Strukovna škola Virovitica jezik/prof. Karacsonyi/4... · Web viewLatinska imena biljaka i...
Transcript of Strukovna škola Virovitica jezik/prof. Karacsonyi/4... · Web viewLatinska imena biljaka i...
· Jezik, jezični znak. Lingvistika
JEZIK je skup jezičnih znakova koji služe sporazumijevanju među pripadnicima iste jezične zajednice.
LINGVISTIKA ili JEZIKOSLOVLJE je znanost o jeziku.
JEZIČNI ZNAK – riječ ili skup riječi koji se odnose na neki pojam
izraz
+ sadržaj
označitelj
označenik
· Narav jezičnog znaka prikazuje se trokutom:
jezični znak npr. kuća
Sadržaj – zgrada u kojoj se stanuje
Izraz K+U+Ć+APredmet
Veza između izraza i predmeta je PROIZVOLJNA.
· Sporazumijevanje ili komunikacija
Govorna komunikacija – slanje i primanje poruka – dvosmjeran proces.
Pošiljateljporuka
primatelj
psihološka faza
komunikacijski kanalfizička faza
(stvaranje pojma)
(primanje zvučnih valova)
fiziološka faza
fiziološka faza
(podražaj živč. sustava)
(buka?)
(podražaj živč. Sustava)
-smetnje u kom. kanalu-
fizička faza
psihološka faza
(pokretanje govornih organa
(stvaranje pojma)
i stvaranje glasova)
sporazum / nesporazum
Zalihost (redundancija) – osigurava da svaki ljudski jezik ima na raspolaganju više znakova nego što je potrebno za sporazumijevanje u uobičajenim i normalnim uvjetima = dobra zaliha u jeziku za sve neprilike u kojima se može naći poruka.
Standardni jezik
· jezik odabran da bude opće sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga društva.
Normiranost (postojanje pravila):
pravogovorna norma
pravopisna norma
gramatička norma
leksička norma
Narječje ili dijalekt
· jezik pojedine skupine ljudi ponajčešće prostorno određen
u Hrvatskoj: KAJKAVSKO, ČAKAVSKO I ŠTOKAVSKO NARJEČJE
· KAJKAVSKO NARJEČJE
Rasprostanjenost
Hrvatsko zagorje
Prigorje, Međimurje, zapadna Podravina, Posavina, Turopolje, Pokuplje, Gorski kotar, dio sjeverne Istre
Fonološke osobitosti
Ne razlikuju glasove č i ć (kuča)
Ne razlikuju se glasovi dž i đ
Umjesto lj i nj govori se l i jn (zemla, kojn)
Stari jat > ekavski odraz (mleko), a u nekim govorima i ikavski (mliko)
Ne provodi se sibilarizacija (duhi, ruki, vragi)
Zvučni suglasnici na kraju riječi izgovaraju se bezvučno (grat umjesto grad)
Morfološke osobitosti
U genitivu množine nema nastavka (ruk) ili je nastavak –of, .ef (duhof)
Komparativ pridjeva često se tvori nastavkom –ši ili –ejši (bolši, starejši)
U prezentu je vrlo čest nastavak za 3. lice množine –eju i –iju (zemeju, vidiju)
Buduće vrijeme se izražava futurom drugim (bum videl)
Leksičke osobitosti
Za živo se upotrebljavaju zamjenice gdo, do, što, kteri, ki
Za neživo: kaj, kej, ke
Dosta riječi njemačkog podrijetla: cajt, švicati se,
Riječi mađarskog podrijetla: betežen, pajdaš
· Čakavsko narječje
Rasprostranjenost
Istra
Hrvatsko primorje
Otoci oko lastova
Djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar)
Lika
Gorski kotar
Žumberak
Fonološke osobitosti
Razlikuju č i ć (ć se izgovara kao tj)
Na mjestu standardnog đ dolazi j i dj (meja, posudje))
Lj se često zamjenjuje suglasnikom j (judi)
Refleks jata raznolik
M se na kraju riječi zamjenjuje s n (jesan, nisan)
Morfološke osobitosti
Uglavnom se čuvaju stari padežni nastavci: se zvezdi (sve zvijezde)
Često se gubi završno i u infinitivu (kopat)
Futur I. kao u štokavskom narječju
Leksičke osobitosti
Za živo zamjenica ki
Za neživo zamjenica ča ili ca
Mnogo riječi talijanskog podrijetla: kantat, ponistra, šporko
· Štokavsko narječje
Rasprostranjenost
Najveći dio Dalmacije i Slavonije, Kordun, Banija, Lika, djelomice Žumberak
Fonološke osobitosti
L na kraju sloga prelazi u o (dal – dao)
Prijedlog v zamijenjen je s u
Stari skup čr dao je cr (crn)
Stari slavenski glas jat u nekim je govorima dao je (dijete – djeteta), to su jekavski govori, u ikavski govorima dao je i (dite - diteta), a u ekavskim e (dete – deteta)
Morfološke osobitosti
U množini su se izjednačili dativ, lokativ i instrumental (jelenima, ženama, selima)
Genitiv množine dobio je nastavak –a (žena, žunaka, rebara)
Leksičke osobitosti
U nekim štokavskim govorima česti su turcizmi (pendžer, sokak, bundžija)
· Grafem, grafija, pravopis
SLOVO – pisani oblik glasa.
