STUDIJ TURIZMA: DOPRINOS RASPRAVI O VISOKO−KOLSKOJ … fileSliŁna situacija u svijetu s jedne...

Boris Vukoniæ1

UDK 330.5

Izvorni znanstveni rad

STUDIJ TURIZMA: DOPRINOS RASPRAVI

O VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI U

HRVATSKOJ

SA�ETAK

Razvoj bez znanja, a to znaèi razvoj bez primjerenog obrazovanja,

više nije moguæ u bilo kojem sektoru �ivota, pa niti u turizmu.

Turizam predstavlja jedan od onih gospodarskih sektora koji se

smatraju vitalnim za gospodarsku buduænost zemlje. Nesumnjivo

kvalitetne resurse ne slijedi obrazovanost kadrova, a upravo o

kvaliteti kadrova u turizmu uvelike ovisi ukupni uèinak jer usluga je

vrlo va�na komponenta turistièke ponude svake zemlje.

U tom kontekstu u ovom prilogu autor analizira postojeæu situaciju u

obrazovanju za potrebe turizma, a osobito u visokom školstvu. Vrlo

konfuzna situacija posljedica je nedovoljno jasnih kriterija na kojima

se osniva organizacija obrazovanja na svim njegovim razinama kao i

kompetentnost obrazovnih institucija koje sudjeluju u provedbi ovog

tipa obrazovanja. Nedovoljno poznavanje turizma samo još više

komplicira organizaciju i sadr�aj obrazovanja namijenjenog

kadrovima za potrebe turizma. Iz tog nepoznavanja slijede i druge

negativne posljedice, koje u konaènici završavaju formiranjem

nedovoljno struènih kadrova, koji jednostavno ne mogu biti u stanju

zadovoljiti hrvatske ambicije na podruèju turizma.

219

1 Prof., dr., sc. Boris Vukoniæ , redoviti profesor, Ekonomski fakultet Zagreb

Slièna situacija u svijetu s jedne strane potvrðuje aktualnost ovih

pitanja, a s druge pru�a i mnoštvo ideja kako premostiti postojeæe

teškoæe. Prvi korak u izlazu iz sadašnje situacije svakako je bolje

upoznavanje sa svjetskom situacijom i eventualnim rješenjima koja

se predla�u u svijetu kako bi se visokoškolsko obrazovanje za potrebe

turizma što prije i što kvalitetnije poboljšalo. Autor u tom smislu na

kraju svog priloga daje niz zanimljivih prijedloga od kojih svaki tra�i

detaljniju elaboraciju.

UVOD ili OSOBNE LAMENTACIJE BEZ POSEBNIH

PRETENZIJA

Obièno se kod pisanja nekog rada najlakšim èini napisati uvod ilipredgovor. To je vjerojatno zbog naèina na koji se uobièajilo pisati uuvodima, na primjer, èlanaka ili radova s manjim znanstvenimpretenzijama. U svim drugim prigodama, tekst uvoda, iako ne kaojedinstveni dio izlaganja, prihvaæen je kao dobra moguænost da se veæna poèetku rasprave rezimiraju zakljuèci ili objave znanstvenapolazišta za kasniju raspravu. Rijetki su sluèajevi kao što je ovaj, ukojem autor na poèetku, osloboðen tradicionalistièkih okviraznanstvene metodologije, �eli iskazati neke vlastite opservacije kojena svoj naèin mogu poslu�iti umjesto uvoda u kasniji tekst. Prigoda jeto i za nastojanje da se autor oslobodi nekih vlastitih frustracija «bezposljedica», s velikom �eljom da one postanu frustracija «nekihdrugih».

�iveæi veæ više desetljeæa u hrvatskom visokoškolskom obrazovanjui s njime, nebrojeno sam puta ostajao zapanjen kolièinom neznanjakoje me okru�ivalo, ali i vitalnošæu i beskrupuloznošæu nedovoljnoobrazovanih koji se nevjerojatnom spretnošæu mogu nametnuti nekojsredini pa i cijelom društvu. Snaga tog procesa bila je ne samozaèudna nego i obeshrabrujuæa za onaj obrazovani dio iste sredine,što je najèešæe kod obrazovanih vodilo povlaèenju u sebe, bez �elje za«sukobom argumenata», «prepuštajuæi bojno polje neprijatelju a dabitka nije ni poèela». Èini se da sam i sam podlegao takvoj atmosferi igotovo ne primjeæujuæi došao u fazu da nakon više od èetrdesetgodina aktivnosti u turizmu, od èega najveæi dio u obrazovanju (iznanstveno-istra�ivaèkom radu), posumnjam u vlastitu profesiju itrud koji sam, s brojnim svojim kolegama znanstvenicima inastavnicima, ulo�io u obrazovanje mladih.

