Stručni članak UDK 616-006.6/616-07 Professional...

Stručni članakUDK 616-006.6/616-07 Professional Paper

LABORATORIJSKE PRETRAGE U BOLESNIKAS DIFERENCIRANIM KARCINOMOM ŠTITNJAČE

Ljerka Lukinac

Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", Zagreb

SAŽETAK - Diferenciram karcinomi štitnjače (DTC) su najučestalijioblici malignih tumora štitnjače. U razdoblju od veljače 1990. dolipnja 1996. godine na Kliniku za onkologiju i nuklearnu medicinuprimljeno je 416 bolesnika s DTC među kojima je bilo 324 (78%) ženai 92 (22%) muškaraca. Bez metastaza je bilo 406 (98%) bolesnika, au 10 (2%) bolesnika utvrđene su udaljene metastaze, najučestalije(70%) u plućima. U serumu 38 (9%) bolesnika nađena su TgA, štoznači da vrijednost Tg koncentracije nije bila pouzdana. Povišenakoncentracija Tg nađena je u 128 (32%) bolesnika u prvom dolaskuuključujući i 10 (8%) bolesnika s udaljenim metastazama. Ostalih 118(92%) bolesnika imali su povišeni Tg, najvjerojatnije zbog ostataka navratu (u nekih potvrđen ultrazvukom i WBS). Nakon ''"I terapije u 61(52%) bolesnika razina Tg se normalizirala, dok je u 13 (11%) bole-snika i dalje ostala povišena. Preostalih 34 (29%) bolesnika više nijeponovilo pregled. Prateći tijek terapije bolesnika s DTC s više od tridolaska (n = 225), utvrdili smo da je u serumu 94 (42%) bolesnikadošlo do značajnog pada razine Tg, u 16 (7%) bolesnika ta je razinaznačajno porasla, dok se u preostalih 115 (51%) bolesnika nije bitnopromijenila u odnosu na početnu vrijednost. Koncentracija Tg bila jeniža u skupini bolesnika koji su redovito uzimali T4 terapiju (median= 0,12 ng/mL, n = 131), nego u skupini koja je bila četiri tjedna beznadomjesne T4 terapije (median = 3,90 nglmL, n = 127). Bolesnicis DTC - naročito oni s udaljenim metastazama, - imali su sniženurazinu feritina u serumu koja najvjerojatnije nije nastala kao posljedica'•"/ terapije. Nakon l;i'I terapije (100 mCi, 3700 MBq) u krvi 19 od33 (58%) bolesnika bez metastaza došlo je do sniženja, a u ostalih 14(42%) do porasta feritina u odnosu na početnu koncentraciju. Bolesnicisa sniženim feritinom i Hb kao i povišenim ili normalnim transferinomimali su, najvjerojatnije, sideropeničnu anemiju (6%) dok su oni sasniženim feritinom, normalnim Hb i normalnim ili povišenim transfe-rinom bili u sideropeniji (26%).

Ključne riječi: maligni tumori, diferencirani karcinom štitnjače, tireoglobulin, fe-ritin

BIOCHEMIA MEĐICA god 7, br. 1-2, 1997. 53

Laboratorijske pretrage u bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače Lj. Lukinac

UVOD

Prema patohistološkom nalazu karcinomi štitnjače dijele se na dvijeosnovne skupine: diferencirani su papilarni i folikularni, a nediferenciranianaplastični i medularni. Diferencirani karcinomi štitnjače (engl. differen-tiated thvroid cancer, DTC) najčešće (85%) se pojavljuju. Oko 70% odnosise na papilarne, a oko 15% na folikularne karcinome (1).

Najznačajnija laboratorijska pretraga za praćenje bolesnika s DTC jeodređivanje koncentracije tireoglobulina (engl. thvroglobulin, Tg). Po sastavu,Tg je jodirani glikoprotein molekularne mase od 660000 daltona i glavnije sastojak koloida stanica štitnjače. Odgovoran je za stvaranje, skladištenjei izlučivanje trijodtironina (engl. triiodothvronine, T3) i tiroksina (engl.thyroxine, T4), glavnih hormona štitnjače (2). Brojni radovi (3, 4, 5),uključujući i naša iskustva (6, 7), potvrdili su važnost mjerenja Tg userumu bolesnika s DTC. Metode određivanja Tg danas su vrlo brojne, aliklinički strogim zahtjevima odgovara manji broj tržišnih kompleta. To sene odnosi samo na osjetljivost i točnost metode, nego i na mogućnostpouzdanog određivanja Tg uz prisustnost tireoglobulinskih protutijela (engl.thvroglobulin antibodies, TgA). Naime mnogi kompleti, unatoč primjenimonoklonskih protutijela i tzv. "recoverv" pokusa, ne omogućavaju pouzdanoodređivanje Tg ukoliko su TgA pozitivna (8).