PISMO ili GRAFIJA – sustav slova kojima se piše u nekom jeziku.
PRAVOPIS ili ORTOGRAFIJA – dogovorena pravila o pravilnom pisanju.
Vrste pravopisa
ETIMOLOŠKI – riječi se pišu kako je odavno uvriježeno bez obzira što se njihov izgovor odavno promijenio (npr. glasba, častno…)
FONETSKI (glasovni) PRAVOPIS – pisana riječ mora odgovarati izgovorenoj, tako da se uvijek istim slovom predstavlja isti glas (npr. vidijo, gracki)
FONOLOŠKI – pravopis koji traži da se isti fonem piše uvijek istim znakom
(npr. rob, ropski, podbaciti, potpisati…)
MORFONOLOŠKI – pri pisanju pazi na morfeme, isti se morfem uvijek piše istim slovima (npr. rob, robski, podbaciti…)
FONOLOŠKO-MORFONOLOŠKI – u sklopu jedne riječi pišemo fonološki (uz neke iznimke), a međurječne veze morfonološki jer se glasovne promjene koje nastaju među riječima u govornome nizu ne odražavaju u pismu, pojedine riječi bilježimo kao da tih promjena u govoru i nema
Npr. kod kuće - govorimo [kotkuće]
Naš je pravopis fonološko-morfonološki
· Fonem, fon, alofon, fonetika, fonologija
Jezik ≠ govor
Fonem je najmanja jedinica JEZIKA.
Nema značenje
Ima razlikovnu funkciju
Stavlja se u kose zagrade
/m/+/i/+/r/
/s/+/i/+/r/
Foneme (funkcionalna svojstva glasova) proučava znanstvena disciplina fonologija.
Govor = ostvarenje jezika.
Najmanja jedinica govora je GLAS ili FON.
Fon je ostvarenje fonema.
Fon se stavlja u uglate zagrade.
[šuma] - [lišće]
[š] [ś]
alofoni – glasovna razlika uvjetovana mjestom, pozicijom u riječi.
Fone (akustička i artikulacijska svojstva glasova) proučava FONETIKA
· Razdioba glasova
I. Prema načinu na koji su nastali:
otvornici (nastaju slobodnim prolazom zračne struje kroz govorne organe):
a, e, i, o, u, ie (dvoglasnik – pijetao, snijeg, brijeg…)
zatvornici
II. Prema funkciji u riječi:
samoglasnici (vokali): a, e, i, o, u, vokalno r = nositelji sloga
suglasnici (konsonanti)
Podjela zatvornika
a) s obzirom na način tvorbe
- zvonačnici (j, l, lj, m, n, nj, r, v) – Jela nju ne voli, moli, vara, ljulja.
