teoriji može činiti da je riječ o linearnom, u praksi može biti vrlo fluidno te često u porastu. Dakle, bilo da rade na nacionalnoj ili lokalnoj razini, CD-i trebaju raditi vježbe mapiranja kako bi stekli neko razumijevanje različitih koraka u procesu donošenja odluka javne vlasti i uključenih aktera. Također, treba biti jasno u kojem se segmentu ili segmentima procesa žele uključiti te kako nije obvezno ‘’jedan izbor’’ jedina opcija za građansko sudjelovanje. Doista, često postoje mnoge mogućnosti i prilike.

Kao dio mapiranja, korisno je za organizacije civilnog društva da prave razliku između pred i post-procesa odlučivanja. Prema nekim klasifikacijama, postavljanje programa ili dnevnog reda, strukturiranje političkog problema i prognoziranje očekivanih političkih rezultata glavne su komponente stupnja pred-odlučivanja. Dok su provedbe, procjene politike, učenje i politička dinamika dijelovi ciklusa politike koji se razvija u post-fazi donošenja odluka. Razlog za donošenje takve diferencijacije je taj što često postoje različite skupine sudionika i različite vrste postupaka koji su uključeni u tim različitim fazama. Dakle, analiza odgovarajuće “faze” može biti presudna u definiranju metodologije planiranja za građansko sudjelovanje. Za pomoć organizacijama civilnog društva da provedu ovu analizu, korisno je istražiti cikličku prirodu tradicionalnih oblika donošenja javne politike, vremenske okvire u kojima se procesi odvijaju i različite oblike odluka. Sva tri se ukratko razmatraju na sljedećim stranicama.

Svim organizacijama civilnog društva, ili pak pojedincima, zainteresiranim za detaljnije istraživanje dinamike utjecaja politike, preporučuje se da pogledaju TACSO-ov priručnik “Zagovaranje i lobiranje u svrhu društvenih promjena” (Advocacy and Policy Influencing for Social Change), koji se može učitati sa stranice: www.tacso.org


36


Ciklus javne politikeBilo da se politika razmatra na nacionalnoj ili mjesnoj razini, različiti se procesi koji se odnose na njezino provođenje često kategoriziraju unutar ‘’kruga’’: program, izrada nacrta, odlučivanje, primjena, praćenje, vrednovanje i preformuliranje politike. Možemo pogledati svaku etapu toga ciklusa te mogućnost angažiranja OCD-a u svakoj od njih. Vijeće Europske konferencije INDIG-a izradilo je koristan sažetak kao pomoć u tome:

Postavljanje programa: Politički program je općeprihvaćen na parlamentarnoj i nacionalnoj razini, ili ga prihvaćaju vijeća ili lokalna uprava na mjesnoj razini, no CD-i ga mogu oblikovati putem kampanja i lobiranja za posebna pitanja i interese. CD-i nastoje utjecati na donositelje odluka i ime kolektivnih interesa te djelovati na način sukladan javnoj debati. U 6. poglavlju istražit ćemo neke lokalne primjere takvog djelovanja, uključujući inicijativu Srpskog demokratskog foruma u podupiranju neformalnog Lokalnog vijeća za razvoj zajednice, platforme na kojoj građani∕građanke mogu promicati ono što smatraju svojim prioritetnim potrebama i potraživanjima od mjesnih vlasti. U 7. poglavlju prikazan je slučaj koji ilustrira kako je građansko sudjelovanje u Makedoniji postalo katalizator prioritetnog statusa novog zakona o slobodnom pristupu informacijama.


Preformulacija

Politički program

Izrada nacrta

Odlučivanje

Provedba

Praćenje

37

Izrada nacrta: Tijela javne vlasti imaju utvrđene postupke za izradu političkog plana. Ovdje se CD-i mogu uključiti tako da identificiraju probleme, predlože rješenja te svoj prijedlog potkrijepe, primjerice, istraživanjem. To je jedan od najizazovnijih dijelova političkoga ciklusa u kojem se OCD-i mogu angažirati, međutim, u regiji postoji mnogo primjera takve prakse, čak i ako mnogi od njih zapravo ilustriraju uključene izazove. U 6. poglavlju uključena je ‘’priča’’ o doprinosu OCD-a u Istanbulu razvoju plana gradskog okoliša, koja sveukupno nije bila najsretnije iskustvo, ali koja pokazuje važnost sudjelovanja u svakom aspektu ciklusa od samoga početka.

Odlučivanje: Modeli političkog odlučivanja variraju s obzirom na nacionalni kontekst i zakonodavstvo. Zajedničke karakteristike su uspostava vladajuće političke direktive od strane ministarstva te zakonodavstva, kao što je prijedlog zakona dan na parlamentarno glasovanje ili javni referendum. U manjem opsegu, slični se procesi odvijaju unutar institucija lokalnih vlada. Vladini prijedlozi zakona i prijedlozi za glasovanje, bilo na nacionalnoj ili lokalnoj razini, trebaju biti otvoreni za utjecaj i sudjelovanje organizacija civilnog društva. Vlada ili lokalne vlasti trebaju procijeniti i pronaći ravnotežu između različitih stajališta i mišljenja prije donošenja odluke. U posljednjih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj, vlada je izradila nacrt i donijela nove zakonske propise koji će odgovoriti na zahtjeve ‘’pravednosti’’ i ‘’ljudske sigurnosti’’ u pravnoj stečevini Europske unije. Takvi novi propisi u zakonodavstvu od vitalnog su značaja za ulazak Hrvatske u EU. Međutim, koalicija istaknutih organizacija civilnog društva je pregledala neke od tih novih i skiciranih zakona i zaključila da ne ispunjavaju adekvatno standarde Europske unije i da neće adekvatno osigurati prava hrvatskih građana. Dakle, koalicija ovog civilnog društva ulaže velik trud u lobiranje koje će osigurati da se postojeći zakoni te izmjene i dopune i nacrti prijedloga zakona poboljšaju prije nego što hrvatskim i europski donositelji odluka zatvore to “poglavlje” pravne stečevine (acquisa). Iskustvo aktivnosti ove koalicije izneseno je u nekim pojedinostima u 7. poglavlju.

Provedba: Ovo je faza u kojoj su mnogi OCD-i najaktivniji, primjerice u pružanju usluga i izvršenju projekta. Velik dio posla koji su obavile organizacije civilnog društva u prethodnim koracima tiče se pokušaja da utječu na provedbu politike. Ova faza je osobito važna jer nema nikakvog jamstva da će se ciljani ishod realizirati. U regiji je sve više prilika da se organizacije civilnog društva angažiraju u provedbi politike izravno kroz društvene ugovore. To je česta pojava u državama članicama, gdje, na primjer u Ujedinjenom Kraljevstvu, prema Nacionalnom vijeću za volonterske organizacije (NCVO), u financijskoj godini 2004.-2005. je 38,5 posto, odnosno 10,7 milijardi funta od prihoda svih CD-a došlo iz javnog sektora. Ove brojke predstavljaju izdatke za širok spektar javnih usluga, kao što su skrb i podrška za osobe s invaliditetom, djecu i starije osoba, obuka dokvalifikacije, te zdravstvene usluge, kao što je njega teških bolesnika. No, postoje i primjeri u regiji u kojima organizacije civilnog društva osiguravaju vanjsko financiranje kao pomoć provedbi politike, poput organizacije Transparency International Srbije, koja je pomogla brojnijim općinskih vlastima u provedbi novih politika za proračun i javne nabave kroz pružanje obuke i stručnog savjeta lokalnim


38


službenicima odgovornim za javne izdatke. Ovaj primjer srpskog civilnog društva prikazan je detaljnije u 4. poglavlju.

Praćenje: U ovoj fazi uloga je OCD-a da prate i procjenjuju učinke provedene politike. Važno je imati učinkovit i transparentan sustav praćenja koji promiče održavanje političkih ciljeva i namjera. U Make-doniji je nevladina organizacija ‘’Pro Media’’ poduzela sveobuhvatno praćenje novijeg državnog zakono-davstva u području slobode pristupa informacijama. Taj zakon je uveden u 2006., a na izvorni njegov nacrt pozvala je koalicija OCD-a. Međutim je Makedonsko civilno društvo smatralo kako ne samo što zakon sam po sebi nije adekvatan, nego je i njegova provedba izuzetno slaba, a očekivani rezultat usklađenosti sa standardima Europske unije za slobodan pristup informacijama nije ni blizu postignutom. Pojedinosti o tome kako je NVO ‘’Pro Media’’ pristupila toj vježbi praćenja i što su učinili s rezultatima praćenja prikazane su u 7. poglavlju, uz više primjera na mjesnoj razini u 6. poglavlju.

Vrednovanje i preformuliranje: Na ovom stupnju, znanje stečeno procjenom provedbe politike, uz razvoj potreba društva, iziskuje preformuliranje politike. Proces integracije u Europsku uniju nudi mnoge pogodnosti za sve veće građansko sudjelovanje na zapadnom Balkanu i Turskoj, dok te zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje poduzimaju opsežne revizije zakonodavnih propisa i regulativa kako bi uspostavile europske standarde. Gore smo već vidjeli primjer toga u Hrvatskoj, gdje su OCD-i izdali ‘’zajedničko mišljenje o spremnosti Hrvatske za zatvaranje pregovora o Poglavlju 23 (Pravosuđe i temeljna prava)’’. No, tu su i primjeri na lokalnoj razini, gdje je građansko sudjelovanje bilo instrument u preformuliranju donošenja odluka o pružanju i vođenju lokalnih usluga. U Albaniji, na primjer, uz potporu Dorcas Aid Internationala, postoji niz općina koje su u procesu osnivanja Odbora komunalija, kao alternativa prethodnoj neučinkovitoj politici vođenja tih usluga na centraliziranoj osnovi.

Drugi sličan način gledanja na javne politike, kako je uspostavljen i proveden, osobito na lokalnoj razini, daje američka organizacija civilnog društva pod nazivom Vode Minnesote. Slijedi prikaz njihova modela.

39


Proces odlučivanja u javnoj politici - Model lokalne razine

“Vode Minnesote” nevladina je organizacija za zaštitu okoliša koja ima zadatak ‘’promicanja odgovornog upravljanja vodnim resursima putem angažiranja građana, lokalne i državne politike te drugih partnera u zaštiti i obnovi jezera i rijeka Minnesote’’. Organizacija je razvila vlastiti model za razumijevanje procesa donošenja odluka te povezivanja građanskog angažmana s njime:

Faza 1. Svjesnost

Građani i građanke s interesom ili udjelom u nekom pitanju (dionici i dionice) povećavaju svoju svjesnost o tom pitanju. Svjesnost nastaje kroz neformalne razgovore, povremene pritužbe, ili u ekstremnim okolnostima, parnicama koje silom traže aktivnost oko nekog pitanja. U fazi svjesnosti, proces nudi javnosti početnu priliku za razmjenu stajališta oko predmetne tematike. Ova razmjena pomaže građankama i građanima da razjasne problem legitimizacijom svoje žalbe, raspravom o tome kako su drugi pogođeni istim problemom, i odvajanjem glasina od činjenica.

Faza 2. Uključivanje

Utvrđeni su drugi dionici, koji su pogođeni problemom ali još nisu uključeni u raspravu. Građani∕građanke također mogu identificirati stručnjake za informacije koji će pribaviti činjenice o tom problemu i koji bi mogli pomoći u prepoznavanju drugih dionika.

Faza 3. Razjašnjenje problema

Razjašnjavanje predmetne problematike i njezino stavljanje u kontekst javnog pitanja cilj je treće faze ciklusa razvoja određenog predmetna. Dionici mogu razmjenjivati pojedinačna viđenja problema kroz fokusne grupne razgovore, panel-diskusije, javne tribine (ulazni podaci cijele skupine), i/li studijske skupine. Mogu biti pozvani stručni poznavatelji tog problema, da vode ili koordiniraju znanstveno istraživanje i podijele rezultate istraživanja s javnošću.

Faza 4. Alternativna identifikacija

Kad je predmet razjašnjen kroz proces edukacije, dionici nalaze i/ili stvaraju alternativna rješenja. Uz znanstvenu ili tehničku informaciju koju daju stručnjaci predmetnog područja, dionici mogu provoditi vlastita istraživanja kako bi identificirati alternative. Istraživanje koje građani∕građanke provode može uključivati: članke u stručnim ili drugim časopisima, knjige, video-snimke, ankete građana te analize slučajeva iz područja sličnih problema. U idealnom slučaju, dobivene alternative se temelje na stvarnoj, objektivnoj informaciji u kombinaciji s učinkovitom razmjenom pojedinačnih pogleda, ideja i vrijednosti.

Faza 5. Analiza posljedica

Građani i građanke pažljivo ispituju posljedice alternativa nastalih u 4. fazi. To uključuje traženje mjerljivih troškova i dobiti iz alternative u određenim okvirima, primjerice vremenu, trošku, tehničkoj izvedivost i ljudskim i fizičkim resursima koje alternativa iziskuje. Osim gospodarskih posljedica, i društvene posljedice treba uzeti u obzir. Potencijalne gubitke javne dobrobiti teško je izmjeriti, ali dođite do važne informacije koja ćete uzeti u obzir kada procjenjuje posljedice javnog djelovanja.

40


Faza 6. Izbor

Nakon pažljivog razmatranja alternativa i posljedica pojedinih djelovanja, dionici mogu doći do odgovarajućih informacija o tome kako rješavati problem. Pri izboru, oni uče ili poboljšavaju svoje razumijevanje kako javna politika oblikuje javni izbor. To može uključivati učenje kako utjecati na izabrane dužnosnike kao i pojedince koji utječu na odluke iza scene. U idealnom slučaju, dionici su sporazumni da izbor predstavlja najbolji mogući način rješavanja problema. Međutim, oni moraju biti spremni na rad kroz sukobe do kojih može doći u neslaganju interesa. Tvrdi zagovornici pojedinih izbora moraju naučiti da postoje prednosti u pregovaranju i suradnju s protivnicima. Ako odbiju pregovarati, problem može na kraju ostati neriješen. Stoga je u interesu je svih pripadnika interesnih skupina potruditi se oko rješenja koje bi zadovoljilo sve interese.

Faza 7. Provedba

U ovoj fazi, izbor se provodi u obliku politike ili formalnog sporazuma o razumijevanju. Dionici trebaju razumjeti kako će se sporazum ili nova politika provoditi. Trebaju potražiti promjene u javnom mišljenju do kojih može doći tijekom provedbe. Pitanja pojedinaca se mogu pojaviti tijekom provedbe koja uključuje, na primjer, moguće povrede treće strane. Ta mogućnost naglašava važnost sudejelovanja širokog i raznolikog niza dionika u fazama svjesnosti i uključivanja u ciklusu razvoja problema. Također naglašavamo važnost pažljivog ispitivanja posljedica danih alternativa.

Faza 8. Vrednovanje:

Ova, posljednja faza, ocjenjuje učinkovitosti izbora ili provedene politike. Na ovom stupnju dionici mogu pitati:

� Da li politika ili akcija vode računa o problemu? � Slaže li se javnost da je politika učinkovita? Zašto? � Vide li je uglavnom kao neučinkovitu? Zašto? � Što se može učiniti da se to poboljša?

Posljednja faza nudi dodatnu priliku da se ocijeni čitav proces učenja o problemu. Dionici mogu pitati:

� Što se dogodilo u svakoj fazi? � Zašto se to dogodilo? � Što se još moglo dogoditi u svakoj fazi? � Je li se situacija poboljšala? � Što možemo učiniti kako bismo poboljšali situaciju?

U određenom smislu, faza 8 nudi priliku za započinjanje ciklusa ispočetka - s više informacija i iskustva unoseći svjetlo u predmetno područje.

41

Vremenski okvir i odlučivanjeOsim razumijevanje cikličnosti prirode vođenja politike, korisno je saznati raspored aktivnosti i događaja koji utječu na razvoj politike i pravo vrijeme za donošenje odluka, te ih uključiti u značajne datume ili razdoblja u svakom planu političkog utjecaja.

Primjerice:

Od iznimne važnosti znati kada se izrađuje javni proračun. To će se razlikovati od zemlje do zemlje i od jedne do druge lokalne samouprave. No, organizacije civilnog društva mogu lako saznati, putem javnih izvora informacija (državne web-stranice) ili pitati javne dužnosnike.

Obično se politički prijedlozi šest do devet mjeseci razvijaju prije uvrštavanja u proračun. Zagovaranje u ovom ranom razdoblju treba usmjeriti prema ministrima i službenicima vladinih ureda, ako je riječ i nacionalnoj razini, te vijećnicima, gradonačelniku i voditeljima općinskih službi, u angažmanu na mjesnoj razini.

Tri do šest mjeseci prije proračuna, prijedlozi su kod viših članova vlade (vladin ured ili potkomisija vladina ureda na nacionalnoj razini, odnosno komisije i odbori u mjesnoj upravi). Oni će razmatrati moguće ustupke između različitih sektora i unutar pojedinih sektora. To je važno razmatranje u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje, okoliš, kultura i umjetnosti, gdje se sredstva mogu povući iz jednog područja u potporu drugom.

Zagovaranje u ovom proračunskom razdoblju treba usmjeriti prema djelatnicima područja financija i blagajne, kao i ključnim članovima vladina ureda ili odbora. Političke ideje koje nisu skupe (ili koje stvaraju prihod) su popularne, dok se za skupe politike i programe mora odrediti štednja mogućeg proračuna.

Kod proračunskog podneska važno je da je podneseni prijedlog prošao uvjerljivu troškovnu analizu.


42


Razine odlučivanjaRazine odlučivanja javljaju u rasponu od strateškog do operativnog. Strateške odluke mogu se definirati kao odluke o ciljevima organizacije ili politički prioriteti vlade ili javne ustanove, sredstva koja se koriste za postizanje ciljeva i politika, te korištenje i raspolaganje tim sredstvima. Operativne odluke, s druge strane, osiguravaju da sredstava budu korištena efikasno u ostvarivanju organizacijskih i politički ciljeva. OCD-i su u položaju poduprijeti građansko sudjelovanje s obje ove vrste odluka.

Na primjer, u zdravstvenim službama strateške odluke mogu uključivati: dodjelu sredstava među programskim područjima, procjenu rada programa s obzirom na strateške ciljeve (vrednovanje), i postavljanje standarda za djelovanje. Odluke operativne kontrole osiguravaju da se specifični zadaci obavljaju na učinkovit i djelotvoran način: praćenje svakodnevnog poslovanja i aktivnosti uz poštivanje standarda, korektivnih mjera i rasporeda.

Dakle, možemo vidjeti da u odnosu na ‘’ciklus politike’’ gornji primjer pokazuje da smo u trenutku ‘’postavljanja u program’’ i ‘’izrade nacrta’’ zaokupljeni strateškim odlukama koje je donijelo Ministarstvo zdravstva ili neka vrsta javne ustanove koja pruža zdravstvene usluge. Dok se tijekom faze “provedbe” i “praćenja” isto ministarstvo ili javna ustanova mogu više baviti operativnim odlukama.

U Srbiji organizacija civilnog društva ‘’Filantropija’’ surađuje s neformalnom mrežom OCD-a-istomišljenica kako bi se razvijao i primjenjivao sustavni skup standarda palijativne skrbi na razini primarne zdravstvene zaštite. Takvu intervenciju ‘’Filantropija’’ smatra hitnom i neophodnom mjerom, s obzirom na činjenicu da je vlada već izradila (u dogovoru s organizacijama civilnog društva) i odobrila Nacionalnu strategiju o palijativnoj skrbi, ali ustanove javnog zdravstva još nisu uspostavile zadovoljavajući operativni plan za postizanje strateških ciljeva.

OCD-i koji podupiru građansko sudjelovanje moraju jasno iskazati koje je pitanje njihova glavna briga, u kojem trenutku se pojavljuje u političkom ciklusu i na kojoj je razini odluke. Razmišljanje o tim pitanja pomoći će u određivanju kakav se dokaz mora pribaviti, analizirati i predstaviti, te s kime o njemu raspravljati i kada.

Kao što je navedeno, OCD-i također trebaju imati na umu da procesi donošenja odluka opisani u ‘’ciklusu politike’’ često ne slijede linearni model i mogu podlijegati postupnom donošenju odluka. To potvrđuje činjenicu da je većina područja politike međusobno povezana i stoga osjetljiva.


43

� Politička analiza “određuje koja od raznih alternativnih politika će najbolje ostvariti određeni skup ciljeva u svjetlu odnosa između politika i ciljeva”. Međutim, političke analize mogu se podijeliti u dvije glavne skupine. Analiza politike analitička je i deskriptivna, tj. pokušava objasniti politike i njihov razvoj. Analiza za politiku je preskriptivna, odnosno, uključena je u formulacijske politike i prijedloge (npr. za poboljšanje društvene dobrobiti). Područje interesa i svrha analize odredit će koji tip analize provesti.

� Raspolažete li, u okviru pitanja politike kojim se bavite, odgovarajućom informacijom kako biste poduzeli analizu svoje politike?

� Što može nedostajati u analizi vaše politike (prema sljedećem Dunnovu okviru) i u kojim područjima imate slabosti?


PROBLEMI POLITIKE

Praktičnozaključivanje

IZVEDBA POLITIKE

Vrednovanje

POLITIČKE AKCIJE

POLITIKAREZULTATI POLITIKE

Strukturiranjeproblema

Praćenje

Predviđanje

Preporuka

DUNNOV INTEGRIRANI OKVIR: PROCES ANALIZE POLITIKE

Izazovi i mogućnosti za organizacije civilnog društva u potpori sudjelovanju

45


“Građani i građanke često strastveno vode brigu o lokalnim pitanjima, ali se zapravo opiru angažiranju. Ponekad je to zbog nedostatka podrške koja im je potrebna, a ponekad jer potpora koju dobivaju za njih pogrešna, ili pak u nekim slučajevima zato što djelovanje vlade zapravo sprečava građane da krenu u akciju. Moramo istražiti što je to što građanima treba ako će aktivno sudjelovati u izgradnji vlastite zajednice. Odgovori na ta pitanja ključni su želimo li u potpunosti korisno upotrijebiti energiju i entuzijazam građana.’’

Unleashing Citizen participation- NVO ‘’Involve’’ sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, www.involve.org.uk

U prethodna dva poglavlja smo istraživali pojmove vezane uz građansko sudjelovanje i različite elemente procesa donošenja odluka. Izuzetni je važno da ih OCD-i dobro razumiju te da znaju gdje je u donosu na te pojmove njihova organizacija, prije nego što će krenuti u bilo kakvu akciju. Ali kad je njihov položaj jasan, OCD-i mogu uzeti u razmatranje: prvo, koja je njihova uloga u podupiranju građanskog sudjelovanja; drugo, gdje su moguće prilike za vježbanje te uloge; i treće, s kakvim izazovima se susreću u ispunjavanju te uloge te kako tim izazovima pristupiti. Dakle, ovo se poglavlje bavi nekim od praktičnih koraka koje OCD-i mogu poduzeti u smislu promicanja građanskog sudjelovanja.

Prvo, budući da je predmet ovog priručnika prvenstveno pomoć organiziranim grupama civilnog društva, a ne toliko pojedinim aktivistima, korisno je podsjetiti kako je u služenju zajednici OCD-i odgovaraju kolektivno na pojedinačne odgovornosti građana. Te su odgovornosti sažete na sljedećoj stranici.

uloGa ocd-a u Građanskom sudjelovanju

46


Izvadak iz priručnika “Sudjelovanje građana i građanki u odlučivanju”, Rumunjska 2002.

Odgovornosti su građana:

� Razumjeti što (središnja i lokalne) vlasti čine, i s kojom svrhom.

� Biti spremni dati svoj doprinos kada vlada planira učiniti nešto što može utjecati na njihove interese.

� Pristupiti predstavnicima vlade s pozitivnim stavom.

� Pokazati interes za shvaćanje problema, uključujući i ograničenja u pogledu onoga što vlada može učiniti.

� Izraziti svoje ideje i mišljenja na jasan i potpun način.

� Pod odgovarajućim okolnostima, konstruktivno surađivati s vladinim dužnosnicima, te pronaći i primijeniti obostrano zadovoljavajuće rješenje.

Snage kojima raspolažu organizacije civilnog društva u potpori građanskom sudjelovanju:

� Solidna povijest aktivnosti i angažmana u zajednici OCD-ima omogućuje povjerenje širokog spektra dionika, uključujući i vladu, pa stoga pruža mogućnosti za premošćivanje jaza između suprotstavljenih skupina, i

� OCD-i su često posebno stručni u području facilitacije i posredovanja, pa stoga nude djelotvoran forum za dijalog i raspravu.

� Za vladina tijela zadužena za transparentnost i demokratske procese, bliska suradnju s OCD-ima sjajan je mehanizam dokazivanje ozbiljnosti preuzimanja tih obveza.

� OCD također nude vladi mehanizam za odvajanje u dodatne resurse , posebno u pogledu stručnosti i lokalnih umijeća.

� Bolja komunikacija između zakonodavne i izvršne vlasti, između vlade i zajednice, te između grana lokalne samouprave.

� Javne ustanove često traže nove uvide i kreativnost u političkoj analizi, koju bi njihovo birokratsko okruženje inače ugušilo.

� OCD-i mogu pomoći u dospijevanju do najudaljenijih dionika, i � U zajednicama koje imaju duboke političke, društvene ili etničke podjele, organizacije

civilnog društva koje uglavnom predstavljaju spoj cijele zajednice, mogu pomoći da se ublaži napetosti i depolitizira proces upravljanja.

47


Najčešće slabosti OCD-a u potpori građanskom sudjelovanju:

� Ne pokazuje se da imaju legitimnost unutar zajednice, kao ni dosljednost, na koje se pozivaju � Nagoviješteno ili stvarno neprijateljstvo prema tijelima uprave, što ih ne čini mogućim

partnerima u upravljanju � Nedostatak i ljudskih i financijskih kapaciteta za stabilnu suradnju � Slaba sposobnost komunikacije s dionicima i nedostatak organizacijske transparentnosti � Istraživanje i analiza dokaza za političke rasprave često kompromitirani ili nepotpuni, a

njihove prezentacije neučinkovite � Jaka motivacija, ali često nerealni ciljevi. Ovo je dobro sažeo komentar Nihata Yildirima iz

turske zaklade TEGV:

‘’Jedna od uobičajenih slabost je ono što bismo mogli nazvati stavom ‘kao da ćemo spasiti svijet‘, koji uzrokuje ‘’nedosljednost’’ sudjelovanja u aktivnostima NVO-a čak i kod ljudi koji nemaju predrasuda ili sumnje. Takvi aktivisti polažu velike nade u moć nevladinih organizacija, ali njihov nerealan pristup često dovodi do gubitka motivacije pa NVO gubi volontere.’’

48

Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka Izazovi i mogućnosti za organizacije civilnog društva u potpori sudjelovanju

U nekim zemljama, nepovoljan politički kontekst i dalje je glavna prepreka informiranom političkom angažmanu, ali često je mjera utjecaja OCD-a na politiku samo u njihovim rukama. Stječući temeljna prava - procjenjujući kontekst, angažirajući političare, uzimajući čvrste dokaze, radeći s partnerima, dobro komunicirajući - organizacije civilnog društva mogu nadvladati ključne unutarnje prepreke. S tim u vezi, u sljedećim ćemo cjelinama promatrati kako se organizacije civilnog društva doista mogu dobiti ta temeljna ‘’prava’’, prvo razmatrajući ‘’vanjsko okruženje’’, a zatim prilike s kojima su se susrele organizacija civilnog društva na zapadnom Balkanu i u Turskoj.

Ovaj pristup je u okviru tradicionalne SWOT-analize, pri čemu OCD-i identificiraju svoje snage, slabosti, prilike i opasnosti u pitanjima građanskog sudjelovanja u procesu donošenja odluka. Takva analiza omogućuje OCD-ima da se jasno postave pred izazovima unutar njihove organizacije (pa stoga u izravnoj sferi njihova utjecaja) te onim vanjskima (koje je stoga mnogo manje moguće, pa čak i nemoguće, kontrolirati). Više informacija o provedbi SWOT-analizu potražite u Alatima na kraju priručnika.

Rješavanje ‘’unutarnjih’’ izazovaAnaliza i angažman dionika

Legitimnost organizacija civilnog društva u očima zajednice često jača kroz trud koji OCD-i ulažu u komuniciranju sa zajednicom i kroz aktivnosti poduzete radi poboljšanja njihova razumijevanje te zajednice - oboje predstavlja važno polazište za organizacije civilnog društva s namjerom da utječu na politiku, dok je istraživanje i nastojanje da se dopre do svih dionika presudni prvi korak.

Dionik može biti osoba (građanin∕građanka), ustanova (uključujući razne državne odjele), poslovna osoba ili udruga koja zastupa poslovne interese, određena skupina ili kategorija pojedinaca (npr. mladi, starije osobe, muškarci, žene i sl.), mjesna četvrt ili čak i cijela mjesna zajednica. Dionici su oni pojedinci i/ili skupine na koje će se na određeni način, bilo pozitivno ili negativno, politika odraziti.

OCD-i trebaju postaviti sljedeća pitanja kako bi identificirali dionike:

> Što mislite tko će imati koristi baš od ovog segmenta politike ili projekta?

> Na kome se može negativno odraziti?

> Tko može odgoditi ili spriječiti provedbu aktivnosti?

> Tko može imati kvalitete, novac ili druga sredstva za potporu politici?

> Tko je zadužen za donošenje odluke o toj politici ili projektu?

> Tko nedostaje na našem popisu dionika?