220B. VUKONIÆ :Studij turizma: doprinos raspravi o visokoškolskoj nastavi u Hrvatskoj

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 219 - 230 (2003) www.rifin.com

Ipak te pesimistiène uvodne reèenice nisu me obeshrabrile do temjere da barem ne pokušam još jedanput obrazlo�iti razmišljanja ojednom segmentu visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj, kojipostaje iz dana u dan sve va�niji za buduænost naše zemlje. Radi se o«vjeènoj» hrvatskoj temi, o turizmu i obrazovanju za njegove potrebekao va�nom dijelu strategije hrvatskog razvoja..

GDJE SMO U VISOKOŠKOLSKOM OBRAZOVANJU

DANAS ?

Na pitanje postavljeno u naslovu ovog poglavlja pokušat æuodgovoriti «s kraja», odnosno analizom rezultata kojim završava fazaškolovanja: sa zapošljavanjem. Uostalom, zbog toga se mladi iškoluju. Dakle, izmeðu mnogih pitanja iz podruèja obrazovanja,logiènim se meðu prvim postavlja pitanje gdje završavaju onitalentirani i dobro obrazovani mladi ljudi koji su na hrvatskimsveuèilištima stjecali znanja ravna onima u svijetu, obrazovani mladiljudi na koje smo upirali prstom kao na najbolje, obrazovani mladiljudi na koje smo ili, bolje reèeno, na koje æemo tek raèunati. Je limoguæe da su svi takvi, baš svi bez izuzetka, završili u svijetu, a da jekod kuæe ostajala samo «druga liga», koja je jednostavno bilanedovoljno kvalitetno obrazovana da bi mogla upravljatigospodarstvom i suprotstaviti se razvojnim problemima iogranièenjima? Takvih i sliènih pitanja bilo je mo�da najviše upravou turizmu.

Poznajuæi prilike «iznutra», kategorièki tvrdim da to nije tako: niti susvi najbolji otišli iz zemlje, niti je istina da se naši mladi i obrazovaniljudi ne ukljuèuju u hrvatsku privredu. Istina je meðutim da mi o tomenemamo realnih pokazatelja niti primjerenih analiza. Zato i mo�esvatko sa svojih pozicija i u kontekstu vlastitih interesa donositinajèešæe proizvoljne zakljuèke. Nema sumnje da mladi i školovaniljudi odlaze u druge sredine i da tome uvijek i nije razlognemoguænosti zapošljavanja, nego da postoji èitav niz moguæihrazloga. Pitanje koje se najviše politizira jest, naravno, pitanjenjihova broja kao i gospodarskih sektora u kojima je takvozapošljavanje osobito vidljivo. Mislim da je mnogo relevantnijepostaviti pitanje stvarne, odnosno �eljene kvalitete kadrova koji seobrazuju u hrvatskim školama i na sveuèilištima, jednako za potrebedrugih sektora kao i za potrebe turizma.

221B. VUKONIÆ : Studij turizma: doprinos raspravi o visokoškolskoj nastavi u Hrvatskoj


Jedno od moguæih pitanja svakako je i ono koje se odnosi nagospodarske sektore gdje mladi obrazovani kadrovi nalazezaposlenje i koliko je po sektorima to zapošljavanje ravnomjernorasporeðeno.