- šumnici:zapornici (b, d, g, p, t, k) – Petak ga bode. (praskavci, okluzivni, pregradnici)
tjesnačnici (s, š, z, ž, f, h) – Sašin fah za Žežu.(strujnici, frikativi)
slivenici (c, č, ć, dž, đ) – po abecednom redu od c do đ. (afrikate)
b) s obzirom na mjesto tvorbe
usneni (labijalni)dvousneni (bilabijalni): p, b, m – Opa, bum.
usnenozubni (labiodentalni): f, v
jezični
prednjojezični (dentali): c, z, s, d, t, n – Sada ti na zeca.
srednjojezični (palatali): č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž
(svi glasovi s dijakritičkim znakom + j, lj, nj)
stražnjojezični (velari): k, g, h – Koga, ha?
desnici (alveolari): r, l – ralo
c) s obzirom na titranje glasnica
zvučnibezvučni
bp
dt
gk
zs
žš
džč
đć
-f
-c
-h
· Glas č
Pravilo
primjer
Č dolazi u riječima u kojima postanak nije vidljiv
lopoč, Beč
U oblicima i izvedenicama prema osnovnom k
jak, jači
Iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem
U sufiksima:
-ač
igrač
-čica
grančica
-če
pastirče
-ič
vodič
-ički
tehnički
U slovenskim i ruskim prezimenima
Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj
· Glas ć
Pravilo
primjer
Ć dolazi u riječima u kojima postanak nije vidljiv
kći, ćelav
U oblicima i izvedenicama prema osnovnom t
pamtiti>pamćenje
U glagolskom prilogu sadašnjem (-ći) i infinitivu (-ći)
slijedeći, reći
U riječima stranog podrijetla
ćelija, ćilim
U sufiksima:
-ać
golać
-dać
srndać
-bać
zelembać
-aća
zadaća
u prezimenima
Kovačić
· Glas dž
Pravilo
primjer
Glas dž nalazi se u riječima u kojima postanak nije vidljiv
uglavnom u tuđicama
džem, pidžama
Nalazi se ispred b prema osnovnom č (zbog razlike u zvučnosti
č ne dolazi u tom položaju)
naručiti > naručba narudžba
U sufiksu turskog podrijetla –džija
galamdžija
· Glas đ
Pravilo
primjer
Glas đ dolazi u riječima u kojima postanak nije vidljiv
anđeo, lađa
· U oblicima i izvedenicama prema osnovnom d
mlad - mlađi
· Glasovne promjene
= prilagođavanje izgovora jednoga glasa izgovoru drugoga glasa
Suvremene glasovne promjene (glasovne promjene koje se dosljedno provode):
jednačenje šumnika po zvučnosti
jednačenje po tvorbenom mjestu
Stare glasovne promjene (ne provode se dosljedno, već samo u nekim oblicima riječi):
nepostojano a,
zamjena l sa o
sibilarizacija
palatalizacija
jotacija
· Jednačenje šumnika po zvučnosti
Šumnici različitih zvučnosti, kad se u riječi nađu jedan do drugoga, jednače se u šumnike jednake po zvučnosti.
Zvučni parnjaci
Zvučnicib d g dž đ ž z - - -
Bezvučnicip t k č ć š s f h c
Prvi se šumnik jednači prema drugomu.
Ako je drugi šumnik bezvučni, prvi će se jednačiti u svoj bezvučni parnjak:
pod-pisati > podpisati > potpisati
Ako je drugi šumnik zvučni, prvi će se šumnik jednačiti u svoj zvučni parnjak
svat-ba > svatba > svadba
U govoru se jednačenje po zvučnosti provodi UVIJEK jer je lakše izgovoriti šumnike jednake zvučnosti.
U pismu se jednačenje po zvučnosti ne bilježi uvijek, npr:
d ispred c: podcijeniti
d ispred č: nadčovjek
d ispred ć: odćušnuti
d ispred s: predsjednik
d ispred š: odšetati
tuđice: adhezija, gangster, Habsburgovci.
radi lakšeg razumijevanja: podtajnik, predturski
· Jednačenje zatvornika po tvorbenom mjestu
Zatvornici različiti po tvorbenom mjestu, kada se u riječi nađu jedan pored drugoga, jednače se u zatvornike jednake po tvorbenom mjestu.