U serumu bolesnika kojima je operacijski potpuno odstranjena štitnjača,koncentracija Tg bi trebala biti nemjerljiva. Povišena razina Tg (>5 ng/mL) ukazuje ili na postojanje ostatnog tkiva štitnjače ili na prisustnostmetastaza. Kada se radi scintigrafija cijelog tijela (engl whole bodyscintigraphv, WBS) s radioaktivnim jodom (KiII), obvezno se mjeri koncentracijatireotropina (engl. thvrotropin stimulating hormone, TSH), kao i TgA userumu. Naime, za uspjeh scintigrafije TSH u serumu mora biti veći od 30mU/L. Ako je titar TgA pozitivan, nalaz Tg se smatra nepouzdanim.Ostatak štitnjače uklanja se ablacijskom dozom m I , a liječenje udaljenihmetastaza provodi se jednokratnim ili višekratnim terapijskim dozama 131I(9).

U serumu bolesnika s DTC moguće je, također, kromatografskim po-stupkom izmjeriti hormone štitnjače (LUI-T3/T4) endogeno obilježene nakondavanja m I radi WBS (10). Nalaz radioaktivnosti u eluatu potvrđujepostojanje ostatnog tkiva štitnjače ili udaljene metastaze koje su proizveleT3 i T4. Usporedni rezultati kromatografskog određivanja mI-T./T4, kon-centracije Tg i WBS potvrdili su korist od primjene te nove, dodatnemetode u praćenju bolesnika s DTC (11).

Našim najnovijim istraživanjima (12) pokazali smo da oko 30% bolesnikas DTC ima sniženu razinu feritina u serumu, što je u suprotnosti snalazom drugih autora (13). U veljači 1990. godine u Odsjeku za in vitrodijagnostiku bolesti štitnjače uveden je računalni unos podataka, što jeznatno olakšalo praćenje bolesnika i obradu rezultata obavljenih pretraga.

54 BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997.

Lj. Lukinac Laboratorijske pretrage u bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače

Svrha ovog rada bila je dati kratki pregled dijagnostičkih in vivo postupakau liječenju bolesnika s karcinomom štitnjače i prikazati naše najnovije invitro rezultate dobivene tijekom praćenja bolesnika s DTC.

ISPITANICI I METODE

U razdoblju od veljače 1990. do lipnja 1996. god. u Klinici za onkologijui nuklearnu medicinu primljeno je 416 bolesnika s DTC. Među njima biloje 324 (78%) žena i 92 (22%) muškaraca. Bolesnici su bili na pregledusamo jedanput (30%) ili više puta (od 2 do 12 puta; 16%-0.5%). Jednokratnidolazak bio je najčešći u 1990. god. Svim bolesnicima operacijski jepotpuno odstranjena štitnjača, a zatim je eventualni ostatak štitnjačeuklonjen s 1 3 1I. Nakon prekida nadomjesne terapije s T4, u razdoblju odčetiri tjedna, bolesnicima je uz ultrazvuk vrata (po potrebi i punkcijačvora štitnjače) napravljen WBS, kao i ostale in vitro pretrage: Tg, TSH,TgA (obvezno), T3, T,, 13)I-T3/ T4, feritin, transferin i Hb (povremeno).