U ovoj raspravi o visokoškolskom obrazovanju za potrebe hrvatskogturizma mislim da poèetno pitanje koje tra�i ozbiljan odgovor prijebilo kakve daljnje rasprave jest: što zapravo podrazumijevamo podsintagmom «za potrebe turizma» ili, drugim rijeèima, govorimo li svio istom pojmu kad spominjemo izraz «turizam». O odgovoru na topitanje ovisit æe i odgovor na pitanje gdje se zapošljavaju kadrovituristièkog profila, odnosno tzv. turistièki kadrovi. Odgovarajuæi naprvo od ta dva pitanja, treba jasno konstatirati da neki ili, boljereèeno, velika veæina pod pojmom turizma razumije iskljuèivougostiteljstvo i hotelijerstvo, a oni koji su tek malo više upuæeni podtim pojmom razumoju još i turistièko posredovanje. Stoga se,naroèito u javnosti, opæenito turistièkim obrazovanjem smatraobrazovanje ugostiteljskih i hotelijerskih kadrova te kadrova zapotrebe putnièkih agencija. Takva se gledišta, na�alost, provlaèe krozgotovo sve razine školovanja, pa se tako gleda i na visokoškolskoškolovanje. Meðutim, zbog boljeg razumijevanja valja napomenutida se deklarativno na svim razinama spomenutog školovanja gotovou pravilu navodi kako je «turizam znatno više od ugostiteljstva ihotelijerstva», ali nakon toga najèešæe ipak samo ove dvije privrednegrane postaju i ostaju predmet daljnjeg interesa i obrade.

Ugostiteljstvo i hotelijerstvo ne spadaju u «prava» podruèja znanosti,a takvim ih definitivno ne smatra znanstvena javnost. Kada iz togaslijedi zakljuèak da iz tih razloga navedeni sektori i ne trebajuvisokoškolsko specijalizirano školovanje niti takve kadrove, onda jeto posljedica svjesnog ili nesvjesnog neznanja ili u najmanju rukuposljedica «pojednostavljene interpretacije». Nesporazum, naime,proizlazi iz mišljenja da u�e shvaæeni sami sektori ugostiteljstva ihotelijerstva spadaju u znanost, što je vjerojatno proizašlo izosnivanja brojnih visokoškolskih institucija u Hrvatskoj i njihove�elje za prerastanjem u sveuèilišne institucije. Meðutim,visokoškolska i specijalizirana znanja nu�na su i u ugostiteljstvu ihotelijerstvu, i to ona iz u�e struke, ali i iz drugih, naroèitoekonomskih disciplina. Pitanje je meðutim ranga nu�nogobrazovanja koje mo�e biti «vrhunsko» i svakako neophodno, ali dapri tome to ujedno ili automatski ne znaèi nu�nost znanstvenogpristupa, dakle školovanje na sveuèilišnoj razini.



Nema sumnje da ugostiteljstvo i hotelijerstvo pripadaju vještinama, ane znanosti, ali i u vještinama postoje gradacije kao uostalom i uznanosti. Svuda nalazimo izvrsne, ali i prosjeène, pa i slabe. To neovisi samo o školovanju, nego i o mnogo drugih faktora (vlastitimsposobnostima, �ivotnim preferencijama, individualnoj upornosti,sklonosti itd.).

Teško je zapravo razumjeti zbog èega postoji u našoj javnostimišljenje da rang izvrsne visoke škole nije dovoljno visok ili cijenjen.Još su mi u svje�em sjeæanju dogaðaji iz bivše dr�ave kada studentinisu �eljeli primiti diplome «iz hotelijerstva» nego su tra�ili diplomes naznakom «diplomirani ekonomist» što je vjerojatno jedinstvenidogaðaj u svijetu, ali pokazuje – izmeðu ostalog – i stanje duha iprosjek obrazovanosti u našoj sredini. Jedan je od moguæih razloga utadašnjem shvaæanju znaèenja struke, a što smo opæenito o tomemislili kao tadašnja dr�ava najbolje pokazuje ukidanje struènih školai struènih predmeta, što je dovelo do izumiranja pojedinih struka,posebice zanata, ali i stvorilo mišljenje o drugorazrednom znaèenjupojedinih struka

