STRATEGIJA UPRAVLJANJA

AMBALAŽNIM OTPADOM SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA

2

PREDGOVOR Udruga proizvođača i zastupnika sredstava za zaštitu bilja RH (CROCPA) udruženje je domaće i inozemne industrije SZB. Udruga je registrirana sredinom 2002. godine kao neprofitna pravna osoba. Današnje članice su slijedeće tvrtke: Agrocroatia, AM Agro, BASF, Bayer CropScience, Chromos Agro, DANON, Dow AgroSciences, Florel, HERBOS, Pinus Agro, Syngenta, Veterina. Udruga je osnovana u cilju promicanja, usklađivanja i zaštite zajedničkih interesa svojih članica. To je prvi organizirani oblik profesionalne suradnje domaćih i inozemnih proizvođača, što je već samo po sebi veliki uspjeh u odnosu na ranije višegodišnje stanje. Treba istaknuti da su sve stručne i zakonodavne institucije države pozdravile osnivanje Udruge što je ubrzo rezultiralo boljom komunikacijom i uspješnijom suradnjom. U međuvremenu, ostvarena je suradnja s važnim domaćim i inozemnim institucijama i udruženjima. Od međunarodnih udruženja na prvom mjestu treba spomenuti članstvo u Evropskom udruženju zaštite bilja (ECPA), čiji osnivači i članovi su svi najveći i najvažniji proizvođači i pronalazači SZB. ECPA je veliki oslonac i podrška u pogledu informiranja o najvažnijim trendovima u inovacijama, primjeni i zakonodavstvu SZB u Evropskoj Uniji ali i šire. Upravo je i ova studija pod nazivom “STRATEGIJA UPRAVLJANJA AMBALAŽNIM OTPADOM SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA” uvelike temeljena na ECPA-inom dugogodišnjem iskustvu čiji je rezultat brošura “Smjernice za upravljanje ambalažom - Izrada učinkovitih i integriranih strategija za smanjenje ambalaže, dizajna, ispiranja i ponovnu uporabu». Sve nacionalne udruge članice ECPA-e obavezne su pridržavati se kodeksa ponašanja i upravljanja proizvodnjom, distribucijom i korištenjem SZB (FAO Code of Conduct on the Distribution and Use of Pesticides). Svim tvrtkama članicama naše Udruge dostavljen je tekst Kodeksa s upozorenjem o obaveznom poštivanju i uvrštenju u praksu svih članova Kodeksa.

3

SADRŽAJ Str.

1. UVOD………………………………………………………………………………………… 4 2. OSNOVNE INFORMACIJE O SREDSTVIMA ZA ZAŠTITU BILJA………………….. 2.1. ŠTO SU SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA………………………………………….. 2.2. VRSTE SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA………………………………………….. 2.3. TIPOVI FORMULACIJA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA………………………. 2.4. PODJELA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA PREMA OTROVNOSTI………….. 2.5. RASPODJELA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA PREMA OTROVNOSTI………………………………………………………………………….. 2.5.1. CROCPA – Stanje sredstava za zaštitu bilja………………………………… 2.5.2. Promet sredstava za zaštitu bilja u 2004. godini…………………………….

6 6 6 7 8 11 12 13

3. AMBALAŽA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA – ZAKONSKA REGULATIVA…... 3.1. ZAKON O OTROVIMA……………………………………………………………….. 3.2. ZAKON O KEMIKALIJAMA………………………………………………….............. 3.3. ZAKON O ZAŠTITI BILJA…………………………………………………………….. 3.4. ZAKON O OTPADU…………………………………………………………………… 3.5. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM RH……………………………….…

14 14 14 15 15 17

4. SMJERNICE ZA UPRAVLJANJE AMBALAŽOM SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA…………………………………………………………………………….. 4.1. OSNOVNO NAČELO: SMANJENJE KOLIČINE AMBALAŽE……………………. 4.2. SVOĐENJE RIZIKA NA NAJMANJU MOGUĆU MJERU – INTELIGENTAN DIZAJN AMBALAŽE…………………………………………….. 4.2.1.Dizajn na prvi pogled……………………………………………………………. 4.2.2. Opširno o dizajnu……………………………………………………………….. 4.3. PUT PREMA PONOVNOJ UPORABI: ISPIRANJE NA IMANJIMA……………… 4.3.1. Ispiranje na prvi pogled……………………………………………….............. 4.3.2. Opširno o ispiranju…………………………………………………….............. 4.4. ZAKONSKI TEMELJ ZA KLASIFIKACIJU ISPRANE AMBALAŽE KAO NEOPASNE U EU I RH……………………………………………………………….. 4.5. SAKUPLJANJE AMBALAŽE………………………………………………………….. 4.5.1. Iskustva iz drugih zemalja……………………………………………………... 4.5.1.1. Belgija………………………………………………………………….. 4.5.1.2. Francusaka……………………………………………………………. 4.5.1.3. Njemačka………………………………………………………………. 4.5.1.4. Madžarska……………………………………………………………... 4.5.1.5. Kućni i vrtni sektor (Velika Britanija)……………………….............. 4.5.1.6. SAD…………………………………………………………………….. 4.5.1.7. Kanada…………………………………………………………………. 4.5.1.8. Brazil……………………………………………………………………. 4.5.1.9. Australija……………………………………………………………….. 4.5.2.Stanje u Hrvatskoj………………………………………………………………. 4.6. PONOVNA UPORABA AMBALAŽE: RAZMATRANJE MOGUĆNOSTI…………. 4.6.1. Ponovna uporaba na prvi pogled……………………………………………... 4.6.2. Opširno o ponovnoj uporabi…………………………………………………… 4.7. PROVOĐENJE STRATEGIJE U SVRHU UVOĐENJA HRVATSKOG CJELOKUPNOG SISTEMA UPRAVLJANJA AMBALAŽOM SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA (CMS-a)……………………………………………………………… 4.7.1. Cjelokupni plan za provođenje strategije…………………………………….. 4.7.2. Operativni plan ukratko…………………………………………………………

20 20 21 21 21 24 24 24 28 30 30 30 30 31 32 32 33 33 34 35 35 36 36 38 42 42 43

4

1. UVOD Sredstva za zaštitu bilja imaju važnu ulogu u osiguravanju kvalitete i kvantitete hrane, krmiva i vlakana potrebnih svjetskoj rastućoj populaciji. Usprkos poznatim koristima, od industrije zaštite bilja se sve više i više očekuje da provodi znanstvena istraživanja koja dokazuju da su njezini proizvodi sigurni za one koji ih koriste i primjenjuju, potrošače i konzumente te posebno za okoliš. Ambalaža ima središnju ulogu u sigurnoj dostavi sredstava za zaštitu bilja ciljanim tržištima, pri čemu smanjuje na najmanju mjeru rizik osipanja i istjecanja u nabavnom lancu i izloženost radnuika. Ambalažom treba također tako upravljati da se zadovolje i drugi ciljevi zaštite okoliša, a koji postaju sve bitniji u kontekstu široko rasprostranjene društvene svijesti o održivosti okoliša. Iz toga proizlazi da strategija upravljanja ambalažom daje industriji priliku da pokaže kako nastoji biti odgovoran partner u pogledu zaštite okoliša u poljoprivredi i društvu.

Upravljanje ambalažom je dinamičan i inovativan proces. Strategije navedene u ovom dokumentu odnosit će se na kratkoročne i srednjoročne probleme u vezi sigurnosti upravljanja ambalažom. Bit će potrebne redovite revizije kako bi se sadašnje stanje unaprijedilo i povezalo sa budućim tehnološkim inovacijama koje će, pak, dalje unaprijediti standarde kemijskih procesa na poljoprivrednim imanjima.

5

Povrh svega novim Zakonom o otpadu proizvođači sredstava za zaštitu bilja obvezni su snositi sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada te su financijski odgovorni za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad. Također su odgovorni i za odabir rješenja najprihvatljivijeg za okoliš prema svojstvima proizvoda i tehnologiji proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije,

6

2. OSNOVNE INFORMACIJE O SREDSTVIMA ZA ZAŠTITU BILJA 2. 1. ŠTO SU SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA? Prema članku 3. Zakona o zaštiti bilja (NN 10/94 i 117/03): 1. Štetočinja bilja, je svaki oblik biljnog ili životinjskog svijeta kao i svaki patogeni

uzročnik koji je štetan ili potencijalno štetan za bilje i biljne proizvode. 2. Štetočinje bilja su:

a) uzročnici biljnih bolesti: viroidi, virusi, mikoplazme, spiroplazme, bakterije, rikecije, gljive i parazitske biljke,

b) organizmi životinjskog podrijetla: štetne nematode, štetni puževi, štetne grinje, štetne stonoge, štetni kukci, štetne ptice i štetni sisavci,

c) korovi : nepoželjne biljne vrste koje prate kulturno bilje ili žive s njim u zajednici i štetno utječu na njih, kao i biljne vrste koje neželjeno rastu u vodama, na prugama, putovima, igralištima i drugim površinama.

Prema Članku 5. Zakona o zaštiti bilja (NN 10/94 i 117/03): 1. Sredstva za zaštitu bilja su pripravci, čisti oblici djelatnih/aktivnih tvari ili tvari koje

pospješuju njihovo djelovanje, sastavljeni u oblik u kojem su uporabljivi za krajnje korisnike, a služe za zaštitu bilja i biljnih proizvoda od štetočinja bilja ili utječu na životne procese biljaka na način drugačiji od hranjiva;

2. Pripravci su proizvodi sastavljeni od jedne ili više tvari, od kojih je najmanje jedna djelatna tvar, namijenjeni zaštiti bilja;

3. Djelatne tvari su tvari ili mikroorganizmi, uključujući viruse i fitoplazme, koji svojim učinkom štite bilje i biljne proizvode od štetočinja bilja.

2.2. VRSTE SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA:

1. FUNGICIDI su sredstva za suzbijanje uzročnika biljnih bolesti 2. ZOOCIDI su sredstva za suzbijanje organizama životinjskog podrijetla i to:

- insekticidi – za suzbijanje insekata (kukaca) - akaricidi – za suzbijanje grinja - nematocidi – za suzbijanje nematoda - rodenticidi – za suzbijane glodavaca - limacidi – za suzbijanje puževa

3. HERBICIDI su sredstva za suzbijanje korova 4. REGULATORI RASTA I FIZIOTROPI – su sredstva koja utječu na rast i izgled

bilja 5. REPULZIVNA SREDSTVA – koja djeluju odbijajuće na štetnika 6. DODATNA SREDSTVA – koja se dodaju sredstvima za zaštitu bilja za

poboljšanje njihova djelovanja

7

2.3. TIPOVI FORMULACIJA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA Svaki pripravak dolazi na tržište u određenom obliku tzv. FORMULACIJI. Uz naziv svakog komercijalnog pripravka, na deklaraciji koja se nalazi na ambalaži, između ostalih potrebnih podataka, koje propisuju različiti zakoni i podzakonski akti, označena je njegova formulacija. Formulacije sredstava za zaštitu bilja su navedene slijedećim kraticama: EC – koncentrat za emulziju EW – tekuća koncentrirana emulzija u vodi SL – vodotopivi koncentrat SC-KS-FL – koncentrirana suspenzija TK – tekući koncentrat koji se koristi nerazrijeđen WP – močivo prašivo za suspenziju SE – suspo emulzija SP – topivo prašivo SG (često WG, DF) – dispergirajuće mikrogranule-koncentrat za suspenziju MC – mikroinkapsulirani koncentrat za suspenziju K – kristali Pa – pasta Tpa – tekuće paste P – prašiva za zaprašivanje usjeva G – granulati Psj – prašiva za zaprašivanje sjemena Ksj – koncentrati za vlažno tretiranje sjemena M – mamci KM – koncentrat za mamac št – štapići Prama članku 24. Pravilnika o uvjetima i načinu stavljanja u promet sredstava za zaštitu bilja (NN 90/04) oblik formulacije te naziv formulacije treba označiti u skladu s preporukama Internacionalne grupacije nacionalnih udruženja proizvođača agrokemijskih proizvoda (GIFAP). U Hrvatskoj još nisu prevedene GIFAP preporuke pa se u Prilogu 1. ovog materijala nalazi engleska verzija.

8

2.4. PODJELA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA PREMA OTROVNOSTI Prema posljednjem objavljenom Popisu sredstava za zaštitu bilja koja imaju dozvolu za promet i primjenu u Republici Hrvatskoj (NN 89/2004) od ukupnog broja registriranih sredstava čak 93 % razvrstano je u neku od skupina otrovnosti. Članak 15. Zakona o otrovima (NN 27/99) Otrovi se ne mogu staviti u promet i rabiti dok se ne razvrstaju u skupine otrovnosti. Otrovi se razvrstavaju u Skupinu I, Skupinu II i Skupinu III prema akutnoj otrovnosti i srednjoj smrtnoj dozi za laboratorijske životinje, zavisno od oralnog, inhalacijskog i dermalnog djelovanja. Razvrstavanje otrova u skupine obavlja se i sukladno mjerilima za određivanje opasnosti otrova koja se odnose na kroničnu otrovnost, karcinogenost, mutagenost, embriotoksi- čnost, teratogenost te alergogena, nadražujuća i slična svojstva otrova, odnosno prema podacima o njihovoj akutnoj toksičnosti za ljude. Na temelju članka 15. stavka 4. Zakona o otrovima objavljen je Pravilnik o mjerilima za razvrstavanje otrova u skupine (NN 47/99). Članak 36. Zakona o otrovima Otrovi koji se stavljaju u promet moraju imati na svakom spremniku, odnosno na svakom pojedinačnom pakiranju ili uz svako pojedinačno pakiranje otrova deklaraciju koja sadrži ove podatke: 1. zaštićeno, generičko i kemijsko ime otrova, 2. registarski broj otrova iz međunarodnog registra kemikalija (CAS broj), 3. sadržaj svih aktivnih tvari i drugih sastojaka koji se u smislu ovoga Zakona smatraju otrovima, 4. datum proizvodnje, 5. rok uporabe, 6. naziv i adresu proizvođača, 7. naziv i adresu uvoznika, 8. način i uvjete skladištenja i čuvanja, 9. znakove opasnosti i oznake upozorenja i obavješćivanja, 10. serijski broj. Na temelju članka 36. stavka 2. Zakona objavljen je Pravilnik o označavanju i obilježavanju otrova koji se stavljaju u promet. Članak 2. Pravilnika Otrovi se označuju:

1) znakovima opasnosti, 2) znakovima upozorenja, 3) oznakama obavijesti.