49


Ljudi su zainteresirani za različita područja politike i predložene projekte zbog raznih razloga i imaju utjecaj na raznim razinama. Na primjer, u projektu izgradnje plinovoda, jedan dionik može biti ekolog s jakom motivacijom za potporu projektu, jer ima pozitivan utjecaj na okoliš. Drugi može biti pojedinac koji živi u tom području i protivi se izgradnji, jer može uništiti njegov posao s prodajom ugljena i ogrjevno drva.

OCD-i trebaju znati tko su pripadnici interesnih skupina u bilo kojem segmentu politike, te koje ih se aktivnosti tiču, kao i njihove osobne interese. Dionici se mogu protiviti nekoj politici. U takvim slučajevima, organizacije civilnog društva mogu biti u dobrom položaju za pokretanje nagodbe s dionicima, ako žele dobiti njihovu podršku i omogućiti da se ta politika odobri i provede.

OCD-i trebaju razumjeti uzroke i razmjer “oporbe”, kao i njezine razloge. Ponekad su dionici negativni jer nemaju dovoljno informacija. Oni mogu postati pristaše projekta ako budu uključeni u procesu i ako se poštuju njihova stajališta te ako su informirani i uključeni u rješavanje problema.

Nakon što su utvrđeni svi dionici, korisno je za vježbu u analizi različitih interesa i stajališta tih strana ispuniti obrazac Analize dionika, kao što slijedi. Organizacije civilnog društva koje provode takvu analizu trebaju ocijeniti svoje nalaze i pretpostavke kroz razgovor s pripadnicima interesnih skupina. Doista, analiza dionika može i sama biti učinkovit participativni postupak (više o ‘’alatima sudjelovanja’’ potražite u 4. i 5. poglavlju).

U jednom gradu u zapadnoj Ukrajini, u blizini rumunjske granice, banka je planirala obnoviti svoju staru zgradu u povijesnoj gradskoj jezgri. Planirana rekonstrukcija mogla je spriječiti javni pristup starim zidinama. Neformalna skupina pod nazivom spriječiti “Naš grad’’ bila je zainteresirana da se očuva povijesni aspekt tog gradskog područja. ‘’Naš grad” uspio je pokrenuti snažnu oporbu protiv planova banke. Banka se morala nagoditi i promijeniti svoje planove. Na koncu, sve su strane bile zadovoljne. Pristup povijesnom području nije bio ograničen a banka je obnovila svoju zgradu uz potporu velikog dijela zajednice što se tiče nacrta. No, banka je pretpostavila neke dodatne troškove koji su se mogli izbjeći da su interesi zainteresiranih skupina bili uzeti u obzir u čuvanju povijesnih aspekata gradske jezgre.

50


Nekoliko riječi upozorenja za manje iskusne OCD-e u ovoj fazi može biti neophodno. Kada se planira bilo kakva intervencija u političkoj praksi, ne zaboravite da ćete vrlo vjerojatno početi dijalog s raznim dionicima s kojima to možda ranije niste trebali. Dakle, dobra je zamisao slijediti savjete Mreže građana u Slovačkoj. U 2001. Mreža je savjetovala da je važno uzeti u obzir ova četiri pravila:

Izgradite kapacitet za istraživanje, analizu i prezentaciju

Sveopća je pojava da neke OCD-e javne ustanove i poduzeća (zapravo ni drugi OCD-i) ne shvaćaju ozbiljno, jer oni nisu u stanju vjerodostojnim i snažnim dokazom potkrijepiti svoj prijedlog javne politike. Ili možda imaju dokaz, ali ga predstavljaju na neuvjerljiv i neusmjeren način. OCD-i rješavanje te slabosti treba biti prioritet, stoga ovaj priručnik čitavo 4. poglavlje posvećuje tom pitanju.

Osim znanja i metodologija koje OCD-i mogu razviti u cilju jačanja svojih kapacitete za istraživanje i analizu, o čemu će govoriti sljedeće poglavlje, tu su i sustavna razmatranja koja utječu na kapacitete OCD-a u tom području.

Dakle, za organizacije civilnog društva vrijedno je da se pozabave sljedećim pitanjima:

� Imate li strategiju razvoja analitičkih vještina svoje organizacije i pristupa neo-phodnim resursima istraživanja, uključujući i vanjske stručnjake?

� Koja potencijalna partnerstva ili saveze možete razviti kako biste dobili pristup i koristili istraživanja koja su proveli drugi, kao što su sveučilišta, trustovi mozgova, multilateralne agencije?

ª Naviknuti se na pojam sukoba i uzbunjivanja, agitacije. Nema promjena bez sukoba. Kao građani∕građanke, mi ne stvaramo sukob; mi se samo izlažemo sukobu koji već postoji.

ª Alat koji koristimo kako bismo se izložiti sukobu je agitacija. Agitiranje znači pokretanje na akciju, odnosno promjenu položaja mirovanja.

ª Kada nastojimo razviti učinkovite strategije organiziranja, želimo odabrati strategiju koja će sukob iznijeti na vidjelo što otvorenije, što brže i što dublje.

ª Skupina koja organizira ima kontrolu nad pritiskom. Organizacija treba otpustiti pritisak čim protivnička skupina ili ustanova pristanu pregovarati u dobroj vjeri.

51


� Osim mehanizma povratne informacije od ciljnih skupina i članova, imate li u primjeni kakav sustav kontrole kvalitete (kao što su kontrolne skupine), kojim ćete procijeniti svoje rezultate istraživanja i zaključke?

� Trebate li razgraničiti predstavljanje rezultata istraživanja i predstavljanje stajališta vaše organizacije?

� Koje mogućnosti su vam dostupne (kao što su seminari i konferencije) da biste njegovati dugoročne odnose s ključnim dionicima u procesu odlučivanja, kako bi vaša organizacija mogla poboljšati svoj ugled po dojmljivoj analizi?

Praksu utjecajnih tvoraca politike s vjerodostojnim i čvrstim dokazom u velikoj mjeri podupiru tri različite vrste aktivnosti: zagovaranje, koje uglavnom uključuje formalne prezentacije i rasprave o pojedinom stajalištu; lobiranje, koje se obično tiče neformalnijih aktivnosti utjecajnih donositelja odluka; te mobiliziranje potpore javnosti i pritiska putem kampanje u korist vašeg prijedloga. Ovi važni aspekti građanskog sudjelovanja detaljno su opisani u TACSO-ovom priručniku Zagovaranje i lobiranje u svrhu duštvenih promjena.

52


Razvijanje partnerstva, umrežavanje i izgradnja koalicije

Do razvojne promjene obično dolazi, prema ODI-ovoj informativnoj brošuri o političkom angažmanu, kada se susretnu četiri faktora: političko vodstvo, javno djelovanje, učinkovita praksa i dobre ideje. Postoji širok korpus literature i bogato praktično iskustvo koje ističe važnost mreže i povezanosti skupina aktera.

Od skupine G8 do antiglobalizacijskih prosvjeda ili, kontroverznije, do kriminalnih ban-di, mreže su iznimno učinkovit organizacijski model. Isto vrijedi i za međunarodni razvoj. Dobar primjer je Komisija Huairou.1 Do sredine ‘90. godina ženske grupe pokreta društvenih zajednica marginalizirane su na global-noj razini.

U manje od 10 godina, komisija kineskog kotara Huairou od neformalne, labave koalicije prerasla je u globalnu mrežu s više od 11 tisuća ženskih skupina iz lo-kalnih zajednica. Time je produbljena suradnja, a ženske skupine dobile su vlastitu platformu za umrežavanje.

Mnogi OCD-i umrežavanje smatraju važnim za svoj politički angažman, oso-bito sa sličnim akterima s kakvima su ‘’povezne’’ mreže ostvarivale korisnu razmjenu informacija i učenja. No, one rade zajedno svejedno suviše rijetko - dijelom zbog predodžbe o rivalstvu oko financiranja i utjecaja.

Glavni je problem, međutim, što se prečesto čini da praktičari, političari i istraživači civilnog društva žive u para-lelnim svjetovima i ne angažiraju se iz-van granica. To je dijelom uzrokovano različitim inicijativama i pristupima karakterističnim za različite zajednice. Takvo ograničeno ‘’premošćenje’’ OCD-a prema istraživačima i tvorcima poli-tike rezultira smanjenjem učinkovitosti

1 Komisija Huairou je globalna članska i partnerska koalicija koja ojačava položaj lokalnih ženskih organizacija da bi unaprijedile svoju praksu razvoja zajednice i razvijale kolektivnu političku moći na globalnoj razini. Mreža je osnovana na partnerskom dijalogu na Svjetskoj kon-ferenciji o ženama, u Pekingu 1995.

“Strategije bumeranga”

Sve veći broj organizacija civilnog društva povezan je u nacionalne i “transnacionalne” mreže zagovaranja, kao sredstva izgradnje nove veze među akterima u građanskom društvu, državama i međunarodnim organizacijama. To OCD-ima daje šire mogućnosti angažiranja s partnerima u nacionalnim i međunarodnim sustavima. Korištenje veza unutar mreže javnog zagovaranja pruža OCD-ima priliku za složene kampanje političkog utjecaja, inače poznate kao ‘’strategije bumeranga’’. Strategija bumeranga treba iskušati ondje gdje OCD-i rade na ostvarivanju utjecaja na vladu u svojoj sredini (državne ili lokalne vlasti A), ali su onemogućeni. Prema strategiji bumeranga, OCD u mjestu A tada će raditi s organizacijama civilnog društva u mjestu B. Te organizacije civilnog društva tada pokušavaju utjecati na vlasti u mjestu B, kako bi to utjecalo na one u A. Također mogu angažirati međuvladinu organizacija za pomoć u utjecaju na državu A. Angažirajući se s vanjskim partnerima, OCD-i pokušavaju ostvariti veći utjecaj na politička pitanja u vlastitoj zemlji.

53


njihove strategije angažiranja. Također kao rezultat OCD-i ne uživaju moguću dobrobit učinkovite mreža. Mreže, koalicije i partnerstva često uživaju veću političku težinu i uspjeh nego sama organizacije ili pojedinac.

OCD-i mogu razviti određena partnerstva u svojoj političkom radu u skladu sa specifičnim potrebama. Već smo spomenuli da OCD-i uvelike mogu imati koristi od suradnje s ustanovom istraživačke orijentacije, kao što su sveučilišta i trustova mozgova, te s vlasnicima medija, kao što kao novine i web-portali, kao pomoć u predstavljanju argumenata, a postoje, naravno, mnoga druga područja u kojima partnerstvo može poduprijeti glas građana. Primjerice, kao što je opisano u sljedećem okviru, nevladine organizacije mogu sklapati učinkovito partnerstvo s drugim na zajednici temeljenim ustanovama, primjerice lokalnim školama, kako bi proširile svoj djelokrug i učvrstile svoju vjerodostojnost.

Kod izgradnje partnerstva riječ je o odnosima koji su dubinski, uključuju nekoliko pažljivo odabranih zadataka, uz specifične, praktične ciljeve. Oni se razlikuju od ‘‘odnosa s javnošću’‘ ili umrežavanja, gdje su aktivnosti vjerojatno površnije, uključuju mnogo više zadataka i usmjerene su na opće potrebe za razmjenom informacija i solidarnošću.

Model “Say&Play’’ – “kaži i igraj se” –jednostavno uključuje kombiniranje dana zabave u zajednicu s odgovarajućim metodama savjetovanja. Osmišljen je da privuče prezaposlene roditelje tj. one koji čuvaju djecu a obično ne bi imali vremena doći na konzultacije u formalnijoj prigodi. Model je pogodan za savjetovanje s djecom i mladima. Projekt ”Say&Play@Schools” provodio se od rujna 2007. do rujna 2008. kao partnerstvo između NVO-a Involve, lokalne uprave London Borough of Lambeth, i pet osnovnih škola na tom području. Svaka je škola sudjelovala vodeći program vlastitog događanja. Dostupno je izvješće s detaljima nalaza koje lokalnim vlastima može ponuditi alat kako bi takav pristup ponovili sami, na:www.involve.org

54


Sposobnost razvijanja učinkovitog i održivog partnerstva je, naravno, važna za mnoga područja rada organizacija civilnog društva, a savjet na tu temu je uvelike dostupan. Osobito dobar izvor informacija i alata za razvoj partnerstva može se naći u Partnerskoj inicijativi (detaljnije u cjelini Za daljnje čitanje u ovom priručniku). Neke osnove poticanja partnerstva i razvoja suradnje s organizacijama svih dionika (bilo da su druge organizacije civilnog društva, poduzeća ili javne ustanove) obuhvaćaju:

� Pridržavanje ključnih načela partnerstva: ‘’pravednosti’’, ‘’transparentnosti’’ i ‘’zajedničke dobrobiti’’, kao što je prikazano u Partnerskoj inicijativi u nastavku:

TRANSPARENTNOST?

Otvorenost i iskrenost u radnim odnosima preduvjeti su povjerenja - mnogi ih smatraju važnim sastojkom uspješnog partnerstva. Samo s transparentnošću rada će partnerstvo biti doista pouzdano za svoje partnere donatore i druge dionike.

ZAJEDNIČKA DOBROBIT?

Ako se od svih partnera očekuje da pridonesu partnerstvu, također bi trebali imati pravo na dobrobiti zdravog partnerstva. Zdravo partnerstvo će raditi na postizanju posebnih dobrobiti za svakog partnera povrh uobičajene dobrobiti za sve partnere. Samo na taj će način partnerstvo osiguravati neprekidnu privrženost partnera, pa će stoga biti održivo.

PRAVEDNOST?

Što znači “pravednost” u odnosu u kojem postoje velike razlike u moći, resursima i utjecaju? Pravednost nije isto što i “jednakost”. Pravednost podrazumijeva jednako pravo da se bude za stolom i vrednovanje onih doprinosa koji nisu mjerljivi samo u smislu novčane vrijednosti ili javnog profila.

55


ZAJEDNIČKA DOBROBIT

Ako se od svih partnera očekuje da pridonesu partnerstvu, također bi trebali imati pravo na dobrobiti zdravog partnerstva. Zdravo partnerstvo će raditi na postizanju posebnih dobrobiti za svakog partnera povrh uobičajene dobrobiti za sve partnere. Samo na taj će način partnerstvo osiguravati neprekidnu privrženost partnera, pa će stoga biti održivo.

� Jasnoća očitovanja kakvog partnera ili partnere tražite i po kojim mjerilima prosuđujete da li je neka organizacija odgovarajući partner za određenu političku inicijativu;

� Procjena potencijalnih rizika i nagrada za svako partnerstvo, kako od strane vašeg OCD-a tako i od potencijalnih partnera;

� Osiguravanje neke vrste partnerova formalnog ili neformalnog očitovanja o odanost partnerstvu. Formalni pristup bit će neka vrsta pravno obveziva dokumenta, dok neformalna izjava o predanosti može zabilježiti kao Memorandumom o razumijevanju ili Izjava o partnerstvu;

� Jasan sporazum i sistem upravljanja partnerstvom te izvješćivanje, kako unutar partnerstva (tj. između partnera) tako i izvana (npr. između partnerskih OCD-a i zajedničkih donatora);

� Sporazumijevanje oko planova upravljanja i njihovo redovito ažuriranje, tako da partneri budu jasni u svojim ulogama i djelima, a aktivnosti adekvatno potkrijepljene resursima;

� Praćenje i evaluaciju partnerstva, tako da se lekcije nauče a dobra praksa podrži.

Osim umrežavanje i osnivanja posebnih partnerstava, koalicija je još jedan način na koji organizacije civilnog društva mogu rješavati svoje pojedine organizacijske nedostatke. Često se događa da, kako bi ostvarili cilj, resursi moraju biti prošireni da uključe sve interesne skupine, koje imaju veće uloge i iskustva u lokalnoj i/ili nacionalnoj politici. Stoga, koalicije OCD-a omogućuju bolju suradnju i koordinaciju nevladinih aktivnosti, kao i dijeljenje resursa (npr. stručnjaka, kontakata, opreme, objekata itd.). Također mogu pružiti jači pregovarački položaj pri rješavanju konflikata s lokalnom samoupravom, odnosno poslovnim sektorom. Štoviše, za lokalne vlasti i/ili središnju vladu lakše je kada komuniciraju s koalicijom umjesto da pokušavaju doći do svakog OCD-a pojedinačno.

U 7. poglavlju razmotrit ćemo slučaj nacionalne koalicije organizacija civilnog društva u Hrvatskoj i vidjeti kako su članovi grupe radili zajedno. Slijedi prikaz slučaja iz Makedonije, koji su pripremili Marija Risteska i Kushtrim Ismali, a koji pokazuje kako koalicija organizacija civilnog društva može uspješno koordinirati aktivnosti sudjelovanja na različitim lokacijama, kako bi se postigao općenarodni cilj. Također ima puno primjera dobre prakse u regiji, gdje OCD-i u lokalnim zajednicama surađuju radi rješavanja pitanja od zajedničkog interesa.

56


Jedna takva lokalna koalicija koja podupire građansko sudjelovanje jest koalicija skupine udruga prijatelja životinja koje djeluju u Beogradu. Njihova priča će također će biti iznesena u nastavku.

Makedonska koalicija zelenog centraNakon makedonske neovisnosti u 1991., bilo je očito da nitko od političkih stranaka nije imao pravi zeleni program tijekom izbornih kampanja. U 2004. ta zemlja je imala lokalne izbore, prve u decentraliziranom okruženju u kojem su općinski i gradski čelnici preuzeli veću odgovornost, resurse i prava u upravljanju lokalnim poslovima. Mandatari konkurentskih političkih stranaka usmjereni na urbanizam, promet, porez i obrazovanje, više nego gospodarenje otpadom, vodoopskrbu, i onečišćenja zraka, svi potiskuju urbanu temu očuvanja okoliša.

Promatrajući taj deficit, ekološke organizacije civilnog društva iz cijele zemlje osnovale su Makedonsku koaliciju zelenog centara. Organizacije-članice su Ekosvest, Proaktiva, Ekonet (sve skopske), Zeleni centar Struga, Biosfera Bitola, Zelena snaga Velesa, Planetum Strumica i Zletovica iz Probištipa. Prije lokalnih izbora započeli su svoju kampanju “Glasujte za okoliš”. Članovi koalicije su unutar matičnih gradova na koordinirani način proveli aktivnosti, među kojima su bile:

� proizvodnja i distribucija promotivnih materijala za javnost (razglednice s ključnim pitanjima za okoliš, plakati, naljepnice, transparenti);

� nekoliko konferencija za tisak;

� više nastupa na skupovima političkih stranaka i okupljanjima s transparentima s jasnom porukom za uključivanje zelenog programa u programe političkih stranaka;

� dijalog s kandidatima za gradonačelnika u Skopju, Velesu i Strumici, o ključnim pitanjima okoliša.

Kampanja je bila uspješna, jer kroz ove aktivnosti političke su stranke – a pogotovo grado-načelnici - počele raspravu o pitanjima zaštite okoliša, pa čak su i neke počele provoditi eko-loške projekte. U međuvremenu, tijekom parlamentarnim izbora 2006. koalicija je ponovila istu taktiku, s naglaskom na zaštiti Ohridskog jezera, energiji, postupanju s otpadom te uskla-đivanje makedonskog sa standardima EU-a u području zaštite okoliša. Tijekom kampanje, organizacije sudionice sastajale su se s predstavnicima svih političkih stranaka u Makedoniji, te zagovarale sudjelovanje javnosti u politici zaštite okoliša.Marija Risteska, CRPM, Makedonija, i Kushtrim Islami

57


‘’Projekt glasa naroda’’ u Ukrajini u 2002. objavio je priručnik koji opisuje proces izgradnje koalicije OCD-a kao proces koji obično uključuje sedam stupnjeva. Ti su korisni koraci ukratko navedeni u daljnjem tekstu:

Važno je pažljivo odabrati ljude koji će biti pozvani da pokrenu koaliciju. Obično se grupa sastoji od oko sedam do devet pojedinaca koji su predstavnici zajednice. Ovi početni članovi grupe često zatim postanu formalni ‘‘koalicijski tim’‘. Takav tim osigurava dobru koordinaciju s članovima, u sastavu:

Voditelj - vodi sastanak, definira dnevni red, predlaže metode rada, koordinira rad i podupire skupne aktivnosti. Obično je voditelj glavna osoba za kontakt u koaliciji.

Koordinator - čini vezu unutar koalicije, između njezinih članova i organizacija, kroz telefonske razgovore, sastanke i slanje pisanih materijala.

Promatrač - obraća pažnju na emocionalnu klimu, jednaka prava sudionika te daje prijedloge koji unapređuju daljnji razvoj i grupe i njezinu ulogu.

Organizator (tj. Tajnik) - pomaže radeći zapisnik različitih sastanaka i pregovora

Predstavnički odbor - čine članovi upravnog odbora i-ili tajništvo.

Predstavnik koalicije (tj. Govornik) - odgovoran je za odnose s javnošću.

Strateg - ima iskustva u definiranju ciljeva, zadataka i taktike, a ima i dobre političke i pregovaračke vještine.

Koalicijska nastojanja mogu se razlikovati od slučaja do slučaja, ovisno o tipu društvenog problema. Na primjer, koalicija može biti stvoren za razmjenu informacija, znanja i novih ideja, kako bi se radilo zajedno u korist razvoja zajednice, lokalno promicao nevladin sektora i/ili lobiralo za interese civilnog društva.

KoRAK 1 Stvaranje inicijativnog odbora

KoRAK 2 Definiranje ciljeva i težnji koalicije

58


Glavni zadatak ove faze je da se odaberete prikladni partneri kroz transparentan i demokratski proces selekcije. Važno je procijeniti druge organizacije koje bi ili ne bi podržale izabrani predmet. Poznavanje podupiratelja i potencijalnih ne-podupiratelja pomoći će koaliciji da razvije bolje strategije. Odabir partnera iziskuje odgovor na pitanja kao što su: Koga još treba tražiti da se pridruži? Tko ima sposobnost utjecati na problem? Tko ima resurse koji bi mogli pomoći u rješavanju problema? Čija iskustva mogu pomoći?

Na ovom sastanku, članovi koalicije glasuju u ime koalicije, raspravljaju i glasuju o njezinu ustavu, te biraju upravni odbor i tajništvo koalicije. Rasprave o području interesa, koalicijskoj strukturi i financijskoj potpori važne su na ovom stupnju.

Akcijski plan često se sastoji od niza malih koraka koji grade odnose i moguće veće korake, uključuju sve sudionike koalicije u procesu. To pomaže da koalicija i dalje ispravno funkcionira.

Kako bi se postigao uspjeh u rješavanju problema, i druge metode građanskog sudjelovanja mogu se koristiti tijekom ove faze. Na primjer, za pokretanje kampanja javnog informiranja i obrazovanja može biti korisno voditi javne rasprave i fokusne skupine te osnovati savjeto-

KoRAK 3 Odabir partnera

KoRAK 4 Ustavotvorna skupština

KoRAK 5 Izrada akcijskog plana

KoRAK 6 Faza provedbe


59

davne odbore i informacijske centre građana, koji će uključivati sve interesne skupine u procesu sudjelovanja.

Postoje mnogi alati za vrednovanje koji se mogu koristiti za procjenu rezultata koalicije To može biti putem anketa, fokusnih skupina ili razgovora sa svim interesnim skupinama, uključujući članove koalicije, vođe zajednice, poslovne medije i masmedije. Ocjenu rezultata treba podijeliti s građanima∕građankama, kako bi bili informirani o uspjehu koalicije ili njezinu neuspjehu. Javno mnijenje važan je instrument za promjenu akcijskog plan ako je potrebna.

Komunikacije strategije

Mogućnost razvijanja, upravljanja i provedbe komunikacijske strategije važan je dio organizacijskog razvoja OCD-a i igra ključnu ulogu u određivanju učinkovitosti doprinosa OCD-a u podupiranju građanskog sudjelovanja. Prvenstveno, u odnosu na utjecaj javnog političkog odlučivanja, za OCD je važno da ima komunikacijsku strategiju koja pomaže u definiranju ‘’poruka’’, ‘ciljeva’’ i ‘’komunikacijskih alata’’ koji će se koristiti u bilo kojoj posebnoj kampanji zagovaranja i lobiranja.

KoRAK 7 Procjena rezultata

Postoje mnogi priručnici i vodiči za OCD-e na temu ‘’komunikacije’’ i čitateljima se toplo preporučuje da ih potraže kako bi gradili sveobuhvatan pristup komunikaciji. Dobro polazište su vodiči koje je sastavio REC (Regionalni centar za zaštitu okoliša, Budimpešta), koji, iako prvenstveno namijenjeni kampanjama zaštite okoliša, sadrže puno izvrsnih savjeta i alate. Osobito preporučujemo Tonč, A., 2002., ‘’Razvijanje vještina za nevladine udruge: Prezentacija i komunikacija’’ (www.rec.org). Također pogledajte relevantne dijelove TACSO-ova priručnika o zagovaranju i političkom utjecaju na društvene promjene.


60


Komunikacijske strategije čini dobro planiran niz akcija usmjerenih na postizanje određenih ciljeva kroz korištenje komunikacijskih metoda, tehnika i pristupa. Prvi korak izrade komunikacijske strategije je da se identificiraju pravi ciljevi komunikacije. Dobar početak može biti i zapisana jedna sveobuhvatna rečenica o cilju komunikacije. To se može primijeniti na organizaciju kao cjelinu, ili pak na pojedinačni projekt, ili oboje. Nakon postavljanja ovog općeg cilja, trebali biste formulirali svoj komunikacijski cilj kao što biste učinili za projekt. Trebate učiniti ‘’pametnije’’ (engl. SMARTer = Specific-Measurable-Attainable-Result oriented-Time limited = poseban+mjerljiv+dosežan+usmjeren na ishod+vremenski ograničen). Na primjer, u 2005. je turska organizacija civilnog društva ‘’Udruga potpore modernom životu’’ (CYDD) pokrenula program za povećanje stope upisa djevojčica u školu, kampanjom pod nazivom ‘’Tata, pošalji me u školu’’. Prepoznajući kao glavne razloge ovog problema ekonomsku manjkavost, kulturne vrijednosti i nepostojanje škole u neposrednoj blizini, CYDD je s godinama oblikovao različite projekte i pod-kampanje, ciljajući na svaki od razloga. Dok sveobuhvatni cilj komunikacije ostaje općenito ‘’da se poveća stopa upisa djevojčica u školu i poboljša razina obrazovanja žena u Turskoj’’, svake godine OCD nalazi različite pod-kampanje i manje a ‘’pametnije’’ (SMARTer) komunikacijske ciljeve, sa sveobuhvatnim komunikacijskim ciljem vidljivim svoj ciljnoj publici.

Poruka koju dajete svojom komunikacijskom strategijom treba uključivati:

� Vašu analizu problema � Uzrok problema � Tko bi ga mogao ili trebao riješiti � Zašto je promjena važna � Rješenje koje predlažete � Akcije koje tražite da drugi

(primatelji poruka) poduzmu kako bi došlo do te promjene.

Nakon što su komunikacijski ciljevi (“poruke”) identificirani, razumijevanje ciljne skupine jasno će se pokazati najbitnijim. Uostalom, “poruka” vrijedi samo kad dospije na pravu adresu. Da bi se to postiglo, treba priznati da komunikacijska strategija ne djeluje kao ljepilo između različitih proizvoda komunikacije: ona je sredstvo obrade naše interakcije sa svijetom. Dobra komunikacija odražava dvosmjerni dijalog, gdje slušamo (što naša publika želi?), a zatim predajemo svoju poruku (koji je najbolji način predstavljanja?).

Slušanje je ključni element za učinkovitu komunikaciju. Cilj stvarnog slušanja je razumjeti što govornik pokušava izraziti. Dobar slušatelj šalje verbalne i neverbalne poruke govorniku, koje olakšavaju komunikaciju. To se zove aktivno slušanje.

Komunikacija može biti skupa zbog resursa i vremena koje traži, pa što preciznije izrazite svoje razloge za komunikaciju, to bolje ćete moći utrošiti dragocjene resurse.

61


Vrste neslušanja:

� Lažno slušanje: pravite se da ste usredotočeni, ali u stvarnosti poruka ne dopire;

� Slušanje na jednoj razini: primanje jednog dijela poruke (verbalni), dok se zanemaruju ostali;

� Selektivno slušanje: filtriranje poruke da se čuje samo ono što je od posebnog interesa ili potvrđuje ono što već vjerujete;

� Selektivno odbijanje: usmjereni ste samo na motive koje ne želite čuti. Kad se taj motiv javi u razgovoru, slušatelja ga jednostavno suzbija i odbacuje;

� “Otimanje” riječi: slušate samo do prilike da započinjete govoriti

� Obrambeno slušanje: Doživljavanje poruke kao da je osobni napad na slušateljevo ponašanje ili uvjerenja;

� Slušanje “iz zasjede”: slušate radi prilike za napad na govornika.

Aktivno slušanje se odnosi na slušateljeve aktivne napore poboljšavanja komunikacije. Ponekad po-ruke koje govornici daju mogu biti neprecizne i apstraktne, pa čak i samim govornicima može biti nejasno što misle, a to ne pokazati kada ih izražavaju. Ako nije jasno što određena osoba želi ili osjeća, dobra je ideja koristiti neizravna pitanja, drugim riječima prepričati ili sažeti. Jer izravna pitanja o osjetljivim i osobnim temama mogu izazvati nelagodu, dovesti do negativnih ili obrambenih reakcija, nepovjerenja, pa čak i na ukupnog povlačenja sugovornika i potpunog sloma komunikacije.