Ako govorimo samo o ugostiteljstvu i hotelijerstvu onda je jasno daovi sektori tra�e i takvu vrstu obrazovanja koje razvija vještinepotrebne za funkcioniranje oba sektora. Mo�e se raspravljati o brojutakvih vještina i njihovom odnosu prema znanstvenim disciplinama,o vrsti škola gdje se mogu ili trebaju stjecati takva znanja, norangiranju takvih škola i sl., ali posve je jasno da se svi takvi sadr�ajitrebaju naæi u programima škola koje obrazuju kadrove za potrebeugostiteljstva i hotelijerstva. Kod toga valja naglasiti dvije stvari.Prije svega, va�no je uspostaviti �eljenu ravnote�u izmeðu nastavnihdisciplina u nastavnim planovima takvih škola jer pretjerivanja ujednom ili drugom pravcu: od studenata stvara «nepotpune» ili«krnje» struènjake. Drugo, èinjenica da u nastavnom planu školepostoji nekoliko sveuèilišnih disciplina nije dovoljna da bi se odmahškola mogla ili (još gore) trebala preimenovati u sveuèilišnuinstituciju (fakultet).

Osim toga, kao što je veæ reèeno, turizam je znatno više od samougostiteljstva i hotelijerstva, pa je zato nezamislivo govoriti okvalitetnim kadrovima zaposlenim u raznim sektorima nu�nim zafunkcioniranje turizma koji nemaju znanja i iz drugih podruèja iznanstvenih disciplina, odnosno da proces obrazovanja kadrova u



drugim podruèjima i disciplinama ne obuhvati i pojedina znanja oturizmu.

Neprilike poèinju kad se suoèimo sa stvarnošæu i zanimanjima kojenalazimo u praksi ugostiteljstva, a naroèito u praksi hotelijerstva.Takva zanimanja nazvana su jednostavno «turistièkim», mada jošnitko nije definirao što su to turistièka zanimanja, ako u to neubrojimo nosaèe prtljage, vodièe, tehnièke pratitelje turistièkihputovanja i još nekoliko zanimanja, kako to sagledava i pravnoformulira hrvatski zakon (Zakon o turistièkoj djelatnosti).Mnogobrojna su zanimanja u sektorima ugostiteljstva i hotelijerstvakoja zahtijevaju ekonomska i pravna znanja i školovanje, odnosnodobro poznavanje stranih jezika. Školovanje takvih kadrova, nenu�no specijaliziranih za rad u turizmu, odvija se pak na onimvisokoškolskim institucijama koje inaèe školuju ekonomske, pravne ifilološke kadrove. Zbog velikog znaèenja koje se u turizmu pridajegospodarskim uèincima turistièkog razvoja, posebno se naglašavava�nost ekonomskih znanja (ne nu�no i ekonomskih kadrova), pa neèudi da su se prvi kadrovi za potrebe turizma regrutirali odekonomista, što je onda logièno navelo upravo visokoškolskeinstitucije ekonomskog profila – ekonomske fakultete – daorganiziraju specijalizirano školovanje kadrova za potrebe turizma.

Ako pogledamo strukturu današnjeg visokoškolskog obrazovnogsustava u Hrvatskoj, lako æemo zakljuèiti da je upravo to bio putkojim se kod nas organiziralo školovanje visokoškolskog kadra zapotrebe turizma. No, to nije bilo sve. Forsirano razvijanje tzv. višegobrazovanja u godinama poslije drugog svjetskog rata, kojim se�eljelo što prije osposobiti kadrove za neposredan rad u praksi,nastavilo se i do današnjih dana, a eskaliralo je školovanjem kadrovau tzv. veleuèilišnim institucijama. Najprije kao dvogodišnji, a kasnijei kao trogodišnji studij, ovaj se dio obrazovnog sustava ukljuèio kaogotovo posve ravnopravan u hrvatski visokoškolski sustav, ali njegovstatus je i do danas ostao nereguliran. To je, na�alost, postalouzrokom brojnih nesporazuma, ali i vrlo plodno tlo za razlièite(nerijetko poluprivatne i privatne) inicijative. Te su inicijativestvorile nerazmrsivo klupko visokoškolskih ili višeškolskihinstitucija i njihovih diploma, koje su posve zamutile struènu iznanstvenu kvalifikaciju studenata. Tome je posebno pogodovalaposvemašnja ignorancija takvih procesa u visokoškolskomobrazovanju od strane onih koji su po svom pozivu trebali u tompodruèju zavesti red, propisati kriterije za organizaciju te razine