Članak 4. Pravilnika Znakovi opasnosti bojom i simbolom označuju: 1) vrlo jaku otrovnost

2) otrovnost

9

3) štetnost 4) nagrizajuće djelovanje 5) nadražujuće djelovanje 6) eksplozivnost 7) oksidativnost 8) vrlo laku zapaljivost 9) laku zapaljivost

10) opasnost po okoliš. Članak 5. Pravilnika Oznake upozorenja odnose se na vrste opasnosti koje postoje ili mogu nastati u prometu otrova i pri rukovanju otrovima, a označavaju se slovom »R« i rednim brojem iz popisa oznaka upozorenja iz članka 13. ovog Pravilnika. Oznake obavijesti odnose se na mjere koje se moraju primijeniti u prometu otrova i pri rukovanju otrovima, a označuju se slovom »S« i rednim brojem iz popisa oznaka obavijesti iz članka 14. ovog Pravilnika. Oznake upozorenja i obavijesti stavljaju se na ambalažu, a njihovo značenje upisuje se u uputu za uporabu otrova koja se prilaže uz svako pakiranje. Članak 7. Pravilnika

Znakom za vrlo jaku otrovnost (T+) i simbolom označuju se otrovi iz Skupine I. Simbol je grafički prikaz mrtvačke glave s prekriženim kostima, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »vrlo jaki otrov«.

Znakom za otrovnost (T) i simbolom označuju se otrovi iz Skupine II. Simbol je grafički prikaz mrtvačke glave s prekriženim kostima, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »otrov«. Znakom za štetnost (Xn) i simbolom označuju se otrovi iz Skupine III. Simbol je Andrijin križ crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »Štetno«. Znakom za nadražujuće djelovanje (Xi) i simbolom označuju se otrovi koji trenutnim, produženim ili ponovljenim dodirom s kožom ili sluznicom izazivaju upale. Simbol je Andrijin križ, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »nadražujuće«.

T+

Xi

10

Znakom za nagrizajuće djelovanje (C) i simbolom označuju se otrovi koji u dodiru s organskim i anorganskim tvarima izazivaju njihova oštećenja. Simbol je grafički prikaz dviju epruveta iz kojih kaplje tekućina na ruku i metal. Simbol je crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »nagrizajuće«.

Znakom za eksplozivnost (E) i simbolom označuju se otrovi koji pod utjecajem plamena ili drugih toplinskih izvora eksplodiraju, ili kod kojih je opasnost od eksplozije zbog udarca, tlaka ili trenja veća nego kod dinitrobenzena. Simbol je grafički prikaz bombe koja se rasprskava, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »eksplozivno«.

Znakom za oksidirajuće djelovanje (O) i simbolom označuju se otrovi koji u dodiru s drugom tvari daju jaku egzotermnu reakciju (oslobađanje topline) ili pri tome nastaju druge promjene koje povećavaju stupanj opasnosti. Simbol je grafički prikaz plamena iznad prstena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »oksidirajuće«.

Znakom za vrlo laku zapaljivost (F+) i simbolom označuju se otrovi koji se pod normalnim tlakom (1013 mbara) i na normalnoj temperaturi (20°C ) mogu zapaliti, dovesti do pojave požara ili potpomagati gorenje (tekućine vrlo niskog plamišta i vrelišta, te plinovi koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom). Simbol je grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »vrlo lako zapaljivo«.

Znakom za laku zapaljivost (F) i simbolom označuju se otrovi koji se lako zapale u dodiru s izvorom vatre, otrovi koji se pale u dodiru sa zrakom bez posredovanja drugih tvari (samozapaljivi otrovi) te otrovi koji u dodiru s vodom ili vlažnim zrakom razvijaju zapaljive plinove. Simbol je grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »lako zapaljivo«.

Znakom opasnosti za okoliš (N) i simbolom označuju se otrovi koji su opasni za biljke i životinje, organizme u tlu, pčele, ozonski omotač i dr. Simbol je grafički prikaz stabla i ribe, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis »opasno za okoliš«.

E

F+

11

0 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300 330 360 390 420 450 480 510 540 570 600

I. Skup. otr.

II. Skup. otr.

III. Skup. otr.

Van skup. otr.

OSTALO ZOOCIDI FUNGICIDI HERBICIDI UKUPNO

RASPODJELA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA PREMA OTROVNOSTI U 2005. GODINI Prema Popisu sredstava za zaštitu bilja koja imaju dozvolu za promet i primjenu u Republici Hrvatskoj (NN 78/2005), sredstva za zaštitu bilja prema skupinama otrovnosti raspoređena su kako slijedi.

VRSTA SREDSTVA

I. Skupina otrova

II. Skupina otrova

III. Skupina otrova

Van skupine otrova

UKUPNO

INSEKTICIDI 9 28 90 16 143 AKARICIDI - 2 8 - 10 NEMATOCIDI - - 1 3 4 LIMACIDI - - 2 5 7 RODENTICIDI - 6 22 - 28

ZOOCIDI

UKUPNO 9 36 123 24 192 FUNGICIDI - 7 193 33 233 HERBICIDI 1 2 255 11 269

REGULATORI RASTA I FIZIOTROPI - 1 9 9 19

REPULZIVNA SREDSTVA - 2 - 1 3

DODATNA I POMOĆNA SREDSTVA

- - 3 4 7

SREDSTVA KOJA UTJEĆU NA ŽIVOTNE PROCESE BILJAKA NA NAČIN DRUGAČIJI OD HRANJIVA

- - - 2 2

OSTALO

UKUPNO - 3 12 16 31

UKUPNO 10

1,38 %

48 6,62 %

583 80,41

%

84 11,59 %

725 100 %

12

157192

202233

249269

2131

629725

0 50 100 150 200 250 300 350 400 450 500 550 600 650 700 750

ZOOCIDI

FUNGICIDI

HERBICIDI

OSTALO

UKUPNO

UKUPNO

CROCPA

CROCPA – STANJE SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA.

Prema istom Popisu, od ukupnog braja registiranih sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj, članovi Udruge CROCPA posjeduju 87 % registriranih pripravaka.

Broj pripravaka

CROCPA

VRSTA SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA

UKUPNO % UKUPNO

REGISTRIRANI U RH

INSEKTICIDI 129 90,2 % 143 AKARICIDI 9 90,0 % 10 NEMATOCIDI 4 100 % 4 LIMACIDI 3 42,8 % 7 RODENTICIDI 12 42,8 % 28

ZOOCIDI

UKUPNO 157 81,8 % 192 FUNGICIDI 202 86,9 % 233 HERBICIDI 249 92,6 % 269

REGULATORI RASTA I FIZIOTROPI 12 63,5 % 19

REPULZIVNA SREDSTVA 3 100 % 3 DODATNA I POMOĆNA SREDSTVA 6 85,7 % 7

SREDSTVA KOJA UTJEĆU NA ŽIVOTNE PROCESE BILJAKA NA NAČIN DRUGAČIJI OD HRANJIVA

- 0 % 2

OSTALO

UKUPNO 21 67,7 % 31

UKUPNO 629 86,75 % 725

13

2.541

1.159830

4.530

0300600900

1.2001.5001.8002.1002.4002.7003.0003.3003.6003.9004.2004.5004.800

To

ne

sred

stav

a p

lasi

ran

e n

a tr

žišt

e

1

Tržištu isporučene količine sredstava za zaštitu bilja u 2004. godini

Herbicidi Fungicidi Insekticidi UKUPNO

2.5.2. PROMET SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA u 2004. GODINI Tijekom 2004. godine članovi Udruge CROCPA na tržište su plasirali slijedeće količine sredstava za zaštitu bilja.

14

3. AMBALAŽA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA - ZAKONSKA REGULATIVA Pitanje vrste i kvalitete ambalaže za sredstva za zaštitu bilja od bitnog je značenja. Stoga se ona spominje u nekoliko različitih zakona. 3.1. ZAKON O OTROVIMA Zakon o otrovima u članku 23. kaže da vrstu ambalaže i način rukovanja ambalažom za otrove propisuje ministar zdravstva. Čak je temeljem ovog članka u Narodnim novinama broj 39 iz 2003. godine objavljen Pravilnik o vrstama ambalaže i načinu rukovanja ambalažom za otrove. Odredbe ovog Pravilnika kažu da se njime uređuju vrste ambalaže i način rukovanja ambalažom za otrove (Članak 1.). Članak 3. propisuje da materijal od kojeg je izrađena ambalaža ne smije kemijski reagirati s otrovom niti se otapati u njemu. Čvrstoća ambalaže mora biti takova da se ne razbije ili ošteti pod predviđenim uvjetima rukovanja, prijevoza ili skladištenja. Ako se otrov drži u lako lomljivoj ambalaži, kao npr. staklenoj, spremnik mora biti pri prijevozu dodatno osiguran stavljanjem u nelomljivu posudu koja može primiti sadržaj spremnika, a ukoliko se radi o agresivnoj kemikaliji ili kemikaliji koja bi mogla reagirati s nesalomljivom posudom, treba u posudu staviti inertno sredstvo za adsorpciju odnosno neutralizaciju otrova. Ukoliko je ambalaža otrova neotporna na vanjske utjecaje poput sunčeva zračenja, topline ili hladnoće, vlage ili drugog vanjskog čimbenika, to mora biti vidno istaknuto i na vanjskom dijelu ambalaže. Članak 4. propisuje da zatvarači ili ventili na ambalaži moraju biti od čvrstog materijala i dobro učvršćeni na ambalažu, da se tijekom predviđenog rukovanja, prijevoza ili skladištenja otrov iz njih ne prolijeva, prosipa ili ishlapljuje. Ukoliko se ambalaža koristi višekratno, zatvarači ili ventili moraju se periodički provjeravati. Ovaj Pravilnik također propisuje i odgovornost i obveze glede zbrinjava ambalaže za otrove. Tako članak 10. Pravilnika kaže je da pravna ili fizička osoba koja je stavila otrov u promet dužna o svom trošku organizirati zbrinjavanje otrova. Pravna ili fizička osoba koja je koristila otrov te pravna ili fizička osoba koja se bavi maloprodajom otrova dužna je ambalažu otrova uskladištiti po propisanim uvjetima do predaje pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenoj za sakupljanje opasnog otpada. 3.2. ZAKON O KEMIKALIJAMA Zakon o kemikalijama (Narodne novine 173. iz 2003. godine) u članku 29. kaže: "Pri odabiru ambalaže u kojoj se opasna kemikalija stavlja u promet, mora se voditi računa o svojstvima kemikalije, te njenoj namjeni i načinu uporabe. Opasne kemikalije moraju biti tako označene da omogućavaju uočavanje opasnosti i osobama s posebnim potrebama. Takve opasne kemikalije moraju biti pakirane u ambalaži, koja je opremljena posebnim zatvaračima, koji onemogućavaju otvaranje djeci. Prikladnost ambalaže provjeravaju ovlašteni laboratoriji, koji ispunjavaju uvjete u odnosu na opremljenost, osposobljenost osoblja i garanciju kvalitete. Detaljnije uvjete propisuje ministar".

15

3.3. ZAKON O ZAŠTITI BILJA Zakon o zaštiti bilja u svom članku 49. propisuje slijedeće: "Sredstvo za zaštitu bilja stavlja se u promet samo u izvornom pakiranju proizvođača, s propisanom deklaracijom i uputom o primjeni, od proizvođača označenog u dozvoli. " Važnost koja se pridaje ambalaži vidi se i iz sadržaja Prijave za istraživanje sredstva za zaštitu bilja (sastavni dio Pravilnika o uvjetima i načinu stavljanja u promet sredstava za zaštitu bilja objavljen u Narodnim novinama broj 90. iz 2004. godine) gdje se u točki 4.11. traže "Metode uništavanja i dekontaminacije ambalaže i neispravnih sredstava". 3. 4. ZAKON O OTPADU Iako se ambalaža sredstava za zaštitu bilja spominje u nizu zakona, krovni zakon koji regulira problematiku otpadne ambalaže sredstava za zaštitu bilja je Zakon o otpadu koji je objavljen u Narodnim novinama broj 178. iz 2004. godine. Prema Zakonu o otpadu:

Članak 3. stavak 13.: proizvođač otpada jest svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom, mijenja sastav ili svojstva otpada.

Članak 3. stavak 11.: posjednik otpada jest proizvođač otpada ili pravna ili fizička osoba koja ga posjeduje. Članak 4. Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na: 1. sprječavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš, 2. obavljanje skupljanja, prijevoza, uporabe, zbrinjavanja i drugih djelatnosti u vezi s otpadom, te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti, 3. skrb za odlagališta koja su zatvorena. Članak 6. (1) Gospodarenje otpadom se temelji na uvažavanju općeprihvaćenih načela zaštite okoliša, uređenih posebnim propisima, poštivanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša, uvažavanju znanstvenih spoznaja i najbolje svjetske prakse, a osobito na sljedećim načelima: 1. onečišćivač plaća – posjednik otpada snosi sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad, 2. odgovornost proizvođača – proizvođač proizvoda od kojega otpad potječe odgovoran je za odabir rješenja najprihvatljivijeg za okoliš prema svojstvima proizvoda i

16

tehnologiji proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije, Članak 12. (1) Proizvođač otpada koji godišnje proizvodi više od 150 tona neopasnog otpada i/ili više od 200 kilograma opasnog otpada, dužan je planirati gospodarenje otpadom za razdoblje od četiri godine. (2) Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada sadrži osobito: 1. podatke o vrstama, količinama, mjestu, odnosno procesu nastanka otpada te predviđanje trenda nastajanja otpada, 2. mjere za sprječavanje ili smanjivanje nastajanja otpada i njegove štetnosti, 3. postojeći i predviđeni način gospodarenja otpadom, 4. podatke o vlastitim građevinama i uređajima za gospodarenje otpadom.