Zapamtite, svaka organizacija zahtijeva dinamične komunikacijske strategije. Dok svijet privatnog sektora vrti gotovo samo oko marketinga i komunikacija, neprofitni sektori su skloni na temu komunikacije gledati kao na nešto jednokratno, ili neophodno u kampanji ili projektu. Iako komunikacija može biti intenzivan rad koji troši puno vremena, treba je promatrati kao neizostavni aspekt aktivnosti OCD-a. Kao organizacija civilnog društva, ne ciljate samo na publiku ograničenu na vaše interesne korisnike, nego i na potencijalne partnere, donatore itd. U tom smislu bi strategija vaše komunikacije trebala moći pokriti takve različite aktere.

Komunikacija je dvosmjeran proces. Što bolje slušamo svoju publiku, to ćemo bolje mogući odgovoriti na njezine potrebe.

Učinkovito komunikatori znaju što publika treba znati, koji “jezik” razumije, što gleda i sluša.

Što publika više vaše poruke čuje i što joj više vjeruje, to više u skladu s njom postupa.

62


OCD-i kao “politički poduzetnici”S obzirom na sva unutarnja pitanja organizacije koja OCD-i trebaju rješavati ako žele postati učinkoviti akteri u potporu građanskog sudjelovanja u procesima donošenja odluka, jasno je da će organizacije civilnog društva će imati koristi od sveobuhvatnog okvira za razvoj svojih kapaciteta. U mnogo čemu na isti način na koji su OCD-i naučili iz privatnog sektora o tome kako se razvijati kao “društveni poduzetnici” radi što učinkovitijeg pružanja usluga i promicanja društvene jednakosti, mnoge organizacije civilnog društva EU-a sada postaju ono što je ODI (Overseas Development Insitute, Institut za prekomorski razvoj) nazvao “političkim poduzetnicima”. To znači da, osim svoje sposobnosti da prikupe dokaze i poduzmu analize, razviju i skup sposobnosti kojima će postati snažni komunikatori, dobro umreženi, praktični i inovativni, poznati kao “popravljači” - sposobni pokrenuti događanje stvari. Takav paket političkog poduzetništva čisto je sažimanje svojstava kojima OCD-i možda teže. Navodimo ta svojstva, kako ih opisuje ODI:

Pripovjedači

Uspješni politički poduzetnici moraju biti dobri pripovjedači. To je zato što narativi informiraju politiku. Narativi su jednostavne, snažne priče pomoću kojih će tvorci politika razumjeti složenu stvarnosti. Šeherezada je bila sugestivna pripovjedačica. Uspjela je preživjeti svakodnevnu prijetnju odsijecanja glave pripovijedajući sultanu najljepše priče.

Umreživači

Znamo da je mreža važna. Dobri umreživači vjerojatno će imati jači politički utjecaj od onih koji to nisu. Jedan vrhunski umreživač bio je Paul Revere. U noći godine 1775., kada je Revere izjahao da podigne oružnike protiv britanske vlasti u Americi, drugi jahač također je krenuo: William Dawes. U svim selima u koja Revere otišao, oružnici su se digli i porazili Britance. U selima u koja Dawes otišao nitko se nije digao na oružje. Zašto? Odgovor je da Revere bio umrežen. Bio je dobro poznat, dobro povezan i uživao povjerenje.

63


OCD-i trebaju koristiti sve ove stilove političkog poduzetništva u različitim vremenima. Vrijedi biti vješt u svim stilovima. Tu trening može pomoći, ali i nije neophodno. Ključ je pronaći partnere unutar vašeg tima ili mreže, koji mogu nadopuniti vaše vještine. Izvor: Maxwell (2005.)

Inženjeri

Da bi bili uvjereni, kreatori politika moraju vidjeti kako stvari funkcioniraju u praksi. Dakle, politički poduzetnici trebaju praktično testirati svoje ideje ako očekuju da će kreatori politika ignorirati njihove preporuke. Tko bolje predstavlja taj način rada od Isambarda Kingdom Brunela? Priča o njemu postala je anegdota: Brunel se jako unio u raspravu hoće li lopatice kotača ili vijčani propeleri bili učinkovitiji i snažniji za pokretanje plovila. Kako bi testirao teoriju, morao je izgraditi po jedan model od svakog, vezati ih zajedno i staviti u Bristolski kanal da se pokaže koji će bolje tegliti.

Popravljači

Četvrti i konačni model političkih poduzetnika je “popravljač”. Kao primjeri se mogu navesti Rasputin i Machiavelli. Kod ovog modela riječ je o razumijevanju politike i političkih procesa: oni znaju kada povući potez i prema kome. Rasputin je glasovit po tome što je postao neophodan za rusku caricu, predstavivši se kao jedini koji ima rješenje. OCD-i trebaju razumjeti kontekste i odgovoriti na njih, kako bi bili učinkoviti u angažmanu politike.

64


‘’Vanjski’’ uvjetiKao što smo vidjeli u 1. poglavlju, razne je uvjete potrebno ispuniti da bi građansko sudjelovanje bilo učinkovito. Te su uvjete analizirali Irvin i Stansbury u smislu vjerojatnih dobrobiti od sudjelovanja i vjerojatnih troškova. Međutim, takva analiza troška-dobrobiti ne pokriva razmjere onog što jest i što nije pod kontrolom nekog OCD-a. Dakle, kao što je već bilo navedeno, uloga organizacija civilnog društva u procesu promicanja građanskog sudjelovanja može biti pomno sagledana kroz tradicionalne SWOT-analize, što će pomoći u identifikaciji “internih” pitanja organizacija civilnog društva (to jest, u njihovoj moći za mijenjanje) i onih koja su “vanjska” (i stoga ne pod izravnom kontrolom OCD-a.) Poduzimanje te vrste analize važno je za organizacije civilnog društva utoliko što one moraju biti svjesne potencijalnih zapreka građanskom sudjelovanju i razviti strategije za ublažavanje tih zapreka.

Za početak, možemo razmisliti o nekima od najčešćih zapreka iz iskustava diljem svijeta, te razmisliti koliko bi one mogle biti ili ne biti relevantne za svako pojedino mjesto. Popis u nastavku sastoji se od zapreka kao što je navedeno u različitim istraživanjima (od kojih su neka istaknuta u “Referencama i smjernicama za daljnje čitanje’’ na kraju ovog priručnika):

� Pretjerana birokracija i sukob radnih kultura između države i OCD-i mogu udaljiti i osujetiti mnoge građane∕građanke i organizacije civilnog društva koje žele sudjelovati u procesima odlučivanja;

� Nedostatak povjerenja u zajednici nastoji opstruirati pokretanje potpore procesu sudjelovanja i može ostaviti OCD-e bez resursa;

� Slab kapacitet zajednica da budu tehnički kompetentne za sudjelovanje često je jedan od razloga za nedostatak povjerenja, pa je jasno da će slabo građansko obrazovanje često biti velika prepreka za građansko sudjelovanje;

� ideološki sukobi (npr. između vjerski utemeljenih skupina i lokalne samouprave) imaju tendenciju zasjeniti svako zajedničko razumijevanje i spriječiti dijalog od samog početka;

� Pravni okviri mogu, u gorem scenariju, spriječiti građansko sudjelovanje ili bitno ograničiti njegovu učinkovitost;

� Nedostatak regulatornog okvira za pro-micanje sudjelovanja znači da su javni dužnosnici skloni u smislu facilitacije sudje-lovanja napraviti minimum radije nego maksimum;

� Slab i nepravovremen protok informacija iz vlade te nedostupnost informacija - na primjer, službena dokumentacija je odviše “tehnička”, ili previše žargona u govoru, ili ‘’krivi’’ jezik - ometa građansko sudjelovanje;

� Infrastrukturne i sistemske slabosti javne ustanove mogu ograničiti raspon mogućnosti sudjelovanja - na primjer, e-upravljanje zahtijeva da građani∕građanke imaju pristup

“U našem lokalnom području, građansko sudjelovanje ne pokušava riješiti velike probleme u zajednici, već se članovi zajednice radije angažiraju u jednostavnim i jasnim pitanjima, što ograničava dobit iz njihova sudjelovanja.” Sanja Stanić, NVO “Viktorija” u Bosni i Hercegovini. Pogledajte i relevantne dijelove TACSO-ova priručnika “Zagovaranje i lobiranje u svrhu društvenih promjena’’.

65


Internetu; roditelji mogu zahtijevati da mjesta susreta pružaju mogućnost čuvanja djece kako bi oni mogli biti na konzultativnim događanjima;

� Institucionalni rokovi često su prekratki i nezgodni za smisleno građanskog sudjelovanja, jer parlament i lokalna vijeća često imaju popunjen i gust program dnevni reda.

Naravno, ovo nije iscrpan popis prepreka građanskom sudjelovanju, pa OCD-e potičemo da da se koriste cjelinom ‘’Alati’’ za vlastite analize stvarnih ili potencijalnih prepreka građanskom sudjelovanju u njihovom mjestu ili području djelovanja, te utvrdite strategije za ublažavanje prepreka.

Strategije za pomoć u rješavanju nekih prepreka sudjelovanju, ili barem ublaživanja utjecaja prepreka, OCD-i mogu razviti u specifičnim lokalnim ili nacionalnim uvjetima. Doista je najvažnije razumjeti kontekstualnu prirodu prepreka kako bi se moglo doći do to izvedivog, praktičnog rješenja ili strategije za ublažavanje. Stoga u tablici u nastavku nudimo neke opće smjernice koje se bave tim vanjskim uvjetima i uključuju, gdje je to relevantno, specifične reference po kojima čitatelji mogu nastaviti u pitanjima vezanim uz njihovu lokaciju na zapadnom Balkanu i u Turskoj.

“Građani su se bojali posljedica borbe protiv lokalnih centara moći”, kako navodi udruga “Avalon” (Srbija), kao jedan od glavnih razloga zašto njihove lokalne zajednice nisu uspjele u zaštiti lokalnog parka.

66


Pristupi i strategije za ublažavanje ili minimalizaciju zapreka

Zapreke sudjelovanju Odgovor OCD-a na zapreke Dodatne informacije

Niski kapacitet zajednice i pouzdanje za sudjelovanje

Aktivnosti građanskog obrazovanja - pružanje formalnih programa obuke; vođenje događaja i aktivnosti za podizanje svjesnosti; objavljujte i dijelite materijale bez tehničkih i pojmova i žargona

Podrška za prevladavanje ekonomskih ograničenja - primjerice nošenje “sudjelovanja” na radno mjesto ili kampanje pomoći, ali i nije od vrata do vrata”; davanje “honorara”

Inkluzivne prakse - neka se načelo jednakosti primjenjuje tako da se nijedna skupina ne osjeća marginaliziranom; ili koristite pristup “pozitivne diskriminacije” kako bi se pomoglo većini onih u nepovoljnom položaju da sudjeluju; neka moderatori sastanaka ograniče “dominantne” a potaknu ostale da govore; osigurajte prijevod, ako je potreban, ili višejezične materijale; promičite ‘’prvake zajednice’’

Inventar resursa građanskog obrazovanja je internetska baza podataka o materijalima za sve razine i različite situacije. Stranice posvećene civilnoj edukaciji u Europi:

www.ceri.civnet.org

CIVICUS upravlja odličnom web-platformom o participativnom upravljanju nazivanom PG Exchange. Stranica pruža informacije o širokom rasponu postupaka i alata participativnog upravljanja - s ukupnim ciljem postizanja veće transparentnosti, odgovornosti, pouzdanosti i učinkovitosti u upravljanju, na lokalnoj i nacionalnoj razini, kroz aktivno građansko sudjelovanje.

http://www.pgexchange.org

Nevladina organizacija “Involve” sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu nudi mnoga saznanja kako dovesti više ljudi u proces sudjelovanja.

www.involve.org

Ideološki sukob Aktivnosti ublažavanja - koristite tehnike dijaloga da povežete dionike

Dobar izvor ideja za aktivnosti i alate može se naći preko mreže SALTO koju financira EU:

www.salto-youth.net/find-a-tool

www.salto-youth.net/diversity

Saznajte više o David Bohmu i njegovu pristupu dijalogu čitajući članke i izvore za obuku, preko dijaloške skupine na:

www.thedialoguegrouponline.com

Inovativna potpora dijalogu u Centru Corrymeela (Sjeverna Irska)

www.corrymeela.org


67


Nedovoljni ili opstruktivni pravni /regulatorni okviri

Zagovaranje / Lobiranje -

Razvoj i implementacija Kodeksa prakse - OCD-i i vlada trebaju zajednički raditi na dugoročnoj strategiji za promicanje građanskog sudjelovanja

Europski ogranak međunarodne neprofitne organizacije ICNL (Centre for Non-Profit Law) predstavlja niz radova, analiza slučaja, i savjeta u pregledu i zagovaranju za promjene u regulatornim okvirima za civilno društvo:

www.ecnl.org

Vijeće europske konferencije međunarodnih nevladinih organizacija izradilo je smjernice za Kodeks prakse

http://www.coe.int/T/NGO

Ograničen pristup informacijama

Kampanje - vidi analizu slučaja u 6. poglavlju, o NVO “Pro Media” u Crnoj Gori

Facilitacija - na primjer kroz uspostavu informacijskih centara “otvorenog pristupa” unutar OCD-a ili ureda partnera

Razvoj Kodeksa prakse

Platforma Europska digitalna prava u članstvu ima OCD-e za prava na privatnost i građanska prava iz čitave Europe, objavljuje vijesti i izvješća o kampanja u cijeloj regiji:

www.edri.org

Zaklade Otvorenog društva nude obilje mogućnosti informiranja i financiranja:

www.soros.org

Infrastrukturne slabosti

Prikupljanje sredstava za podršku infrastrukturi koja će dati jednak pristup za sudjelovanje svim građanima∕građankama

Pružanje usluga - na primjer, inovativnih pilot-projekata građanskog sudjelovanja, odnosno prijevoza za starije osobe kako bi prisustvovale sastancima, briga o djeci tako da roditelji mogu sudjelovati u javnim raspravama; anketa među članovima zajednice radi saznanja gdje i kada bi htjeli imati sastanke

Vidi TACSO-ov priručnik “Prikupljanje sredstava i pristup fondovima EU-a”

Nevladina organizacija “Involve”, UK, nudi mnoga saznanja kako uključiti više ljudi u proces sudjelovanja

www.involve.org

Regulatorna i pravna pitanja koja utječu na građansko sudjelovanjeUvjeti za favoriziranje ili ograničavanje građansko sudjelovanje, naravno, variraju ovisno o konteksta. U prethodnom ulomku istražili smo unutarnje kontekst organiziranog civilnog društva i pogledali vanjski kontekst u odnosu na društvene, ekonomske i kulturne karakteristike zajednice, ali još uvijek nismo uzeli u obzir implikacije političkog konteksta. Ovaj politički kontekst u velikoj je mjeri određen regulatornim i zakonodavnim okolišem kakav prevladava u nekoj zemlji, kao i njezinom i lokalnom upravom, pa je stoga važno za organizacije civilnog društva da ‘’uhvate’’ što je, pravno gledano, moguće i dopušteno, a koji

68


postupci mogu biti ograničeni, te koje promjene u zakonodavstvu stoga mogu biti poželjne. Drugim riječima, moramo istraživati koje politike utječu na način na koji se samo stvaranje politike odvija.

U regiji zapadnog Balkana i Turske postoje kontrasti u različitim nacionalnim politikama kojima se rukovodi suradnju između države i civilnog društva, no općenito je motivacija ulaska u EU sklona polarizirati ta politička područja. U ovom priručniku bilo bi neprikladno i nepraktično razmatrati zakonske i regulatorne uvjete svih zemalja u regiji, međutim, možemo naznačiti neke opće probleme i istaknuti dobre prakse koje se javljaju. Također je korisno spomenuti glavne okvire za suradnju i ključne pristupe koji prevladavaju u EU-u. Čitateljima koji traže detaljniju analizu ovog zakonodavstva savjetujemo da se obratite Europskom centru za neprofitno pravo (www.ecnl.org), koji ima najsvježije informacije te komentare o stanju u većina zemalja u regiji.

S pravnog motrišta, postoje četiri ključna područja koja utječu na sposobnost organizacija civilnog društva za podupiru građansko sudjelovanje:

� Pravni okvir koji se odnosi na organizacije civilnog društva;

� Pravni okvir koji se odnose na potencijalne vladine partnere;

� Opća načela suradnje OCD-a i države, kao što je izraženo u dokumentima o politici i zakonodavstvu;

� Specifični pravni okvir suradnje: na primjer, reguliranje konzultativnog procesa i druge aktivnosti političkog djelovanja, pružanje usluga, mehanizmi financiranja.

U posljednjih nekoliko godina, zakonodavno se okruženje za organizacije civilnog društva u regiji uvelike poboljšano kroz reformske procese i pojedinosti koje uređuju status, poslovanje, prava na slobodno udruživanje i okupljanje, i općenito su dobro poznate samim OCD-ima.

Međutim, pravna pitanja u vezi s potencijalnim partnerima među javnim ustanovama često su najslabije poznata i shvaćena. Ovdje OCD-i trebaju uzeti u obzir propise koji reguliraju tijela središnje vlade i lokalne samouprave; razne propise koji se odnose na javne ustanove, bilo u svjetlu njihove nadzorne ili ugovorne uloge; i sve posebne odredbe koje mogu dopustiti, na primjer radi uspostave određenih jedinica, pogodbu s organizacijama civilnog društva. U mnogim starijim državama članicama EU-a, temeljni zakoni koji utječu na vladine partnere (kao što su zakoni o državnim financijama ili općinama) često šute o pitanju dopuštenosti nevladinim partnerima da se uključe u državne dužnosti. Međutim, mnoge od tih zemalja, poput Velike Britanije, na primjer, slijede opće načelo ‘’što nije zabranjeno, dopušteno je’’. S druge strane, u novijim državama članicama, zbog njihova nedavnog prijelaza iz tradicije jake državne kontrole, postoji tendencija prema eksplicitnijem zakonodavstvu.

Europski centar za neprofitno pravo proveo je nekoliko korisnih komparativnih istraživanja koja pomažu organizacijama civilnog društva da prate različite pristupe pitanju građanskog sudjelovanja, izražene u političkim dokumentima različitih zemalja u regiji i susjedstvu. On je zapazio kako je u nedavno primljenim državama članicama došlo do nekih dobrih inicijativa i može se puno naučiti iz njihovih iskustava (više o tome na www.ecnl.org).


69

Pitanje građanskog sudjelovanja ima ponešto različite konotacije na razini Europske unije, s obzirom na jedinstvenu prirodu strukture EU-a. Ipak, građansko sudjelovanje dobiva na značenju s velikim političkim i zakonodavnim ustanovama Europske unije, kao dio sveobuhvatnih nastojanja da ih približiti građankama i građanima. U 2003. stupila su na snagu Opća načela i minimalni standardi za konzultacije interesnih strana s Europskom komisijom. To je sveobuhvatni dokument kojim se Komisija vodi kod savjetovanja o glavnim političkim inicijativama, ne dovodeći u pitanje naprednije prakse koje su razvili njezini odjeli - ili, u tom smislu, bilo koja posebna pravila koja treba razviti za određena politička područja.

Kao prvi korak, Komisija je usmjerena na primjenu načela na inicijative koje su predmetom opsežne procjene utjecaja. Međutim, to potiče Generalni direktorat da ih primijeni na bilo koje druge konzultacije koje želi pokrenuti. Glavnih prigovor podignut protiv Načela jest da je to politički prije nego pravno obveziv dokument (to je bilo usvojeno u formi priopćenja Komisije ). Komisija je odlučila izbjeći pravno obveziv instrument iz dva razloga: (1) potrebe da povuče jasnu razdjelnicu između konzultacija koje je Komisija pokrenula samoinicijativno prije usvajanja prijedloga od strane Vijeća ministara i Europskog parlamenta, kao dio zakonodavnog procesa obveznog odlučivanja koji se uvodi ugovorima o osnivanju; i (2) rizika povezanih s mogućnošću iskušavanja Načela od strane Europskoga suda, čime se znatno mogu povećati transakcijski troškovi donošenja i provedbi zakona EU-a. Osim toga, Komisija je napomenula da ima administrativnih i drugih sredstava da osigura urednu primjenjuju Načela od strane svih svojih odjela.

Od 2003. godine, najzanimljiviji razvoj unutar EU-a bio je uspostava Europske građanske inicijative (kao što je opisano u uvodnom poglavlju ovog priručnika).


U Alatima na kraju priručnika nalazi se popis općih pitanja koja iziskuju posebno razmatranje s obzirom na razumijevanje posebnih propisa koji mogu utjecati na građansko sudjelovanje u vašoj zemlji. Ako vaš OCD nije već razmatrao ta pitanja, molimo vas da uzmete vremena da ih raspravite i razmislite koju strategiju ili akciju, i da li ikoju, vaša organizacija treba usvojiti u svakom pojedinom predmetu.

70


� Koju dodatnu vrijednost vaša organizacija daje naporima za jačanje

građanskog sudjelovanja? Možete li ih sažeto formulirati? Imate li strategiju

za promicanje tih svojih snaga?

� Koje su “prave” prepreke poboljšanju sudjelovanja u procesima donošenja

odluka za zajednicu ili zajednice kojima služite? Kako se te prepreke mogu

prevladati ili ublažiti?

� Imate li što je potrebno da budete “politički poduzetnik”?

Polazne točke i alati za angažiranje


73


U prethodnom poglavlju smo vidjeli da OCD-i imaju i prednosti i slabosti u promicanju sudjelovanja u procesima donošenja odluka, pa stoga očito mnoge mogućnosti za krug angažiranja bilo oko izgradnje snaga bilo rješavanja slabosti. Međutim, u vezi s okvirom SWOT-analize, organizacije civilnog društva mogu dalje otkrivati mogućnosti za građansko sudjelovanje vraćajući se na različite faze ciklusa javne politike, a uzimajući u obzir rješavanje glavnih multidisciplinarnih prepreka sudjelovanju. Ovo je poglavlje organizirao kao predstavljanje alata u sedam podnaslova koji pokrivaju bilo ‘’multidisciplinarne mogućnosti’’ bilo ‘’polazne točke u političkom ciklusu’’.

Za mnoge od alata dani su kratki primjeri i sažeti opis onih koje se može koristiti. U Alatima na kraju priručnika naći ćete detaljniji opis kako koristiti alate i stanovit broj podsjetnika po kojima se korisnici u praksi mogu ravnati. Međutim, u opseg ovog priručnika ne mogu ući detaljne metodologije za svaku moguću alat. Dakle, čitatelji su ohrabreni da slijede razmatrane metode prateći reference istaknute u prilogu Reference i smjernice za daljnje čitanje, te posebno naznačene web-stranice s izvorima koji se mogu učitati. Također treba napomenuti da postoji više smjernica o specifičnim alatima za prikupljanje informacija od građana, u poglavlju 5.

MULTIDISCIPLINARNE MOGUĆNOSTI

Doprinos građanskom obrazovanju

Prije nego što građani i građanke mognu aktivno sudjelovati u procesima donošenja odluka, moraju biti informirani o pitanjima te imati i sposobnost i spremnost za korištenje te informacije. U prilog tome OCD-i mogu poduzeti tri osnovne vrste aktivnosti:

� utjecati na svjesnost građana o poje-dinim pitanjima;

� informirati građane∕građanke o spe-cifičnim problemima u kojima se može nešto učiniti;

� uvjeriti ih da promijene ponašanje i aktivno sudjeluju u životu svoje zajednice.

Takve aktivnosti ne samo da će ojačati kapacitete zajednica kojima organizacije civilnog društva služe, nego će također pridonijeti izgradnji vjerodostojnosti OCD-a, kako u očima svojih birača tako i vlade.

74


Prvi je korak u pružanju programa učinkovitog građanskog ili javnog obrazovanja biti sigurni u cilj obrazovanja, jasno identificirati ciljne skupine i biti sigurni da se cilj poklapa s potrebama ciljnih skupina. Alati koje to iziskuje odnose se na prikupljanje dokaza ili informacija i pokriveni su 5. poglavljem.

Za manje ciljne skupine, ili kako bi se stvorila skupina ‘’umnažatelja’’ u zajednici, OCD-i često mogu biti uključeni u oblikovanje i aktivnosti formalne obuke. Doista je preporučljivo osnovati skupinu građana (koji mogu biti članovi OCD-a, volonteri, osoblje partnerskih organizacija, ili drugih zainteresiranih pojedinaca) koji mogu djelovati kao djelatnici obrazovnog procesa. Takvi ljudi trebaju biti obučeni, ne samo za teme iz područja interesa, nego i u osnovnim tehničkim područjima koja se tiču participativnog istraživanja, razvoja i primjene komunikacijske strategije te prezentacije i facilitacije.

Velik dio građanskog odgoja tiče se komunikacijske strategije, a ona često uključuje raznovrsne kampanje za podizanje svijesti: letke, plakate, radijske emisije, on-line forume, elektroničke letke, javna predavanja, društvena događanja, kampanje ‘’od vrata do vrata’’, natjecanja, javne nastupe ‘’prvaka∕prvakinja’’ i ‘’uzora’’ i još mnogo toga.

Obrazovanje je prioritet jedne nevladine organizacije za zaštitu okoliša u Hrvatskoj, Plavi svijet - Institut za istraživanje i zaštitu mora. “... Mi smo stalno u komunikaciji s javnošću. Građani∕građanke su korisnici naših programa obrazovanja, ali i kroz njihovo sudjelovanje u našim aktivnostima dobivamo ideje, nadahnuće i poticaj za rad. Organiziramo različite oblike obrazovanja, od brošura i web-stranica do javnih rasprava i predavanja o pitanjima okoliša. Potičemo ljude da se uključuju u procese donošenja odluka na svim razinama, od lokalne do nacionalne. Otvorili smo ‘’edukacijski centar’’ za škole, učenike i opću kategoriju posjetitelja. To nam daje priliku da svoju poruku pošaljemo široj javnosti putem izložbe, predavanja i slično, ali i da privučemo tisak, sponzore i donatore za financije naših projekata.”


75

OCD-i trebaju izgraditi partnerstva i dogovore o suradnji s nizom drugih ustanova kako bi se povećao utjecaj inicijativa građanskog obrazovanja. Ključni saveznici u procesu trebali bi biti mediji, jer mogu pomoći redovitim kolumnama o temama lokalne politike, terminima na radiju i TV-u, kao i pokrivanjem posebnih događanja, kao što su npr. izložbe, vijestima. Drugi su važan saveznik na lokalnoj razini općinske vlasti. Lokalne uprave često ima informacijske centre građana ili slično, koji se mogu mobilizirati kako bi doprinijeli aktivnostima građanskog odgoja. A ako administrativna jedinica nema takav centar, organizacije civilnoga društva trebaju lobirati kod lokalnih vlasti da ih se osnuje. Konačno, kao što smo već vidjeli u slučaju ‘’reci i igraj’’ iz Velike Britanije, ustanove formalnog obrazovanja kao što su škole i učilišta te javne knjižnice i drugi društveni centri korisni su partneri za aktivnosti OCD-a u aktivnostima građanskog obrazovanja.


Kampanja ‘’vrata do vrata’’ za podizanje svijesti na Kosovu

Kod kosovskih drugih parlamentarnih izbora, nakon što je sukob 1999. završio, očekivalo se da odziva birača bude obeshrabrujuć. Spor gospodarski razvoj, visoka stopa nezaposlenosti, nedostatak odgovornosti vlasti, ograničeno sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i razočaranje izbornim sustavom zatvorenog glasovanja, navedeno je kao ukupni razlozi zbog kojih bi birači mogli ostati kod kuće na dan izbora. Koalicija 74 lokalne organizacije diljem Kosova radila je na kampanji “izvuci glas” (“get-out-the-vote”): organizacije kosovskih Albanaca i Srba radile su u svojim mjestima, motivirale glasače da se koriste svojim pravom na glasovanje i dijelile materijale tiskane na srpskom i albanskom. Koristeći slogan “Ne žali se, glasuj”, dobrovoljci su išli od vrata do vrata, zdušno uvjeravajući potencijalne glasače - pristup koji nikada ranije nije bio korišten na Kosovu. Osim toga, općinski mediji, tiskovnim mediji i dvije TV-postaje koje emitiraju program diljem Kosova dali su ključnu podršku spontanim volonterskim naporima, emitirajući najave kampanje “izvuci glas”, ugošćujući rasprave i temeljno pokrivajući ukupne aktivnosti.Naučena lekcija

Najznačajniji čimbenik uspjeha izbora bila je kampanja “izvuci glas”, koja je mobilizirala 2 153 dobrovoljaca i pokazala da velike volonterske kampanje mogu na Kosovu biti učinkovite. Kontakt “od vrata do vrata” s glasačima također je lokalnoj organizaciji priskrbio bolje razumijevanje biračkog tijela, čvršće saveze s drugim organizacijama i veću sposobnost za uspješno pokretanje velikih kampanja u budućnosti.

76


Unaprjeđivanje pristupa javnim informacijama

Kao što smo vidjeli, ključna je uloga organizacija civilnog društva u pružanju pomoći u informiranju građana te izgradnji kapaciteta za korištenje te informacije. Međutim, niti organizacije civilnog društva niti građani pojedinci ne mogu imati koristi od ‘’javnog informiranja”, ako je odgovorna osoba za potporu te informacije, soba iz relevantnih javnih ustanova, ne učini dostupnom. Stoga, organizacije civilnog društva moraju neprekidno ostvarivati ulogu ‘’nadzora’’ i zagovaranja kako bi se osigurao otvoren i inkluzivan pristup službenim informacijama, a sadržaja formacija biti na razini koja ispunjava regulatorne zahtjeve i potrebe građanskog sudjelovanja. Tokovi javnih informacija trebaju biti usklađeni s političkim ciklusom, tako da u svakoj fazi građani∕građanke budu dobro i pravovremeno obaviješteni.