Koncentracije Tg (u bolesnika s DTC, poslije tiroidektomije, Tg vrijednost<5 ng/mL smatra se negativnom) i feritina (normalne vrijednosti: žene<50 god. 8-110 ng/mL, žene >50 god. 13-215 ng/mL, muškarci 79-352 ng/mL) određene su imunoradiometrijskim postupkom (engl. immunoradiometricassay, IRMA) pomoću tržišnih kompleta (Cis Bio International, Francuska).Razina TSH (normalne vrijednosti: 0.3-3.0 mU/L) također je određenaIRMA kompletom (DPC, SAD), dok su koncentracije T.t (normalne vrijednosti:1.2-3.0 nmol/L) i T4 (normalne vrijednosti: 76-147 nmol/L) izmjereneradioimunološkim metodama (RIA-PEG) laboratorijske izvedbe (Klinika zaonkologiju i nuklearnu medicinu, KB "Sestre milosrdnice", Hrvatska).Titar TgA (normalne vrijednosti: titar > 1:100) određen je aglutinacijskimpostupkom (Fujirebio Inc., Japan), a transferin (normalne vrijednosti:1940-3420 mg/L) metodom imunodifuzije laboratorijske izvedbe (Zavod zakliničku kemiju, KB "Sestre milosrdnice", Hrvatska). Koncentracija Hb(normalne vrijednosti: žene 120-160 g/L, muškarci 140-180 g/L) određenaje cijanidnom metodom (Radonja, Hrvatska).

Kromatografsko određivanje ^'I-T/T, (nalaz je pozitivan ako se nakromatogramu prikaže vrh 3 koji odgovara 131I-T.i/Td) provedeno je naSephadex-G25 koloni prema propisu Bianchi i sur. (10).

REZULTATI

Dijagnostičkom obradom svih bolesnika utvrđeno je da je 406 (98%)bolesnika bilo bez metastaza, a u samo 10 (2%) bolesnika nađene suudaljene metastaze i to najčešće (70%) u plućima. Od ukupnog brojabolesnika njih 38 (9%) je imalo pozitivan nalaz TgA. U prvom dolasku,128 (32%) bolesnika je imalo povećanu razinu Tg, od kojih je 10 (8%) bilo

BIOCHEMIA MEDICA god. 7 bi: 1-2, 1997. 55


itaz

a

B

ialje

nim

mOJ

tnja

čS

t]om

om

a

;ase

sta

sl

OJ

dis

tan

tw

ith

ince

r

Irt 4J

^ rt"43

a a.5 £g fe

S ft

0) P

<8 I

.5 3

S"as

i - ta3 P,

g

o

bo bo bo bo bo bo bo0) OJ OJ fl) <D <D (Pc c c c c c c

Tj< Tj< ( N CD Ti* CD 00t- » n co f H •*

•-< ( N <N co co co

bc bo bo bo boQJ OJ OJ <V <V

c c c c c

os " * t >00 O t -

o oo o

IOCD

bo bo bo bo bo boOJ OJ OJ OJ OJ OJC C C C C C

t> o o o o00 L-- t - O 00

M4 IO CD IO

oo o cn oo io 00r—1

oo oow O•* IO:N —I

ooCO.—1

ooo0 0 ooIO

IO

oo oCO

2oI OCD

I O

CO

1 "8 "S "Ss s s s

E E

E E+ +

E E E

; ož 'bi 'bo

E E E E g • j?"o „-„-„-„-„ S £2 S H „ „S E E E

t - t - 00 CD t>;co co tj< i n co

co •* tf tf in io toCTJ CT1 CT1 CTJ CTJ CT> CTJ

w CO CD O r* LO CN

CD t - CN 00 i—Ico" i o ^ ^

IO IOto" io

si

Mt

oc

S

T3 NOJ CTS

£ 1

»-••§__r tio

11a a


.


s udaljenim metastazama. Ostalih 118 (92%) bolesnika imali su povišeniTg najvjerojatnije zbog ostataka na vratu (u nekih potvrđen ultrazvukomi WBS). Nakon 131I terapije u 61 (52%) bolesnika razina Tg se normalizirala,dok je u 13 (11%) bolesnika i dalje ostala povišena. Preostalih 34 (29%)bolesnika s povećanom Tg koncentracijom nisu nastavili liječenje u našojustanovi.

Tijekom višekratnog praćenja bolesnika (3-12 dolazaka; 2-6 god.) utvrdilismo da je u 94 ( 23%) bolesnika početno visoka razina Tg postupno palana nisku vrijednost, u 16 bolesnika (4%) je početno niska koncentracija Tgs vremenom značajno porasla, a u preostalih bolesnika (51%) razina Tg senije bitno mijenjala u odnosu na početnu vrijednost. U prvoj skupini bole-snika promjene u Tg koncentraciji nastale su zbog l ; t II terapije, u drugojzbog progresije bolesti, a u trećoj je bolest bila stabilna.