Članak 20. (1) Osoba koja proizvodi i/ili gospodari otpadom obvezna je voditi propisani očevidnik o nastanku i tijeku otpada. Podatke u očevidnik osoba je dužna unositi ažurno i potpuno, nakon svake nastale promjene stanja, te podatke iz očevidnika za svaku godinu čuvati pet godina. 10. Obveze i odgovornost proizvođača proizvoda i proizvođača otpada Članak 36. (1) Proizvođač i uvoznik proizvoda i proizvođač i uvoznik otpada (u daljnjem tekstu: Proizvođači) moraju planirati proizvodnju proizvoda i ambalažu za proizvode na način da se proizvodnja unapređuje primjenom čistih tehnologija, te na način koji omogućuje učinkovitu uporabu materijala i energije, potiče ponovnu uporabu i reciklažu proizvoda (ako je to po svojstvu proizvoda moguće) i uzima u obzir najprimjereniji postupak uporabe, obrade i/ili odlaganja proizvoda kojem je istekao rok odnosno vijek trajanja, kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš sveo na najmanju moguću mjeru. (2) Proizvođači moraju koristiti sirovine i materijale, poluproizvode i ambalažu koji smanjuju uporabu energije i materijala i čijim se korištenjem smanjuje nastajanje otpada. (3) Proizvođači moraju uvoditi i koristiti ambalažu koja duže traje i ne ugrožava okoliš kad postane otpad. (4) Proizvođači su dužni izbjegavati uporabu materijala, tvari i/ili predmeta koji sadrže opasne tvari u količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi i/ili na okoliš u procesu proizvodnje, uporabe i zbrinjavanja proizvoda kada postane otpad. Čanak 37. (1) Proizvođači su dužni na primjeren način obavještavati prodavače i potrošače o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže, te o načinu postupanja s proizvodom i ambalažom koji i kada postanu otpad.

17

Članak 38. (1) Proizvođači su dužni kupcu i/ili korisniku proizvoda osigurati: 1. mogućnost povrata uporabljenih proizvoda odnosno ambalaže koja se nakon odgovarajuće obrade može ponovno uporabiti, 2. mogućnost isplate naknade za uporabljivi otpad nakon iskorištenja proizvoda. (2) Propisom iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona ministar podrobnije propisuje i obveze proizvođača proizvoda u smislu odredbi stavka 1. ovoga članka. Članak 39. (1) Proizvođač otpada mora svoj otpad predati osobi koja u skladu sa člankom 41. ovoga Zakona ima dozvolu za skupljanje, oporabu i/ili zbrinjavanje otpada (u daljnjem tekstu: ovlaštena osoba). (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, proizvođač otpada može svoj otpad sam oporabiti ili zbrinuti u skladu s odredbama ovoga Zakona uz uvjet da je pribavio dozvolu iz članka 41. ovoga Zakona. (3) Proizvođač otpada uz otpad mora ovlaštenoj osobi predati podatke iz očevidnika o otpadu u skladu s člankom 20. stavkom 1. ovoga Zakona. (4) Proizvođač otpada odgovoran je za točnost podataka o otpadu iz stavka 3. ovoga članka. Članak 104. (1) Ovlašćuje se ministar nadležan za zaštitu okoliša na donošenje pravilnika kojima se uređuje: 3. način postupanja s posebnim kategorijama otpada i to:

– ambalažom i ambalažnim otpadom, 3.5. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM RH Nacionalna strategija zaštite okoliša RH i Nacionalni plan djelovanja za okoliš usvojeni 2002. godine (Narodne novine 46/2002), utvrdile su da je neodgovarajuće gospodarenje otpadom (što uključuje i ambalažni otpad kao jednu od posebnih kategorija otpada) sadašnji najveći problem zaštite okoliša. Za njegovo rješenje valja izgraditi i urediti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom RH. Za razvoj i uspostavu takvog sustava potreban je Plan gospodarenja otpadom RH koji će biti nosivi stup državne politike u zaštiti okoliša. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja donijelo je STRATEGIJU GOSPODARENJA OTPADOM RH (NN 130/2005) kao obavezu propisanu člankom 8. Zakona o otpadu (»Narodne novine«, br. 178/04.). Strategija je sastavni dio Strategije zaštite okoliša koja je donesena sukladno članku 18. Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 82/94. i 128/99.). Nacionalni plan gospodarenja otpadom traže 3 direktive EU:

- Framework Directive on Waste (Council Directive 75/442/EEC as amanded by Council Directives 91/156/EEC, 91/692/EEC, Decision 96/350/EEC

- Directive on Hazardous Waste (Council Directive 91/689/EEC as amanded by Council Directive 94/31/EC)

- Packaging and packaging waste Directive (Council Directive 94/62/EC)

18

Oblikovanje ove strategije polazi od slijedećih općih načela: a) Hijerarhija gospodarenja otpadom – Prioriteti su izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada te smanjivanje njegovih opasnih svojstava. – Ako se nastajanje otpada ne može izbjeći niti smanjiti, otpad se mora ponovno koristiti – reciklirati i/ili oporabiti. – Otpad koji se više ne može racionalno iskoristiti trajno se odlaže na prihvatljiv način za okoliš. b) Korištenje najboljih dostupnih tehnologija u odnosu na troškove i ekološku prihvatljivost Emisije u okoliš, propisane posebnim propisima, iz postrojenja za obradu otpada i odlagališta otpada moraju se umanjiti, koliko je to moguće, na tehnički i gospodarski najučinkovitiji način. c) Odgovornost proizvođača Proizvođač proizvoda od kojega potječe otpad odgovoran je za odabir rješenja najprihvatljivijeg za okoliš prema svojstvima proizvoda i tehnologiji proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije. Proizvođač otpada podmiruje sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada, te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad. d) Neovisnost i blizina Treba uspostaviti integriranu i potrebama Hrvatske primjerenu mrežu građevina i postrojenja za oporabu, recikliranje, obradu i odlaganje otpada. U posebnim slučajevima koristit će se građevine i postrojenja izvan RH. U okviru ovih načela Strategija posebno vodi računa i o sljedećim načelima. e) Podupiranje približavanja i priključivanja EU-u Poces prenošenja i ugrađivanja politike i pravne stečevine EU o gospodarenju otpadom u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske, provoditi tako da se izborom i primjenom načina, sustava i tehnologija gospodarenja otpadom, tamo gdje je to moguće, odabere ono što je dokazano, a odgovara okolišu, kulturnim i gospodarskom naslijeđu i mogućnostima Republike Hrvatske. f) Uklanjanje nedostataka dosadašnje politike i prakse gospodarenja otpadom Potrebno je na temelju uočenja nedostataka, promijeniti politiku i praksu zbrinjavanja otpada, provjeriti i poboljšati propise i postupke, provesti načelo striktnog poštivanja propisa i standarda, te uspostaviti mrežu građevina i postrojenja za sustav gospodarenja otpadom. g) Onečišćivač plaća Oni koji onečišćuju okoliš moraju podmirivati puni trošak za zbrinjavanje otpada, poduzimanje preventivnih mjera i uklanjanje šteta koje prouzroče svojim djelovanjem. h) Pravo na pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu i) Uloga odgoja i obrazovanja Posebnu pažnju treba posvetiti odgoju i obrazovanju građana, svih društvenih skupina i ukupne javnosti s ciljem stjecanja potrebnih znanja, oblikovanja stavova i ponašanja, te pripremanja za odgovorno donošenje odluka, uz razvijanje spremnosti svakog pojedinca za osobno djelovanje. j) Priprema za otvoreno tržište

19

Treba poticati gospodarstvo i druge segmenate društva ekonomskim i drugim instrumentima na gospodarenje otpadom u suglasju s okolišem i u okviru održivog razvoja te pripremanja društva u cjelini za otvoreno tržište. k) Etapni pristup Treba postupno poboljšavati sustav, kroz mjerljive etape, uz praćenje, nadzor i provjeru izvršenja etapnih zadataka. Ostali propisi koji reguliraju otpad u RH jesu:

1. Uredba o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom (NN 32/98) 2. Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom (NN 123/97 i 112/01) 3. Pravilnik o vrstama otpada (NN 27/96) 4. Popis stručnih institucija koje imaju ovlast za izdavanje izvješća o ispitivanju

fizikalnih i kemijskih svojstava otpada (NN 51/96, 93/96) 5. Pravilnik o Popisu pravnih i fizičkih osoba koje se bave djelatnošću izvoza

neopasnog otpada (NN 1/04) 6. Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom

opasnog otpada (NN 50/05) 7. Pravilnik o popisu pravnih i fizičkih osoba koje se bave djelatnošću izvoza

neopasnog otpada (NN 1/04) 8. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/05)

20

4. SMJERNICE ZA UPRAVLJANJE AMBALAŽOM SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA Temeljem Zakona o otpadu, općih načela Strategije gospodarenja otpadom RH i Smjernica za upravljanje ambalažom - Izrada učinkovitih i integriranih strategija za smanjenje ambalaže, dizajna, ispiranja i ponovnu uporabu (ECPA), Udruga u ovom dokumentu daje osnovne smjernice pravilne strategije upravljanja ambalažnim otpadom sredstava za zaštitu bilja. Smjernice se zasnivaju na slijedećim načelima:

• Sigurna ambalaža, • Sigurna upotreba, • Smanjenje otpada u samom korijenu uz pomoć dizajna, • Sigurno skladištenje, sakupljanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada • Sigurno i održivo obnavljanje.

Industrija za zaštitu bilja prepoznaje potrebu za proširenjem najboljeg načina upravljanja postupkom ambalažnog otpada. To čini kroz razne industrijske postupke i obrazovne inicijative osmišljene da svedu na najmanju moguću mjeru rizik za ljude i okoliš vezano za ambalažu koja postaje otpad. Strategija upravljanja ambalažom (CMS =Container Management Strategy) može biti uspješna samo ako su sve interesne grupe u potpunosti predane razvoju strategije i aktivno sudjeluju u njezinom provođenju. Industrija stoga snažno ohrabruje suradnju na tom području. 4.1. OSNOVNO NAČELO: SMANJENJE KOLIČINE AMBALAŽE Smanjenje količine ambalaže puštene na tržište može se ostvariti putem:

• Prezentacije proizvoda; • Inovacije formulacija; • Ambalaže koja se može ponovno iskoristiti.

Smanjenje količine jednokratne ambalaže zahtijeva:

• Optimalnu veličinu pakiranja koja bolje udovoljava zahtjevima poljoprivrednih proizvođača;

• Daljnja unapređenja u tehnologiji postupka pakiranja; • Optimalni izbor materijala.

Inovacije u novim aktivnim supstancama i/ili novim formulacijama već su doprinijele i ubuduće će nastaviti smanjivati količinu otpadne ambalaže.

21

4.2. SVOĐENJE RIZIKA NA NAJMANJU MOGUĆU MJERU: INTELIGENTAN DIZAJN AMBALAŽE 4.2.1 Dizajn na prvi pogled Integrirani pristup dizajnu ambalaže Pri dizajniranju ambalaže za proizvode za zaštitu bilja bitno je tretirati pakiranje, formulaciju i tehnologiju primjene kao jedinstvenu cjelinu. Dizajn bi trebao osigurati da se kombinacija ambalaže i formulacije može lagano isprati. Industrija ima dogovorenu metodu testiranja za procjenjivanje karakteristika ambalaže vezanih uz ispiranje, koja olakšava dizajniranje efikasne kombinacije ambalaže i formulacije. Kontinuirano poboljšanje dizajna ambalaže Većina trenutno dostupnih dizajna ambalaže je lagana za rukovanje na imanjima i omogućava potpunije pražnjenje time što se izbjegavaju slijepi kutovi i druge dizajnerske osobine koje mogu zadržati ostatke proizvoda. Ovo bi trebalo nastaviti održavati i dalje razvijati kroz redovite revizije od strane proizvođača i preglede ambalaže. Pored dizajnerskih osobina, odgovarajući izbor materijala za ambalažu može također pomoći da se smanje na najmanju moguću mjeru ostaci proizvoda koji ostanu u ambalaži nakon ispiranja. Za detaljnije smjernice o dizajnu ambalaže vidi odjeljak 4.2.2 (Opširno o dizajnu) 4.2.2 Opširno o dizajnu Kako koristiti ove smjernice Ove smjernice navode standardne kriterije za dizajn jednokratne ambalaže proizvoda za zaštitu bilja u krutom i tekućem stanju. Cilj ovih smjernica je pomoć u osiguranju da se proizvodi za zaštitu bilja pakiraju tako da predstavljaju najmanji mogući rizik za ljude i okoliš. Sastavila ih je radna grupa ECPA-e koja se sastoji od stručnjaka sa velikim iskustvom u području ambalaže, kako bi pomogli onima koju sudjeluju u raznim fazama izrade ambalaže (npr. dizajn, izbor, testiranje, odobrenje i kupovina). One će također biti od pomoći državnim organima i međunarodnim organizacijama. U ovim smjernicama izraz „mora“ označava minimalni prihvatljivi industrijski standard, a izraz „trebalo bi“ označava potvrđene dobre načine postupanja.