U 7. poglavlju je cjelovita analiza slučaja OCD-a iz Makedonije koji prate provedbu zakona o slobodnom pristupu informacijama i napredak koji je postignut u ispunjavanju međunarodnih standarda o pristupu javnim informacijama.

Na lokalnoj razini, kao što je navedeno u prethodnoj cjelini Građansko obrazovanje, jedna od ključnih saveznica organizacijama civilnog društva u promicanju građanskog sudjelovanja je sama lokalna uprava, a mogu se poduzeti mjere da bi općinske vlasti ne samo davale informacije nego i olakšavale facilitacijom razumijevanje i primjenu tih informacija. Informacijski centri građana su ključni alat za to, kao i web-portali lokalne uprave. Kao minimum, OCD-i trebaju osigurati da i oni i lokalne uprave objavljuju i ažuriraju podatke u kojima moraju sadržano sljedeće:

� opis organizacije i njezine misije;

� strateški plan, uključujući dugoročne ciljeve i godišnji cilj;

� shema organizacije;

� kontaktne informacije za sve urede: ime kontakt-osobe, e-mail, telefon/faks, govorna pošta;

� telefonski vodič s imenima, mjestima i telefonskim brojevima zaposlenih;

� informacije o proračunu, uključujući proračunski proces i mogućnosti za građane∕ građanke da se uključe;

� pribavljanje i ugovaranje informacija (za tvrtke i organizacije civilnog društva koje žele raditi s vlastima);

� trenutna ponuda poslova;

� trenutne mogućnosti za volonterski rad, uključujući i sve savjetodavne skupine građana i sl.;

� nedavno objavljene publikacije;

� česta pitanja.

77

OCD također trebaju biti svjesni da, kako bi bili što manje selektivni i omogućili pristup javnoj informaciji, trebaju razmatrati problematiku kao što je lokalni jezik t koristiti što manje žargona. Način predaje informacija je jednako važan, jer oslanjanje na samo na samo jedan medij može izuzeti mnogo građana (na primjer one koji nemaju lak pristup Internetu), a mjesto događaja treba biti pažljivo promišljeno, kao što pokazuje ova priča iz Londona:

POLAZNE TOČKE U CIKLUSU POLITIKA

Postavljanje dnevnog reda i facilitacija vijećanja

Bilo na lokalnoj ili nacionalnoj razini, proces razvoja ili preformuliranja politike počinje pregledom posto-jećeg stanja, uključujući i procjenu tekuće politike i pitanja koja se smatraju najbitnijima i najprečima za zajednicu. Naravno, u ovoj fazi javit će se mnogobrojna mišljenja koja su to pitanja, kao i potreba da se dobiju informacije i analize tih pitanja. Nakon toga, oni najbliži pro-cesu kreiranja politika mogu početi osmišljavati strategije i programe za rješavanje problema. Tada bi trebali biti u mogućnosti ponuditi dionicima prijedlog, opciju postupanja s tim problemom, uz neke moguće alternative.

“Gdje tradicionalni alati, kao što su istraživanja javnog mnijenja, mjere “vrh’’ javnih stavova, deliberativno javno djelovanje političarima i donositeljima odluka osigurava puno bogatije podatke o javnim stavovima i vrijednostima, daje mogućnosti za potpunije istraživanje zašto se ljudi osjećaju kako se osjećaju, te daje vremena da se razviju ideje, mogućnosti i prioriteti s javnošću. Javnim sudionicima iskustvo pruža mogućnosti da dijele i razvijaju svoje stavove izravno jedni s drugima, kao i sa stručnjacima i donositeljima odluka.”

Deliberative Public Engagement: Nine Principles (www.involve.org.uk)


Društvena zajednica ‘’Healthcare for London’’ (HCFL) iz Camdena htjela je da stanovnici Camdena dobiju priliku više naučiti o lokalnim zdravstvenim planovima Neformalno događanje za angažiranje usmjerilo se na promicanje poliklinika i centara za tretman moždanog udara i trauma. Nažalost događanje nije privuklo mnogo građana. Vjerojatno zbog tri jednostavna razloga, kako ocjenjuje skupina HCFL-a:

� neodgovarajućeg publiciteta; � mjesto je bilo prilično je skriveno i okupilo se tek nekoliko prolaznika; � događanje se održavalo u crkvenoj dvorani, a to je moglo odbiti neke osobe, ili

biti pogrešno shvaćeno kao vjerski događaj. Mjesto bliže središtu naselja bilo bi primjerenije.

78


Proces izrade programa ili dnevnog reda može uključivati neke jednostavne alate za olakšavanje građanskog sudjelovanja, kao što su ispitivanja javnog mnijenja i ankete, online-forumi, susreti ‘’otvorenih vrata’’, programi na otvorenom, video-govori, ili formalni javni skupovi. Ovi alati omogućuju da se ono što ‘’Involve’’ naziva ‘’vrhom’’ stavova građana i može biti vrlo koristan kao prvi korak (ali ne nužno i vrlo povoljno, ako se ne nadopunjuje s alatima koji omogućuju promišljenije, podrobnije razmotrene stavove građana.).

Alati koji omogućuju dublje i svjesnije sudjelovanje uključuju:

� javne rasprave; � savjetodavne skupine građana, panel-rasprave građana te druge slične mehanizme; � konzultativne sastanke s pojedinim interesnim skupinama.

Više detalja o tome kako prikupiti informacije, mišljenja i druge podatke iz zajednice, naći ćete u 5. poglavlju, dok Alati sadrže podsjetnike i savjete kako primijeniti metode.

Događanja ‘’otvorenih vrata’’ omogućuju da se te promidžbene inicijative razvoja ili odgovorni za uspostavu političkih planova predstave široj javnosti i da neformalnim putem dobiju reakcije. Takva su događanja manje strukturirana od radionica i neformalnija od tradicionalne izložbeDogađaja otvorenih vrata može organizirati bilo koja stranaka u bilo kojoj od ranih faza nacrta i procesa razvoja. Oni mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko tjedana.Mjesto će biti uređeno tako da omogućuje brojne prikaze prijedloga i opcija, primjenom različitih interaktivnih tehnika prikaza.Organizatori bi trebali biti prisutni da mogu odgovarati na upite i sudjelovati u neformalnoj raspravi.Prikupljeni materijal će se naknadno analizirati i koristiti za daljnji razvoj inicijative.

Ljudi se slobodno kreću od prikaza do prikaza i razgovaraju s organizatorima


79


U Program za pomoć lokalnoj javnoj upravi u Rumunjskoj (2002.) dokumentiran je postupak javne rasprave u organizaciji općine Braşov. Slijedi sažetak značajnih aspekata toga procesa:

� pripremu i organizacija javne rasprave trebala je biti na dnevnom redu kod izrade proračuna za 2001.;

� uspostavljen je koordinacijski tim koji će izraditi nacrt proračuna i organizirati javnu raspravu. Tim je sastavljen od osoblja iz Jedinice za općinski proračun i Informacijskog centra građana;

� sve općinske službe uključene su u izradu proračuna na temelju konkretnih programa;

� nacrti proračunskog programa sakupljeni su u jednom dokumentu, koji je uključivao i izvješće financijske politike za Braşov;

� uz potporu općinskog IT-centra izrađena je računala prezentacija, uz upotrebu projektora i velikog ekrana, i prikazani su svi programi u općinskom odjelu;

� Nakon što je sačinjen nacrt proračuna općine, započelo je organiziranje javne rasprave: razvijeni su umnoženi su i distribuirani plakati javne rasprave; upućeno je više od 1000 telefonskih poziva na sudjelovanje u raspravi, prema različitim organizacijama i pojedincima; poslano je i 1200 pozivnica. Oblikovani su upitnici kako bi se formirale grupe sudionika rasprave, tiskane su novine općine Braşov, a izvješće financijske politike i bitni elemente novog nacrta distribuirani su sudionicima. Letak s rasporedom rasprave također je tiskan, a za tu je prigodu unajmljena i velika kazališna dvorana, uz ozvučenje i projekcijsku opremu;

� rasprava se odvijala prema planu. Pred više od 600 sudionika, gradonačelnik je dao kratku izjavu o financijskoj politici za tekuću godinu i perspektive neposredne budućnosti. Tada su uslijedili kratki i sažeti prikazi programa osam općinskih odjela, s naglaskom na pružanju usluga stanovništvu i njihovim troškovima. Lokalni proračunski izvori prihoda bili su detaljno predstavljeni od strane odjela za prireze i naknade;

� uslijedila je sjednica s pitanjima, odgovorima i prijedlozima;

� na kraju javne rasprave sudionici su zamoljeni da ispune i predaju organizatorima upitnik o kategorijama rashoda financiranih iz lokalnog proračuna a koje je potrebno smanjiti. Sudionici su trebali odabrati tri od deset stavki iz proračuna za to smanjenje. Na upitnik je odgovorio 267 osoba. Rezultati pokazuju da izdatke treba smanjiti za: operativne rashode općine (508 bodova), subvencije područnog grijanja (456 bodova), subvencija javnog prijevoza (420 bodova), ulaganja (350 bodova), kulturu (285 bodova), javnu rasvjetu (262 bodova), gradsku zdravstvo (258 bodova), socijalnu skrb (252 bodova),održavanje i popravak ulica (251 bodova), obrazovanje (202 bodova).

Zaključno, prema mišljenjima građana, najviše smanjenja trebali bi biti u operativnim rashodima općine, a najmanji u obrazovanju.

80


Participativno planiranje

Potičite i olakšavajte partici-pativno planiranje te aktivno sudjelujte u njemu. To je jedno od najsnažnijih sredstava kojima OCD-i mogu podržati građanski angažman, jer se dobro uklapa u mnoge prednosti OCD-a i također je tehničko područje na kojem je vlada često manje kompetentna. Tu je u potpunosti riječ o prikupljanju podataka izvan ‘’službene statistike’’ i na-stojanju da se pronađu načini kako neformalni podaci mogu biti utjecajni koliko i tradicionalni formalni podaci.

Participativno planiranje najčešće je na lokalnoj razini, no sve je više političkih područja na nacionalnoj razini gdje se proces planiranja provodi na participativni način. Izazov je za OCD-e pronaći više metoda facilitacije participativnog planiranja.

Planiranje se može definirati kao: ‘’Proces savjesne procjene politika i odluka prije njihove provedbe.’’ To je, dakle, više nego samo ‘’postavljanje programa’’, koji je najčešće samo popis pitanja, jer pokušava odrediti prioritete i jasne ciljeve, načina za postizanje tog cilja (uključujući raspodjelu resursa), vremenski okvir, i skup pokazatelja kojima se plan može se pratiti a njegovi rezultati vrednovati. Tradicionalno u javnoj upravi taj je proces bio područje mutnih odjela za planiranje, ali se za dobrobit koju građansko sudjelovanje donosi sada koriste novi alati:

� savjetodavne skupine građana i panel-skupine s 10 do 20 članova zajednice, koje mogu biti reprezentativni uzorak lokalnog stanovništva, predstavnika pojedinih skupina (npr. starije osobe) ili posebni pojedinci, kao vođe zajednice;

� stručne skupine – osobe povučene iz organizacija civilnog društva, sveučilišta i drugih organizacija u zajednici kako bi savjetovale o određenim tehničkim aspektima planiranja;

� radionice vizije - korištene na početku procesa planiranja da se uspostavi zajednička vizija dionika kakvu zajednicu žele u petogodišnjem razdoblju (ili duljem);

� fokusne grupe - participativni alat za istraživanje (vidi 5. poglavlje); � javne rasprave.


81

U poglavlju Alati nalaze se smjernice za navedenu metodologiju.

Izrada paralelnih nacrta i odgovori na nacrte

Izrada nacrta dijela politike ili ulaganje informacije u proces izrade nacrta općenito zahtijeva puno stručnost i obično je najmanje participativni dio ciklusa. Međutim, sve više su OCD-i u mogućnosti pružiti značajne ulazne informacije za ‘‘bijele dokumente’‘ i druge strateške dokumente na nacionalnoj razini, i sigurno daju značajan doprinos izradi nacrta politike lokalne razine.

Proces izrade obično ima dvije različite faze. Prvo, nacrt ‘’opcijskog’’ dokumenta (ili ‘’zelenog’’ dokumenta, kako se može zvati za nacionalnu politiku), o kojem će se raspravljati i kasnije provesti istraživanje, što će rezultirati izradom konačnog dokumenta (ili ‘’bijelog’’ dokumenta), koji je ciljna politika. Ovisno o okolnostima, to može ili ne mora biti predmetom daljnje rasprave i revizije.

Iz perspektive civilnog društva, doprinijeti se može samom nacrtu ili pak dokumentu, ali najčešće uključuje davanje komentara na nacrte na savjetodavnoj sceni i, prema potrebi, predlaganje izmjena i dopuna. Ti se doprinosi mogu dati kroz:

� stručne skupine ili pojedinačne konzultacije; � panel-diskusije građana ili savjetodavne skupine; � online-konzultativne mehanizme; � pisanu komunikaciju, kao što su ‘’izvješća iz sjene’’ i dokumenti o mišljenjima.

U 7. je poglavlju slučaj koji ilustrira, među ostalim, kako koalicija organizacija civilnog društva može doprinijeti složenom procesu izrade nacrta.


‘’Planske stanice’’

Za metodu planskih stanica potrebno je oko dvadeset pet slučajno odabranih ljudi, koji rade kao javni konzultanti u ograničenom razdoblju (npr. tjedan dana), kako bi se predstavila rješenja za dotični problem planiranja ili politički problem. ‘’Stanicu’’ prate dva moderatora odgovorna za podatkovni raspored i moderiranje plenarne sjednice. Stručnjaci, dionici i interesne skupine imaju priliku predstaviti svoje pozicije članovima. Konačne rezultate rada tih stanica sažete su u izvješće građana, koje se dostavlja nadležnim tijelima, kao i samim sudionicima. Ali budite na oprezu jer metoda ima nekih slabosti:

� Budući da građani i građanke nisu odgovorni za provedbu konačne odluke, oni mogu napraviti izbore koji dugoročno nisu financijski ili fizički ostvarivi.

� Odluke koje obuhvaćaju samo ‘’za’’ ili ‘’protiv’’ neprikladne su za planske jedinice. Jer sudionici su skloni odabrati lakše rješenje: prigovoriti svakom novom razvitku, osobito ako zajednica koja je time pogođena ne participira jednako u dobiti.

82


Podrška participativnom proračunu i boljoj javnoj nabavi

OCD-i mogu pridonijeti i u fazi izrade nacrta proračuna za javnu potrošnju (osobito na lokalnoj razini) i u fazi provedbe, pobrinuvši se za odgovarajuće javne procedure nabave. Alati koje OCD-i i tijela državne uprave mogu koristiti za podršku tim procesima vjerojatno će uključivati:

� javne rasprave; � stručne skupine; � radionice - za mnoge članove javnosti postoji želja da se uključe u to kako su

doznačena javna sredstva, ali često se bore s tehničkim aspektima, i tako neko osnovno građansko obrazovanje s tom temom može biti vrlo učinkovito. Isto tako, financija službenika u javnim upravama često nedostaje iskustva i stručnost u radu na participativni način, tako da im OCD-i mogu ponuditi obuku;

� planiranje ulaganja - oblik participativnog planiranja koji omogućuje građankama i građanima angažman s dugotrajnim procesom identificiranja i davanja prioriteta infrastrukturnim potrebama područja lokalne vlasti i može se primijeniti na lokalni gospodarski razvoj. (U 6. poglavlju je opisan slučaj iz Poljske koji ilustrira metodologiju za takve procese);

� radionice - uvijek će pripadnici skupina savjetovanja građana (SSG) ili druge vrste radnih skupina s pripadnicima više dioničkih skupina u sastavu, moći najučinkovitije doprinijeti kada daju facilitaciju i druge resurse za stavku ‘’radionice’’ u proračunu.

Informativni seminar Dužnosti OCD-a u sprečavanju pranja novca i financijskog terorizma, ožujak 2011., Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija

83


Godine 2000. srpski ogranak Transparency Internationala započeo je provedbu programa izgradnje transparentnosti u proračunu i javnoj nabavi na lokalnoj razini. Program je u početku radio s tri općine, ali se proširio na druge, što se pokazao uspješnim, i dobio je zadatak da pomogne reformama u pravcu veće transparentnost i odgovornosti proračunske i javno-nabave prakse u srpskim općinama, temeljeno na standardima Europske unije.

Program se sastojao od brojnih komponenata, uključujući i pružanje obuke djelatnicima lokalne javne uprave o proračunskim i nabavnim procedurama priznatim od EU-a, uvoda u posebne računalne programe olakšavanja transparentnijih nabavnih procedura, provedbe ankete kojom se prati kvaliteta pružanja usluga te, kao možda najinovativnije, programski vođene kampanje nazvane “Građani biraju najboljeg službenika”.

Dodjela nagrade najboljem općinskom službeniku

Kampanja “Građani biraju najboljeg općinskog službenika” imala je za cilj:

� pokrenuti natjecanje između javnih službenika;

� poboljšati odnose između građana i njihovih općina;

� pomoći da se lokalna uprava transformira u pravog pružatelja usluga za svoje građane∕građanke;

� pokrenuti poboljšanja u općinskoj upravi;

� promicati nove standarde u općinskom radu.

Kampanja je uključivala postavljanje plakata i informativnih tablica (s popratnim informacijama) u općinske zgrade.

Tijekom mjesec dana, građani i građanke su imali priliku ocijeniti rad svojih lokalnih civilnih službenika nakon posjeta općinskome uredu. Svaki je službenik bio zastupljen upitnikom, čija su se pitanja ticala njegove voljnosti u pružanju usluge, učinkovitosti i uspjeha pružene usluge, te je li službenik uslužio nekoga izvan reda, a ostavljeno je i mjesto u upitniku za dodatne napomene. Popunjavatelji upitnika zamoljeni su da ocijene službenike ocjenom od 1 do 5 prije nego što predaju upitnik u kutiju na izlazu iz općinski zgrade. Na taj je način odabran i nagrađen diplomom najbolji službenik. Slika tog građanskog službenika uokvirena je i obješena u gradskoj vijećnici.

Budući da je nedostatak dobre informacije i komunikacije između građanskih službenika i građana zapažen znatan problem za općinske službe, na ulazima u općinske zgrade postavljene su mape za građane∕građanke, s temeljnim informacijama o pružanim uslugama: ime, kat, područje odgovornosti i radno vrijeme. Na taj način bilo je moguće naći odgovarajućeg službenika nekog ureda za tren oka.

Iz publikacije “Corruption Fighters Toolkit” Transparency Internationala (2002.)

84


Praćenje i nadzor

Praćenje provedbe politike i pružanja usluga još je jedna polazna točka koja se izrazito uklapa u prednosti i tehničke mogućnosti OCD-a . Koje mogu biti i na nacionalnoj i na razini zajednice. Postoji čitav niz alata i pristupa uključivanju u praćenje, koji se većinom odnose na prikupljanje i analizu podataka (opisano u 6. poglavlju). Mnogi od tih alata su dostupni organizacijama civilnog društva i mogu koristiti najučinkovitije na lokalnoj razini, za brzinski snimak političkog uspjeha ili neuspjeha (kao što su ‘’bodovne kartice uspjeha’’, ‘’izvješća građana’‘, ‘’javno mišljenje’’, ‘’barometar javnosti’’), dok drugi zahtijevaju značajna sredstva i stručnost, te moraju biti povezani s drugim inicijativama za praćenje politike na nacionalnoj razini. Međutim, kao što je pokazao slučaj Makedonije u 7. poglavlju, OCD-i često mogu pratiti provedbu politike jednostavno kroz pregled javnog priopćavanja.

Potičemo OCD-e da provjere različite alate za praćenje navedene u nastavku:

� javni barometri; � kartice uspjeha; � fokusne grupe; � razgovori - ili polu-struk-

turirani razgovori s poje-dincima, ili neformalni ‘’raz-govori zajednice’’;

� izravna zapažanja - mogu biti zabilježena u kratkim izvješćima ili snimljena kao fotografije ili filmovi (vidi primjere sa sljedeće stranice, iz Akyake u Turskoj);

� iskustvena istraživanja; � književni časopisi i screening

javnog mišljenja (u 7. po-glavlju je cjelovit slučaj iz Makedonije o učinkovitom postupku screeninga javnog mišljenja).

85


Građanke i građani Akyake koriste fotografije za praćenje lokalne vlasti

Akyaka je gradić u Turskoj, na Egejskom moru. Osim izbornog općinskoga vijeća, poput mnogih drugih općina u Turskoj, ima i tijelo građana pod nazivom “gradsko vijeće”. Ovo građansko tijelo prikuplja članstvo iz organizacija civilnog društva koje djeluju u Akyaki i blisko surađuje s izabranim dužnosnicima i službenicima lokalne uprave. Jedna od njegovih nedavnih inovacija je pokretanje foto-kampanje za poticanje lokalnog stanovništva da objavi slike onih sadržaja općine kojima su nezadovoljni. Tekst u nastavku je izvadak s web-stranice gradskog vijeća Akyake (http://www.akyakakentkonseyi.org.tr/index-eng)

“Pogledajmo svoje probleme” - Fototeka kampanje

Da, snimili smo mnogo lijepih slika rijeke Azmak, ptice, guske, šume, more, ravnicu i zalazak sunca. Urezali smo ih u sjećanje. Ovaj put svije kamere želimo usmjeriti na probleme Akyaka i učiniti ih više “vidljivima”. Naš je cilj da ih pamtimo kao lijepe slike nakon rješavanja problema vezanih uz njih; razvijanjem svjesnosti i postavljanjem planova upravljanja, kako se ne bi ponovilo. Naša svjesnost o okolišu i urbanoj kulturi raste što smo svjesniji problema.

Da li vam se dogodilo da se suočite s neželjenom situacijom dok hodate s fotoaparatom po Akyaki? Molimo da to fotografirate te pošaljete na [email protected] Na taj način ćete pridonijeti razumijevanju upravljanja u Akyaki. Objavit ćemo primljene fotografije na svojoj web-stranici, čuvajući privatnost imena pošiljatelja. Raspravljat ćemo o tim problemima zajedno s općinskom upravom i razviti akcijske planove za njihovo rješavanje. Kad se problem riješi, fotografirat ćemo ponovno dotična problemska mjesta, a slike objaviti uz opis poduzetih akcija. Dakle, odluke će se odvijati učinkovito.

86


� Koje su najpreče obrazovne potrebe vaših članova i zajednice kojoj služite,

u pogledu kapaciteta za građansko sudjelovanje? Kakav doprinos može dati

vaša organizacija u okviru tih potreba?

� Na koju vrstu odluka vaša organizacija želi utjecati? Gdje vidite mogućnosti

utjecaja na te procese donošenja odluka te kakvi alati i suradnici vam mogu

trebati?

Prikupljanje i predstavljanje dokaza


89


Nema ničeg novog o prikupljanju dokaza za informiranje glede političke odluke. Međutim, u mnogim državama članicama Europske unije u posljednjih nekoliko godina nastupio je trend da vlade stavljaju veći naglasak na politike ‘’zasnovane na dokazu’’ nego na ideološke politike. To se temelji na pretpostavci da politika zasnovana na sustavnom dokazu daje bolje rezultate pa stoga i zadovoljnije biračko tijelo.

Takav trend nudi OCD-ima i više mogućnosti i više izazova. Mogućnosti rastru kako vlade, središnja i lokalne, proširuju potragu za ‘’nabavom” dokaza i sve aktivnije traže podršku OCD-a. Izazovi rastu jer OCD-i, ako žele iskoristiti te mogućnosti, moraju ojačati svoje kapacitete za prikupljanje i prezentiranje takvih dokaza. Naravno, te su sposobnosti također važne za organizacije civilnog društva kako bi bolje osmislile i pružali svoje usluge.

Ukratko, bolje korištenje dokazima za OCD-e može: (I) poboljšati njihov utjecaj u pružanju usluga rada, (ii) povećati legitimitet i učinkovitost napora u političkom angažmanu, pomažući OCD-ima da za-uzmu mjesto i steknu utjecaj za političkim stolom, i (iii) osigurati da političke pre-poruke doista daju potporu građankama i građanima najlošijeg statusa i marginal-iziranim članovima društva. Dakle, nikada se ne smije podcijeniti važnost izgradnje kapa-citeta za sa-kupljanje i predstavljanje podataka i analiza političkih predmeta. Stoga je tome posvećen jedno poglavlje u ovom priručniku za dopunu objašnjenjima participativnog pro-cesa u drugim poglavljima.

politika temeljene na dokazu

“Ako želite utjecati na bilo što, morate pobijediti u intelektualnoj raspravi. Da to uspijete, morate imati neprobojno istraživanje.” - Celine Chervariat, Oxfam International

90


Na ODI-u (Overseas Development Institute) postoji program za istraživanje i razvoj (RAPID), koji je tijekom posljednjih nekoliko godina dokumentirano ključna saznanja za organizacije civilnog društva koje žele ojačati građansko sudjelovanje. U okvir RAPID-a, razumijevanje širokog spektra međusobno povezanih faktora određuje hoće li se dokaz zasnovan na istraživanju koje provode autori politike, olakšavati organiziranjem u tri kategorije te grafičkim prikazom. Taj okvir pomaže organizacijama civilnog društva da sebi predoče zadatak:

Politički kontekst političke strukture/procesi,

institucionalni pritisak, prevladavajuće ideje,

politička strujanja i ''izlazi'' i sl.

Poveznice izmeđukreatora politike i

drugih dionika, veze,“trustovi glasova”,

mreže, mediji i drugi posrednici itd.

Dokaz, vjerodostojnost,metode, relevantnost,

korištenje, kako jeporuka ''upakirana'' i

prenesena itd.

Vanjski utjecaji Unutarnji čimbenici,gospodarski kulturni utjecaji itd.

Te su tri odrednice: politički kontekst, dokaz te veze između politike i zajednica istraživanja, a sve ih uvjetuje četvrta dimenzija: vanjski utjecaji, kao što je socio-ekonomski kontekst:

� Politički kontekst: uključuje stupanj političke slobode u zemlji, razine osporavanja, snagu interesne grupe, institucionalne pritiske, stavove i poticaje među dužnosnicima, prostor koji imaju za kretanje i inovativnost, odnose moći.

� Dokaz: mora biti tematski relevantan i vjerodostojan. Istraživanje i analiza predstavlja održiva rješenja za probleme, koja su čak i uvjerljivija ako su ogledno provjerena kako bi se uvidjela njihova korisnost. Komunikacija s tvorcima politike mora biti interaktivna, a rezultati istraživanja trebali bi se predstaviti tako da budu privlačni i lako razumljivi.

91


� Poveznice: uključivanje istraživača koji ostvaruju utjecaj u mrežama s političarima kao što su političke zajednice ili zagovaranje koalicija stvara povjerenje, legitimitet i otvorenost. Oni koji igraju ulogu u pomaganju komunikacije između istraživača i ljudi iz politike, kao što su mediji, također su važni za izgradnju veza.

� Vanjski utjecaji: u rasponu od utjecaja međunarodne politike i procesa, kao što je liberalizacija ili demokratizacija, do stavova i prioriteta donatora, koji mogu utjecati na korist istraživačkih projekata za korisnike.

S vrlo praktičnog gledišta, ODI je testirao okvir kroz studije slučajeva i radionice, te potvrđuje da je za istraživanje ‘’vjerojatnije da će pridonositi politici ako ispunjava sljedeće’’:

� uklapa se u politička i institucionalna ograničenja i pritiske nad političarima te je u skladu s njihovim pretpostavkama (ili da je barem dovoljno pritiska da bude izazovno);

� dokaz je vjerodostojan i uvjerljivi, pruža praktična rješenja za goruće političke probleme, te je ‘’upakiran’’ tako da privuče zanimanje političara;

� istraživači i političari dijele zajedničke mreže, imaju međusobno povjerenje i uspješno komuniciraju.

Vidjeli smo u prethodnim poglavljima da OCD-i mogu ispuniti velik dio tih uvjeta kroz vlastiti organizacijski razvoj i izgradnju snažnijih i širih odnosa unutar raznih dioničkih skupina. Jedan aspekt ove organizacijske sposobnosti jest kompetentnost za provođenje istraživanja, analizu i prezentaciju dokaza i preporuka na ‘’privlačan’’ i uvjerljiv način. Sposobnost postaviti prava pitanja prvi je korak u tom procesu.

Postavljanje pravih pitanja

Nakon što su identificirani političko područje interesa i dionici, svaka OCD uključena u proces istraživanja kako bi a) bolje razumjela probleme i b) pronašla rješenja za prepoznate probleme, mora odlučiti o pristupu. Iz koje će se perspektive političko područje istraživati? Za odgovor na to OCD mora imati jasne ciljeve svojih istraživanja, a zatim se držati stroge metodologije u istraživanju tih ciljeva. Praktičari moraju biti vrlo oprezni u slučaju ‘’interesnih skupina’’ koji žele političke pozicije unaprijed potvrđene pristranošću istraživanja.