studija i kontrolirati provoðenje zakonski utvrðenih pravilaponašanja. Ono što je, meðutim, posve neprihvatljivo, to je razinasadr�aja nastavnih planova na veleuèilištima i još više njihovaizvedba, vrlo èesto od nekompetentnih osoba i bez odgovarajuæihnastavnih zvanja. Nepostojanje pak opæih kriterija upisa stvorilo jeprostor za mnoge manipulacije, nerealnu visinu školarine i dovelo upitanje vjerodostojnost diplome. To su suviše ozbiljne kvalifikacijesadašnjeg studiranja na veleuèilištima, naroèito nekim od njih, kojasu nastavnom procesu prišla iskljuèivo kao izvoru vlastitih (velikih)zarada.

S druge strane, veæ naglašen interes za gospodarske uèinketuristièkog razvoja, u dijelu visokoškolskog obrazovanja kadrovaekonomskog profila, mnogi su ekonomski fakulteti našli dovoljnorazloga za formiranje posebnih nastavnih programa, dominantnoekonomskog profila predmeta. Oni su se najèešæe raèvali u dvapravca – hotelijerskom i opæeturistièkom – tvoreæi tako i fundamenteza dvije vrste ekonomskih visokoškolskih obrazovnih institucija nakojima se školovao kadar potreban hrvatskom turizmu: ekonomskefakultete i visoke hotelijerske škole, odnosno fakultete. U prvuskupinu takvih ubrajaju se ekonomski fakulteti u Zagrebu, Splitu,Dubrovniku, Rijeci i Puli, a u drugu grupu samo Hotelijerski fakultet(prvi naziv!) u Opatiji. Sve izra�enija potreba prakse za znanjima izmarketinga, menad�menta, financija i sl. rezultirala je unošenjemupravo takvih disciplina u turistièke ali i hotelijerske nastavneprograme, a što je i opet bilo logièno oèekivati u obrazovniminstitucijama ekonomskog profila, odnosno fakultetima koji suproklamirali takav svoj profil. Daljnji razvoj turizma s naglaskom i nadrugim aktivnostima bitnim za kvalitetan odmor s jedne strane, ali iza poveæane gospodarske uèinke s druge strane, motivirao je drugefakultete društvenog usmjerenja – kakav je na primjer Filozofskifakultet u Zadru – da i oni ponude u svojoj lepezi obrazovnih profilaodgovarajuæe programe namijenjene turistièkim kadrovima, kao štoje u spomenutom fakultetu specijalizacija u kulturi, animaciji,turistièkom voðenju i sl.

U takvoj organizaciji visokoškolskog studija namijenjenogkadrovima koji æe se zaposliti u turizmu nije bilo mjesta za drugaèijeprofile kadrova, veæ i iz jednostavnog razloga što se oni ne spominjumeðu turistièkim kadrovima jer se i sektori u kojima se ti kadrovi



zapošljavaju ne ubrajaju u turistièke. U tom kontekstu dolazimo dodruge va�ne konstatacije: u našim nastavnim programimaorijentiranim prema turizmu ili za potrebe turizma rijetko nailazimo ina druge discipline osim klasiènih (mikroekonomija,makroekonomija, marketing, menad�ment, raèunovodstvo, financijei dr.) i specijaliziranih ekonomskih disciplina (ugostiteljskih,hotelijerskih).

Nikako po strani, niti sadr�ajem a niti organizacijom, ostale su i našlesmisao postojanja brojne više škole, iz poèetka uglavnom sugostiteljskim, a kasnije i turistièki usmjerenim programima nastave.Totalna zakonodavna zbrka u tom podruèju, s (najbla�e reèeno)nedosljednim Ministarstvom znanosti i tehnologije, bez mehanizmakontrole i pod visokim pritiskom politike, stvorili su dodatneprobleme u toj vrsti obrazovanja. Rezultat su brojne nekompetentneobrazovne institucije s jednako nekompetentnim nastavnimprogramima i iznad svega s potpuno nekompetentnim nastavnimkadrovima, što je u praksi rezultiralo i onim najgorim za hrvatskiturizam: potpuno nekompetentnim kadrovima proizašlim iz takvihškola.