22

Ove smjernice navode standardne kriterije za dizajn jednokratne ambalaže proizvoda za zaštitu bilja u krutom i tekućem stanju. Osnovni zahtjevi

• Mora se poštovati sve zakonske uvjete kada oni postoje;

• Mora se poštovati pravila o prijevozu i proći UN-ove testove učinkovitosti kada je to potrebno;*

• Mora biti označena kao ambalaža za proizvode za zaštitu bilja (npr. prikladnim etiketama);

• Mora smanjiti mogućnost da se osoba koja njima rukuje otruje prilikom otvaranja, prijenosa, ponovnog zatvaranja i ispiranja;

• Za osnovna pakiranja, ili kod kombiniranih pakiranja, ambalažni sustav ne bi smio premašiti 25 kg/ 20 l po osobi za ručno podizanje;

• Koncept ambalaže trebao bi koristiti kemijsko-specifičnu standardiziranu paletu (npr. 1000 x 1200 mm, CP1);

• Trebao bi se dobro iscjeđivati i omogućiti lagano i učinkovito ispiranje kako bi se u najvećoj mjeri povećalo uklanjanje ostatka proizvoda;

* UN- Preporuka Ujedinjenih Naroda o prijevozu opasne robe (model pravila)

• Trebalo bi iskoristiti prilike da se razviju ambalaže za proizvode koje sprječavaju zamjenu tih ambalaža za ambalaže hrane ili pića;

• Trebale bi moći položiti UN-ove testove učinkovitosti kada ti standardi po lokalnom zakonodavstvu nisu uvjet;

• Trebalo bi izraditi prikladne mjere koje sprječavaju krivotvorenje;

• Trebalo bi ponuditi jednostavnu metodu kontrole kvalitete;

• Trebale bi olakšati jednostavno i za okoliš zdravo upravljanje otpadnom ambalažom;

• Trebalo bi obratiti pozornost na potrebu za posebnim ili integriranim sustavom mjerenja ili skalom za stupnjevanje.

23

Ambalaža Općenito:

• Mora biti fizički primjerena da podnese nužno punjenje, prijevoz, skladištenje i način korištenja; • Mora biti takva da čvrsto obuhvaća proizvod; • Ne bi trebala imati oštre rubove ili izbočine; • Vanjski rubovi ili udubine ne bi smjeli zarobiti proizvod tijekom ili nakon lijevanja (u suprotnom

bi bili potrebni dodatni uređaji za oslobađanje); • Trebala bi samostalno stajati (u slučaju krutih pakiranja); • Omjer ambalažnog materijala i zapremnine proizvoda trebao bi biti smanjen na najmanju

moguću mjeru u skladu sa osnovnim zahtjevima zakonodavstva; • Trebalo bi je moći iskoristiti za što je više proizvoda moguće sa standardiziranim i modularnim

formatima; • Prazna ambalaža trebala bi zauzimati minimalni skladišni prostor; • Ambalaža bi trebala biti tako dizajnirana da omogućava izlijevanje bez začepljivanja sa

minimalnim kapanjima i štrcanjima; • Kada se koristi sustav zatvaranja od 63 mm, trebao bi biti usklađen sa dogovorenim ECPA

industrijskim standardima. Ručke (i/ili prikladne izbočine na dnu za velika pakiranja):

• Trebale bi biti na svim krutim pakiranjima većima od 5 kg/ litara; • Trebale bi biti izolirane od sadržaja (plinovito/tekuće stanje); • Trebale bi biti dovoljno velike za ruku u rukavici; • Trebale bi omogućavati lagano primanje i kada su mokre.

Zatvarač:

• Mora biti otporan na curenje; • Kada je namijenjen ponovnom zatvaranju, mora biti siguran i ne propuštati tekućinu; • Mora ga biti moguće ukloniti rukom u rukavici, po mogućnosti bez korištenja alata; • Trebao bi biti takav da se vidi ako ga je netko neovlašteno dirao; • Mora udovoljavati uvjetima iz EC99/45, članak 9., u smislu čvrstoće, kompatibilnosti, jačine i

ponovne uporabe i biti otporan na normalna opterećenja i pritisak pri rukovanju. Ambalažni materijali:

• Moraju biti neosjetljivi na sadržaj; • Moraju učinkovito sprječavati razlijevanje i seljenje (pakiranja koja se otapaju u vodi moraju biti

pakirana u vodootpornu ambalažu); • Trebalo bi ih birati imajući na umu mogućnost recikliranja i/ili odlaganja; • Trebalo bi ih identificirati po kodnom sustavu; • Ne bi trebali biti krhki ili potencijalno opasni.

Etikete i natpisi:

• Materijali i tinta za natpise moraju biti otporni na okolinu, proizvod i fizička oštećenja tijekom perioda skladištenja;

• Moraju biti jako pričvršćeni za ambalažu; • Moraju biti u skladu sa zakonskim zahtjevima (npr. označavanje otrova); • Trebali bi imati prikladan prostor za sigurnosne upute koje se mogu proučiti prije otvaranja

ambalaže; • Moraju moći preživjeti uranjanje u morsku vodu kada to zahtijeva kategorija proizvoda.

24

4.3. PUT PREMA PONOVNOJ UPORABI: ISPIRANJE NA IMANJIMA 4.3.1 Ispiranje na prvi pogled Ponovna uporaba ovisi o ispiranju Ispiranje je osnovni element primjene. Prazna kemijska ambalaža koja nije pravilno isprana i očišćena može zagaditi okoliš i predstavljati potencijalnu prijetnju javnom zdravlju, životinjama i divljači. Efikasno ispiranje je stoga bitan element izgradnje svih putova prema ponovnoj uporabi koje podupiru ove smjernice. ECPA je uvjerena da pravilno isprana ambalaža ne predstavlja stvarni rizik u logistici ponovne uporabe. Udrugama zaštite bilja stoga ECPA savjetuje da aktivno rade na klasifikaciji isprane ambalaže kao bezopasnog otpada. Ovo podupiru brojne zemlje koje doista svrstavaju ispranu ambalažu kao bezopasan otpad. Poljoprivredno imanje je najbolje mjesto za ispiranje Od presudne je važnosti da se učinkovito ispiranje ambalaže odvija na samom imanju. Neovisno o tome gdje se ambalaža ponovno upotrebljava, ista mora biti pravilno isprana. Ono predstavlja osnov za sve daljnje aktivnosti. Za ispravno ispiranje nužno je da poljoprivredni proizvođač ili osoba koja rukuje raspršivačem:

• Ispere ambalažu odmah nakon pražnjenja; • Prebaci ispranu tekućinu u prskalicu.

Ovime se omogućava učinkovito odstranjivanje ostataka proizvoda te, pored toga što predstavlja dobar način postupanja u poljoprivredi, ima ekonomsku svrhu tako što se osigurava da potrošači maksimalno iskoriste ono što su kupili. Za detaljnije smjernice o ispiranju vidi odjeljak 4.3.2 (opširno o ispiranju) 4.3.2 Opširno o ispiranju Kako koristiti ove smjernice Ove smjernice obuhvaćaju ambalažu za tekuće ili krute proizvode koji se normalno razrjeđuju sa vodom. Svu drugu ambalažu trebalo bi zbrinuti sukladno uputama na etiketi proizvoda ili kroz agencije koje su ovlaštene za tu svrhu. Ove smjernice pružaju tri različite opcije za ispiranje:

• Trostruko ispiranje; • Ispiranje pod pritiskom; • Integrirano ispiranje.

Koja god opcija se koristi, odgovorno ispiranje je u interesu svih koji su uključeni u proces rukovanja proizvodima za zaštitu bilja. Ispiranje osigurava da suvišni ostaci proizvoda ne zaostanu u ambalaži proizvoda nakon korištenja – osnovni je preduvjet za ponovnu uporabu i dobru ekonomsku kontrolu. K tome, čista ambalaža smanjuje rizik izloženosti za ljude, životinje, divljač i okoliš.

25

Trostruko ispiranje Za trostruko ispiranje, onaj tko rukuje ambalažom trebao bi omogućiti da se sadržaj ambalaže iscijedi dodatnih 30 sekundi pri pražnjenju. Potom bi trebalo napuniti čistom vodom 25 do 30 posto volumena ambalaže. Zatim bi trebalo sigurno zatvoriti čep, nakon čega bi ambalažu trebalo protresati, rotirati, kotrljati ili preokrenuti tako da voda obuhvati sve unutarnje površine. Tekućinu od ispiranja zatim treba preliti u prskalicu (preporučeno vrijeme cijeđenja je 30 sekundi). Ovaj postupak trebalo bi ponoviti barem dva puta ili sve dok ambalaža nije vidljivo čista.

Odgovorno ispiranje je u interesu svih koji su uključeni u proces rukovanja proizvodima za zaštitu bilja

26

Ispiranje pod pritiskom

Oprema za ispiranje pod pritiskom koristi vodu pod pritiskom (obično 3 bara) u obliku statične ili rotirajuće raspršne štrcaljke i ventila. Neke vrste oprema za ispiranje pod pritiskom uključuju oštru napravu koja probija ambalažu sa strane u svrhu ispiranja, pri čemu stvara dodatnu korist time što se sprečava ponovna uporaba ambalaže. Ove naprave trebaju se koristiti u skladu s uputama proizvođača kako bi se izbjeglo ozljeđivanje onoga koji njime rukuje.

Integrirano ispiranje

Gdje god je moguće, trebala bi se koristiti oprema za integrirano ispiranje. Integrirano ispiranje je najučinkovitija metoda ispiranja ambalaže i pruža visoki stupanj sigurnosti za osobe koje njima rukuju. K tome je brža i od trostrukog ispiranja i ispiranja pod pritiskom. Naprave za integrirano ispiranje ispiru tako što koriste vodu pod pritiskom (obično od 3 do 5 bara). Statična prskalica s ventilom obično je ugrađena u ulazni lijevak raspršivača. Pritisak vode čisti ambalažu sve dok nema vidljivih ostataka (obično treba do 30 sekundi i 15 litara vode). Ostatak od ispiranja se zatim automatski dodaje tekućini za prskanje usjeva (istog usjeva koji je štićen dotičnim sredstvom za zaštitu bilja). Naprave za integrirano ispiranje mogu biti ugrađene u zatvoreni kemijski prijenosni sustav i tako omogućavati i učinkovito ispiranje i još veću sigurnost za osobu koja istim rukuje. Tako se izbjegava prolijevanje, koje može izložiti osobu koja time rukuje nepotrebnom riziku. Primjedba: koja god se metoda ispiranja primijenila, ostatak od ispiranja uvijek se mora dodati otopini za prskanje/zaštitu usjeva. Čepovi se mogu isprati stavljanjem u ulazni lijevak. Pri trostrukom ispiranju oni se čiste u postupku protresivanja, K tome, kod korištenja bilo koje opreme za ispiranje, treba poštivati upute proizvođača.

27

Usporedni pregled metoda ispiranja Prednosti Nedostaci Trostruko ispiranje

• Nije potrebna posebna oprema • Može se koristiti u svim prilikama • Nema troškova

Trostruko ispiranje • Na ostatke utječe tehnika osobe koja

provodi postupak • Potrebno je dodatno radno vrijeme • Postoji određeni rizik od ugrožavanja

osobe koja provodi postupak • Otežano je s mekom ambalažom • Ispirna tekućina ne dodaje se automatski

u prskalicu Ispiranje pod pritiskom

• Ostaci su ispod 0,01 % • Onemogućuje ponovo upotrebljavanje

iste ambalaže • Niski troškovi

Ispiranje pod pritiskom • Potrebne su dodatne radnje • Postoji određeni rizik od ugrožavanja

osobe koja provodi postupak • Može se koristiti samo za krutu ambalažu • Ispirna tekućina ne dodaje se automatski

otopinu za prskanje Integrirano ispiranje

• Ostaci su ispod 0,01 % • Može se koristiti za krutu i prilagodljivu

ambalažu • Jednostavna uporaba • Uz pravilno korištenje opreme, zanemariv

rizik za onog koji radi • Ispirna tekućina automatski se dodaje u

tank prskalice

Preporuke za industriju i udruge:

• Pakirati proizvode za zaštitu bilja u modernu ambalažu i nastaviti standardizaciju ambalaže koja udovoljava kriterijima za dizajn u smislu rukovanja, otvaranja, sipanja, ispiranja i ponovne uporabe;

• Poticati industriju opreme za prskanje da ponudi sustave prskalica s integriranim sredstvima za ispiranje i da učini dostupnom napravu za dodavanje opreme na stariju opremu;

• Savjeti i konzultacije s krajnjim korisnicima; • Uključiti preporuke za ispiranje i ponovnu uporabu na etiketi; • Smišljati promotivne programe za podržavanje inicijative za ispiranje; • Započeti sustav certifikata kojima bi se označio sastav ambalaže proizvoda koji se može

učinkovito isprati.