Prvi se zatvornik jednači prema drugomu.
z>žpaziti > paznja > pažnja
s>šnositi > nosnja > nošnja
n>mstan-ben > stamben
u govoru se provodi dosljedno, no u pismu ne u slučajevima ako je n na kraju
prvog dijela u složenici čija oba dijela imaju samostalno značenje:
jedan-put pišemojedanput
izvan-bračni
izvanbračni
voden-buba
vodenbuba
stran-putica
stranputica
h>šorah-čić > oraščić
Često se u riječi provodi nekoliko glasovnih promjena:
iz-čistiti > is-čistiti > iščistiti
grozd-je > grozđe > grožđe
· Gubljenje suglasnika
Gubljenje jednog od dvaju istih suglasnika koji se mogu naći u riječi jedan do drugoga:
bez-zvučan > bezzvučan > bezvučan
od-dahnuti > oddahnuti > odahnuti
Iznimke:
superlativ pridjeva najjači, najjasniji, najjužniji
u riječi u kojima bi gubljenje suglasnika otežalo razumijevanje: nuzzarada, izvannastavni…
Suglasnici d, t ispadaju i ne bilježe se ispred c samo u oblicima i izvedenicama od riječi sudac, svetac, otac:
sudac > sudca > suca
svetac > svetca > sveca
otac > otca > oca
(u ostalim se riječima d, t bilježe ispred c: redak – redci, razgodak – razgodci, otpadak – otpadci – zadatak – zadatci, metak – metci, letak – letci)
· Zamjena l sa o (vokalizacija)
l se na kraju riječi ili na kraju sloga zamjenjuje sa o.
ugao > ugla
orao > orla
kotao > kotla
misao > misli…
mislilac > mislioca
ronilac > ronioca
radio > radila > radilo
· Nepostojano a
A koje se umeće u osnovu riječi između dvaju završnih suglasnika i koje postoji samo u nekim oblicima iste riječi.
u imenica muškoga roda u N jd, i G mn.Nokat > nokata
u imenica muškoga roda stranoga podrijetla iako u N jd. i nemaju nep. a: dijalekt > dijalekata
u G mn. Imenica srednjeg roda kojima osnova završava na sva suglasnika: pismo > pisama
u G mn. Imenica ženskoga roda kojima osnova završava na dva suglasnika: djevojka > djevojaka
u imenica ženskog roda na -Ǿ u N i A jed.: sablazan, pomisao
u neodređenih pridjeva muškog roda u N jd. koji završavaju na ak, an, ar: tanak, ravan, mokar.
u N jd. pridjevne zamjenice kakav i neodređenih zamjenica složenih s kakav.
u nominativu glavnoga broja jedan i u N rednih brojeva sedam, osam.
Nepostojano e
Čakovec – Čakovca
· Sibilarizacija
Jedrenici k, g, h ispred i zamjenjuju se sa c, z, s (sibilantima).
junak-i > junaci
duh-i > dusi
bog-i > bozi
pek-ijah > pecijah
strig-ijah > strizijah
vuk-ijah > vucijah
rek-i > reci
vuk-i > vuci
Sibilarizacija se ne provodi:
U G mn. imenica ženskog roda: majka > majki
· Palatalizacija
Jedrenici k, g, h ispred e zamjenjuju se palatalima č, ž, š.
junak-e > junače
bog-e > bože
duh-e > duše
pek-en > pečen
pek-em > pečem
strig-em > strižem
rek-e > reče
stig-e > stiže
Zamijeniti se sa č mogu i c, z ako se nađu ispred e:
zec-evi > zečevi
knez-e > kneže
Palatalizacija se ne provodiu A mn.: junak- > junake, korak-e > korake…
· Jotacija
Nenepčanik se stapa s glasom j (j=jota, grč.) u nepčanik.
Klic + jem > kličem
c+j>č
Skak + jem > skačem
k+j>č
Smrt + ju > smrću
t+j>ć
Glad + ju > glađu
d+j>đ
Drag + ji > draži
g+j>ž
Brz + ji > brži
z+j>ž
Mah + jem > mašem
h+j>š
Pis + jem > pišem
s+j>š
Sol + ju > solju
l+j>lj
Tan+ ji > tanji
n+j>nj
Ako se između j nađu b, p, m, v, taka se između tih glasova i j umeće l koje se s glasom j stapa u lj. To se l zove epentetsko l.
zob+ju > zoblju
kap+jem> kapljem
hram+jem > hramljem
krv+ju > krvlju
· Kraćenje sloga s dvoglasnikom
Smjenjivanje ije > je, e u različitim oblicima iste riječi ili u njezinim izvedenicama.