Jedan od najučinkovitijih pristupa za postavljanje pravih pitanja jest da se usredotočite na mogućnosti u području političke transformacije. To znači istraživanje dinamike promjene u bilo kojem području politike i identificiranje mogućih promjena koje će poboljšati život dionika kojima je politika usmjerena. Na primjer, međunarodna Skupina za istraživačku suradnju područja rodne ravnopravnosti i energije (CRGGE) bila je uključena u niz istraživanja s ciljem razumijevanja kako energetska politika može biti ‘’rodno osjetljiva’’. U uvodu jedne od rasprava CRGGE-a navedeno je: ‘’Naše istraživanje je započelo pitanjem jesu li rodni odnos ključna varijabla u određivanju utjecaja energetskih politika, projekata

92


i programa; te obrnuto, kako bi energetske intervencije najučinkovitije mogle pridonijele procesu ojačavanja položaja žena?’’

Drugo važna točka u fazi nacrta istraživanja jest shvatiti da se građansko angažiranje u nizu pitanja često ograničava isključivo zato što su pitanja prezentirana na način koji jedva da ima nekog značenja ili su jednostavno baš dosadna! Stoga je neophodno da organizacije civilnog društva prikupljanju i prezentiranju informacija unutar svojih zajednica pristupe tako da izbjegnu ‘’žargonizme’’ i previše tehničkih termina. Dakle, nastojte da se vaša zajednica i ciljevi bilo kojeg istraživanja mogu povezati izravno s pitanjima glavnog istraživanja.

Svi se pripadnici dioničkih skupina mogu složiti da je odabrano područje politike zaista najpreče i najvrednije, ali ako je istraživanje ‘’odjeveno’’ u neprikladan jezik, najviše će se ljudi uzdržati i udaljiti od angažiranja u analizi. Zato neka već sami nacrt istraživanja bude privlačan, a njegova primjena izravno povezana s potencijalnom dobrobiti za zajednicu.

Metodologija prikupljanja obavijesti građana

Kao i kod bilo kojeg posla, postoje različiti alati za ispunjavanje različitih istraživačkih zadataka. Grubo rečeno, mogu se podijeliti na metodologiju nesudjelovanja (ne-participativnu) i sudjelovanja (participativnu). Neke su pogodnije za prikupljanje podataka i različite faze ciklusa politike, a uglavnom su participativni alati najprikladnije za politička pitanja lokalne uprave. Dostupno je dosta literature ‘’za’’ i ‘’protiv’’ različitih alata prikupljanja podataka, tako da ovdje nećemo ići u detalje, međutim, OCD-ima čvrsto preporučujemo da pogledaju tu literaturu i razgovaraju o relevantnim metodologijama unutar svoje organizacije te s vanjskim stručnjacima. Na primjer, ako se namjeravate uključiti u dio istraživanja o socijalnoj

Bavljenje nizom informacija omogućuje organizacijama civilnog društva da pomognu dionicima da problem sagledaju iz različitih perspektiva.

TUKAL je ženska udruga sa sjedištem u Ankari, koja podupire potrebe žena koje su najviše marginalizirane u Turskoj. Organizacija nastoji ne samo prikupiti informacije od svih svojih dionika, nego i olakšati raznim dionicima da se susretnu i razgovaraju o problemima te time nađu zajednički jezik o toj temi.

“Naša organizacija se bavi pitanjima koja su vrlo osjetljiva za javnu savjest, kao što je obiteljsko nasilje i zlouporabe opojnih droga, te su joj ciljna skupina žene i mladi ljudi. Međutim, kada ugošćujemo forume pozivamo ljude iz svih slojeva društva, uključujući i saborske zastupnike, zdravstvene djelatnike i akademike.”

93


politici, pođite na lokalno sveučilište te uspostavite ondje kontakt s istraživačima da biste iz njihovih iskustava učite o terenskom istraživanju. Oni vas mogu posavjetovati glede izazova u primjeni različitih metoda.

Nacrt istraživačkog okvira pomoći će vam da utvrdite koji su alati najbolji za prikupljanje podataka. Takav okvir bi trebao sadržavati odgovore na ova temeljna pitanja:

� Koji su ključna pitanja is-traživanja - naime, koje su informacije cilj istraživanja?

� Kakve informacije želimo pri-kupiti, i u kojem opsegu - jesu li potrebe za informacijama kvantitativne ili kvalitativne prirode, ili pak oboje? Kolika je ciljna skupina? Hoće li se istraživanja fokusirati na reprezentativnim uzorcima ili čitavoj grupi?

� Koji su resursi na raspo-laganju za prikupljanje poda-taka i kako će podaci biti evi-dentirani i pohranjeni?

� Što ćete učiniti sa svim po-dacima nakon što ste ih prikupili? Kako ćete pretražiti i analizirati podatke? (Ovdje izraz ‘’optimalno neznanje’’ dobar opis vođenja vašeg pl-aniranja. Samo prikupite po-dataka koliko vam je zapravo potrebno da udovoljite cilj-evima svojeg istraživanja i budete vjerodostojni.)

� Kako ćete provjeriti podatke? - Ako koristite samo jedan alat za prikupljanje podataka i oslanjate se na mali uzorak ispitanika, a podatke prikupljate samo u određeno vrijeme, ima izgleda da vaši podaci neće biti baš pouzdani. Da biste to izbjegli, ‘’triangulirajte’’, što znači da se koristite različitim alatima, raznim ispitnim skupinama, raznim vremenima prikupljanja podataka, a uključuju i više različitih istraživača.

� Koji su resursi na raspolaganju za provedbu analize? � Koji je vremenski okvir istraživanja - postoje li važni rokovi i orijentiri kojima se

rukovodi istraživački proces?

94


Nakon što ste dobili jasnu sliku za okvir za istraživanja, možete početi birati alat. Neki primjeri su navedeni u nastavku, a nekoliko ih je prikazano u Alatima na kraju knjige.

Ne-participativno

� Korištenje postojećih ili ‘’sekundarnih’’ podataka - pregledajte literaturu o svojem političkom području i potražit sva objavljena i, ako je moguće, neobjavljena izvješća i članke o toj temi. Internet to čini prilično jednostavnim zadatkom, ali za neobjavljeni materijal morat ćete se konzultirati s partnerima i potencijalnim suradnicima kao što su sveučilišta i međunarodne organizacije;

� Alati empirijskih istraživanja kao što su laboratorijski eksperimenti.

Participativno

� Intervju je brz i jednostavan način da saznate stavove pripadnika dioničkih sku-pina glede programa ili politike;

� Brainstorming je tehnika relativno lake primjene, uz niske troškove i bez potrebe za stručnom osposobljenosti. Bit brainstorminga je u usmjeravanju na određeno pitanje i poticanju skupine na stvaranje ideja i rješavanje određenog pitanja;

� Nominalna grupna tehnika zahtijeva od sudionika da dolaze do ideja pojedinačno, prvi, a ne u interaktivnom grupnim procesu, odakle izraz nominalna (vidi više o tome u odjeljku Alata);

� Fokusne skupine (grupni intervjui) interaktivni su sastanci koje faciliti-raju male skupine građana. Njihovi moderatori vode grupu u raspravu nizom pitanja o određenoj temi (vodič za upravljanje raspravama fokusnih skupina je u Alatima);

� Ispitivanja javnog mnijenja (ankete) koriste se za otkrivanje činjeničnih datosti (uključujući stavove i mišljenja) u raznim kat-egorijama stanovništva. Postoje tri vrste anketa:

a) anketa cijele skupine;b) nasumični uzorak javnog

mnijenja;c) neobvezna informativna

anketa.

Arber Gorani iz Kosovske inicijativne (IKS) primjećuje kako nije samo snažan dokaz bitan, nego i njegovo prikupljanje također treba biti participativno:“IKS nastoji uključiti raznolike sudionike iz redova građana, posebice iz ranjivih i marginaliziranih skupina, kao aktivne sudionike u praćenju provedbe postojećih politika i prepoznavanju novih javnih političkih treba. Kroz dubinska empirijska istraživanja, uključivanjem svih relevantnih građana u svim fazama istraživanja, IKS nastoji identificirati probleme s postojećim javnim politikama i njihovu provedbu, kako bi se predložile održive promjene s ciljem promicanja dobrobiti građana.”


95


� Javne rasprave odlikuje se pažljivim slušanjem javnih dužnosnika. Javna rasprava održava se obično kada je grad napravio plan, provodi kampanju javnog informiranja te se sprema na obvezivanje. (Vidi 4. poglavlje i Alate);

� Javna debata je javni sastanak koji pruža formalni priliku za razmjenu informacija. Za razliku od javne rasprave, koja je više mehanizam za ‘’slušanje’’ građana.

Analiza i predstavljanje

Bez obzira u kojem mjestu ‘’političkog ciklusa’’ možda prikupljate dokaza, nakon što su dobijete podatke važno je poduzeti temeljit proces analize. Općenito govoreći, to će uključivati a) organiziranje nalaza na koordiniran i logičan način, i provjere da postoji dosljednost podataka prikupljenih različitim sredstvima; b) izradu zaključaka iz nalaza (bilo da su pozitivni ili negativni); c) testiranje zaključaka unutar vaše organizacije i s bliskim dionicima radi provjere ‘’težine’’ vaše analize - zaključci se mogu mijenjati nakon takvog početnog i neformalnog ispitivanja; d) formulirajte preporuke koje se temelje na vašim zaključcima. Nakon toga će biti potrebno objaviti i prezentirati analize u nekom obliku. U većem broju slučajeva to će značiti prezentaciju pred ključnim dionicima i vjerojatno ciljnim skupinama (u cilju pružanja povratne informacije i valjanost). Korištenje analize u političkom utjecaju još je jedno veliko područje vještine, dobro pokriveno TACSO-ovim priručnikom ‘’Zagovaranje i lobiranje u svrhu društvenih promjena’’. U ovom priručniku mi ćemo se usmjeriti na generičku stranu izrade uvjerljivih prezentacija.

Prezentacijske vještine su jednako važne kao i poruke koje predajete. Jasno, prezentaciju može održati gotovo svatko. To je jednostavno izlazak pred publiku i predstavljanje nekih informacija. Međutim, loša prezentacija može pokvariti sliku vaše organizacije, a učinkovita prezentacija može povećati interes i podršku ciljne populacije. Ako ste, primjerice, započeli kampanja prikupljanja sredstava, loša prezentacija može izazvati gubitak vjerodostojnosti i rezultirati gubitkom potencijalnih donatora. Stoga je vrlo važno da jačanje svoju vještinu prije nego što krenete u prezentaciju.

Ponajprije, kao što je već objašnjeno, najvažniji aspekt prezentacije je predmet. Što su ključni zaključci vaše analize? Što želite da bude predano u poruci vašoj publici ? Oblik vaše poruke ovisit će o prirodi prezentacije - bit će to usmeno izlaganje, ili priopćenja za tisak, plakati, video-snimci itd. Bez obzira na vrstu prezentacije koju koristite, trebali biste biti sigurni da predajete svoje poruke na inovativan način, kratke i zanimljive. Zapamtite, u prosjeku pažnja odraslih traje oko 20 minuta!

96


Prije prelaska na savjete za uspješnu prezentaciju, važno je govoriti o pripremnim fazama prezentacije. Na vaše prezentacijske vještine uvelike utječe trud oko pripreme. Stoga evo nekih korisnih savjeta za pripremu:

� Poznajte svoje prednosti: Trebali biste analizirati sebe i identificirati svoje jake strane prije nego što čete stati pred publiku. Neki ljudi su u stanju privući svoje slušatelje dozom humora u svojoj prezentaciji. Morate razviti vlastiti stil prezentacije koji omogućuje da pokažete sve svoje prezentacijske vještine. Vaša autentičnost i informativnost uvijek će dobiti pljesak publike, jer i slušatelji žele da uspijete.

� Upoznajete svoju publiku: Publika je ključni element uspješne prezentacije. Tko ste vi, što bi oni željeli od prezentacije, koji su njihovi interesi, koliko im je poznat predmet te koji su njihovi deklarativni i skriveni ciljevi, sve to su temeljna pitanja na koja treba odgovoriti prije same pripreme prezentacije. Koristite odgovarajuće komunikacijske kanale i medije, ovisno o opsegu vaše publike. Prezentacija bi se trebala obraćati interesima publike. Unaprijed treba utvrditi razinu poznavanje tematike i potencijal učenja kod publike. Rječnik treba prilagoditi publici tako da nema nepoznatih pojmova ili neobjašnjivih akronima.

� Vježbanjem do savršenstva: Vježbajte, vježbajte, vježbajte! Dok vježbate, obratite po-zornost na svoju intonaciju, budite vremenski precizni, uočite eventualne probleme sa slikovnim materijalom, elektroničkom opremom i slične. Ali zapamtite, pretjer-ana priprema utjecat će negativno na vaše prezentacijske vještine. Ako se previše zaokupite pripremom stvorit ćete napetost, koja će na kraju utjecati na vašu sposob-nost prezentiranja. Također, imajte na umu da probati ne znači učiti napamet. Ako odgovor naučite na-pamet, on može zvučati mehanički i usiljeno. Izgleda-jte marljivo ali opušteno.

Kad se osjetite sigurnima znajući što želite predstaviti i kome, i znate koje su vam prezentacijski jake strane, trebat ćete još poraditi na detaljima prezentacije. U Ala-tima se nalazi popis kojim se možete voditi u tom procesu, a evo i kraćih savjeta iz IRDC-ova Izvora za ispitivače:

TACSO-ova Regionalna konferencija o sustavima osiguranja kvalitete za organizacije civilnog društva, listopad 2010., Hrvatska

97


� Znaj više, kaži manje: Kad se pripremate na usmeno izlaganje, budite temeljito informirani o temi prezentacije. Prezentacija će vam biti ugodna ako znate sve o temi. Uostalom, publika vas gleda kao stručnjaka. Međutim, ne preopterećenje publiku svime što o temi znate. Tri ključne točke su dovoljne da ih zainteresirate, dopuštajući im da pitaju ako žele više.

� Recite im što ćete govoriti: Na početku prezentacije, kratko naznačite ključne točke prezentacije. To će slušateljima pomoći da lako prate i formuliraju svoja pitanja i komentare tijekom prezentacije, pa će biti pažljiviji.

� Slika vrijedi tisuću riječi: Pokušajte pronaći zanimljive fotografije koje će nadopuniti vaš govor. Bio bi to lijep odmor u tijeku prezentacije i pojačalo bi pozornost kod publike.

� Recite im što ste im rekli: Prije nego što završiti prezentaciju, napraviti kratki sažetak poruke, vratite se na početak prezentacije ili izjave, završite sa živopisnom, pozitivnom ‘’slikom’’ i/ili objasnite slušateljima što očekujete.

� Ohrabrite ih na postavljanje pitanja: Sjećate li se leptirića u trbuhu prije izlaska pred publiku? Pa i vaši slušatelji mogli bi osjećati sličnu nelagodu kod postavljanja pitanja pred mnoštvom ljudi. Stoga ih ohrabrite da pitaju i ‘’pridobijte’’ ih za raspravu.

U priručniku “Prevoditeljski alat RM-znanja: Izvor za istraživače’‘ (IDRC, 2008.), Sandy Campbell rezimira proces uspješne prezentacije jasnom formulom:

Recite im, pokažite im, podsjetiti ih, pitajte ih!

� recite im što su poruke;

� pokažite im te poruke na djelu i uz detalje,

� podsjetite ih što su bile poruke;

� pitajte ih koja su njihova pitanja ili nedoumice.

98


� Što povezuje ‘’građansko sudjelovanje’’ i istraživačke aktivnosti organizacija

civilnog društva?

� Razmislite o svakom nedavnom istraživanju u koje je vaša organizacija bila

uključena - jesu li pokazatelji bili vjerodostojni, snažni, i ticali se prioriteta

zajednice kojoj služite? Ako ne, što su slabe strane i kako ih možete riješiti?

� Zajedničke slabe točke u istraživanjima koje su provele organizacije civilnog

društva su u tome da je u svakom prikupljano previše ili pak premalo

podataka. Što izraz “optimalno neznanje” znači za vašu organizaciju i kakve

sudove donosi o prikupljanju obavijesti od građana?

� Koje strategije vaša organizacija ima za jačanje sposobnosti prikupljanja,

analize i prezentiranja dokaza vezanih uz procese odlučivanja?

II. dIoGrađansko sudjelovanje na djelu

Građani∕građanke, lokalno upravljanje i participativni razvoj

101


misli Globalno!Većina OCD-a radi sa zajednicama i podupire zajednice određene zemljopisno, sektorski, ili prema posebnim interesima. Njihova sposobnost i podobnost za podupiranje građanskog sudjelovanja može ojačati kroz primjere dobre prakse i saznanja stečenih u lokalnom kontekstu ili iz iskustva drugih organizacija civilnog društva koji djeluju u određenom području njihova interesa. Isto tako, mogućnosti da organizacije civilnog društva aktivno podupiru građanski angažman i sudjelovanje najveća je na razini zajednice, za razliku od regionalne, nacionalne pa i međunarodne. Stoga ćemo u ovom poglavlju pogledati kako OCD-i i mogu dati određen prilog na lokalnoj razini građanskom sudjelovanju, a u 7. poglavlju usredotočit ćemo se na primjere građanskog sudjelovanja u pojedinim sektorima. I u 6. poglavlju dan je pregled mogućnosti i primjeri podupiranja građanskog sudjelovanja na nacionalnoj razini.

Kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, potrebni su ‘’pravi’’ uvjeti da građansko sudjelovanje bude smisleno i učinkovito. Na lokalnoj razini, OCD-i su u dobrom položaju i da procijene te uvjete i da utječe na njih. U tom smislu imaju ključnu ulogu u jačanju predstavničke demokracije i njezinu nadopunjavanju primjenom alata za participativne demokracije. Zapravo su sredstva koja osiguravaju da se globalna načela slijede na lokalnoj razini. Za što veću učinkovitost u provedbi toga na zapadnom Balkanu i Turskoj, OCD-i mogu učiti na brojnim primjerima dobre prakse i iskustava iz područja unutar i izvan EU-a.

Iskustvo je pokazalo neke ključne korake za učinkovitiji doprinos OCD-a građanskom sudjelovanju na lokalnoj razini :

� gradite jače partnerstvo s lokalnim vlastima;

� uspostavite saveze među pojedinim sektorima i između OCD-a;

� jačajte legitimnost OCD-a u zajednici;

� koristite inovativne tehnike za sudjelovanje.

U ovom poglavlju istražit ćemo neke od tih koraka kroz slučajeve diljem regije, kao i EU-a. U svakoj kratkoj studiji također ćemo istaknuti određene dobre prakse, vezano uz način na koji se građansko sudjelovanje očituje u različitim fazama ciklusa lokalne politike.

102


Polazna točka i kontekst

Svi aspekti lokalnog političkog ciklusa u malim općinama u Hrvatskoj

Dobra praksa

Formiranje neformalne koalicije lokalne zajednice udruga pod motom “Lokalni savjet za razvoj zajednice”

NVO koja pruža tehničku podršku koaliciji zajednice kroz politički ciklus

Korištenje operativnih programa za pomoć u izgradnji lokalnih kapaciteta za strateško planiranje, prikupljanje podataka i analizu, zagovaranje i praćenje

Korišteni alati Koalicija zajednice

Izvor informacija Obrad Ivanović, Voditelj projekta Srpskog demokratskog foruma

Srpski demokratski forum formalno je djelovao u Hrvatskoj od 1998. U nekima od svojih najranijih aktivnosti u maloj općini Pakrac, Forum je utvrdio sljedeće tri ključne prepreke za građansko sudjelovanje:

� lokalne vlasti uspostavljale su kontrolu strogo po ideološkoj osnovi, gotovo bez namjere da se s građankama i građanima angažiraju u zajednici na lokalnoj razini odlučivanja;

� održavala se slaba veza između lokalnih OCD-a i lokalnih vlasti, kroz osjećaj nepovjerenja sa strane lokalnih vlasti i osjećaj ‘’nevoljkost’’, sa strane OCD-a, ‘’za izražavanje vlastitog mišljenja suprotnog mišljenju lokalnih vlasti’’;

� nedostatak koordinacije i suradnje među lokalnim organizacijama civilnog društva, te niska razina njihove sposobnosti za ozbiljno sudjelovanje u pitanjima lokalnog razvoja.

Kao odgovor na ovu situaciju, SDF je pokrenuo gradnju koalicije među organizacijama temeljenim na zajednici u Pakracu, zajedno s partnerima iz Vijeća nacionalnih manjina i lokalnim vlastima. Time je uspostavljeno Lokalno vijeće za razvoj zajednice (LCCD). LCCD je odredio ciljeve vezane uz poboljšanje međusektorske suradnje, jačanje prakse lokalnog odlučivanja, kao i poboljšanje koordinacije i korištenje ograničenih lokalnih resursa. Da bi se to postiglo, predstavničke skupine u LCCD-u imale su potporu SDF-a kroz mentorstvo i obuku, te kroz facilitaciju sastanaka i planiranje radionica.

SlučAJ 1Koalicije skupina zajednice za participativniji lokalni razvoj

103


Jedan od ključeva za uspjeh LCCD-a, otada uspostavljanog i u drugim općinama, bio je razvoj i provedba dobro formuliranih operativnih programa. Utjecaj tih OP-a opisuje Obrad Ivanović, voditelj projekta Srpskog demokratskog foruma:

‘’Operativni programi pokazali su se uspješnima jer su postavili temelje za održivost OCD-a i manjinskih organizacija na lokalnoj razini. OP-i pomažu OCD-ima:

� identificirati jasne izjave ‘’vizije’’ i ‘’misije’’ i potvrditi zajedničke vrijednosti;

� ojačati sposobnosti upravljanja kroz gradnju vještina strateškog planiranja, praćenja i evaluacije;

� unaprijediti vještine analitičkog i strateškog mišljenja;

� graditi koalicije i partnerstva, s vještinama koje omogućavaju suradnju na horizontalnoj razini;

� biti učinkovitiji u načinu prezentiranja analiza i prijedloga te tako biti u mogućnosti učinkovitije utjecati na lokalne procese odlučivanja;

� postati ‘’organizacijama učenja’’ promičući kulturu kontinuiranog učenja i obnove;

� razviti spretnost kroz više inovacije, kreativnost i preuzimanje rizika.”

104



Postavljanje na dnevni red i planiranje

Mala općina u istočnoj Poljskoj

Dobra praksa

Mehanizmi stvoreni za sve građane∕građanke u općini za lako sudjelovanje u složenom procesu određivanja prioriteta ulaganja - “kartice ulaganja građana” u kombinaciji s javnim skupovima

“Odbor za provedbu” osnovan u sastavu pripadnika više dioničkih skupina radi nadzora cijelog procesa izrade plana uz građansko sudjelovanje

Korišteni alati Izvještajne kartice građana (ovdje kao “kartice kapitalnog ulaganja’’)

Izvor informacija Priručnik Međunarodnog centra za političke studije o građanskom sudjelovanju za projekt Glas građana u Ukrajini, 2002.

Zwolen je jedna od mnogih karakterističnih malih općina takozvanog ‘’istočnog zida’’ u Poljskoj. Sedamnaest tisuća stanovnika zastupljeno je u Gradskom vijeću od 22 vijećnika. I lokalne vlasti i građani i građanke otvoreni su za nove ideje i nove alate upravljanja. Godine 1998. Zwolen je sponzoriran od strane USAID-a za provedbu višegodišnjeg plana kapitalnih ulaganja.

Predviđen je iznos operativnih prihoda, kao i operativni rashodi, analiziran je gradski proračun te je razvijena petogodišnja financijska viziju o tome kako pokriti troškove razvoja grada, uz pomoć poljskih financijskih savjetnika.U početku su službenici lokalnih vlasti raspravljali trebaju li uključiti građane∕građanke u proces odlučivanja. Gradonačelnik je napokon odlučio da građansko sudjelovanje treba biti neograničeno, građani i građanke trebali bi biti aktivno uključeni u sve faze procesa. Kako bi se uključili u taj proces, tiskane su ‘’kartice kapitalnog ulaganja’’, na kojima su svaki građanin i građanka mogli izraziti svoje prioritete projekta razvoja. Kartice kapitalnog ulaganja dijeljene su po svim mogućim javnim mjestima, po školama, trgovinama, poduzećima, poštanskim uredima itd. U gradskoj vijećnici su građani i građanke mogli podići kartice kapitalnog ulaganja, kao i tražiti pripadnu informaciju za pojedine kartice od službenika Odjela službe ulaganja, koji su bili unaprijed upućeni kako komunicirati o javnim pitanjima.

Na temelju kartica kapitalnih ulaganja, lokalni vladini dužnosnici mogli su vidjeti što su prioriteti građana i građanki u okvirima razvoja grada. Građanke i građani mogli su izraziti svoje mišljenje te na taj način uspostaviti razvoj ciljeva za budućnost.


SlučAJ 2Planiranje kapitalnog ulaganja u Zwolenu, Poljska

105


U nastavku navodimo važne korake u pripremi Plana kapitalnog ulaganja:

1. Gradsko vijeće donosi novu rezoluciju o Planu kapitalnog ulaganja (PKU) i prihvaća obvezu njegova promicanja u zajednici. Rezolucija Gradskog vijeća sastoji se od sljedećeg:

� detaljnog rasporeda provedbe; � obrazaca kartica kapitalnog ulaganja, s uputama; � okvirnih uputa kako dati prioritet i rangirati projekte na temelju strategije

razvoja grada; � imenovanja odbora za provedbu (sadrži imena pojedinaca, njihove

odgovornosti, radne propise i radni program). � Odgovornost je odbora osigurati da se proces PKU-a ostvaruje prema

rasporedu, te da djeluje kao posrednik između državnih dužnosnika, stručnjaka i javnosti;

2. Kartice kapitalnog ulaganja podijeljene su građanima∕građankama, lokalnim poduzećima, školama, organizacijama u zajednici i nevladinim organizacijama;

3. Odbor za provedbu informirao je javnost o procesu PKU-a kroz medije, javne skupove, brošure i članke, a radio je s raznim odjelima određujući prioritetnost projekata;

4. Kartice kapitalnog ulaganja prikupljene su iz javnih i gradskih odjela;

5. Gradsko vijeće i odbor za provedbu prioritetnih projekata na temelju informacija iz kartica kapitalnog ulaganja i javnih skupova. Ovaj proces traje više od mjesec dana. Odbor usmjerena na projekte, koji bi unaprijedili gradsko gospodarstvo, otvarali radna mjesta i donijeli nove prihode za grad. Projekti koji su već u izgradnji ili su imali priliku za vanjske investicije također su bili prioritetni;

6. Odbor za provedbu provodi prvu preporuku traženih projekata i stvara prvu verziju PKU-a;

7. O toj prvoj verziji raspravlja se s Odborom za provedbu Gradskog vijeća te Gradskim odborom, pri čemu su uzeti u obzir investicijski proračun i gradski proračun;

8. Gradski blagajnik prezentira analizu financijskog potencijala grada i nekoliko prijedloga za povećanje sredstava putem kredita;

9. Na temelju savjetovanja unesene su promjene u prvi nacrt PKU-a - prvo od Povjerenstva, zatim Odbora. Zatim je Gradskom odboru i Gradskom vijeću predstavljena druga verzija;

10. Na koncu su Gradski odbor, Gradsko vijeće i Odbor za provedbu odobrili nacrt konačnog PKU-a.

106



Praćenje

Preformuliranje

Dobra praksa

Pristup koji traži konsenzus kako bi lokalni podzakonski akti izravno ispunili očekivanja i potrebe većine građana. Procesu je dodijeljeno dovoljno vremena i niz alata za maksimalizaciju sudjelovanja svih pripadnika interesnih skupina.

Korišteni alati Radna skupina; kampanja za podizanje svijesti; peticija; konzultativni sastanci; javne debate

Izvor informacija Goran Đurović iz CRNVO-a (Crna Gora) i Kushtrim Islami

Danilovgrad je općina središnje Crna Gora s oko 16 500 stanovnika, koja se nalazi u plodnoj dolini rijeke Zete. Unatoč općinski odluke iz 2005., koja je među ostalim priznala svoja “zelena” područja, lokalna organizacija civilnog društva ‘’Zelena kuća’’ smatrala je da ona nisu adekvatno zaštićena (osobito u kontekstu specifične brige oko izgradnje). Iz tog razloga, OCD je pokrenula građanske inicijative predlažući izmjene i dopune odluke kako bi se poboljšala zaštita gradskih zelenih površina. (Prema zakonu Crne Gore postoji odredba za donošenje ili izmjene i dopune akata iz nadležnosti lokalne uprave, kao što su porezi, prostorno uređenje i razvoj, javni prijevoz, socijalna i dječja zaštita, izgradnja privremenih objekata i sl. Lokalno izabrano tijelo državne uprave dužno je reagirati odlukom u roku od 60 dana. Broj potpisa potrebnih za pokretanje građanske inicijative varira od općine do općine, ali je u rasponu od jedan do tri posto birača.)

Pod nazivom “Učestvuj! Odluči! Pobijedi!’’ kampanja je započela s formiranjem radne skupine za izradu izmjena i dopuna zakona. Organizirani su sastanci s različitim institucijama koje dijele interes u tom području, a rezultat je članstvo iz redova javne komunalne službe, lokalne uprave, lokalne srednje škole i organizacija civilnog društva. Unutar grupe održavana je ravnoteža kako nitko ne bi imao većinu, a konačni prijedlog donesen je na temelju konsenzusa.

Nakon priprema prvog nacrta, slijedile su tri javne debate s građanima i građankama. Tražila se informiranost, slušanje i prikupljanje pomoći (osim upozorenja donositeljima odluka na spontani rast javnog mišljenja u korist izmjena i dopuna zakona). Radna skupina je sugestije i

SlučAJ 3Preformuliranje lokalne politike zaštite okoliša - uspjeh!