28

4.4. ZAKONSKI TEMELJ ZA KLASIFIKACIJU ISPRANE AMBALAŽE KAO NEOPASNE U EU I U HRVATSKOJ Temelj za klasifikaciju isprane ambalaže sredstava za zaštitu bilja kao neopasne u zemljama EU-a nalazi se u Europskom katalogu otpada (EWC 2002.). Prema tom katalogu ambalaža sredstava za zaštitu bilja npr. plastična može se klasificirati kao: 15 01 02 – plastična ambalaža (neopasan otpad) ili 15 01 10* - ambalaža koja sadrži ostatke ili je onečišćena opasnim supstancama (opasan otpad) Zvjezdica (*) nakon druge navedene oznake znači da klasifikacija te ambalaže kao opasne ovisi o visini koncentracije štetne supstance. Ukoliko ona ne prelazi propisane pragove takva ambalaža klasificira se kao neopasna. Članak 2. EWC-a kaže da se otpad klasificira kao opasan ako pokazuje jednu ili više karakteristika iz Annexa III Direktive 91/689/EEC (direktiva o opasnom otpadu). Ukloliko se radi o supstancama klasificiranim od H3 do H8, H10 i H11 spomenutog Annexa (koji sadrži kategorije od H1 do H13) da bi otpad bio klasificiran kao opasan mora sadržavati jednu ili više slijedećih karakteristika: - temperaturu paljenja < 55 °C. - ako sadrži 1 % ili više, jedne ili više nagrizajućih tvari klasificiranih oznakom R35 - ako sadrži 5 % ili više, jedne ili više nagrizajućih tvari klasificiranih oznakom R34 - ako sadrži 10 % ili više, jedne ili više nadražujućih tvari klasificiranih oznakom R41 - ako sadrži 20 % ili više, jedne ili više nadražujućih tvari klasificiranih oznakama R36, R37 ili R38 - ako sadrži 25 % ili više, jedne ili više tvari klasificiranih kao opasne tvari - ako sadrži 0,1 % ili više, jedne ili više tvari klasificiranih kao vrlo jaki otrovi ili - ako sadrži 3 % ili više, jedne ili više tvari klasificiranih kao otrovi - ako sadrži 0,1 % ili više, jedne ili više karcinogenih tvari 1. ili 2. skupine karcinogena - ako sadrži 1 % ili više, jedne ili više karcinogenih tvari 3. skupine karcinogena - ako sadrži 0,5 % ili više jedne tvari toksične za reprodukciju klasificirane u 1. ili 2. skupinu reproduktivnih otrova, označene oznakom R60 ili R61 ili - ako sadrži 5 % ili više jedne tvari toksične za reprodukciju klasificirane u 3. skupinu reproduktivnih otrova, označene oznakom R62 ili R63 - ako sadrži 0,1 % ili više jedne mutagene tvari klasificirane u 1.ili 2. skupinu mutagenih tvari označene oznakom R46 - ako sadrži 1 % ili više jedne mutagene tvari klasificirane u 3 .skupinu mutagenih tvari, označene oznakom R40 SVOJSTVA OTPADA KOJA GA ČINE OPASNIM PREMA DIREKTIVI O OPASNOM OTPADU ( ANNEX III Council Directive 91/689/EEC) H1 »Eksplozivno«: tvari i pripravci koje mogu eksplodirati pod utjecajem vatre ili koje su osjetljivije na udarce i trenje od dinitrobenzena. H2 »Oksidirajuće«: tvari i pripravci koje pokazuju visoko egzotermne reakcije u kontaktu s drugim tvarima, posebice zapaljivim tvarima. H3 – A »Visoko zapaljivo«: tekuće tvari i pripravci koje imaju temperaturu paljenja nižu od 21°C (uključujući i vrlo visoko zapaljive tekućine), ili – tvari i pripravci koje se mogu zagrijati i zapaliti se u kontaktu sa zrakom na sobnoj temperaturi bez primjene energije, ili – krute tvari i pripravci koje se lako mogu zapaliti u kratkom kontaktu s izvorom paljenja i koji nastavljaju gorjeti nakon uklanjanja izvora paljenja, ili – plinovite tvari i pripravci koje su zapaljive na zraku s minimalno povišenim tlakom, ili – tvari i pripravci koje, u kontaktu s vodom ili vlažnim zrakom, otpuštaju visoko zapaljive plinove u opasnim količinama. H3 – B »Zapaljivo«: tekuće tvari i pripravci koje imaju temperaturu paljenja jednaku ili višu od 21 °C i nižu ili jednaku od 55 °C.

29

H4 »Nadražujuće«: nadražujuće tvari i pripravci koje u neposrednom, dužem ili ponovljenom kontaktu s kožom ili sluznicom, mogu prouzročiti upalnu reakciju. H5 »Opasan«: tvari i pripravci koje, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti granični rizik za zdravlje. H6 »Otrovno«: tvari i pripravci (uključujući vrlo otrovne tvari i pripravke) koje, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti ozbiljni, akutni ili kronični rizik za zdravlje i čak smrt. H7 »Karcinogeno«: tvari i pripravci koje, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti rak ili povećati njegovu učestalost. H8 »Nagrizajuće«: tvari i pripravci koje u kontaktu mogu uništiti tkivo. H9 »Infektivno«: tvari koje sadrže održive mikroorganizme ili njihove otrove koji su poznati ili H10 »Toksično« za reprodukciju (Teratogeno)«: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti nenasljedne urođene deformacije ili povećati njihovu učestalost. H11 »Mutageno«: tvari i pripravci koje, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti nasljedne genetske defekte ili povećati njihovu učestalost. H12 tvari i pripravci koji otpuštaju otrovne ili vrlo otrovne plinove u kontaktu s vodom, zrakom ili kiselinom. H13 tvari i pripravci koji, nakon odlaganja, mogu na bilo koji način proizvesti drugu tvar, npr. ocjeđivanjem, koja ima jedno od prethodno navedenih svojstava u tabeli (H1-H12). H14 »Ekotoksično«: tvari i pripravci koji predstavljaju ili mogu predstavljati neposredan ili posredan rizik za jedan ili više dijelova okoliša. Obzirom da sredstva za zaštitu bilja u velikoj većini slučajeva sadrže karakteristike od H3 do H8, H10 i H11 i nakon pravilnog ispiranja koncentracije supstanci ne prelaze propisane pragove, u zemljama Europske Unije (Njemačka, Belgija, Slovenija itd.) takvu ambalažu se klasificira kao neopasnu. Upravo je studija od strane Stručne skupine o ambalaži Europske udruge o zaštiti bilja (ECPA) provedeno 1992. godine pokazala da trostruko ispiranje i tlačno pranje uklanjaju preko 99.99% prvobitnog sadržaja iz spremnika uz najbolju mogućnost pranja i otjecanja: Proizvod Formulacija/Koncentracija Originalno

onečišćenje Prvo ispiranje % učinkovitosti

Drugo ispiranje % učinkovitosti

Treće ispiranje % učinkovitosio

Atrazin SC – 480 g/l 16,243 g/l 96,611 99,974 99,998 Malation EC – 600 g/l 5,045 g/l 99,158 99,997 99,9997 2,4 D SL – 480 g/l 3,181 g/l 99,336 99,994 99,99994 Karbofuran SC – 480 g/l 8,700 g/l 98,185 99,885 99,990 Endosulfan EC – 360 g/l 3,700 g/l 98,971 99,951 99,970 Parakvat EC – 240 g/l 2,850 g/l 98,811 99,982 99,999 Azinfos metil EC – 240 g/l 6,000 g/l 97,496 99,965 99,996

Trostruko pranje od strane poljoprivrednika i ostalih korisnika je identificirano kao ključno za sheme uspješnog skupljanja i oporabe ambalaže o čemu če biti više riječi u nastavku ove studije. U Hrvatskoj se za sada prazna ambalaža sredstava za zaštitu bilja klasificirana kao opasna. Hrvatska je u Narodnim novinama br. 50 iz 2005. objavila Uredbu o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada koji je usuglašen s europskim, postoji pravna osnova da se i u Hrvatskoj pravilno isprana ambalaža klasificira kao neopasan otpad što bi uvelike olakšalo i pojeftinilo njegovo sakuplajnje i zbrinjavanje.

30

4.5. SAKUPLJANJE AMBALAŽE 4.5.1. ISKUSTVA IZ DRUGIH ZEMALJA 4.5.1.1. BELGIJA Tko i kako: Phytofar-Recover vodi belgijsku nacionalnu shemu za upravljanje ambalažom. Shemu je osnovao 1997. godine Phytofar, belgijska udruga industrije zaštite bilja. Članovima se fakturira godišnje za financiranje sheme gospodarenja ambalažom prema stvarnoj količini ambalažnog materijala koje stavljaju u promet. Phytofar-Recover obrađuje primarnu ambalažu - ambalažni materijal koji je u direktnom kontaktu s proizvodom - isključivo za stručnu poljoprivrednu uporabu. Godišnje razdoblje skupljanja industrijskih primarnih limenki i ambalaže od poljoprivrednika i vrtlara je od rujna do studenog, nakon kraja razdoblja prskanja. Opranu ambalažu valja skupiti u prozirne vreće koje daje Phytofar-Recover, zasebno za limenke i za papirnu i kartonsku ambalažu. Operacija se odnosi na tri vrste korisnika pesticida: i) poljoprivrednike i vrtlare, ii) kompanije za prskanje i iii) korisnike velikih bačava preko 60 litara. Registrirani skupljači otpada su registrirani za skupljanje dvije vrste ambalaže, opasne i neopasne. Potrebno je da skupljači otpada službeno potvrde da se skupljeni materijal spaljuje na ovlaštenim mjestima u obliku vraćanja energije ili se reciklira. Phytofar-Recover također provodi dvogodišnje skupljanje i tretiranje pesticida koji se više ne koriste. Također vodi i manju shemu u Luxemburgu. Kontekst politike: U 1993. godini uveden je ekološki porez na ambalažu za poljoprivredne pesticide po EUR 0.124 (BEF 5) za ambaližiranu litru. Međutim, postoji oslobođenje ukoliko se treba postaviti sustav skupljanja i tretiranja prazne ambalaže i ukupno skupljanje je dostiglo minimalno 80 % prazne ambalaže pesticida plasiranih tijekom godine. To je navelo Phytofar da uvede nacionalnu shemu upravljanja ambalažom. Međutim, ovaj ekološki porez je kasnije ukinut 2003. godine. Ugovorom o regionalnoj suradnji glede sprečavanja i upravljanja ambalažnim otpadom iz 1997. traži se od krajnjeg korisnika da postupa sa ambalažom kao i od onih koji su zaduženi za ambalažu da skupljaju i recikliraju ambalažni otpad u svrhu promocije recikliranja i valorizaciju otpada. Rezultati: U 2002. godini skupljeno je 483.36 tona ambalaže za pesticide, što predstavlja preko 92 % procijenjene ukupne težine ambalaže stavljene u promet te godine. Oko 72.5 % skupljene ambalaže nije bila opasno a ostala ambalaža je bila opasna. Trošak programa u 2003. je iznosio EUR 704 229 (ne uključujući pesticide koji se više ne upotrebljavaju). Cijena po kilogramu je pala tijekom godina. 4.5.1.2. FRANCUSKA Tko i kako: Adivalor, dobrovoljnu organizaciju koja vodi gospodarenje ambalažom u Francuskoj, osnovala je francuska Udruga za industriju pesticida, le Union des industries de la protection des plantes (UIPP). Adivalor objedinjuje poljoprivredne organizacije, proizvođače pesticida i trgovce na malo u svrhu skupljanja i zbrinjavanja uporabljene ambalaže za pesticide na način koji je odgovarajući za okoliš. Odgovornosti i troškovi se dijele. Poljoprivrednike se potiče da pravilno peru i skladište svoju ambalažu i da ju odvoze u 3 650 postaja za skupljanje širom Francuske. Distributeri trebaju razgovarati sa svojim kupcima o načinu kako odlagati praznu ambalažu i organizirati i kontrolirati skupljanje (snose oko 1/3 troškova). Proizvođači proizvoda za zaštitu bilja su odgovorni za prijevoz i oporabu ambalaže (snose oko 2/3 troškova) i trebaju osigurati znanstvene podatke u odnosu na svoje proizvode. Javna tijela također doprinose odobrenjem subvencija. Prikupljena ambalaža se spaljuje u

31

cementnim pećima i pogonima za spaljivanje u kompanijama za upravljanje opasnim otpadom u obliku vraćanja energije. Adivalor također vodi paralelni program u odnosu na pesticide koji se više ne upotrebljavaju. Kontekst politike: Odredbe koje se odnose na otpad proizvoda za zaštitu bilja zabranjuju zakapanje ili spaljivanje, miješanje industrijskog otpada s kućnim, i ako je otpad opasan treba se odlagati na ovlašteno mjesto. Oprana ambalaža za pesticide se klasificira kao opasan otpad zakonom ali Adivalor pregovara s francuskim vlastima o mogućoj reviziji klasifikacije. Rezultati: Nacionalna prosječna stopa skupljanja od 25 % je realizirana u 2003. godini s varirajućim stopama (5-50%) ovisno o lokaciji. Adivalor planira povisiti nacionalnu stopu skupljanja na 50% do 2006. godine. Shemom je skupljeno 1 840 tona krute plastične ambalaže tijekom 2003. U usporedbi s 2002. godinom kada je prikupljeno ukupno 1 300 tona, nastao je porast od 41 %. Međutim, rast je bio niži od očekivanog. Jedan od mogućih razloga je 10 % pada potrošnje pesticida u 2003. U 2002. godini veće plastične kontejnere od 25 do 300 litara je skupljao po prvi puta Adivalor . Prethodno su se shemom sakupljali samo mali plastični kanistri maksimalnog kapaciteta od 25 litara. U 2003. godini trošak programa upravljanja ambalažom je iznosio EUR 2/kg ambalažnog materijala. 4.5.1.3. NJEMAČKA Tko i kako: PAMIRA, dobrovoljna shema za skupljanje uporabljene ambalaže za pesticide u Njemačkoj je organizirana 1996. godine od strane Udruge za zaštitu bilja, suzbijanje štetnika i gnojiva (IVA) poslije nekoliko godina pilot projekata vođenih od strane njemačke industrije za zaštitu bilja. U siječnju 2003. godine uprava PAMIRA-e se transformirala od Korporacije za promociju kemijskih aktivnosti (CWFG) u Korporaciju za recikliranje industrijske i komercijalne plastične ambalaže (RIGK), jednu od četiri kompanije koje su već uključene u PAMIRA-u. IVA još uvijek ima politički nadzor nad PAMIRA-om. Industrija financira troškove PAMIRA-e prema omjeru primarnog ambalažnog materijala stavljenog na njemačko tržište. Distributeri i trgovci na malo osiguravaju centre za skupljanje. PAMIRA prikuplja praznu opranu primarnu ambalažu kapaciteta do 60 litara. Poljoprivrednici vraćaju opranu primarnu ambalažu bez ikakvih troškova u 230 centara za skupljanje širom Njemačke tijekom ograničenog razdoblja (1-4 dana) svake godine. U centrima za sakupljanje, inspektori provjeravaju vraćenu ambalažu da bi se osiguralo da samo pravilno oprana ambalaža ulazi u otpad. Ukoliko se smatra da ambalaža nije dostatno čista, odbija se bez ikakvih troškova (poljoprivrednik ili još jednom vraća pravilno očišćenu ambalažu ili plaća naknadu za deponiranje ambalaže koja nije čista). Ambalaža se obrađuje i prevozi do pogona za rekondicioniranje u svrhu pripremanja materijala za završno zbrinjavanje/termalno obnavljanje u cementnim pećima ili za konverziju u metanol. Plastična ambalaža koju sakuplja PAMIRA ne reciklira se u nove proizvode kako je slučaj u Australiji i Brazilu. Kontekst politike: Shema skupljanja PAMIRA-e je u cijelosti u skladu s Njemačkom odredbom o ambalaži iz 1998. godine (Verpackungsverordnung). Kako se za dizajn ambalaže za pesticide primjenjuje nekoliko EU odredaba uključujući Direktivu 91/414 o stavljanju pesticida u promet, Direktivu o opasnom preparatu (za uporabu kemikalija), Direktivu o prijevozu, zakonima, ambalaži i ambalažnom otpadu (dizajn ambalaže i zbrinjavanje) i Severo II (skladištenje), većina proizvoda za zaštitu bilja se klasificira kao opasni proizvod za transport i potrebna je primarna ambalaža odobrena od strane UN. Prema tome kod dizajna ambalaže valja uzeti u obzir sve logističke aspekte za sve načine transporta, skladištenja, primjene i rute za zbrinjavanje uporabljene (i oprane) primarne ambalaže. S druge strane, pravilno oprana i ispitana uporabljena ambalaža za pesticide se klasificira kao neopasna i to je plastična ambalaža, prema Europskom katalogu za otpad. Prema tome, ispitana prazna ambalaža se ne klasificira prema transportnim odredbama.