U oblicima s dugim slogom dolazi ije, a u oblicima s kratkim slogom dolazi je ili e.
Dvoglasnik ie ( u pismu ije) otvornik je koji se može ostvariti samo u dugim slogovima:
Bijel, lijep, obavijestiti, vrijeme, naprijed
Kada se promjenom oblika riječi ili u tvorbi krati slog u kojem je ije, tada se ije smjenjuje s je ili e.
Bijel > bjelina
Lijep > ljepota
Vrijeme > vremena…
Smjenjivanje ije > je
U dugim slogovima ostvaruje se ije, u kratkima je
dijete > djeteta
ždrijebe > ždrjebeta
(osim vrijeme > vremena)
bijel > bjelji
pripovijetka > pripovjedaka
lijep > ljepota, slijep > sljepoća, pijesak > pjeskovit
pripovijedat > pripovjedač, cvijet > cvjećar
sijen-o-koša > sjenokoša
dodijeliti > dodjeljivati
Smjenjivanje ije > e
Iza suglasničke skupine u kojoj je drugi suglasnik r (pokriveno r)
vrijeme > vremena
Samo u vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed:
vrijeme > vremena, vremenski, nevremena, poluvremena…
privrijediti > privreda, privrednik…
upotrijebiti > upotreba, zloupotreba…
naprijed > napredak, napredovati…
U ostalim riječima ije se, i iza pokrivenoga r, krati prema temeljnom pravilu ije > je:
grijeh > grješnik
griješiti > pogrješka
strijela > strjelica
trijezan > trjezniji…
Duljenje kratkoga je
Kratki slog u kojem je je može se produljiti te postaje dugo je ili se je smjenjuje s ije.
Postaje dugo je:
U nesvršenim glagolima i njihovim izvedenicama od riječi mjera, mjesto i sjesti:
mjera > zamjerati
mjesto > namještati
sjesti > presjedati
U G mn.
mjesto > mjesta
Ako se je nađe ispred suglasničkog skupa u kojem je prvi zvonačnik:
djelo > djelce
vjera>vjernost…
Je > ije:
Od svršenog glagola tvorimo nesvršeni
dogorjeti > dogorijevati
razumjeti > razumijevati…
od glagola s predmetkom pre tvorimo imenicu:
prelaziti > prijelaz
Smjenjivanje ije, je > i
Ije ispred o > i
Gl. pridjev radni m. rod jd.
vidjeti > vidjeo > vidio
U imenica u kojima je o postalo od l:
Dio (dijel > dijeo > dio)
Ako se je nađe ispred j, prijeći će u i: u prezentu ispred: - jem, -ješ, -je…
Smjeti > smjejem > smijem
· Naglašene i nenaglašene riječi
· Naglasak
Naglasak je istovremeni ostvaraj jačine, dužine i tona kojim ističemo jedan slog u riječi.
Slog koji se u riječi izgovara jačom silinom glasa zove se naglašeni slog
U slogu samo jedan glas može nositi naglasak, a to je samoglasnik – nositelj sloga; naglasak dakle može stajati na glasovima: a, e, i, o, u i na vokalnom r
· Vrste naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku
U hrvatskom standardnom jeziku četiri su naglaska:
kratkosilazni\\kratkouzlazni \
dugosilazni∩dugouzlazni /
kratkosilazni ( ) – lav, san
dugosilazni ( ) – plav, dan
kratkouzlazni ( ) – kišovit, izmaknuti
dugouzlazni ( ) – mekušac, razjapiti
· Naglašene i nenaglašene riječi
Naglasnu (izgovornu) cjelinu čini jedna naglašena i jedna ili više nenaglašenih rijeci
koje se izgovaraju zajedno s naglašenim riječima ispred ili iza sebe.