Kad govorimo o stanju u obrazovanju turistièkih kadrova uHrvatskoj, a posebice kad govorimo o visokoškolskom obrazovanju,onda je za puno razumijevanje tog stanja svakako nu�no reæi nešto i oodnosu ukupne javnosti prema tom obrazovanju. Kod toga senaravno misli i na same obrazovne institucije, a ne samo na njihovenastavne planove i programe. O tome kakav je taj odnos zornopokazuje èinjenica da prema statutarnim odredbama Hrvatsketuristièke zajednice njezinim èlanicama ne mo�e postati niti jednaobrazovna institucija. Objašnjenje je koliko lapidarno toliko iinfantilno: edukacija ne spada u gospodarstvo, pa onda obrazovneinstitucije nemaju što tra�iti u asocijaciji koja zapravo ima zadaæuobjedinjavanja svih kojima je zajednièki interes razvoj hrvatskogturizma! Zapanjujuæe, ali istinito.

Slièan odnos prema edukaciji ima i Ministarstvo turizma koje, sada seveæ mo�e reæi sustavno, ne poziva obrazovne institucije niti na jedanskup koji je u njihovoj organizaciji! Svakako je na svoj naèinsimptomatièno da sadašnja ministrica turizma ima titulu magistraekonomskih znanosti. Iz toga bi se moglo izvesti i više dosta logiènihzakljuèaka o Ministarstvu turizma ali i o ministrici, s više ili manjezlobnih primjedbi, ali vjerojatno niti to ne bi mnogo pomoglo da se



situacija promjeni. Zbog toga æu ostati samo na konstataciji da ješkolovanja kadrova za potrebe turizma jednako posao nadle�nihministarstava kao i Ministarstva turizma Hrvatske gospodarskekomore, ali i brojnih specijaliziranih udruga.

Rezimiramo li do sada reèeno, jasno se mogu razaznati tri temeljnastajališta. Prvo, da u Hrvatskoj ne postoji opæenito dovoljno znanja oturizmu kao fenomenu, o posljedicama i uèincima njegova razvoja, onjegovom znaèenju za razvoj Hrvatske, a s tim u svezi i o znaèenjuobrazovanja kadrova za potrebe turizma. Drugo, da je postojeæivisokoškolski sustav obrazovanja kadrova za potrebe turizmaorijentiran uglavnom jednoznaèno, èemu je pridonijela èinjenica dasu se takvi programi edukacije našli uglavnom na ekonomskimobrazovnim institucijama. Treæe, da u Hrvatskoj ne postoji bilo kakvastrategija visokoškolskog obrazovanja, pa onda logièno da nema nitistrategije visokoškolskog obrazovanja za potrebe turizma.

NU�NOST I PRIJEDLOZI INTERVENCIJA

Oèito je, dakle, da su nu�ne intervencije koje bi otklonile u najmanjuruku one najva�nije prepreke zbog kojih je hrvatsko visokoškolskoobrazovanje za potrebe turizma u stanju u kakvom jest. No, prije toga,nekoliko rijeèi o inozemnim iskustvima.

Slièan problem kakav je u Hrvatskoj, uoèen je u svijetu prije gotovodva desetljeæa. Na�alost samo uoèen, jer usprkos brojnihsavjetovanja na temu obrazovanja za potrebe turizma, pravih rješenjanema ili ih je bilo vrlo malo. Nakon vrlo zapa�enog pokušaja da seova pitanja stave ne dnevni red meðunarodne turistièke zajednice,koju je poduzelo Sveuèilište u Calgariju 1991. godine, ovo je pitanjestavila iste godine na dnevni red svoje godišnje skupštine Svjetskaturistièka organizacija u Buenos Airesu. U oba sluèaja veliki brojsudionika i veliki broj tema pokazali su interes koji vlada zarješenjem nagomilanih problema u edukaciji kadrova za potrebeturizma, ali i kolièinu problema i njihovu rasprostranjenost na svedijelove i zemlje svijeta. Univerzalnost problema pledirala je i zauniverzalna rješenja, ali se ubrzo pokazalo (katkad veæ i na samimkonferencijama) da æe takva rješenja teško biti prihvatljiva iz dostajednostavnog razloga: velikih razlika u stupnju opæe i turistièkerazvijenosti pojedinih zemalja, a onda i stupnju razvijenosti opæih alii turistièkih školskih sustava.