32

Rezultati: U 2003. godini PAMIRA je obradila i reciklirala približno 1 547 tona ambalažnog materijala. To predstavlja nacionalnu prosječnu stopu vraćanja od 52%. Stopa vraćanja varira ovisno o dijelovima zemlje, od 92% u Schleswig-Holsteinu do 13% u Rheinland-Westfallen. Trošak PAMIRA-e u 2003. godini je iznosio EUR 1 075/tona. 4.5.1.4. MADŽARSKA Tko i kako: Tijekom sedamdesetih i osamdesetih Madžarska je imala viši nivo potrošnje pesticida nego danas i proizvedeno je 7 000 do 8 000 tona ambalažnog otpada godišnje. Postojala su rutinska skupljanja i recikliranje metalne i staklene ambalaže za pesticide. Također je postojala privatna kompanija koja je provodila čišćenje i recikliranje plastične ambalaže ali je zatvorena (kada?) ??? radi problema zagađivanja. Madžarska je započela ponovno s novodefiniranim ciljevima i revidirala je odredbu u kojoj se jasno definira podjela odgovornosti. U 2003. godini CSEBER, neprofitna koordinirajuća organizacija za nacionalnu shemu upravljanja ambalažom za pesticide je osnovana od strane 20 proizvođača pesticida, osnovano je 90 centara za skupljanje. Naknada za oporabu od EUR 0.04/litra (za kontejner od 2-25 litara), EUR 1.00/kontejner (za kontejner od 26-60 litara), EUR 2.00/kontejner (za kontejner od 61-250 litara) i EUR 3.50/kontejner (za kontejnere preko 250 litara) se zaračunava članovima/proizvođačima? Skupljenu ambalažu odvoze 3 izvršitelja i spaljuje se na 3 ovlaštena mjesta u obliku vraćanja energije. Kontekst politike: Državnom odredbom 94/2002 o upravljanju ambalažnim otpadom proizvođači i uvoznici pesticida su odgovorni za skupljanje, ponovnu uporabu i oporabu uporabljene ambalaže za pesticide preko imenovanog koordinatora i postavlja se naknada za oporabu uporabljene ambalaže. Ministarskom odredbom 103/2003 o otpadu ambalaže za pesticide od poljoprivrednika se traži da prakticiraju trostruko pranje i da vrate čistu upotrebljavanu ambalažu na ovlaštena mjesta za skupljanje. CSEBER vodi evidenciju o skupljanju. Rezultati: Prvo skupljanje CSEBER-a u 2003. godini je imalo kao rezultat X ambalaže (X tona plastike/stakla/metala?) koja se prikupila, što predstavlja X% ambalaže za pesticide stavljene na madžarsko tržište (600 tona prema NGO anketi). Zakonom o upravljanju otpadom iz 2000. godine utvrđuje se ciljna stopa oporabe od 50% svih ambalažnih otpada do srpnja 2005. Trošak programa u 2003. godini iznosio je EUR 720 000, većina troška se odnosi na prijevoz i oporabu. 4.5.1.5. KUĆNI I VRTNI SEKTOR (VELIKA BRITANIJA) PAN UK je pokrenuo čitavi niz akcija u identifikaciji problema koji se odnose na gospodarenje ambalažom i rješenjima u kućnom i vrtnom sektoru u Velikoj Britaniji. Budući da je poznato da se u Velikoj Britaniji povuklo 6 aktivnih tvari pesticida u srpnju 2003., predstavljajući 81 raznih proizvoda, postojala je zabrinutost radi nepravilnog skladištenja i odlaganja tih povućenih proizvoda i njihove ambalaže. Ti proizvodi i njihova ambalaža često ostaju u spremištima na neodređeno vrijeme ili se odlažu na neodgovarajući način. PAN UK je proveo nacionalne i lokalne ankete koje pomažu u boljem razumijevanju problema. Rezultati ankete koja je provedena u regiji s mjestima za odlaganje kućnih opasnih kemikalija, pokazali su da 56% domaćinstava posjeduje ambalažu koja se više ne koristi ili koja se treba odložiti, 52 % domaćinstva odlažu ambalažu na neograničeno vrijeme, 2.7% bacaju u odvodne kanale, 16 % odlažu zajedno s ostalim kućnim otpadom, 74.7 % bi koristilo lokalna ovlaštena mjesta za odlaganje da znaju da postoje, ali 84 % nije upoznato od strane lokalnih tijela s mjestima za odlaganje kućnih kemikalija. PAN je preuzeo vodstvo u pronalaženju rješenja u odnosu na odlaganje kućnih i vrtnih proizvoda i njihove ambalaže. Surađivali su s nacionalnom vladom (Uprava za sigurnost pesticida), lokalnim

33

državnim tijelima, industrijom (Udruga za zaštitu bilja) i trgovcima na malo pesticidima. Posebni naglasak se stavlja na upoznavanje službenika lokalnih tijela koji često nisu bili upoznati s uslugama odlaganja koje pružaju i trgovaca na malo tako da bi mogli bolje savjetovati korisnike o opcijama odlaganja kada kupuju proizvode. Prikazali su najbolje primjere mjesta za odlaganje da bi poticali sve više lokalne vlasti u svrhu pružanja usluge. PAN je također kreirao prvu bazu podataka o britanskim odlagalištima ambalaže. To je resurs koji omogućava javnosti da pronađe najbliže odlagalište i da se potiču domaćinstva na odlaganje pesticida i njihove ambalaže na siguran način. 4.5.1.6. SAD Tko i kako: Osnovana 1992. godine, Ag Container Recycling Council (ACRC), neprofitna organizacija koju financiraju kompanije CropLife America i sedam ostalih podružnica, provodi dobrovoljnu shemu skupljanja ambalaže za pesticide i recikliranje u Sjedinjenim Američkim Državama. Krajnji korisnici odvoze opranu praznu plastičnu ambalažu na mjesta skupljanja, gdje se ambalaža ispituje i prihvaća bez troškova. Samo ambalaža koja se ne može više puniti, ambalaža od polietilena visoke gustoće (HDPE) za pesticide za uporabu u poljoprivredi je prihvaćena od strane ACRC. Četiri izvršitelja ACRC-a drobe sakupljenu plastičnu ambalažu u ljuske, koja se odvozi na odobrena mjesta za recikliranje, gdje se transformira u nepotrošačke proizvode kao što su odvodne cijevi za polja, pomorske stupove itd. Shemu za recikliranje ACRC-a financiraju članarine na bazi težine plastične ambalaže za pesticide stavljene na američko tržište. Kontekst politike: Saveznim odredbama o pesticidima potrebne su etikete na kojima se nalaze upute o upravljanju ambalažom i zbrinjavanjem. Nove odredbe o dizajnu ambalaže i ograničenju rinfuze su trenutno u razmatranju. Recikliranje i zbrinjavanje uporabljene ambalaže za pesticide reguliraju se saveznim i državnim odredbama u kojima su neke ambalaže za pesticide označene kao opasan otpad. Otvoreno spaljivanje i odlaganje otpada reguliraju državne vlade, i utječu također na opcije zbrinjavanja. Rezultati: Američkom shemom recikliranja ambalaže prikuplja se približno 7 milijuna funti ( 3 175 tona) ili približno 10 milijuna ambalaže godišnje. To predstavlja grubo 28 % plastične ambalaže za pesticide korištene od strane američkih poljoprivrednika svake godine (35 milijuna). Od 1993. godine preko 65 milijuna funti (29 484 tona) ili približno 93 milijuna ambalaže se recikliralo. Ukupni godišnji trošak programa je USD 3.9 milijuna, od čega preko 80% se odnosi na trošak skupljanja ambalaže. 4.5.1.7. KANADA Tko i kako: U Kanadi su uobičajena vrsta ambalaže za poljoprivredne pesticide plastični vrčevi od 10 litara. "Stewardshipfirst", dobrovoljnu shemu upravljanja ambalažom za pesticide vodi CropLife Canada, nacionalna udruga industrije pesticida koja zastupa proizvođače i distributere. Provodi skupljanje i recikliranje uz financiranje od strane savezne i pokrajinske vlade. Također postoji porez za sve proizvođače pesticida od CAD 0.54 (oko USD 0.36) po ambalaži koja se stavlja u promet za financiranje sheme skupljanja i recikliranja. Ukupni godišnji trošak programa iznosi CAD 4 milijuna (USD 2.9 milijuna). Korisnici vraćaju čistu praznu plastičnu ambalažu na preko 1 250 mjesta za skupljanje širom Kanade. Pet izvršitelja vrši skupljanje i baliranje uporabljene ambalaže, koja se zatim odvozi trima izvršiteljima za recikliranje. Granulirana plastika se reciklira u stupove za ogradu za upotrebu u poljoprivredi, za zaštitne stupove na autocesti, ili se koristi za energiju. CropLife Canada također provodi paralelni program u vezi s pesticidima koji se više ne koriste. Kontekst politike: saveznim zakonima o pesticidima propisuju se etikete za pesticide, bilo za poljoprivredne i kućne koje sadrže upute o upravljanju ambalažom i o odlaganju ambalaže. Za

34

poljoprivredne pesticide na etiketi se navodi da se ambalaža može reciklirati i treba se vratiti u centar za skupljanje. Za kućne pesticide na etiketi se navodi da se ambalaže treba odlagati s kućnim otpadom. Saveznim i pokrajinskim odredbama o otpadu ambalaža za neke pesticide se tretira kao opasan otpad. Rezultati: Kanadskom shemom upravljanja ambalažom skuplja se i odlaže 658 tona godišnje. U 2003. godini 5.4 milijuna ambalaže je skupljeno, a od 1989. godine preko 55 milijuna ambalaže. Danas proizvođači širom Kanade skupljaju dobrovoljno približno 70% sve ambalaže koja je stavljena u promet. 4.5.1.8. BRAZIL Tko i kako: U Brazilu je sakupljanje i recikliranje uporabljene ambalaže za pesticide započelo kao industrijska inicijativa koja se kasnije pojačala uvođenjem novog zakona po kojemu se od poljoprivrednika, distributera pesticida i proizvođača traži da vrate, skupljaju i recikliraju uporabljenu ambalažu. U 1993. brazilska nacionalna udruga za pesticidnu industriju (ANDEF) sklopila je dobrovoljni ugovor s Ministarstvom poljoprivrede države Sao Paulo i zadrugom uzgajivača šećerne trske u svrhu lansiranja pilot sheme upravljanja ambalažom. Skupljena ambalaža se odvozila u malu kompaniju za recikliranje plastike. Tijekom narednih godina ostale države su se pridružile ANDEF-u u promoviranju trostrukog pranja i osnivanju centara za skupljanje na strateškim lokacijama. Do kraja 2001. postojalo je 50 takvih centara u Brazilu. U međuvremenu industrija recikliranja je također rasla. U prosincu 2001. je osnovan Nacionalni institut za ambalažu(inpEV), neprofitna organizacija za upravljanje finalnim procesom prazne ambalaže za pesticide, koji je ujedinio brazilsku industriju pesticida. Kontekst politike: U 2002. godini stupio je na snagu zakon kojim se regulira budućnost recikliranja. Do tada je postojalo dostatno iskustvo iz dobrovoljnog programa skupljanja i zbrinjavanja ambalaže. Zakonom se traži od poljoprivrednika da prakticiraju trostruko pranje, da vrate praznu ambalažu u postaje za zaprimanje i da sačuvaju potvrdu isporuke ambalaže i fakturu za kupovinu proizvoda. Od distributera se traži da postave i vode postaje za zaprimanje i da provode edukativne programe za krajnje korisnike. Proizvođači pesticida trebaju osigurati prijevoz, usluge reciklaže i odlaganja za praznu ambalažu koja se skuplja u postajama za zaprimanje i trebaju izmijeniti etikete da bi se uključila informacija o trostrukom ispiranju i vraćanju uporabljene ambalaže. Rezultati: Od sredine 2004. inpEV je vodio 160 centara za skupljanje. Do kraja 2004. postojati će oko 250 centara s ciljem potencijalnog porasta broja od 350 na 400. U 1994. godini postojao je samo jedan mali objekt za recikliranje plastike. Do kraja 2004. bit će 9 pogona za recikliranje u Brazilu. Od svibnja 2004. stopa skupljanja ( u odnosu na stavljeno u promet, u težini?) varirala je od države do države: 85 % u državi Bahia i 84.2 % u Parani, do 21 % u Espirito Santo i niže u nekim drugim državama. U 2003. godini ukupno skupljanje iznosilo je 7 800 tona, što predstavlja stopu skupljanja od xx%. Oko 95% od onoga što se prikupi (u težini?) se reciklira (plastika, metal itd.) a ostatak se spaljuje. InpEV vodi opsežnu kampanju upoznavanja i edukacije, uključujući televizijske oglase i postere kojima se promovira trostruko pranje i vraćanje uporabljene ambalaže u centre za skupljanje, s pozitivnim promjenama u ponašanju poljoprivrednika.