S obzirom na naglasak riječi mogu biti:
naglašene riječi, naglasnice nenaglašene riječi, nenaglasnice
imaju svoj naglasak
nemaju svoj naglasak
(toničke riječi)
(atoničke riječi)
klitike
proklitike, enklitike
PROKLITIKE
Nenaglašena se riječ može vezati uz naglašenu riječ koja se nalazi iza nje u naglasnu cjelinu
/Idem ugrad./; nenaglašene riječi u takvoj situaciji zovemo proklitike, prednaglasnice ili prislonjenice
prijedlozi: svi jednosložni, neki dvosložni prijedlozi te trosložni
prijedlozi s prefiksom iz: od, do, u, za, s(a), mimo
Tko je uz tebe bio na izložbi?
veznici: a, i, ni, daNema ni nje ni njega.
negacija: ne
Ne očekuj previše!
ENKLITIKE
Nenaglašena se riječ može vezati uz naglašenu riječ koja se nalazi ispred nje u naglasnu cjelinu; nenaglašene riječi u takvoj se situaciji zovu enklitike, zanaglasnice ili naslonjenice
glagolske:
nenaglašeni oblici prezenta pomocnog glagola biti:
sam, si, je, smo, ste, su
nenaglašeni oblici aorista pomocnog glagola biti:
bih, bi, bi, bismo, biste, bi
Zar bi i oni to ucinili?
nenaglašeni oblici prezenta pomocnoga glagola htjeti:
cu, ceš, ce, cemo, cete, ce
Danas ce se sve to riješiti.
zamjeničke
nenaglašeni oblici ličnih zamjenica
u genitivu
(me, te, ga, je, nas, vas, ih)
Nema ih u sobi.
dativu
(mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)
On mi je to obecao. Cini mi se da si blizu.
akuzativu
(me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)
Želim te pitati o putovanju.
nenaglašeni oblici povratne zamjenice (se, si)
To se dobro vidi..
čestica (riječca) li Želiš li to ponoviti?
· Nenaglašena (zanaglasna) dužina
Nalazi se iza naglašenog sloga.
Označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi.
Djevojka; djevojaka
Izići; iziđem
U glagolima: u nastavcima za prezent (idem, ideš…)
u glagolskom prilogu sadašnjem (gledajući, misleći, slušajući…)
u glagolskom prilogu prošlom ( došavši, razmislivši…)
U pridjevima: u određenom obliku pridjeva (bijeli, crveni, crvenoga…)
U imenicama: u genitivu jednine ženskog roda (žene, djevojke, majke…)
u instrumentalu jednine ženskog roda (ženom, djevojkom, majkom…)
u genitivu množine svih rodova (djevojaka, žena, dječaka, polja…)
Danas ne radim./Danas neradim./
Idem na put.
/Idem naput./
On je kod kuće./Onje kodkuće./
To je za mene. /Toje zamene./
U riječima koje imaju silazne naglaske naglasak se može pomaknuti na nenaglašenu riječ koja se nalazi ispred njih; silazni naglasak postaje kratkosilazni ili kratkouzlazni, a na mjestu naglaska naglašenoj riječi ostaje zanaglasna dužina.
· Raspodjela naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku
Pročitaj rečenicu tako da podcrtane dijelove izgovoriš kao naglašeni slog.
Danas u školi učimo gramatiku.
Jesu li navedene riječi ispravno naglašene?
Naglasak ne može biti na bilo kojem mjestu u riječi.
Koraci u određivanju naglasaka:
1. određujemo naglašeni slog, odnosno naglašeni samoglasnik (podcrtamo samoglasnik)
2. određujemo je li naglasak dug (–) ili kratak (()
3. određujemo je li naglasak silazan (s) ili uzlazan (u)
4. stavimo odgovarajući znak na naglasak
Pravila
1. Naglasak ne može biti na posljednjem slogu u riječi.
2. Jednosložne riječi mogu imati samo silazne naglaske.
blag, konj, most, mrav, nož, sit, šum
Navedenim postupkom odredi naglaske na sljedećim riječima:
Mir, dim, sat, dah, duh, noć,
Na svim riječima vidimo samo silazne naglaske (duge i kratke)
3. Dvosložne riječi mogu imati bilo koji od četiriju naglasaka, ali samo na prvom slogu.
bajka, kupac, ljeto, magla, nebo, ptica,
riba, rijedak, zemlja
4. Trosložne i višesložne riječi na prvom slogu mogu imati bilo koji od četiriju naglasaka, a na unutarnjem samo uzlazne.