Tako je za optimistiènu raspravu na oba skupa zapravo ostalo samopodruèje nastavnih planova i sadr�aja pojedinih nastavnih disciplina.Jedinstveni prijedlog u tom smislu bio je: utvrditi «jezgru» nastavnihplanova (s nazivom i sadr�ajem pojedinih disciplina), a zatim ugradititakve discipline u nastavne planove te na taj naèin uèiniti prvi korak uunifikaciji nastavnih planova na razlièitim razinama obrazovanja zapotrebe turizma. Iako na prvi pogled relativno realni prijedlozi,pokazali su se teško prihvatljivim, èak i kada se sve svelo samo naplanove poslijediplomskih studija. Jedan od razloga bio je i kruti stavveæine zemalja, bez i najmanje �elje da se mijenjaju vlastiti sustaviobrazovanja, pa èak i samo prilagode osnovnom prijedlogu.

Svjetska turistièka organizacija svjesna šarolikih diploma koje sudolazile sa svih strana svijeta i njihove nejednolike kvalitete pokušalaje u svom odgovoru na nagomilane probleme reagirati osnivanjemposebne Mre�e obrazovnih institucija, koja je kasnije prerasla u Edu-cation Council Svjetske turistièke organizacije, s namjerom dapostane najvišim tijelom UN-a za obrazovanje kadrova za potrebeturizma. To je tijelo trenutno u fazi svog konstituiranja i organiziranjadjelovanja, pa se mo�e oèekivati da æe se veæ u skorijoj buduænostiproblemi u ovom podruèju poèeti sustavnije stavljati na dnevni red, itra�iti adekvatna rješenja za njih.

U meðuvremenu organizirano je mnogo znanstvenih skupova nakojima se nastojalo analizirati globalnu situaciju i dati prijedloge zarazlièita poboljšanja. Naroèito aktivna bila je meðunarodnaasocijacija nastavnika u podruèju turizma ATLAS. Zahvaljujuæiupravo naporima te organizacije, dobili smo mnoštvo odliènihanaliza bilo pojedinih studija bilo pojedinih disciplina. Na�alost,ništa više od toga. Naime, odluka o prihvaæanju pojedinih prijedlogaovisila je i ovisi o �elji pojedine zemlje ili sveuèilišne institucije.

Napokon je 2002 godine u povodu obilje�avanja 40 godina turizmana Ekonomskom fakultetu u Zagrebu organiziran velikiMeðunarodni skup o novim promišljanjima o naèinu i sadr�ajuobrazovanja za potrebe turizma na visokoškolskim institucijama.Tom je prigodom Svjetska turistièka organizacija izlo�ila svojeviðenje problema ali i zanimljiva moguæa rješenja za pojedinesegmente tog obrazovanja. I opet se kao prvi korak u tom rješenjupredla�e dogovor o temeljnim disciplinama èiji bi sadr�aj i broj davaoton pojedinoj vrsti studija i to na svim razinama edukacije. Pokazalose da se još uvijek ekonomski studiji i ekonomske obrazovne



institucije vide kao nositelji buduæe edukacije visokoškolskihkadrova za potrebe turizma. To pokazuje i izbor temeljnih turistièkihdisciplina koje se predla�u za dodiplomski sveuèilišni(èetverogodišnji) studij turizma (Osnove turizma, Ekonomikaturizma, Manad�ment, Kulturni turizam, Turistièka geografija, Mar-keting u turizmu, Eko-turizam, Turizam specijalnih interesa,Turistièko pravo, Metode istra�ivanja u turizmu, Planiranje turizma,Razvoj i politika turizma, Metode statistièkog mjerenja u turizmu,Hotelski menad�ment). Ipak, veliki je broj i vrlo utjecajnihteoretièara u svijetu koji se zala�u za interdisciplinarni studij turizma(Theuns, Echtner, Rasheed, Jafari, Ritchie, Przeclawski, Airey,Leiper i drugi), dapaèe u njemu vide jedini moguæi modelobrazovanja za buduænost.