35

4.5.1.9. AUSTRALIJA Tko i kako: Australska nacionalna shema gospodarenja ambalažom, "drumMUSTER" je cjeloviti program upravljanja razvijen od strane industrije (Avcare Ltd., nacionalna udruga za proizvodnju bilja i zdravlje životinja i udruga veterinarskih proizvođača i distributera), poljoprivrednika (Nacionalna federacija poljoprivrednika) i lokalnih vlada (Australska lokalna državna udruga). DrumMUSTER je lansiran 1999. i vodi ga nezavisna neprofitna organizacija, Agsafe Ltd., podružnica u punom vlasništvu Avcare Ltd. Agsafe je zaključio 436 ugovora s lokalnim vladama koje poduzimaju skupljanje ambalaže u svojim područjima nadležnosti. Također postoji i paralelni program za pesticide koji se više ne upotrebljavaju. Kontekst politike: DrumMUSTER program je primjer koregulacije od strane industrije i vlade. Predstavlja dio politike upravljanja otpadom pojedine zemlje na bazi opširnih odgovornosti proizvođača i smanjivanja otpada na izvoru da bi se ambalažni materijal koji ide na odlagališta sveo na minimum. Prema Ugovoru o smanjivanju industrijskog otpada (IWRA) sa australskom vladom, proizvođači poljoprivrednih i veterinarskih kemikalija mogu zaračunati porez od AUD 0,04 (EUR 0.024) za litru ili kilogram na većinu proizvoda koji se prodaju u nepovratnoj ambalaži za financiranje drumMUSTER programa. Program dakle naposljetku plaćaju poljoprivrednici u skladu s načelom za zagađivače. Međutim za dogovor da se zaračuna porez potrebno je posebno odobrenje Australske komisije za natjecanje i potrošače, jer bi se smatralo nekonkurentnom praksom. Rezultati: U 2003. godini drumMUSTER-om je prikupljeno 35% ukupno prodane ambalaže (prvenstveno ambalaža od 20 l), kojim je isporučeno gotovo 70% ukupne količine poljoprivredno veterinarskih kemikalija prodanih u Australiji. Između 1990. i travnja 2004. preko 4 800 skupljanja očišćene jednokratne ambalaže (2/3 se odnosilo na reciklabilnu plastiku, ostalo su bile limene bačve) imala su za posljedicu 4.85 milijuna bačava uklonjenih s farma, što predstavlja preko 7 300 tona otpada uklonjenog sa odlagališta. Većina obnovljenog materijala se ponovno transformirala u reciklirane proizvode, s malim udjelom koji se rekondicirao za ponovnu uporabu kao ambalaža za poljoprivredno veterinarske kemikalije. 4.5.2. STANJE U HRVATSKOJ Organiziranog sakupljanja ambalaže sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj nema kao niti cjelovitih podataka o količini stavljene ambalaže na tržište i količini sakupljene ambalaže. Prema sadašnjoj regulativi proizvođači sredstava za zaštitu bilja dužni su na vlastiti trošak organizirati odvojeno sakupljanje i korištenje vrijednih svojstava otpadne ambalaže od tih ( Članak 18. Pravilnika o vrstama otpada NN 27/96). Na osnovi toga proizvođači i uvoznici sredstava za zaštitu bilja potpisali su pojedinačne ugovore s tvrtkama koje imaju ovlaštenje od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za zakupljanje opasnog otpada. Takvo sakupljanje prazne ambalaže funkcionira na način da se kupac pojedinog sredstva javi proizvođaču ili uvozniku (nositelju dozvole) s informacijom da ima ambalažni otpad. Proizvođač ili uvoznik informaira kupca kako da spakira otpad, kako da ga označi, izvaže i pripremi Prateći list za opasni otpad. Nakon toga proizvođač ili uvoznik sredstva dogovara se s ugovorenim ovlaštenim sakupljačem i potpisuje aneks ugovora za spomenutu količinu. Sakupljač preuzima praznu ambalažu, a proizvođač ili uvoznik snosi trošak sakupljanja i zbrinjavanja. Potvrđeni Prateći list vrača se kupcu. Ovakav sustav funkcionira jedino ukoliko se kupac javi da želi pravilno zbrinuti ambalažni otpad.

36

4. 6. PONOVNA UPORABA AMBALAŽE: RAZMATRANJE MOGUĆNOSTI 4.6.1. Ponovna uporaba na prvi pogled Usredotočenje na plan ponovne uporabe Industrija zaštite bilja snažno podupire planove za ponovnu upotrebu ambalažnog otpada. Planovi moraju biti izvedivi u smislu logistike, ekonomije i njihovog utjecaja na okoliš. Ponovnoj uporabi je u ovim smjernicama dano istaknuto mjesto jer je to već uhodana opcija i osobito je važno prenošenje najboljeg načina poslovanja u ovom području. Projekt plana ponovne uporabe Kriterij zajedničkog uspjeha Nakon mnogo godina razvoja, postoji nekoliko zrelih i uspješnih planova skupljanja i ponovne uporabe ambalaže na području Europe. Iskustvo stečeno na tom području pokazuje nam da najuspješniji planovi imaju mnoge zajedničke karakteristike. U pravilu, uspješni planovi ponovne uporabe imaju slijedeće značajke:

• Ekonomski su održivi i sigurni za okoliš; • Postoji jasno definirana i kontrolirana krajnja potrošnja za ponovno upotrebljavanu plastiku i

druge ambalažne materijale; • Ambalaža je isprana i očišćena prije ulaska u ponovnu uporabu; • Postoji podijeljena odgovornost između svih sudionika (uključujući industriju zaštite bilja,

distributere, trgovce na malo, farmere i udruge farmera, osobe koje se profesionalno bave gnojenjem polja, lokalne organe vlasti, vladine agencije za zaštitu okoliša i tvrtke specijalizirane za sakupljanje otpada);

• Postoje kontrolirana i nadzirana mjesta za sakupljanje (i otpadni kanali) kako bi se izbjeglo odlaganje nepoželjne ambalaže proizvoda za zaštitu bilja.

Ispitivanje plana Kako bi nacionalne udruge za zaštitu bilja mogle procijeniti održivost plana sakupljanja i ponovne uporabe, prvi korak je studija provedivosti. Ista će uključivati i stručnjake za upravljanje otpadom i ključne sudionike. Ako je održiv, a prije primjene opsežnijeg programa, slijedeći korak je organiziranje ograničenog pilot programa kako bi se ispitala reakcija poljoprivrednika, čistoća ambalaže, logistika i troškovi recikliranja i/ili dobivanja energije. Financiranje plana Planovi sakupljanja ambalaže zahtijevaju financiranje koje bi trebalo odražavati stupanj opterećenja okoliša. Primjer je njemački PAMIRA plan, koji je utemeljen na količini ambalaže koju tvrtka stavlja na tržište. Troškovi padaju na teret svih sudionika uključenih u proces razmjerno s opterećenjem. Više informacija o planovima sakupljanja mogu se nabaviti od ECPA-e.

Dobivanje energije Pristup kojem se najviše daje prednost za završnu obradu otpadne ambalaže je dobivanje energije. Dobivanju energije se najviše daje prednost zato što:

• To je najbolja varijanta za okoliš, osobito u smislu očuvanja prirodnih sredstava (za plastične i papirnate materijale dobivanje energije je djelotvornije od recikliranja);

• Osigurava najviši stupanj upravljanja, sigurnosnih standarda i standarda zaštite okoliša (energetski sadržaj ambalaže je učinkovito recikliran);

37

• Vrlo je svestran zbog širokog asortimana ambalažnih materijala; • Pravno je i ekonomski održiv, a također je najčešće dostupan širom EU (zahtjeva samo mali

trud vezan za razvoj). Recikliranje materijala Recikliranje materijala također može biti prikladan pristup. U Kanadi, SAD-u i Brazilu, na primjer, ustanovljeni su specifični konačni načini upotrebe. Za takav pristup, predloženi konačni načini upotrebe trebali bi dobiti posebno odobrenje od odgovarajućeg tijela industrijskih stručnjaka, nakon što su provedene prikladne analize rizika. Odlaganje na imanju Odobreni planovi ponovne uporabe su dobar pristup za upravljanje i praznom, ispranom ambalažom i sekundarnim ambalažnim materijalima. Tamo gdje ne postoje odgovarajući planovi, može se provoditi odlaganje unutar imanja ukoliko je zakonski dopušteno. Proširivanje najboljeg načina za odlaganje unutar imanja je najučinkovitiji način podizanja sveukupnih standarda. Odlaganje unutar imanja mora stoga biti provedeno sukladno lokalnim propisima i nadzoru.

Sagledavanje mogućnosti Dok industrija zaštite bilja snažno podupire planove ponovne uporabe, razvidno je da to neće uvijek biti najpraktičnija ili najprikladnija mogućnost. Slijedom toga, postoje tri mogućnosti upravljanja otpadom koje bi se trebalo razmotriti (nakon lokalne procjene zakonskih, socijalnih i utjecaja na okoliš, ekonomskih i logističkih procjena):

1. Planovi ponovne uporabe, tamo gdje su zakoniti, izvedivi i ekonomski održivi. 2. Uključivanje u gradske otpadne kanale, po mogućnosti sa dobivanjem energije i pod

uvjetom da postoji nužno osiguranje (mora se voditi posebna briga kako bi se izbjegla mogućnost da ambalaža proizvoda za zaštitu bilja bude odabrana za uključivanje u reciklažne kanale koji nisu odobreni).

3. Odlaganje unutar imanja, gdje je zakonski dozvoljeno i gdje nema mogućih alternativa,

uzimajući u obzir smjernice za najbolji način. Sva tri pristupa su razborita, no nužno je da budu pažljivo primijenjeni. Za to će biti potrebna suradnja nacionalnih udruga za zaštitu bilja sa službenim tijelima kako bi se promovirao najbolji način poslovanja i izbjegne neprihvatljiv način poslovanja poput:

• Beskonačnog gomilanja ambalažnog otpada unutar farmi; • Ulaz korištenog ambalažnog materijala u otpadne kanale s nedostatkom potrebnih zaštita; • Nedozvoljena ponovna upotreba ambalaže.

Opcija uključivanja u gradske otpadne kanale uglavnom ne zahtjeva osobitu uključenost udruga za zaštitu bilja i tvrtki. Ove smjernice su stoga usredotočene na planove ponovne uporabe i mogućnost odlaganja unutar farmi. Za detaljnije smjernice vezane za ponovnu uporabu i druge mogućnosti upravljanja otpadom, vidi odjeljak 4.6.2. (opširno o ponovnoj uporabi) i skicu procesa donošenja odluka na slijedećoj stranici.

38

4.6.2. Opširno o ponovnoj uporabi Pokazivanje puta Moderno društvo smatra otpad kao vrijedan resurs koji ima određenu vrijednost kao vrsta energije. Kroz obradu u odgovarajućem postrojenju, ta vrijednost može biti uporabljena da izravno štedi potrošnju neobrađenih fosilnih goriva. Industrija zaštite bilja vjeruje da je dobivanje energije jedna vrijedna strategija za upravljanje upotrijebljenom agrotehničkom ambalažom. Industrija predlaže da, tamo gdje su planovi sakupljanja ekonomski održivi i prihvatljivi za okoliš (prema lokalnim procjenama zakonodavstva, socijalnih, ekonomskih i uvjeta za okoliš), dobivanje energije treba smatrati za najbolji izbor između mogućnosti upravljanja otpadom. Dobivanje energije iz otpada zapravo znači da su fosilna goriva iscrpljena ne jednom, nego dvaput. Cilj očuvanja prije treba biti najbolja moguća uporaba naftnih rezervi, nego izoliranje plastike. Skica procesa donošenja odluka * Po mogućnosti trostruko ručno ispiranje ili integrirano ispiranje Ova skica ima za cilj olakšati donošenje odluka kod biranja opcije za upravljanje otpadom (za ambalažu koja udovoljava primarnim kriterijima za dizajn i koja je isprana nakon uporabe).

Ambalaža: Udovoljava kriterijima dizajna i: • Zadržava se u nabavnom lancu • Svodi na najmanju mjeru rizik

izloženosti osobe koja istom upravlja

Da

����

Hijerarhija 1. Dobivanje

energije 2. Recikliranje

materijala 3. Odlaganje

Ne Ali plan zbrinjavanja

gradskog otpada udovoljava uvjetima

����

Gradski

otpadni kanal

Da li je isprana pomoću priznatih metoda*

Postoji li plan ponovne uporabe?