Koncentracija Tg bila je niža u skupini bolesnika koji su redovitouzimali T nadomjesnu terapiju (median: 0,12 ng/mL, n = 131), nego uskupini bolesnika koji su četiri tjedna bili bez T4 terapije (median: 3.90 ng/mL, n=127). S obzirom na primljenu dnevnu dozu T4 (<100 jug, 100-150f.ig, >150 fig), razlike u koncentraciji Tg (median: 0,13 ng/mL, n=12;median = 0,10 ng/mL, n=79; median = 0,14 ng/mL, n=40) nisu nađene. UTablici 1. prikazani su nadopunjeni rezultati in vivo i in vitro pretraga začetiri bolesnika s udaljenim metastazama koji su praćeni tijekom 2-4godine. U 16 od 21 (76%) uzoraka seruma tih bolesnika koncentracijaferitina bila je snižena.

Pokušali smo utvrditi je li sniženi feritin, ustanovljen u oko 30%bolesnika s DTC (12), nastao kao posljedica m I terapije ili zbog nedostatkaželjeza. Budući da nakon 1 3 II terapije (100 mCi, 3700 MBq) u krvi 33bolesnika nije došlo samo do snižavanja (n=19; 58%), nego i do porasta(n=14; 42%) koncentracije feritina u odnosu na početnu vrijednost smatramoda 1 3 1I, najvjerojatnije, nije bio uzrok snižavanju feritina u krvi u bolesnikas DTC.

I u proširenoj skupini od 173 bolesnika s DTC našli smo sniženi feritinu 55 (32%) bolesnika, a povećani u samo pet (3%) bolesnika. Dodatno jenekim bolesnicima određena i koncentracija Hb (n=49) i transferina(n = 38). U serumu četiri (8%) bolesnika utvrđen je sniženi Hb, a u 18(47%) bolesnika povišeni transferin. Prema rezultatima Hb kao ključnepretrage za postavljanje dijagnoze sideropenične anemije, možemo pretpostavitida je troje (6%) bolesnika sa sniženim feritinom i Hb i povišenim ilinormalnim transferinom najvjerojatnije imali sideropeničnu anemiju, a daje 13 (26%) bolesnika sa sniženim feritinom, normalnim Hb i povišenim ilinormalnim transferinom najvjerojatnije imalo sideropeniju. Međutim, zapouzdano postavljanje tih dijagnoza potrebno je odrediti i neke druge he-matološke pretrage.

RASPRAVA

Maligni tumori štitnjače su relativno rijetka bolest od koje boluje oko1%, a umire oko 0,5% svih onkoloških bolesnika. Bolest se najčešće javlja

BIOCHEMIA MEDICA god. 7, br. 1-2, 1997. 57


u dobi od 30 do 60 godina i češća je u žena nego u muškaraca (1).Dijagnostički postupci za otkrivanje karcinoma štitnjače su: klinički pregled,ultrazvuk vrata, citološka punkcija čvora štitnjače, scintigrafija štitnjače, aponekad se izvode i radiološka obrada vrata, kompjuterizirana tomografijaili nuklearna magnetska rezonancija.

Doprinos laboratorijskih pretraga u dijagnosticiranju DTC nije velik, nonjihova primjena u poslijeoperacijskom tijeku liječenja bolesnika je znatna.

Prema brojnim podacima iz literature (14, 15, 16) vidljivo je da sebolesnicima s DTC poslije tiroidektomije uglavnom radi WBS i Tg, uzodređivanje TSH i TgA u serumu. Zbog izbjegavanja opterećenja organizmaradioaktivnošću u nekim ustanovama u svijetu više se ne radi WBS, negoTg postaje ključnom pretragom u otkrivanju metastaza (17). Stoga je va-žno da metoda određivanja Tg bude točna, reproducibilna i visokoosjetljiva,a također i neosjetljiva na prisustnost TgA. Opće je mišljenje, naime, daTgA u serumu mogu promijeniti Tg koncentraciju (ovisno o metodi vrijednostmože biti lažno pozitivna ili lažno negativna) koju će većina kliničaraodbaciti kao nepouzdanu (18,19).