107


komentare uklopila u prijedlogu, koji su potpisali sudionici sastanka. (Zelena kuća namjerno je izabrala pristup koji je više suradnički/manje borben, a ne kampanju za punu peticiju). Odvojeni susreti održavali su se i s predstavnicima političkih stranaka iz općinske skupštine, kako bi se dobila njihova podrška za kasnije usvajanje dokumenta.

Važno je napomenuti da se tijekom ove kampanje tražila podrška i lokalnih i nacionalnih medija. Nakon svakog sastanka radne skupine, medijima je slan izvještaj za tisak ili je bio osmišljen medijski nastup. K tome, nakon susreta s predstavnicima političkih stranaka davana su i javna priopćenja. Na taj je način proces lobiranja bio izrazito okrenut javnosti, što je doprinijelo pozitivnom rezultatu.

Nakon konsenzusa svih političkih stranaka, koalicija je predstavila tražene izmjene i dopune općinske odluke, koje je usvojila lokalna skupština.To nije mala stvar uzmemo li u obzir da je praksa lobiranja u Crnoj Gori još uvijek rijetko u primjeni.

108


Polazna točka i kontekst Izrada nacrta Plana zaštite okoliša grada Istanbula

Dobra praksa

Lakšem ostvarivanju građanskog sudjelovanja može poslužiti posrednička organizacija, ali bez nekog neformalnog učinkovitog mehanizma za ublažavanje i rješavanje sukoba moguće je da posrednik ne uspije maksimalizirati sudjelovanje

Korišteni alati Konzultativni sastanci

Web-stranica

Izvor informacija Mišljenje koju je izrazio jedan turski državljanin

Istanbulu je dugo bio jedan od najpoznatijih svjetskih gradova, a posljednjih godina ta je slava rasla sličnim tempom kao i broj stanovnika i gospodarski rast. Stoga je strateško planiranje za grad ne samo važan nego izuzetno zahtjevan i sveobuhvatan proces. Trenutno, sa svojih više od 13 milijuna stanovnika, čime je već veći nego 100 zemalja svijeta, Istanbul je u opasnosti od pada ekonomske održivosti. Kako bi se uspostavila kontrola rasta ovog velikog grada, u 2005. su istanbulske općinske vlasti pokrenule proces izrade sveobuhvatnog plana zaštite okoliša za grad, koji pokriva sve važne aspekte, uključujući promet, očuvanje kulturne baštine, internu imigraciju i industrijalizaciju.

Osnovan je Centar za planiranje i kulturni nacrt istanbulske metropole (IMP) kako bi pripremio plan okoliša u omjeru 1:100 tisuća. IMP je okupio više akademika i stručnjaka, kao i urbanističko osoblje, ali se nije formalno konzultirao s civilnim društvom dok nije izrađen nacrt plana. Dakle, nakon što je nacrt dovršen, IMP je objavio plan na web-stranici općine metropole i općinska je uprava ušla u privremeno partnerstvo s NVO-om ‘’Arkitera’’, kako bi se organizirao niz savjetodavnih sastanaka. Ti savjetodavni sastanci bili koncipirani tako da se svaki dio golemog plana može razmatrati pojedinačno. Kroz web-stranice i druge aktivnosti podizanja svijesti, ‘’Arkitera’’ je najavila savjetodavni proces i pozvala sve zainteresirane da prisustvuju sastancima kako bi oblikovali budućnost svoga grada.

Iako su se do sada postupak i namjere općinskih vlasti činili prilično participativni, neki od glavnih aktera u civilnog društva Istanbula nisu se složili da je sudjelovanje bilo dovoljno inkluzivno te nisu dobro odgovorili na posredovanje. Doista, glave nevladine organizacije


SlučAJ 4 Učenje tijekom postupka izrade

109


u ovom području - strukovne komore u Uniji turskih inženjera i arhitekata (TMMOB), uključujući Komoru inženjera okoliša, Komoru arhitekata, Komoru inženjera u graditeljstvu, Urbanističku komoru i četiri druge organizacije profesionalaca - izostavljene su iz rasprave. Reakcija je bila očekivano jaka. TMMOB i njegove podružnice snažno su se suprotstavili nacrtu plana i potkopali napore posrednika, a onda su komore pod TMMOB-om pokrenule sudski postupak. Ključni argument TMMOB-a bio je da je Plan imao za glavni cilj ‘’osigurati da Istanbulu postane konkurentniji na međunarodnom tržištu’’, te su tvrdile da su tu glavna ciljna skupina investitori, a ne lokalno stanovništvo.

Dok se odvijao sudski postupak, žestoke rasprave su se okrenule na pitanje legitimiteta organizacija civilnog društva. Neki su i dalje podržavali TMMOB i prigovarali da plan nije riješio najpreče probleme grada, no drugi tvrdili kako je imati loš plan puno bolje nego nemati nikakav i kritizirali TMMOB-ovo nesudjelovanje u poboljšanju plana tijekom procesa savjetovanja. Na kraju je TMMOB dobio pravni spor i plan je otkazan.

Nakon tog početnog katastrofalnog starta i četverogodišnjeg zastoja, druga faza planiranja okoliša u Istanbulu počela je 2009. Iako je općina metropole primijenila oprezniji pristup i bila pažljivija u postupcima izrade plana, mnogi od protivničkih OCD-a ostaju sumnjičavi, smatrajući da plan još uvijek pokreću komercijalni interesi ispred interesa građana.

Nakon prve pravne pobjede, TMMOB je opet podnio tužbu za zastoj izvršenja plana zaštite okoliša, čiji se konačni ishod još očekuje. Dok je ovaj ekspanzivni grad i dalje bez dogovora o prostornom planiranju, svi dionici imaju nešto važno naučiti:

� građansko sudjelovanje daje najučinkovitiji doprinos planiranju lokalnog razvoja kada je prisutno kroz sve faze političkog ciklusa, a ne samo kad to donositelji odluka smatraju važnim;

� napetosti uvijek nastaju tijekom participativnog procesa kod kompleksnih planiranja s ‘’visokim ulogom’’, tako da oni koji upravljaju procesom i facilitiraju dijalog moraju utvrditi strategije za rješavanje sukoba, bez skretanja s kolosijeka razvoja politike;

� postavljanje međusobno dogovorenih minimalnih standarda za okvir suradnje između organizacija civilnog društva i vlade (lokalne ili središnje), prije pokretanja političkog razvoja, pomoći će održavanju načela pravednosti i transparentnosti.

Građansko sudjelovanje u procesu odlučivanja na nacionalnoj razini


111


djeluj lokalno!Nakon prethodnog poglavlja i njegovih primjera koji ističu kako na lokalnoj razini sudjelovanje može biti podupirano kroz djelovanje organizacija civilnog društva, ovo poglavlje istražuje iskustva uključivanja OCD-a u procese donošenja odluka na nacionalnoj razini. Četiri slučaja na sljedećim stranicama posebno ističu nekoliko važnih značajki:

� uloga snažnog i vjerodostojnog mehanizma usmjeravanja dijaloga između OCD-a i države i time potreba da se organizacije civilnog društva pozabave pitanjem “zastupanja”;

� potreba za odgovarajućim resursima (uključujući i ‘’vrijeme’’) na raspolaganju za potporu i održavanje sudjelovanja;

� opsežne mogućnosti za građansko sudjelovanje ponuđene kroz put prema integraciji u EU;

� kako inicijativa za poboljšanje građanskog sudjelovanja na nacionalnoj razini može dovesti do više mogućnosti i mehanizama za sudjelovanje na lokalnoj razini;

� vjerodostojnost organizacija civilnog društva u potpori građanskom sudjelovanju uvelike je ojačana ozbiljnim istraživanjima i jasnom prezentacijom dokaza i preporuka.

112



Sudjelovanje po svim točkama u političkome ciklusu, te u suradnji na pružanju usluge, unutar Ujedinjenog Kraljevstva

Dobra praksa Neobvezan protokol omogućuje fleksibilnost u vremenu, kao i od sektora do sektora. U zemljama Ujedinjenog Kraljevstva se pokazao vrlo djelotvornim sredstvom za postavljanje minimalnih standarda suradnje, pa se OCD-i i tijela javne vlasti svih vrsta uvelike se njime služe.

Korišteni alati Kompakt (svojevrsni Memorandum o sporazumijevanju ili Kodeks prakse)

Izvor informacija ECNL

U Ujedinjenom Kraljevstvu građansko sudjelovanje regulira Kodeks o praksi savjetovanja (2004.). Kodeks je daljnja razrada jednog od pet kompakata, Kompaktnog kodeksa dobre prakse savjetovanja i političke procjene, koji su potpisali nakon Kompakta o vladinim odnosima s volonterima i društvenim sektorom. On proglašava šest načela koja tijela državne uprave moraju poštivati u procesu javnog političkog savjetovanja. Ta se načela primjenjuju u skladu s konzultacijama koje se odvijaju prije nego što vladu zauzme svoj stav o nacrtu direktiva EU-a. Kao što je navedeno u uvodu Kodeksa, to je dokument koji nije pravno obveziv i stoga ne može zaobići domaće zakone i druge obvezujuće pravne instrumente, kao ni pravnu stečevinu EU-a. Kao rezultat toga, građani ne mogu nametnuti svoje pravo na savjetovanje. Međutim, slično kao u Mađarskoj, pravo na savjetovanje ipak može biti provedeno ako sud u određenom slučajevima utvrdi povredu nekog drugog prava pod izravnom pravnom zaštitom, kao što je sloboda izražavanja, pravo na slobodan pristup informacijama ili zabrane diskriminacije. S druge strane, kod se smatra općenito obvezivim za tijela državne uprave. To znači da kršenje Kodeksa može rezultirati političkom ili stegovnom odgovornošću čelnika i zaposlenika u tijelima državne uprave.

Otkako je da je prvi nacionalni ‘’kompakt’‘ sklopljen između vlade i civilnog društva UK-a u 2004., izrađen je niz lokalnih i sektorskih ugovora po istim načelima i formatu. (Iako neki, na primjer ugovor za Wales, imaju ugrađene neke pravno-obvezujuće elemente.)

SlučAJ 1Okviri za poboljšanje civilnog društva - Dijalog i suradnja s vladom

113



Postavljanje programa, planiranje i izrada nacionalne strategije u Srbiji

Provedba politike i praćenje

Dobra praksa

Vrijeme i resursi dostupni u ranoj fazi kako bi odgovarajući mehanizmi mogli podupirati sudjelovanje OCD-a na širokoj, nacionalnoj razini.

Saznanja stečena na temelju izazova predstavljanja civilnoga društva, iskorištena za jačanje metodologije i mehanizama za sustavno savjetovanje između OCD-a i države.

Korišteni alati Nacionalni savjetodavni odbor; žarišne točke NVO-a, parlamentarni forumi

Izvor informacija

Dragan Golubović i Branka Anđelković, Tim za implementaciju SSS-a, Srbija, 2008.

“Partnerstvo na djelu”, 2008., UNDP (Odjel OCD-a )

Zorica Rašković, TACSO-ov ured u Beogradu, 2011.

Iskustvo Srbije je pokazalo da vlada najčešće traži partnera među OCD-ima u fazi razvoja nacionalne i lokalnih strategija za koje je odgovorna. Trenutno je više od 40 nacionalnih strategija u čijem su oblikovanju sudjelovale organizacije civilnog društva. Strategija smanjenja siromaštva (SSS) usvojena u 2003. utrla je put sudjelovanju organizacija civilnog društva u strateškim procesima i od tada su dokumenti kao Strategija održivog razvoja, Nacionalni akcijski plan za djecu, Strategija o starenju, nacionalni planovi i aktivnosti za osobe s invaliditetom i za ravnopravnost spolova samo su neki od primjera sudjelovanja organizacija civilnog društva.

Participativni procesi vezani uz SSS u Srbiji pružaju niz uvida i saznanja za takva savjetovanja na nacionalnoj razini. U ovoj kratkoj studiji slučaja vidjet ćemo nekoliko takvih, uključujući i mehanizme facilitacije početnih savjetovanja, načine razvijanja građansko sudjelovanje iz faze planiranja u fazu provedbe, iskustvo rješavanja pitanja ‘’predstavljanja’’, kao i stalni utjecaj koji taj je taj proces imao u uspostavi puta i institucionalno uređene suradnje između države i organizacija civilnog društva.

SlučAJ 2Dobre prakse građanskog sudjelovanja u razvoju nacionalnih strategija

114


Vlada Srbije prepoznala je SSS kao priliku za stvaranje participativne strategije razvoja u korist siromašnih, i učinila ju je transparentnom savjetujući se sa savjetodavnim odborima. Unatoč povijesti zategnutih odnosa između javnog i nevladinog sektora, građansko društvo prepoznalo je SSS kao priliku za uključivanje vlade u politički dijalog. U isto vrijeme, značaj SSS-a za nacionalni razvoj bio je kohezivni faktor političkog djelovanja civilnog društva. Vlada Srbije tražila je i postigla tehničku pomoć u facilitaciji procesa sudjelovanja od Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, pokazuju da u takvim početnim procesima može biti korisno da dijalog vodi vanjski facilitator.

Glavni način podupiranja sudjelovanja civilnoga društva u procesu savjetovanja oko SSS-a bio je putem Savjeta za civilno društvo (CSAC), sastavljena od državnih OCD-a iz svih krajeva Srbije. Odbor je dao komentare na dva nacrta SSS-a i služio je kao kanal podizanja svijesti, informiranja o SSS, primanja lokalnih organizacija i isključenih grupa. Ovaj proces bio je posebno uspješan u odnosu na izbjeglice i interno raseljene osobe (IDP), jer su predstavnici izbjeglica /raseljenih skupina imali priliku aktivno pridonijeti sadržaja SSS-a tijekom niza okruglih stolova. U dva kruga, CSAC je sakupio komentare od približno 250 organizacija civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, organizacije temeljene na zajednici i udruge osoba s invaliditetom, stručnjake, poljoprivrednike te sindikate.

Bilo je nekoliko prepreka u procesu savjetovanja SSS-i, uključujući i tijesne rokove, složenost problema te neiskustvo u političkom dijalogu kako vlade tako i OCD-a. Točnije, vladini stručnjaci često koriste ekskluzivistički žargon, pa su imali poteškoća s uključivanjem u doprinos civilnom društvu. S druge strane, civilno društvo imalo je poteškoća u artikuliranju iskustva s terena u političke preporuke, ili u prevladavanja svojeg nepovjerenja prema vladi i bojazni da joj proces ne posluži samo legitimacijski.

Dok je institucionalni okvir za proces savjetovanja ključ za uključivanje civilnog društva, savjetodavni odbor možda nije spreman prepoznati svoju ulogu sugovornika i zastupnika. Da bi se osiguralo široko zastupanje civilnog društva, a i samih siromašnih, u savjetovanju oko SSS-a, institucionaliziranim strukturama trebala biti jasna uloga odbora civilnog društva kao glasa civilnog društva i siromašnih.

Pregovori u CSAC-u povremeno su bili teški i dugotrajni, s obzirom na nejednak kapacitet partnera civilnog društva da se uključe u politički dijalog. Iz iskustva je jasno da se odabir članova odbora treba temeljiti na preciznim kriterijima:

� vrsti i zadaći njihovih nastojanja (usluge i lobiranje/zagovaranje) u jednom od sljedećih sektora: obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, zaštiti okoliša, prostornom planiranju, poljoprivredi itd.;

� pokrivenost ugroženih skupina, uključujući starije osobe, mlade, osobe s invaliditetom, izbjeglice, interno raseljene osobe, Rome, žene itd.;


115


� sveobuhvatna regionalna raspodjela;

� na njih upućuju udruge NVO-a.

Kao ishod rada CSAC-a, i u jednakoj mjeri kao rezultat njegovih uspješnih doprinosa, za provedbu i praćenje SSS-a u Srbiji poduzete su znatne institucionalne pripreme koje olakšavaju građansko sudjelovanje. ‘’Kontakt-organizacije civilnog društva’’ za provedbu SSS-a (KOCD) osnovane su da omoguće sudjelovanje OCD-a u oblikovanju, provedbi i praćenju politika i mjera koje je kreirala vlada i drugi relevantni akteri u procesu SSS-a i provedbi drugih reformi. KOCD-e je činilo sedam organizacija odabrani putem javnog poziva za podnošenje prijedloga, od kojih svaka predstavlja jednu marginaliziranu skupinu: Rome, osobe s invaliditetom, žene, starije osobe, izbjeglice i interno raseljene osobe, djecu i mlade. KOCD-ovi programi omogućili su uključivanje 545 organizacija civilnog društva u provedbu različitih aktivnosti vezanih uz smanjenje siromaštva i na nacionalnoj i lokalnoj razini. Najznačajnije, po završetku strateškog roka SSS-a, sedam je KOCD-a i dalje uspješno funkcioniralo kao koalicija te su zajedno razvile program Civilno društvo i odgovorna vlada.

Od početka procesa suradnje između OCD-a i države na SSS-u 2002.i 2003., i kasnijih dogovora za provedbu i praćenje Strategije, mehanizmi i metodologije savjetovanja u Srbiji široko su rasprostranjeni na nacionalnoj kao i lokalnoj razini.

Zahvaljujući temeljitom uvidu u stanje na lokalnoj razini i problema specifičnih socijalnih kategorija, OCD-i su često uključeni u strateško planiranje i provedbu različitih lokalnih programa. Oni su često partneri u razvoju lokalnih strategija održivog razvoja i strategija društveno-ekonomskog razvoja u gradovima i općinama Srbije, u izradi nacrta strategija za građansko sudjelovanje na lokalnoj razini, kao i lokalnih akcijskih planova za djecu i socijalne politike. (Više o tome u prikazu lokalnog slučaja u 6. poglavlju.)

Na nacionalnoj razini pokrenut je Forum Narodne skupštine za smanjenje siromaštva od strane Odbora za smanjenje siromaštva. Cilj je Foruma da poboljša protok informacija prema članovima Narodne skupštine, o najboljim praksama i inicijativama za rješavanje problema identificiranih tijekom implementacije. Zahvaljujući radu početnog Savjeta za civilno društvo SSS-a, OCD-i su stalni sudionici ovog foruma. Isto tako, s obzirom snažnu političku opredijeljenost vlade Srbije za integraciju u EU, vlada i organizacije civilnog društva sada su uspostavile mehanizme ‘’tipa KOCD-a’’ za olakšavanje građanskog sudjelovanja u potencijalnom procesu pristupanja EU-u, uključujući i izradu programa pretpristupnih fondova EU-a.

116


Polazna točka i kontekst Praćenje nacionalne politike u Makedoniji

Dobra praksa Jaka ali jednostavna metodologija istraživanja obično je obuhvaćala vježbu sveobuhvatnog praćenja, s jasnim zaključcima i preporukama. Jednostavno i snažno.

Korišteni alati Screening web-stranica i pregled literature

Izvor informacija Klime Babunski i Vesna Gogova, NVO ‘’Pro Media’’ u Skopju, Makedonija, 2007. i 2009.

Pitanja koja se tiču ‘’slobode informacije’’ žarište su interesa koalicija makedonskih nevladinih organizacija od početka dvijetisućitih godina. Zapravo, skupina NVO-a je 2003. počela s izradom zakona o slobodnom pristup informacijama, a daljnji je poticaj dalo pismo koje je u 2006. potpisalo 126 nevladinih organizacija, pozivajući vladu da odmah usvoji zakon. Nacrt prijedloga zakona pretrpio je u tom razdoblju dramatične promjene, a njegovo je usvajanje nekoliko puta odgođeno. Nažalost, područje interesa civilnog društva, izneseno pred parlamentarnu komisiju, nije u potpunosti uzeto u obzir pri izradi konačne verzije zakona koji je otišao u parlamentarnu proceduru. Od tada su se nevladine organizacije jako založile za izmjene i dopune, a u međuvremenu su izrazile zabrinutost da je čak i postojeći zakon toliko loše proveden da Makedonija ozbiljno zaostaje za standardima EU-a.

Kako bi dokazala slabu provedbu i predstavila snažan dokaz nedostatka konzistentnih standarda u slobodnom pristupu informacijama, NVO ‘’Pro Media’’ je poduzela veliku vježbu praćenja, vodeći istraživanje u 2007. i 2009. Istraživanje je uglavnom uključivalo sveobuhvatan pregled web-stranica 66 javnih ustanova (središnjih državnih institucija, lokalne vlasti, pravosuđa, javnih poduzeća i političkih stranaka).

Praćenje je bilo usmjereno na pet tema koje značajno određuju provedbu zakona:

� informacije koje bi olakšale zahtjev za pristup informacijama (FAI) ili aplikacijama;

� godišnje izvješće FAI-a i njegov sadržaj, u skladu sa zahtjevima definiranim u LFAPI-u;

� opis organizacije, odnosno, nositelja javnog informiranja;


SlučAJ 3 Praćenje provedbe politike

117


� pristup dokumentima;

� trošenje javnog novca.

Prvi dio istraživanja o provedbi zakona odnosi se na nekoliko obveza utvrđenih u člancima 8, 9 i 10; ovaj je konkretiziran sljedećim stavkama u praćenju:

� Ima li početna web-stranica link za preusmjeravanje drugu stranicu ili FAI-odjeljak?

� Je li bilo kakve informacije o djelatniku odgovornom za pristup na javnom informiranju? Gdje se takve informacije nalazi na web-stranicama?

� Imaju li web-stranice obrazac za podnošenje FAI-zahtjeva? Je li moguće podnijeti takav zahtjev elektroničkim putem?

� Imaju li web-stranice ikakve upute ili vodič za na cijeli postupak FAI-a?

� Imaju li web-stranice ikakve upute ili objašnjenje za slanje zahtjeva FAI-a?

� Je li na web-stranicama navedeno da se takav zahtjev može poslati elektronički?

� Imaju li web-stranice popis javnih dokumenata? Postoji li ikakav pristup dokumentima s popisa?

Ostali aspekti istraživanja uključivali su pregled svake javne ustanove u odnosu na:

� pristup dokumentaciji - “usvojeni” dokumenti i nacrti dokumenata;

� izvješćivanje - informacije o završenom radu (npr. zapisnici sastanaka) te o tekućem ili planiranom radu (npr. informacije o događajima, susretima i sl.);

� javna sredstava - informacije o proračunu i rashodima, informacije o proceduri nabave.

Zaključci i preporuke ‘’Pro Medije’’ tijekom dvije godine praćenja kažu da je, općenito gledano, došlo do napretka u ‘’otvorenosti’’ javnih ustanova i njihovoj spremnost za pružanje informacija. Međutim, poboljšanja su mala i pokazuju spor tempo u razvoju. Dakle, istraživači su zaključili da postoji slaba provedba relevantnog zakona o FAI-u. Oni preporučuju sljedeće:

� Komisija za slobodan pristup javnim informacijama, čiji članovi sada uživaju drugu polovinu svojeg mandata, mora promijeniti svoju neaktivnost i nametnuti se kao autoritet i pravi primjer za sve ostale institucije u svakom pogledu provedbe Zakona o slobodi pristupa javnom informiranju te općenito u promociji načela FAI-a;

� nositelji javne informacije trebaju staviti na svoje službene web-stranice znak ili link koji će voditi na novu stranicu gdje mora biti jasno navedeno da je riječ o slobodnom pristupu javnim informacijama u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa javnim

118


informacijama. Nadalje, bilo bi mudro dalje poduprijeti takve početne podatke s objašnjenjima i uputama na koji način tražitelji informacije mogu ostvariti svoja prava;

� javni nositelji informacije trebaju omogućiti podnošenje zahtjeva FAI-a i elektronički; takva mogućnost mora biti jasno istaknuta i poduprta odgovarajućim uputama;

� sa svoje strane, nositelji javne informacije trebaju objaviti na svojim službenim web-stranicama ne samo svoja obvezna godišnja FAI-izvješća, nego i primljene FAI-zahtjeve, kao i dokumente za koje je pristup zatražen i odobren; nositelji informacije također bi trebali ondje objaviti odbijene zahtjeve;

� nositelji javne informacije trebali bi redovito objavljivati na svojim službenim web-stranicama nacrte zakona i podzakonskih akata, sve planske i programske dokumente, kao i sve izvještajne dokumente, time omogućujući sudjelovanje i utjecaj svih dionika. Ujedno se moraju redovito objavljivati planovi upravljačkih tijela, uključujući i odgovarajuće dokumente različitih segmenata planova;

� nadalje, nositelji javnih informacija također trebaju redovito objavljivati svoje financijske planove i financijske godišnja izvješća, kako bi bili jednako odgovorni za tekuću potrošnju javnog novca;

� potrebno je osigurati potpunu otvorenost ponuđača javne nabave. Objavljivanje takvih dokumenata na službenim web-stranicama treba sadržavati dokumentaciju cjelokupnog natječaja: javne pozive ili obavještenja, zapisnike i evidencije, konačne rang-liste, odluke o izboru, kao i dodjele i zaključene ugovore.

Pristup ‘’Pro Medije’’ pokazuje da relativno jednostavno ‘’dokumentacijsko’’ istraživanje, koristeći postojeću literaturu i javne web-stranice, može biti vrlo učinkovit alat za praćenje, a uz dobru analizu omogućuje jasne zaključke i preporuke. U vrijeme izrade ovog priručnika nije bilo jasno koliki utjecaj ostvaruje lobiranje ‘’Pro Medije’’.


119



Preformuliranje i izrada nacrta politika u skladu s reformama za usklađivanje Hrvatske s kriterijima EU-a

Dobra praksa

Koalicija na neformalnoj osnovi, kako bi se omogućilo da djeluje brzo i uz minimalnu administraciju, ali jasna podjela uloga i zadataka dogovorenih među članovima

Snažno istraživačko informiranje o obuhvatnom ‘’izvješću iz sjene’’

Odjeljivanje nalaza istraživanja i objavljenog dokumenta ‘’mišljenja’’

Korišteni alati Pregled literature

Intervjui

Izvor informacija

Zajedničko mišljenje hrvatskih organizacija civilnog društva o spremnosti Republike Hrvatska za zatvaranje pregovora u Poglavlju 23 - Pravosuđe i temeljna prava

Zagreb, 16. veljače 2011.

Telefonski razgovor s Gordanom Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb, Hrvatska

www.cms.hr

Proces integracije u EU za zemlje zapadnog Balkana i Tursku nudi sjajne polazne točke za učinkovitiju ulogu OCD-a u podupiranju građanskog sudjelovanja. To je tako je zbog nekoliko razloga:

� za pristup EU-u, potencijalne države članice moraju uskladiti svoje zakone i propise s onima EU-a, pa stoga postoje jasna politička područja otvorena za raspravu i preformuliranje. Ta područja su okupljena u okviru ‘’poglavlja’’ pravne stečevine EU-a a proces usklađivanja sa sadržajem svakog poglavlja redovito se prati. Rezultati takvog praćenja sažeti su u dokumentima EU-a, kao što su godišnja Izvješća o napretku, i dostupni da organizacije civilnog društva vide gdje mogu najučinkovitije doprinijeti;

� EU potiče savjetovanja s organizacijama civilnog društva i o vlastitim politikama i o usklađivanju procesa koje provode zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, te u mnogim slučajevima pruža podršku za savjetovanje. Nadalje,

SlučAJ 4 Mogućnosti procesa pristupanja EU-u

120


EU također nudi različite modele i iskustva o građanskom sudjelovanju koji se mogu primijeniti u zemljama regije zapadnog Balkana;

� susljedno tome, također možemo spomenuti da za mnoge zemlje u regiji snažna politička opredijeljenost za integraciju s EU-om znači da će vlade vjerojatnije pozdraviti sudjelovanje u procesima donošenja odluka ako ih EU izričito potiče;

� vlade prepoznaju da u mnogim područjima koja se odnose na pridruživanje EU-a organizacije civilnog društva mogu donijeti mnogo dodane vrijednosti procesu preformulacije politike. Na primjer, one priznaju da su mnogi OCD-i, posebice oni koji rade na nacionalnoj razini dobro umreženi s Europom i često imaju vrlo značajna EU-iskustva.

Tijekom 2010./11., skupina istaknutih hrvatskih udruga koje se bave sigurnošću i ljudskim pravima pokazala je veliku vrijednost koju građansko sudjelovanje može ponuditi u preformulaciji politika zemlje. Dana 16. veljače 2011. tih 15 nevladinih organizacija izdalo je zajedničko mišljenje o spremnost Republike Hrvatske na zatvaranje pregovora u 23. poglavlju Pravne stečevine - Pravosuđe i temeljna prava. To izvješće o ‘’mišljenju’’ je pažljivo istraženo, izrađen je na temelju njega plan koji su javno, na kooperativan način, predstavile organizacije civilnog društva. Iz njega je mogućnost mnogo toga naučiti, kako u pogledu sadržaja političkog doprinosa tako i u pogledu načina ostvarenja doprinosa. Sljedeće istaknute točke nastoje naglasiti te ključne lekcije.