vjerovanje, kadulja, učenje, plivati,
ljepota, dodirivati, mirisati,
riječi stranog podrijetla: metro, biro, rezime, renome – dobivaju naglasak u skladu s naglasnim sustavom standardnog jezika, a na posljednjem slogu dobivaju nenaglašenu dužinu (metro, biro, rezime, renome)
· Veliko i malo slovo
PRAVILO: Velikim se slovom pišu sve riječi imena ili naziva (osim veznika i prijedloga)
Kontinent: Južna Amerika, Crni Kontinent (u prenesenom značenju)
Država: Kanada, Republika Bosna i Hercegovina, Dubrovačka Republika (povijesno), Zemlja Izlazećeg Sunca (preneseno značenje)
Naseljeno mjesto: Sveti Martin pod Okićem, Sveti Grad (preneseno značenje)
Imena, prezimena, nadimci:
Imena, prezimena, nadimci: Mario, Vera, Mali
Božanstva, mitološka bića, opće imenice koje zamjenjuju imena Boga, Isusa, Djevice Marije…: Bog, Alah, Zeus, Majka Božja Bistrička…
Atribut srastao uz osobno ime: Karlo Veliki, Pipin Mali…
Redni broj uz osobno ime: Krešimir Četvrti
Osobna imena u prenesenom značenju: Bik Koji Sjedi…
Narodi, stanovnici: Hrvati, Južni Slaveni, Slavonci
Riječi iz počasti: Vaša Uzoritosti
PRAVILO: Velikim se slovom piše samo prva riječ imena ili naziva (i vlastito ime unutar naziva)
Ulica, trg, gradska četvrt: Ulica neznane junakinje, Ulica fra Bonifacija Bergera
Zemljopisna područja: Gorski kotar
Planine doline, vulkani, pustinje: Lonjsko polje, Panonska nizina
Otoci, poluotoci, zaljevi, jezera, vode, toplice: Dugi otok, Vransko jezero, Krapinske toplice
Nebeska tijela: Veliki medvjed
Građevine i mostovi: Eiffelov toranj, Krčki most
Crkve (?): Crkva svetog Roka (crkva svetog Roka, Sveti Rok)
Ustanove i poduzeća: Strukovna škola Virovitica, Sedma gimnazija
Županije: Virovitičko-podravska županija
Društva, knjige, časopisi, dovine, filmovi, zakoni: Ustav Republike Hrvatske, Društvo ljubitelja knjiga 'Vladimir Nazor'
Jasno određeni povijesni događaji: Prvi svjetski rat, Domovinski rat
Latinska imena biljaka i životinja: Feliks leo
Imena državnih praznika i vjerskih blagdana: Nova godina, Božić, Praznik rada
Zaštićena imena proizvoda: Ožujsko pivo
Pridjevi na –ov, -ev, -in izvedeno od osobnih imena i imena naroda: Leonardov, Meksikančev
Riječi iz počasti: Zahvaljujemo Vam… Pročitavši Vaš dopis… (za 2. l. jd)
· Pravopisni i rečenični znakovi
TOČKA
Točka - pravopisni znak
iza nekih kratica: Na str. 29 naći ćete fotografiju.
Iza rednog broja: Nastava završava 15. VI. iduće godine.
Iza rednog broja bez obzira na to što iza nje dolazi još neki pravopisni znak: Pročitajte tekst na 12., 13. i 14. str.
Točka - rečenični znak
Na kraju izjavne rečenice: Cijeli sam dan čitala lektiru.
Ako naslov ili podnaslov pišemo u istom redu s tekstom, iza naslova ili podnaslova stavlja se točka: Rečenični znakovi. Točka. Točka je jedan o rečeničnih odnosno interpunkcijskih znakova.