Od bolesnika s povišenom razinom Tg (32%) udaljene metastaze jeimalo 8%, a ostatak štitnjače najvjerojatnije ostalih 92% bolesnika. Naime,ostatak na vratu nije u svih bolesnika dokazan ultrazvukom i WBS. U29% bolesnika nađena je povećana razina Tg samo u jedinom dolasku, jerbolesnici nisu nastavili liječenje u našoj ustanovi. Nakon 131I terapije razinaTg se normalizirala u 52% bolesnika, a ostala i dalje povišena u 11%bolesnika s ostatkom na vratu. Budući da je povišena razina Tg povezanakako s ostatkom štitnjače tako i s metastazama, neophodno je pratitipromjenu koncentracije tijekom vremena. Naime, nakon uspješno uklonjenogostatka štitnjače razina Tg mora biti nemjerljiva. Svako povećanje Tgukazuje na razvoj metastaza. Bolesnici s većim ostatkom mogu još i poslijenekoliko 131I terapija imati povišeni Tg koji s vremenom najčešće postajenemjerljiv. Zbog uspješne 1:"I terapije u bolesnika s udaljenim metastazamaTg se može normalizirati čak i prije nego se regresija tumora potvrdiostalim dijagnostičkim pretragama (11). Razlike u srednjoj koncentracijiTg (0,12 ng/mL i 3,9 ng/mL) dobivene u skupini bolesnika koji su redovitouzimali T4 odnosno u skupini bolesnika koji tijekom četiri tjedna nisuuzimali T4 mogu se objasniti stanjem eutireoze i hipotireoze. Prestankomuzimanja T4 javlja se hipotireoza, raste TSH koji potiče izlučivanje Tg izstanica štitnjače (ostatak štitnjače ili metastaze). Ponovnim uzimanjem T4postiže se stanje eutireoze kada se TSH vraća na normalnu razinu kojazatim smanjuje i koncentraciju Tg u cirkulaciji.

Posljednjih godina za praćenje bolesnika s DTC kao dodatnu pretraguuveli smo i mjerenje 13LI-T3/T4 kao potvrdu postojanja ostatnog tkivaštitnjače ili metastaza. Pretraga je od naročite koristi kada je WBSnegativan, što potvrđuje da tkivo štitnjače ili metastaze ne nakupljaju 1 3 1I.U netom objavljenim rezultatima (11) pokazali smo da postoji visokapodudarnost između WBS i kromatografskog mjerenja V"l-T.j/Ti , no sukladnost



i različitost naših rezultata prema nalazu drugih autora (10, 20) moći ćese procijeniti tek kasnije.

Podaci o koncentraciji feritina u serumu bolesnika s DTC su oskudni.Hashimoto i sur. (21) nisu našli nijednu povišenu koncentraciju feritina userumu 111 bolesnika s tumorom štitnjače. Međutim, nisu ni istakli jesuli našli snižene vrijednosti feritina, a također niti o kojem patohistološkomobliku tumora se radilo.

Deshpande i sur. (13) su u bolesnika s DTC utvrdili povećanu razinuferitina; koncentracija je bila viša u krvi bolesnika s metastazama negobez metastaza i viša u folikularnih nego u papilarnih karcinoma. Nasuprottome, mi smo našli snižene koncentracije feritina u 43% folikularnih i u24% papilarnih karcinoma, dok je tijekom praćenja bolesnika s udaljenimmetastazama feritin uglavnom bio ispod granice normalnih vrijednosti (12).Nadopunjeni rezultati in vivo i in vitro pretraga dobiveni za iste bolesnikes udaljenim metastazama (Tablica 1.) pokazuju da je u tri bolesnika (Z.Z.,M.O., EM.) došlo do regresije bolesti, a samo u jednog (Z.Z.) bolesnika jedošlo i do normalizacije Tg vrijednosti. Normalna razina feritina izmjerenaje u dvoje bolesnika (za M.O. u dva od pet uzorka seruma, za EM. u triod šest uzorka seruma), dakle u samo 24% od ukupno ispitanih uzorakaseruma.