U odnosu na bit doprinosa organizacija civilnog društva, ima izvrsnih momenata iz kojih se može učiti:

� okvir za zagovaranje koalicije OCD-a slijedi proces screeninga hrvatskog zakonodavstva za usklađivanje s normama Europske unije (u ovom slučaju, pitanja obuhvaćena 23. poglavljem pravne stečevine), kao i pitanja istaknuta u EU-izvješćima o napretku u pristupnom procesu Hrvatske. To znači da pripadnici dionika koriste uobičajene okvire, a to omogućuje OCD-ima da svoje “točke dnevnog reda” stave uz vladine umjesto da predlažu konkurentne stavke;

� OCD-i su proveli veliko ispitivanje nacrta/novog zakona i proveli paralelno istraživanje, a svoje nalaze planiraju objaviti kao objektivno ‘’izvješće iz sjene’’ nasuprot formalnom vladinim izvješću. Na taj način oni odvajaju objavljivanje svojih istraživanja od zagovaranja svojih stavova i preporuka,

� preporuke OCD-a su jasne i jednostavno ih je pratiti, a ograničene su na 10 raspravljenih prioriteta, što osigurava da poruka OCD-a bude usmjerena a preporuke izvedive;


121


� budući da se taj proces odnosi na pristup EU-u, OCD-i su dali svoja izvješća na hrvatskom i engleskom jeziku, tako ih čineći dostupnima svim pripadnicima dionika.

U smislu procesa ove vježbe sudjelovanja, OCD-i su pokazali neke korisne prakse:

� 15 organizacija civilnog društva usred procesa političkog utjecaja namjerno se organiziralo na neformalan način. Što znači da je ‘’koalicija’’ neformalni jedan i jedan koji su združeni za ‘’jednokratnu svrhu’’. Na taj način OCD-i štede vrijeme i sredstava koje se inače mogu koristiti za ‘’formaliziranje’’ procesa. Kalo što je jedan od članova primijetio, ‘’nevladine organizacije u Hrvatskoj pate od umora formalnih mreža i previše drugih poslova da bi trošile resurse na izgradnju novih mehanizama’’;

� 15 OCD-a ima jak, u javnosti zabilježen trag o ostvarivanju svojih pojedinačnih misija i većina ima priznato članstvo, što znači da zajedno imaju kredibilitet i legitimitet među dionicima;

� članovi koalicije poduzeli su brzo mapiranje dionika i razradili popis specifičnih ciljeva za njihovo zastupanje u tim pitanjima;

� dan je prioritet jasnoj podjeli zadataka i prikladnom korištenju relevantnih specijalnosti među skupinama (npr. u pogledu pravne analize, odnosa s javnošću i sl.);

� slično ‘’strategijama bumeranga’’ spomenutim u 3. poglavlju ovog priručnika, OCD-i su se posebno usmjerili na dionike vezane za EU (delegacija EU-a, Veleposlanstva država članica EU-a, i sama Europska komisija) kako bi promovirali svoju poruku vladi kroz te kanale.

U vrijeme sastavljanja ovog priručnika, rezultati ovog sudjelovanja još nisu očiti, ali čitatelje želimo potaknuti da posjete web-stranice nevladinih udruga u Hrvatskoj kako bi saznali više i preuzeli odgovarajuće dokumente (dostupno na hrvatskom i engleskom jeziku): Centar za mirovne studije - www.cms.hr

123

Alati

kako se služiti alatima

Napominjemo da ovo nije sveobuhvatan skup neophodnih alata za pomoć građanskom sudjelovanju, nego dopunski i dodatni alat uz one koji su već dostupni OCD-ima. Drugim riječima, ovaj dodatak nije pregled svih alata koji su objavljen negdje drugdje. Stoga, kako bi im ovaj priručnik bio što korisniji, čitateljima zdušno preporučujemo da ostvare pristup dokumentima objavljenim drugdje, osobito onima dostupnim na web-portalima navedenim na kraju ovog priručnika, kao i onima iz drugih TACSO-ovih priručnika:

‘’Zagovaranje i lobiranje u svrhu društvenih promjena’’

‘’Menadžment za organizacije civilnog društva - Praktični alati za analizu organizacijskog razvoja’’

Alati navedeni na sljedećim stranicama su podijeljeni u dvije vrste. Prvo, niz podsjetnika i metoda za pomoć u pripremi aktivnosti u podupiranju građanskog sudjelovanja, i drugo, nekoliko predložaka i vježbi s objašnjenjima.

124


Podsjetnici i metodologije

1. Pokazatelji omjera troška∕dobrobiti iz građanskog sudjelovanja

Irvin i Stansbury predlažu da se uvjeti koji mogu olakšati ili spriječiti građansko sudjelovanje analiziraju uz pomoću pokazatelja za mjerenje potencijalnog troška i dobrobiti iz sudjelovanja. Za organizacije civilnog društva koje planiraju podupirati sudjelovanje i intervencije u bilo kojem području politike može biti korisno da provjere uvjete za sudjelovanje prema pokazateljima u sljedećoj tablici:

Uvjete koji vjerojatno pogoduju sudjelovanju Uvjeti koji vjerojatno ometaju sudjelovanje

Pokazatelji niskog troška

� Zajednica iza sebe ima povijest davanja volontera voljnih za rad na projektima

� Ključni pripadnici dionika geografski nisu suviše raspršeni pa se mogu lako susretati

� Zajednica ima takvu razinu prihoda da može nadoknaditi vrijeme provedeno na sastancima itd.

� Zajednica je homogena pa je vjerojatno da brzo dolazi do sporazumne odluke

� Problem nema previše tehničku stranu pa ga je lako razumjeti i istraživati

Pokazatelji visokog troška

� Popustljiva zajednica koja krzma pred uključivanjem u ono što smatra da je vladin posao

� Velika regija s raspršenim stanovništvom � Mnoge konkurentne interesne skupine � Nizak prihod zajednice koja ima i drugih

gospodarskih prioriteta � Tema je vrlo složena i zahtijeva znatnu

tehničku stručnost � Pitanje zajednica ne smatra problemom

Pokazatelji visoke dobrobiti

� Problem je u zastoju i ne može se rješavati bez mandata građana

� Neprijateljski stav prema vladinim entitetima je jak, pa javne ustanove trebaju potvrdu zajednice da bi se provela politika

� Članovi zajednice spremni i sposobni služiti formalno kao predstavnici

� Facilitatori grupe s vjerodostojnih pozicija

Pokazatelji niske dobrobiti

� Zajednica nije neprijateljski raspoloženi prema vladinim subjektima

� Prethodna politika provedena je uspješno i uvjerljivo

� Stanovništvo je vrlo mnogobrojno i teško je na njega utjecati

� Predstavnici zajednice nisu smatrani nadležnima

� Odluke građana vjerojatno će biti iste kao i vladine

Alati

125

Alati

2. Kriteriji za utvrđivanje predmeta za potporu sudjelovanu na lokalnoj razini

(Primjer iz Slovačke - Chuck Hirt, Građanska mreža, 2001.)

Niz kriterija treba uzeti u obzir pri odabiru područja za intervenciju u potpori građanskom sudjelovanju na lokalnoj razini. Neće se svi od ovih kriterija primjenjivati u svakoj situaciji, ali sposobnost da se najveći broj njih maksimalizira bila bi optimalna. Razmotrite ovaj popis mogućnosti prije nego što odaberete predmet. Predmet treba:

� dati rezultat u stvarnom poboljšanju života ljudi;

� dati ljudima osjećaj moći pa stoga mijenjati odnose temeljene na moći;

� biti vrijedan truda i imati dostižno rješenje;

� biti na širokom području prisutan i duboko osjećan;

� biti jednostavan za razumijevanje;

� imati jasan cilj;

� imati jasan vremenski okvir koji funkcionira;

� biti nepristran i graditi vodstvo;

� pripremiti organizaciju za sljedeću kampanju;

� biti u skladu s vrijednostima i vizijom organizacije;

� razviti strateški plan;

� uključuju taktike i akcije.

126


Kako se njime služiti?

� ako radite sa skupinom, objasnite im cilj vježbe;

� opišite u jednoj rečenici politiku koju ćete ocjenjivati. Opis politike: _______________________________________________________________________

� zatim se dogovorite o tome gdje je u procesu političkog razvoja ta politika, postavljanjem a u odgovarajući okvir.

3. Podsjetnik za ocjenjivanje procesa politike

Što je to?

Ocjenjivanje procesa politike je tehnika u kojoj je politika u procesu razvoja.

Tko se njome služi?

Pojedinac ili skupina.

Zašto se njome služi?

Radi planiranja tijeka akcije u zagovaranju promjene temeljene na tome gdje se politika u procesu razvoja nalazi.

Faza razvoja

Identificiranje problema i postavljanje plana:

Faza u kojoj su problemi politike definirani i plan postavljen.

Oblikovanje politike:

Faza u kojoj su politike stvorene ili promijenjene.

Usvajanje:

Faza u kojoj je politika donesena ili je stupila na snagu.

Provedba politike:

Uključuje postupke i mehanizme kojima su politike uvedene u praksu.

Evaluacija politike:

Posljednja faza procesa zdravog vođenja politike obuhvaća praćenje, analizu, kritiku i ocjenu postojećih ili predloženih politika

127

Alati

4. Pitanja za razmatranje pri formuliranju regulatornog okvira građanskog sudjelovanja

Popis općih pitanja za razmatranje s obzirom na regulatorne okvire građanskog sudjelovanja:

� kakva su savjetovanja izvediva, s obzirom na okolnosti (informacija, konzultacija, aktivno sudjelovanje)?

� treba li instrument koji uređuju javne rasprave biti pravno obvezivi (zakonom ili drugim općim propisom), ili bi “mekši” instrument, kao što je kodeks, bolje poslužio svrsi?

� treba li se obveza javnog savjetovanja odnositi samo na zakone, ili također druge opće akte, ili bilo koji dokument javne politike?

� treba li se obveza javnog savjetovanja odnositi na izvršna tijela (savjetovanje tijekom procesa izrade - ex ante konzultacije) ili na zakonodavna tijela (savjetovanje nakon što je nacrt podnesen parlamentu, ex post konzultacije), ili oboje?

� treba li se obveza savjetovanja odnositi samo na državna tijela ili obuhvaćati i lokalnu upravu?

� tko je druga strana u savjetovanjima: građani, razni oblici organizacija civilnog društva i korporacije? Ili samo građani i organizacije civilnog društva, uključujući i udruge poslodavaca?

� je li potrebno i opravdano uvođenje minimalnog i šireg opsega savjetovanja (kao Bosna i Hercegovina) s različitim rokovima?

� je li potrebno i opravdano odrediti iznimke u obvezi javnog savjetovanja?

� koje će se sankcije u slučaju povrede obveze savjetovanja primjereno odraziti na pravnu prirodu odabranog instrumenta za upravljanje sudjelovanjem u javnosti?

128


5. Podsjetnik za bitne elemente učinkovite komunikacije

Bitni elementi su niz od deset koraka koje svaka organizacija treba razmotriti kada razvija komunikacijske strategije. Njihovo rješavanju daje nam preciznu sliku tko smo, što imamo reći svijetu, na koga želimo utjecati i kako ćemo to učiniti - danas, te u mjesecima i godinama koje dolaze.

Pregled: Kako smo komunicirali u prošlosti? Koliko učinkovito je to bilo? Kako nas naša publika doživljava?

Cilj: Što želimo da postigne naša komunikacija? Jesu li naši ciljevi SMART?

Publika: Tko je naša publika? Imamo li primarnu i sekundarnu publiku? Koje informacije im trebaju da bi djelovati po našoj poruci?

Poruka: Što je naša poruka? Imamo li jednu poruku za više publika ili više poruka za više publika?

Koš: Kakve komunikacijske “proizvode” naša poruka najbolje hvata i isporučuje?

Kanali: Kojim se kanalima služimo za promicanje i širenje svojih proizvoda?

Resursi: Kakva proračunska sredstva za to imamo? Hoće li se to u budućnosti promijeniti? Kakve komunikacijske vještine i hardver imamo?

Vrijeme: Što nam je vremenska odrednica? Bi li strategija po vremenskim fazama bila najprikladnija? Do kakvih bi posebnih događanja ili prilika moglo doći? Da li rad (ili budući rad) organizacija ili ministarstava sličnog razmišljanja predstavlja prilike?

Zaštitni znak: Jesu li svi naši komunikacijski proizvodi “brendirani”? Kako možemo pouzdano emitirati pravu poruku?

Mehanizmi povratne informacije: Kako ćemo znati kada je naša komunikacijska strategija 100 posto uspješna? Što će se promijeniti? Kako možemo procijeniti koristimo li prave alate, bilo temeljem proračunskih sredstva ili vremenski, te jesmo li ostvarili utjecaj?

(*) iz “The RM Knowledge Translation Toolkit: A Resource for Researchers”. IDRC, 2008.

129

Alati

6. Savjeti za održavanje javne rasprave:

� Javna rasprava treba biti otvorena za sve zainteresirane građane∕građanke;

� Javnu raspravu treba unaprijed naširoko razglasiti;

� Javna promidžba također educira javnost o predmetu rasprave;

� Rasprava se održava u vrijeme i na mjestu koji odgovaraju građankama i građanima koji žele doći;

� Lokalne vlasti i donositelji odluka su prisutni i spremni slušati;

� Rasprava obično počinje kratkim prikazom visokog gradskog dužnosnika o danom području ili predloženoj akciji koja se razmatra. Rasprava je zatim otvorena za komentare građana. Zapamtite, “rasprava” je organizirana kako bi se čula gledišta građana, ne da građani čuju javne dužnosnike, dakle, početna izlaganja moraju biti kratka;

� Korisno je imati profesionalnog voditelja-facilitatora koji će raspravu moderirati, paziti na vremensko ograničenje i podsjećati sudionike na temeljna pravila;

� Svatko tko se upiše dobiva priliku govoriti, ali su govornici ograničeni određenim vremenom (često na tri minute);

� Javni dužnosnik pažljivo sluša, ali ne odgovara kad su na redu govornici;

� Na kraju rasprave, voditelj zahvaljuje građanima i građankama na njihovim komentarima. Rasprava može završiti na tome, ili odgovorni dužnosnik može ukratko rezimirati što će uslijediti;

� Izvješće o raspravi daje se na uvid javnosti i šalje medijima. Autori izvješća trebaju paziti da odgovore na pitanja koja se u javnoj raspravi postave.

130


7. Podsjetnik za uspostavu i vođenje skupina za savjetovanje građana

Obično lokalna uprava uspostavlja ‘SSG’ ili sličan mehanizam, međutim, za lokalne je vlasti uobičajeno da traže savjet i podršku od organizacija civilnog društva u tom procesu. Članovi SSG-a stoga trebaju biti svjesni kako rad skupine učiniti učinkovitim. Dakle, ovaj je popis podijeljen u dva dijela: aktivnosti za lokalne vlasti, i aktivnosti za članove SSG-a.

Na strani lokalne vlasti, pisni mandat treba sadržavati:

� Naziv i svrhu savjetodavnog tijela;

� Članstvo i kako je ono odabrano ili imenovano te trajanje službe;

� Proizvod tj. ono što se od tijela očekuje da objavi (npr. periodična izvješća o napretku, završna izvješća itd.);

� Ovlasti skupine - dati grupi na znanje kakav utjecaj može očekivati u područjima svoje odgovornosti;

� Vremenski okvir - je l trajno ili privremeno, a ako je privremeno, razdoblje rada te koliko često se očekuje da se tijelo sastaje;

� Resursi - npr. podrška upravne agencije ili agencija, dokumenti koji će biti dostupni, troškovi (ako ih treba osigurati), mjesto sastanka i sl.;

� Odnos s medijima i pitanja povjerljivosti i sukoba interesa.

Članovi SSG-a svakako trebaju:

� Suglasiti se i usvojiti sve relevantne podzakonske akte i procedure predložene od strane lokalnih vlasti;

� Pripremiti plan rada i dobiti za njega odobrenje lokalne vlasti;

� Redovito ocjenjivati rada SSG-a;

� Tražiti svoje sudjelovanje u procesu stvaranja proračuna ako je relevantan za rad SSG-a;

� Redovito se susretati i razmjenjivati ideje s lokalno izabranim dužnosnicima i službenicima;

� Kada je to prikladno, pozvati izabrane dužnosnika i službenike na sastanaka SSG-a;

� Imenovati ‘’predsjedavajućeg’’ ili zastupnika koji može govoriti u ime SSG-a i držati prezentacije;

� Raditi na otvoren i transparentan način - a zapisnike sastanaka učiniti dostupnima;

� Tražiti od lokalnih vlasti dokumente i druge materijale koji vam mogu biti potrebni;

� Educirati u relevantnim pitanjima;

� Dobiti ulazne informacije iz javnosti i učiniti vaš rad javno poznatim.

131

Alati

8. Konzultacije na kavi

Metoda ‘’savjetovanja na kavi’’ omogućuje da velika skupina ljudi raspravlja o pitanjima na neformalan i kreativan način. To se događa jer su ljudi u opuštenom ozračju kafićkog tipa u kojem mogu razgovarati u malim grupama i kretati se između skupina, upoznati nove ljude i dobiti svježu perspektivu.

Kada koristiti ovu metodu:

� Kada želite doći na ideje i razmijeniti znanja;

� Kada želite uključiti ljude u živu raspravu;

� Kada želite istražiti različite moguće strategije;

� Kada želite produbiti odnose i zajedništvo nekog rada postojeće skupine;

� Kada želite uključiti skupinu od preko 12 ljudi.

Kada ne koristiti ovu metodu:

� Kada idete prema već određenom rješenju ili odgovoru;

� Kada želite prenijeti informacije ljudima, a ne čuti informacije od njih;

� Kada želite napraviti detaljan plan provedbe ili aktivnosti;

� Kada imate manje od 12 osoba.

Planiranje kave:

� Razjasnite razlog zbog kojeg želite zbližiti ljude. U idealnom slučaju, uključite neke sudionike u planiranje događanja i odlučivanje o pitanjima koja će se raspravljati;

� Provjerite je li odabrano mjesto dostupno invalidskim kolicima, a trebate li bilo kakvo prevođenje;

� Razmislite o nazivu za događanje u kafiću - na primjer ‘’Kafić kojem nije svejedno’’ ili ‘’Kava koji spaja’’;

� Izradite pozivnice za svoj događanje u kafiću, tražeći ljude da utvrde ako ima kakvih posebnih zahtjeva;

� Planirajte kako stvoriti gostoljubivi prostor: razmislite o puštanju lagane glazbe dok ljudi dolaze; Razmislite o banneru s nazivom kafića; Uredite male stolove sa stolicama za po najviše šest osoba; Razmislite o pokrivanju stola šarenim stolnjakom, podmetačima i posudama s cvijećem; Stavite za svaki stol ‘’meni’’ s popisom pitanja o kojima želite da skupina razgovara;

� Pronađite i oblikujte snažna pitanja koja su sudionicima važna.

132


Pitanja trebaju biti:

� Jednostavna i jasna;

� Izazovna za promišljanje;

� Poticajna;

� Otvorena za nove mogućnosti.

Zatvaranje

Kada su svi ‘’gosti’’ govorili, možete cijeloj skupini postaviti pitanja kao što su:

� Što se ovdje izlazi na površinu?

� Kada bi bio samo jedan glas u sobi, što bi on rekao?

� Koja dublja pitanja se javljaju nakon ovog razgovora?

� Uočavamo li da postoje obrasci i na što ti obrasci ukazuju, ili o čemu nas oni informiraju?

� Što shvaćamo i znamo kao rezultat ovog razgovora?

Možete bilježiti te misli kao natuknice na papirne predloške.

Nakon događanja

Vrlo je bitno ispišete komentare sa ‘’stolnjaka’’ i pošaljete ih svim sudionicima, kao zapis događaja, ističući zaokružene glavne odrednice. Možete prepisati črčkarije, bilješke i misli sa ‘’stolnjaka’’, ili ih fotografirati u punom sjaju njihove neurednosti, skenirati ih u dokument i poslati ljudima na daljnje komentare.

Više informacija na www.theworldcafe.com

Alati

133

Alati

9. Primjer programa radionice stvaranja “vizije’’ zajednice

Radionica stvaranja vizije u selu Campbellsport

Knjižnica sela Campbellsporta

ponedjeljak 25. listopad 2004.

Dnevni red:

od 18:00 do 19:00 Uvod Pregled sadržaja Temeljna pravila Vježba dobrodošlice - Uparivanje ljudi za stolovima. Ako je netko sa supružnikom, pronaći nekog drugog. Svaki par vodi razgovor međusobno postavljajući pitanja koja ste vi dali. Svaka osoba ima jednu minutu da predstavi osobu s kojom je u paru ostalima u skupini. Pregled dnevnog reda i devet elemenata sveobuhvatnog plana

od 19:00 do 20:00 Što ljudi žele sačuvati u zajednici? Rad u skupinama

Skupina A Opišite zašto je osnovano selo Campbellsport Opišite kako se ono od tada promijenilo.Prepoznajte značajne događaje i trendove koji su se dogodili u za-jednici.

Skupina B Kako želite da Campbellsport izgleda u budućnosti? Koja bi se područja trebala razviti? Koja bi se područja trebali zaštiti? Navedite tri mjesta na koja želite povesti posjetitelja iz drugog grada. Navedite tri mjesta na koja biste izbjegli povesti posjetitelja iz drugog grada.

134


Navedite tri mjesta koja smatrate “javnim mjestima”, to jest, mjesta gdje se ljudi mogu negdje slobodno sastajati radi raspravljanja pitanja zajednice. Navedite tri značajke, prirodne ili ljudska djela, koje čine selo Campbellsport posebnim i jedinstvenim.

Obje skupine Razgovarajte o odgovorima na ta pitanja i izjavama. Tijekom tog razgovora, odgovorite na sljedeće: Što želite očuvati u Campbellsportu? Koje su osnovne vrijednosti ove zajednice? Na što bi se bilo vrijedno obvezati u sljedećih deset do dvadeset godina? Koje riječi želiš da tvoji unuci koristite u opisivanju ove zajednice? Što se to nalazi samo u našoj zajednici i ne može se naći nigdje drugdje?

od 20:00 do 21:00 Što ljudi žele promijeniti ili stvoriti u zajednici?

Imat ćemo brainstorming da dođemo do ideja što u Campbellsportu želimo promijeniti ili stvoriti u sljedećih pet, deset ili dvadeset godina.

od 21:00 do 22:00 Razvijte viziju za selo Campbellsport

Koristeći odgovore iz obje prethodne cjeline, ljudi će za svakim stolom u dvije do tri rečenice pisati o zajednici i njezinoj budućnosti. Nakon petnaest minuta podijelit će svoje rečenice jedni s drugima.

Podijelit ćemo sobu u dvije skupine. Svaka će preuzeti zadatak čitave skupine i razraditi na papirnatom predlošku drugu izjavu o viziji. Dvije će se skupine zatim spojiti i razraditi konačnu izjavu o viziji.

135

Alati

10. Upravljanje raspravama fokusnih skupina

Priprema za raspravu fokusne skupine:

� odredite glavni cilj sastanka;

� pažljivo razradite pet do šest pitanja (vidi niže);

� planirajte svoju sjednicu (vidi niže):

� zovite potencijalne članove da dođu na sastanak. Pošaljite im poziv s predloženim programom, terminima rada u skupini te popis pitanja o kojima će skupine raspravljati. Planirajte dostaviti izvješće rada u skupini svakom članu i recite im da će to učiniti;

� oko tri dana prije susreta, pozovite svakog člana i podsjetite na dolazak.

Razrada pitanja

� razradite pet do šest pitanja - sjednica treba trajati od jednog sata do sati i pol - za to vrijeme može se pitati najviše pet ili šest pitanja;

� uvijek prvi pitajte sebe koji problem ili potreba će se rješavati informacijama prikupljenim tijekom sjednice, primjerice, ispitat će se hoće li nova usluga ili ideja funkcionirati, bolje će se shvatiti kako i zašto je neki dio politike doživio neuspjeh i sl.;

� osim glavnih pitanja, sastavite nekoliko dodatnih pitanja za pomoć u dobivanju odgovora ako skupina ‘’zapne’’ na nekom od pitanja. Međutim, pazite da ne pitate ‘’vodeća’’ pitanja.

Planiranje sjednice

� raspored - planski sastanci u trajanju 1 do 1,5 sata. Pripazite da budu u vrijeme pogodno za sudionike, možda u vrijeme pauze za ručak ili na kraju radnog dana;

� prostor i osvježenje - sjednicu održite u konferencijsku dvoranu, ili drugom prostoru s odgovarajućim protokom zraka i rasvjetom. Rasporedite stolice tako da se svi članovi mogu međusobno vidjeti. Pripremite kartice s imenima članove ako se ne poznaju. Osigurajte osvježenje, osobito lunch-pakete ako se sjednica održava u vrijeme ručka;

� osnovna pravila - Iznimno je važno da svi članovi sudjeluju kolikogod je moguće, ipak, sjednica se odvija dok se javljaju korisne informacije. Budući da je često jednokratna, korisno je imati nekoliko kratkih, osnovnih pravila kojima se održava sudjelovanje, no činite to usmjereno. Razmislite o sljedeća tri osnovna pravila: a) zadržite usmjerenost, tako da bilo kakvi ‘’zalutali’’ odgovori budu prekinuti, b) održavajte tenziju, d) pazite na to da svaki sudionik ima jednake mogućnosti govoriti, i c) zatvarajte pitanja;

136


� dnevni red - Razmislite o sljedećem dnevnom redu: dobrodošlica, pregled dnevnog reda, pregled cilja sastanka, pregled osnovnih pravila, upoznavanja, pitanja i odgovori, završetak;

� članstvo - Fokusne grupe obično imaju šest do deset članova donekle slične prirode, npr. slične dobi, statusa u programu itd. Odaberite članove za koji se čini da će htjeti sudjelovati i promišljati. Pokušajte odabrati članove koji se međusobno ne poznaju;

� planirajte snimiti sjednicu bilo na zvučni zapis bilo video-zapisom. Ne računajte na svoje pamćenje. Ako pak to nije izvedivo, uključite pomoćnog moderatora koji će praviti bilješke. Ne zaboravite uvijek dobiti dozvolu sudionika prije početka snimanja.

Moderiranje sjednice

� glavni je cilj moderiranja prikupiti korisne informacije za predmet sjednice;

� predstavite sebe i pomoćnog voditelja, ako ga imate;

� objasnite način snimanja sjednice;

� provedite dnevni red - (vidi “dnevni red” gore);

� pažljivo artikulirajte svako pitanje prije nego što će se njime baviti skupina. Dopustite skupini nekoliko minuta da svaki član pažljivo snimi svoj odgovor. Zatim moderirajte raspravu oko odgovora na svako pitanje, jedno po jedno;

� nakon što je na svako pitanje odgovoreno, pažljivo se osvrnite sažetkom na ono što ste čuli (onaj tko zapisuje bilješke može to učiniti);

� osigurajte i ravnomjerno sudjelovanje. Ako jedna ili dvije osobe dominiraju, pozovite ostale. Razmislite o tehnici okruglog stola, redoslijedu po krugu u jednom smjeru, dajući svakoj osobi minutu za odgovor na pitanje. Ako se dominacija pojedinaca nastavi, napomenite to skupini i pitajte imaju li ideje kako se može ojačati ravnomjernost sudjelovanja;

� zatvaranje sjednice - Recite sudionicima da će dobiti izvješća sačinjena na temelju odgovora, zahvalite im za dolazak i završite susret.

Odmah nakon sjednice

� provjerite je li magnetofon, ako se koristi, radio tijekom sjednice;

� napravite bilo kakvu zabilješku na pisanim bilješkama, tj. riješite moguća nečitljiva mjesta, provjerite brojeve stranica, dopunite bilješke koje nemaju smisla!

� zapišite svako zapažanje sa sjednice. Na primjer, gdje je bila sjednica i kada, kolika je bila ravnomjernost sudjelovanja u grupi? Je li bilo iznenađenja tijekom sjednice? Je li se magnetofon zaustavljao?

Alati

137

Alati

11. Korištenje tehnike nominalne grupe

Korištenje ove metode za prikupljaje informacija i stavova trebat će vam u sljedećim slučajevima:

� Organizacija i upoznavanje: Plenarna skupina podijeljena je u male grupe od pet do devet osoba koje su oko stolova. Kod svakog je stola jedan do dvoje članova osoblja, manji ili veći listovi papira, nekoliko kartica za označivanje i flomasteri. Upoznavanje počinje;

� Pitanja: Jedno ili dva pitanja (vrlo pažljivo unaprijed oblikovana) postavljaju se plenarnoj skupini i daju za svaki stol. Pitanja moraju biti određena a ne općenita, te oblikovana tako da izvuku konkretne ideje. Primjeri: a) koje posebne mjere možemo poduzeti da naša stambena četvrt bude ugodnije mjesto za život? b) koji se resursi mogu koristiti za postizanje toga cilja?

� Ideje: Sudionici (pojedinci ili parovi) dobivaju 10 do 15 minuta da daju odgovor na pitanje i da ga zapišu na papir. Voditelj male grupe pita svakog sudionika, jednog po jednog, što misli, pa zapisuje na papir (jedan pomoćnik može preuzeti zadatak zapisivanja).Sudionici se ne trebaju držati isključivo inicijalne ideje koju su zapisali ako diskusija potakne druge misli;

� Razgovor i razumijevanje: Grupa raspravlja o svakom segmentu dok ne postigne potpuno razumijevanje ideje i dok to ne bude zabilježeno u najjasnijoj formulaciji. Svatko može sudjelovati u ovom postupku, no voditelj bi trebao ubrzati odvijanje;

� Odabir i bodovanje ideja: Svaki sudionik u maloj grupi treba odabrati i poredati određen broj ideja, recimo pet, prema svojem mišljenju, pa ih zapisati na kartice, svaku zasebno. Zatim bodujte ideje po redoslijedu važnosti, upisujući 5 za najviše mjesto a 1 za najniže. Svaka kartica treba sadržati jednu ideju i jedan broj;

� Rezultat: Kartice se sakupljaju a rezultati s zbrajaju da se dobije redoslijed važnosti različitih ideja. Bilo koji član grupe može pratiti proces zbrajanja rezultata. Za svako pitanje je izabrano četiri ili pet ideja (voditelji trebaju ocijeniti s kojim će brojem biti prikladan prekid) s najviše bodova, tako da grupa može raspravljati o opravdanosti;

� Uspostavljanje konsenzusa: Grupa tada raspravlja o odabranim idejama. To može dovesti do preinake na ljestvici, ako grupa nije zadovoljna s početnim redoslijedom važnosti zbog novih informacija i uvida do kojih je dovela diskusija. To je konačni rezultat koji se dojavljuje plenarnoj sjednici.