Ne Koristiti odlaganje na imanju dok se ne razvije alternativa

Metal Staklo Drugo � � � Uništiti Razbiti Spaliti (ako dopušteno)

Zakopati

39

Dobivanje energije Najprihvatljivija mogućnost U situacijama gdje ima smisla ponovno upotrebljavati praznu, ispranu ambalažu proizvoda za zaštitu bilja, dobivanje energije je u pravilu najbolja mogućnost upravljanja otpadom. Dobivanje energije nudi svim sudionicima u poljoprivredi najodrživiju mogućnost. To je:

• Opcija za okoliš koja najbolje iskorištava prirodna sredstva i smanjuje zagađenje na najmanju moguću mjeru;

• Dobro uređena i sigurna; • Ekonomski održiva; • Vezana uz visoku tehnologiju, no ipak dostupna zemljama u razvoju;

Pristup dobivanja energije je najpovoljniji za očuvanje prirodnih sredstava. Kao gorivo, plastična ambalaža koja ostaje nakon što su iskorištena sredstva za zaštitu bilja jednaka je fosilnim gorivima – mogu ih čak i zamijeniti u postojećim postrojenjima, uz samo manje prilagodbe. Dobivanje energije također pruža niz koristi za sigurnost upravljanja . Vrhunska postrojenja moraju zadovoljavati vrlo stroge regulatorne standarde i rigorozno su nadzirane. Dobivanje energije je iznad svih drugih mogućnosti kada se radi o svestranosti. Naime, ono može uključivati ne samo plastičnu ambalažu, nego i sve druge materijale (poput vanjskih ambalaža na bazi papira i etikete). Gdje postoje mogućnosti dobivanja energije, treba samo minimalni početni trud da ih se stavi u pogon. Gradski kruti otpad (MSW – municipal solid waste) Gradski kruti otpad (MSW) je nužno miješanog sastava, no u istome plastika je osobito bogat izvor energije – unatoč činjenici da čini samo manji dio ukupne težine. U smjesi, plastika može dati gorivo za vođenje cjelokupnog procesa dobivanja energije iz MSW. Bogat izvor energije, ambalažni otpad (a pogotovo plastika) može se također koristiti u postrojenjima koja su već ustanovljena kao proizvođači struje i topline. Nakon pretvaranja u odgovarajući fizički oblik, kao što su gorivo dobivena iz plastike (PDF= Plastic Derived Fuel), mogu se umiješati u postupak tako da djelomično zamijene neobrađena fosilna goriva. To se naziva ko-spaljivanje. PDF je visoko učinkovit kao zamjena za gorivo (1 kg PDF zamjenjuje najmanje 1 kg nafte. Energetska vrijednost (KJ/kg) plastike iznosi otprilike dvostruko od energetske vrijednosti ugljena).

Peći za sušenje cementa Peći za sušenje cementa zaslužuju posebnu pozornost iz razloga što:

• Uvjeti za njihov rad dozvoljavaju da se otpad klasificiran kao opasan koristi kao gorivo, što znači da postoje vrlo velike sigurnosne granice za ispranu agrokemijsku ambalažu;

• Postoji stroga kontrola nad njihovim emisijama, jednaka onoj koja prevladava za otrovni otpad; • Troškovi energije dominiraju cjelokupnim troškovima proizvodnje, čime se stvara važni poticaj

za razvoj jeftinih alternativnih goriva (doista, osobe koje rukuju pećima za sušenje cementa često imaju znatno iskustvo u razvoju alternativnih goriva iz npr. automobilskih guma i otpadnih otapala);

• Gorivo dobiveno iz plastike mora biti u odgovarajućem fizičkom obliku; • Čestice su zarobljene tijekom procesa i ugrađene u konačni cementni proizvod; • Kao i poljoprivreda, nalaze se više u ruralnim nego u urbanim predjelima; • Široko su rasprostranjene kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju.

Agencija za zaštitu okoliša SAD-a (EPA) istražila je održivost peći za sušenje cementa za obradu opasnog otpada i zaključila da zamjenjivanje ugljena gorivom dobivenim iz otapala „ne bi trebalo

40

predstavljati negativni utjecaj za okoliš ili zdravstvenu skrb u zajednici, sve dok se poštuju EPA standardi.“ U SAD-u, provedena su pokusna spaljivanja s ispranim agrokemijskim ambalažnim otpadom. Ista su potvrdila da nema promjene u kontrolnim razinama emisija koja su bila unutar granica koje su postavili savezni i lokalni propisi. Profil peći za sušenje cementa u pogledu okoliša je pretežitim dijelom pozitivan. Jedna tona goriva dobivenih iz plastike zamjenjuje više nego jednaku količinu dobivenu iz uobičajenih goriva (ugljena prašina, nafta ili plin). Nema prouzročenih dodatnih gubitaka energije u sustavu – a energija iz plastike može čak biti iskorištena za proizvodnju topline visoke temperature (ne samo toplinu niske temperature). Štoviše, nedvojbeno je utvrđeno da spaljivanje plastike u zonama visoke temperature ne mijenja nepovoljno emisije peći za sušenje cementa. Peći za sušenje cementa u praksi Nakon vizualne kontrole, isprana ambalaža melje se na čestice, po mogućnosti manje od 20 mm (za relativno ravne čestice). Lokacija strojeva za usitnjavanje obično je osnovana na kriterijima troška i logistike. Agrokemijska otpadna ambalaža uvodi se, u usitnjenom obliku, u glavno loženje (ili sinter1 zonu) peći. Peći za sušenje cementa proizvode cementnu prašinu (klinker2), koja uključuje završni korak u spaljivanju (zvan sinteriranje) na 1450 ° C stvarne temperature. Vrlo visoke temperature plamena od 1800-2000 ° C omogućavaju sigurno uništenje organskih spojeva. Tragovi ostataka agrokemikalija su učinkovito uništeni radi vrlo visoke temperature i radi toga što na njoj provedu puno vremena (najmanje 5 sekundi na temperaturi iznad 1100 ° C).

Primjedba: Radno vrijeme peći za sušenje cementa ovisi o tržišnim uvjetima i prestankom rada peći radi održavanja i popravaka (obično jedan mjesec na godinu). Uz radno vrijeme od 300 dana po godini, takva peć od 1000 t/ dan mogla bi iskoristiti oko 1100-8000 t/god (agrokemijske) ambalaže. Trebalo bi izbjegavati manje količine iz ekonomskih razloga (osim ako peć nije opremljena sa potrebnim instalacijama za hranjenje stroja u sinter zoni). Zaključno, peći za sušenje cementa su prikladne za ponovnu uporabu agrokemijske otpadne ambalaže jer:

• Omogućavaju ekološki prihvatljivu alternativu kada ne postoje posebna postrojenja za dobivanje energije iz otpada (EFW=Energy-From-Waste);

• Ponovna uporaba u pećima za sušenje cementa omogućava korisnu vrijednost iz ponovne uporabe (jedan-na-jedan zamjena trenutno potrebnih goriva) - stoga, kao zamjena fosilnih goriva, nema negativnog učinka na emisije ugljičnog dioksida;

• Peći za sušenje cementa su široko rasprostranjene, a najveća potražnja za cementom postoji u zemljama u razvoju.

1Nap. Sinter je jedan od osnovnih materijala u metalnoj šarži za visoke peći u integriranim čeličanama 2 Nap. Klinker je cementna prašina nastala grijanjem pravilnog omjera fino sameljenih sirovina (kalcij karbonat itd.) u peći na visokoj temperaturi

Preporučene količine po peći:• Pretpostavljen kapacitet peći: 1000 t/ klinker • Pretpostavljena ukupna potrošnja goriva po peći: 3.5 – 5 GJ / klinker • Preporučen udio zamjenskih goriva: 5 – 25 % zamjena • Količina samljevene ambalaže: 3,8 – 27,8 t / d • Dobivena kalorijska vrijednost: 170 – 1250 GJ / d

41

Recikliranje materijala Taljenje čelika U načinu proizvodnje čelika u pećima, ugljikohidrati se uspješno koriste više od 200 godina kao agensi za smanjivanje u transformaciji željezne rude u neobrađeno željezo. Testovi iz 1994. godine dokazali su da plastični otpad može zamijeniti tešku naftu. Više od 80 % njezine količine energije koristi se kao kemijska energija. Njemačka Agencija za zaštitu okoliša prepoznala je kao recikliranje sirovina. U opsežnom analitičkom programu usredotočenom na sadržaj dioksina i furana, nisu primijećena nikakva znatna povećanja u emisijama otpadnog plina koja bi bila u vezi sa uporabom plastike. Plastika se baca u peć nakon što se usitnjava na grude manje od 5 mm. Ponovna uporaba kemijskih sirovina Isto je tako moguće pretvoriti plastiku ponovno u njezine monomere - kemijske građevinske blokove od kojih se mogu raditi novi materijali. Postupak uključuje učinkovito kemijsko razdvajanje i ima važnu tehničku prednost pred mehaničkim recikliranjem iz razloga što se čak može boriti sa zagađenom ili prljavom ambalažom gdje je to potrebno. Međutim, tehnika ima relativno visoke troškove rada te, zato što je visoko specijalizirana, zahtjeva znatne kapitalne investicije. Sa tehničkog i ekonomskog stajališta pak nema prednosti u odnosu na dobivanje energije.

Mehaničko recikliranje Pretvaranje plastičnog otpada u nove korisne plastične predmete općenito se smatra pametnim pod uvjetom da:

• Sakupljeni materijal je čist;

• Sakupljeni materijal ne sadrži različite polimere/slojeve;

• Postoji tržište za takve proizvode;

• Ekonomski je isplativo.

42

4. 7. PROVOĐENJE STRATEGIJE U SVRHU UVOĐENJA HRVATSKOG CJELOKUPNOG SISTEMA UPRAVLJANJA AMBALAŽOM SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA (CMS-a) 4.7.1 Cjelokupni plan za provođenje strategije Provođenje Izrada i provođenje strategija za upravljanje ambalažom (CMS) zahtjeva specifična djelovanja na razini udruga i država. Udruge za zaštitu bilja Za početak, udruge bi trebale:

• Osnovati radnu grupu za upravljanje ambalažom što je unutar Udruge CROCPA već napravljeno

• Izraditi strategiju i promovirati ispiranje i kampanje za ponovnu uporabu; • Revidirati lokalnu strategiju za agrokemijsku otpadnu ambalažu i identificirati lokalno značenje

(ako ga uopće ima) strategije skupljanja otpada u odnosu na druge strategije koje podržava ECPA.

Zatim, ukoliko je značajno, udruge bi trebale osnovati radnu grupu koja bi:

• Izradila opsežno istraživanje svih mogućih varijanti dobivanja energije unutar nacionalnih granica, koristeći pri tom kontakte u lokalnoj udruzi trgovine plastikom i službenim tijelima koja se bave onečišćenjem:

• Identificirala industrije sa istim problemima i razmotrila mogućnost zajedničkih projekata. Udruge bi također trebale razviti službeni prijedlog projekta koji bi se trebao baviti:

• Opsegom suradnje sa drugim industrijama; • Logistikom i ekonomijom za cjelokupni lanac upravljanja otpadom; • Olakšavanjem obveznog ispiranja prije ponovne uporabe; • Planovima za pilot testiranja; • Upravljanjem i financiranjem.

Ostale ključne akcije na razini Udruge uključuju:

• Revidiranje trenutne ambalaže u odnosu na kriterije dizajna; • Raspravljanje o principima kampanje sa državnim tijelima kako bi se dobilo njihovo odobrenje i

potpora; • Postizanje specifičnih dogovora za neopasnu klasifikaciju; • Osiguravanje da agrokemijska otpadna ambalaža dobije status „vrijednog goriva dobivenog iz

plastike“, a ne „problematičnog otpada“ – osiguravanje da se svaka rasprava o odlaganju otpada usredotoči na to da se aktivni sastojci drže zasebno;

• Provođenje kampanja o ispiranju na imanjima i na razinama distributera; • Određivanje komunikacijskog plana koji svodi na najmanju moguću mjeru bilo kakvu negativnu

pozornost koja nije dobrodošla usmjerenu na proizvode za zaštitu bilja; • Uvođenje ponovne uporabe ambalažnog otpada nakon upotrebe u obrazovne kampanje; • Provođenje istraživanja kako bi se procijenila mišljenja, i stupanj slaganja, sa uvjetima za

ispiranje i planove za ponovnu uporabu; • Dogovaranje oko budžeta i mehanizma financiranja; • Aktivno povezivanje sa drugim nacionalnim udrugama u cilju razmjene informacija i iskustva.

43

Agrokemijske tvrtke Ključne akcije na razini tvrtke uključuju:

• Uvođenje kvalitetnog dizajna ambalaže; • Uvođenje novijih tehnologija koje pridonose smanjenju ambalažnog otpada na najmanju

moguću mjeru; • Smanjenje količine ambalaže koju plasiraju na tržištu; • Promoviranje najboljih načina za ispiranje ambalaže i ponovne uporabe kroz obrazovne

programe, uključujući trening terenskih komercijalista i tehničkog osoblja; • Osiguravanje da se informacije o ispiranju pojavljuju na etiketama proizvoda i uputama za

rukovanje; • Pripremanje za davanje odgovarajućih tehničkih informacija o postupcima ispiranja i ponovne

uporabe nacionalnim udrugama. 4.7.2. Operativni plan ukratko

• Utvrđivanje količine i vrste prazne ambalaže stavljene na tržište u RH od strane Udruge CROCPA;

• Pronalaženje tvrtke ili tvrtki koje imaju dozvolu od Ministarstva za zaštitu okoliša za sakupljanje i zbrinjavanje otpada;

• Pripremanje za davanje odgovarajućih tehničkih informacija o postupcima ispiranja i ponovne uporabe nacionalnim udrugama.

• Dogovaranje oko budžeta i mehanizma financiranja • U suradnji s ovlaštenom tvrtkom ili tvrtkama izrada operativne sheme sakupljanja i zbrinjavanja

otpada • Nakon objave obrasca u Narodnim novinama izrada Plana gospodarenja otpadom što će

sadržavati (između ostalog): 1. podatke o vrstama, količinama, mjestu, odnosno procesu nastanka otpada te predviđanje

trenda nastajanja otpada, 2. mjere za sprječavanje ili smanjivanje nastajanja otpada i njegove štetnosti, 3. postojeći i predviđeni način gospodarenja otpadom, 4. podatke o vlastitim građevinama i uređajima za gospodarenje otpadom.

• Dogovor o početku pokretanja sustava.