Da bismo pronašli uzrok sniženoj razini feritina u bolesnika s DTC(12) mjerili smo feritin prije i poslije l :)1I terapije. Fodjednaki postotaksniženih (58%) i povišenih (42%) vrijednosti feritina u odnosu na početnuvrijednost utvrđen nakon 131I terapije isključuje mogućnost da i : u I dovodido sniženja feritina u serumu osoba s DTC. Budući da niska koncentracijaferitina ukazuje i na nedostatak željeza u organizmu, htjeli smo ispitatijesu li bolesnici s niskim feritinom imali sideropeničnu anemiju ili sideropeniju.Stoga smo u uzorcima seruma bolesnika sa sniženim feritinom dodatnoodredili i razine transferina i Hb. Transferin je bio povišen u 47%, a Hbsnižen u 8% bolesnika (22). Fretrage željeza nismo radili zbog poznatihproblema oko pouzdanog određivanja koncentracije željeza u krvi (23, 24).Obradom svih rezultata zaključili smo da je 6% bolesnika (sniženi feritin,sniženi Hb, povišeni ili normalni transferin) najvjerojatnije imalo sideropeničnuanemiju, a 26% bolesnika (sniženi feritin, normalni Hb, normalni ili povi-šeni transferin) sideropeniju. Međutim, za pouzdano postavljanje te tvrdnjepotrebno je napraviti i druge hematološke pretrage koje će biti uključeneu program našeg daljnjeg istraživanja.

Frimijenjene pretrage, međutim, mogu se još nadopuniti određivanjemkoncentracije joda i selena u mokraći i time dati novi doprinos u ispitivanjumetabolizma joda u bolesnika s DTC.



LABORATORY TESTS IN DIFFERENTIATED THYROID CANCER

SUMMARY - Differentiated thjroid cancer (DTC) is the most prevalent type ofthyroid tumors.In the period from February 1990 to June 1996, 416 patients with DTC including324 (78%) ivomen and 92 (22%) men ivere registered at the Department of Onco-logy and Nuclear Medicine. Without metastases there ivere 406 (98%) patients and10 (2%) patients developed distant metastases. Metastases ivere mostly located inlungs (70%). In serum of 38 (9%) patients, positiue TgA could interfere ivith Tgconcentrations. At the time of the first admittance, increased Tg levels ivere foundin 128 (32%) patients, including ten (8%) patients ivith distant metastases. In therest of 118 (92%) patients, increased Tg ivas probably caused by thyroid remnant(in some patients proved by ultrasound and WBS). After I:"I therapy, Tg in 61(52%) patients normalized but in 13 (11%) patients Tg remained increased. Thirty-two patients ivith increased Tg concentrations ivere examined only once. By folloiv-up of 225 patients ivho ivere examined at least three times, Tg levels ivere in 94(42%) patients shown to decrease from high to normal range, in 16 (7%) patientsTg increased from normal to high concentrations, and in 115 (51%) patients Tgdid not change significantly from inital values. In the group of 131 patients onregular T4 therapy the median Tg concentration ivas 0.12 ng/mL, ivhile in thegroup of 129 patients ivho ivere off T4 therapy during four iveeks it ivas 3.90 nglmL. During the follow-up of patients ivith distant metastases, ferritin levels weremostly beloiv the normal. We presumed that decreased ferritin concentrations iverenot caused by l:nI therapy; after 33 patients received an average dose of 100 mCi(3700 MBq) I3'I in 19 (58%) patients ferritin decreased and in other 14 (42%) itincreased according to basal ferritin values. Patients ivith decreased ferritin andHb and ivith increased or normal transferrin probably had sideropenic anaemia(6%), and those ivith decreased ferritin, normal Hb and normal or increasedtransferrin probably had sideropenia (26%).

LITERATURA

1. Bayliss RIS. Cancer of the thyroid gland.U: Thyroid disease - the facts. Oxford:Oxford University Press, 1982; 91-7.

2. Dunn JT. Thyroglobulin: Chemistry andbiosynthesis. U: Braverman L, Utiger R.ur. The Thyroid. Philadelphia: JBLippincott Company, 1991; 1166-83.

3. Me Dougall R, Bayer MF. Follow-up ofpatients with differentiated thyroid can-cer using serum thyroglobulin measuredby an immunoradiometric assay. Com-parison with 131I total body scans. JNucl Med 1980; 21:741-4.

4. Schlumberger M, Carbord P, Fragu P, etal. Circulating thyroglobulin and thyroidhormones in patients with metastases of

differentiated thyroid carcinoma. Rela-tionship to serum thyrotropin levels. JClin Endocrinol Metab 1980; 51:513-9.

5. Baskin HJ. Effect of postoperative 131Itreatment on thvroglobulin measurementsin the f'ollow-up of patients with thyroidcancer. Thvroid 1994;4:239-42.