Predstavljene su analize osim toga pokazale da se u okviru pojedinihsveuèilišta ili posebnih njihovih dijelova (više samostalnihorganizacijskih jedinica) ili pojedinih fakulteta, sve više formirajuposebni organizmi – odjeli, škole ili fakulteti – svisokospecijaliziranim programima iz razlièitih podruèja znanosti,odnosno s multidisciplinarnim nastavnim programima.

Slijedom ovih svjetskih iskustava logièno bilo predlo�iti takvuorganizaciju sustava obrazovanja za potrebe turizma kojakorespondira veæini inozemnih primjera. Ekonomski fakultet uZagrebu dobio je u posebnom postupku evaluacije priznanje zaizvrsnost svog dodiplomskog turistièkog programa. S obzirom nameðunarodnu prihvatljivost i validnost ovog priznanja, vjerujem dabi to mogla biti dobra podloga za rekonstruiranje nastavnih programadrugih sliènih institucija i sliènih programa koji se ovog trenutkaizvode u Hrvatskoj. Pogrešnim smatram prijedloge koji bi forsiraliuniformnost ovih programa, jer se svaka institucija na tr�ištuprepoznaje po svojim karakteristikama odnosno osobitostima svojihnastavnih planova i programa. Va�an je element te prepoznatljivostispecijalizacija pojedinih nastavnih programa, èime bi se postiglo iviši stupanj razumljivosti o tome što potencijalni studenti na kojemstudiju mogu oèekivati i kakva specijalizirana znanja dobiti. Rezultattakve prepoznatljivosti jesu i cijene studija po pojedinim obrazovniminstitucijama koje treba prepustiti logici tr�išta (viša kvaliteta – veæacijena studija!), a ne odluci dr�ave. I to bez obzira na to u èijem jevlasništvu pojedina obrazovna institucija.



Nema sumnje da bi trebalo prihvatiti i prijedlog utvrðivanja temeljnihnastavnih disciplina za studije istog ranga, kao i jedinstvene kriterijepo kojima nastavnici mogu djelovati na visokim školama isveuèilištima. Ako se takvi kriteriji uspostavljaju praktièki za svakustruku i skupinu zanimanja, ne vidim baš niti jedan razlog da su uedukaciji kadrova za potrebe turizma u Hrvatskoj ponašamodrugaèije. U istom kontekstu dr�ava mora utvrditi jedinstvenekriterije za financiranje ovih obrazovnih institucija, bez obzira na toradi li se o domaæoj ili stranoj instituciji, jer sve djeluje u istom,hrvatskom pravnom i tr�išnom prostoru. Time bi se unificiralesvjedod�be i diplome za isti rang studija bez obzira na sveuèilišta iliveleuèilišta, a to bi pomoglo konaènom rješavanju ove totalne zbrke uvisokom školstvu (i za potrebe turizma) koja vlada u Hrvatskoj. Pritome va�an je korak konaèno odreðivanje nadle�nosti pojedinihinstitucija vlasti (na primjer, ministra i Nacionalnog vijeæa), jer suupravo iz njihovih nedefiniranih ili nedovoljno definiranihkompetencija proizlazili mnogobrojni problemi koji su zatimoptereæivali ukupne odnose u obrazovanju. Kao što se moraju utvrditisankcije za nepoštivanje odredbi svih sudionika obrazovanja, tako seisto sankcije moraju utvrditi i ako nepoštivanje prihvaæenih normidoðe sa strane najviših tijela u obrazovanju zemlje (ministra naprimjer!). Kod svega toga vrlo va�nim smatram osnivanjekompetentnog tijela koje æe pratiti razvoj situacije u visokomškolstvu (za potrebe turizma) i naroèito bdjeti nad poštivanjemkriterija za osnivanje i rad pojedinih obrazovnih institucija. U tompodruèju danas ima najviše konflikata i najviše nezadovoljnih, arješenja se upravo u tom podruèju èine dosta jednostavnim.



STUDIJ TURIZMA: DOPRINOS RASPRAVI O VISOKO−KOLSKOJ … fileSliŁna situacija u svijetu s jedne...

Documents

Transcript of STUDIJ TURIZMA: DOPRINOS RASPRAVI O VISOKO−KOLSKOJ … fileSliŁna situacija u svijetu s jedne...