� Konsenzus u većoj skupini: Vrijeme određeno za raspravu može u plenarnom skupu rezultirati novim krugom odabiranja i rangiranja na temelju najjače ideje

138


čitave skupine Ako se to dogodi, bit će neophodno napraviti stanovitu sintezu među sličnim idejama s vrha ljestvice, da se smanji njihov broj i izbjegne preklapanje. Korak 8 mogao bi čak odgoditi daljnju sjednicu za sljedeći susret skupine ako je vremena malo. Eventualno se taj zadatak može ostaviti manjoj grupi, kao što je radna skupina ili odbor kojemu je odijeljen posebno taj problem.

139

Alati

12. Bodovna kartica zajednice (BKZ)

‘’Bodovna kartica’’ je participativan, na zajednici temeljen alat za praćenje i procjenu, koji građankama i građanima omogućuje da ocijene kvalitetu javnih usluga kao što su zdravstveni centri, škole, javni prijevoz, voda, sustav odlaganja otpada itd. Uobičajeno je informirati članove zajednice o službama koje su na raspolaganju i njihovim pravima, te tražiti njihovo mišljenje o dostupnosti i kvaliteti tih usluga. Dajući priliku za izravni dijalog između pružatelja usluga i zajednice, proces BKZ-a jača položaj javnosti u izražavanju mišljenja i zahtjevu za poboljšanjem pružane usluge.

Bodovne kartice često koriste lokalne vlasti, često u suradnji s OCD-ima, a također ih OCD-i i neovisno koriste za prikupljanje podataka.

Sljedeći su koraci ključni u provedbi BKZ-a:

� utvrdite predmet i djelokrug procjene (npr. zdravstvena skrb za trudnice u određenom okrugu);

� provedite preliminarna istraživanja glede tekućih ulaznih podataka, prava, stupnja korištenja itd.;

� odredite ljude ili skupine u uzorku područja koji mogu pomoći za lakšu provedbu procesa BKZ-a, kao što su tradicionalni vođe, osoblje nevladinih organizacija i službenici lokalne samouprave;

� vodite kampanju za svjesnost da informirate ljude o svrsi i dobrobitima BKZ-a � uvježbajte facilitatore.

� okupite članove zajednice u jednu ili više fokusnih skupina.Zatražite od svake skupine da identificira pokazatelje izvedbe/kvalitete za dotičnu javnu službu

� zatražite od skupine da boduje svaki pokazatelj i argumentira svoj izbor; � zatražite od skupine da razvije vlastite prijedloge mogućih poboljšanja usluge,

temeljene na kriterijima izvedbe koje su utvrdili.

KoRAK 1 Pripremni rad i istraživanje

KoRAK 2Pomozite članovima zajednice da naprave bodovne kartice

140


Uzorak bodovne kartice zajednice za dom zdravlja

Poka-zatelj br.

Pokazatelji (po redu važnosti)

Rezultat, od 100 bodova

Rezultati nakon 12 mjeseci

1 Stav zaposlenika 202 Plativost usluge 503 Dostupnost lijeka 40

4 Udaljenost doma zdravlja 35

5

Jednaka dostupnost zdravstvenih usluga za sve članove zajed-nice

25

3. Pomozite pružateljima usluga da dobiju bodovne kartice samoprocjene.

� održite brainstorming s pružateljima usluga uključujući i upravu i osoblje za razradu pokazatelja samoprocjene;

� zatražite od pružatelja usluge da boduju svaki pokazatelj i argumentiraju svoj izbor;

� pozovite pružatelje usluge da rasprave i daju prijedloge mogućih rješenja.

4. Sazovite sastanak zajednice i pružatelja usluge:

� uz pomoć facilitatora, svaka fokusna skupina predstavlja svoje bodovne rezultate;

� raspravljaju se razlozi bodovanja;

� pružatelj usluga reagiraju i daju povratnu informaciju;

� svi sudionici raspravljaju i potencijalno se slažu s mogućim rješenjima.

5. Zagovaranje i slijeđenje

� dokumentirajte proces i zabilježite rezultate bodovnih kartica u kratkom, jasnom i lako razumljivom obliku;

� rezultate pošaljite medijima i zajednicama;

� upotrijebite rezultate bodovnih kartica u drugim procesima politike i zagovaranja;

� pobrinite se za uvođenje i slijeđenje odabranih rješenja;

� poduzmite korake za institucionalizaciju procesa, primjerice podupirući organizacije.

� temeljene na zajednici i/ili pružatelje usluga, da ponove vježbu jednom ili dvaput godišnje.

Alati

141

Alati

13. Nove tehnike za potporu građanskom sudjelovanjuSve je više dokaza kako su sljedeće sažete metode krajnje učinkovite u podupiranju građanskog sudjelovanja. Ipak, za učinkovitu primjenu sve one iziskuju osnovni stupanj tehničke stručnosti i iskustva. Stoga OCD-e potičemo da više nauče o tim tehnikama te da rade na razvoju svoje sposobnost primjene alata (sudjelovanjem u formalnoj obuci ili putem mentoriranja) ili pronađu stručnjake koji mogu pomoći kod upotrebe alata. Svaki alat iziskuje poseban priručnik za potpuno tumačenje procesa, prikladnih uvjeta te jakih i slabih strana svake tehnike, stoga ovdje dajemo tek kratak sažetak i smjernice za dalje učenje.Tehnologija otvorenog prostora koristi plenarne krugove i ima nekoliko jednostavnih pravila. Segmentne (breakout) sjednice organiziraju vode i o njima izvještavaju njihovi samoizabrani sudionici. Takvom se tehnikom može maksimalizirati kreativnost, en-ergija, vizija i vodstvo, a podržati ravnopravnost i uključivost. Može se koristiti za određivanje strateškog smjera, planiranje ili pokretanje projekta te razvijanje standarda, kriterija ili odredaba. Može maksimalno ojačati timski rad. Portal www.openspaceworld.org sadrži mnoge praktične savjete i iskustva njezine primjene, na više jezika. Konferencije traženja budućnosti radioničke su konferencije na kojima 40 do 80 ljudi udružuje snage u vizualizaciji željene budućnosti, a zatim oblikuju korake koji će organizaciju onamo dovesti. Ta tehnika koristi pristup ‘’cijelog sustava’’ a naglasak stavlja na rasprave malih, samostalno vođenih skupina. Može se koristiti kada rješenje nekog pitanja ili problema traži promjenu u misiji organizacije, te njezinoj funkciji ili strukturi. Portal www.futuresearch.net daje pregled i primjere te tehnike planiranja i informacije kako naučiti postupak. (Knjige i video-snimke možete nabaviti preko Interneta.)E-sudjelovanje obuhvaća širok raspon posebnih individualnih tehnika, uključujući elektroničku poštu, informacije s web-stranice, elektroničke oglasne ploče, konverzacijske skupine i skupine za vijesti, dijaloške skupine i virtualne zajednice. Pristup niskog troška mogu primijeniti samo oni koji imaju pristup računalu, a koristan je kada je politička zajednica raširena na većem geografskom području, ili kada je važno otvoreno dijeljenje informacija.Aprecijativno ispitivanje usmjereno je na pozitivne aspekte situacije, prilike, jake strane, dokazane sposobnosti i vještine, resurse, pa potvrđuje i cijeni postojeće snage te na njima gradi. Aprecijativno ispitivanje vrlo je učinkovit način da se ljude navede da razmisle o svojim iskazanim sposobnostima umjesto da navode probleme ili izazove i drže se njih. Web-portal http://appreciativeinquiry.case.edu platforma je za praktičare aprecijativnog ispitivanja na kojoj mogu podijeliti saznanja i vještine. Tu su brojni alati, resursi i slučajevi kao pomoć svakome tko primjenjuje taj pristup.Studijski krugovi istražuju neko kritično javno pitanje na demokratski način, analiziraju problem, razvijaju strategije i akcije; na pitanje gledaju s različitih motrišta. Rasprava malih skupina jednakih sudionika često ima facilitatora. Studijski krug ima osam do dvanaest članova koji se redovito susreću tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci. Ova je tehnika posebno korisna kod definiranja problema, klasifikacije vrijednosti i ciljeva, stvaranja opcija te selekcijskih strategija razvoja politike.

142


14. Podsjetnik za pripremu i održavanje prezentacije

ODABIR KOMUNIKACIJKSOG KANALA

U pismenom obliku lakše je:

� predstaviti složene činjenice (uredbe, zakonske akte, izvješća)

� povećati mogućnost za izražavanje negativnih emocija

Usmenim komunikacijom lakše je:

� uvjerljivo koristiti emocije; � usmjeriti pažnju slušatelja; � odgovoriti na izravna pitanja, razriješiti

sukobe i graditi sporazum; � prilagoditi ideje prema reakcijama slušatelja; i � dobiti trenutačnu povratnu informaciju.

Kombinacijom dvaju kanala govornik može koris -titi prednosti oba oblika, ali mora nastojati da se oni međusobno nadopunjuju a ne njome omogućiti proturječja i ometanje pozornosti.

Predaja: Tecite im što ste obećali.

� navedite naslov, ključnu poruku i zahtjev za povratnom informacijom na kraju svakog dijela;

� odaberite informacije ( jednostavne, konkretne, žive);

� organizirajte informacije; � istaknite cilj prezentacije; � predstavite pozitivne argumente; � povremeno napravite sažetak; � analizirajte moguće prigovore.

Zatvaranje: Kažite im što ste im rekli.

� dajte znak za kraj; � sažetak; � zaključak; � zatvaranje (povratak na početak prezentacije/

tvrdnje, završite sa živom, pozitivnom ‘’slikom’’ ili slušateljima objasnite koja su vaša očekivanja);

� poziv na postavljanje pitanja.

IZRADA STRUKTURE PREZENTACIJE

Prilagodba teme prema slušateljima:

� koliko je slušatelja već upoznato s temom prezentacije?

� koliko im je ona važna? � kakva mišljenja i stavove imaju o toj temi? � kakav je opći stav slušatelja?

Otvaranje: Kažite im što ćete im reći.

� pozdravljanje, upoznavanje (s iznenađujućim ili šaljivim izjavama, pričom ili šalom o predmetnoj temi, provokativnim pitanjem ili suprotnim navodom);

� predmet (naslov/predmet vaše prezentacije); � cilj (svrha vaše prezentacije); � isticanje (glavne točke koje ćete pokriti); � vrijeme (duljina trajanja prezentacije); � pitanja (kada publika može pitati).

Odgovaranje na pitanja:

� objasnite da ćete na pitanja odgovarati na kraju prezentacije;

� povremeno prekidajte tijekom prezentacije da publika postavi moguća pitanja;

� dok vam se neka osoba obraća pitanjem, gledajte je u oči i izbjegnite poriv da klimate ili pogledate u stranu;

� ako trebate razmisliti o pitanju, ponovite ga ili parafrazirajte;

� odgovori trebaju biti povezani s onim što se na prezentaciji reklo. Odgovori trebaju biti upućeni svim slušateljima;

� ako je pitanje upućeno neprijateljski ili napadački, ponovite ga prerađena u neutralni ili pozitivni oblik;

� ako odgovor ne znate, to priznajte i obećajte da ćete ga potražiti;

� kada završite s pitanjima, zaključite prezentaciju kratkim sažetkom.

Izvor: Andreja Tonč, ‘’Razvoj vještina NVO-a: Priručnik za prezentaciju i komunikaciju’’, REC, 2005.

Alati

143

Alati

Predlošci i vježbe

Model i objašnjenje SWOT-analizeEvaluacija unutrašnjeg i vanjskog okruženja važan je dio procesa strateškog planiranja. Unutarnji čimbenici okruženja obično se mogu svrstati u snage (engl. strengths, S) ili slabosti (engl. weaknesses, W), a oni organizaciji vanjski mogu se podijeliti kao prilike (engl. opportunities, O) ili opasnosti (engl. threats, T). Takva analiza strateškog okruženja naziva se SWOT-analizom..

Predmet SWOT-analize (ovdje definirajte predmet analize):

Snage (S) Slabosti (W)

Prilike (O) Opasnosti (T)

Unutrašnjičimbenici

Vanjskičimbenici

Pozitivno Negativno

144


Skupine dionikaUloga u političkom pitanju

Utjecaj politike na skupine dionika

Utjecaj dionika na politiku

FazaPriprema

FazaOdluka

FazaProvedba

12345678910

Legenda:N = nepoznato 3 = relativne važnosti1 = bez važnosti 4 = visoke važnosti2 = niske važnosti 5 = presudno

Vježba analize slučaja dionika

Općina Piteşti zalagala se tijekom čitave 2001. godine za oporavak velikog područja u najvećem parku – Obalnom parku. U prvom pokušaju da se potakne građansko sudjelovanje, općinske su vlasti prepoznale koji će dionici biti glavni korisnici pogodnosti parka.

� sportska udruga; � studenti sa sveučilišta smještenog u blizini parka; � udruge stanara iz susjedstva; � roditelji djece koja koriste igralište u tom području; � učenici obližnjih škola; � stariji građani, naročito oni iz Savjetodavne grupe građana; � romske zajednice koji žive u blizini parka; � NVO-i.

Predstavnici dionika pozvani su na razgovor i sudioništvo u fokusnim grupama kako bi dali informacije projektnome timu.(Victoriei 24, 0300 Piteşti, okrug Argeş; tel: 048-626287; osoba za kontakt: Dan Teodorescu, Odjel za baštinu i društvene aktivnosti)

1. Mislite li da ima još dionika za program oporavka Obalnog parka u Piteştiju? 2. Pod pretpostavkom da zastupate interese a) zajednice Roma / b) udruge stanara te četvrti/ c) atletičarskog društva / d) NVO-a ekologa – koje pitanje biste postavili voditelju projekta?

Model analize dionika

145

Alati

Strategije za ublažavanje zapreka sudjelovanju - Model

Prepreke građanskom sudjelovanju

Temeljni uzrok strategije stalnog ublažavanja Strategija ublažavanja

Navedite prepreke građanskom sudjelovanju unutar zajednice /zajednica kojima vaša organizacija civilnog društva služi

Provedite jednostavnu analizu problema da pronađete temeljni(e) uzrok(e) za svaku od ‘’prepreka’’

Razgovarajte i pronađite moguće strategije ublažavanja ili minimalizacije utjecaja tih ‘’prepreka’’

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

Pojmovnik ključnih izraza


147

pojmovnik ključnih izraza


DIONICI su svi akteri iz vlade, civilnoga društva ili privatnog sektora koji imaju udio u interesu bilo u korist bilo protiv vašeg stava ili mišljenja, ili pak su neutralni.

DNEVNI RED ILI PROGRAM je skup pitanja i politika koje sastavlja izvršni dužnosnik, ured, odbor ili vlada koji pokušavaju utjecati na tekuće ili neposredno buduće političke vijesti ili debatu.

GRAĐANSKO OBRAZOVANJE ILI EDUKACIJA je disciplina teorije upravljanja u primjeni na tijelima uprave. Dijelom se zasniva na studiju demokracije te na istraživanju nacionalnog identiteta, uključujući pitanja društvene kohezije i društvene raznolikosti.

IZRADA (NACRTA) je postupak postavljanja konteksta, predmeta i djelokruga nekog dijela politike.

KOMPAKT je naziv za ‘’protokol’’ ili memorandum o sporazumijevanju kojim se rukovode ciljevi i sredstva suradnje i dijaloga između OCD-a i vlade, uobičajeno u upotrebi u Ujedinjenom Kraljevstvu.

KORISNICI su oni dionici koji uživaju izravnu dobrobit proizišlu iz nekog dijela politike, bilo da je odobrena na nacionalnoj ili lokalnoj razini.

ODGOVORNOST je pojam iz etike i područja upravljanja, a ima nekoliko značenja. Često se koristi kao sinonim pojmova kao što su odgovornost, transparentnost, okrivljivost i drugih termina vezanih za očekivanje polaganja računa.

POKAZATELJ je kvantitativni ili kvalitativni čimbenik ili varijabla, jednostavno i pouzdano sredstvo mjerenja postignuća, koje odražava promjene povezane s nekom intervencijom ili pomaže da se ocijeni izvedba čimbenika razvoja.

POLITIKA (POLICY) je skup čimbenika upravljanih ili vođenih u skladu sa zakonom ili prihvaćenim praksama, koju često zastupa vlada, nositelji dominantnih ovlasti ili dionici. Takve čimbenike nije lako mijenjati niti na njih utjecati. Međutim, veći broj politički utjecajnih procesa usmjeren je na takve čimbenike i aktere.

PRAĆENJE I VREDNOVANJE je postupak mjerenja napretka ili aktualnih postignuća ciljeva bilo koje intervencije ili dijela politike.

PROCES POLITIKE niz je koraka za razvoj, odobrenje, primjenu te praćenje i ocjenjivanje nekog dijela politike. Često se naziva ‘’ciklusom javne politike’’.

REPREZENTATIVNA DEMOCRACIJA oblik je vlade zasnovan na načelu da izabrani pojedinac predstavlja narod. Predstavnici oblikuju neovisno vladajuće tijelo (za trajanja jednog mandata) odgovorno za djelovanje u interesu naroda, ali ne kao njihovi proxy

148


predstavnici (i ne nužno uvijek prema njihovim željama), no s dovoljno autoriteta za brzu i odlučnu akciju u promjenjivim okolnostima.

SUDJELOVANJE je stupanj na kojem su građani ili skupina građana uključeni u proces donošenja odluka i dijeljenja odgovornosti za politike koje utječu na njihov život.

TOKENIZAM je praksa davanja dojma o poštenom postupku i o uključivanju raznovrsnih ljudi i pitanja u svoj djelokrug, dok uistinu nije tako.

TRANSPARENTNOST se primjenjuje skupom politika, praksi i procedura koje građankama i građanima omogućuju dostupnost, upotrebljivost, informativnost, razumljivost i čujnost informacije i procesa koji održavaju centri ovlasti (društvo ili organizacije).

UPRAVLJANJE je čin vladanja. Tiče se odluka koje definiraju očekivanja, dodjeljuju ovlasti ili provjeravaju izvedbu. Sastoji se ili od zasebnoga procesa ili dijela procesa upravljanja ili rukovođenja. Tim procesima i sustavima u pravilu upravlja vlada, koja može imati mandat na nacionalnoj, pokrajinskoj ili mjesnoj razini.

ZAGOVARANJE su nenasilne aktivnosti kojima se utječe na politike, prakse i ponašanje. Uključuje lobiranje i druge aktivnosti koje se smatraju nenasilnima i legalnima.

Reference i smjernice za daljnje čitanje

149


reference i smjernice za daljnje čitanje

Arnstein S.R. 1969 A ladder of citizen participation. Journal of American Institute of Planners

Campbell S. et al, 2008, The Knowledge Translation: A ‘Research Matters’ Toolkit: A Resource for Researchers, www.research-matters.net

Konferencija INGO-a Vijeća Europe, Kodeks dobre prakse građanskog sudjelovanja, 2008

Court et al, 2006, Policy Engagement – How Civil Society Can be More Effective, ODI

Dahl, R, 1961, Who Governs?, Yale University Press

Europska građanska inicijativa – www.eic.eu

Europski centar za neprofitno pravo - www.ecnl.org

Gaventa & Barrett, 2008, ‘So What Difference Does It Make - mapping the outcomes of citizens engagement’, IDS working paper

Holdar & Zakharchenko, 2002, Citizen Participation Handbook, Peoples Voice Project Ukraine

Irvin & Stansbury, Citizen Participation in Decision Making - it is worth it?, Jan/Feb 2004, Public Administration Review

Matei & Dinca, 2002, Citizen Participation in Decision Making, RTI (Romania)

Minnesota Waters at www.minnesotawaters.org

Moser C. 1983. Evaluating Community Participation in Urban Development Projects. DPU Working paper no 14.

Tonč, A., 2002, Developing Skills for NGOs: Presentation and Communication, REC, Mađarska - www.rec.org

Transparency International’s ‘Corruption Fighters Toolkit’ (2002)

Bruce L. Smith, 2003, Public Policy and Public Participation Engaging Citizens and Community in the Development of Public Policy, Prepared for Population and Public Health Branch, Atlantic Regional Office, Health Canada

Santosh Raj, 2008, ‘Routes and Barriers to Citizen Governance’, Rowntree Foundation paper

UN Report People Matter: Civic Engagement in Public Governance

UNDP Local Agenda 21

150


Web-stranice s izvorima za građansko sudjelovanje

American Civil Liberties Union (Priručnik za organiziranje studenta)www.aclu.org/students/organizingmanual.htmlIscrpni abecedni pregled uputa kako organizirati skupinu za stvaranje promjene. ACLU ima iza sebe desetljeća iskustva u području građanskoga aktivizma u SAD-u i stranicu posvećenu toj temi u okviru svojeg web-portala.

Centre for Community Changewww.communitychange.org/media.htmlDobar izvor informacija o organiziranju.zajednice, gradnji koalicija, zagovačkim grupama, smještaju, razvoju zajednice i lobiranju. CCC vjeruje da je jaka medijska strategija od ključne važnosti za nevladine organizacije ili organizacije zajednice koje rade za promjenu. Sadrži linkove na povezane stranice.

Civic Practices Network http://www.cpn.org/Stranica s nekoliko eseja o organiziranju zajednice, društvenom kapitalu i urbanoj demokraciji, pruža širok raspon različitih pristupa. Navodi i razne linkove na modele, tehnike, priručnike, sažetke izvješća i centre za obuku. CPN pruža školovanje za aktivno građanstvo, koje je uvijek bilo u središtu demokratskog života i udruživanja, u informacijsko doba.

Civicus www.civicus.orgKorisna stranica koja promiče aktivnu uključenost lokalnih građana u njihove zajednice, gdje god da žive. Posebno je zanimljiv novi portal posvećen ‘’participativnom upravljanju’’, koji ima ulogu facilitatora u širenju znanja i iskustava sudjelovanja diljem svijeta. Posebno preporučljiva stranica zajednice prakse: www.pgexchange.org

Civitas International www.civnet.orgOva organizacija vjeruje da građani moraj učiti o vladanju i kako ono djeluje, kako bi im moglo biti od koristi za bolji učinak demokracije, odabrane dužnosnike činiti odgovornijima i povisiti životni standard svih stanovnika. Stranica sadrži resurse za sve uključene u područje učenja o vladanju, studente, učitelje, roditelje i odvjetnike.

CommunityPlanning.net http://www.communityplanning.netPrivatno vođen web-portal uz potporu niza javnih financijera i privatnih sponzora, nudi čitavu zbirku alata, metodologija i analiza slučajeva planiranja zajednice u praksi. Portal ima izvrsni obuhvatni preglednik metoda s ilustriranim tekstom jednostavnim za čitanje.

151

Communities Online http://www.communities.org.uk/ukco/Mreže zajednice daju mjesto javnosti u kibernetičkom prostoru. Na stranici se nalaze linkovi na razne članke, web-stranice zajednice, i za Ujedinjeno Kraljevstvo i ostatak svijeta.

Community Toolbox http://ctb.lsi.ukans.edu/Stranica daje informacije o alatima za izgradnju zajednice. Njezina je misija promicanje zdravlja i razvoja zajednice povezivanjem ljudi, ideja i resursa.

Institute for Development Studies http://www.ids.ac.uk/ids/particip/Kroz radu Skupine za sudjelovanje, Institut za studije razvoja djeluje kao globalni centar za istraživanja, inovacije i učenje o građanskom sudjelovanju i participativnom pristupu razvoju. Stranice se često ažuriraju dokumentima istraživanja i člancima na razne teme. Također sadrži linkove na druge web-stranice o građanskom sudjelovanju.

International Association for Public Participation http://www.iap2.com/Ovo su web-stranice Međunarodne udruge za javno sudjelovanje. To je udruga članova koji žele promicati i unaprijediti praksu javnog sudjelovanja pojedinaca, vlada, institucija i drugih entiteta koji utječu na javni interes naroda diljem svijeta.

Internet Democracy Project http://www.internetdemocracyproject.org/Internetski demokratski projekt nastoji ojačati sudjelovanje korisnika Interneta diljem svijeta u nevladinim tijelima koja uspostavljaju internetsku politiku. Nastoji zagovarati da se ta tijela pridržavaju načela otvorenog sudjelovanja, javne odgovornosti i ljudskih prava.

Involve (UK) http://www.involve.orgInvolve čine stručnjaci javnog angažiranja, sudjelovanja i dijaloga. Provode istraživanja i daju obuku kako bi građane∕građanke, zajednice i ustanove nadahnuli na pokretanje i udio u visokokvalitetnom procesu javnog sudjelovanja, savjetovanjima i angažiranju u zajednici.

Open Society Institute/Soros Foundation www.soros.org/osi.htmlInstitut Otvoreno društvo radi u području obrazovanja, društvenih i pravnih reformi, daje resurse i mogućnosti umrežavana za ljude iz bivših komunističkih zemalja Istočne i Srednje Europe. Njihov se ured nalazi u Budimpešti, Mađarska. Potražite budimpeštanski link za programe koji se tiču Istočne Europe.


152


Organisation for Economic Co_operation and Developmentwww.oecd.org/pumaKao posebni link, Program za upravljanje javnošću (PUMA) preko OECD-a nudi niz tema koje se tiču službi za upravljanje javnošću. Posebnu pozornost treba obratiti odjeljku o odnosima između vlade i građana, s on-line člancima, izvrsnim dokumentacijskim odjeljkom (s upitnicima) i općim informacijama o uključivanju građana u stvaranje politike te o pružanju usluga građanstvu.

Participatory Budgeting Unit (UK)http://www.participatorybudgeting.org.ukOvaj izvor temeljen na web-stranici vodi jedna NVO iz Manchestera (Velika Britanija) kao potporu javnom sektoru i skupinama zajednice u razvoju procesa participativnog budžetiranja na njihovim lokalnim područjima.

Participation Toolkit http://www.toolkitparticipation.com/Informacije o alatima koji unapređuju građansko sudjelovanje u lokalnoj samoupravi. Tisuće opisanih i analiziranih slučajeva. Stranica predstavlja i članke i linkove s daljnjim referencama.

Pew Centre for Civic Journalism www.pewcenter.org‘’Rasadnik eksperimenata građanskoga novinarstva koji novinarskim organizacijama omogućuje da kreiraju i usavrše načine izvještavanja kako bi potakli uključivanje ljudi u javni život.’’ Ukratko, stranica koja zagovara građanski osviješteno novinarstvo i medije koji podupiru lokalne, osnovne inicijative.

World Bank Institute Websitewww.worldbank.org/wbi/home.html,www.worldbank.org/wbi/sourcebook/sbhome.htmPočetna stranica Instituta Svjetske banke sadrži razne informacije i resurse koji se tiču projekata Svjetske banke, njezinih istraživanja i publikacija, uključujući i ‘knjigu izvora za javno sudjelovanje’’. Osobito ovaj link o sudjelovanju u javnosti daje sažetak znanja i iskustava koja je Svjetska banka stekla pružajući tehničku pomoć narodima i regijama svijeta u razvoju.

REGINALNI PROJEKTNI UREDPotoklinica 16 71 000 Sarajevo, BOSNA I HERCEGOVINA Tel: +387 (0)33 532 757 Web: www.tacso.org E-mail: [email protected]

ALBANIJARr “Donika Kastrioti”, “Kotoni” Business Centre, K-2 Tirana, ALBANIJA Tel: +355 (4) 22 59597 E-mail: [email protected]

BOSNA I HERCEGOVINAKalesijska 14/3 71 000 Sarajevo, BOSNA I HERCEGOVINA Tel: +387 (0)33 656 877 E-mail: [email protected]

HRVATSKAAmruševa 10/1 10000 Zagreb, HRVATSKA Tel: +385 1 484 1737/38/3 E-mail: [email protected]

KOSOVO POD UNSCR-OM 1244/99Fazli Grajqevci 4/a 10000 Priština, KOSOVO pod UNSCR-om 1244/99 Tel: +381 (0)38 220 517 E-mail: [email protected]

BIVŠA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA11. Oktomvri 6/1-3 1000 Skopje, Bivša Jugoslavenska Republika MAKEDONIJA Tel: +389 2 32 25 340 E-mail: [email protected]

CRNA GORADalmatinska 78 20000 Podgorica, CRNA GORATel: +382 20 219 120 E-mail: [email protected]

SRBIJAŠpanskih boraca 24, stan broj 3 11070 Novi Beograd, SRBIJA Tel: + 381 11 212 93 72 E-mail: [email protected]

TURSKA, URED ANKARAGulden Sk. 2/2 Kavaklidere – 06690 Ankara, TURSKA Tel: +90 312 426 44 5 E-mail: [email protected]

TURSKA, URED ISTANBULYenicarsi Caddesi No: 34 34433 Beyoglu Istanbul, TURSKA Tel: +90 212 293 15 45 E-mail: [email protected]

www.tacso.org

Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka gradjana i gradjanki u... ·...

Documents

Transcript of Sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka gradjana i gradjanki u... ·...