6. Senjanović M, Lukinac Lj, Kusić Z, etcd. Značenje određivanja tireoglobulina upraćenju bolesnika s diferenciranimkarcinomom štitnjače. Radiol Iugosl1984;2:143-7.

7. Francesclii M, Kusić Z, Franceschi D, etal. Thvroglobulin determination, neck ul-trasonography and iodine-131whole-bodyscintigraphy in differentiated thyroid car-cinoma. J Nucl Med 1996;37:446-51.

60 BIOCHEMIA MEĐICA god 7, br. 1-2, 1997.


8. Spencer CA, Takeuchi M, Kazarosjan M.Current status and performance goalsfor serum thyroglobulin assays. Clin Chem1996;42:164-73.

9. Kusić Z, Lukinac Lj. Nuklearnomedicinska dijagnostika i terapija bolestištitnjače. U: Mimica M, i sur. Internamedicina u praksi. Zagreb: Školska knjiga,1989: 1289-91.

10. BLanchi R, lervasi G, Malleucci F, el al.Chromatographic identification in serumof endogenously radioiodinated thyroidhormones after iodine-131 whole-bodyscintigraphy in the follow-up of patientswith differentiated thyroid carcinoma. JNucl Med 1993;34:2032-7.

11. Lukinac Lj, Franceschi M, Nothig-HusD, et al. Endogenously labeled thyroidhormones ("'I-T/T,,) in sera of patientswith differentiated thjroid carcinoma. Thy-roid 1996;6; 201-6.

12. Lukinac Lj, Kalafalić D, Kusić Z. Serumferritin in patients with differentiatedthyroid cancer. UK National ExternalQuality Assessment Schemes for Hor-mones Participants Meeting; Cardiff, 1996;55.

13. Deshpande UR, Nadkarni GD, SamuelAM. Serum ferritin in thyroid cancer.Thyroid 1993;3:301-3.

14. Pacini F, Pinchera A, Giani C, el al.Serum thyroglobulin concentrations andi : l lI whole body scans in the diagnosis ofmetastases from differentiated thyroidcarcinoma (after thyroidectomy). ClinEndocrinol 1980; 13:107-10.

15. Ozata M, Suzuki S, Mijamoto, T et al.Serum thjroglobulin in the follow-up ofpatients with treated differentiated thy-roid cancer. J Clin Endocrinol Metab1994;79: 98-105.

16. Franceschi M, Lukinac Lj, Rončević S,el al. Serum thyroglobulin determina-tion, neck ultrasonography and iodine-131 whole-body scintigraphy in the fol-low-up of patients with differentiatedthyroid carcinoma. First Croatian Inter-national Congress of Nuclear Medicine;1994 Oct 13-15; Zagreb.

17. Black EG, Sheppard C, Hoffenberg R.Serial serum thyroglobulin measurementsin the management of differentiated thy-roid carcinoma. Clin Endocrinol 1987;27: 115-20.

18. Black E G, Hoffenberg R. Should onemeasure serum thyroglobulin in the pres-ence of anti-thyroglobulin antibodies? ClinEndocrinol 1983;19:597-601.

19. Pinchera A, Mariolli S, Villi P, et al.Interference of serum thyroglobulin inthe radioassay for serum antithyi'oglobulinantibodies. J Clin Endocrinol Metab 1977;45:1077-88.

20. Hays M T, McDougall I R. Circulating'"I thyroxine and thyroid cancer. Thy-roid 1994; 4:195-8.

21. Hashimolo T, Malsubara F, Mizukami Y,el al. Tumor markers and oncogene ex-pression in thyroid cancer using bio-chemical and immunohistochemical stud-ies. Endocrinol Jpn 1990; 37:247-54.

22. Lukinac Lj, Kalafalić D, Nolhig-Hus D,el al. Ferritin and haemoglobin in differ-entiated thyroid cancer. Second Interna-tional Congress of the Croatian Societyof Nuclear Medicine; 1996 Oct 24-26;Zagreb.

23. Tietz NW, Rinker AD, Mornson SR. Whenis a serum iron really a serum iron?The status of serum iron measurements.Chn Chem 1994;40:546-51.

24. Eckfeldt JH, WiUe DL. Serum iron: Wouldanalytical improvement enhance patientoutcome? Clin Chem 1994;40:505-7.


Stručni članak UDK 616-006.6/616-07 Professional...

Documents

Transcript of Stručni članak UDK 616-006.6/616-07 Professional...