ZAREZ
Zarez - pravopisni znak
Za razlikovanje desetine od cijelog broja: 7,6
U velikim brojevima tisuće od stotina odvajaju se točkom, a milijuni od tisuća zarezom: 10,540.000
U novčanom poslovanju za odvajanje kuna od lipa: 1234,54
Zarez - rečenični znak
1. Nabrajanje:
Mjesto od nadnevka: Zagreb, 18. kolovoza 2006.
Vokativ: Hej, Marko, dođi ovamo!
Nizanje riječi i rečenica: Došao sam, otvorio vrata, skinuo kaput.
Pisanje bibliografskih jedinica: Miljenko Jergović, Dvori od oraha, Durieux, Zagreb, 2003.
Zarez ne pišemo:
u rečenici između mjesta i nadnevka: U Zagrebu 18. kolovoza 2005.
u nizanju dijelova jednog ispod drugog:
Sarajevski Marlboro
Buick Riviera
Dvori od oraha
2. Naknadno dodavanje:
Apozicija iza pripadajuće imenice ili zamjenice: Marko Zrinjan, učenik 5. razreda, voli igrati igrice.
Riječi ili rečenice naknadno dodane: Glavna plaža, koja se vidi s mog prozora, potpuno je prazna.
3. Suprotnost:
Ispred suprotnih veznika: a, ali, nego, no, već: Došao je, ali nije donio kasetu.
Isključne i zaključne rečenice: Došao sam, dakle, spreman sam oprostiti.
Ne pišemo: ako se nego nadovezuje na komparativ: Došao je ranije nego obično.
4. Isticanje
Ispred riječi za isticanje i to, to jest: Naučio je dio gradiva, i to ono najteže. Vjerujem da si učio, to jest da si naučio.
5. Inverzija:
Ako je zavisna rečenica ispred glavne: Tko rano rani, cijeli dan je pospan.
· Kratice
OBIČNE KRATICE
1 a) Nastaju skraćivanjem riječi i pišu se malim početnim slovom, s točkom na kraju
prof. – profesor
t. – točka
m. r. – muški rok
itd. – i tako dalje
i dr. – i drugo
tzv. – takozvani
mr. – magistar
tj. – to jest
npr. – na primjer
i sl. – i slično
vlč. – velečasni
rkt. – rimokatolik
dr. – doktor
b) neke se kratice pišu na dva načina:
g., god. – godina
r., raz. – razred
ing., inž. – inženjer
g., gosp. – gospodin
2. Kratice gđa i gđica pišu se bez točke i sklonjive su: gđa, gđe, gđi…
ostale se obične kratice ne sklanjaju.
3. Kratice za nazive strana svijeta pišu se velikim slovom bez točke:
S – sjever, J – jug, I – istok, Z – zapad, SZ – sjeverozapad…
SLOŽENE KRATICE
Nastanak
1.a) od prvih slova višečlanih naziva tvrtki, javnih ustanova, stranaka i sl.; pišu se velikim slovima bez točke:
HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
RH – Republika Hrvatska…
VSS, OŠ, DK…
b) od prvih slogova višečlanih naziva, u tim se kraticama samo prvo slovo piše veliko, a ostalo malo:
Nama – narodni magazin
Hina (i HINA) – Hrvatska izvještajna novinska agencija
2.a) Složene se kratice mogu sklanjati
HV-a (čit. Ha-ve-a
HRT-a (čit. Ha-er-te-a)
b) završava li kratica na –a i čita se kao puna riječ, nastavak se piše bez spojnice:
INA, INE, Nama, Name, Hina, Hine, HINA, HINE…
3. Izvedenice:
HSS-ovac i haesesovac (bolje)
* Znakovi i oznake za mjerne jedinice i druge pojmove uče se iz priručnika pojedinih struka.
Pišu se bez točke, najčešće malim slovom
m – metar
mm – milimetar
ha – hektar
kn – kuna
c-mol
ali i:
D-dur
USD – američki dolar…
U međunarodnom prometu novčane jedinice pišu se trima slovima (prva su dva slova naziv države, a treće od naziva novčane jedinice)
HRK – međunarodna oznaka na hrvatsku novčanu jedinicu.